Predlog zakona o platama službenika i nameštenika u organima autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave

ANALIZA EFEKATA PROPISA

Određenje problema koji zakon treba da reši

Imajući u vidu da su plate zaposlenih u autonomnoj pokrajini i jedinici lokalne samouprave uređene većim brojem propisa različite pravne snage, te da ne postoji jedinstvena osnovica za obračun i isplatu plata zaposlenih, ovaj zakon treba da reši problem upravljivosti, nedostataka efektivne kontrole, odsustva transparentnosti i nepravičnosti dalje egzistencije ovakvog stanja, sledeći ciljeve postavljene Zakonom o sistemu plata zaposlenih u javnom sektoru na čijoj se normativnoj osnovi donosi.

Naime, plate i zarade zaposlenih u organima autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave trenutno su uređene nizom zakonskih i podzakonskih propisa, a u pojedinim organizacijama i službama koje je osnovala autonomna pokrajina ili jedinica lokalne samouprave ova prava uređuju se opštim aktima same organizacije, u skladu sa opštim propisima o radu.

Zakonom o platama u državnim organima i javnim službama („Službeni glasnik RS”, br. 34/01, 62/06 – dr. zakon, 116/08 – dr. zakon, 92/11, 99/11 – dr. zakon, 10/13, 55/13, 99/14 i 21/16 – dr. zakon) uređuje se način utvrđivanja plata, dodataka, naknada i ostalih primanja, između ostalih i zaposlenih lica u organima i organizacijama teritorijalne autonomije i lokalne samouprave.

Prema odredbama Zakona o platama u državnim organima i javnim službama, plata se utvrđuje pomoću osnovice za obračun plata, koja se utvrđuje zaključkom Vlade i koeficijenta, koji su utvrđeni podzakonskim aktom – uredba, kao i dodatka na platu. Osnovna plata predstavlja proizvod osnovice i koeficijenta.

Na zaposlene u organima jedinica lokalne samouprave i autonomne pokrajine primenjuje se i Uredba o koeficijentima za obračun i isplatu plata imenovanih i postavljenih lica i zaposlenih u državnim organima („Službeni glasnik RSˮ, br. 44/08 – prečišćen tekst i 2/12). Raspon koeficijenata za ove zaposlene kreće se od 6,40 do 10,77 i mogu biti uvećani po osnovu složenosti i odgovornosti poslova za dodatni koeficijent i to za: 1,05 do 16,80 u organima teritorijalne autonomije i organima grada Beograda; 1,00 do 12,60 u organima gradova; 0,53 do 8,40 u organima opština.

Osnovica za obračun i isplatu plata zaposlenih u organima teritorijalne autonomije i jedinice lokalne samouprave, koja se utvrđuje zaključkom Vlade, je 2.278,66 dinara.

Osnovni pravni akt kojim se u Republici Srbiji uređuju prava, obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa predstavlja Zakon o radu, pa se odredbe ovog zakona supsidijarno primenjuju i na zaposlene u organima autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave u svim pravnim situacijama koje nisu uređene posebnim zakonom.

Kao jedno od osnovnih prava zaposlenih, Zakon o radu reguliše pravo na odgovarajuću zaradu, propisujući obavezu poslodavca da zaposlenom za obavljeni rad isplati zaradu, u skladu sa zakonom, opštim aktom i ugovorom o radu. Poseban deo Zakona o radu pod nazivom „Zarada, naknada zarade i druga primanja” detaljno uređuje pitanje zarada. U članu 104. stav 2. Zakona zaposlenima se garantuje jednaka zarada za isti rad ili rad iste vrednosti koji ostvaruju kod poslodavca. U članu 106. Zakon o radu reguliše, pored osnovne zarade, i deo zarade za radni učinak i uvećane zarade, pri čemu se radni učinak određuje na osnovu kvaliteta i obima obavljenog posla kao i odnosa zaposlenog prema radnim obavezama.

Zakon o radu u ovom delu uređuje i minimalnu zaradu, naknadu zarade, naknadu troškova, druga primanja, obračun, evidenciju i zaštitu zarade i naknade zarade.

