Predlog Zakona o energetici

O B R A Z L OŽ E Nj E

I. USTAVNI OSNOV

Ustavni osnov za donošenje ovog zakona sadržan je u odredbi člana 97. tačka 6. i 10. Ustava Republike Srbije prema kojoj Republika Srbija pored ostalog uređuje i obezbeđuje: „jedinstveno tržište; pravni položaj privrednih subjekata; sistem obavljanja pojedinih privrednih i drugih delatnosti, kao i sistem javnih službi”.

II. RAZLOZI ZA DONOŠENjA ZAKONA

Zakon o energetici („Službeni glasnik RS”, broj 84/04) (u daljem tekstu: zakon) donet je 2004. godine, posle potpisivanja Atinskog memoranduma o razumevanju o regionalnom energetskom tržištu Jugoistočne Evrope i njegovoj integraciji u Evropsku Zajednici potpisan u Atini 8. 12. 2003. godine i kao preduslov za potpisivanje Ugovora o osnivanju Energetske zajednice (EZ).

Donošenjem ovog zakona započet je proces reformi energetskog sektora sa ciljem obezbeđenja preduslova za razvoj i efikasniji rad svih subjekata koji obavljaju energetske delatnosti prema tržišnim principima poslovanja, kao i usaglašavanje ovog zakona sa propisima Evropske unije.

Tim zakonom, u velikoj meri su implementirane odredbe iz drugog paketa propisa Evropske unije i to: Uputstvo 2003/54 o pravilima za unutrašnje tržište električne energije, Uputstvo 2003/55/EZ o zajedničkim pravilima za unutrašnje tržište prirodnog gasa, Uredba 1228/2003 o pristupu elektroenergetskoj mreži radi prekograničnih razmena električne energije.

Takođe je stvoren osnov da se za implementaciju propisa koji se odnose na obavezu razdvajanja energetskih subjekata, računovodstveno, tehnički i pravno, organizovanje regulatornog tela, regulisanje energetskih delatnosti, pristup sistemu i tržištu energije, priključenje na sistem, i slično, a sve uz poštovanje propisa o zaštiti životne sredine, energetske efikasnosti i povećanja korišćenja obnovljivih izvora energije kako bi se obezbedila sigurnost snabdevanja energijom.

U skladu sa navedenim zakonom, u oblasti elektroprivrede izvršeno je računovodstveno i pravno razdvajanje prenosa električne energije od delatnosti proizvodnje, distribucije i trgovine električne energije, koji obavlja Javno preduzeće „Elektromreža Srbije” (JP EMS), kao samostalni pravni subjekt. Bivše Javno preduzeće „Elektroprivreda Srbije” je prestalo da postoji, a osnovano je novo Javno preduzeće „Elektroprivreda Srbije” (JP EPS), koje je organizovano kao vertikalno integrisano preduzeće za obavljanje delatnosti proizvodnje, distribucije, trgovine električnom energijom i trgovine električnom energijom radi snabdevanja tarifnih kupaca.

Ovim Zakonom osnovana je Agencija za energetiku Republike Srbije, kao nezavisno regulatorno telo za obavljanje poslova na unapređivanju i usmeravanju razvoja tržišta energije na principima nediskriminacije i efikasne konkurencije, praćenju primene propisa i pravila za rad energetskih sistema, usklađivanju aktivnosti energetskih subjekata na obezbeđivanju redovnog snabdevanja kupaca energijom i uslugama i njihovu zaštitu i ravnopravan položaj, kao i drugih poslova.

Nakon donošenja navedenog zakona, Republika Srbija je 2005. godine potpisala i 2006. godine ratifikovala Ugovor o osnivanju Energetske zajednice (EZ) između Evropske zajednice i Republike Albanije, Republike Bugarske, Bosne i Hercegovine, Republike Hrvatske, Bivše Jugoslovenske Republike Makedonije, Republike Crne Gore, Rumunije, Republike Srbije i Privremene Misije Ujedinjenih nacija na Kosovu u skladu sa rezolucijom 1244 Saveta bezbednosti UN („Službeni glasnik RS”, broj 62/06) (u daljem tekstu: Ugovor).

Prema planu primene iz Aneksa I Ugovora stvorena je obaveza da u roku od 12 meseci od stupanja Ugovora na snagu izvrši se usaglašavanje sa Uputstvom 2003/54 o pravilima za unutrašnje tržište električne energije, Uputstvom 2003/55/EZ o zajedničkim pravilima za unutrašnje tržište prirodnog gasa, Uredbom 1228/2003 o pristupu elektroenergetskoj mreži radi prekograničnih razmena električne energije.

Takođe, odlukama Ministarskog saveta Energetske zajednice Jugoistočne Evrope stvorena je obaveza da se izvrši usaglašavanje sa Uredbom 1775/2005 o uslovima za pristup mrežama za transport prirodnog gasa, Direktiva za mere obezbeđivanja sigurnosti snabdevanja električne energije i investicija u infrastrukturu 2005/89 i Direktivom 2004/67/ EZ o merama za održavanje sigurnosti snabdevanja prirodnim gasom.

Shodno potpisanom i ratifikovanom Ugovoru Republika Srbija kao ugovorna strana ovim Ugovorom je preuzela obavezu da implementira Direktivu 2001/77/ES o promovisanju upotrebe energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije i Direktive 2003/30/ES o promociji upotrebe biogoriva ili drugog goriva proizvedenog iz obnovljivih izvora za saobraćaj. Direktivom 2009/28/ES o obnovljivim izvorima energije postavljeni su obavezujući nacionalni ciljevi koji treba da se dostignu kroz promociju obnovljivih izvora energije u sektorima električne energije, grejanja i hlađenja i u sektoru transporta kako bi se obezbedilo da do 2020. godine udeo obnovljivih izvora energije čini najmanje 20% u ukupnoj potrošnji energije u EU.

Direktiva, takođe obavezuje da do 2020. godine korišćenje obnovljivih izvora energije u transportu treba da iznosi najmanje 10% potrošnje goriva u EU.

Pored toga, u međuvremenu EU je donela treći paket propisa o unutrašnjem tržištu energije koji je stupio na snagu u martu 2011. godine i to: Direktivu 2009/72 u julu 2009 koja se odnosi na zajednička pravila za unutrašnje tržište električne energije kojom se nadomešćuje, odnosno poništava direktiva 2003/54, Uredbu 714/2009/ES o uslovima za pristup mreži za prekogranične razmene električne energije kojom se ukida Uredba 1228/2003/ES, Uredbu br. 715/2009 o uslovima za pristup transportnim mrežama prirodnog gasa, na osnovu koje prestaje da važi Uredba br. 1775/2005, Direktivu 2009/73/EZ o zajedničkim pravilima za unutrašnje tržište prirodnog gasa, kojom se ukida Uputstvo 2003/55/EZ, Uredbu o merama zaštite sigurnosti snabdevanja gasom, na osnovu koje prestaje da važi Uputstvo br.2004/67/EZ, Direktiva 2009/28/EK o promovisanju upotrebe energije iz obnovljivih izvora i izmeni i dopuni i potom poništenju Direktiva 2001/77/EC i 2003/30/ES. Cilj trećeg paketa je otklanjanje uočenih sistemskih problema u funkcionisanju tržišta električne energije i prirodnog gasa, pre svega koncentracije tržišta i tržišne moći, vertikalnog zatvaranja, nedovoljne integracije tržišta, nedostatka transparentnosti tržišta i dr. Glavni elementi „trećeg paketa“ su stroži uslovi za razdvajanje operatora prenosnih sistema, značajno jačanje ovlašćenja i funkcionalne i finansijske nezavisnosti regulatornih tela, unapređenje koordinacije operatora prenosnih sistema (posebno u oblasti planiranja investicija), poboljšano funkcionisanje velikoprodajnog tržišta energije i unapređenje zaštite potrošača električne energije i prirodnog gasa. Odlukom Ministarskog saveta Energetske zajednice od 7. oktobra 2011. godine (D/2011/02/MS-EnZ) utvrđena je obaveza za Republiku Srbiju da implementira navedene propise („treći paket“) do 1. januara 2015. godine.

Donošenjem Zakona o energetici 2011. godine („Službeni glasnik RS”, br. 57/11, 93/12 i 124/12) nastavljena je reforma energetskog sektora i u potpunosti je implementiran drugi paket propisa EU i započeta implementacija trećeg paketa.

Odlukom Ministarskog saveta Energetske zajednice od 18. oktobra 2012. godine (D/2012/04/MS-EnZ) određeni su obavezujući ciljevi u oblasti obnovljivih izvora kojom je za Republiku Srbiju utvrđen obavezujući cilj koji iznosi 27 % obnovljivih izvora energije u njenoj bruto finalnoj potrošnji energije i najmanje 10% potrošnje goriva u transportu u 2020. godini. Istom odlukom utvrđena je obaveza za Republiku Srbiju da implementira Direktivu 2009/28/EZ, a koja se odnosi na promociju korišćenja obnovljivih izvora energije.

Vlada Republike Srbije je na sednici od 28. februara 2013. godine Zaključkom 05 Broj: 337-1556/2013 usvojila Nacionalni program za usvajanje pravnih tekovina Evropske unije (2013-2016) i zadužila i ovlastila Kancelariju za evropske integracije da tromesečno izveštava Vladu o sprovođenju predmetnog Nacionalnog programa kao i da o usvajanju obavesti Evropsku komisiju.

