Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima

OBRAZLOŽENjE

I. PRAVNI OSNOV ZA DONOŠENjE ZAKONA

Pravni osnov za donošenje ovog zakona je član 97. stav 1. tačka 13. Ustava Republike Srbije, koji propisuje da Republika Srbija uređuje i obezbeđuje režim i bezbednost u svim vrstama saobraćaja.

II. RAZLOZI ZA DONOŠENjE ZAKONA

1. Određivanje problema koje Zakon o izmenama i dopunama Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima treba da reši

Prema podacima Svetske zdravstvene organizacije, iz Globalnog plana dekade akcije za bezbednost saobraćaja na putevima 2011 – 2020. godine, u saobraćajnim nezgodama smrtno strada oko 1.300.000 ljudi godišnje (3.000 smrtnih slučajeva dnevno), a oko 50.000.000 ljudi biva povređeno, odnosno stradanje u saobraćajnim nezgodama je globalni problem koji se neprestano povećava. Prema izveštaju Svetske zdravstvene organizacije u saobraćajnim nezgodama najviše stradaju mladi i siromašni.

Povrede u saobraćaju su jedan od tri vodeća uzroka smrti u starosnoj grupi od 5. do 44. godine. Ukoliko ne budu preduzete neke efikasnije mere, posledice saobraćajnih nezgoda postaće peti vodeći uzrok smrti u svetu i rezultiraće brojem od oko 2.400.000 smrtnih slučajeva godišnje. Ekonomski troškovi saobraćajnih nezgoda u kojima učestvuju motorna vozila iznose 1-3% bruto nacionalnog proizvoda na globalnom nivou i dostižu vrednost od 500 milijardi dolara.

Najrazvijenije države su sedamdesetih godina dvadesetog veka realizovale ideju da se može upravljati bezbednošću saobraćaja, odnosno izgradile su organizovan zaštitni sistem i uspešno sprovode upravljanje bezbednošću saobraćaja. Zahvaljujući ovoj činjenici ove države neprestano smanjuju broj nastradalih u saobraćajnim nezgodama (posebno broj poginulih), uz permanentan razvoj društva koji za posledicu ima i stalni porast broja registrovanih vozila, izgradnju novih puteva, odnosno stalno povećanje broja putovanja i pređenog puta.

Republika Srbija spada u grupu država koje su načelno prihvatile ideju o upravljanju bezbednošću saobraćaja, ali još uvek nisu izgradile snažan zaštitni sistem, što za posledicu ima veoma nizak nivo upravljanja bezbednošću saobraćaja. Stvaranje odgovarajućeg pravnog osnova, odnosno prilagođavanje postojećih odredaba Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima („Službeni glasnik RS”, br. 41/09, 53/10, 101/11, 32/13 – odluka US i 55/14, 96/15 – dr. zakon i 09/16 – US – u daljem tekstu: Zakon) jedna je od neophodnih mera za uspostavljanje odgovarajućeg sistema koji će omogućiti upravljanje bezbednošću saobraćaja. Tokom primene Zakona, učinjen je značajan napredak u ovoj oblasti, ali su uočeni i značajni nedostaci koji otežavaju ostvarivanje ovog cilja.

Najbezbednija godina od kada se statistički prate saobraćajne nezgode na putevima u Republici Srbiji bila je 2014. godina. U njoj je evidentirano 536 poginulih lica ili za 17,5% manje u odnosu na 2013. godinu, kada je poginulo 650 lica.

U periodu od 2011. do 2016. godine, na putevima u Republici Srbiji dogodilo se ukupno 222.406 saobraćajnih nezgoda, u proseku oko 37.068 saobraćajnih nezgoda godišnje. Od ukupnog broja saobraćajnih nezgoda, 82.142 je sa nastradalim licima, a 140.264 su sa materijalnom štetom. Posmatrano po godinama, počev od 2011. godine, pa do kraja 2016. godine, uočen je trend smanjenja broja saobraćajnih nezgoda. U 2016. godini, dogodile su se 35.974 saobraćajne nezgode, što je za 15% manje u odonosu na 2011. godinu kada su se dogodile 42.453 saobraćajne nezgode.

Od ukupnog broja saobraćajnih nezgoda koje su se dogodile za šest godina posmatranog perioda, 37% (82.142) čine saobraćajne nezgode sa nastradalim licima, dok 63% čine saobraćajne nezgode sa materijalnom štetom.

U posmatranom šestogodišnjem periodu, u saobraćajnim nezgodama smrtno je stradalo 3.811 lica, što je u proseku 635 lica godišnje. Posmatrano po godinama, najviše poginulih bilo je 2011. godine – 731 lice, dok je 2014. godine broj poginulih bio – 536 lica što je za 27% manje u odnosu na 2011. godinu.

I broj povređenih lica beleži slične trendove kretanja kao i broj poginulih lica. U periodu od 2011. do 2016. godine, telesne povrede je zadobilo 114.242 lica, što je u proseku 19.041 lice godišnje.

  Broj saobraćajnih nezgoda Broj lica

|UKUPNO-saobraćajnih nezgoda |saobraćajne nezgode sa nastradalim licima |saobraćajne nezgode sa poginulim licima |saobraćajne nezgode sa povređenim licima |saobraćajne nezgode sa materijalnom štetom |poginuli |teške telesne povrede |lake telesne povrede | |2011 |42.453 |14.123 |662 |13.461 |28.330 |731 |3.777 |15.539 | |2012 |37.616 |13.363 |619 |12.744 |24.253 |688 |3.545 |14.891 | |2013 |37.166 |13.529 |594 |12.935 |23.637 |650 |3.424 |15.054 | |2014 |35.026 |13.067 |485 |12.582 |21.959 |536 |3.277 |14.746 | |2015 |34.171 |13.656 |548 |13.108 |20.515 |599 |3.448 |15.902 | |2016 |35.974 |14.404 |551 |13.853 |21.570 |607 |3.364 |17.280 | |Ukupno |222.406 |82.142 |3.459 |78.683 |140.264 |3.811 |20.835 |93.412 | |

Posmatrajući uzroke odnosno uticajne faktore nastanka saobraćajnih nezgoda, kao najprisutniji u periodu 2011 ‒ 2016. godina, izdvajaju se nepropisna brzina kretanja vozila na putu, pogrešno izvođenje radnji u saobraćaju, neustupanje prvenstva prolaza i psiho-fizičko stanje vozača.

Prema podacima koji su dati u Strategiji bezbednosti saobraćaja na putevima Republike Srbije za period od 2015. do 2020. godine („Službeni glasnik RS”, broj 64/15), najznačajnije činjenice u pogledu bezbednosti saobraćaja za period od 2010. do 2013. godine su:

prostorna raspodela saobraćajnih nezgoda sa poginulim licima pokazuje da najveći broj lica pogine na lokalnim putevima i ulicama u naselju (40% od ukupnog broja poginulih);

saobraćajne nezgode sa poginulim licima na prolascima državnih puteva kroz naselje su veoma izražene, odnosno broj poginulih u ovim nezgodama iznosi 34% od ukupnog broja poginulih;

učešće mladih vozača (19‒25 godina) u saobraćajnim nezgodama sa smrtnim ishodom posebno je izraženo, odnosno procenat poginulih mladih vozača u ukupnom broju poginulih vozača iznosi oko 15%;

najveći broj poginulih lica strada u putničkim vozilima, odnosno ovaj broj iznosi oko 43% od ukupnog broja poginulih;

učešće pešaka u ukupnom broju poginulih lica je oko 25%, što ih čini jednom od najranjivijih kategorija učesnika u saobraćaju;

u saobraćajnim nezgodama, u navedenom periodu, broj poginule dece je 72, a broj povređene 6.316, pri čemu je oko 50% poginule dece pripadalo kategoriji putnika u putničkim vozilima;

lica starija od 65 godina su jedna od najranjivijih kategorija učesnika u saobraćaju, odnosno svaki četvrti poginuli učesnik u saobraćaju (25%) je stariji od 65 godina (50% poginulih pešaka pripada starosnoj kategoriji „65+”);

oko 11% od ukupnog broja poginulih učesnika u saobraćaju su vozači mopeda i motocikala;

oko 9% od ukupnog broja poginulih učesnika u saobraćaju su vozači bicikala;

u saobraćajnim nezgodama u kojima su učestvovala teretna vozila preko 3,5t najveće dozvoljene mase i autobusi, poginulo je oko 23% od ukupnog broja poginulih lica, pri čemu navedena vozila čine samo oko 10% voznog parka Republike Srbije;

oko 6% od ukupnog broja poginulih učesnika u saobraćaju su vozači i putnici na traktorima;

nepropisna i neprilagođena brzina je vodeći uticajni faktor koji doprinosi nastanku saobraćajnih nezgoda sa smrtnim ishodom (oko 50% saobraćajnih nezgoda sa poginulim licima);

oko 7% od ukupnog broja poginulih učesnika u saobraćaju je stradalo u saobraćajnim nezgodama čiji je vodeći uticajni faktor bio upravljanje vozilom pod dejstvom alkohola.

U Strategiji bezbednosti saobraćaja na putevima Republike Srbije za period od 2015. do 2020. godine ističe se da se visina štete nastale u saobraćajnim nezgodama ne može precizno izmeriti, proceniti i izračunati, pa se u svetu primenjuju različiti modeli za procenu visine štete nastale u saobraćajnim nezgodama. U Republici Srbiji još uvek nije zvanično prihvaćen (usvojen) model za procenu visine štete u saobraćajnoj nezgodi, ali primenjujući modele koji se koriste u drugim državama procenjeno je da troškovi jedne saobraćajne nezgode sa poginulim iznose 317.317€, jedne saobraćajne nezgode sa teško povređenim 34.094€, a jedne saobraćajne nezgode sa lako povređenim 3.181€.

Primenom ovog modela izračunato je da visina štete od svih saobraćajnih nezgoda u Republici Srbiji, u 2012. godini, iznosi 321.300.000€, odnosno 467.000€ po jednom poginulom licu.

Merenje indikatora performansi bezbednosti saobraćaja, koje je sprovela Agencija za bezbednost saobraćaja u toku 2016. godine, ukazuje da sigurnosne pojaseve koristi oko 75% vozača i putnika na prednjem sedištu, oko 10% putnika na zadnjem sedištu, da se bezbednosna sedišta za decu koriste u oko 40% vozila kojima se prevoze deca ispod tri godine starosti, a zaštitne kacige koristi oko 86% vozača motocikala i mopeda.

Iako je načinjen značajan pomak u pogledu povećanja nivoa bezbednosti saobraćaja, rizik stradanja u saobraćajnim nezgodama u Republici Srbiji je višestruko veći u odnosu na države sa razvijenim i stabilnim sistemom bezbednosti saobraćaja i u tom smislu neophodno je što pre uspostaviti postojan i delotvoran sistem bezbednosti saobraćaja na putevima.