Zakon o sistemu plata zaposlenih u javnom sektoru („Službeni glasnik RS”, br. 18/16 i 108/16), kao sistemski zakon na čijoj se normativnoj podlozi i prema izričitoj odredbi donose ovaj i drugi posebni zakoni, usvojen je u situaciji izrazite fragmentiranosti propisa o platama i zaradama u javnom sektoru. Takva situacija otvarala je niz dodatnih problema. Ključni od njih su problem upravljivosti, neujednačenosti, netransparentnosti i konačno nepravednosti dalje egzistencije takvog sistema. Postojanje posebnih pravnih pravila koja su važila za pojedine delove javnog sektora, vodilo je ka mogućnosti olake izmene tih pravila u interesu isključivo one grupe na koju se odnose, bez sagledavanje celine javnog sektora kao takvog. To je posledično dovelo do ogromnih razlika u visini plata za poslove koji se obavljaju pod istim ili sličnim uslovima, u zavisnosti od dela javnog sektora u kojem se ti poslovi vrše.

Zakon o sistemu plata zaposlenih u javnom sektoru utvrdio je opšte smernice za uspostavljanje ujednačenog i finansijski održivog sistema finansiranja plata zaposlenih u javnom sektoru, predvidevši istovremeno obavezu da se način ostvarenja prava utvrđenih tim zakonom bliže uredi kroz donošenje posebnih propisa za odgovarajuće delove javnog sektora.

Ciljevi koji se donošenjem zakona postižu

Akcionim planom za sprovođenje Strategije reforme javne uprave utvrđena je mera 2.1 „Uspostavljanje usklađenog sistema radnih odnosa i plata u javnoj upravi na temelju načela transparentnosti i pravičnosti” koja za rezultat ima uspostavljen transparentan i pravičan sistem plata u javnoj upravi (rezultat 2.1.2.). Aktivnosti za ostvarivanje ovog rezultata su: priprema i utvrđivanje predloga zakona o platama u javnoj upravi i izmena i dopuna posebnih zakona za sprovođenje zakona o platama, uz konsultacije sa javnošću.

Donošenjem ovog zakona postižu se sledeći konkretni ciljevi: realizacija prava utvrđenih sistemskim zakonom kroz regulisanje visine i načina ostvarivanja plate i drugih primanja zaposlenih u ovom delu javnog sektora, na jedinstven i transparentan način; unapređenje mehanizma kontrole i transparentnosti u načinu ostvarenja utvrđenih prava; omogućavanje pojedinačnim delovima podsistema da preuzmu odgovornost za sopstvenu ekonomsku održivost i dobro upravljanje, mogućnost uporedne analize plata u pojedinačnim delovima javnog sektora na nivou autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave i lakše sprovođenje kontrole nad promenama u svim delovima podsistema. Istovremeno, regulisanjem određenih instituta, Zakon omogućava fleksibilnost, sprečavajući na taj način da jedan od osnovnih ciljeva (postizanje ujednačenosti) posledično ne izazove nepotrebnu rigidnost pravnih pravila.

Utvrđivanjem jedinstvene osnovice za obračun i isplatu osnovne plate službenika i nameštenika u istoj autonomnoj pokrajini ili jedinici lokalne samouprave kojima se plata isplaćuje iz budzeta autonomne pokrajine ili budzeta jednice lokalne samouprave i koja ne može biti veća od osnovice koja je utvrđena zakonom o budzetu Republike Srbije za svaku budzetsku godinu, propisivanjem bližih merila za primenu kriterijuma za svrstavanje zvanja, položaja i radnih mesta u platne grupe i platne razrede, regulisanjem koeficijenata položaja i početnih koeficijenata zvanja kao i propisivanjem preciznih instrukcija na osnovu kojih će se vršiti svrstavanje radnih mesta nameštenika i određivanje početnog koeficijenta, uspostaviće se transparentniji, uporediviji i kontrolisaniji sistem ostvarenja plate i drugih primanja zaposlenih u ovom delu javnog sektora.