Takođe, Vlada Republike Srbije je 25. avgusta 2013. godine donela Zaključak 05 Broj: 337-7135/2013-1 kojim se u tački 1. konstatuje da će Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između Evropskih zajednica i njihovih država članica s jedne strane i Republike Srbije sa druge strane u skladu sa članom 138. Sporazuma stupiti na snagu 1. septembra 2013. godine nakon što je Generalni sekretarijat Saveta Evropske unije 24. jula 2013. godine notom izvestio Misiju Republike Srbije pri Evropskoj uniji o okončanju postupka odobravanja Sporazuma. Takođe pored ostalog u tački 4. predmetnog zaključka se konstatuje da će stupanjem na snagu Sporazuma biti obrazovana sledeća tela: Savet za stabilizaciju i pridruživanje, Odbor za stabilizaciju i pridruživanje i Parlamentarni odbor.

U skladu sa Nacionalnim programom za usvajanje pravnih tekovina Evropske unije (2013-2016), planiran je rok za implementaciju Trećeg paketa Direktiva u Zakon o energetici pod šifrom 2013-5 te saglasno tome neophodno je dovršiti započeti proces implementacije Trećeg paketa kroz donošenje novog zakona.

Donošenjem ovog zakona preuzimaju se odredbe trećeg energetskog paketa, čime će se, u funkciji ostvarivanja rokova definisanih Nacionalnim programom za usvajanje pravnih tekovina Evropske unije (2013-2016), kao i obaveza koje slede iz (potvrđenog međunarodnog) Ugovora o osnivanju Energetske zajednice (Službeni glasnik RS broj 62, 19 jul 2006) stvoriti uslovi za:

sigurno, kvalitetno i pouzdano snabdevanje električnom energijom i prirodnim gasom,

uravnoteženi razvoj sektora u cilju obezbeđivanja potrebnih količina energije za zadovoljavanje potreba kupaca energije,

podsticanje konkurentnosti na tržištu na načelima nediskriminacije,

efektivan nadzor tržišnih delatnosti i prirodnih monopola (prenos, distribucija) kroz proširenje ovlašćenja nezavisnog regulatornog tela (Agencije za energetiku) i jačanje njegove funkcionalne i finansijske nezavisnosti,

razvoj energetske infrastrukture i uvođenje savremenih tehnologija i stvaranja transparentnih, atraktivnih i stabilnih uslova za ulaganja u izgradnju, rekonstrukciju i modernizaciju energetskih objekata,

zaštitu kupaca i

korišćenje obnovljivih izvora energije.

Treći energetski paket donosi velike promene u reformskom smislu i njegova implementacija podrazumeva rešavanje prethodnih pitanja i izmenu većeg broja propisa u Republici Srbiji, a koji su preduslov da se odredbe ovog zakona primene.

Treći energetski paket donosi velike promene u reformskom smislu i njegova implementacija podrazumeva rešavanje prethodnih pitanja i izmenu većeg broja propisa u Republici Srbiji, a koji su preduslov da se odredbe ovog zakona primene.

Kada je u pitanju operator prenosnog sistema električne energije, odnosno operator transportnog sistema prirodnog gasa zahtev direktiva je da operator prenosnog, odnosno transportnog sistema bude i vlasnik svog sistema odnosno mreže. Polazeći od Zakona o javnoj svojini mreže su opšte dobro i u javnoj svojini Republike Srbije. Da bi se ispunio taj zahtev iz direktiva bilo je potrebno da se Zakonom o energetici uspostavi pravo svojine na prenosnoj elektroenergetskoj i distributivnoj elektroenergetskoj mreži, kao i na mreži za transport i distribuciju prirodnog gasa

Kad su u pitanju odredbe oko razdvajanja koje se odnose na operatora prenosnog sistema iz Direktive 2009/72, Republika Srbija je ispunila jedan uslov osnivanjem JP EMS – operator prenosnog sistema, ali potrebno je da se postupak razdvajanja završi do kraja odnosno da se izvrši razdvajanje vlasničkih od upravljačkih prava, što praktično znači da se mora obezbediti da dva odvojena javna tela budu nadležna nad delatnošću prenosa sa jedne strane i delatnostima proizvodnje i snabdevanja električnom energijom, sa druge strane, kao i da se obezbedi da kontrolu nad tim telima ne može vršiti isti državni organ.

Takođe, kad su u pitanju odredbe oko razdvajanja koje se odnose na operatora transportnog sistema prirodnog gasa Zakonom o energetici su pored modela vlasnički razdvojenog operatora sistema, u skladu sa Direktivom 2009/73, predviđeni i model nezavisnog operatora sistema i nezavisnog operatora transporta ali samo za slučaj kada je transportni sistem na dan 6. oktobra 2011. pripadao vertikalno integrisanom preduzeću. Takođe, i zahtev Direktive 2009/73 je da se mora obezbediti da dva odvojena javna tela budu nadležna nad delatnošću transporta sa jedne strane i delatnostima proizvodnje i snabdevanja prirodnim gasom, sa druge strane, kao i da se obezbedi da kontrolu nad tim telima ne može vršiti isti državni organ.

Primena ovog zahteva direktive u zemljama EU zaživela je primenom modela da dva različita Ministarstva preuzmu upravljačka prava nad operatorom prenosnog, odnosno transportnog sistema i energetskim subjektom za proizvodnju električne energije, odnosno prirodnog gasa. Ali i to nije dovoljan uslov da bi se zahtev direktiva u celini ispunio već je potrebno da se pored navedenog omogući da kontrolu nad ta dva ministarstva pri obavljanju poslova koji se odnose na gore navedene subjekte ne vrši Vlada kao kolektivni organ.

Sprovođenje navedenog, zahteva izmenu zakonskih propisa kao što su Zakon o Vladi, Zakon o ministarstvima, Zakon o javnim preduzećima i drugih propisa.

Kada je u pitanju Zakon o javnim preduzećima i obavljanje delatnosti od opšteg interesa, direktive prepoznaje samo javnu uslugu kao uslugu dostupnu svima, te kako u našem pravnom sistemu egzistira više vrsta usluga npr. usluga od opšteg ekonomskog interesa, usluga od univerzalnog značaja, usluga od javnog značaja, to je za ujednačavanje tih termina nužno i neophodno da se izmeni Zakon o javnim preduzećima i usaglasi termin u skladu sa propisima Evropske unije. Tek nakon toga stvoriće se uslovi za primenu ovog zahteva direktive u oblasti električne energije.

Prema zahtevu Direktiva, napred navedeno razdvajanje je uslov za sertifikaciju operatora prenosnog, odnosno transportnog sistema, a postupak sprovodi regulatorno telo, odnosno Agencija za energetiku Republike Srbije. Sve napred navedeno, ako se ne ispuni ima za posledicu obavljanje delatnosti operatora prenosnog, odnosno transportnog sistema jer neće se moći sertifikovati, a samim tim ni primeniti propisana odredba zakona niti ispoštovati zahtev direktiva.

Kada je u pitanju operator distributivnog sistema Direktiva ne propisuje obavezu da distributivni sistem odnosno mreža mora biti u svojini operatora distributivnog sistema. Međutim predviđeno je uspostavljanja prava svojine i kod operatora distributivnog sistema, da bi se prevazišli dosadašnji problemi sa kojima se operator distributivnog sistema suočavao prilikom izgradnje energetskih objekata u postupku pribavljanja lokacijske dozvole i stvaranja imovinsko pravnog osnova za izgradnju objekata. Naime u svakom konkretnom slučaju Vlada je donosila odgovarajući akt kojim je davala ovlašćenja operatoru distributivnog sistema da vrši prava investitora na zemljištu koje je u javnoj svojini. Pored toga razlog je i rešavanje problema sa kojim su se suočavali investitori koji grade energetske objekte u svrhu priključenja svog građevinskog objekta na distributivni sistem. Naime, investitori nisu mogli svoj izgrađeni objekat odmah predati operatoru distributivnog sistema već su se prvo morali obratiti Republičkoj direkciji za imovinu zahtevom za pribavljanje u javnu svojinu putem poklona izgrađenog elektroenergetskog objekta, o čemu je Vlada uvek donosila odgovarajući akt, a potom nakon zaključivanja ugovora o poklonu, tako pribavljen energetski objekat se opet aktom Vlade davao na upravljanje i korišćenje operatoru distributivnog sistema, nakon čega je investitor mogao da se priključi na distributivni sistem. Ovakav postupak je otežavao ostvarivanje prava investitora na priključak, pa opredeljenjem predlagača da predloži odredbu kojim se uspostavlja svojina postiže se svrha.

Direktiva propisuje da država može imati jednog ili više operatora distributivnog sistema električne energije, ali bez obzira na broj operatora tržišni principi ne smeju biti narušeni i ne sme biti subvencionisanja. U tom smislu, preuzeta je i ta odredba, s tim što je propisano da u slučaju postojanja više operatora, operatori distributivnog sistema električne energije su dužni da na teritoriji Republike Srbije primenjuju iste tarife za pristup distributivnom sistemu za iste grupe korisnika sistema u odnosu na naponski nivo, količine, način merenja i druge kriterijume. U tom slučaju poravnanje razlika između opravdanih i ostvarenih prihoda i troškova vršiće se u skladu sa aktom koji donosi Agencija.