Pri sačinjavanju ovog predloga, posebno se vodilo računa o ranjivim kategorijama učesnika u saobraćaju: deci i biciklistima, odnosno predloženim odredbama su na jasan i nedvosmislen način propisane mere koji će doprineti većoj bezbednosti ovih kategorija učesnika u saobraćaju.

Naime, u predloženim izmenama i dopunama precizirane su obaveze organa i organizacija nadležnih za poslove obrazovanja i vaspitanja u pogledu odgovornosti za saobraćajno vaspitanje i obrazovanje dece u predškolskim ustanovama, osnovnim i srednjim školama, odnosno precizirane su odredbe u pogledu korišćenja bezbednosnih dečjih sedišta i bezbednosnih podmetača, radi povećanja bezbednosti dece kao putnika u vozilima.

Imajući u vidu činjenicu da se i u najrazvijenijim državama preduzimaju značajne podsticajne mere u cilju afirmacije korišćenja bicikla kao prevoznog sredstva, odnosno sredstva za rekreaciju, predloženim izmenama i dopunama težilo se preciziranju prava i obaveza biciklista, kao jedne od najranjivijih kategorija učesnika u saobraćaju, u cilju podizanja nivoa njihove bezbednosti.

Takođe, i vozači motocikala, u odnosu na ostale kategorije vozača motornih vozila, ističu se po pitanju rizika stradanja u saobraćajnim nezgodama. Izmenama i dopunama odredaba koje se odnose na ovu kategoriju učesnika u saobraćaju težilo se postizanju uslova koji će obezbediti njihovu veću bezbednost u saobraćaju na putevima.

U skoro trećini saobraćajnih nezgoda u kojima su učestvovali vozači motocikala, povreda glave je jedina povreda zbog čega je predviđena primena posebnih mera prema vozačima motocikala (isključenje iz saobraćaja), odnosno povećanje novčanih kazni koje se izriču ovim vozačima kada ne nose zaštitnu kacigu ili je ne nose na propisan način, odnosno kada prevoze lice koje na isti način koristi zaštitnu kacigu.

Rešavanje problema ugroženosti mladih i neiskusnih vozača jedan je od osnovnih ciljeva predloženih izmena i dopuna Zakona. Neiskustvo ove kategorije vozača najčešći je nosilac rizika njihovog stradanja, ali i stradanja ostalih učesnika u saobraćajnim nezgodama u kojima oni učestvuju. U tom smislu, predloženo je pooštravanje uslova za upravljanje motornim vozilom od strane vozača sa probnom vozačkom dozvolom. Naime, predloženo je produženje roka važenja probne vozačke dozvole, produženje perioda zabrane upravljanja motornim vozilom od strane vozača sa probnom vozačkom dozvolom (od 23,00 do 06,00 časova). Pored toga, precizirano je ograničenje brzine kretanja motornog vozila kojim upravlja vozač sa probnom vozačkom dozvolom, proširena je lista probnih vozačkih dozvola i na kategorije vozila A1, A2, A i V1, odnosno ovim vozačima ograničeno je pravo na upravljanje vozilima čija snaga motora ne prelazi 80 kW.

Upravljanje vozilom od strane vozača u stanju alkoholisanosti prepoznato je kao jedan od ključnih problema bezbednosti saobraćaja. U tom smislu, predloženo je smanjenje dozvoljene granice alkoholisanosti sa 0,30 mg/ml na 0,20 mg/ml, kao i uvođenje nove kategorije ‒ visoke alkoholisanosti.

U oblasti osposobljavanja kandidata za vozače predložene izmene i dopune Zakona imaju za cilj eliminisanje uočenih problema u primeni važećih odredaba, odnosno odredaba podzakonskih akata koji uređuju ovu oblast. Osnovu izmena i dopuna u ovoj oblasti predstavljaju određene odredbe podzakonskih akata o osposobljavanju kandidata za vozače. Osnovni razlog zbog čega su odredbe podzakonskih akata propisane i odredbama Zakona je isticanje njihovog značaja i predupređenje pojava sukoba odredbi podzakonskog akta sa propisima o zaštiti podataka o ličnosti.

Naime, prilikom vršenja nadzora nad radom pravnih lica koja vrše osposobljavanje kandidata za vozače, utvrđene su brojne nepravilnosti, od kojih su najizraženije neodržavanje teorijske obuke i nepropisno sprovođenje teorijskog ispita. Takođe, značajan broj nepravilnosti utvrđen je i u pogledu neodržavanja praktične obuke u propisanom fondu časova i nepropisnog sprovođenja praktičnog ispita. U cilju obezbeđenja sprovođenja osposobljavanja kandidata za vozače na propisani način, predloženo je uvođenje informacionog sistema osposobljavanja kandidata za vozače, koji čine sistem za dostavu podataka o osposobljavanju u centralnu bazu podataka Ministarstva unutrašnjih poslova i audio video sistem nadzora sprovođenja teorijskog ispita.

Predloženi informacioni sistem će omogućiti i rešavanje problema nedovoljnog broja policijskih službenika neophodnih za vršenje nadzora nad pravnim licima koja sprovode osposobljavanje kandidata za vozače, odnosno isti će obezbediti efikasno i racionalno vršenje nadzora.

Odredbe Zakona kojima se uređuje oblast tehničkih pregleda vozila nisu do sada primenjivane s obzirom da nije usvojen podzakonski akt kojim se bliže uređuje ova oblast. Zbog problema koji postoje u primeni važećih propisa o tehničkim pregledima vozila i primenjujući analogiju sa problemima koji postoje u oblasti osposobljavanja kandidata za vozače, predloženo je uvođenje informacionog sistema tehničkih pregleda vozila. Navedeni sistem podrazumeva sistem za dostavu podataka i sistem za video nadzor. Tri udruženja koja okupljaju privredna društva za vršenje tehničkih pregleda podržala su predložene mere, a meru uvođenja video nadzora ocenila su kao jedini način za obezbeđenje potrebnog nivoa zakonitosti rada u ovoj oblasti.

Neusaglašenost pojedinih odredaba Zakona sa odredbama Zakona o prekršajima je postojeći problem koji će biti rešen ovim izmenama i dopunama, a čime će se postići usaglašenost odredaba navedenih zakona, koja će rezultirati većom efikasnošću u vođenju prekršajnog postupka.

Kroz postupak izmena i dopuna vodilo se računa da iste budu usklađene sa odgovarajućim propisima Evropske unije u ovoj oblasti, u cilju eliminisanja potencijalnih problema koji bi se mogli pojaviti u procesu pridruživanja Republike Srbije Evropskoj uniji.

2. Ciljevi koji se donošenjem zakona postižu

Osnovni cilj koji se želi postići donošenjem ovog zakona je ostvarivanje većeg nivoa bezbednosti saobraćaja na putevima kroz:

izgradnju i promenu svesti, stavova, znanja i veština učesnika u saobraćaju putem adekvatnog obrazovanja, vaspitanja i informisanja;

promenu ponašanja učesnika u saobraćaju putem adekvatne kontrole i sankcionisanja;

uklanjanje iz sistema (trajno ili privremeno) učesnika u saobraćaju koji nisu podobni za bezbedno učestvovanje u saobraćaju.

Osnovni cilj koji se želi postići predloženim izmenama i dopunama u oblasti osposobljavanja kandidata za vozače je obezbeđenje takvog nivoa sistema koji će omogućiti da kandidati za vozača steknu neophodna znanja i veštine za samostalno i bezbedno upravljanje vozilom u saobraćaju na putu.

Pored osnovnog cilja, pozitivni efekti koji se očekuju predloženim izmenama u ovoj oblasti su i obezbeđenje:

racionalne i efikasne kontrole osposobljavanja kandidata za vozače od strane nadležnog ministarstva;

suštinskog umanjenja troškova sprovođenja teorijskog ispita;

odgovarajućeg izbora auto škole od strane kandidata na osnovu validnih pokazatelja o njihovom radu, odnosno afirmacija auto škola koje imaju najbolji kvalitet osposobljavanja;

daljeg unapređenja sistema osposobljavanja i propisa koje uređuju ovu oblast kroz sveobuhvatnu analizu podataka o osposobljavanju kandidata za vozače;

kontrole finansijskih tokova u ovoj oblasti (što je do sada bilo veoma otežano);

kontrole propisa o radu;

pouzdanosti i ubrzavanja procesa izdavanja vozačkih dozvola;

ekoloških efekata, kroz ukidanje najvećeg broja evidencija u pisanom obliku.

Osnovni cilj koji se želi postići izmenom i dopunom Zakona u oblasti tehničkih pregleda vozila je obezbeđenje sistema koji će omogućiti da se tehnički pregled vrši na savestan i propisan način, odnosno da se onemogući učešće u saobraćaju na putu vozila za koja je pri vršenju tehničkog pregleda utvrđeno da su tehnički neispravna.

3. Razmatrane mogućnosti da se problem reši i bez donošenja akta

U toku analize razmatrano je nekoliko relevantnih mogućnosti:

status quo – ne menjanje Zakona;

donošenje novog zakona čijim odredbama bi se drugačije uredila ova oblast;

donošenje Zakona o izmenama i dopunama Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima, kojim bi se izvršile korekcije postojećih odredaba u željenom pravcu.

Prva opcija je nemoguća, s obzirom da odredbama Zakona nije stvoren pravni okvir za efikasno ostvarivanje prethodno navedenih ciljeva.

Druga opcija je moguća, ali se ostalo pri stanovištu da se transponovanje propisa EU u ovoj oblasti izvrši u dva koraka. Pored toga, kako se iz analize, kao i nakon javne rasprave zaključilo, obim izmena i dopuna ne prelazi više od polovine materije regulisane Zakonom, u kom slučaju bi bilo opravdano iniciranje donošenja novog Zakona koji uređuje društvene odnose u ovoj oblasti.

4. Zašto je donošenje Zakona o izmenama i dopunama Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima najbolji način za rešavanje problema

U cilju otklanjanja nedostataka uočenih u toku primene Zakona, pokazalo se kao neophodno da se kroz izmene i dopune njegovih odredbi, zakonski definiše obaveza učešća većeg broja subjekata u sistemu bezbednosti saobraćaja na putevima, preciziraju obaveze kako učesnika u saobraćaju, a sve u cilju podizanja nivoa bezbednosti saobraćaja na putevima. Takođe, postizanje veće efikasnosti u njegovoj primeni zahteva usaglašavanje odredbi ovog zakona sa ostalom zakonskom regulativom, pre svega sa odredbama Zakona o prekršajima.

Pored toga, izmene i dopune pojedinih odredbi Zakona predložene su u cilju usaglašavanja sa važećim pravnim propisima Evropske unije u ovoj oblasti, u skladu sa obavezama Republike Srbije u procesu pridruživanja.

S obzirom da ostvarivanje veće zaštite ranjivih kategorija učesnika u saobraćaju predstavlja jedan od osnovnih društvenih imperativa, predloženim izmenama i dopunama Zakona, kroz propisivanje dodatnih obaveza i strožijih sankcija u slučaju nepoštovanja istih, kako za navedene kategorije, tako i za ostale učesnike u saobraćaju, stvaraju se neophodni uslovi za postizanje navedenog cilja.