Druga mogućnost za rešavanje problema

Imajući u vidu da se ovaj zakon donosi na normativnoj podlozi i prema izričitoj odredbi Zakona o sistemu plata zaposlenih u javnom sektoru, ne postoje druge mogućnosti za rešavanje problema.

Zašto je donošenje zakona najbolje za rešavanje problema

Zakon o sistemu plata zaposlenih u javnom sektoru u prelaznim i završnim odredbama regulisao je obavezu donošenja posebnih zakona kojima će biti uređen način ostvarenja prava utvrđenih tim zakonom. Ovim zakonom postavljeni su temelji celovitog reformskog procesa postojećeg sistema plata, a sa ciljem eliminisanja nedostatka transparentnosti, neujednačenosti, neupravljivosti i konačno nepravičnosti dalje egzistencije takvog sistema.

Prilikom donošenja Zakona o sistemu plata zaposlenih u javnom sektoru kao opcije ponuđene za rešavanje problema navedene su tri opcije: centralizovani sistem, polu-centralizovani sistem sa jačim oblikom centralizacije i usvojeni polu-centralizovani sistem sa jačim oblikom decentralizacije.

Prednosti donošenja Zakona o sistemu plata sa predviđenim institutima (polu-centralizovan sistem sa jačim oblikom decentralizacije) bile su njegova izvodljivost, imajući u vidu veoma kratke rokove za uređivanje sistema postavljene Programom Vlade, kao i njegova postepena implementacija kroz posebne zakone, čime se ne dovode u pitanje institucionalni i administrativni kapaciteti u toku postupka. Ovaj polu-centralizovan sistem zasniva se na tome da se sistemskim zakonom utvrđuju osnovna i zajednička prava za ceo javni sektor, kao i osnovni principi i načela, i jedna platna lestvica sa rasponima platnih grupa i platnih razreda. Decentralizacija se zasniva na tome da će se posebnim zakonima utvrđivati: pojedina prava specifična za pojedine delove sistema, merila i način vrednovanja radnih mesta, kriterijumi i merila rezultata rada.

Prvi u nizu posebnih zakona je upravo Zakon o platama službenika i nameštenika u organima autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave. Njegovo usvajanje predstavlja nastavak započetih reformskih procesa kroz realizaciju ideja i osnovnih instituta predviđenih sistemskim zakonom, pri tom ne odstupajući od pristupa rešavanju problema prihvaćenog sistemskim zakonom. Na bazi polu-centralizovanog sistema sa jačim oblikom decentralizacije, ovaj zakon razrađuje prava utvrđena sistemskim zakonom. Takođe, u segmentima gde specifičnost podsistema nije mogla biti prepoznata na nivou opštih normi sistemskog zakona, ovaj zakon inicijalno reguliše određena prava, kao npr. specifične osnove za uvećanu platu.

Na koga će i kako će uticati predložena rešenja

Ovaj zakon će uticati na službenike i nameštenike u organima autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave, odnosno na zaposlene na koje se shodno primenjuju propisi kojima se uređuju prava i dužnosti iz radnog odnosa o zaposlenima u organima autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave.

Predložena rešenja omogućavaju da radna mesta u ovom podsistemu budu vrednovana na pravičniji način. Zakon o sistemu plata zaposlenih u javnom sektoru utvrdio je opšte kriterijume za vrednovanje poslova radnih mesta i opšte opise platnih grupa, dok se ovim zakonom propisuju bliža merila za primenu kriterijuma za svrstavanje zvanja, položaja i radnih mesta nameštenika u platne grupe i platne razrede. Primenom navedenih kriterijuma obezbeđuje se da koeficijenti zvanja, položaja i radnih mesta nameštenika budu određeni na osnovu jasno definisanih pravila, koja ne ostavljaju prostora nejednakom postupanju u istim situacijama. Time se postiže sprovođenje principa jednaka plata za jednak rad kod istog poslodavca, što će doprineti da se smanje visoki rashodi za zaposlene u pojedinačnim delovima ovog podsistema, kao posledica neadekvatnog sistema plata i nagrađivanja zaposlenih. Visina osnovice pratiće finansijske mogućnosti autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave i jedinstvena je za sve službenike i nameštenike u istoj autonomnoj pokrajini ili jedinici lokalne samouprave kojima se plata isplaćuje iz budzeta autonomne pokrajine ili budzeta jednice lokalne samouprave.