Takođe su preuzete odredbe o zatvorenom distributivnom sistemu i proširene odredbama koje oslikavaju našu realnost.

Uvedena je delatnost snabdevanja na veliko električnom energijom i data je mogućnost stranom pravnom licu, da za obavljanje te delatnosti pribavi licencu pod određenim uslovima, a da ne mora biti registrovan na teritoriji Republike Srbije.

Takođe propisane su norme u pogledu organizovanog tržišta, odnosno stvoreni su uslovi za osnivanje i funkcionisanje berze električne energije.

Pored navedenog, ustanovljava se garantovano snabdevanje kao javna usluga, kojim se osigurava pravo kupaca iz kategorije domaćinstvo i malih kupaca na snabdevanje električnom energijom propisanih karakteristika na celoj teritoriji Republike Srbije, po razumnim, transparentnim i nediskriminatornim cenama.

Propisan je postupak izbora garantovanog snabdevača, putem tendera, a Agencija za energetiku će jedanput godišnje analizirati potrebu regulisanja cena garantovanog snabdevanja i prvi izveštaj objaviti 1. januara 2017. godine, nakon čega će se odlučiti o daljoj potrebi regulisanja cena. Isti postupak sačinjavanja izveštaja je predviđen i kada je u pitanju cena zakupa rezerve snage za sistemske usluge sekundarne i tercijarne regulacije.

Takođe, propisan je izbor rezervnog snabdevača putem tendera, a Agencija za energetiku će jedanput godišnje analizirati potrebu održavanja rezervnog snabdevanja i prvi izveštaj objaviti 1. januara 2017. godine, koji sadrži procenu kada će rezervno snabdevanje biti ukinuto.

Pored navedenog ustanovljava se obaveza operatorima sistema i snabdevačima da uspostave užu organizacionu jedinicu za rešavanje prigovora i pritužbi iz nadležnosti operatora.

Propisane, odnosno proširene su nadležnosti operatora sistema i snabdevača u odnosu na važeći zakon.

U oblasti prirodnog gasa propisano je da od 1. januara 2015. godine svi krajnji kupci prirodnog gasa imaju pravo da slobodno biraju snabdevača na tržištu. Domaćinstva i mali kupci čiji su svi objekti priključeni na distributivni sistem prirodnog gasa ako ne izaberu drugog snabdevača imaju pravo na javno snabdevanje, po regulisanim cenama. Mali kupci prirodnog gasa su krajnji kupci čija je godišnja potrošnja prirodnog gasa do 100.000 m3 i čiji su svi objekti priključeni na distributivni sistem prirodnog gasa.

Kad je u pitanju Agencija za energetiku Republike Srbije zahtev direktiva je da se obezbedi pojačana uloga Agencije kroz proširivanje nadležnosti i jačanje funkcionalne i finansijske nezavisnosti, što zahteva i dodatno povećanje kadrovskih kapaciteta Agencije.

Polazeći od direktiva, Agencija je u svom radu potpuno nezavisna i samostalna u izvršavanju svojih nadležnosti, čime se ne dovodi u pitanje sprovođenje opšte politike Vlade, koja nije povezana sa njenom nadležnošću, kao i saradnja sa drugim odgovarajućim državnim organima i organizacijama.

Agenciji su u odnosu na važeći zakon propisane veće dužnosti pa pored ostalog obavlja poslove sertifikacije prenosnog sistema električne energije, odnosno transportnog sistema prirodnog gasa, donosi pravila o kvalitetu isporuke i snabdevanja električnom energijom i prirodnim gasom, donosi akt o izuzeću iz oblasti električne energije i prirodnog gasa, određuje visinu naknade kupcu po osnovu stepena odstupanja od propisanog kvaliteta isporuke električne energije u skladu sa pravilima o kvalitetu isporuke i snabdevanja električnom energijom i prirodnim gasom.

Takođe, zahtev Direktive je i da se omogući Agenciji da izriče novčane kazne do 10% godišnjeg prometa operatora sistema, međutim taj zahtev direktiva zbog drugih zakona koji uređuju izricanje kazni nije bilo moguće propisati, pa je u skladu sa već postojećim rešenjima u drugim zakonima u Republici Srbiji propisano u kojim slučajevima Agencija energetskim subjektima zbog neizvršenja obaveza može izreći opomenu, upozorenje, a potom pokrenuti prekršajni postupak ili inicirati pokretanje postupka zbog privrednog prestupa, u skladu sa ovim zakonom.

Zakonom je usaglašen termin energetski zaštićenog kupca, u skladu sa direktivama, u energetski ugroženog kupca koji ima pravo na isporuku određenih količina električne energije i prirodnog gasa, a obustava isporuke može nastupiti pod posebnim uslovima.

Takođe, je propisano ovlašćenje za Vladu da bliže propisuje kriterijume, način zaštite, uslove, rokove i postupak za utvrđivanje statusa energetski ugroženog kupca, izvor i način obezbeđivanja sredstava za isporuku određenih količina električne energije ili prirodnog gasa, sredstva za ostvarivanje prava energetski ugroženog kupca obezbeđuju se u Budzetu Republike Srbije.

Status energetski ugroženog kupca može steći i kupac toplotne energije, u skladu sa ovim zakonom.

Donošenjem ovog zakona stvara se i osnov za obezbeđivanje operativnih rezervi energenata i obaveznih rezervi prirodnog gasa što će imati uticaja na sigurnost snabdevanja kupaca u slučaju poremećaja na tržištu energije i energenata.

U cilju obavljanja izvršnih i stručnih poslova koji se odnose na obavezne rezerve prirodnog gasa i druge obavezne rezerve u skladu sa zakonom kojim se uređuju robne rezerve ovim zakonom obrazuje se Uprava za rezerve energenata, kao organ uprave u sastavu Ministarstva i utvrđuje njena nadležnost. Uprava obavlja sledeće poslove: formira, održava i u slučaju poremećaja u snabdevanju pušta na tržište obavezne rezerve prirodnog gasa i druge obavezne rezerve u skladu sa zakonom kojim se uređuju robne rezerve; zaključuje ugovor o kupovini i prodaji prirodnog gasa, kao i pozajmicama prirodnog gasa, radi formiranja, održavanja i puštanja obaveznih rezervi na tržište u slučaju poremećaja u snabdevanju; vodi registar obaveznih rezervi; izveštava Vladu o realizaciji godišnjeg programa obaveznih rezervi prirodnog gasa, količini, strukturi, razmeštaju i raspoloživosti obaveznih rezervi prirodnog gasa i druge poslove u skladu sa posebnim zakonom. Upravom rukovodi direktor, koga postavlja Vlada na period 5 godina, na predlog ministra prema Zakonu kojim se uređuje položaj državnih službenika i nameštenika.

Takođe, ovim zakonom uvodi se obaveza pribavljanja saglasnosti za skladištenje nafte, derivata nafte i biogoriva za sopstvene potrebe i snabdevanje sopstvenih vozila na sopstvenim stanicama čime će se stvoriti mogućnost kontrole i suzbijanje crnog tržišta derivata nafte.

Zakonom je propisano ovlašćenje za Vladu (član 362.) da donosi metodologiju za određivanje cene snabdevanja krajnjeg kupca toplotnom energijom. Trebalo bi napomenuti da Vlada sada donosi Uredbu o određivanju cena toplotne energije, s tim što je kao pravni osnov za njeno donošenje, u nedostatku odgovarajuće odredbe važećeg Zakona o energetici, označena odredba člana 46. stav 2. Zakona o trgovini („Službeni glasnik RS“, br. 53/10 i 10/13). Ovakav pristup uslovio je da doneta uredba može da važi samo određeno vreme (najviše šest meseci), pa je donošenje ovog akta trebalo obnavljati.

Takođe, novine u zakona u pogledu toplotne energije su:

propisivanje obaveze zaključivanja pisanog ugovora između snabdevača toplotnom energijom i krajnjeg kupca, čije elemente inače propisuje nadležni organ jedinice lokalne samouprave, i

vođenje evidencije toplotnih izvora snage od 0,1 MW do 1 MW (evidencija koja je od značaja za identifikaciju potencijala za daljinske sisteme grejanja) o čemu do sada nisu postojali sređeni podaci, posebno stoga što u ovom slučaju ne postoji obaveza pribavljanja licence.

Na osnovu svega navedenog razlozi za donošenje zakona su:

usklađivanje domaćeg regulatornog okvira sa regulatornim okvirom Evropske unije i njenim pravnim tekovinama;

stvaranje uslova za obezbeđivanje sigurnog snabdevanja tržišta Republike Srbije energijom i energentima;

otklanjanje nedostataka u primeni važećeg Zakona o energetici.