III OBJAŠNjENjE OSNOVNIH PRAVNIH INSTITUTA I POJEDINAČNIH REŠENjA

U članu 1. Predloga zakona predložena je izmena i dopuna člana 1. stav 1. Zakona u smislu uvođenja termina „sistem”, kao namera da se ukaže na potrebu postojanja sistemske zaštite bezbednosti saobraćaja na putevima, i da se podigne na viši nivo upravljanje bezbednošću saobraćaja. Izbrisan je termin „pravo na upravljanje”.

U članu 2. Predloga zakona predloženo je brisanje stava 3. iz člana 4. Zakona, jer je uočeno da u praksi ova odredba nije zaživela (dobijanje dozvole za delatnost od ministarstva nadležnog za trgovinu i usluge).

U članu 3. Predloga zakona predložene su izmene i dopune člana 6. Zakona, sa namerom da se proširi delokrug aktivnosti subjekata i njihovo delovanje na najmlađu populaciju učesnika u saobraćaju, i uvođenje bezbednosti saobraćaja u nastavne planove i programe srednjih i osnovnih škola.

U članu 4. Predloga zakona predložene su izmene i dopune člana 7. Zakona. Izvršeno je upodobljenje sa evropskim pravom iz oblasti drumskog saobraćaja (konvencije i preporuke) u vezi masa vozila. Ostale izmene odnose se na obaveze pojedinih učesnika u saobraćaju i definisanje pojedinih vozila. Pored navedenog, definisani su termini vezani za nove površine za kretanje bicikala i pešaka, manje materijalne štete, kao i vučno i priključno vozilo i turistički voz. Redefinisani su termini vezani za definicije saobraćajne trake, predavača teorijske obuke, instruktora vožnje, ispitivača, registracione nalepnice, dozvole za instruktora, predavača i ispitivača.

U članu 5. Predloga zakona predložene su izmene i dopune člana 8. Zakona. Predviđeno je da Telo za koordinaciju poslova bezbednosti saobraćaja na putevima Vlada obrazuje na predlog Ministarstva unutrašnjih poslova. Naime, imajući u vidu organizacionu strukturu Ministarstva unutrašnjih poslova, a pre svega postojanje Uprave saobraćajne policije, koja je linijski nadležna za poslove bezbednosti saobraćaja za područje cele Republike Srbije, ali i organizacionih jedinica područnih policijskih uprava, sa velikim brojem stručno osposobljenih lica za ove poslove, smatramo da bi nosilac aktivnosti ovog tela trebalo da bude upravo Ministarstvo unutrašnjih poslova. U stavu 2, umesto termina „može” dodaje se termin „osniva”, što znači da je u pravnoj normi dat imperativ da se mora osnovati telo za koordinaciju bezbednosti saobraćaja na putevima. Daje se veći značaj Agenciji za bezbednost saobraćaja u vezi delokruga rada navedenih tela i direktor Agencije se uvodi u krug lica čije je prisustvo obavezno u Telu za koordinaciju poslova bezbednosti saobraćaja na putevima, a sve na osnovu odluka Vlade.

U članu 6. Predloga zakona predložene su izmene i dopune člana 9. Zakona, u smislu proširenja ovlašćenja i nadležnosti Agencije za bezbednost saobraćaja.

U članu 7. Predloga zakona predloženo je brisanje naknada u članu 10. Zakona, kao izvora finasiranja Agencije, kao i stava 5, sa ciljem da se uvede viši nivo finansijske discipline u radu Agencije.

U članu 8. Predloga zakona predložene su izmene i dopune člana 11. Zakona, u cilju upodobljavanja terminologije koja je u vezi sa Nacionalnom strategijom bezbednosti saobraćaja na putevima. Sprovođenje strategije vrši se kroz akcione planove, a pre donošenja strategije definišu se vizije (stanje bezbednosti saobraćaja kojem se teži).

U čl. 9. i 10. Predloga zakona predlaže se izmena čl. 12. i 13. Zakona, a u vezi akcionih planova i sprovođenja strategije, kako na lokalnom tako i na nacionalnom nivou.

U članu 11. Predloga zakona predložena je dopuna člana 14. Zakona, u cilju da se poveća transparentnost podataka iz oblasti bezbednosti saobraćaja za javnost.

U članu 12. Predloga zakona predložene su dopune člana 17. Zakona, i tom prilikom su pored postojećih izvora sredstava za finansiranje bezbednosti saobraćaja dodati i novi (novčane kazne za privredne prestupe), jer je uočeno da su ova sredstva u prethodnom periodu bila van domašaja finansiranja.

U članu 13. Predloga zakona predložena je izmena člana 20. Zakona. Izmene ovog člana su prouzrokovane potrebom da se na precizniji način uredi postupanje učesnika u saobraćaju i međusobni odnosi različitih pravila po kojima učesnici u saobraćaju postupaju (svetlosni saobraćajni zanak, saobraćajni zanak, oznake na kolovozu, oznake na trotoaru i pravila saobraćaja). Takođe, prvi put su izvršena i preciziranja o brzinama kojima se mogu kretati vozači određenih vozila kada se kreću putem gde je kretanje uređeno odgovarajućim saobraćajnim znakom, a za vozače tih vozila važe posebna pravila predviđena ovim zakonom.

U članu 14. Predloga zakona predložena je dopuna člana 26. Zakona, u cilju donošenja podzakonskog akta kojim će se bliže propisati način organizovanja i sprovođenja organizovanog prevoza dece.

U članu 15. Predloga zakona predložene su izmene i dopune člana 31. Zakona. Predloženo je da alkoholisanost lica koje se prevozi na prednjem sedištu motornog vozila ne bude opredeljujuća za zakonitost njihovog učešća u saobraćaju, jer je uočeno da se u operativnom postupanju vršilo i sankcionisanje putnika koji su bili alkoholisani, a da pri tom nisu ometali vozača prilikom upravljanja vozilom. U cilju podizanja nivoa bezbednosti lica nižih od 135 cm, predloženo je pooštravanje uslova prilikom njihovog prevoza u vozilima, u smislu načina prevoženja. Takođe, napravljen je izuzetak u stavu 5, uvažavajući činjenicu da u nekim vozilima nije obavezno postojanje sigurnosnih pojaseva, odnosno priključaka za sigurnosne pojaseve, za sva sedišta, zbog čega nije ni moguća upotreba tih sedišta i podmetača.

U članu 16. Predloga zakona predložena je izmena člana 32. Zakona. Izmena ovog člana inicirana je potrebom da se uvede obaveza svih vozača, bez obzira da li upravljaju vozilima na dva ili više točkova, da u normalnim uslovima eksploatacije svi točkovi moraju biti u kontaktu sa podlogom. Bez predložene izmene ne bi bilo moguće adekvatno sankcionisati pre svega vozače motocikala koji nebezbedno upravljaju vozilom vozeći na jednom točku, kao i druge vozače koji egzibicionom vožnjom ugrožavaju sebe ili druge učesnike u saobraćaju. Ovim članom se takođe preciznije uređuje postupak davanja odgovarajućeg znaka o nameri vršenja odgovarajućih radnji u saobraćaju, za razliku od prethodnog rešenja koje je podrazumevalo da se odgovarajući znak pokazivačem pravca daje tek po uveravanju da se ta radnja može bezbedno izvršiti, što je vrlo često nemoguće. Naime, u uslovima otežanog odvijanja saobraćaja zbog gužvi vozač koji skreće, prvo mora dati pokazivač pravca radi obaveštavanja drugih učesnika, pa tek nakon uveravanja u mogućnost izvršenja radnje tu radnju i vrši.

U članu 17. Predloga zakona predloženo je brisanje stava 1. u članu 33. Zakona, što je posledica prethodno predloženih izmena u članu 32., a kako ne bi postojale dve vrlo slične materijalne odredbe čl. 32. stav 2. i 33. stav 1. Zakona, sa različito predviđenim sankcijama u čl. 332. stav 1. tačka 5) i 333. stav 1. tačka 9).

U članu 18. Predloga zakona predložena je izmena člana 37. Zakona. Terminološki je precizirano šta su izuzeci od zabrane kretanja vozilom unazad. Pored toga, predloženo je i da kretanje vozilom unazad na mestima gde je zabranjeno zaustavljanje više ne bude prekršaj, s obzirom da je takvo postupanje vozača iz objektivnih razloga vrlo rasprostranjeno, i da već postoji propisana njihova odgovornost u slučaju da to čine na nebezbedan način.

U članu 19. Predloga zakona predložena je izmena člana 39. Zakona, sa ciljem da se učini zakonitim korišćenje tramvajske baštice, odnosno saobraćajne trake namenjene za kretanje vozila za javni prevoz putnika, svim učesnicima koji se nužno u određenim okolnostima moraju kretati po njima.

U članu 20. Predloga zakona predložena je izmena i dopuna člana 40. Zakona. Ovime se postiže da više ne spadaju u protivpravno ponašanje postupanja vozača bicikla kojim on vrši dozvoljene radnje (skretanje, obilaženje, preticanje). Pored toga, dato je i pravilo u vezi kretanja bicikla po pešačko-biciklističkoj stazi.

U članu 21. Predloga zakona predložena je izmena člana 41. Zakona, na osnovu koje bi se određena brzina kretanja vozila i vožnja od strane potpuno alkoholisanog vozača smatrali nasilničkom vožnjom. Na ovaj način bi se, zbog oštrijih sankcija, postigao veći uticaj na smanjenje broja ovih prekršaja, koji spadaju u najgrublje vidove protivpravnog ponašanja u saobraćaju.

U članu 22. Predloga zakona predložena je izmena stava 2. u članu 46. Zakona. Navedena odredba predstavlja prilagođavanje, odnosno preciznije određivanje pravila kojih se mora pridržavati vozač prilikom skretanja. Naime, postojeći termin „saobraćajnim znakom” podrazumeva samo tzv. vertikalnu signalizaciju, a s obzirom da se obeležavanje skretanja u saobraćajnim trakama najčeće vrši oznakama na kolovozu, bez predložene izmene vozači u formalnom smislu ne bi bili obavezni da postupaju u skladu sa oznakama na kolovozu. Predloženi termin „saobraćajna signalizacija” objedinjuje saobraćajne znakove i oznake na kolovozu.

U članu 23. Predloga zakona predložena je izmena člana 47. Zakona. Navedena izmena izvršena je u cilju: prilagođavanja izmenama izvršenim u članu 20. Zakona, izbegavanja različitih tumačenja odredbi navedenog člana i uvođenja u zakonsku terminologiju pojmova koji se koriste u svakodnevnom govoru za određena pravila.

U članu 24. Predloga zakona predložena je izmena i dopuna člana 55. Zakona. Najpre, predložena je ispravka upotrebe veznika u stavu 3, koja se smatra logičnijom od postojeće. Osim toga, predloženo je i dodavanje novog stava 7. kojim bi opisana preticanja i obilaženja (koja se i inače iz logičnih razloga često primenjuju) postala zakonita, uz uslov da su preduzeta na bezbedan način i bez ometanja ostalih učesnika u saobraćaju. Na ovaj način bi se uticalo na protočnost saobraćaja.