Kompletiranje procesa započetog Zakonom o sistemu plata zaposlenih u javnom sektoru za ovaj podsistem postiže se regulisanjem: posebnih osnova za uvećanu platu; bližih merila za primenu kriterijuma za vrednovanje radnih mesta, određivanje početnih koeficijenata zvanja i koeficijenata položaja, kao i uslova za napredovanje; zadržavanje zatečene plate uz određivanje načina usaglašavanja zatečene plate sa visinom plate utvrđene prema novom sistemu, a koje usaglašavanje mora biti prilagođeno mogućnostima budzeta iz kog se finansiraju plate zaposlenih.

Troškovi koje će primena Zakona izazvati kod građana i privrede, posebno malih i srednjih preduzeća

Nema troškova koje će primena Zakona izazvati kod građana i privrede, malih i srednjih preduzeća.

Primena ovog zakona neće imati efekte na povećanje troškova za plate zaposlenih u ovom delu javnog sektora tokom 2018. godine, imajući u vidu da zakon počinje da se primenjuje počev od 1. januara 2019. Takođe, članom 31. propisano je budzetsko ograničenje: „osnovicu za isplatu osnovne plate zaposlenih, nadležni organ autonomne pokrajine odnosno jedinice lokalne samouprave dužan je da odredi u okviru utvrđene mase sredstava za plate i budzetskog ograničenja za tekuću i naredne dve budzetske godine. U okviru budzetskog ograničenja, nadležni organ autonomne pokrajine odnosno jedinice lokalne samouprave dužan je da planira i ostvari sredstava za isplatu osnovne plate i uvećane plate, naknade troškova i drugih primanja.ˮ Dakle, navedena prava moraju se planirati i ostvariti u okviru budzetskog ograničenja, tako da primena zakona neće dovesti do povećanja tih troškova.

U pogledu elemenata za obračun osnovne plate zaposlenih u organima autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave, zatečeno stanje u pogledu osnovnice i koeficijenata je takvo da se osnovica utvrđuje zaključkom Vlade dok su koeficijenti utvrđeni podzakonskim aktom – uredbom.

Naime, na zaposlene u organima autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave primenjuje se Uredba o koeficijentima za obračun i isplatu plata imenovanih i postavljenih lica i zaposlenih u državnim organima („Službeni glasnik RSˮ, br. 44/08 – prečišćen tekst i 2/12). Raspon koeficijenata za ove zaposlene kreće se od 6,40 do 10,77 i mogu biti uvećani po osnovu složenosti i odgovornosti poslova za dodatni koeficijent i to za: 1,05 do 16,80 u organima teritorijalne autonomije i organima grada Beograda; 1,00 do 12,60 u organima gradova; 0,53 do 8,40 u organima opština. Osnovica za obračun i isplatu plata zaposlenih u organima teritorijalne autonomije i jedinice lokalne samouprave, koja se utvrđuje zaključkom Vlade, iznosi 2.278,66 dinara.

Izmenama i dopunama Zakona o sistemu plata zaposlenih u javnom sektoru, kao sistemskim zakonom u ovoj oblasti, predložena je izmena matrice koeficijenata, imajući u vidu da se potreba zadržavanja visokog stručnog kadra u javnom sektoru, čiji je nedostatak sve primetniji u poslovima od opšteg interesa (zdravstvo, prosveta i dr) sagledala i kroz mogućnost da se promeni izražena kompresija plata u javnom sektoru, odnosno mali raspon između operativnih radnih mesta koja zahtevaju visok nivo ekspertize i stručnosti i onih operativnih radnih mesta koja se odnose na obavljanje jednostavnih ili umereno složenih poslova. Ključne promene koje revizija matrice donosi odnose se na izraženije vrednovanje viših nivoa stručnosti u sistemu, veću mogućnost napredovanja najboljih zaposlenih – a naročito onih sa višim nivoima stručnosti, i smanjivanje uočene kompresije plata, koja je i bila prepoznata kao jedno od ključnih ograničenja, kako postojeće matrice, tako i prethodnog sistema. Takođe, zadržavanje visokog nivoa stručnosti sagledana je u mogućnosti približavanja i izjednačavanja vrednosti tih poslova sa najznačajnijim rukovodećim poslovima kojima se ostvaruju strateški ciljevi u javnom sektoru.

