Predlog zakona o izvršnom postupku

P R E D L O G

ZAKONA O IZVRŠNOM POSTUPKU

PREDLOG ZAKONA O IZVRŠNOM POSTUPKU

Ovim zakonom uređuje se postupak po kome sudovi sprovode prinudno ostvarenje potraživanja na osnovu izvršne ili verodostojne isprave (u daljem tekstu: postupak izvršenja) i sprovode obezbeđenje potraživanja (postupak obezbeđenja), ako posebnim zakonom nije drugačije određeno.

Ovim zakonom uređuje se i postupak po kome sudovi sprovode prinudno ostvarivanje privatnopravnih potraživanja na osnovu strane izvršne isprave.

Postupak izvršenja i postupak obezbeđenja pokreću se na predlog izvršnog poverioca.

Postupci iz stava 1. ovog člana pokreću se i po službenoj dužnosti kada je to zakonom određeno.

Nadležnost

Izvršenje i obezbeđenje određuje i sprovodi sud.

Izvršenje i obezbeđenje sprovodi sud na čijem području izvršni dužnik ima prebivalište, odnosno sedište, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.

Sastav suda

Član 4.

(1) Izvršni postupak u prvom stepenu vodi i odluke donosi sudija pojedinac, a u drugom stepenu veće od troje sudija.

(2) Sudijskom pomoćniku se, po ovlašćenju sudije, može poveriti preduzimanje određenih radnji, ako to zakonom nije isključeno.

U postupku izvršenja i obezbeđenja sud je dužan da postupa hitno.

O predlogu za izvršenje sud je dužan da odluči u roku od tri dana od dana podnošenja predloga. Ako se predlog za izvršenje zasniva na stranoj izvršnoj ispravi koja nije prethodno priznata od strane domaćeg suda, sud je dužan da odluči o predlogu za izvršenje u roku od 30 dana od dana njegovog podnošenja.

Rokovi koje određuje sud za preduzimanje određenih radnji ne mogu biti duži od tri dana, osim ako ovim zakonom nije drugačije predviđeno.

Stranka koja neopravdano nije preduzela radnju u roku koji je određen zakonom ili koji je odredio sud, gubi pravo na preduzimanje te radnje.

Postupanje protivno odredbama st. 1. i 2. ovog člana smatra se odugovlačenjem postupka od strane sudije, u smislu odredaba Zakona o sudijama.

Redosled postupanja i redosled namirenja

Član 6.

Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtevaju da se postupi drugačije.

Više izvršnih poverilaca koji ostvaruju svoja novčana potraživanja prema istom izvršnom dužniku i na istom predmetu izvršenja, namiruju se onim redom kojim su stekli pravo da se iz tog predmeta namire, osim u slučajevima u kojima je zakonom drugačije određeno.

Ako se u slučaju iz stava 2. ovog člana istovremeno vodi izvršni postupak i pred drugim državnim organom na osnovu propisa o prednosti izvršenja pred određenim organom sud će prekinuti izvršni postupak.

Načelo formalnog legaliteta

Član 7.

Kad su ispunjeni uslovi za donošenje rešenja o izvršenju i za sporovođenje izvršenja, sud je dužan da donese rešenje o izvršenju i preduzima radnje sprovođenja izvršenja.

Ako je potraživanje određeno u izvršnoj ili verodostojnoj ispravi u suprotnosti sa prinudnim propisima, izvršni sud će zastati sa odlučivanjem o predlogu i inicirati kod Republičkog javnog tužioca pokretanje postupka za zaštitu zakonitosti.

Ukoliko Republički javni tužilac ne pokrene postupak za zaštitu zakonistosti u roku od tri meseca od prijema inicijative, izvršni postupak će se nastaviti, a ukoliko pokrene postupak, zastoj će trajati do donošenja odluke o zahtevu za zaštitu zakonitosti.

Protiv rešenja iz stava 2. ovog člana dozvoljena je žalba.

Sud određuje izvršenje odnosno obezbeđenje onim sredstvom i na onim predmetima koji su navedeni u izvršnom predlogu, odnosno predlogu za obezbeđenje.

Ako je predloženo više sredstava ili više predmeta izvršenja odnosno obezbeđenja, sud može, po službenoj dužnosti ili na predlog stranke, ograničiti izvršenje odnosno obezbeđenje, samo na neke od tih sredstava, odnosno predmeta, ako su dovoljni za namirenje ili obezbeđenje potraživanja.

Izvršenje se sprovodi u obimu određenom u rešenju o izvršenju.

Sud može, na predlog izvršnog poverioca odnosno izvršnog dužnika, u skladu sa ovim zakonom, odrediti drugo sredstvo izvršenja, odnosno obezbeđenja, umesto onoga koje je predloženo.

Izvršenje radi namirenja novčanog potraživanja ili radi obezbeđenja takvog potraživanja, odrediće se i sprovesti u obimu koji je potreban za namirenje odnosno obezbeđenje tog potraživanja.

Predlog iz stava 2. ovog člana stranke mogu staviti u roku od tri dana od dana prijema rešenja o izvršenju, a predlog iz stava 4. ovog člana, do otpočinjanja sprovođenja izvršenja.

Odluke

Član 9.

Odluke u izvršnom postupku sud donosi u obliku rešenja ili zaključka.

Zaključkom se izdaje nalog sudskom izvršiocu, drugom zaposlenom u sudu ili drugom licu za sprovođenje pojedinih radnji i odlučuje o pitanjima upravljanja postupkom.

Dostavljanje

Član 10.

Na dostavljanje u izvršnom postupku shodno se primenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.

Član 11.

U pogledu zahteva za izuzeće primenjivaće se odredbe Zakona o parničnom postupku.

Zahtev za izuzeće može se podneti najkasnije do isteka roka za podnošenje pravnog leka na rešenje o izvršenju.

Pravni lekovi

Član 12.

Pravni lekovi u postupku izvršenja i obezbeđenja su žalba i prigovor.

Protiv rešenja donetog u prvom stepenu može se izjaviti žalba, osim ako je ovim zakonom propisano da žalba nije dozvoljena.

Protiv rešenja o izvršenju donetog na osnovu verodostojne isprave i protiv rešenja o izvršenju donetog u skraćenom postupku, može se izjaviti prigovor.

Žalba i prigovor mogu se izjaviti u roku od tri dana od dana dostavljanja rešenja.

Žalba ne odlaže izvršenje rešenja, osim ako ovim zakonom nije drugačije određeno.

Protiv pravosnažnog rešenja donesenog u postupku izvršenja i obezbeđenja nisu dozvoljeni revizija ni ponavljanje postupka.

Protiv zaključka nije dozvoljen pravni lek.

Rešenje o izvršenju izvršni dužnik može pobijati žalbom, osim rešenja o izvršenju donetog na osnovu verodostojne isprave i rešenja o izvršenju donetog u skraćenom postupku, koja se mogu pobijati prigovorom.

Rešenje o izvršenju izvršni poverilac može pobijati u delu koji se odnosi na troškove izvršenja.

Rešenje kojim je odbijen predlog za izvršenje izvršni poverilac može pobijati žalbom.

Na rešenje doneseno u sprovođenju izvršenja može se izjaviti žalba, osim ako je ovim zakonu propisano da žalba nije dozvoljena.

Član 14.

O žalbi odlučuje drugostepeni sud, osim u slučaju iz člana 19. st.1. i 2. ovog zakona.

Član 15.

Žalba protiv rešenja o izvršenju može se izjaviti iz razloga koji sprečavaju izvršenje, a naročito:

1) ako sud koji je doneo rešenje o izvršenju nije nadležan;

2) ako isprava na osnovu koje je određeno izvršenje nema svojstvo izvršne isprave;

3) ako odluka na osnovu koje je doneseno rešenje o izvršenju nije izvršna;

4) ako je odluka na osnovu koje je doneseno rešenje o izvršenju ukinuta,

poništena ili preinačena;

5) ako je poravnanje na osnovu kog je doneseno rešenje o izvršenju stavljeno van snage;

6) ako nije protekao rok za namirenje potraživanja ili ako nije nastupio uslov koji je određen poravnanjem;

7) ako je izvršenje određeno na stvarima, novčanom potraživanju i drugim pravima koji su izuzeti od izvršenja, odnosno na kojima je mogućnost izvršenja ograničena;

8) ako je potraživanje prestalo na osnovu činjenice koja je nastupila posle izvršnosti odluke ili pre toga, ali u vreme kad izvršni dužnik to nije mogao da istakne u postupku iz kog potiče izvršna isprava, odnosno ako je potraživanje prestalo na osnovu činjenice koja je nastupila posle zaključenog poravnanja;

9) ako je izvršni poverilac odložio ispunjenje obaveze za vreme koje još nije isteklo;

10) ako je protekao rok u kome se po zakonu može predložiti izvršenje;

11) ako potraživanje nije prešlo na izvršnog poverioca, odnosno ako obaveza nije prešla na izvršnog dužnika.

Gubitak prava na naknadno dostavljanje dokaza

Član 16.

Izvršni dužnik je dužan da sve razloge pobijanja iznese u žalbi i sve dokaze na kojima se žalba zasniva priloži uz žalbu a u slučaju da to ne učini gubi pravo da naknadno dostavi dokaze u žalbenom postupku.

Izuzetno, iz razloga predviđenih u članu 15. tački 8. ovog zakona izvršni dužnik može izjaviti žalbu protiv rešenja o izvršenju i po isteku roka za žalbu, sve dok izvršenje ne bude sprovedeno.

Žalba protiv rešenja o izvršenju dostavlja se izvršnom poveriocu.

Izvršni poverilac može u roku od tri dana od dana dostavljanja žalbe da podnese odgovor na žalbu.

Po prijemu odgovora na žalbu ili po isteku roka za odgovor prvostepeni sud će, ako to oceni potrebnim, zakazati ročište za raspravljanje o žalbi.

protiv rešenja o izvršenju

Član 19.

Prvostepeni sud može, ako oceni da je osnovana, žalbu izvršnog dužnika izjavljenu protiv rešenja o izvršenju u roku, usvojiti, ukinuti rešenje o izvršenju, obustaviti izvršenje u celini ili delimično i ukinuti sprovedene radnje.

Na isti način prvostepeni sud može da postupi i povodom žalbe izjavljene po isteku roka, u smislu člana 17. ovog zakona.

Na rešenje doneto u smislu st. 1. i 2. ovog člana može se izjaviti žalba drugostepenom sudu.

Ako prvostepeni sud ne odluči da sam rešava o žalbi, dostaviće je na rešavanje drugostepenom sudu.

nadležnom sudu

Prvostepeni sud će rešenjem odbaciti neblagovremenu, nepotpunu ili nedozvoljenu žalbu.

Prvostepeni sud će po žalbi izjavljenoj iz razloga nenadležnosti, ako oceni da je osnovana, staviti van snage svoje rešenje, ukinuti sprovedene radnje i ustupiti predlog za izvršenje nadležnom sudu.

izvršenju na osnovu verodostojne isprave

Ako se rešenje o izvršenju na osnovu verodostojne isprave pobija u celini ili samo u delu kojim je određeno izvršenje, sud kome je prigovor podnesen, staviće van snage rešenje o izvršenju u delu kojim je određeno izvršenje i ukinuće sprovedene radnje, a postupak će nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga, a ako za to nije mesno nadležan, dostaviće predmet mesno nadležnom sudu.

Ako se rešenje o izvršenju pobija samo u delu kojim je određen način izvršenja, dalji postupak nastaviće se kao postupak po žalbi protiv rešenja o izvršenju donesenog na osnovu izvršne isprave.

Ako se prigovor iz stava 2. ovog člana usvoji, deo rešenja o izvršenju kojim je određeno izvršenje ima svojstvo izvršne isprave na osnovu koje se može tražiti izvršenje na drugom sredstvu.

Prigovor protiv rešenja o izvršenju mora biti obrazložen.

Član 22.

Izvršni dužnik ima pravo da radi utvrđivanja neke činjenice koja se odnosi na samo potraživanje, a među strankama je sporna, sve do okončanja izvršnog postupka pokrene parnični ili drugi postupak radi nedopustivosti izvršenja.