U članu 25. Predloga zakona predložena je izmena člana 62. stava 2. Zakona, kojom je proširena grupa učesnika u saobraćaju koji su u određenim okolnostima izuzeti od poštovanja odredaba o zabrani zaustavljanja i parkiranja.

U članu 26. Predloga zakona predložena je izmena i dopuna člana 66. Zakona. Zabranjuje se zaustavljanje ili parkiranje i na pešačko-biciklističkoj stazi. Predloženo je proširenje izuzetaka od zabrane zaustavljanja vozila, uz uslov da se ne ugrožava bezbednost učesnika u saobraćaju (na pristupnoj saobraćajnici, kolskom prolazu između stambenih zgrada, na prolazima u blokovima naselja, na saobraćajnicama van uličnih parkirališta koje povezuju parking prostore i stambene zgrade sa drugim saobraćajnicama). Na ovaj način se više ne bi smatrala deliktom bezbedna postupanja vozača, koja su i inače opravdana i vrlo rasprostranjena.

U članu 27. Predloga zakona predložena je izmena člana 67. stav 5. Zakona. Do sada je postojala samo obaveza vozača da nosi svetloodbojni prsluk ako se nalazi van vozila na kolovozu. Ovim predlogom, ta obaveza bi postojala i za druga lica iz vozila, osim drugih lica iz vozila javnog prevoza, čime bi se nesumnjivo uticalo na njihovu bezbednost.

U članu 28. Predloga zakona predložena je izmena člana 70. stav 2. Zakona, iz razloga terminološke usklađenosti sa tekstom odredaba kada se daju izuzeci od određenih pravila saobraćaja.

U članu 29. Predloga zakona predložena je izmena člana 72. stav 4. Zakona, na osnovu koje bi se lice koje upravlja vučenim vozilom odredilo kao vozač. Na ovaj način bilo bi pojašnjeno da za njega važe sva pravila i ograničenja kao i za druge vozače, a osim toga to bi predstavljalo i terminološko usklađivanje s obzirom da se u članu 73. Zakona ovo lice već naziva vozačem.

U članu 30. Predloga zakona predložena je dopuna člana 78. Zakona dodavanjem stava 4. Navedena dopuna predložena je u cilju eliminisanja nebezbednih situacija izazvanih neoznačenim priključcima za izvođenje radova, koje su veoma izražene na putevima za vreme prolećnih i jesenjih radova poljoprivrednika, pri čemu je poslednjim izmenama i dopunama podzakonskog akta iz člana 246. stav 4. Zakona propisan način označavanja priključaka za izvođenje radova.

U članu 31. Predloga zakona predložena je izmena člana 80. stava 2. Zakona, u cilju pojašnjenja već postojeće odredbe.

U članu 32. Predloga zakona predložena je izmena člana 89. stava 4. Zakona, na osnovu koje bi se propisani način grupnog kretanja tricikala i motocikala upodobio sa realnim stanjem, i potrebama višeg nivoa bezbednosti njihovog učestvovanja u saobraćaju.

U članu 33. Predloga zakona predložena je izmena člana 90. Zakona, kojom su precizirana i dodatno pojašnjena nepropisna ponašanja vozača bicikla, mopeda, tricikla i motocikla.

U članu 34. Predloga zakona predložena je izmena i dopuna člana 91. Zakona. Na osnovu naučno-tehničkih saznanja o ergonomiji vozila, predloženo je da vozači i putnici u/na vozilima sa ugrađenim kabinama ne moraju da nose zaštitnu kacigu.

U članu 35. Predloga zakona predložena je izmena člana 93. stava 7. Zakona, u cilju terminološke usklađenosti sa propisanom definicijom vrste vozila. Pored toga, određeni su i učesnici u saobraćaju koji su izuzeti od obaveze poštovanja propisa o kretanju pešaka, u zakonom određenim slučajevima.

U članu 36. Predloga zakona predložena je izmena člana 98. Zakona, s obzirom da je za policijske službenike već predloženo izuzeće od obaveze poštovanja odredaba o kretanju pešaka, uključujući i kretanje po autoputu, odnosno motoputu i dodat je inspektor za drumski saobraćaj, prilikom obavljanja službene dužnosti.

U članu 37. Predloga zakona predložena je izmena člana 99. stav 3. Zakona. Predlaže se brisanje nepotrebnog određenja načina propuštanja pešaka, s obzirom da je to već određeno drugim pravilima saobraćaja.

U članu 38. Predloga zakona predložena je izmena člana 104. Zakona, kojom se vozila za održavanje puta i vršenje radova na putu izuzimaju od zabrane kretanja zaustavnom trakom autoputa, odnosno motoputa. Ova izmena je neophodna kako bi neizbežna kretanja ovih vozila postala zakonita.

U članu 39. Predloga zakona predložena je izmena člana 105. Zakona. Predloženo je proširenje obaveza vozača i putnika prilikom zaustavljanja i parkiranja vozila na zaustavnoj traci autoputa ili motoputa. Do sada su se navedene obaveze odnosile samo na zaustavljanje i parkiranje na kolovozu, a zaustavna traka po definiciji nije deo kolovoza.

U članu 40. Predloga zakona predložena je izmena člana 111. Zakona. Precizirani su uslovi primene žutog rotacionog svetla na traktoru.

U članu 41. Predloga zakona predložena je izmena člana 112. Zakona. Pretovar je određen kao prekoračenje ukupne mase vozila u odnosu na najveću dozvoljenu masu vozila, umesto dosadašnje odredbe koja se odnosila na odnos mase tereta i nosivosti vozila. Ovo je predloženo u cilju efikasnije kontrole, s obzirom na neposredniju dostupnost podataka o ukupnoj masi i najvećoj dozvoljenoj masi vozila. Pored toga, predloženo je i brisanje odredbe o prekrivanju rasutog tereta, s obzirom da već postoji kaznena odredba za rasipanje tog tereta po putu.

U članu 42. Predloga zakona predložena je dopuna člana 134. Zakona, kojom se uređuje postavljanje sredstva za snimanje saobraćaja na nosač saobraćajne signalizacije. Ovim se želi izbeći eventualno osporavanje zakonitosti postavljanja, jer po dosadašnjim propisima ovo nije bilo dozvoljeno.

U članu 43. Predloga zakona predložena je izmena člana 160. stav 1. Zakona, kojom je preciznije dato određenje pešačke zone.

U članu 44. Predloga zakona predložena je izmena člana 163. Zakona, u cilju terminološke usklađenosti.

U članu 45. Predloga zakona predložena je izmena člana 165. Zakona, u cilju terminološke usklađenosti.

U članu 46. Predloga zakona predložena je izmena i dopuna člana 174. Zakona, koja se tiče dužnosti učesnika u saobraćaju u slučaju saobraćajne nezgode. Svrha predloga je da se izbegne nepotrebna procedura i troškovi uzimanja i analize krvi ili krvi i urina. Ovim predlogom se jasno propisuje u kojim slučajevima je to neophodno, a u kojim slučajevima bi kao validni bili uzimani rezultati ispitivanja.

U članu 47. Predloga zakona predložena je izmena člana 175. stav 1. Zakona. Navedenom izmenom na precizniji način uređuju se uslovi zbog kojih će ovlašćeno službeno lice isključiti vozilo iz saobraćaja nakon oštećenja u saobraćajnoj nezgodi.

U članu 48. Predloga zakona predložena je izmena člana 178. Zakona, kojom se bliže uređuju uslovi pod kojima stranac, odnosno lice sa stranom vozačkom dozvolom, može upravljati vozilom na teritoriji Republike Srbije. Ovim predlogom reguliše se zamena stranih vozačkih dozvola i produžava rok za njihovu zamenu sa šest na 12 meseci. Dodata je i odredba u skladu sa propisima o zaštiti podataka o ličnosti.

U članu 49. Predloga zakona predložena je izmena st. 2. i 3. člana 179. Zakona. Precizirani su uslovi za izdavanje vozačke dozvole, odnosno propisani su slučajevi kada položeni ispit iz prve pomoći ne predstavlja neophodan uslov za izdavanje. U stavu 3. precizirani su uslovi za zamenu inostrane vozačke dozvole srpskom vozačkom dozvolom.

U članu 50. Predloga zakona predložena je izmena i dopuna člana 180. Zakona. Izmena ovog člana je inicirana potrebom usklađivanja starosnih uslova nastalih zbog predloženih izmena u članu 182. Zakona.

U članu 51. Predloga zakona predložena je izmena i dopuna člana 182. Zakona. Predloženo je pooštravanje ograničenja u pogledu uslova za upravljanje sa probnom vozačkom dozvolom: produžen je rok njenog važenja, proširena je lista vozačkih kategorija za koje se ona izdaje, predlaže se ograničenje u vezi snage motora, produžava se vremenski period zabrane upravljanja vozilom sa probnom vozačkom dozvolom i precizirana su ograničenja brzine kretanja za ove vozače. Predložene mere imaju za cilj poboljšanje bezbednosti mladih i neiskusnih vozača.

U članu 52. Predloga zakona predložena je izmena člana 183. Zakona. Predloženo je pooštravanje uslova za izdavanje vozačke dozvole strancu, u pogledu dužine odobrenog boravka. Precizira se i da ukoliko vozač poseduje srpsku vozačku dozvolu i stranu vozačku dozvolu, na teritoriji Srbije mora koristiti srpsku vozačku dozvolu. Dodaje se termin „boravište” zbog preciznije evidencije vozača.

U članu 53. Predloga zakona predložena je dopuna člana 184. Zakona. Analogno sa obavezom lica koje poseduje vozačku dozvolu da je ima kod sebe i da je pokaže na zahtev ovlašćenog lica, predložena je ista obaveza i za vozača turističkog voza, odnosno tramvaja.

U članu 54. Predloga zakona predložena je izmena i dopuna člana 185. Zakona. Rok važenja vozačke dozvole određenih kategorija je skraćen, zbog upodobljavanja sa praksom i preporukama EU. Obrisana je i obaveza dostavljanja fotografije u svrhu izdavanja vozačke dozvole, jer je nepotrebna za biometrijsku dokumentaciju.

U članu 55. Predloga zakona predloženo je brisanje stava 2. u članu 186. Zakona. Navedena izmena inicirana je potrebom da se ujednače uslovi pod kojima građani Republike Srbije koriste međunarodnu vozačku dozvolu u inostranstvu. Postojeći stav 2. obavezuje građane da prilikom pribavljanja međunarodne vozačke dozvole pribave uverenje o činjenici da li im je u tom trenutku izrečena zaštitna mera zabrane upravljanja motornim vozilom u Republici Srbiji, pri čemu ta zabrana ne važi za puteve koji nisu u Republici Srbiji, a sama dozvola se izdaje za korišćenje van Republike Srbije. Shodno tome nepotrebno je u javnu ispravu koja se namenski koristi u inostranstvu upisivati ograničenja predviđena za Republiku Srbiju.