Izmena matrice koeficijenata za obračun i isplatu plata zaposlenih u javnom sektoru uslovila je potrebu revizije početnih koeficijenata zvanja i koeficijenata položaja službenika u organima autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave na predloženi način.

Određivanje početnog koeficijenta zvanja i koeficijenata položaja, koji se novim tekstom ovog zakona revidiraju u skladu sa predloženom izmenom matrice koeficijenata sistemskog zakona, zasnovano je na razvrstavanju zvanja i položaja u platne grupe i platne razrede. Prilikom razvrstavanja primenjena je metodologije vrednovanja radnih mesta u javnom sektoru, koja je bliže pojašnjena članom 7. Svrstavanje radnih mesta, primenom kriterijuma iz člana 7, vrši se vodeći računa o uslovi za obavljanje poslova u odgovarajućem zvanju koji su propisani Zakonom o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave („Službeni glasnik RSˮ, broj 21/16) i podzakonskim propisima donetim za izvršenje ovog zakona, na osnovu opisa poslova iz akata o sistematizaciji radnih mesta, kao i radne verzije kataloga zvanja službenika u autonomnoj pokrajini i jedinici lokalne samouprave, u skladu sa ograničenjima utvrđenim Zakonom o sistemu plata zaposlenih u javnom sektoru („Službeni glasnik RSˮ, br. 18/16 i 108/16) u pogledu opisa platnih grupa. Dakle, određivanju početnog koeficijenta službenika prethodilo je vrednovanje poslova koji se obavljaju u odgovarajućim zvanjima i razvrstvanje u platne grupe i platne razrede.

Ovaj zakon omogućava otvorenost sistema prema stručnom kadru koji nije bio deo uprave, tako što ostavlja mogućnost da se zaposlenom koji poseduje prethodno radno iskustva i znanja određenog kvaliteta, odredi veći koeficijent od onog koji ostvaruje početnik u radu u upravi, u skladu sa pravilima datim u zakonu. Na ovaj način zakon stimuliše zapošljavanje kvalitetnih kadrova van sistema organa uprave, kako bi svojim specifičnim znanjima i iskustvom doprineli poboljšanju kvaliteta rada. Članom 11. propisano je da lice koje ima radno iskustvo na poslovima radnog mesta na kojima zasniva radni odnos u trajanju od najmanje deset godina i posebna znanja kojima može da doprinese unapređenju rada i kvalitetu obavljanja poslova na svom radnom mestu, može da se odredi veći koeficijent u rasponu do dva platna razreda u odnosu na platni razred početnog koeficijenta. Dakle, zakonom se ostavlja mogućnost određivanja ovakvog „uvećanjaˮ početnog koeficijenta do dva platna razreda. Takođe, članom 33. propisuje se da rukovodilac organa može za najviše 10% ukupnog broja zaposlenih, odnosno najviše jednog zaposlenog u organima koji imaju manje od 10 zaposlenih, koji imaju značajno iskustvo u obavljanju poslova svog radnog mesta i koji posebnim znanjima doprinose unapređenju rada i kvalitetu obavljanja poslova na svom radnom mestu, da odredi koeficijent u rasponu do kraja četvrtog platnog razreda platne grupe u kojoj se nalazi njihovo radno mesto, imajući u vidu koeficijent koji bi zaposleni sa takvim radnim iskustvom i kvalitetom rada ostvario kroz napredovanje, kao i zbog ostavljanja mogućnosti za dalje napredovanje tog zaposlenog kroz platne razrede na osnovu vrednovanja rezultata rada.