Pokretanje postupka iz prethodnog stava ne sprečava dalje sprovođenje izvršenja.

Sud može tokom celog postupka, radi utvrđivanja činjenice koja se odnosi na samo potraživanje, a među strankama je sporna, ako to oceni potrebnim, rešenjem uputiti izvršnog dužnika da, u roku od 15 dana od dana dostavljanja rešenja, pokrene parnični ili drugi postupak radi nedopustivosti izvršenja.

Na predlog izvršnog dužnika sud može da odloži izvršenje pod uslovima iz stava 3. ovog člana.

Protiv rešenja iz stava 3. ovog člana ne može se izjaviti žalba.

Vraćanje u pređašnje stanje u izvršnom postupku dozvoljeno je samo zbog propuštanja roka za prigovor protiv rešenja o izvršenju, ili propuštanja roka za žalbu.

Prigovor trećeg lica

Član 24.

Lice koje tvrdi da u pogledu predmeta izvršenja ima pravo koje sprečava izvršenje, može sve do okončanja izvršnog postupka izjaviti prigovor prvostepenom sudu, kojim traži da se izvršenje na tom predmetu proglasi nedopuštenim.

Sud će prigovor dostaviti poveriocu i pozvati ga da se u roku od tri dana od dana dostavljanja izjasni.

Sud će rešenjem odbaciti prigovor ako treće lice ne učini verovatnim da u pogledu predmeta izvršenja ima pravo koje sprečava izvršenje.

Sud može tokom celog postupka treće lice, čije pravo oceni verovatnim, a koje je izvršni poverilac osporio ili se o njemu nije izjasnio, rešenjem uputiti da u roku od 15 dana od dana dostavljanja rešenja protiv izvršnog poverioca pokrene parnični postupak radi proglašenja da je izvršenje na tom predmetu nedopustivo.

Izvršni dužnik koji osporava pravo trećem licu može biti obuhvaćen tužbom iz stava 4. ovog člana.

Protiv rešenja iz st. 4. ovog člana ne može se izjaviti žalba.

Podnošenje prigovora iz stava 1. ovog člana ne sprečava dalje sprovođenje izvršenja.

Član 25.

Lice koje tvrdi da u pogledu predmeta izvršenja ima pravo koje sprečava izvršenje može sve do okončanja izvršnog postupka, i bez upućivanja suda iz člana 24. stav 4. ovog zakona, da protiv poverioca pokrene parnični postupak, radi nedopustivosti izvršenja na tom predmetu.

Izvršni dužnik koji osporava pravo trećem licu može biti obuhvaćen tužbom.

Pokretanje postupka iz stava 1. ovog člana ne sprečava dalje sprovođenje izvršenja.

Izvršenje strane izvršne isprave

Član 26.

Ako izvršni poverilac predlog za izvršenje zasniva na stranoj izvršnoj ispravi, mora je priložiti u originalu ili overenom prepisu, prevedenu na jezik koji je u službenoj upotrebi u sudu, zajedno sa dokazom o njenoj pravnosnažnosti, odnosno izvršnosti, po pravu zemlje čija je izvršna isprava u pitanju.

Strana izvršna isprava koja je prethodno priznata pred domaćim sudom u skladu sa zakonom, izvršava se na isti način i u istom postupku kao i domaća izvršna isprava.

Izvršni poverilac može pokrenuti postupak izvršenja pred nadležnim sudom u Republici Srbiji i na osnovu strane izvršne isprave koja nije prethodno priznata pred domaćim sudom. Ako je predlog za izvršenje podnet na osnovu strane izvršne isprave koja nije priznata, o priznanju te isprave sud odlučuje kao o prethodnom pitanju.

U postupku odlučivanja o izvršenju na osnovu strane izvršne isprave koja nije prethodno priznata pred domaćim sudom, sud koji sprovodi izvršenje razmatra one zakonske smetnje za priznanje o kojima se vodi računa po službenoj dužnosti.

U pravnom leku protiv rešenja o izvršenju koje je doneto u postupku za izvršenje strane izvršne isprave koja nije prethodno priznata od strane domaćeg suda mogu se isticati i drugi zakonom propisani razlozi za nepriznavanje strane izvršne isprave.

Izvršenje na imovini strane države

Član 27.

Na imovini strane države i međunarodnih organizacija koja se nalazi na teritoriji Republike Srbije, ne može se odrediti izvršenje odnosno obezbeđenje bez prethodne pismene saglasnosti nadležnog organa, osim ako je strana država ili međunarodna organizacija izričito pristala na izvršenje odnosno obezbeđenje.

Primena odredaba Zakona o parničnom postupku

Član 28.

U postupku izvršenja i obezbeđenja shodno se primenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako ovim ili drugim zakonom nije drugačije određeno.

Značenje pojedinih reči i izraza

Član 29.

Reči i izrazi upotrebljeni u ovom zakonu imaju sledeće značenje:

“potraživanje” označava pravo izvršnog poverioca na naplatu novčanog iznosa ili na neko drugo davanje, činjenje ili trpljenje;

“izvršni poverilac” označava lice čije se potraživanje ostvaruje u postupku izvršenja i obezbeđenja;

“izvršni dužnik” označava lice prema kome se ostvaruje potraživanje u postupku izvršenja i obezbeđenja;

“stranka” označava izvršnog poveriocva odnosno izvršnog dužnika;

“učesnik” označava lice koje u postupku izvršenja ili obezbeđenja ostvaruje neko svoje pravo ili pravni interes, a nije stranka u postupku;

“rešenje o izvršenju” označava rešenje kojim je u celini ili delimično usvojen predlog za izvršenje;

“sudski izvršitelj” označava zaposlenog u sudu koji neposredno preduzima pojedine radnje izvršenja ili obezbeđenja;

“zemljoradnik” označava lice kome je poljoprivredna proizvodnja pretežni izvor prihoda;

“javna knjiga” označava katastar nepokretnosti ili druge javne knjige odnosno registar određen zakonom za evidenciju ili upis prava na nepokretnostima, akcijama i drugim sredstvima izvršenja;

“predbeležba” označava vrstu upisa u javne knjige kojima se uslovno stiču, prenose ili prestaju prava na nepokretnostima ili na drugim predmetima izvršenja;

“hartija od vrednosti” označava pismeno ili elektronski zapis na kome postoji pravo ili u kome je sadržano pravo na kome se sprovodi izvršenje ili obezbeđenje;

12) “akcija” je hartija od vrednosti koja je upisana u Registar hartija od vrednosti

na kojoj se sprovodi izvršenje odnosno obezbeđenje.

13) “izjava o imovini“ je izjava koju, pod pretnjom krivične odgovornosti, daje izvršni dužnik pred sudom ili drugim nadležnim organom, a koja sadrži spisak celokupne imovine izvršnog dužnika, uključujući i njegova potraživanja, kao i potvrdu o tome da su podaci o njegovoj imovini potpuni i tačni.

DEO DRUGI

ZAJEDNIČKE ODREDBE O POSTUPKU IZVRŠENjA

Glava prva

OSNOVNA PRAVILA

Osnove za određivanje izvršenja

Član 30.

Sud određuje izvršenje samo na osnovu izvršne ili verodostojne isprave, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.

Izvršne isprave

Član 31.

Izvršne isprave su:

1) izvršna odluka suda i izvršno sudsko poravnanje,

2) izvršna odluka donesena u upravnom i prekršajnom postupku i poravnanje u upravnom postupku, ako glase na ispunjenje novčane obaveze i ako posebnim zakonom nije drugačije određeno,

3) druga isprava koja je zakonom određena kao izvršna isprava.

Odluka i poravnanje

Član 32.

Sudskom odlukom, u smislu ovog zakona, smatra se presuda, rešenje, kao i druga odluka donesena u postupku pred sudom, arbitražom i Sudom časti Privredne komore, a sudskim poravnanjem smatra se poravnanje zaključeno pred sudom, arbitražom ili Sudom časti Privredne komore.

Odlukom u upravnom postupku, u smislu ovog zakona, smatra se rešenje ili zaključak koji su u upravnom postupku doneli organi, službe ili pravna lica koja vrše javna ovlašćenja, a upravnim poravnanjem smatra se poravnanje zaključeno u upravnom postupku.

Izvršnost odluke

Član 33.

Sudska odluka kojom je naloženo ispunjenje potraživanja, izvršna je ako je postala pravnosnažna i ako je protekao rok za dobrovoljno ispunjenje. Rok za dobrovoljno ispunjenje teče od dana dostavljanja odluke izvršnom dužniku, a završava se protekom poslednjeg dana roka određenog sudskom odlukom, ako zakonom nije drugačije određeno.

Sudska odluka kojom je naloženo trpljenje ili nečinjenje izvršna je kad postane pravnosnažna, osim ako je u izvršnoj ispravi određen rok za usklađivanje ponašanja izvršnog dužnika s tom obavezom.

Odluka donesena u upravnom postupku izvršna je ako je postala izvršna po pravilima kojima se uređuje taj postupak.

Na osnovu odluke koja je u jednom delu postala izvršna izvršenje se može odrediti samo u odnosu na taj deo.

Izvršenje će se odrediti i na osnovu sudske odluke koja nije postala pravnosnažna ili odluke donesene u upravnom postupku koja nije postala konačna, ako je zakonom propisano da žalba ne zadržava izvršenje.

Izvršnost poravnanja

Član 34.

Sudsko poravnanje i poravnanje zaključeno u upravnom postupku izvršno je ako je potraživanje iz poravnanja dospelo.

Dospelost potraživanja dokazuje se zapisnikom o poravnanju, javnom ispravom ili po zakonu overenom ispravom.

Dospelost koja se ne može dokazati na način određen stavom 2. ovog člana dokazuje se pravnosnažnom odnosno konačnom odlukom donesenom u parničnom postupku ili u upravnom postupku kojom se utvrđuje dospelost.

Na osnovu poravnanja koje je postalo izvršno u jednom delu, izvršenje se može odrediti samo u tom delu.

Podobnost izvršne isprave za izvršenje

Član 35.

Izvršna isprava je podobna za izvršenje ako su u njoj naznačeni izvršni poverilac i izvršni dužnik, kao i predmet, vrsta, obim i vreme ispunjenja obaveze.

Ako u odluci kao izvršnoj ispravi nije određen rok za dobrovoljno ispunjenje obaveze, taj rok se određuje rešenjem o izvršenju.

Određivanjei naplata zatezne kamate

Član 36.

Ako je posle donošenja izvršne isprave došlo do promene u visini stope zatezne kamate, sud će, na predlog izvršnog poverioca ili izvršnog dužnika, rešenjem o izvršenju odrediti naplatu zatezne kamate po izmenjenoj stopi.

Ako su u izvršnoj ispravi određeni troškovi postupka, sud će na predlog izvršnog poverioca rešenjem odrediti naplatu zatezne kamate na iznos dosuđenih troškova po propisanoj stopi, od dana donošenja izvršne isprave do dana naplate.

Verodostojna isprava

Član 37.

Izvršenje radi ostvarivanja novčanog potraživanja određuje se i na osnovu verodostojne isprave.

Verodostojna isprava u smislu ovog zakona je:

menica i ček sa protestom i povratnim računom, ako je to potrebno za zasnivanje potraživanja;

obveznica i druga hartija od vrednosti izdata u seriji koje imaocu daju pravo na isplatu nominalne vrednosti;

(faktura) račun;

izvodi iz poslovnih knjiga za cenu komunalnih usluga, isporuku vode, toplotne energije, odvoz smeća i slične usluge;

javna isprava koja konstituiše izvršivu novčanu obavezu, osim stranih javnih isprava;

bankarska garancija;

akreditiv;

overena izjava izvršnog dužnika koja ovlašćuje izvršnog poverioca na prenos novčanih sredstava.

Fakturom (računom) se smatra i obračun kamate.

Verodostojna isprava je podobna za izvršenje ako su u njoj naznačeni izvršni poverilac i izvršni dužnik, predmet, vrsta, obim i vreme ispunjenja obaveze.