U članu 56. Predloga zakona predložena je izmena i dopuna člana 187. Zakona. S obzirom na alkoholisanost, kao jedan od ključnih problema bezbednosti saobraćaja, predloženo je pooštravanje njene dozvoljene granice, kao i uvođenje nove kategorije – tzv. visoke alkoholisanosti.

U članu 57. Predloga zakona predložena je izmena i dopuna člana 195. Zakona. Određeno je kojim sve vozilima može upravljati vozač sa vozačkim kategorijama A2 i A1, što inače nedostaje u Zakonu. Precizirana je obaveza upisivanja u vozačku dozvolu svih kategorija vozila kojima vozač ima pravo da upravlja.

U članu 58. Predloga zakona predložena je izmena člana 197. stava 7. Zakona. Anahroni termini su izmenjeni u skladu sa Zakonom o prekršajima.

U članu 59. Predloga zakona predložena je izmena i dopuna člana 198. Zakona. Predložena promena je posledica usklađivanja sa normama predviđenim u izmenama koje se odnose na izdavanje probne vozačke dozvole.

U članu 60. Predloga zakona predložena je izmena naziva odeljka 9. Zakona. Navedena izmena je proizvod želje da se na precizniji način uredi postupak izricanja zaštitne mere zabrane upravljanja motornim vozilom. Naime, novopredloženo rešenje predviđa da se zaštitna mera neće izricati licima koja nemaju položen vozački ispit za određenu kategoriju, jer ta lica već shodno članu 178. ne smeju upravljati vozilima bez položenog vozačkog ispita za određenu kategoriju.

U članu 61. Predloga zakona predložena je izmena člana 201. Zakona. S obzirom da po Zakonu o prekršajima organi više ne izriču zaštitne mere, odnosno mere bezbednosti, odredba je izmenjena u tom smislu.

U članu 62. Predloga zakona predložena je izmena člana 202. Zakona. Određen je način uručenja saoštenja o zaštitnoj meri. Kada su u pitanju lica koja imaju stranu vozačku dozvolu, predviđeno je da Ministarstvo unutrašnjih poslova više nema obavezu obaveštavanja države čiji je organ izdao vozačku dozvolu o svakoj zaštitnoj meri, već samo o merama zabrane upravljanja od 6 meseci i duže.

U članu 63. Predloga zakona predložena je izmena člana 203. Zakona. Celokupan sadržaj člana menja se i usklađuje sa postojećim direktivama EU kojima se uređuje oblast profesionalnih vozača i izdavanja CPC sertifikata. Član 203. koji je sada na snazi je u znatnoj meri neprimenjiv i u suprotnosti sa direktivom EU (2003/59) koja reguliše ovu oblast. Ukoliko se ne izvrše izmene, može se postaviti pitanje priznavanja CPC sertifikata stečenog u Republici Srbiji od strane država članica EU, s obzirom da uslovi za sticanje sertifikata nisu identični. U ovom članu ugrađene su i sugestije Poverenika za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti u pogledu evidencija koje vodi Agencija i sadržine CPC obrasca i kvalifikacione kartice.

U članu 64. Predloga zakona predložena je izmena člana 204. Zakona. Celokupan član je promenjen i usklađen sa direktivama EU kojima se uređuje oblast profesionalnih vozača, izdavanja CPC sertifikata i uslovima koje moraju da ispunjavaju pravna lica koja će vršiti edukaciju vozača. Član 204. koji je sada na snazi je u znatnoj meri neprimenjiv i u suprotnosti sa direktivom EU (2003/59) koja reguliše ovu oblast. Ukoliko se ne izvrše izmene može se postaviti pitanje priznavanja CPC sertifikata stečenog u Republici Srbiji od strane država članica EU, s obzirom da uslovi za sticanje sertifikata nisu identični. U ovom članu ugrađene su i sugestije Poverenika za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti u pogledu evidencija koje vodi Agencija.

U članu 65. Predloga zakona predložena je izmena i dopuna člana 205. Zakona. Precizirani su uslovi za sticanje dozvole za upravljanje tramvajem, skraćen je rok važenja te dozvole u skladu sa EU preporukama, i dato je pravnim licima da organizuju obuku za vozača tramvaja ukoliko dobiju dozvolu za to od Agencije za bezbednost saobraćaja.

U članu 66. Predloga zakona predložena je izmena člana 207. Zakona, zbog uočenog problema pri izdavanju dozvola za osposobljavanje kandidata za vozače. Naime, da bi se privredno društvo bavilo poslovima osposobljavanja van teritorije sedišta privrednog društva, mora da ispuni sve uslove koje je ispunilo da bi dobilo dozvolu za osposobljavanje u sedištu, a što je za privredna društva podrazumevalo ulaganje znatnih materijalnih sredstava bez ekonomske opravdanosti. Usled navedenog u značajnom broju naseljenih mesta nije se moglo vršiti osposobljavanje kandidata a što je uslovljavalo odlazak kandidata u druga mesta, odnosno njihove značajne dodatne troškove za osposobljavanje. Takođe, izmena ovog člana ima za cilj obezbeđenje uslova za racionalniji proces osposobljavanja sa aspekta i kandidata i auto škola, bez povećanja troškova nadležnog organa u pogledu vršenja nadzora i sprovođenja vozačkog ispita. Stav 10, koji se tiče načina vođenja evidencija, upućuje na poseban propis o evidencijama u oblasti unutrašnjih poslova, čime je uvažena i sugestija Poverenika za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti.

U članu 67. Predloga zakona predložena je izmena i dopuna člana 208. stav 1. tačke 5) Zakona, zbog terminološkog usaglašavanja sa ostalim odredbama Zakona i odredbama podzakonskih akata, u kojima se ne koristi termin „nastavni program”. Dopune u istom stavu predložene su kao posledica činjenice da je podzakonskim aktima o osposobljavanju kandidata za vozače propisano postojanje informacionog sistema osposobljavanja kandidata za vozače (čija je primena počela 2015. godine) i sistema za audio-video snimanje, u cilju isticanja značaja ovih odredbi i eliminisanja njihove neusklađenosti sa odredbama propisa o zaštiti podataka o ličnosti. Ovi sistemi uvedeni su radi iskorišćavanja prednosti koje pružaju savremene informacione tehnologije, a u cilju stvaranja uslova da kandidati steknu znanja i veštine neophodne za bezbedno i samostalno upravljanje vozilom. Primena ovih tehnologija će, pored bitnog uticaja na broj policijskih službenika koji je neophodan za vršenje nadzora, imati i značajan preventivni uticaj na moguće učinioce prekršaja. Takođe, ukidanjem dokumentacije u štampanom obliku, odnosno polaganjem teorijskog ispita putem računara, biće stvoreni uslovi za znatno umanjenje troškova osposobljavanja.

U članu 68. Predloga zakona predložena je izmena i dopuna člana 209. stav 1. tačke 2) Zakona. zbog terminološkog usaglašavanja sa ostalim odredbama Zakona. Dopuna stavom 2. navedenog člana je posledica uočenih problema u praksi (auto škole fiktivno sačinjavaju ugovore o radu, bez podnošenja odgovarajućih prijava) i preporuke nadležnog organa za njihovo prevazilaženje. Dopuna određena stavom 3. je predložena na zahtev auto škola i predavača koji su stekli potrebnu dozvolu, pri čemu na osnovu važećih odredaba nisu mogli biti angažovani za predavača od strane auto škola. Dopuna stavom 4. je nastala kao posledica predloženih izmena odredaba člana 208. Zakona u pogledu uvođenja informacionog sistema osposobljavanja kandidata za vozača.

U članu 69. Predloga zakona predložena je izmena člana 210. Zakona, zbog uočenih nedostataka u primeni odredaba ovog člana. Naime, auto škola je, prema važećim odredbama ovog člana, morala odmah da privremeno prestane sa osposobljavanjem kandidata za vozače V kategorije, ako ostane bez jednog od tri vozila, odnosno bez jednog od tri instruktora vožnje, za V kategoriju, što ima negativan uticaj na osposobljavanje kandidata koji su isto započeli, kao i na poslovanje privrednog društva. Predloženom izmenom auto školama je dat rok od trideset dana da obezbede propisani broj vozila, pri čemu u tom roku mogu nastaviti rad sa preostalim vozilima, odnosno instruktorima vožnje.

U članu 70. Predloga zakona predložena je izmena i dopuna člana 211. Zakona, koja je nastala kao posledica uvođenja informacionog sistema i sistema za audio-video snimanje, u proces osposobljavanja kandidata za vozače, dok je važeća odredba bila bazirana na postojanju evidencija u pisanom obliku.

U članu 71. Predloga zakona je predložena izmena člana 212. Zakona, a koja je posledica izmene čl. 182. i 201. Zakona.

U članu 72. Predloga zakona predložena je izmena i dopuna člana 214. Zakona, koja je izvršena kao posledica predložene izmene odredbi člana 9. Zakona koje se odnose na poslove Agencije za bezbednost saobraćaja. Naime, predloženom izmenom brisana je odredba kojom je Agencija imala obavezu da: „organizuje i obezbeđuje objavljivanje stručne literature iz oblasti osposobljavanja vozača”, što je uslovilo neophodnost utvrđivanja načina za obezbeđenje stručne literature za osposobljavanje kandidata za vozače, koja je neophodan uslov za kvalitetnu teorijsku obuku.

U članu 73. Predloga zakona predložene su izmene stava 1. člana 216. Zakona, koje su proistekle usled terminološkog usklađivanja sa ostalim odredbama Zakona, odnosno kao posledica uvođenja jedinstvenog informacionog sistema osposobljavanja kandidata za vozače, usled čega prestaje potreba za izdavanjem bilo kakvih potvrda ako to kandidat ne zahteva.

U članu 74. Predloga zakona predložene su izmene stava 1. člana 217. Zakona, koje su proistekle usled terminološkog usklađivanja. Izmene stava 2. predložene su kao posledica zahteva stručne javnosti da praktična obuka kandidata za vozače za upravljanje vozilima kategorije AM, A1, A2, A, B1, F i M, mora biti sprovedena pod nadzorom instruktora vožnje, kao i iz potrebe da se zakonski propiše da jedan instruktor može istovremeno obučavati samo jednog kandidata za vozača.

U članu 75. Predloga zakona predložene su izmene člana 218. Zakona, koje su proistekle kao posledica namere da svaki kandidat nakon završetka osposobljavanja zadrži stručnu literaturu o osposobljavanju kako bi mogao osvežavati stečena znanja o bezbednom upravljanju vozilom. Prema sugestiji Ministarstva trgovine, turizma i telekomunikacija, predviđeno je da Vlada određuje najvišu cenu teorijske i praktične obuke.

U članu 76. Predloga zakona predložena je izmena stava 2. člana 219. Zakona, koja je posledica prilagođavanja propisima o zaštiti podataka o ličnosti.