PROBLEMI KOJE ZAKON TREBA DA REŠI

Donošenjem novog zakona uspostavlja se zakonski okvir za rešavanje problema koji se odnose na: obezbeđivanje sigurnosti isporuke i snabdevanja energijom i energentima tržišta Republike Srbije; zaštitu interesa svih učesnika na tržištu; povećanje tržišne konkurencije; efikasniji razvoj tržišta električne energije i prirodnog gasa; stvaranje uslova za uspostavljanje i funkcionisanje organizovanog tržišta električne energije; prevazilaženje problema u pogledu izgradnje energetskih objekata koji proizlaze iz zakona kojim se uređuje javna svojina i zakona kojim se uređuje izgradnja objekata; otklanjanje administrativnih prepreka prilikom izgradnje priključaka za priključenje krajnjeg kupaca i proizvođača električne energije; preuzimanja merno razvodnih ormana, mernih uređaja, priključnih vodova instalacija i opreme i drugih uređaja, odnosno merno regulacionih stanica od strane operatora sistema; obezbeđivanje snabdevanja kupaca iz kategorije domaćinstvo i malih kupaca od strane garantovanog snabdevača električnom energijom, odnosno javnog snabdevača prirodnim gasom po regulisanim cenama; otklanjanje utvrđenih nedostataka koji otežavaju podsticanje korišćenja obnovljivih izvora energije u proizvodnji energije i sektoru saobraćaja, otklanjanje regulatornih i administrativnih prepreka za ulaganje u energetske objekte koji koriste obnovljive izvore energije; staranje obaveznih rezervi prirodnog gasa, monitoring derivata nafte i suzbijanje crnog tržišta derivata nafte; problemi u oblasti proizvodnje, distribucije i snabdevanja toplotnom energijom; određivanje nivoa cena toplotne energije.

Ovim zakonom detaljnije su propisane norme u cilju rešavanja problema uočenih u praksi tokom primene važećeg Zakona o energetici. Na primer: problem preuzimanja merno razvodnih ormana i mernih uređaja, odnosno merno regulacionih stanica, donošenje i realizacija planova za njihovo preuzimanje, problem praćenja kvaliteta isporučene električne energije, odnosno prirodnog gasa i kvaliteta snabdevanja električnom energijom, odnosno prirodnog gasa, problem ugrožavanja elektroenergetskih objekata izgradnjom i izvođenjem drugih radova u neposrednoj blizini elektroenergetskih objekata, problem neovlašćene potrošnje električne energije, problem praćenja tokova derivata nafte i suzbijanje crnog tržišta derivata nafte itd.

Kada se radi o uočenom problemu preuzimanja merno razvodnih ormana važećim Zakonom je propisana obaveza donošenja planova za njihovo preuzimanje, međutim energetski subjekti na koje se odnosila ova obaveza svoju obavezu nisu do kraja sproveli, pa je bilo nužno ovim zakonom propisati dinamiku preuzimanja merno razvodnih ormana i mernih uređaja, odnosno merno regulacionih stanica do 31. decembra 2020. godine, kako bi energetski subjekti realizovali donete planove, a propisana je mehanizam kontrole od strane Agencije i Ministarstva, tako da je za očekivati da će obaveza biti realizovana.

Kada se radi o uočenom problemu praćenja kvaliteta isporučene električne energije, odnosno prirodnog gasa i kvaliteta snabdevanja električnom energijom, odnosno prirodnog gasa praksa je pokazala da nije postojao osnov za odgovarajuće praćenje pokazatelja tehničkog i komercijalnog kvaliteta isporuke i pokazatelja komercijalnog kvaliteta snabdevanja, kao ni način evidentiranja podataka i računanje pokazatelja, pa je predloženim rešenjima u ovom zakonu dat osnov za adekvatno praćenje navedenih pokazatelja, čime će se obezbediti kvalitetna isporuka električne energije i prirodnog gasa i stvaranje uslova za efikasniju komunikaciju energetskih subjekata sa kupcima i korisnicima sistema.

Kada se radi o uočenom problemu ugrožavanja elektroenergetskih objekata izgradnjom i izvođenjem drugih radova u neposrednoj blizini elektroenergetskih objekata praksa je pokazala da je za efikasnu primenu normi oko zaštite elektroenergetskih objekata neophodno propisati zaštitne pojaseve pored elektroenergetskih objekata, a što je propisano ovim zakonom.

Kada se radi o uočenom problemu neovlašćene potrošnje, praksa je pokazala da nije bila precizno uređena kontrola mernog mesta, kao i način dokazivanja neovlašćene potrošnje, te je bilo neophodno precizno urediti postupak i način dokazivanja.

Takođe, važećim zakonom nije bilo propisano adekvatno praćenje tokova derivata nafte, kao ni potpuna mogućnost suzbijanje crnog tržišta derivata nafte, pre svega iz razloga što je kontrola vršena nad energetskim subjektima koje poseduju licence za obavljanje energetskih delatnosti, a nepravilnosti u oblasti derivata nafte uočene su pre svega kod subjekata koji pojedine delatnosti obavljaju za sopstvene potrebe. Ovim zakonom stvara se osnov za kontrolu i evidenciju tokova derivata nafte i suzbijanje crnog tržišta derivata nafte propisana je obaveza za pribavljanje saglasnosti za skladištenje nafte i derivata nafte i biogoriva za sopstvene potrebe i snabdevanje sopstvenih vozila na sopstvenim stanicama.

Važećim Zakonom o energetici stvoren je osnov za obeležavanje (markiranje) derivata nafte na težištu Republike Srbije omogućena je kontrola tržišnih tokova goriva u Republici Srbiji i otkrivanje goriva koje na tržište nije stavljeno na propisan način. Markiranje goriva započelo je u februaru 2014. godine, a finansijski efekti su se odrazili na povećanu uplatu od akciza u budzet Republike Srbije za preko 30 miliona evra.

Propisanim odredbama Predloga zakona o energetici nastavlja se suzbijanje crnog tržišta derivatima nafte uvođenjem obaveze pribavljanja saglasnosti za snabdevanje sopstvenih prevoznih sredstava na sopstvenim stanicama za snabdevanje prevoznih sredstava (interne stanice), kao i za skladištenje nafte, derivata nafte i biogoriva za sopstvene potrebe. Do sada se interne stanice nisu zvanično evidentirale i na njima se nije vršila kontrola ispravnosti i legalnosti goriva kojima se snabdevaju vozila. Imajući u vidu da se oko 40% ukupne potrošnje goriva tipa evro dizel prodaje direktnim potrošačima koji dalje snabdevaju svoja vozila preko internih stanica, uvođenjem saglasnosti biće omogućena kontrola i ovih mesta snabdevanja.

Koristi koje će ovakvo rešenje doneti energetskim subjektima koji obavljaju svoju delatnost saglasno Zakonu o energetici su: povećanje nivoa prodaje derivata nafte na tržištu (npr. u slučaju markiranja povećano je učešće energetskih subjekata na tržištu derivata nafte za oko 5-6%, što direktno prikazuje dosadašnji udeo nelegalnog tržišta derivata nafte); jačanje brenda kompanije potvrdom ispravnosti i kvaliteta derivata nafte kojima se snabdevaju potrošači i smanjen broj reklamacija potrošača.

Takođe, Zakonom o energetici predviđeno je formiranje odgovarajućih operativnih rezervi energenata koje suštinski predstavljaju komercijalne rezerve i privredna društva sa njima slobodno raspolažu, ali njihova visina u svakom momentu treba da bude na određenom propisanom nivou. U slučaju kratkoročnih poremećaja na tržištu energije i energenata, energetski subjekti će koristiti sopstvene rezerve bez dodatnih hitnih nabavki energije i energenata koji su u momentima nestašice ili nedostupni ili su skuplji zbog povećane potražnje. Nestašice, odnosno uvećane cene dalje izazivaju štetne posledice za rad ne samo tih privrednih društva, već i za korisnike njihovih usluga.

Formiranje obaveznih rezervi prirodnog gasa koje će biti u svojini Republike Srbije, i koje će se koristiti u slučaju velikih poremećaja na tržištu energije i energenata, omogućiće stvaranje stabilnog tržišta energije i energenata što je jedan od preduslova daljeg razvoja privrednih aktivnosti. Takođe, formiranje ovih rezervi stvara potrebu za investiranjem u skladišne kapacitete prirodnog gasa.

Troškovi formiranja svih vrsta rezervi nadoknađuju se kroz krajnju cenu energije i energenata po jedinici mere, odnosno proizvoda. Imajući u vidu da je predviđeno njihovo postepeno formiranje, te kasnije samo održavanje i skladištenje, troškovi formiranja se svode na razumnu meru. Imajući u vidu da u nedostatku ovih rezervi privreda mora da radi smanjenim kapacitetom ili da potpuno obustavi svoju delatnost to ima negativne finansijske konsekvence u vidu troškova ponovnog pokretanja proizvodnje, penala za ne realizovane ugovore, gubljenja poverenja kupaca i tome slično. Ovako izazvani troškovi prevazilaze troškove samih energetskih privrednih društava, tako da očekivanu korist treba posmatrati u odnosu na ranije navedeno.