Kad se iz verodostojne isprave ne vidi dospelost potraživanja, izvršenje se određuje ako je izvršni poverilac podneo pismenu izjavu da je potraživanje dospelo i označio dan dospelost.

Kada verodostojna isprava predstavlja i sredstvo plaćanja, na zahtev izvršnog poverioca provešće se skraćeni postupak izvršenja.

Prenos i prelaz potraživanja ili obaveze

Član 38.

Izvršenje se određuje i na predlog i u korist lica koje u izvršnoj ispravi nije označeno kao izvršni povrilac, ako ono javnom ili po zakonu overenom ispravom dokaže da je potraživanje na njega preneseno ili da je na njega na drugi način prešlo, a ako to nije moguće, prenos ili prelaz potraživanja dokazuje se pravnosnažnom odnosno konačnom odlukom donesenom u parničnom, odnosno upravnom i prekršajnom postupku.

Odredba stava 1. ovog člana shodno se primenjuje i u slučaju izvršenja protiv lica koje u izvršnoj ispravi nije označeno kao dužnik.

Uslovna i uzajamna obaveza

Član 39.

Izvršenje koje zavisi od prethodnog ispunjenja neke obaveze izvršnog poverioca ili od nastupanja nekog uslova, određuje se ako izvršni poverilac javnom ili po zakonu overenom ispravom dokaže da je obavezu ispunio odnosno da je uslov nastupio.

Ispunjenje obaveze odnosno nastupanje uslova dokazuje se pravnosnažnom, odnosno konačnom odlukom donesenom u parničnom, upravnom, odnosno prekršajnom postupku, ako izvršni poverilac nije u mogućnosti da to dokaže na način određen u stavu 1. ovog člana.

Ako je izvršni dužnik po izvršnoj ispravi dužan da ispuni obavezu uz uslov da se istovremeno ispuni obaveza prema njemu, sud će odrediti izvršenje ako izvršni poverilac podnese dokaz da je obezbedio ispunjenje svoje obaveze.

Smatra se da je izvršni poverilac obezbedio ispunjenje svoje obaveze u smislu stava 3. ovog člana ako je predmet obaveze položio kod suda ili u istom cilju postupio na drugi pogodan način.

Izvršni poverilac koji tvrdi da je svoju obavezu već ispunio treba to da dokaže na način predviđen st. 1. i 2. ovog člana.

Alternativna obaveza po izboru izvršnog dužnika

Član 40.

Ako izvršni dužnik po izvršnoj ispravi ima pravo da bira između više predmeta svoje obaveze, izvršni povrilac je dužan da u predlogu za izvršenje naznači predmet kojim obaveza treba da bude ispunjena.

Izvršni dužnik ima pravo izbora sve dok izvršni poverilac ne primi potpuno ili delimično predmet koji je u predlogu zahtevao.

Fakultativna ovlašćenja izvršnog dužnika

Član 41.

Izvršni dužnik prema kome je izrečena nenovčana obaveza, uz pravo da se od ispunjenja te obaveze može osloboditi plaćanjem određenog novčanog iznosa određenog u izvršnoj ispravi, može taj iznos da plati sve dok izvršni poverilac nije ni delimično primio ispunjenje obaveze.

Podnesci i ročišta

Član 42.

U izvršnom postupku sud postupa na osnovu podnesaka i drugih pismena.

Sud održava ročište kada je to ovim zakonom određeno i ako smatra da je održavanje ročišta celishodno.

Sud će van ročišta saslušati stranku i učesnika u postupku ako je to predviđeno ovim zakonom ili nalazi da je to potrebno za razjašnjenja pojedinih pitanja ili izjašnjenja o nekom predlogu stranke.

Izostanak jedne ili obeju stranaka kao i učesnika sa ročišta ili njihovo neodazivanje pozivu suda radi saslušanja ne sprečava sud da dalje postupa.

Sredstva i predmeti izvršenja

Član 43.

Sredstva izvršenja su izvršne radnje kojima se po zakonu potraživanje prinudno ostvaruje.

Sredstva izvršenja radi ostvarenja novčanog potraživanja su: prodaja pokretnih stvari, prodaja nepokretnosti, prenos novčanog potraživanja, prenos potraživanja za predaju pokretnih stvari ili nepokretnosti, unovčenje drugih imovinskih prava, prenos sredstava koja se vode na računu kod banke, prodaja akcija i prodaja udela u privrednim subjektima.

Izvršne radnje mogu se neposredno sprovesti protiv izvršnog dužnika i drugih lica u skladu sa ovim zakonom.

Predmeti izvršenja su stvari i prava na kojima se po zakonu može sprovesti izvršenje radi ostvarivanja potraživanja.

Predmeti izvršenja ne mogu biti stvari izvan prometa, kao ni druge stvari koje zakon isključuje.

Predmeti izvršenja ne mogu biti tražbine po osnovu poreza i drugih javnih obaveza.

Predmeti izvršenja ne mogu biti objekti, oružje i oprema namenjeni odbrani i bezbednosti države.

Može li neka stvar ili neko pravo biti predmet izvršenja, odnosno da li je izvršenje na nekoj stvari ili na pravu ograničeno, ocenjuje se s obzirom na okolnosti u vreme podnošenja predloga za izvršenje, ako ovim zakonom nije drugačije izričito određeno.

Troškovi postupka

Član 44.

Troškove postupka u vezi sa određivanjem i sprovođenjem izvršenja prethodno snosi izvršni poverilac.

Izvršni poverilac je dužan da predujmi troškove izvršenja u roku koji mu odredi sud, a koji ne može biti kraći od 30 dana ni duži od 60 dana. Sud će obustaviti izvršenje ako troškovi ne budu predujmljeni u ostavljenom roku, a bez njih se izvršenje ne može sprovesti.

Troškove postupka koji je pokrenut po službenoj dužnosti prethodno podmiruje sud iz svojih sredstava.

Izvršni dužnik je dužan da izvršnom poveriocu na njegov zahtev nadoknadi troškove koji su bili potrebni za izvršenje.

Izvršni poverilac je dužan da izvršnom dužniku na njegov zahtev nadoknadi troškove izvršenja koje mu je neosnovano prouzrokovao.

Zahtev za naknadu troškova može se podneti najdocnije u roku od 30 dana od dana okončanja postupka.

O troškovima postupka odlučuje sud u izvršnom postupku i u tom postupku određuje, na predlog stranke, izvršenje radi njihovog namirenja.

Jemstvo

Član 45.

Jemstvo se po ovom zakonu polaže u gotovom novcu ili devizama.

Izuzetno, sud može odobriti, uz saglasnost izvršnog poverioca, davanje jemstva u obliku bankarske garancije, hartija od vrednosti, dragocenosti čiju je vrednost lako utvrditi na tržištu i koje se mogu brzo i jednostavno unovčiti.

Na položenom jemstvu protivna strana stiče zakonsko založno pravo.

Ako sud u izvršnom postupku odluči o pravu protivne strane na naknadu štete ili troškova postupka u vezi sa radnjom za koju je jemstvo dato, na njen će predlog istim rešenjem odlučiti i o naplati utvrđene tražbine iz tog obezbeđenja.

Glava druga

NOVČANA KAZNA I SUDSKI PENALI

1. Novčane kazne

Novčane kazne

Član 46.

Novčana kazna se može izreći fizičkim licima u iznosu od 3.000 dinara do 150.000 dinara, a pravnim licima u iznosu od 30.000 dinara do 1.500.000 dinara.

Novčana kazna iz stava 1. ovog člana, može se ponovno izreći, u povećanom iznosu, uz rešenje o sprovođenju izvršenju prethodne, ako izvršni dužnik ne postupi po ponovljenom nalogu suda ili nastavi da postupa protivno zabrani. Izricanje i izvršenje kazne će se ponavljati sve dok lice na koje se odnosi ne postupi u skladu sa odlukama suda, a najviše do desetostrukog iznosa prve izrečene novčane kazne.

Pre izricanja novčane kazne sud će omogućiti izvršnom dužniku da se izjasni, a po potrebi održaće i ročište radi izvođenja dokaza.

Novčanu kaznu izriče sudija rešenjem, vodeći računa pri odmeravanju visine kazne o ekonomskoj snazi odnosno materijalnim prilikama izvršnog dužnika, značaju radnje koju je morao obaviti, kao i o drugim okolnostima slučaja. Rešenjem se određuje i rok plaćanja.

Lice kome je izrečena novčana kazna može izjaviti žalbu protiv rešenja o izricanju kazne u roku od tri dana od prijema rešenja.

Lice kome je kazna izrečena odnosno izvršena snosi sve troškove nastale izricanjem odnosno izvršenjem kazne.

Novčanu kaznu naplaćuje sud po službenoj dužnosti, ako je izvršni dužnik ne plati dobrovoljno. Troškovi prinudnog izvršenja novčane kazne prinudno će se naplatiti istovremeno sa prinudnim izvršenjem kazne.

Novčana kazna, po odredbama ovoga člana, može se izreći i izvršiti i prema izvršnom dužniku, izvršnom dužniku izvršnog dužnika, banci i drugim fizičkim i pravnim licima, kao i odgovornim licima u pravnom licu u slučaju da ne postupe po nalogu ili zabrani izrečenim u izvršnom postuplku, kada je to ovim zakonom predviđeno.

2. Sudski penali

Postupak donošenja odluke

Član 47.

O zahtevu izvršnog poverioca da sud obaveže izvršnog dužnika nenovčane obaveze utvrđene pravnosnažnom sudskom odlukom na plaćanje sudskih penala predviđenih pravilima obligacionog prava, odlučuje sud u izvršnom postupku.

Zahtev za plaćanje sudskih penala podnosi se sudu nadležnom za izvršenje sudske odluke kojom je utvrđena nenovčana obaveza pre podnošenja predloga za izvršenje.

Na postupak o zahtevu za plaćanje sudskih penala primenjuju se pravila o hitnosti izvršnog postupka. O zahtevu za plaćanje sudskih penala sud po pravilu odlučuje bez održavanja ročišta.

Ako nađe da je zahtev za plaćanje sudskih penala osnovan, sud će rešenjem obavezati izvršnog dužnika da sudke penale plati za period od podnošenja zahteva za plaćanje penala do podnošenja predloga za prinudno izvršenje.

Protiv rešenja kojim se zahtev za plaćanje sudskih penala usvaja ili odbija dozvoljena je žalba.

Po prijemu predloga za izvršenje odluke kojom je izvršni dužnik obavezan na ispunjenje nenovčane obaveze, sud će rešenjem ukinuti obavezu plaćanja penala za ubuduće.

Izvršni dužnik koji nakon donošenja rešenja o obavezi plaćanja sudskih penala a pre podnošenja predloga za prinudno izvršenje dobrovoljno izvrši obavezu može podneti zahtev za smanjenje dosuđenih sudskih penala, u skladu sa pravilima obligacionog prava.

O zahtevu za smanjenje iznosa sudskih penala odlučuje rešenjem sud koji je doneo odluku o njihovom plaćanju. Protiv rešenja kojim se prihvata ili odbija zahtev za smanjenje penala dozvoljena je žalba.

Prinudno izvršenje

Član 48.

Rešenje o obavezi plaćanja sudskih penala prinudno se izvršava po pravilima ovog zakona za izvršenje novčanih obaveza.

Glava treća

PREDLOG ZA IZVRŠENjE

Stvarna nadležnost

Član 49.

Za odlučivanje o predlogu za izvršenje stvarno je nadležan sud određen zakonom.

Sadržina predloga i prilozi

Član 50.

U predlogu za izvršenje moraju biti naznačeni: izvršni poverilac i izvršni dužnik, izvršna ili verodostojna isprava, obaveze izvršnog dužnika, sredstva i predmeti izvršenja, kao i drugi podaci koji su potrebni za sprovođenje izvršenja.

Uz predlog za izvršenje, izvršni poverilac je dužan da priloži izvršnu ili verodostojnu ispravu u originalu ili overenoj kopiji i druge isprave kada je to ovim zakonom predviđeno.

Potvrda o izvršnosti

Član 51.