U članu 77. Predloga zakona predložena je izmena i dopuna člana 220. stav 1. Zakona, koja je posledica činjenice da sa uvođenjem informacionog sistema prestaje potreba za izdavanje bilo kakvih potvrda, odnosno iste mogu biti izdate samo kada kandidat to zahteva.

U članu 78. Predloga zakona predložene su izmene stava 1. člana 221. Zakona, koje su proistekle usled terminološkog usklađivanja sa ostalim odredbama Zakona. Izmene st. 2. i 3. su izvršene na predlog Agencije za bezbednost saobraćaja sa osnovnim ciljem izjednačavanja uslova pod kojima se izdaje i oduzima dozvola (licenca) za predavača, sa uslovima koji se primenjuju za izdavanje i oduzimanje dozvole (licence) za instruktora vožnje, odnosno ispitivača. Propisan je sadržaj licence, čime je ispoštovana sugestija Poverenika za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti.

U članu 79. Predloga zakona predložene su izmene člana 222. Zakona, koje predstavljaju predlog Agencije za bezbednost saobraćaja, u cilju eliminisanja problema u primeni važeće odredbe. Takođe, ovaj član je usklađen sa propisima o zaštiti podataka o ličnosti.

U članu 80. Predloga zakona predložene su izmene člana 224. Zakona, koje predstavljaju predlog Agencije za bezbednost saobraćaja, koji je donet zbog nedostataka, odnosno problema u primeni važeće odredbe. Takođe, propisan je sadržaj licence za instruktora vožnje, u skladu sa sugestijama Poverenika za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti.

U članu 81. Predloga zakona predložene su izmene st. 2. i 3. člana 226. Zakona, koje su proistekle usled terminološkog usklađivanja sa ostalim odredbama Zakona.

U članu 82. Predloga zakona predložene su izmene stava 1. člana 227. Zakona, koje su proistekle usled terminološkog usklađivanja sa ostalim odredbama Zakona.

U članu 83. Predloga zakona predložena je izmena člana 228. Zakona, koja je posledica opravdanog zahteva stručne javnosti, čiji cilj je omogućavanje dodatnog načina osposobljavanja kandidata za vozače.

U članu 84. Predloga zakona predložena je izmena naslova odeljka 7. glave XII Zakona, koja je posledica terminološkog usklađivanja sa ostalim odredbama Zakona.

U članu 85. Predloga zakona predložene su izmene st. 1. i 2. člana 229. Zakona, koje su proistekle usled terminološkog usklađivanja sa ostalim odredbama Zakona.

U članu 86. Predloga zakona predložena je izmena člana 230. Zakona, koja je posledica terminološkog usklađivanja.

U članu 87. Predloga zakona predložena je izmena člana 231. Zakona, koja je posledica terminološkog usklađivanja i preciznosti odredbe.

U članu 88. Predloga zakona predložene su izmene izmene st. 5. i 6. člana 232. Zakona, koje su posledica uvođenja informacionog sistema osposobljavanja kandidata za vozače, a stava 7. usled izmene stava 2. člana 230. Zakona.

Član 89. Predloga zakona predložena je dopuna člana 234. Zakona. Nakon objavljivanja ispitnih pitanja za teorijski ispit, sačinjenih od strane Ministarstva unutrašnjih poslova, usledila je veoma burna reakcija javnosti (izazvana najviše njihovim brojem), a predložena dopuna člana 234. jasno određuje osnov za sačinjavanje ovih pitanja.

U članu 90. Predloga zakona predložene su izmene stava 1, odnosno brisanje stava 4. člana 235. Zakona, koje su posledica uvođenja informacionog sistema osposobljavanja kandidata za vozače. Izmene stava 2. predložene su na zahtev stručne javnosti i brojnih zahteva kandidata za vozače za produženje roka od godinu dana važenja položenog teorijskog ispita zbog nemogućnosti (zbog ograničenog broja kandidata koji mogu polagati praktični ispit u toku jednog dana i malog broja ispitivača koji imaju dozvolu) da polažu praktični ispit u kraćim rokovima između dva polaganja praktičnog ispita.

U članu 91. Predloga zakona predložena je izmena stava 4. člana 236. Zakona, koja je posledica uvođenja informacionog sistema osposobljavanja kandidata za vozače, a izmena stava 6. i dopuna st. 7‒9. je posledica namere da se na nedvosmislen način propiše kada je kandidat položio teorijski, odnosno praktični ispit.

U članu 92. Predloga zakona predložena je izmena člana 237. Zakona, na osnovu mišljenja nadležnih ministarstava dobijenih tokom procesa izrade ovog predloga.

U članu 93. Predloga zakona predložene su izmene člana 238. Zakona, koje je predložila Agencija za bezbednost saobraćaja zbog terminološkog usklađivanja sa propisima o visokom školstvu, odnosno ostalim odredbama Zakona, kao i zbog uočenih problema u primeni važećih odredaba. Takođe, ovaj član je usklađen sa propisima o zaštiti podataka o ličnosti.

U članu 94. Predloga zakona predložena je izmena naslova odeljka 10. u glavi XII Zakona, koja je posledica terminološkog usklađivanja sa ostalim odredbama Zakona.

U članu 95. Predloga zakona predložena je dopuna člana 240. Zakona, koja je posledica utvrđenog nedostatka važećih odredaba kojima nije predviđenja mogućnost da se utvrdi da naseljeno mesto ne ispunjava propisane uslove, odnosno da se onemogući da se u naseljenom mestu koje je prestalo da ispunjava propisane uslove sprovodi polaganje praktičnog ispita.

U članu 96. Predloga zakona predložena je izmena člana 241. Zakona koja je posledica utvrđenog nedostatka važećih odredaba člana 241. kojima nije predviđeno ko izdaje dozvolu (ovlašćenje) iz stava 1. Prema sugestijama Ministarstva zdravlja, propisani su podaci koje sadrži javni registar o izdatim dozvolama za obuku iz prve pomoći.

U članu 97. Predloga zakona predložena je dopuna člana 246. Zakona, kojom je uvažena specifičnost tehničke eksploatacije vozila određenih službi, a samim tim i specifičnost u pogledu tehničkih uslova koje ta vozila moraju ispunjavati.

U članu 98. Predloga zakona predložena je izmena i dopuna člana 247. Zakona. Predlog ima za cilj da obaveže vlasnika vozila da da potpune i tačne podatke o identitetu lica, na osnovu kojih se na nesporan način može utvrditi da je to lice upravljalo vozilom u određeno vreme.

U članu 99. Predloga zakona predložene su izmene člana 249. Zakona. Predviđeno je da se postupak utvrđivanja ispunjavanja propisanih uslova za vozila vrši pre puštanja u saobraćaj umesto pre stavljanja u promet, kao i da ministar nadležan za poslove saobraćaja na predlog Agencije pored ostalog propisuje uslove koje mora ispunjavati pravno lice koje vrši ispitivanja vozila. Takođe, predviđeno je da ministar nadležan za poslove saobraćaja na predlog Agencije propisuje bliže uslove koje mora ispunjavati pravno lice koje vrši homologaciona ispitivanja odnosno kontrolu saobraznosti novo proizvedenih vozila, čime bi se obezbedilo sledeće:

način donošenja naredbi o primeni jednoobraznih tehničkih uslova za ispitivanje i sprovođenje homologacije vozila sa točkovima, opreme i delova;

način kontrole saobraznosti sa homologovanim tipom;

uslovi koje mora ispunjavati pravno lice koje vrši homologaciona ispitivanja i/ili kontrolu saobraznosti;

kaznene odredbe.

Izmenama se propisuje i da Agencija donošenjem naredbi određuje koji će se od pravilnika, koji su sastavni deo Sporazuma o usvajanju jednoobraznih tehničkih propisa za vozila sa točkovima, opremu i delove koji mogu biti ugrađeni i/ili korišćeni na vozilima sa točkovima i uslovima za uzajamno priznavanje dodeljenih homologacija na osnovu ovih propisa („Službeni glasnik RS ‒ Međunarodni ugovori”, broj 11/11) primenjivati u Republici Srbiji.

Navedenim izmenama stvoriće se uslovi da se poslovi homologacije vozila obavljaju u punom obimu koji obezbeđuje mnogo veću bezbednost vozila, opreme i delova.

Takođe, u skladu sa Nacionalnim programom za usvajanje pravnih tekovina EU, dodati su st. 8. i 9, koji se tiču homologacije i mera protiv emisije gasovitih zagađivača i čvrstih zagađujućih čestica iz motora sa unutrašnjim sagorevanjem koji se ugrađuju u vandrumsku pokretnu mehanizaciju.

U članu 100. Predloga zakona date su izmene člana 250. Zakona. Predviđeno je da postoji mogućnost odobravanja tehničke dokumentacije ukoliko ne postoji predstavnik proizvođača i Republici Srbiji, da se formira registar pravnih lica koji vrše pojedinačnu proizvodnju odnosno prepravku vozila, da se može odobriti tehnička dokumentacija za ugradnju uređaja za spajanje vučnog i priključnog vozila u vozila određenih marki i tipova za šta neće biti potrebno pojedinačno odobrenje tehničke dokumentacije i korišćenje već odobrene tehničke dokumentacije drugog pravnog lica, da pravno lice koje vrši ispitivanje to vrši na propisan i savestan način. Takođe, ovaj član je usklađen sa propisima o zaštiti podataka o ličnosti.

U članu 101. Predloga zakona date su izmene i dopune člana 251. Zakona. Predviđeno je da se već na osnovu sumnje na tehničkom pregledu vozila u podatke može sprovesti predviđeni postupak utvrđivanja istih, kao i u slučaju kad se ti podaci ne nalaze u bazi tehničkih karakteristika.

U članu 102. Predloga zakona predložena je dopuna člana 254. Zakona, koja je predložena iz razloga što se u objektima za vršenje tehničkog pregleda vozila pojavljuju vlasnici, odnosno korisnici, vozila sa zahtevom da se utvrde pojedine tehničke karakteristike vozila (npr. promena boje vozila), a što postojećim odredbama nije bilo precizno omogućeno.

U članu 103. Predloga zakona predložena je izmena stava 1. člana 255. Zakona, jer važeća odredba ne omogućava ovlašćivanje javnih preduzeća za vršenje tehničkih pregleda vozila jer ista nisu privredna društva, a u postojećem stanju postoji određen broj javnih preduzeća koja se bave ovim poslovima i prema proceni Ministarstva unutrašnjih poslova ne postoje razlozi da se istima ne omogući da te poslove obavljaju i dalje. Brisanje stava 2. je izvršeno u skladu sa analogijom u odnosu na predloženu izmenu u člana 207. stav 4. Zakona jer se u primeni ove odredbe u oblasti osposobljavanja kandidata za vozače nije mogao sagledati njen uticaj na ovu oblast. Izmene st. 5‒9. Zakona posledice su terminološkog usklađivanja sa ostalim odredbama i potrebe njihovog preciziranja radi izbegavanja različitih tumačenja. Ispoštovana je i sugestija Poverenika za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti.