2. CILjEVI KOJI SE DONOŠENjEM ZAKONA POSTIŽU

Ciljevi koji se donošenjem zakona postižu su:

usklađivanje domaćeg regulatornog okvira sa regulatornim okvirom Evropske unije i njenim pravnim tekovinama, kao i sa potvrđenim međunarodnim ugovorima čiji je potpisnik Republika Srbija (pre svega, „Ugovor o osnivanju Energetske zajednice“ i „Odluka D/2011/02/MS-EnZ Ministarskog saveta energetske zajednice o implementaciji Direktiva 2009/72 i 2009/73, Uredbi 714/2009 i 715/2009 i izmeni članova 11 i 59 Ugovora o osnivanju Energetske zajednice”);

stvaranje uslova za obezbeđivanje sigurnog snabdevanja tržišta Republike Srbije energijom i energentima;

otklanjanje nedostataka u primeni važećeg Zakona o energetici;

povećanje nivoa transparentnosti, zaštite konkurencije i nediskriminatornog ponašanja;

zaštita svih kategorija kupaca, a naročito energetski ugroženog kupca;

zabrana međusobnog subvencionisanja energetskih subjekata;

stvaranje uslova za efikasno funkcionisanje tržišta električne energije i prirodnog gasa;

stvaranje uslova za uspostavljanje i funkcionisanje organizovanog tržišta električne energije;

stvaranje uslova za dostizanje obavezujućeg nacionalnog cilja za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora energije i potrošnje biogoriva u transportu;

suzbijanje nelegalnog tržišta nafte i derivata nafte i

jačanje nezavisnosti Agencije i ispunjenje preporuka Evropske komisije iz izveštaja o napretku Republike Srbije za 2013. godinu (str. 32- „implementacija Zakona o energetici i usaglašavanje sa trećim paketom propisa EU o energetici zahteva povećanje broja zaposlenih u Agenciji, dalju izgradnju kapaciteta i jačanje nezavisnosti“) i 2014. godinu (str. 33. i 34. – „značajno ojačati administrativni kapacitet i nezavisnost Agencije za energetiku”).

U vezi sa navedenim ciljevima ukazuje se da će se u rokovima propisanim zakonom doneti veliki broj podzakonskih akata kojim će se bliže urediti pojedina pitanja, stvoriti osnov za njihovo izvršenje, a time i postići zadati ciljevi.

3. RAZMATRANE MOGUĆNOSTI DA SE PROBLEM REŠI I BEZ DONOŠENjA ZAKONA

Izradi Predloga zakona pristupilo se pošto se došlo do zaključka da bi jedino donošenje novog zakona na sveobuhvatan i efikasan način moglo da reši pitanje preuzimanja relevantnih obaveza propisa Evropske Unije, kao i rešavanja problema uočenih u praksi.

4. ZAŠTO JE DONOŠENjE ZAKONA NAJBOLjI NAČIN REŠAVANjA PROBLEMA

Donošenje novog Zakona o energetici je u skladu sa nizom aktivnosti koje Republika Srbija preduzima kako bi se uspostavio pravni i institucionalni okvir za sprovođenje potrebnih aktivnosti, u cilju prilagođavanja i usklađivanja sa pravnim tekovinama Evropske unije u oblasti energetike.

Reforma energetskog sektora ima neposredan i značajan uticaj na opšti privredni razvoj, stanje i mogućnosti investicione aktivnosti, podizanje kvaliteta i stvaranje tržišne ekonomije osposobljene da se uključi u jedinstveno tržište Evropske unije i druge međunarodne tržišne tokove.

III. OBJAŠNjENjA OSNOVNIH PRAVNIH INSTITUTA I POJEDINAČNIH REŠENjA

Čl. 1-2. se definiše predmet uređivanja zakona, odnosno uređuju se ciljevi i način ostvarivanja energetske politike, uslovi za stalan i ujednačen razvoj strateški važnih delatnosti u toj oblasti, a sve u cilju pouzdanog, sigurnog i kvalitetnog snabdevanja kupaca energijom i daje značenje pojmova koji se koriste u Zakonu radi lakšeg razumevanja pojedinih odredaba, a koji su usklađeni sa pravilima Evropske unije.

Čl. 3-8. se uređuje politika razvoja energetike. Jedinstveno planiranje razvoja energetskih delatnosti propisano je, pre svega, obavezom donošenja strategije razvoja tih delatnosti na nivou Republike, a potom donošenjem programa za njeno ostvarivanje i izveštavanjem o sprovođenju strategije i programa. Takođe je propisano da se mogu zaključiti dugoročni ugovori o prodaji električne energije sa proizvođačem električne energije u cilju realizacije dugoročnih ciljeva za razvoj proizvodnih objekata koji su u funkciji sigurnosti snabdevanja, utvrđenih Strategijom i Programom uz uvažavanje načela konkurencije i nediskriminacije.

Čl. 9-11. uređuje promociju regionalne saradnje, energetski ugroženog kupca, izveštaj o sigurnosti snabdevanja električnom energijom i prirodnim gasom svake godine do 31. jula.

Članom 12. propisuje se javna usluga.

Čl. 13-15. pripisuje se obaveza izrade energetskog bilansa, sadržina, kao i obaveza Autonomne pokrajine i jedinica lokalne samouprave da u svojim planovima razvoja planiraju potrebe za energijom na svom području, kao i uslove i način obezbeđivanja neophodnih energetskih kapaciteta u skladu sa Strategijom i Programom.

Čl. 16-38. se uređuju energetske delatnosti, uslovi za obavljanje energetskih delatnosti, razdvajanje računa. Čl. 19-27 odnose se na način sticanja licence za obavljanje energetskih delatnosti, oduzimanja licence, pravnu zaštitu subjekata u tim postupcima, pravo na žalbu ministarstvu nadležnom za poslove energetike. Članom 28. i 29. propisan je način izdavanja saglasnosti za skladištenje i snabdevanje nafte, derivata nafte i biogoriva za sopstvene potrebe ukupnog kapaciteta preko 5 tona i snabdevanje sopstvenih prevoznih sredstava na sopstvenim stanicama za snabdevanje. Čl. 30.-35 uređuju se izdavanje energetske dozvole kao potrebnog uslova za građevinsku dozvolu. Propisano je da se energetski objekti grade u skladu sa zakonom kojim se uređuje planiranje i izgradnja objekata, tehničkim i drugim propisima, a po prethodno pribavljenoj energetskoj dozvoli. Takođe je propisano za koje objekte se pribavlja energetska dozvola, način izdavanja, uslovi, sadržina zahteva. Propisani su uslovi za produženje roka važenja energetske dozvole. Članom 36. propisana je odredba za direktni dalekovod i direktni gasovod, članom 37. javni tender.

Čl. 38-64. odnose se na Agenciju za energetiku Republike Srbije koja je osnovana Zakonom o energetici („Službeni glasnik RS”, broj 84/04) kao regulatorno telo, kao samostalni pravni subjekt i funkcionalno nezavisna od bilo kog državnog organa, kao i od svih organizacija i lica koji se bave energetskim delatnostima. Dalje se uređuje: Savet Agencije, mandat i prestanak mandata, sukob interesa, statut i opšti akti, finansiranje Agencije i javnost rada. U pogledu nadležnosti Agencije proširene su dužnosti, uvedena je odredba o izricanju kazni za energetske subjekte zbog nepoštovanja obaveza propisanih zakonom, odredbe o sprovođenju postupka sertifikacije operatora prenosnog i transportnog sistema, odredbe o praćenju i utvrđivanju tehničkih i komercijalnih pokazatelja kvaliteta isporuke električne energije i prirodnog gasa. Pored navedenog Agencija daje saglasnost na proceduru za priključenje korisnika na prenosni sistem kao i na akt operatora prenosnog sistema o visini naknade za izdavanje, prenošenje i prestanak važenja garancije porekla, na program usklađenosti za obezbeđivanje nediskriminatornog ponašanja, prati sprovođenje mera za smanjenje gubitaka u prenosnom, transportnom, odnosno distributivnom sistemu, kao i odredbe koje se odnose na saradnju Agencije sa drugim organima i međunarodnim organizacijama.

Čl. 65-69. propisan je način utvrđivanja ciljeva u oblasti obnovljivih izvora energije i sadržina nacionalnog akcionog plana, način izveštavanja Vlade i sadržina izveštaja o sprovođenju nacionalnog akcionog plana za obnovljive izvore energije; propisano je da Ministarstvo određuje način izračunavanja udela energije iz obnovljivih izvora u bruto finalnoj potrošnji energije, način izračunavanja električne energije proizvedene iz hidroelektrana i vetroelektrana, energetski sadržaj goriva u saobraćaju, način izračunavanja uticaja biogoriva, biotečnosti i njihovih uporedivih fosilnih goriva na emisiju gasova sa efektom staklene bašte, kao i način izračunavanja energije iz toplotnih pumpi; propisano je da Ministarstvo u saradnji sa drugim državnim organima, uz učešće autonomne pokrajine i jedinica lokalne samouprave, izrađuje odgovarajuće informacije, programe jačanja svesti, obuke i uputstva u cilju informisanja građana o prednostima i praktičnim aspektima razvoja i korišćenja energije iz obnovljivih izvora energije, kao i da se putem mehanizama saradnje sa drugim državama omogućava smanjenje troškova za postizanje obavezujućeg ukupnog udela obnovljivih izvora energije u bruto finalnoj potrošnji energije i da se realizuju u skladu sa potvrđenim međunarodnim ugovorima.