Ako se predlog za izvršenje podnosi sudu koji o potraživanju nije odlučivao u prvom stepenu, uz predlog se podnosi izvršna isprava u izvorniku ili overenom prepisu na koji je stavljena potvrda o izvršnosti, odnosno podnosi se verodostojna isprava.

Potvrdu o izvršnosti daje sud, odnosno organ koji je odlučivao o potraživanju u prvom stepenu.

Neosnovanu potvrdu o izvršnosti ukinuće rešenjem isti sud, odnosno organ, na predlog ili po službenoj dužnosti.

Povlačenje predloga

Član 52.

Postupak izvršenja će se obustaviti bez pristanka izvršnog dužnika ako izvršni poverilac povuče predlog za izvršenje u celini ili delimično.

Rešenjem o obustavi izvršenja ukinuće se sve sprovedene izvršne radnje ako se time ne dira u stečena prava trećih lica.

Rešenje o predlogu

Član 53.

U rešenju o izvršenju moraju biti navedeni: izvršni poverilac i izvršni dužnik, izvršna odnosno verodostojna isprava o potraživanju, potraživanje izvršnog poverioca, sredstva i predmeti izvršenja, kao i drugi podaci potrebni za sprovođenje izvršenja određeni ovim zakonom.

U rešenju o izvršenju na osnovu verodostojne isprave sud će obavezati izvršnog dužnika da u roku od osam dana, a u meničnim i čekovnim sporovima u roku od tri dana, po dostavi rešenja, namiri potraživanje zajedno sa odmerenim troškovima i odrediti izvršenje radi ostvarivanja tih potraživanja.

U rešenju o izvršenju iz stava 2. ovog člana unosi se pouka o pravu na podnošenje prigovora.

Rešenje kojim se predlog za izvršenje potpuno ili delimično odbija mora biti obrazloženo.

Dostavljanje rešenja o izvršenju

Član 54.

Rešenje o izvršenju dostavlja se izvršnom poveriocu i izvršnom dužniku, a rešenje kojim se odbija predlog za izvršenje dostavlja se samo izvršnom poveriocu.

Uz rešenje o izvršenju izvršnom dužniku se dostavlja i predlog za izvršenje.

Rešenje o izvršenju na novčanom potraživanju dostavlja se i izvršnom dužniku izvršnog dužnika, a rešenje o izvršenju nad sredstvima na računu izvršnog dužnika dostavlja se i organizaciji za prinudnu naplatu.

Rešenje o izvršenju na pokretnim stvarima dostavlja se izvršnom dužniku neposredno pre preduzimanja prve izvršne radnje, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.

Ako sud koji je doneo rešenje o izvršenju nije nadležan za sprovođenje izvršenja, uputiće rešenje o izvršenju nadležnom sudu radi dostavljanja tog rešenja i sprovođenja izvršenja.

Glava četvrta

SPROVOĐENjE IZVRŠENjA

Izvršenje na osnovu nepravosnažnog rešenja o izvršenju

Član 55.

Izvršenje se sprovodi pre pravnosnažnosti rešenja o izvršenju, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.

Vreme izvršenja

Član 56.

Izvršenje se sprovodi radnim danom i to danju, do 20 časova.

U neradne dane ili noću izvršenje se može sprovesti samo ako postoji opasnost usled odlaganja, o čemu odlučuje sud zaključkom.

Postupanje sudskog izvršitelja

Član 57.

Sudski izvršitelj je dužan da prilikom pretraživanja stana izvršnog dužnika ili odeće koju on nosi na sebi i preduzimanja drugih izvršnih radnji postupa s dužnim obzirom prema ličnosti izvršnog dužnika i članova njegovog domaćinstva.

Izvršnim radnjama u stanu izvršnog dužnika kojima ne prisustvuje izvršni dužnik, njegov zakonski zastupnik, punomoćnik ili odrasli član njegovog domaćinstva, moraju prisustvovati dva punoletna građanina.

Kad izvršne radnje treba sprovesti u prostoriji koja je zaključana, a izvršni dužnik nije prisutan ili ne pristaje da prostoriju otvori, sudski izvršitelj otvoriće prostoriju u prisustvu dva punoletna građanina.

Ometanje sudskog izvršitelja u radu

Član 58.

Sudski izvršitelj ovlašćen je da udalji lice koje ometa sprovođenje izvršenja.

U toku postupka izvršenja nadležni organ unutrašnjih poslova dužan je da pruži sudskom izvršitelju svu pomoć neophodnu za sprovođenje izvršenja. Sudski izvršitelj može po potrebi zahtevati preduzimanje odgovarajućih mera prema licu koje koje ometa izvršenje.

Pri postupanju organa unutrašnjih poslova, primenjuju se propisi o unutrašnjim poslovima.

Prilikom sprovođenja prinudnih radnji predviđenih ovim zakonom, prinudne radnje predviđene ovim zakonom preduzimaju se samo ako su nužne u postupku izvršenja.

U slučaju nepostupanja organa unutrašnjih poslova po zahtevu sudskog izvršitelja za pružanje pomoći u sprovođenju izvršenja, sud je dužan da o tome obavesti Ministarstvo unutrašnjih poslova.

Nepravilnosti pri sprovođenju izvršenja

Član 59.

Stranka i učesnik mogu podneskom tražiti od suda da otkloni nepravilnosti koje je sudski izvršitelj učinio u sprovođenju izvršenja.

Sud će rešenjem ukinuti nezakonite i nepravilne radnje sudskog izvršitelja.

Glava peta

PROTIVIZVRŠENjE

Razlozi za protivizvršenje

Član 60.

Pošto je izvršenje već sprovedeno, izvršni dužnik može sudu podneti predlog za protivizvršenje, zahtevajući da mu izvršni poverilac vrati ono što je izvršenjem dobio, ako je:

1) izvršna isprava pravosnažno ukinuta, preinačena, poništena ili na drugi način stavljena van snage;

2) u toku izvršog postupka dobrovoljno izmirio poveriočevo potraživanje;

3) rešenje o izvršenju pravnosnažno ukinuto ili preinačeno;

4) pravnosnažnom sudskom odlukom utvrđena nedopustivost izvršenja.

Predlog za protivizvršenje iz razloga određenih u tač. 1, 3. i 4. stava 1, ovog člana može se podneti u roku od 30 dana od dana dostavljanja odluke izvršnom dužniku, a iz razloga u tački 2. stava 1. ovog člana, u roku od 15 dana od dana okončanja izvršnog postupka.

Izvršni dužnik ne može pre isteka rokova određenih ovim članom svoje potraživanje ostvarivati u parničnom postupku.

Postupak po predlogu za protivizvršenje

Član 61.

Predlog za protivizvršenje sud će dostaviti izvršnom poveriocu i naložiti mu da se u roku od tri dana od dana prijema izjasni o tom predlogu.

Ako u ostavljenom roku izvršni poverilac ospori predlog, sud će doneti odluku, uz mogućnost održavanja ročišta.

Rešenjem kojim usvaja predlog sud će naložiti izvršnom poveriocu da u roku od osam dana vrati izvršnom dužniku ono što je izvršenjem primio.

Žalba na rešenje iz predhodnog stava odlaže njegovo izvršenje.

Ako je izvršenje sprovedeno radi naplate novčanog potraživanja, sud će na predlog izvršnog dužnika odrediti naplatu zatezne kamate po propisanoj stopi na iznos novčanih sredstava na kojima je izvršenje sprovedeno od dana sprovođenja izvršenja do dana povraćaja sredstava.

Rešenje o protivizvršenju

Član 62.

Na osnovu pravnosnažnog i izvršenog rešenja kojim je izvršnom poveriocu naloženo da izvršnom dužniku vrati ono što je izvršenjem primio, sud će na predlog izvršnog dužnika doneti rešenje o protivizvršenju.

Protivizvršenje se sprovodi po odredbama ovog zakona.

Nemogućnost protivizvršenja

Član 63.

Predlog za protivizvršenje neće se usvojiti ako se traži povraćaj predmeta u pogledu koga su nastupile takve stvarne ili pravne promene da povraćaj više nije moguć.

U tom slučaju izvršni dužnik može svoje pravo ostvarivati u parničnom postupku i pre isteka roka za podnošenje predloga za protivizvršenje.

Glava šesta

ODLAGANjE I OBUSTAVA IZVRŠENjA

Odlaganje izvršenja na predlog izvršnog poverioca

Član 64.

Na predlog izvršnog poverioca sud će potpuno ili delimično odložiti izvršenje ako sprovođenje izvršenja nije otpočelo.

Ako je sprovođenje izvršenja otpočelo, a izvršni dužnik se u roku koji mu je sud odredio izjasni protiv odlaganja, sud će odbiti predlog za odlaganje.

Ako je zakonom predviđeno da se izvršenje ima tražiti u određenom roku, izvršni poverilac može podneti predlog za odlaganje u tom roku.

Odlaganje izvršenja na predlog izvršnog dužnika

Član 65.

Na predlog izvršnog dužnika sud će, ako izvršni dužnik učini verovatnim da bi sprovođenjem izvršenja pretrpeo nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, u potpunosti ili delimično odložiti izvršenje ako je:

1) po zahtevu izvršnog dužnika za stavljanje van snage izvršne isprave donesena prvostepena odluka kojom je zahtev usvojen;

2) po zahtevu izvršnog dužnika za poništaj presude arbitražnog suda na osnovu koje je određeno izvršenje donesena prvostepena odluka kojom se zahtev usvaja;

3) povodom zahteva izvršnog dužnika za ukidanje potvrde izvršnosti donesena prvostepena odluka kojom je zahtev usvojen;

4) izvršenje zavisilo od istovremenog ispunjenja obaveze izvršnog poverioca, a izvršni dužnik je uskratio ispunjenje svoje obaveze zato što izvršni poverilac nije ispunio svoju obavezu niti je pokazao spremnost da je ispuni.

Sud može na predlog izvršnog dužnika, ako izvršni dužnik učini verovatnim da bi sprovođenjem izvršenja pretrpeo nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, u potpunosti ili delimično odložiti izvršenje i u drugim slučajevima u kojima za to postoje naročito opravdani razlozi a izvršni dužnik te razloge dokazuje javnom ili po zakonu overenom ispravom. O ovom predlogu sud odlučuje nakon održanog ročišta.

Sud može prema okolnostima slučaja odlaganje izvršenja usloviti polaganjem jemstva.

Podnošenje predloga za odlaganje izvršenja od strane izvršnog dužnika kao i izjavljivanje žalbe protiv rešenja kojim je taj predlog odbijen ne sprečava dalje sprovođenje izvršenja.

Treće lice može podneti predlog za odlaganje izvršenja pod uslovima predviđenim stavom 2. ovog člana.

Odlaganje izvršenja u slučaju upućivanja izvršnog dužnika

na parnicu ili drugi postupak

Član 66.

Ako je izvršni dužnik upućen na pokretanje parničnog postupka ili drugog postupka u smislu člana 22. stav 3. ovog zakona, sud može, na njegov predlog, odložiti izvršenje, pod uslovom da u roku od osam dana od dana dostavljanja rešenja položi jemstvo u visini potraživanja.

Ako je podnet predlog za odlaganje izvršenja nenovčanog potraživanja, sud će visinu jemstva odrediti imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja.

Podnošenje predloga za odlaganje izvršenja od strane izvršnog dužnika, kao i izjavljivanje žalbe na rešenje kojim je taj predlog odbijen, ne sprečavaju dalje sprovođenje izvršenja.

Odlaganje izvršenja na predlog trećeg lica

Član 67.

Sud može na predlog trećeg lica koje je pokrenulo parnični postupak, u smislu člana 24. stav 4. ovog zakona, rešenjem odložiti izvršenje ako oceni da bi to lice pretrpelo znatniju štetu i može odrediti da u roku od osam dana od dana dostavljanja rešenja položi jemstvo u visini potraživanja.

Ako je sud odložio izvršenje nenovčanog potraživanja pod uslovom polaganja jemstva, visinu jemstva će odrediti imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja.

Vreme za koje se izvršenje odlaže

Član 68.