U članu 104. Predloga zakona predložena je izmena st. 1. i 3. člana 256. Zakona, zbog postojanja nedostataka u važećoj odredbi prema kojoj propisane evidencije nisu deo podzakonskog akta o tehničkom pregledu vozila, odnosno zbog potrebe njihovog preciziranja radi izbegavanja različitih tumačenja.

U članu 105. Predloga zakona predložena je izmena člana 257. Zakona iz razloga što je prilikom izrade podzakonskog akta o tehničkom pregledu vozila procenjeno da bi najefikasnija kontrola zakonitosti vršenja tehničkih pregleda vozila bila omogućena tako što bi se u ovom postupku iskoristile prednosti koje daju savremene informatičke tehnologije. Primena ovih tehnologija bi, pored bitnog uticaja na broj policijskih službenika koji je neophodan za vršenje nadzora, imala i značajan preventivni uticaj na moguće učinioce prekršaja.

U članu 106. Predloga zakona predložene su izmene člana 258. st. 1. i 3. Zakona, kao posledice izmene člana 257. stav 1. Zakona i potrebe njihovog preciziranja radi izbegavanja različitih tumačenja.

U članu 107. Predloga zakona predložene su izmene i dopune člana 259. Zakona, zbog potrebe preciziranja njegovih odredbi radi izbegavanja različitih tumačenja, nedostatka važećih odredaba koje se odnose na tehnički pregled vozila, odnosno zbog uvođenja informacionog sistema tehničkih pregleda vozila.

U članu 108. Predloga zakona izmena člana 260. Zakona predložena je u skladu sa propisima koji se primenjuju i u drugim državama u pogledu tehničkih pregleda vozila, gde je delatnost vršenja tehničkih pregleda vozila jedna od delatnosti koje obavljaju centri za održavanje vozila i u kojima se obavljaju i poslovi vezani za kontrolu tahografa. Takođe, ova promena je zahtevana od stručne javnosti, kao i od ministarstva u čijoj nadležnosti su poslovi saobraćaja (zahtevano tokom 2012. godine).

U članu 109. Predloga zakona predložena izmena člana 261. Zakona, koja je posledica predloženog brisanja st. 2. i 3. člana 260. Zakona.

U članu 110. Predloga zakona predložena je izmena člana 263. Zakona iz razloga potrebe obezbeđivanja prelaznog perioda za prilagođavanje kontrolora, koji prema podzakonskom aktu koji je u primeni, ispunjavaju uslove i vrše tehnički pregled vozila, a koji prema odredbama ovog zakona ne ispunjavaju uslove za vršenje tehničkog pregleda u pogledu stručne spreme. Nepostojanje ovakve odredbe moglo bi dovesti do stvaranja težih socijalnih problema, u slučaju lica koja su najveći deo radnog veka obavljali ove poslove, koja se nalaze pri kraju radnog veka i koja bi teže našla drugi posao, odnosno izvršila zahtevanu prekvalifikaciju. Navedeni rok za ispunjavanje propisanih uslova smatramo primerenim uslovima koji se zahtevaju. Ostale izmene je predložila Agencija za bezbednost saobraćaja, zbog nedostataka uočenih u važećim odredbama. Propisan je sadržaj licence i evidencija, čime je uvažena sugestija Poverenika za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti.

U članu 111. Predloga zakona izmene i dopune člana 264. Zakona predložene su iz razloga potrebe njihovog preciziranja radi izbegavanja različitih tumačenja, odnosno prilagođavanja odredbi koje se odnose na tehnički pregled traktora, motokultivatora i priključnih vozila za traktor, na osnovu ranije izvršenih izmena i dopuna Zakona, prema kojima se navedena vozila trajno registruju, odnosno tehnički pregled se vrši na period koji nije duži od jedne godine. Ove izmene su obuhvatile i tehnički pregled radnih mašina, s obzirom da ne postoje opravdani razlozi da se na ova vozila primene isti kriterijumi kao i na traktore, jer se radi o vozilima koja znatno manje učestvuju u saobraćaju na putu od vozila kojima je prethodnim izmenama obezbeđeno trajno registrovanje. Prema sugestiji Ministarstva trgovine, turizma i telekomunikacija, predviđeno je da Vlada određuje najvišu cenu redovnog tehničkog pregleda vozila.

U članu 112. Predloga zakona izmena člana 265. st. 3. i 4. Zakona predložena je u cilju izjednačavanja nadležnosti u pogledu određivanja cena tehničkih pregleda vozila, odnosno cena u oblasti osposobljavanja kandidata za vozače i u skladu je sa ranijim stavom ministarstva koje je nadležno za poslove trgovine u vezi ove problematike.

U članu 113. Predloga predložena je izmena člana 267. stav 4. Zakona, u cilju izjednačavanja nadležnosti u pogledu određivanja cena tehničkih pregleda vozila, odnosno cena u oblasti osposobljavanja kandidata za vozače i u skladu je sa ranijim stavom ministarstva koje je nadležno za poslove trgovine i usluga u vezi ove problematike.

U članu 114. Predloga zakona predložena je izmena člana 268. Zakona. Po tom predlogu, priključna vozila za traktor namenjena za obavljanje radova se ne moraju registrovati, već mogu učestvovati u saobraćaju sa tablicama za privremeno označavanje i potvrdom o njihovom korišćenju. Pored toga, predviđeno je da se izbace iz upotrebe nalepnice o tehničkom pregledu traktora, priključnih vozila za traktor i motokultivatora, već se predlaže izdavanje potvrda o tehničkoj ispravnosti. Precizirani su i uslovi za oduzimanje ovlašćenja pravnom licu ovlašćenom da izdaje registracione nalepnice, ako iz bilo kog razloga prestane da obavlja poslove vršenja tehničkog pregleda vozila, odnosno prestane da ispunjava propisane uslove na osnovu kojih mu je ovlašćenje dato.

U članu 115. Predloga zakona predložena je izmena člana 273. Zakona, kojom se predlaže da i lica sa prebivalištem u Republici Srbiji mogu upravljati vozilima registrovanim u inostranstvu u prisustvu lica koje ima pravo na upravljanje ovim vozilima u smislu ovog člana. Istovremeno se predlaže ukidanje tog prava članovima uže porodice lica koje ima pravo na upravljanje ovim vozilima. Uočeno je da je dolazilo do zloupotrebe od strane članova porodice prilikom upravljanja vozilom stranih registarskih oznaka. Ovakvo ponašanje otežavalo je obradu i rasvetljavanje prekršaja koji su učinjeni predmetnim vozilima.

U članu 116. Predloga zakona predložena je izmena i dopuna člana 274. Zakona. Predloženo je produženje roka za vraćanje registarskih tablica nakon isteka važenja registracione nalepnice.

U članu 117. Predloga zakona predložena je dopuna člana 275. Zakona, u smislu uvođenja posebnih registarskih tablica za taksi vozila. Ovim predlogom se i zakonski reguliše da taksi vozilo mora biti posebno registrovano, što omogućava bolje upravljanje i kontrolu javnog prevoza.

U članu 118. Predloga zakona predložena je dopuna člana 276. Zakona, kojom se preciziraju obaveze vlasnika vozila sa TH oznakama.

U članu 119. Predloga zakona predložena je izmena i dopuna člana 278. Zakona. Predloženim izmenama opredeljuje se mogućnost komunalne policije da sprovodi mere i ovlašćenja povodom uklanjanja, odnosno premeštanja vozila, odnosno na precizniji način se definiše krug privrednih subjekata kojima lokalna samouprava može poveriti ovlašćenja povodom ovih aktivnosti.

U članu 120. Predloga zakona predložena je izmena i dopuna člana 279. Zakona. U cilju podizanja nivoa bezbednosti vozača i putnika na mopedima, motociklima, triciklima i četvorociklima, predložena je kao posebna mera da se vozač koji ne nosi zaštitnu kacigu ili prevozi lice koje ne nosi zaštitnu kacigu isključi iz saobraćaja dok traju ti razlozi. Pored toga, izmenjeno je trajanje mere isključenja vozača zbog nepoštovanja ograničenja koja su mu naložena ili određena, sa 24 sata na trajanje dok traju razlozi za isključenje (npr. ograničenje obaveze nošenja sredstava za korekciju vida).

U članu 121. Predloga zakona predložena je izmena člana 280. Zakona. Do sada su učesnici u saobraćaju, prema kojima je bilo dozvoljeno primeniti meru utvrđivanja alkoholisanosti, bili pobrojani delom u ovom Zakonu, a delom u podzakonskom aktu koji se tiče kontrole i regulisanja saobraćaja. Ovim predlogom izmene i dopune, utvrđivanje alkoholisanosti postaje u celini zakonska mera i ovlašćenje. Pored toga, daje se mogućnost da analizu telesnih tečnosti, u cilju utvrđivanja prisustva alkohola ili psihoaktivnih supstanci, vrši i akreditovana laboratorija Ministarstva unutrašnjih poslova.

U članu 122. Predloga zakona predložena je izmena i dopuna člana 281. Zakona, u cilju terminološke usklađenosti sa prethodnim tekstom Zakona. Prema sugestijama Ministarstva zdravlja, preciziran je pojam zdravstvene ustanove koja vrši analize iz ovog člana i propisan je javni registar tih zdravstvenih ustanova.

U članu 123. Predloga zakona predložena je izmena naziva odeljka 6. u glavi XVIII, u cilju usklađivanja sa Zakonom o prekršajima.

U članu 124. Predloga zakona predložena je izmena člana 284. Zakona, u cilju usklađivanja sa Zakonom o prekršajima. Pored toga, uočeno je da je prethodno zakonsko rešenje u pogledu dužine zadržavanja privremeno oduzete putne isprave davalo mogućnost izvršiocima prekršaja da izbegnu prekršajnu odgovornost, jer se isprava morala vratiti najkasnije nakon pet dana. Ovim predlogom želi se uticati na efikasnost izvršenja prekršajnih sankcija.

U članu 125. Predloga zakona predložena je izmena člana 285. Zakona, kojom je objedinjen tekst dva stava postojećeg člana.

U članu 126. Predloga zakona predložena je izmena člana 286. Zakona. Precizirano je da ovlašćenje za snimanje saobraćaja i učesnika u saobraćaju može biti preduzeto samo u okvirima nadležnosti organa nadležnih za poslove policije i organa nadležnih za poslove saobraćaja.

U članu 127. Predloga zakona predložena je izmena člana 289. Zakona, u cilju usklađivanja sa izmenjenom materijalnom odredbom u vezi pretovara vozila.

U članu 128. Predloga zakona predložena je izmena člana 292. Zakona, a u cilju usklađivanja sa Zakonom o prekršajima.

U članu 129. Predloga zakona predložena je izmena člana 296. Zakona, kojom se stvara mogućnost da posebnu meru i ovlašćenje – uklanjanje nepropisno zaustavljenih, odnosno parkiranih vozila, primenjuje i komunalna policija. Delimično su izmenjeni i uslovi za primenu navedene mere, u smislu skraćenja roka kojim se nalaže vozaču da ukloni nepropisno zaustavljeno, odnosno parkirano vozilo. Žalba na rešenje o uklanjanju nepropisno zaustavljenih odnosno parkiranih vozila ne odlaže ivršenje.