Čl. 70-81. propisani su uslovi i postupak za sticanje statusa povlašćenog proizvođača, proizvođača iz obnovljivih izvora energije i privremenog povlašćenog proizvođača, produžetak statusa privremenog povlašćenog proizvođača, razlozi za oduzimanje statusa povlašćenog proizvođača, privremenog povlašćenog proizvođača i proizvođača iz obnovljivih izvora; propisano je da Vlada bliže uređuje uslove i postupak sticanja, trajanje i prestanak statusa povlašćenog proizvođača, privremenog povlašćenog proizvođača i proizvođača električne energije iz obnovljivih izvora energije, kao i da Ministarstvo vodi registar koji sadrži podatke o proizvođačima koji imaju, odnosno kojima je prestao status povlašćenog proizvođača, privremenog povlašćenog proizvođača i proizvođača električne energije iz obnovljivih izvora energije; propisane su podsticajne mere, način ostvarivanja prava na podsticajne mere i sadržina ugovora o otkupu električne energije između povlašćenih proizvođača i garantovanog snabdevača, obaveze povlašćenog proizvođača, sadržina predugovora između privremenog povlašćenog proizvođača i garantovanog snabdevača, kao i dužnosti garantovanog snabdevača u funkciji otkupa električne energije od povlašćenih proizvođača; propisano je da Vlada uređuje način obračuna, plaćanja i prikupljanja sredstava po osnovu naknade za podsticajne mere, način raspodele prikupljenih sredstava po osnovu naknade za podsticajne mere, kategorije povlašćenih proizvođača e, podsticajne mere za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora i iz visokoefikasne kombinovane proizvodnje električne i toplotne energije, uslove za njihovo ostvarivanje, način određivanja i trajanje podsticajnog perioda, prava i obaveze koje iz tih mera proizilaze za povlašćene proizvođače i druge energetske subjekte; propisana je obaveza povlašćenog proizvođača, privremenog povlašćenog proizvođača i proizvođača iz obnovljivih izvora da obaveste Ministarstvo o nastalim promenama u toku trajanja statusa.

Čl. 82-87. propisani su uslovi i postupak izdavanja, prenošenja, iskorišćenja i prestanka važenja garancije porekla; način priznavanja garancija porekla izdatih u drugim državama; sadržina garancije porekla; vođenje registra garancije porekla; način na koji se krajnjem kupcu proračunava i prikazuje udeo svih vrsta izvora energije u prodatoj električnoj energiji, način kontrole proračuna, kao i nadzor nad operatorom prenosnog sistema, operatorom distributivnog sistema, snabdevačima i drugim subjektima u izvršavanju obaveza utvrđenih zakonom i propisima donetim na osnovu njega, a kojima se uređuju garancije porekla.

Čl. 88-93. uređuju se cene energije, energenata i usluga koje pružaju energetski subjekti u obavljanju energetskih delatnosti, odnosno definišu se regulisane cene i cene koje mogu biti regulisane. Naime cene električne energije za garantovano snabdevanje, kao i cene zakupa rezerve snage za sistemske usluge sekundarne i tercijarne regulacije mogu biti regulisane sve dok Agencija ne utvrdi da je prestala potreba za regulacijom tih cena. U tom cilju data je obaveza Agenciji, da jedanput godišnje, a počev od 1. januara 2017. godine objavi prvi izveštaj o potrebi daljeg regulisanja cena. Čl. 90. i 91. propisano je da se regulisane cene određuju na osnovu metodologija, koje donosi Agencija, kao i to šta se obezbeđuje regulisanim cenama. Čl. 92. i 93. propisan je način davanja saglasnosti na akte o cenama koje donose energetski subjekti, kao i mogućnost Agencije da zahteva izmenu regulisane cene.

Čl. 94. i 95. uređuje se proizvodnja električne energije, dužnosti proizvođača električne energije.

Čl. 96.-126. propisano je da Operator prenosnog sistema obavlja delatnost prenosa električne energije i upravljanje prenosnim sistemom na objektivan, transparentan i nediskriminatoran način u skladu sa zakonom. Član 97. uređuje šta čini prenosni sistem. Čl. 98. i 99. propisuje odredbe oko razdvajanja, odnosno na koji način se ostvaruje nezavisnost operatora prenosnog sistema. Čl.100-107. propisuje odredbe oko sertifikacije i određivanja operatora prenosnog sistema, koju sprovodi Agencija. Čl. 108 i 109. uređuje odgovornosti i dužnosti operatora prenosnog sistema, a čl. 110. propisano je da operator prenosnog sistema ne može ni da kupuje ni da prodaje električnu energiju, osim za obezbeđivanje sistemskih usluga, balansiranje sistema, obezbeđivanje sigurnog rada sistema i za nadoknadu gubitaka u prenosnom sistemu. U čl. 111. utvrđena je dužnost operatora prenosnog sistema da svake godine dostavi Agenciji na saglasnost desetogodišnji plan razvoja prenosne mreže, a čl. 112. i 113. postupak donošenja tog plana. Članom 115. utvrđuje se obaveza operatoru prenosnog sistema da izradi plan implementacije naprednih mernih sistema. Članom 116. uređuje se sadržina pravila o radu prenosnog sistema, a čl. 117-126 uređuje se obaveza operatora prenosnog sistema da uspostavi i objavi transparentnu, efikasnu i nediskriminatorsku proceduru za priključenje objekata na prenosni sistem, kao i postupak priključenja na prenosni sistem.

Čl. 127.-147. propisano je da Operator distributivnog sistema obavlja delatnost distribucije električne energije i upravljanje distributivnim sistemom na objektivan, transparentan i nediskriminatoran način u skladu sa zakonom. Član 128. uređuje šta čini distributivni sistem. Čl. 130. i 131. propisuje odredbe oko određivanja operatora distributivnog sistema, razdvajanje operatora, a odredbama čl. 132-134. utvrđena je dužnost operatora distributivnog sistema da donese Program usklađenosti za obezbeđivanje nediskriminatornog ponašanja, kao i obavezu imenovanja lica ili tela za praćenje usklađenosti. Čl. 135 i 136. uređuje odgovornosti i dužnosti operatora distributivnog sistema, a čl. 137. propisano je da operator distributivnog sistema ne može ni da kupuje ni da prodaje električnu energiju, osim kupovine električne energije za nadoknadu gubitaka u distributivnom sistemu. Članom 138. utvrđuje se obaveza operatoru distributivnog sistema da izradi plan implementacije naprednih mernih sistema. Članom 139. uređuje se sadržina pravila o radu distributivnog sistema, a čl. 140-147. uređuje se priključenje i postupak priključenja distributivni sistem.

Čl. 148.-151. definiše zatvoreni distributivni sistem električne energije, kao i obaveze vlasnika zatvorenog distributivnog sistema.

Čl. 152.-156. uređuje odgovornosti i dužnosti operatora zatvorenog distributivnog sistema. Članom 154. uređuje se sadržina pravila o radu zatvorenog distributivnog sistema.

Čl. 157. i 158. uspostavlja se svojina operatora prenosnog, odnosno distributivnog sistema na elektroenergetskim mrežama.

Čl. 159. – 161. propisuje dužnost operatora prenosnog, odnosno distributivnog sistema da obezbedi korisnicima sistema pristup sistemu, način uređivanja pristupa sistemu, slučajeve u kojima se može odbiti pristup sistemu.

Članom 162. uređuje se pristup prenosnom, odnosno distributivnom sistemu proizvođača iz obnovljivih izvora, a čl. 163-164. uređuje se pristup prenosnom sistemu u prekograničnoj razmeni električne energije.

Čl. 165. i 166. propisuje principe upravljanja zagušenjem mreže i način pokrivanja troškova tranzita električne energije.

Čl. 167. propisuje izuzeće za nove interkonektivne dalekovode u oblasti električne energije.

Čl. 168-176. propisuje uređuje tržište električne energije, učesnike na tržištu električne energije, bilateralno i balansno tržište električne energije, balansnu odgovornost učesnika na tržištu i način uređivanja te odgovornosti, sadržina pravila o radu tržišta električne energije i pravila o objavljivanju ključnih tržišnih podataka.

Čl. 177-185. propisuje organizovano tržište električne energije, dužnosti operatora tržišta, sadržina pravila o radu organizovanog tržišta električne energije, obavezu čuvanja evidencija i zaštitu komercijalno osetljivih podataka.

Čl. 186-197. propisuje snabdevanje krajnjih kupaca, način uređivanja prava i obaveza između snabdevača i krajnjeg kupca, sadržinu ugovora, vrste ugovora-ugovor o potpunom snabdevanju i ugovor sa unapred određenom količinom električne energije, garantovano snabdevanje, način izbora garantovanog snabdevača, rezervno snabdevanje, način izbora rezervnog snabdevača, dužnosti snabdevača, kao i promeni snabdevača i sadržinu Pravila o promeni snabdevača.

Čl. 198-200. propisuje neovlašćenu potrošnju, način utvrđivanja i način obračuna u skladu sa metodologijom koju donosi Agencija.

Čl. 201-203. uređuje način i postupak obustave električne energije, kao i prava kupaca u slučaju obustave.

Čl. 204. i 205. propisuje slučajeve isključenja, a član 206. propisuje ograničenje isporuke električne energije.

Čl. 207 – 210. propisuje prava, obaveze i zaštitu krajnjih kupaca.

Čl. 211- 213. propisuje mere u slučaju ugrožene sigurnosti snabdevanja ili poremećaja u radu elektroenergetskog sistema, a član 214. uređuje sadržinu akta koji donosi Vlada, a kojima se propisuju uslovi isporuke i snabdevanja električnom energijom.

Članom 215. propisana je dužnost energetskih subjekata koji obavljaju energetske delatnosti u vezi sa isporukom i snabdevanjem električnom energijom da obezbede kvalitet isporuke, kao i dužnost Agencije da donese pravila kojim se određuju pokazatelji tehničkog i komercijalnog kvaliteta isporuke i snabdevanja.