Ako je izvršenje odloženo na predlog izvršnog poverioca, sud će odložiti izvršenje za vreme koje je izvršni poverilac odredio.

Ako je izvršni poverilac podneo predlog za odlaganje izvršenja u slučaju u kome je zakonom predviđeno da se izvršenje ima tražiti u određenom roku, izvršenje se ne može odložiti za vreme duže od tog roka.

Ako se izvršenje odlaže na predlog izvršnog dužnika iz člana 65. stav 1. tač. 1. i 3, izvršenje se odlaže do okončanja parničnog ili drugog postupka.

Ako se izvršenje odlaže na predlog izvršnog dužnika iz člana 65. stav 2, izvršenje se može odložiti samo jednom za vreme koje ne može biti duže od 90 dana.

Ako se izvršenje odlaže na predlog trećeg lica, na vreme odlaganja izvršenja primenjuje se rok iz stava 3. ovog člana.

Nastavljanje odloženog izvršenja

Član 69.

Odloženo izvršenje nastavlja se po službenoj dužnosti po isteku vremena za koje je odloženo.

Na predlog izvršnog poverioca sud može nastaviti izvršenje i pre isteka roka za koje je odloženo, pod uslovom da učini verovatnim da su prestali razlozi za odlaganje ili ako položi jemstvo.

Obustava izvršenja

Član 70.

Pored drugih slučajeva predviđenih ovim zakonom, izvršenje će se obustaviti po službenoj dužnosti kada je izvršna isprava pravnosnažno, odnosno konačno, ukinuta, preinačena, poništena ili stavljena van snage, kao i kada je potvrda o izvršnosti pravnosnažno ukinuta.

Sud će po službenoj dužnosti obustaviti izvršenje ako se u toku izvršnog postupka, sve dok izvršenje ne bude sprovedeno, utvrdi da je potraživanje prestalo usled propasti predmeta izvršenja, smrti odnosno prestanka stranke koja nema pravnog sledbenika, prebijanja potraživanja i iz drugih zakonom određenih razloga.

Rešenjem o obustavi izvršenja ukinuće se sve sprovedene izvršne radnje, ako se time ne dira u stečena prava trećih lica.

DEO TREĆI

IZVRŠENjE RADI NAPLATE NOVČANOG POTRAŽIVANjA

Glava prva

IZVRŠENjE NA POKRETNIM STVARIMA

1. Osnovna pravila

Mesna nadležnost

Član 71.

Za odlučivanje o predlogu za izvršenje na pokretnim stvarima i za sprovođenje tog izvršenja mesno je nadležan sud na čijem se području nalaze te stvari.

Ako u predlogu nije naznačeno mesto gde se stvari nalaze, za odlučivanje o tom predlogu mesno je nadležan sud na čijem se području nalazi prebivalište ili boravište, odnosno sedište izvršnog dužnika.

Izuzimanje od izvršenja

Član 72.

Ne mogu biti predmet izvršenja:

1) odeća, obuća, rublje i drugi predmeti lične upotrebe, posteljne stvari, posuđe, deo nameštaja koji je neophodan izvršnom dužniku i članovima njegovog domaćinstva, kao i štednjak i hladnjak;

2) hrana i ogrev za potrebe izvršnog dužnika i članova njegovog domaćinstva za tri meseca;

3) gotov novac izvršnog dužnika koji ima stalna mesečna primanja do mesečnog iznosa koji je po zakonu izuzet od izvršenja, srazmerno vremenu, do sledećeg primanja;

4) ordeni, medalje, ratne spomenice i drugi znaci odlikovanja i priznanja, lična pisma, rukopisi i drugi lični spisi izvršnog dužnika kao i porodične slike;

5) pomagala koja su invalidu ili drugom licu sa telesnim nedostacima neophodna za obavljanje njegovih životnih funkcija;

6) poštanska pošiljka ili poštanska novčana doznaka upućena izvršnom dužniku, pre nego što mu se uruči.

Izvršne radnje

Član 73.

Izvršenje na pokretnim stvarima sprovodi se popisom i procenom stvari, prodajom stvari i namirenjem izvršnog poverioca od iznosa dobijenog prodajom.

Predlogom za izvršenje može se zahtevati da se sprovedu samo popis i procena, ali u tom slučaju izvršni poverilac dužan je da u roku od tri meseca od dana izvršenog popisa, odnosno procene, podnese predlog za prodaju stvari.

Ako izvršni poverilac u tom roku ne podnese predlog za prodaju, izvršenje će se obustaviti.

2. Popis i procena pokretnih stvari

Obaveštenje o popisu

Član 74.

Sudski izvršitelj će, neposredno pre nego što pristupi popisu, predati izvršnom dužniku rešenje o izvršenju i pozvaće ga da plati iznos za koji je određeno izvršenje, zajedno sa kamatom i troškovima.

Ako izvršnom dužniku rešenje o izvršenju nije moglo da se preda prilikom popisa, dostaviće mu se naknadno, po opštim pravilima o dostavljanju.

O vremenu i mestu popisa obavestiće se izvršni poverilac, ako je to tražio.

Odsustvo stranaka ne sprečava da se pristupi popisu.

O izvršenom popisu obavestiće se stranka koja nije prisustvovala popisu.

Predmet popisa

Član 75.

Popisuju se stvari koje se nalaze u državini izvršnog dužnika, kao i njegove stvari koje se nalaze u državini izvršnog poverioca.

Ako treće lice ne obavesti sud o svojim pravima na pokretnoj stvari u posedu izvršnog dužnika, koja je predmet izvršenja, niti dokaže svoja prava na njima, smatra se da takva prava trećeg ne postoje i da je izvršni dužnik vlasnik stvari koja se nalazi u njegovom posedu.

Stvari izvršnog dužnika u državini trećeg lica popisuju se samo sa pristankom tog lica.

Ako treće lice ne pristane na popis, sud će zaključkom na izvršnog poverioca, a na njegov predlog, preneti pravo izvršnog dužnika na predaju stvari, radi sprovođenja izvršenja po pravilima o prenosu radi naplate.

Za potrebe popisa, smatra se da su bračni drugovi ili vanbračni supružnici suvlasnici na jednakim delovima svih pokretnih stvari koje se zateknu u njihovoj kući, stanu, poslovnoj prostoriji ili drugoj nepokretnosti.

Obim popisa

Član 76.

Popisaće se onoliko stvari koliko je potrebno za namirenje potraživanja izvršnog poverioca i troškova izvršenja.

Prvenstveno se popisuju stvari za koje nije stavljena primedba o postojanju prava koje bi sprečavalo izvršenje i stvari koje se najlakše mogu unovčiti, pri čemu će se uzeti u obzir i izjave prisutnih stranaka i trećih lica o tome.

Sud može naknadno odrediti izvršenje na drugoj stvari, a ne na onoj koja je na predlog izvršnog poverioca popisana, ako postoji znatna nesrazmera između vrednosti te stvari i iznosa potraživanja.

Dejstvo popisa

Član 77.

Na popisanim stvarima izvršni poverilac stiče sudsko založno pravo u momentu kada sudski izvršitelj potpiše zapisnik o popisu. Sudski izvršitelj dužan je da pored svog potpisa jasno naznači dan i čas kad je zapisnik potpisao. Stranke mogu u roku od tri dana od dana izvršenog popisa tražiti od sudije da izvrši izmenu popisa. Sudija odlučuje o izmeni popisa u roku od tri dana od dana prijema novog zahteva.

Na stvarima koje su zaključkom izvršnog sudije unete u popis založno pravo se stiče momentom donošenja zaključka, a na stvarima koje se iz popisa brišu ovo pravo prestaje.

Kad je popis izvršen u korist više izvršnih poverilaca, red prvenstva u sticanju založnog prava određuje se prema danu kad je predlog za izvršenje primljen u sud, a ako su predlozi za izvršenje primljeni istog dana, njihova založna prava imaju isti red prvenstva.

Ako je predlog za izvršenje upućen preko pošte preporučenom pošiljkom, dan predaje pošti smatra se kao dan prijema u sudu.

Registracija i publicitet sudskog založnog prava

Član 78.

Izvršni sud bez odlaganja dostavlja kopiju zapisnika o popisu odnosno zaključka o izmeni popisa organizaciji koja je zakonom ovlašćenja da registruje bezdržavinsku zalogu na pokretnim stavrima. Registrovano sudsko založno pravo, u odnosu na registrovano založno pravo na istoj stvari drugih izvršnih poverilaca, računa se od časa sticanja, popisom odnosno zaključkom. Od momenta registracije treća lica se ne mogu pozivati da za ovo pravo nisu znala.

Kopija zapisnika o popisu odnosno zaključak suda o izmeni popisa dostavlja se izvršnom poveriocu. Izvršni poverilac je ovlašćen da zatraži registraciju sudskog založnog prava, ako izvršni sud to nije prethodno učinio.

Kopiju zapisnika o popisu, odnosno zaključka, sudski izvršitelj će istaći na vidnom mestu u prostoriji u kojoj se stvar nalazi u momentu popisa, a na popisanim stvarima koje se ostavljaju izvršnom dužniku na čuvanje vidno će se naznačiti da su uzete u popis.

Lice koje ukloni kopiju zapisnika odnosno oznaku da su stvari popisane kazniće se u skladu sa članom 46. ovog zakona.

Čuvanje popisanih stvari

Član 79.

Popisane stvari se po pravilu ostavljaju na čuvanje izvršnom dužniku.

Na predlog izvršnog poverioca, sud će stvari predati na čuvanje njemu ili trećem licu ako učini verovatnim da preti opasnost da budu oštećene, otuđene ili da im vrednost bude umanjena na drugi način. Troškove čuvanja stvari snosi dužnik, kao i rizik propasti ili oštećenja stvari izuzev ako se propast odnosno oštećenje može pripisati u krivicu izvršnom poveriocu odnosno licu kome je stvar poverena na čuvanje.

Na predlog izvršnog poverioca sud može popisane stvari predati na čuvanje njemu ili trećem licu koje izvršni poverilac predloži. Troškove čuvanja stvari snosi predhodno izvršni poverilac, a izvršni dužnik je obavezan da mu ih nadoknadi. Rizik propasti ili oštećenja stvari datih na čuvanje izvršnom poveriocu ili trećem snosi izvršni poverilac, osim ako je propast ili oštećenje posledica više sile ili slučaja.

Gotov novac, hartije od vrednosti i dragocenosti predaće se na čuvanje u sudski depozit.

U sudski depozit predaće se i druge stvari veće vrednosti ako su podesne za takav način čuvanja.

Zabrana raspolaganja popisanim stvarima

Član 80.

Svim licima koja poseduju ili imaju kontrolu nad popisanim stvarima zabranjuje se da raspolažu tim stvarima bez sudskog naloga.

Bezuspešan pokušaj popisa

Član 81.

Ako se prilikom popisa ne nađu stvari koje mogu biti predmet izvršenja, sud će o tome obavestiti izvršnog poverioca koji nije prisustvovao popisu.

Na predlog izvršnog poverioca koji učini verovatnim da izvršni dužnik zna gde se nalaze stvari koje nisu pronađene, sud će pozvati izvršnog dužnika da u roku od tri dana od dana dostavljanja poziva da obaveštenje o mestu nalaženja stvari. Na izvršenje dužnikove obaveze da pruži obaveštenje primeniće se pravila koja važe za prinudno izvršenje obaveze koju može izvršiti samo izvršni dužnik lično.

Izvršni poverilac može u roku od tri meseca od dana prijema obaveštenja o bezuspešnom pokušaju popisa, odnosno od dana bezuspešnog popisa kome je prisustvovao, predložiti da se ponovo sprovede popis.

Ako izvršni poverilac u tom roku ne predloži da se popis ponovo sprovede ili ako se ni prilikom ponovnog popisa ne nađu stvari koje mogu biti predmet izvršenja, sud će obustaviti izvršenje.

Procena

Član 82.

Istovremeno sa popisom stvari izvršiće se njihova procena.

Procenu vrši sudski izvršitelj, a ako je to potrebno stručno lice ili veštak koga odredi sud.