U članu 130. Predloga zakona predložena je izmena člana 300. Zakona, u cilju usklađivanja sa drugim odredbama ovog Zakona.

U članu 131. Predloga zakona predložena je izmena i dopuna člana 301. Zakona. Ovom izmenom izvršeno je precizirano ovlašćenje lica organa nadležnog za poslove saobraćaja, u vezi inspekcijskih nadzora, kao i usklađivanje sa izmenama čl. 203. i 204. koji propisuju sticanje sertifikata kojim se potvrđuje početna i periodična kvalifikacija, odnosno posedovanje kvalifikacione kartice (upisivanje kôda «95» u vozačku dozvolu).

U članu 132. Predloga zakona predložena je izmena člana 304. Zakona, na osnovu mišljenja nadležnih ministarstava dobijenih tokom procesa izrade ovog predloga.

U članu 133. Predloga zakona predložena je izmena i dopuna člana 307. Zakona koje su posledica izmene člana 210. Zakona, a stava 7. i nepreciznosti važeće odredbe. Izmene stava 9. su uslovili problemi uočeni u praksi, a koji nisu obuhvaćeni važećim odredbama navedenog člana. Izmena stava 12. je posledica predloga Agencije za bezbednost saobraćaja da se i predavači izjednače sa instruktorima vožnje i ispitivačima, kada se utvrdi da posao za koji imaju dozvolu ne obavljaju na nepropisan i nesavestan način. Dopuna stavom 14. predložena je kao posledica predloženog uvođenja informacionog sistema osposobljavanja kandidata za vozače, a u cilj postizanja efikasnosti i racionalizacije u postupanju nadležnog organa.

U članu 134. Predloga zakona predviđene su izmene st. 3. i 4. člana 308. Zakona, koje su posledica terminološkog usklađivanja, odnosno preciziranja važećih odredaba. Dopuna novim stavom 6. je predložena kao posledica predloženog uvođenja informacionog sistema tehničkog pregleda vozila, a u cilju postizanja efikasnosti i racionalizacije u postupanju nadležnog organa.

U članu 135. Predloga zakona predložena je izmena i dopuna člana 311. Zakona. U stavu 1. izvršeno je upodobljenje termina, i umesto reči „pregled” predložen je termin „nadzor”. U skladu sa savremenim tendencijama u komunikaciji, predložene su izmene koje su u skladu sa Zakonom o elektronskom potpisu.

U članu 136. Predloga zakona predložena je izmena člana 314. Zakona u skladu sa predloženom dopunom iz člana 142. Predloga.

U članu 137. Predloga zakona predložena je izmena člana 314a Zakona. Cilj ove promene je da se sveobuhvatno utvrdi zakonska mogućnost u vezi neprocesuiranja lica iz ovog člana.

U članu 138. Predloga zakona predložena je izmena člana 319. Zakona. Ovim predlogom je proširena odgovornost instruktora vožnje, odnosno lica koje nadzire vozača koji vozilom upravlja na osnovu probne vozačke dozvole, na taj način što im se mogu izreći sve sankcije predviđene za učinjeni prekršaj.

U članu 139. Predloga zakona predložena je izmena člana 320. Zakona, kojom je omogućeno pravnim licima da izbegnu prekršajnu odgovornost u slučajevima savesnog obavljanja poslova unutrašnje kontrole saobraćaja, ukoliko sami prijave prekršaj svog zaposlenog najviše jednom u šest meseci.

U članu 140. Predloga zakona predložena je izmena člana 321. Zakona, u skladu sa Zakonom o prekršajima.

U članu 141. Predloga zakona predložena je izmena člana 322. Zakona. Na osnovu prakse, smanjen je broj isprava koje se mogu smatrati verodostojnim u smislu ovog zakona.

U članu 142. Predloga zakona predložena je izmena člana 324. Zakona, u skladu sa Zakonom o prekršajima.

U članu 143. Predloga predložena je izmena i dopuna člana 325. Zakona, kojom su kaznene odredbe u vezi privrednih prestupa upodobljene sa već izmenjenim odredbama.

U članu 144. Predloga predložene su izmene i dopune člana 326. Zakona, kojima su kaznene odredbe u vezi pravnih lica i odgovornih lica u pravnim licima upodobljene sa već izmenjenim odredbama. Na osnovu analize kaznene prakse, predloženo je smanjenje donje granice zaprećene novčane kazne za pravna lica, u cilju realnije gradacije njihove odgovornosti.

U članu 145. Predloga predložene su izmene i dopune člana 327. Zakona, kojima su kaznene odredbe u vezi pravnih lica i odgovornih lica u pravnim licima upodobljene sa već izmenjenim odredbama. Na osnovu analize kaznene prakse, predloženo je smanjenje donje granice zaprećene novčane kazne za pravna lica, u cilju realnije gradacije njihove odgovornosti.

U članu 146. Predloga predložene su izmene i dopune člana 328. Zakona, kojima su kaznene odredbe u vezi preduzetnika upodobljene sa prethodno izmenjenim odredbama. Na osnovu analize kaznene prakse, predloženo je smanjenje donje granice zaprećene novčane kazne za preduzetnike, u cilju realnije gradacije njihove odgovornosti. Za određene prekršaje je predviđeno i da se novčana kazna u rasponu zameni novčanom kaznom u fiksom iznosu, što će rasteretiti sudove i povećati efikasnost naplate.

U članu 147. Predloga zakona predložene su izmene i dopune člana 329. Zakona, u pogledu kaznenih odredaba, pri čemu se uvodi i kazna rada u javnom interesu.

U članu 148. Predloga zakona predložene su izmene i dopune člana 330. Zakona, kojima su kaznene odredbe u vezi fizičkog lica precizirane, odnosno upodobljene sa prethodno izmenjenim odredbama.

U članu 149. Predloga zakona predložene su izmene i dopune člana 331. Zakona, kojima su kaznene odredbe u vezi fizičkog lica upodobljene sa prethodno izmenjenim odredbama. Pored toga, predloženo je i povećanje novčanih kazni, u cilju generalne prevencije na potencijalne učinioce prekršaja.

U članu 150. Predloga zakona predložene su izmene i dopune člana 332. Zakona, kojima su kaznene odredbe u vezi fizičkog lica upodobljene sa prethodno izmenjenim odredbama. Pored toga, predloženo je i povećanje novčanih kazni, u cilju generalne prevencije na potencijalne učinioce prekršaja.

U članu 151. Predloga zakona predloženo je uvođenje novog člana 332a. Zakona. Ovaj predlog je dat na osnovu analize stanja bezbednosti saobraćaja i uticaja pojedinih prekršaja, i u cilju efikasnosti kaznene politike prema izvršiocima prekršaja.

U članu 152. Predloga zakona predložene su izmene i dopune člana 333. Zakona, kojima su kaznene odredbe u vezi fizičkog lica upodobljene sa prethodno izmenjenim odredbama.

U članu 153. Predloga zakona predložene su izmene i dopune člana 334. Zakona, kojima su kaznene odredbe u vezi fizičkog lica upodobljene sa prethodno izmenjenim odredbama.

U članu 154. Predloga zakona predložene su izmene i dopune člana 335. Zakona, kojima su kaznene odredbe u vezi fizičkog lica upodobljene sa prethodno izmenjenim odredbama. Pored toga, brisane su odredbe kojima je propisano izricanje kaznenih poena za izvršenje tzv. administrativnih prekršaja. Takođe, na osnovu mišljenja nadležnih ministarstava dobijenih tokom procesa donošenja ovog zakona, predloženo je propisivanje kaznenih poena u rasponu.

U članu 155. Predloga zakona predložene su izmene i dopune člana 336. Zakona, kojima su kaznene odredbe u vezi kaznenih poena upodobljenje sa prethodno izmenjenim odredbama.

U članu 156. Predloga zakona predloženo je dodavanje člana 336a. Zakona, u cilju usklađivanja sa Zakonom o prekršajima.

U članu 157. Predloga zakona predložene su izmene i dopune člana 338. Zakona, kojima su kaznene odredbe u vezi zaštitnih mera zabrane upravljanja vozilom upodobljene sa prethodno izmenjenim odredbama. Posebno ovom prilikom treba napomenuti uvođenje stava 6. kojim se omogućava sklapanje sporazuma o priznanju prekršaja u delu zaštitnih mera, njihove visine i izricanja.

U članu 158. Predloga zakona predloženo je uvođenje novog člana 338a Zakona, kojim se precizira šta se podrazumeva pod terminom „teži prekršaj iz oblasti bezbednosti saobraćaja”. Cilj ove odredbe je prekršajno procesuiranje u skladu sa Zakonom o prekršajima.

U članu 159. Predloga zakona predložena je izmena člana 340. Zakona, u cilju postizanja terminološke usklađenosti.

U članu 160. Predloga zakona predložene su izmene i dopune člana 342. Zakona, kojim se propisuje ovlašćenje ministarstva nadležnost saobraćaja u pogledu donošenja podzakonskih akata.

U članu 161. Predloga zakona predložena je dopuna člana 346. Zakona, na osnovu mišljenja nadležnih ministarstava dobijenih tokom procesa donošenja ovog zakona.

U članu 162. Predloga zakona predložena je izmena člana 350. Zakona, u cilju terminološkog usklađivanja.

U čl. 163 – 166. Predloga zakona predložene su prelazne i završne odredbe.

IV. PROCENA FINANSIJSKIH SREDSTAVA POTREBNIH ZA SPROVOĐENjE ZAKONA

Za sprovođenje ovog zakona, finansijska sredstva obezbeđena su Zakonom o budzetu Republike Srbije za 2017. godinu („Službeni glasnik RS”, broj 99/16) na razdelu 15 – Ministarstvo unutrašnjih poslova u ukupnom iznosu od 1.000.000.000 dinara.

Sredstva u navedenom iznosu su obezbeđena na sledećim programima:

Program Bezbedno društvo (1401) na Programskoj aktivnosti Materijalno tehnički kapaciteti (1401-0001) na ekonomskoj klasifikaciji 426 – Materijal u iznosu od 316.000.000 dinara; Programskoj aktivnosti Administracija i upravljanje (1401-0002) na ekonomskoj klasifikaciji 425 – Tekuće popravke i održavanje u iznosu od 84.000.000 dinara.

Program Bezbedan grad (1402) na Programskoj aktivnosti Organizovanje rada policijskih uprava (1402-0001) na ekonomskoj klasifikaciji 425 – Tekuće popravke i održavanje u iznosu od 96.000.000 dinara; na ekonomskoj klasifikaciji 426 – Materijal u iznosu od 504.000.000 dinara.

Potrebna sredstva za sprovođenje ovog zakona u 2018. i 2019. godini biće obezbeđena u okviru limita za 2018. i 2019. godinu koji će od strane Ministarstva finansija biti opredeljeni na razdelu 15 – Ministarstvo unutrašnjih poslova.

Ostavite komentar