Čl. 216- 218. propisuje zaštitu elektroenergetskih objekata, definiše zaštitni pojas, kao i dužnosti operatora prenosnog, odnosno distributivnog sistema, kao i vlasnika i nosioca drugih prava na nepokretnostima koje se nalaze u zaštitnom pojasu.

Članom 219. utvrđuje se nadležnost Ministarstva za propisivanje tehničkih zahteva za projektovanje, izgradnju, ispitivanje, korišćenje i održavanje energetskih objekata.

Čl. 220. – 238. definiše se šta čini sistem za transport prirodnog gasa, kao i mogući načini organizovanja operatora transportnog sistema i propisani su uslovi za vlasnički razdvojenog operatora transportnog sistema; nezavisnog operatora sistema i nezavisnog operatora transporta.

Čl. 239. – 246. definisani su uslovi i način za sertifikaciju i određivanje operatora transportnog sistema, kao i sertifikacija operatora transportnog sistema u odnosu na treće države

Čl. 247. i 248. uređuju se odgovornosti i dužnosti operatora transportnog sistema prirodnog gasa.

Članom 249. propisuje se da operator transportnog sistema prirodnog gasa ne može da prodaje i kupuje prirodni gas osim u slučaju obezbeđivanja potrebnih količina prirodnog gasa za prvo punjenje sistema, sopstvenu potrošnju prirodnog gasa, balansiranje sistema i nadoknadu gubitaka u transportnom sistemu.

Čl. 250. – 252. propisuje se da je operator transportnog sistema dužan da svake godine podnese Agenciji na saglasnost desetogodišnji plan razvoja transportnog sistema, kao i njegova sadržina i način donošenja.

Članom 253. propisuje se da operator transportnog sistema utvrđuje tehničke zahteve za uvođenje raznih oblika naprednih mernih sistema i analizira tehničku i ekonomsku opravdanost uvođenja naprednih sistema merenja, efekte na razvoj tržišta i koristi za pojedinačne kategorije krajnjih kupaca prirodnog gasa, na osnovu čega izrađuje plan implementacije na koji mišljenje daju Ministarstvo i Agencija.

Članom 254. uređuje se sadržina pravila o radu transportnog sistema prirodnog gasa.

Članom 255. definiše se šta čini distributivni sistem prirodnog gasa.

Čl. 256. – 259. propisano je da delatnost distribucije i upravljanja distributivnim sistemom prirodnog gasa obavlja operator distributivnog sistema prirodnog gasa, kao i uslovi u pogledu njegove organizacije i poslovanja.

Čl. 260. i 261. uređuju se prava i dužnosti operatora distributivnog sistema prirodnog gasa.

Članom 262. propisuje se da operator distributivnog sistema prirodnog gasa ne može da prodaje i kupuje prirodni gas osim u slučaju kupovine za nadoknadu gubitaka u distributivnom sistemu.

Članom 263. propisuje se da operator distributivnog sistema utvrđuje tehničke zahteve za uvođenje raznih oblika naprednih mernih sistema i analizira tehničku i ekonomsku opravdanost uvođenja naprednih sistema merenja, efekte na razvoj tržišta i koristi za pojedinačne kategorije krajnjih kupaca prirodnog gasa, na osnovu čega izrađuje plan implementacije na koji mišljenje daju Ministarstvo i Agencija.

Članom 264. uređuje se sadržina pravila o radu distributivnog sistema prirodnog gasa.

Čl. 265. – 272. uređuje se priključenje na transportni i distributivni sistem, način izdavanja odobrenja za priključenje, sadržina odobrenja za priključenje i troškovi priključenja, povezivanje energetskih objekata za distribuciju prirodnog gasa sa transportnim sistemom i način priključenja objekata privremenog karaktera.

Čl. 273. – 274. uređuje se ko obavlja delatnost skladištenja i upravljanja skladištem prirodnog gasa, kao i način na koji se osigurava nezavisnost operatora skladišta prirodnog gasa.

Član 275. i 276. uređuju se prava i dužnosti operatora skladišta prirodnog gasa.

Članom 277. propisana je obaveza operatora skladišta prirodnog gasa da svake godine podnese Agenciji desetogodišnji plan razvoja skladišta prirodnog gasa.

Članom 278. uređuje se sadržina pravila o radu skladišta prirodnog gasa.

Članom 279. propisuje se da operator skladišta prirodnog gasa ne može da prodaje i kupuje prirodni gas osim u slučaju obezbeđivanja sopstvene potrošnje prirodnog gasa i pokrivanja tehničkih gubitaka.

Članom 280. propisana je obaveza vlasnika transportnog sistema koji je deo vertikalno integrisanog preduzeća i operator sistema koji posluje unutar vertikalno integrisanog preduzeća da donese Program za obezbeđivanje nediskriminatornog ponašanja koji sadrži mere kojima se sprečava diskriminatorno ponašanje, obaveze zaposlenih i pravila ponašanja u ostvarivanju nediskriminacije, efikasno vršenje nadzora i redovno izveštavanje i odredi lice odgovorno za nadzor nad sprovođenjem ovog programa.

Čl. 281. i 282. propisana je svojina na gasovodnim mrežama.

Čl. 283.-287. u uređuje se pristup sistemu korisnicima sistema po regulisanim cenama na principu javnosti i nediskriminacije, slučajevi kada se može odbiti pristup sistemu, pristup sistemu za transport prirodnog gasa, pristup skladištu prirodnog gasa.

Čl. 288. – 290. uređuju se posebne odredbe u oblasti prirodnog gasa koje se odnose na izuzeća za novu infrastrukturu, obaveze uzmi ili plati, i daje se osnov da Vlada može doneti akt kojim će bliže urediti navedena izuzeća.

Čl. 291. – 296. uređuje se način obavljanja kupovine i prodaje na tržištu prirodnog gasa, učesnici na tržištu prirodnog gasa, balansna odgovornost, vođenje registra balansne odgovornosti, kao i da operator transportnog sistema prirodnog gasa obezbeđuje prirodni gas za balansiranje i održavanje sigurnog rada sistema od učesnika na tržištu korišćenjem prirodnog gasa iz skladišta kao i iz lajnpaka.

Čl. 297. – 299. propisano je da krajnji kupci prirodnog gasa imaju pravo da slobodno biraju snabdevača na tržištu, s tim što domaćinstva to pravo počinju da ostvaruju 1. januara 2015. godine, uređuje se ko može biti snabdevač, a ko javni snabdevač, ko ima pravo na javno snabdevanje i ko određuje javnog snabdevača, kao i način uređenja prava i obaveza između snabdevača, odnosno javnog snabdevača i krajnjeg kupca prirodnog gasa.

Članom 300. uređuje se zaštita krajnjih kupaca.

Članom 301. propisuju se dužnosti snabdevača, sadržina ponude za zaključenje ugovora o prodaji.

Čl. 302. i 303. uređuje se ko ima pravo na rezervno snabdevanje u periodu otvaranja tržišta, rok trajanja rezervnog snabdevanja, način izbora rezervnog snabdevača.

Članom 304. uređuje se slučajevi obustave isporuke prirodnog gasa po zahtevu snabdevača ili javnog snabdevača.

Članom 305. propisano je da se uslovi i postupak promene snabdevača prirodnim gasom, utvrđuju pravilima koja donosi Agencija i njihov sadržaj.

Čl. 306.- 313. uređuju se prava i obaveze kupaca i neovlašćeno korišćenje prirodnog gasa.

Članom 320. uređuje se kvalitet isporuke i snabdevanja prirodnim gasom.

Čl. 321. – 323. uređuje se zaštita gasovodnih objekata. odnosno propisuje se dužnost vlasniku nepokretnosti da omogući pristup energetskim objektima, a pravo energetskog subjekta da pređe preko nepokretnosti drugog vlasnika radi izvođenja radova na održavanju, kontroli ispravnosti uređaja itd. Takođe, uvodi se obaveza operatoru sistema, odnosno energetskom subjektu za transport nafte naftovodima i derivatima nafte produktovodima, da o svom trošku uklanja drveće i drugo rastinje koje ugrožava rad energetskog objekta.

Čl. 324.- 327. u uređuje se oblast nafte i derivata nafte, dužnosti energetskih subjekata koji obavljaju delatnost transporta nafte naftovodom ili delatnost transporta derivata nafte produktovodom,

Čl. 328. i 329. uređuje se svojina nad sistemima za transport nafte naftovodima i sistemima za transport derivata nafte produktovodima

Čl. 330. – 334. uređuje Pristup sistemu za transport nafte naftovodima i sistemu za transport derivata nafte produktovodima

Članom. 335. propisani su podaci koje je energetski subjekti koji obavljaju delatnost proizvodnje i trgovine naftom, derivatima nafte, biogorivima i komprimovanim prirodnim gasom i trgovine motornim i drugim gorivima na stanicama za snabdevanje prevoznih sredstava dužan da dostavi Ministarstvu

Članom 336. propisani da su energetski subjekti koji obavljaju delatnost proizvodnje naftnih derivata, proizvodnje biogoriva, namešavanje biogoriva u derivate nafte i skladištenja nafte, derivata nafte i biogoriva dužni da Ministarstvu dostavljaju: petogodišnje planove razvoja i investicija; podatke o planiranim ili započetim investicijama i remontima i podatke o postrojenju u slučaju prekida rada.