Procena se vrši na osnovu tržišne cene takve stvari u mestu popisa. Sud može odlučiti i da se procena izvrši na osnovu pribavljenih izveštaja o ceni od odgovarajućih organizacija i institucija.

Izvršni poverilac i izvršni dužnik mogu sporazumno utvrditi vrednost stvari.

Stranka može predložiti da procenu obavi veštak iako to sud nije odredio. Ako sud prihvati taj predlog, troškove veštačenja dužan je da predujmi predlagač u roku koji sud odredi. Ako predujam ne bude položen u roku smatraće se da je predlagač odustao od svog predloga.

O predlogu iz stava 3. ovog člana sud odlučuje zaključkom.

Troškove veštačenja iz stava 3. ovog člana snosi predlagač, bez obzira na ishod izvršnog postupka.

Stranka može u roku od tri dana od dana izvršene procene predložiti sudu da utvrdi nižu odnosno višu vrednost popisanih stvari od procenjene ili da odredi novu procenu, izuzev ako je procenu obavio veštak. O predlogu sud odlučuje zaključkom.

Zapisnik o popisu i proceni

Član 83.

O popisu i proceni sastavlja se zapisnik.

U zapisniku se, pored ostalog, posebno navode pojedinačno popisane stvari sa njihovom procenjenom vrednošću i unose izjave stranaka i učesnika u postupku kao i izjave trećih lica o postojanju prava koja sprečavaju izvršenje.

Ako sud odredi da se procena vrši nakon popisa, veštačenjem ili pribavljanjem podataka od organizacije ili institucije, o proceni se sačinjava poseban zapisnik.

Zapisnik o popisu izvršni poverilac može o svom trošku objaviti u sredstvima javnog informisanja.

Zabeleška umesto popisa

Član 84.

Ako se posle popisa odredi izvršenje nad popisanim stvarima za naplatu drugog potraživanja istog izvršnog poverioca ili za naplatu potraživanja drugog izvršnog poverioca, neće se vršiti ponovni popis i procena tih stvari nego će se u nastavku zapisnika samo zabeležiti podaci iz docnijeg rešenja o izvršenju.

Izvršni poverioci u čiju je korist izvršena zabeleška stiču založno pravo na popisanoj stvari.

O zabeleški će bez odlaganja biti obaveštena organizacija koja vodi registar založnih prava na pokretnim stvarima, koja je dužna da u registar upiše ovako stečena založna prava.

3. Prodaja stvari

Vreme prodaje

Član 85.

Prodaja popisanih stvari sprovodi se po pravnosnažnosti rešenja o izvršenju, osim ako izvršni dužnik predloži ili na predlog izvršnog poverioca pristane da se prodaja izvrši ranije, ili ako su u pitanju stvari koje su podložne brzom kvarenju ili ako postoji opasnost od znatnog smanjenja cene popisanih stvari.

Između dana popisa i dana prodaje mora proteći najmanje 15 dana.

Prodaja se može sprovesti i pre isteka roka iz stava 2. ovog člana ako izvršni dužnik na to pristaje da se prodaja obavi pre tog roka, ako su u pitanju stvari koje su podložne brzom kvarenju, ako postoji opasnost od znatnog smanjenja njihove cene ili ako izvršni poverilac položi jemstvo za štetu koju bi bio dužan nadoknaditi izvršnom dužniku u slučaju da rešenje o izvršenju bude ukinuto.

Način prodaje

Član 86.

Prodaja stvari se vrši putem usmenog javnog nadmetanja ili neposrednom pogodbom. Način prodaje određuje zaključkom sud, pazeći na to da se postigne najpovoljnije unovčenje stvari.

Prodaja putem nadmetanja odrediće se ako su u pitanju stvari veće vrednosti, a može se očekivati da će se stvari prodati po ceni većoj od procenjene vrednosti.

Ugovor o prodaji neposrednom pogodbom zaključuje se između kupca s jedne strane i sudskog izvršitelja ili lica koje obavlja komiosione poslove, s druge strane.

Sudski izvršitelj pokretne stvari prodaje u ime i za račun izvršnog poverioca, a lice koje obavlja komisione poslove u svoje ime a za račun izvršnog poverioca.

Prodaja stvari objaviće se na oglasnoj tabli suda najkasnije 15 dana pre dana održavanja ročišta za javnu prodaju.

Izvršnog poverioca i izvršnog dužnika sud će obavestiti o mestu, danu i času prodaje.

Prodajna cena

Član 87.

Popisane stvari ne mogu se prodati za iznos ispod procenjene vrednosti na prvom nadmetanju, odnosno u roku koji je sud odredio za prodaju neposrednom pogodbom.

Ako na prvom nadmetanju nije postignuta cena u visini procenjene vrednosti, sud će na predlog stranke odrediti novo nadmetanje na kome će početna cena biti jednaka jednoj polovini procenjene vrednosti.

Odredbe stava 2. ovog člana shodno se primenjuju i kad se popisane stvari nisu mogle prodati u visini procenjene vrednosti putem neposredne pogodbe, u roku koji je odredio sud, niti na nekom docnijem ročištu za prodaju.

Obustava postupka

Član 88.

Predlog za drugo nadmetanje ili za prodaju putem neposredne pogodbe stranka može podneti u roku od 30 dana od dana prvog nadmetanja odnosno od dana isteka roka koji je sud odredio za prodaju putem neposredne pogodbe.

Ako se predlog ne stavi u roku iz stava 1. ovog člana, postupak se obustavlja.

Obaveze i prava kupca

Član 89.

Ponuđač sa najvećom ponudom će platiti cenu za pokretnu stvar odmah nakon objavljivanja rezultata, ako sud zaključkom ne odluči drugačije. Ako ponuđač ne plati odmah po pozivu suda, drugi ponuđač će biti proglašen kupcem i platiti onu cenu koju je on ponudio, i tako redom.

U slučaju da ni jedan od ponuđača sa odgovarajućom ponudom ne uplati cenu odmah po pozivu suda, sud će na zahtev jedne od stranaka oglasiti da prvo ročište nije uspelo.

Zahtev sudu za zakazivanje novog ročišta izvršni poverilac može podneti u roku od osam dana od dana održavanja neuspelog ročišta.

U koliko izvršni poverilac u roku od osam dana ne predloži novo ročište postupak će se obustaviti.

Kupac preuzima stvar od sudskog izvršitelja po isplati cene.

Sudski izvršitelj predaće stvari kupcu i ako nije položio cenu, ako na to, na svoj rizik, pristanu izvršni poverilac i učesnici koji imaju pravo prvenstva u namirenju, u granicama iznosa koji bi im pripali iz postignute cene.

Ako se kupcu preda stvar, a kupac ne položi cenu u roku koji mu je određen, lica iz stava 5. ovog člana mogu zatražiti od suda da u istom postupku naloži kupcu da plati cenu, te nakon pravnosnažnosti i izvršnosti tog rešenja, mogu predložiti izvršenje.

4. Namirenje izvršnog poverioca

Namirenje kada je jedan izvršni poverilac

Član 90.

Ako se iz prodajne cene namiruje samo jedan izvršni poverilac, sud će, bez održavanja ročišta, rešenjem odrediti da se iz iznosa dobijenog prodajom stvari namire redom: troškovi izvršnog postupka, troškovi određeni u izvršnoj ispravi, kamata do dana unovčenja stvari i glavno potraživanje.

Višak prodajne cene, koji ostane po namirenju, predaće se izvršnom dužniku, ako za to nema smetnji.

Namirenje kada ima više izvršnih poverilaca

Član 91.

Ako se u izvršnom postupku namiruje više izvršnih poverilaca, odnosno ako se pored izvršnih poverilaca namiruju lica čija prava prestaju predajom stvari, oni se uz shodnu primenu odredaba o prvenstvu namirenja u vezi sa prodajom nepokretnosti iz prodajne cene namiruju onim redom kojim su stekli založno ili drugo pravo koje prodajom prestaje, ako zakonom za određena potraživanja nije drukčije propisano. Izvršni poverioci istog reda koji se iz prodajne cene ne mogu potpuno namiriti, namiruju se srazmerno iznosima svojih potraživanja.

Pri donošenju rešenja o namirenju, sud će uzeti u obzir samo ona potraživanja za koja je rešenje o izvršenju postalo pravosnažno do dana donošenja rešenja o namirenju.

Višak prodajne cene koji ostane pri namirenju predaće se izvršnom dužniku ako za to nema smetnji.

Namirenje dosuđenjem stvari izvršnom poveriocu

Član 92.

Ako se stvar nije mogla prodati na drugom ročištu za javno nadmetanje ili neposrednom pogodbom u roku koji je odredio sud, na predlog izvršnog poverioca, sud će dosuditi stvar izvršnom poveriocu.

U slučaju iz stava 1. ovog člana, smatra se da je izvršni poverilac namiren u visini koja odgovara jednoj polovini procenjene vrednosti stvari.

Primena odredaba o izvršenju na nepokretnostima

Član 93.

Odredbe ovog zakona o izvršenju na nepokretnostima koje se odnose na pitanje ko ne može biti kupac, osporavanje potraživanja, upućivanje na parnicu i rešenje o namirenju, shodno se primenjuju i u pogledu izvršenja na pokretnim stvarima radi namirenja novčanog potraživanja, ako odredbama ove glave nije drugačije određeno.

5. Produženi postupak izvršenja radi naplate novčanog potraživanja

Uslovi za pokretanje postupka

Član 94.

Izvršni poverilac, koji u izvršnom postupku nije potupno namiren može da podnese zahtev tom sudu za dobijanje izjave o imovini izvršnog dužnika, čime stiče pravo da zahteva sprovođenje izvršenja na imovini izvršnog dužnika koja mu do tada nije bila poznata.

Postupak

Član 95.

Sud će doneti rešenje kojim će naložiti izvršnom dužniku da u roku od deset dana dostavi sudu izjavu o imovini.

Ako izvršni dužnik ne postupi po nalogu suda u ostavljenom roku, sud će doneti rešenje o određivanju ročišta na koje će pozvati izvršnog dužnika da na zapisnik suda da izjavu o imovini.

Sud će doneti rešenje o prinudnom dovođenju izvršnog dužnika, ako ne postupi po nalogu suda ili ne pristupi na zakazano ročište.

Nakon prijema odnosno uzimanja na zapisnik izjave o imovini sud jedan primerak izjave o imovini dostavlja izvršnom poveriocu.

Posledice davanja nepotpunih ili netačnih podataka

Član 96.

Ako izvršni dužnik da nepotpune ili netačne podatke u izjavi o imovini, smatraće se da je takvim lažnim prikazivanjem odnosno prikrivanjem doveo u zabludu izvršnog poverioca i na taj način onemogućio izvršnog poverioca da naplati svoje potraživanje na imovini koju je lažno prikazao, odnosno prikrio.

Svako zainteresovano lice koje utvrdi da je izjava o imovini nepotpuna ili netačana, može da pokrene krivični postupak protiv izvršnog dužnika.

Upis u knjigu izvršnih dužnika

Član 97.

Sud je dužan da vodi knjigu izvršnih dužnika koja sadrži evidenciju izvršnih dužnika sa njihovim izjavama o imovini.

Sud je dužan da u roku od tri dana od prijema izjave o imovini, odnosno uzimanja izjave o imovini na zapisnik, izvrši upis izvršnog dužnika u knjigu izvršnih dužnika.

Na zahtev izvršnog dužnika sud će izvršiti brisanje upisa, nakon isteka roka od tri godine od dana upisa.

Sud može izvršiti brisanje i pre roka iz stava 3. ovog člana, ako poverilac na čiji zahtev je izvršen upis u knjigu izvršnih dužnika, dostavi izjavu sudu da je njegovo potraživanje namireno.

Posledice upisa u knjigu izvršnih dužnika

Član 98.

Svako zainteresovano lice može zahtevati od suda da mu se odobri uvid u knjigu izvršnih dužnika ili da mu se dostavi obaveštenje o upisu određenog lica u knjigu izvršnih dužnika.