Odredbom člana 19. kojom je propisan korektivni koeficijent, isti se utvrđuje za zaposlene koji su i do sad imali pravo na uvećanje koeficijenta. Naime, u postojećim propisima kojima se uređuju plate zaposlenih u autonomnoj pokrajini odnosno jedinici lokalne samouprave ova lica ostvaruju pravo na uvećanje koeficijenta za obavljanje ovih poslova (koordiniranje najsloženije aktivnosti – najviše do 10%, za rad na pripremi i izvršenju budzeta ili finansijskog plana, vođenju poslovnih knjiga i sastavljanju računovodstvenih izveštaja – najviše do 10%,  za poslove komunalnog policajca – najviše do 10% i za poslove budzetske inspekcije – najviše do 10%). Navedena uvećanja propisana su članom 5. Uredbe o koeficijentima za obračun i isplatu plata imenovanih i postavljenih lica i zaposlenih u državnim organima. Odredbom člana 19. sada se ostavlja mogućnost uvećanja koeficijenta za dve kategorije poslova (terenski nadzor i kontrola i priprema budzeta i sastavljanje završnog računa), ako je to u skladu sa budzetskim ograničenjem. Dakle, članom 19. daje se samo mogućnost uvećanja koeficijenta do 20%, a ta mogućnost uslovljena je mogućnostima budzeta autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave. Ostvarivanje prava na korektivni koeficijent ne iziskuje nove troškove jer se primenom navedenih odredaba ne sme prekoračiti budzetski okvir za ove namene.

Da li pozitivni efekti opravdavaju troškove

Imajući u vidu da se ovaj zakon donosi prema instrukciji Zakona o sistemu plata zaposlenih u javnom sektoru, to nije bilo razlike u pogledu odabrane opcije za rešavanje problema iz sistemskog zakona. Ta opcija, koja predstavlja postepeno uređivanje sistema, omogućava da se kontroliše masa sredstava za plate zaposlenih, kako u javnom sektoru kao celini, tako i u pojedinim podsistemima, tako da donošenje ovog propisa ne dovodi do uvećanja ove mase, a prelazak na primenu je postepen u zavisnosti od fiskalne konsolidacije i finansijskih mogućnosti. Naime, predviđeno je da zaposleni zadržava zatečenu platu, odnosno platu koju je imao na dan početka primene ovog zakona, ako bi osnovna plata obračunata prema odredbama ovog zakona bila manja, sve dok njegova osnovna plata, primenom odredaba ovog zakona, ne dostigne platu koju je imao.

U odnosu na postojeći sistem, odnosno zatečeno stanje u kojem je izražena fragmentacija propisa, odnosno gde su elementi za određivanje osnovne plate sadržani u nizu zakona i podzakonskih akata, ovim zakonom se na jedistven način određuju osnovica i koeficijenti, uvećana plata i druga primanja. Koeficijenti su određeni primenom metodoligije, odnosno kriterijuma koji su propisani Zakonom o sistemu plata zaposlenih u javnom sektoru i bližih merila za primenu tih kriterijuma koja su propisana u ovom zakonu (član 7). Objašnjenje postupka vrednovanja dato je u okviru odgovora pod prethodnom tačkom Analize.

Članom 21. uređuje se napredovanje službenika u istom zvanju. Navedenom odredbom propisano je da službenik na izvršilačkom radnom mestu ostvaruje pravo na napredovanje u istom zvanju po osnovu ostvarenih rezultata rada shodnom primenom propisa koji se odnose na napredovanje državnih službenika određivanjem većeg koeficijenta u platnoj grupi u koju je svrstano zvanje radnog mesta na koje je raspoređen. Zakonom o platama državnih službenika i nameštenika u članu 16. propisana su pravila o napredovanju državnih službenika u viši platni razred, dok su Uredbom o ocenjivanju državnih službenika uređena merila za ocenjivanje i postupak ocenjivanja državnih službenika u svim državnim organima.