Čl. 337. – 339. uređuje se kvalitet derivata nafte i biogoriva

Čl. 340. – 341. propisane su podsticajne mere za proizvodnju biogoriva i daje osnov da Vlada bliže propiše obavezan udeo biogoriva u sektoru saobraćaja i mere za njegovo dostizanje, podsticajne mere za proizvodnju biogoriva i odredi kriterijume za održivu proizvodnju biogoriva.

Čl. 342. – 344. uređuje se zaštita energetskih objekata iz oblasti nafte i derivata nafte i biogoriva odnosno propisuje se dužnost vlasniku nepokretnosti da omogući pristup energetskim objektima, a pravo energetskog subjekta da pređe preko nepokretnosti drugog vlasnika radi izvođenja radova na održavanju, kontroli ispravnosti uređaja itd. Takođe, uvodi se obaveza energetskom subjektu za transport nafte naftovodima i derivatima nafte produktovodima, da o svom trošku uklanja drveće i drugo rastinje koje ugrožava rad energetskog objekta.

Članom 345. Propisana je obaveza energetskih subjekata koji obavljaju delatnost proizvodnje derivata nafte i trgovine naftom, derivatima nafte, biogorivom i komprimovanim prirodnim gasom, osim onih koji obavljaju samo trgovinu komprimovanim prirodnim gasom dužni su da, pored obaveznih rezervi nafte i derivata nafte prema posebnom zakonu, obezbede i operativne rezerve derivata nafte koje su najmanje jednake petnaestodnevnoj prosečnoj prodaji tih derivata nafte u prethodnoj godini. Takođe je propisana je obaveza energetskim subjektima koji obavljaju delatnost proizvodnje električne energije i/ili kombinovane proizvodnje električne i/ili toplotne energije da obezbede operativne rezerve derivata nafte i/ili uglja u količini koja će omogućiti najmanje petnaest dana njihove prosečne proizvodnje električne i/ili toplotne energije u januaru, februaru i martu za prethodnih pet godine. Energetski subjekti koji obavljaju delatnost proizvodnje toplotne energije za snabdevanje tarifnih kupaca toplotnom energijom dužni su da obezbede operativne rezerve derivata nafte i/ili uglja u količini koja će omogućiti najmanje petnaest dana njihove prosečne proizvodnje električne i/ili toplotne energije u januaru, februaru i martu za prethodnih pet godina. Energetski subjekti koji obavljaju delatnost proizvodnje toplotne energije iz prirodnog gasa za snabdevanje tarifnih kupaca toplotne energije dužni su da obezbede mogućnost supstitucije prirodnog gasa drugim energentom u količini koja će omogućiti najmanje petnaest dana njihove prosečne proizvodnje toplotne energije u januaru, februaru i martu za prethodnih pet godina.

Čl. 346. – 353. uređene su obavezne rezerve prirodnog gasa koje se formiraju za slučaj kada je ugrožena sigurnost snabdevanja Republike Srbije energijom i energentima usled poremećaja u snabdevanju energijom i energentima. Za obavljanje izvršnih i stručnih poslova koji se odnose na obavezne rezerve prirodnog gasa i druge obavezne rezerve u skladu sa zakonom kojim se uređuju robne rezerve obrazuje se Uprava za rezerve energenata kao organ uprave u sastavu Ministarstva i utvrđuje njena nadležnost.

Čl. 354. i 355. uređuju proizvođača toplotne energije, a čl. 356. – 358. distribuciju toplotne energije.

Čl. 359. i 360. uređuju snabdevanje toplotnom energijom i dužnost snabdevača da zaključi ugovor sa krajnjim kupcem.

Član 361. utvrđuje nadležnost jedinice lokalne samouprave, po pitanju izdavanja licenci, propisivanja uslova za izdavanje licenci i vođenja registra izdatih licenci, kao i rok na koji se licence izdaju.

Čl. 362. i 363. uređuju način određivanja cene snabdevanja krajnjeg kupca toplotnom energijom, na osnovu metodologije koju donosi Vlada.

Član 364. uređuje da kupac toplotne energije može steći status ugroženog kupca.

Čl. 365. i 366. uređuju povlašćenog proizvođača toplotne energije

Čl. 367. – 388. uređuje se inspekcijski nadzor, ovlašćenja inspektora, vrste nadzora, pokretanje postupka inspekcijskog nadzora, prava i dužnosti elektroenergetskih inspektora, inspektora opreme pod pritiskom i energetskog inspektora i njihova ovlašćenja.

Čl. 389.- 391. u uređuju se kaznene odredbe, odnosno propisuju se kazne za privredni prestup i prekršaj.

Čl. 392. – 433. u uređuju se prelazne i završne odredbe, usklađivanje sa odredbama ovog zakona, donošenje podzakonskih propisa, donošenje Pravila o radu sistema, tržišta i organizovanog tržišta, Planova razvoja i drugih akata energetskih subjekata, vođenje postupaka započetih pre stupanja na snagu ovog zakona, postupanje sa izdatim licencama, dinamika otvaranja tržišta, kao i prestanak važenja ranije donetog zakona.

Članom 434. uređuje se stupanje na snagu ovog zakona.

IV. PROCENA FINANSIJSKIH SREDSTAVA POTREBNIH ZA SPROVOĐENjE ZAKONA

Za donošenje i sprovođenje ovog Zakona nisu potrebna sredstva iz budzeta Republike Srbije, osim za energetski ugroženog kupca u skladu sa ovim zakonom.

V. OPŠTI INTERES ZBOG KOGA SE PREDLAŽE POVRATNO DEJSTVO, ODREDBE ČLANA 423. STAV 1. OVOG ZAKONA

Članom 197. Ustava Republike Srbije utvrđeno je da zakoni i svi drugi opšti akti ne mogu imati povratno dejstvo, a stavom 2. istog člana predviđeno je da izuzetno, samo pojedine odredbe zakona mogu imati povratno dejstvo, ako to nalaže opšti interes utvrđen pri donošenju zakona.

U opštem je interesu obezbediti sigurno snabdevanje tržišta Republike Srbije derivatima nafte, odnosno celokupne privrede i građana.

Imajući u vidu da se veći broj stanica za snabdevanje vozila izgrađenih pre nekoliko desetina godina nalaze u postupku legalizacije, saglasno propisima o planiranju i izgradnji iz 2009. godine, neophodno je omogućiti licenciranje energetskih subjekata za obavljanje delatnosti na ovim objektima. Ovi objekti se nalaze u pretežno ruralnim sredinama i predstavljaju jedini izvor snabdevanja derivatima nafte za ta područja koji je dostupan po razumnim troškovima. Imajući u vidu mali konzum na ovim područjima, kao i činjenicu da nije postojao i ne postoji interes drugih investitora za razvojem maloprodajne mreže, dat je predlog u ovom zakonu, član 423, da se omogući pribavljanje licence za obavljanje ove energetske delatnosti ukoliko je podnet zahtev za legalizaciju tih objekata, a u cilju obezbeđenja sigurnosti snabdevanja derivatima nafte.

VI. RAZLOZI ZA DONOŠENjE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU

Ovaj zakon neophodno je doneti po hitnom postupku, u skladu sa odredbama člana 167. Poslovnika Narodne skupštine („Službeni glasnik RS”, broj 20/12-prečišćen tekst), imajući u vidu da je Zakonom o ratifikaciji Ugovora o osnivanju Energetske zajednice između Evropske Zajednice i Republike Albanije, Republike Bugarske, Bosne i Hercegovine, Republike Hrvatske, Bivše Jugoslovenske Republike Makedonije, Republike Crne Gore, Rumunije, Republike Srbije i Privremene misije Ujedinjenih Nacija na Kosovu u skladu sa Rezolucijom 1244 Saveta bezbednosti Ujedinjenih Nacija („Službeni glasnik Republike Srbije”, broj 62/06) i Odlukom Ministarskog saveta broj: D/2011/02/MC-EnC od 5. oktobra 2011. godine Republika Srbija preuzela obavezu da direktive iz trećeg energetskog paketa ugradi u svoj zakonodavni sistem do 1. januara 2015. godine, kao i da se u potpunosti otvori tržište električne energije i prirodnog gasa kako bi svi kupci električne energije i prirodnog gasa od 1. januara 2015. godine imali pravo na slobodan izbor snabdevača, uključujući i domaćinstva.

VII. RAZLOZI ZBOG KOJIH SE PREDLAŽE DA AKT STUPI NA SNAGU PRE OSMOG DANA OD DANA OBJAVLjIVANjA U „SLUŽBENOM GLASNIKU REPUBLIKE SRBIJE”

U skladu sa predloženim rešenjima u ovom zakonu počinju da teku pojedini rokovi, od kojih je najvažnije potpuno otvaranje tržišta od 1. januara 2015. godine, kada svi kupci električne energije i prirodnog gasa stiču pravo na slobodan izbor snabdevača. Pored navedenog u skladu sa važećim Zakonom o energetici („Službeni glasnik RS”, br. 57/11, 80/11- ispravka, 93/12 i 124/12) u odredbi člana 202. propisano je da će krajnji kupci iz člana 145. ovog zakona imati pravo na rezervno snabdevanje električnom energijom do 1. januara 2015. godine. Na osnovu navedenog nužno je radi pravne sigurnosti i daljeg prava na rezervno snabdevanje da se zakon usvoji do tog roka.

Ostavite komentar