Na zahtev zainteresovanog lica sud je dužan da odobri uvid u knjigu izvršnih dužnika ili da dostavi obaveštenje o upisu izvršnih dužnika u roku od tri dana od dana podnetog zahteva.

Izvršni poverilac na osnovu čijeg zahteva je izvršni dužnik dao izjavu o imovini, evidencijom u knjizi izvršnih dužnika ne stiče pravo prvenstva u naplati svog potraživanja iz imovine navedene u izjavi o imovini u odnosu na druge poverioce prema istom izvršnom dužniku.

Član 99.

Protiv rešenja o upisu u knjigu izvršnih dužnika, izvršni dužnik može izjaviti prigovor u roku od tri dana od dana dostavljanja rešenja.

O prigovoru odlučuje veće istog suda u sastavu od troje sudija u roku od tri dana od dana prijema prigovora.

Prigovor zadržava upis izvršnog dužnika u knjigu izvršnih dužnika.

Glava druga

IZVRŠENjE NA NEPOKRETNOSTI

1. Osnovna pravila

Mesna nadležnost

Član 100.

Za odlučivanje o predlogu za izvršenje na nepokretnosti i za sprovođenje tog izvršenja mesno je nadležan sud na čijem području se nalazi nepokretnost.

Izvršne radnje

Član 101.

Izvršenje na nepokretnosti sprovodi se zabeležbom rešenja o izvršenju u javnu knjigu, utvrđenjem vrednosti nepokretnosti, prodajom nepokretnosti i namirenjem izvršnih poverilaca iz iznosa dobijenog prodajom.

Dokaz o svojini izvršnog dužnika

Član 102.

Uz predlog za izvršenje na nepokretnosti potrebno je da izvršni poverilac podnese izvod iz javne knjige, kao dokaz o tome da je nepokretnost upisana kao svojina izvršnog dužnika.

Ako je pravo na nepokretnosti iz stava 1. ovog člana upisano u javnoj knjizi na drugo lice a ne na izvršnog dužnika, izvršni poverilac je dužan da podnese ispravu koja je podobna za upis prava svojine izvršnog dužnika.

U slučaju iz stava 2. ovog člana upis će izvršiti po službenoj dužnosti sud kome je podnesen predlog za izvršenje, odnosno po njegovom zahtevu organ koji vodi javnu knjigu za tu nepokretnost.

Nepokretnost u susvojini izvršnog dužnika

Član 103.

Sud će odrediti izvršenje na nepokretnosti na kojoj je izvršni dužnik suvlasnik, ako postoji saglasnost drugih suvlasnika.

Uz saglasnost svih suvlasnika sud će odrediti izvršenje prodajom cele suvlasničke nepokretnosti trećem licu ili nekom od suvlasnika.

Iz cene ostvarene prodajom ostali suvlasnici će se namiriti pre namirenja izvršnog poverioca i pre naknade troškova izvršnog postupka.

Time se ne dira u pravo preče kupovine suvlasnika.

Upis rešenja o izvršenju (zabeležba izvršenja)

Član 104.

U javnoj knjizi izvršiće se zabeležba rešenja o izvršenju, odnosno drugi odgovarajući upis predviđen propisima o upisu prava na nepokretnostima u javne knjige.

Tim upisom izvršni poverilac stiče pravo da svoje potraživanje namiri iz nepokretnosti i u slučaju da treće lice kasnije stekne na istoj nepokretnosti pravo svojine.

Izvršni poverilac koji je predložio izvršenje, a nije ranije stekao založno pravo, stiče upisom rešenja o izvršenja pravo da se iz nepokretnosti namiri pre lica koje je docnije steklo na toj nepokretnosti založno pravo ili pravo na namirenje.

Pristupanje izvršenju

Član 105.

Posle upisa rešenja o izvršenju ne može se za namirenje drugog potraživanja istog ili drugog izvršnog poverioca sprovesti poseban postupak izvršenja na istoj nepokretnosti.

Izvršni poverilac za čije je potraživanje kasnije određeno izvršenje na istoj nepokretnosti stupa u već pokrenut izvršni postupak.

Pokrenutom izvršnom postupku može se pristupiti do pravnosnažnosti rešenja o dosuđenju nepokretnosti kupcu u slučaju prodaje putem neposredne pogodbe, odnosno do pravnosnažnosti rešenja o predaji nepokretnosti u slučaju prodaje javnim nadmetanjem.

O pristupanju postupku sud će obavestiti izvršnog poverioca u čiju je korist ranije izvršen upis rešenja o izvršenju.

Izvršenje na drugoj nepokretnosti

Član 106.

Sud može na predlog izvršnog dužnika odrediti da se izvršenje sprovede na drugoj nepokretnosti, a ne na onoj na kojoj je izvršni poverilac predložio izvršenje ili na drugom sredstvu izvršenja, ako postoji znatna nesrazmera između vrednosti nepokretnosti i iznosa potraživanja, a druga nepokretnost ili sredstvo izvršenja su dovoljni za ostvarenje potraživanja.

Predlog iz stava 1. ovog člana izvršni dužnik može staviti najkasnije u roku od 15 dana od dana upisa rešenja o izvršenju u javnu knjigu.

Ako je određeno drugo sredstvo izvršenja, upis rešenja o izvršenju na nepokretnosti ostaje na snazi sve do namirenja potraživanja izvršnog poverioca.

Namirenje založnog izvršnog poverioca

Član 107.

U postupku izvršenja na nepokretnosti namiruje se i založni izvršni poverilac koji nije predložio izršenje.

Prestanak založnog prava

Član 108.

Založno pravo upisano na nepokretnosti gasi se danom pravnosnažnosti rešenja o predaji nepokretnosti i ako založni poverioci nisu potpuno namireni.

Kupac nepokretnosti i založni izvršni poverilac mogu se sporazumeti da založno pravo ostane na nepokretnosti posle pravnosnažnosti rešenja o predaji nepokretnosti, a da kupac preuzme dug izvršnog dužnika prema založnom izvršnom poveriocu, u iznosu koji bi mu pripao u izvršnom postupku. U tom slučaju kupovna cena se smanjuje za iznos preuzetog duga.

Službenosti i stvarni tereti

Član 109.

Stvarne službenosti na nepokretnosti ne gase se prodajom nepokretnosti.

Prodajom nepokretnosti, ne gase se ni lične službenosti ni stvarni tereti koji su u javnoj knjizi upisani pre prava založnih izvršnih poverilaca i prava na namirenje izvršnih poverilaca na čiji je predlog određeno izvršenje. Lične službenosti se mogu ugasiti i na zahtev izvršnog poverioca, uz odgovarajuću naknadu.

Ostale lične službenosti i stvarni tereti gase se prodajom nepokretnosti.

Zakup nepokretnosti

Član 110.

Prodajom poslovne zgrade ili poslovne prostorije ne prestaje zakup te zgrade odnosno poslovne prostorije, ako je pre donošenja rešenja o izvršenju nepokretnost predata u državinu zakupcu.

Kupac stupa u prava i obaveze zakupodavca.

Zakup stanova na neodređeno vreme po osnovu Zakona o stanovanju

Član 111.

Zakup stana na neodređeno vreme stečenog pre sticanja založnog prava ili prava radi čijeg se ostvarenja izvršenje traži, ne prestaje prodajom nepokretnosti. Kupac stupa na mesto zakupodavca od trenutka sticanja svojine na nepokretnosti.

Razgledanje nepokretnosti

Član 112.

Sud će licu zainteresovanom za kupovinu nepokretnosti dati dozvolu da u prikladno vreme razgleda nepokretnost.

Izuzimanje od izvršenja pojedinih nepokrenosti

Član 113.

Ne može biti predmet izvršenja poljoprivredno zemljište zemljoradnika u površini do 10 ari.

Odredbe iz stava 1. ovog člana ne odnose se na izvršenje radi ostvarenja novčanih potraživanja obezbeđenih ugovornim založnim pravom na nepokretnostima (hipotekom).

Način utvrđivanja vrednosti

Član 114.

Sud će pristupiti utvrđivanju vrednosti nepokretnosti po pravnosnažnosti rešenja o izvršenju, a na zahtev izvršnog poverioca po donošenju rešenja o izvršenju.

Vrednost nepokretnosti utvrđuje se u visini tržišne cene na dan procene, a na osnovu nalaza i mišljenja veštaka, drugih činjenica ili na drugi pogodan način.

Smanjenje i promena procenjene vrednosti

Član 115.

Prilikom utvrđivanja vrednosti nepokretnosti, vodiće se računa i o tome koliko nepokretnost manje vredi zbog toga što na nepokretnosti ostaju određena prava i posle prodaje.

Sud će, na predlog stranke, koji mora biti podnesen najdocnije osam dana pre ročišta za prodaju, na ročištu za prodaju zaključkom ponovo utvrditi vrednost nepokretnosti, ako stranka učini verovatnim da se ta vrednost znatno izmenila od dana prethodnog utvrđivanja vrednosti do dana prodaje.

Rešenje o utvrđivanju vrednosti

Član 116.

Vrednost nepokretnosti utvrđuje sud rešenjem.

Protiv rešenja iz stava 1. ovog člana može se izjaviti žalba.

Obustava izvršenja zbog nedostatka pokrića

Član 117.

Svako lice koje ima pravo da se namiri iz prodajne cene nepokretnosti, ako po redu prvenstva dolazi ispred izvršnog poverioca koji je predložio izvršenje, može predložiti da se izvršenje obustavi ako utvrđena vrednost nepokretnosti ne pokriva iznos njegovog potraživanja.

Predlog za obustavu izvršenja može se podneti u roku od osam dana od dana dostavljanja zaključka o prodaji.

2. Prodaja nepokretnosti

Zaključak o prodaji

Član 118.

Po pravnosnažnosti rešenja o izvršenju i rešenja o utvrđivanju vrednosti nepokretnosti, sud donosi zaključak o prodaji nepokretnosti kojim se određuju način i uslovi prodaji, kao i vreme i mesto prodaje, vremenski period u toku dana u kome će se omogućiti razgledanje nepokretnosti, ako se prodaja vrši putem javnog nadmetanja.

Zaključak o prodaji objavljuje se na oglasnoj tabli suda i na drugi uobičajeni način.

Stranka može o svom trošku da objavi zaključak o prodaji u sredstvima javnog informisanja odnosno da o zaključku obavesti lica koja se bave posredovanjem u prodaji nepokretnosti.

Od objavljivanja zaključka o prodaji na oglasnoj tabli suda do dana prodaje mora proteći najmanje 30 dana.

Zaključak o prodaji dostavlja se strankama, založnim poveriocima, učesnicima u postupku i licima koja imaju upisano zakonsko pravo preče kupovine i nadležnom organu poreske uprave.

Pravo preče kupovine

Član 119.

Lice koje ima zakonsko pravo preče kupovine nepokretnosti koja je predmet izvršenja prodajom ima prvenstvo pred najpovoljnijim ponudiocem, ako odmah po zaključenju nadmetanja izjavi da nepokretnost kupuje pod istim uslovima.

Lice koje ima ugovorno pravo preče kupovine ostvariće ga pod uslovima iz stava 1. ovog člana, ako nije postojalo zakonsko pravo, ili ga titular tog prava nije koristio.

Pravo preče kupovine izvršnog poverioca

Član 120.

Ako na nepokretnostima nije postojalo ni zakonsko ni ugovorno pravo preče kupovine, odnosno ako imaoci ovo pravo nisu koristili, pravo preče kupovine ima izvršni poverilac.

Izvršni poverilac stiče pravo preče kupovine nepokretnosti zabeležbom rešenja o izvršenju na nepokretnosti.

Ako lica koja su stekla pravo preče kupovine nepokretnosti pre izvršnog poverioca izjave na zapisnik pred sudom da se neće koristiti tim pravom, izvršni poverilac ima prednost pred najpovoljnijim ponuđačem ako odmah po zaključenju prodaje izjavi da nepokretnost kupuje pod istim uslovima.

Izjašnjavanje nosioca prava preče kupovine

Član 121.