Propisivanjem odredbe o budzetskom ograničenju omogućava se kontrola mase sredstava koja se izdvaja za plate zaposlenih ― ta sredstva se moraju planirati i ostvariti u skladu sa budzetskim ograničenjem za tekuću i dve naredne budzetske godine. Propisivanjem pravila o zadržavanju zatečene plate obezbeđuje se da prelazak na primenu bude postepen u zavisnosti od fiskalne konsolidacije i finansijskih mogućnosti, tako da primena zakona ne dovodi do uvećanja mase koja se izdvaja za plate zaposlenih.

Članom 6. propisano je da je osnovica za obračun i isplatu osnovne plate jedinstvena za sve službenike i nameštenike u istoj autonomnoj pokrajini ili jedinici lokalne samouprave kojima se plata isplaćuje iz budzeta autonomne pokrajine, odnosno iz budzeta jedinice lokalne samouprave i ne može biti veća od osnovice koja je utvrđena zakonom o budzetu Republike Srbije za svaku budzetsku godinu. Dakle, osnovica sledi finansijske mogućnosti autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave. Takođe, članom 31. propisano je da osnovicu za isplatu osnovne plate zaposlenih, nadležni organ autonomne pokrajine odnosno jedinice lokalne samouprave dužan je da odredi u okviru utvrđene mase sredstava za plate i budzetskog ograničenja za tekuću i naredne dve budzetske godine. U okviru budzetskog ograničenja, nadležni organ autonomne pokrajine odnosno jedinice lokalne samouprave dužan je da planira i ostvari sredstava za isplatu osnovne plate i uvećane plate, naknade troškova i drugih primanja. Na opisani način omogućava se da autonomna pokrajina i jedinica lokalne samouprave preuzme odgovornost za sopstvenu ekonomsku održivost i dobro upravljanje budzetskim sredstvima.

Zakonskim rešenjima stimuliše se efikasniji rad uprave, jer se ustanovljavaju pravila napredovanja službenika na osnovu vrednovanja rezultata rada. Zakonom su utvrđeni samo početni koeficijenti, a vrednovanjem rezultata rada, shodnom primenom pravila koja se odnose na napredovanje državnih službenika, omogućava se dalje horizontalno napredovanje po platnim razredima i na taj način stimuliše kvalitetniji rad. Takođe, sa mogućnošću uvećanja početnog koeficijenta licima koja su se nalazila van uprave a koja svojim znanjima i iskustvu mogu doprineti povećanju kvaliteta rada, stimuliše se zapošljavanje kvalitetnih kadrova.

Da li akt stimuliše pojavu novih privrednih subjekata na tržištu i tržišnu konkurenciju

Zakon nema uticaja na stvaranje novih privrednih subjekata i tržišnu konkurenciju.

Da li su zainteresovane strane imale priliku da iznesu svoje stavove

Zainteresovane strane su imale priliku da iznesu svoje stavove kroz javnu raspravu o Nacrtu zakona o platama zaposlenih u organima, organizacijama i službama autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave koja je sprovedena u periodu od 17. novembra do 7. decembra 2016. godine.

U organizaciji Sindikata uprave Srbije dana 02. decembra 2016. godine, u prostorijama Sindikata u Beogradu, održana je rasprava.

Za vreme trajanja javne rasprave tekst Nacrta zakona sa obrazloženjem bio je postavljen na sajtu Ministarstva državne uprave i lokalne samouprave, www.mduls.gov.rs, i na portalu e-uprave. Predlozi, sugestije, inicijative i komentari učesnika u javnoj raspravi prikupljani su elektronskim putem na adresu: [email protected] , kao i pisanim putem na adresu Ministarstva državne uprave i lokalne samouprave, Beograd, Birčaninova br. 6, sa naznakom: „Za javnu raspravu o Nacrtu zakona o platama zaposlenih u organima, organizacijama i službama autonomne pokrajine i jedinice lokalne samoupraveˮ.

Tokom okruglog stola povodom javne rasprave o Nacrtu zakona, koji je organizovan u prostorijama Sindikata, najčešće primedbe odnosile su se na pitanje regulisanje korektivnog koeficijenta odnosno uvećane plate za interne revizore i inspektore, kao i visinu osnovice.

Nisu uvažene ni primedbe u pogledu visine osnovice, jer se izjednačavanjem koeficijenata omogućava eliminisanje nejednakih plata, dok visina osnovice, u skladu sa smernicama sistemskog zakona, treba da prati finansijske mogućnosti autononomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave. Za utvrđivanje visine osnovice postavljen je objektivni kriterijum―masa sredstava koja je u budzetu autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave opredeljena za plate, čime se ceo koncept usmerava na ove podsisteme da oni svojom organizacijom posla i troškova u pogledu plata stvore prostor u masi sredstava za plate u pogledu povećanja osnovice.

Prednost novog koncepta (isti koeficijenti, a osnovica prema mogućnostima podsistema) je u tome što se na ovaj način omogućava povećanje efikasnosti rada uprave i raspolaganja troškovima. Taj zadatak „u rukama“ je same jedinice lokalne samouprave, kao poslodavca, a jedino poslodavac može da donosi odluke koje se odnose na organizaciju posla i posledično na troškove po pitanju plata. Dakle, jedino poslodavac može da donese odluku o visini osnovice u skladu sa raspoloživim finansijskim sredstvima i prostorom kojim raspolaže.

Napominjemo da su primedbe i sugestije koje su se odnosile na utvrđivanje korektivnog koeficijenta zbog posebnih uslova rada službenicima koji rade na poslovima ispekcijskog i drugog nadzora ili kontrole, ako obavljaju poslove terenskog nadzora ili kontrole u neposrednom kontaktu sa subjektima nadzora ili kontrole, kao i službenicima koji rade na poslovima pripreme budzeta i sastavljanju završnog računa, podnete od strane Mreže inspektora Srbije, kao i pojedinačne predstavke podnete od strane potpredsednika Sindikata komunalne policije Beograd od 13.10.2017. godine, prihvaćene i uvršćene u tekst nacrta zakona.

Tokom trajanja javne rasprave istaknuta je i primedba u pogledu regulisanja uvećane plate za rukovođenje, odnosno da je na ovaj način izvršeno dvostruko vrednovanje za službenike na položaju. Navedena primedba nije uvažena iz razloga što je članom 25. stav 1. Zakona o sistemu plata zaposlenih u javnom sektoru predviđeno da državni službenici na položaju, odnosno službenici na položaju u organima autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave i funkcioneri, nemaju pravo na uvećanje plate za rukovođenje. Imajući u vidu da je na navedeni način sistemskim zakonom regulisano ograničenje prava na uvećanje plate, a da je ovaj nacrt deo iste pravne celine i kreće se u okvirima postavljenim sistemskim zakonom, norma člana 25. Zakona o sistemu plata zaposlenih u javnom sektoru primenjuje se i za službenike na položaju u organima autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave.

Koje će mere biti preduzete da bi se ostvarili razlozi donošenja zakona

Kako bi se ostvarili razlozi za donošenje zakona, mere koje će biti preduzete jesu:

– donošenje akta Vlade kojim će biti izvršeno svrstavanje radnih mesta nameštenika u platne grupe i platne razrede i određivanje početnog koeficijenta radnih mesta nameštenika, a koji će sadržati radna mesta nameštenika, opise tih radnih mesta i zahteve za njihovo obavljanje. Donošenje ovog akta planirano je do početka primene Zakona;

– donošenje akta Vlade kojim će biti bliže regulisano pravo na naknadu troškova za vreme provedeno na službenom putu u zemlji ili inostranstvu, za smeštaj i ishranu tokom rada i boravka na terenu i naknada troškova koji su izazvani privremenim ili trajnim premeštajem u drugo mesto rada i donošenje akta Vlade kojim će biti bliže uređeno pravo na otpremninu zbog odlaska u penziju, otpremninu zaposlenom koji je višak zaposlenih ili otpremninu zbog prestanka radnog odnosa usled proteka roka u kojem je zaposleni bio nerspoređen. Donošenje ovih akata planirano je do početka primene Zakona.

Ostavite komentar