Ako se nepokretnost prodaje neposrednom pogodbom, sud će pozvati nosioca zakonskog prava preče kupovine, nosioca ugovornog prava preče kupovine koje je upisano u javne knjige i izvršnog poverioca da se u zapisniku kod suda izjasni da li to pravo hoće da koristi.

Način prodaje

Član 122.

Prodaja nepokretnosti vrši se putem usmenog javnog nadmetanja.

Ročište za prodaju nepokretnosti održava se u sudskoj zgradi, ako sud nije drugačije odredio.

Ročište za prodaju održava se pred sudijom pojedincem.

Stranke i založni poverioci mogu se u svako doba sporazumeti da se prodaja nepokretnosti izvrši u određenom roku neposrednom pogodbom.

Ugovor o prodaji neposrednom pogodbom zaključuje se u pismenom obliku i ovaj ugovor proizvodi dejstvo od dana pravnosnažnosti rešenja o dosuđenju.

Uslovi prodaje

Član 123.

Uslovi prodaje, pored ostalih podataka, sadrže:

1) bliži opis nepokretnosti sa pripatcima;

2) naznačenje prava trećih lica koja ne prestaju prodajom;

3) naznačenje službenosti i stvarnih tereta koje kupac preuzima;

4) procenjenu vrednost nepokretnosti utvrđenu rešenjem suda;

5) rok u kome je kupac dužan da položi cenu, koji ne može biti duži od 30 dana od dana prodaje;

6) način prodaje, iznos jemstva, rok u kome mora biti jemstvo dato, kod koga i kako mora biti dato.

Na predlog izvršnog poverioca ili izvršnog dužnika, datum, mesto i uslovi prodaje objaviće se u sredstvima javnog informisanja, o trošku predlagača.

Polaganje jemstva

Član 124.

U javnom nadmetanju mogu učestvovati samo lica koja su prethodno položila jemstvo.

Jemstvo iznosi jednu desetinu utvrđene vrednosti nepokretnosti.

Polaganja jemstva oslobođeni su izvršni poverilac po čijem je predlogu određeno izvršenje i založni izvršni poverilac, ako njihova potraživanja dostižu iznos jemstva i ako bi se, s obzirom na njihov red prvenstva i utvrđenu vrednost nepokretnosti, taj iznos mogao namiriti iz kupovne cene.

Kod prodaje neposrednom pogodbom kupac polaže jemstvo licu sa kojim je zaključio ugovor i to neposredno pred zaključenje ugovora.

Ponudiocima čija ponuda nije prihvaćena vratiće se jemstvo odmah po zaključenju javnog nadmetanja.

Jedan ponudilac

Član 125.

Ročište za prodaju nepokretnosti održaće se i kad prisustvuje samo jedan ponudilac.

Ročište za prodaju nepokretnosti se neće održati ako je izvršni poverilac jedini ponudilac.

Sud može na predlog stranaka ili založnog izvršnog poverioca, odrediti, prema okolnostima slučaja, da se ročište za prodaju odloži, ako je prisutan samo jedan ponudilac.

Ko ne može biti kupac

Član 126.

Kupac ne može biti, ni na osnovu nadmetanja, niti na osnovu neposredne pogodbe, izvršni dužnik, sudija ili sudski izvršitelj, kao i lica koja su učestvovala u proceni.

Prodajna cena

Član 127.

Na prvom ročištu za prodaju nepokretnost se ne može prodati ispod procenjene vrednosti.

Ako se nepokretnost nije mogla prodati na prvom ročištu, sud će zakazati drugo ročište na kome se nepokretnost može prodati ispod procenjene vrednosti, ali ne ispod dve trećine te vrednosti. Od prvog do drugog ročišta mora proteći najmanje 30 dana.

Stranke i založni izvršni poverioci mogu se sporazumeti, izjavom datom na zapisniku kod suda pred kojim izvršni postupak teče, da se nepokretnost može prodati putem nadmetanja i za nižu cenu od utvrđene vrednosti odnosno nižu od dve trećine te vrednosti.

Odredbe st. 2. i 3. ovog člana shodno se primenjuju i za slučaj da se nepokretnost nije mogla prodati neposrednom pogodbom za utvrđenu vrednost, niti na nekom docnijem ročištu za prodaju.

Ročište za prodaju i dosuđenje nepokretnosti

Član 128.

Na ročištu za prodaju sud objavljuje da se pristupa nadmetanju pošto utvrdi da su ispunjeni uslovi za održavanje ročišta.

Nadmetanje počinje objavljivanjem početne cene. Ako najmanje jedan učesnik prihvati objavljenu cenu objavljuje se sledeća koja je viša, i to najviše za pet procenata od prethodne. Ovaj postupak se ponavlja sve dok poslednja ponuđena cena ostane neprihvaćena.

Nadmetanje se zaključuje po isteku deset minuta neposredno posle stavljanja najpovoljnije ponude.

Po zaključenom nadmetanju, sud utvrđuje koji je ponudilac ponudio najveću cenu i objavljuje da se tom ponudiocu dosuđuje nepokretnost.

O dosuđenju nepokretnosti prodate javnim nadmetanjem sud donosi posebno rešenje koje se objavljuje na oglasnoj tabli suda i dostavlja svim licima kojima se dostavlja zaključak o prodaji, kao i svim učesnicima u nadmetanju.

Rešenje o dosuđenju ne može se pobijati posebnom žalbom već se razlozi za žalbu na to rešenje mogu iznositi u žalbi na rešenje o predaji nepokretnosti.

O ročištu za prodaju vodi se zapisnik.

Dosuđenje u slučaju prodaje neposrednom pogodbom

Član 129.

Sud će doneti rešenje o dosuđenju nepokretnosti prodate neposrednom pogodbom, pošto utvrdi da su ispunjeni uslovi za punovažnost prodaje.

Rešenje o dosuđenju objavljuje se na oglasnoj tabli suda i dostavlja svim licima kojima se dostavlja zaključak o prodaji, kao i kupcu.

Polaganje cene

Član 130.

Kupac je dužan da položi cenu u roku određenom zaključkom o prodaji.

Ako je kupac izvršni poverilac čije potraživanje ne dostiže iznos postignute cene na javnom nadmetanju i ako bi se, s obzirom na njegov red prvenstva, mogao namiriti iz cene, dužan je da na ime cene položi samo razliku između potraživanja i postignute cene.

Ako ponuđač sa najvećom ponudom ne položi prodajnu cenu u predviđenom roku, sud će proglasiti prodaju tom ponuđaču bez pravnog dejstva i novim rešenjem dosuditi da je nepokretnost prodata drugom po redu ponuđaču. Ako ni taj ponuđač ne položi cenu koju je ponudio u određenom roku, sud primenjuje ova pravila i na trećeg ponuđača.

U slučaju da sva tri ponuđača sa najvišom ponudom ne polože ponuđenu odnosno prodajnu cenu u roku, sud će rešenjem prodaju oglasiti nevažećom i odrediti novu, koja će se održati najkasnije u roku od 45 dana od dana pravosnažnosti rešenja kojim je prodaja oglašena nevažećom.

Iz položenog jemstva tih ponuđača izmiriće se troškovi nove prodaje i nadoknaditi eventualna razlika između cene postignute na ranijoj i novoj prodaji.

Predaja nepokretnosti kupcu

Član 131.

Nakon polaganja cene u slučaju prodaje nepokretnosti javnim nadmetanjem, odnosno po polaganju cene i pravnosnažnosti rešenja o dosuđenju u slučaju prodaje neposrednom pogodbom, sud će doneti rešenje da se nepokretnost preda kupcu i da se, po pravnosnažnosti tog rešenja, u javnu knjigu upiše u njegovu korist pravo svojine.

Rešenje o predaji nepokretnosti dostavlja se svim licima kojima se dostavlja i zaključak o prodaji.

Protiv rešenja o predaji nepokretnosti dozvoljena je posebna žalba.

Gubitak prava na državinu nepokretnosti

Član 132.

Predajom nepokretnosti izvršni dužnik gubi pravo poseda nepokretnosti i dužan je da nepokretnost preda kupcu odmah nakon dostavljanja rešenja o predaji nepokretnosti, ako zakonom ili sporazumom s kupcem nije drugačije određeno.

Iseljenje izvršnog dužnika

Član 133.

Nakon što donese rešenje o predaji nepokretnosti, sud će na zahtev kupca, naložiti izvršnom dužniku zaključkom da nepokretnost isprazni i preda kupcu.

Izvršenje iz stava 1. ovog člana sporovodi se po pravilima ovog zakona o izvršenju radi ispražnjenja i predaje nepokretnosti.

Kupac stiče položaj izvršnog poverioca podnošenjem predloga za izvršenje radi ispražnjenja i predaje nepokretnosti.

Iseljenje drugih lica

Član 134.

Po donošenju rešenja o predaji nepokretnosti, sud će na predlog kupca zaključkom naložiti ispražnjenje i predaju nepokretnosti drugim licima koja se u nepokretnosti nalaze.

Sud će pristupiti sprovođenju izvršenja ovog zaključka odmah po njegovom donošenju. Izvršenje se sprovodi po pravilima ovog zakona o izvršenju radi ispražnjenja i predaje nepokretnosti.

Zaštita prava kupca

Član 135.

Ukidanje ili preinačenje rešenja o izvršenju posle pravnosnažnosti rešenja o predaji nepokretnosti kupcu nema uticaja na njegovo pravo stečeno po rešenju o predaji nepokretnosti.

Namirenje dosuđenjem nepokretnosti izvršnom poveriocu

Član 136.

Ako se nepokretnost nije mogla prodati na drugom ročištu za javno nadmetanje ili neposrednom pogodbom u roku koji je odredio sud, na predog izvršnog poverioca sud će rešenjem dosuditi nepokretnost izvršnom poveriocu.

U slučaju iz stava 1. ovog člana smatra se da je izvršni poverilac namiren u visini koja odgovara dve trećine procenjene vrednosti nepokretnosti.

Obustava izvršenja

Član 137.

Ako se nepokretnost nije mogla prodati na drugom ročištu, niti se izvršni poverilac koristio pravom iz člana 120. ovog zakona, sud će naredna ročišta odrediti samo na predlog izvršnog poverioca.

Predlog za određivanje novog ročišta za prodaju izvršni poverilac ne može podneti pre isteka roka od tri meseca od dana održavanja prethodnog ročišta, niti po isteku jedne godine od tog dana.

Sud će obustaviti izvršenje ako izvršni poverilac ne stavi predlog u roku određenom u stavu 2. ovog člana.

Ako se nepokretnost nije mogla prodati putem neposredne pogodbe u roku određenom sporazumom stranaka i založnih izvršnih poverilaca a izvršni poverilac ne predloži javnu prodaju u roku iz stava 2. ovog člana, sud će obustaviti izvršenje.

3. Predaja nepokretnosti izvršnom poveriocu na korišćenje

Uslovi za predaju

Član 138.

Kad su se stekli uslovi za obustavu izvršenja, sud može na predlog izvršnog poverioca, koji on može da stavi u roku od 30 dana, doneti rešenje da se njemu preda nepokretnost na korišćenje uz naknadu.

Rešenje o predaji nepokretnosti izvršnom poveriocu na korišćenje izvršni dužnik može pobijati žalbom.

Naknada i vreme trajanja

Član 139.

Sud će rešenjem kojim predaje nepokretnost izvršnom poveriocu na korišćenje odrediti rok na koji se nepokretnost predaje i visinu mesečne naknade koja se može ostvariti za korišćenje nepokretnosti a po pribavljenom mišljenju stručnog lica.

Rok na koji se nepokretnost predaje izvršnom poveriocu na korišćenje sud određuje imajući u vidu visinu novčanog potraživanja izvršnog poverioca kao i visinu utvrđene naknade za korišćenje.

Naknada za korišćenje nepokretnosti uračunava se izvršnom dužniku kao otplata potraživanja izvršnom poveriocu.

Nakon isteka roka iz stava 2. ovog člana izvršni poverilac je obavezan da nepokretnost preda izvršnom dužniku.

Na predaju i vraćanje nepokretnosti shodno se primenjuju odredbe čl. 132-134. ovog zakona.

4. Namirenje izvršnih poverilaca

Kad se pristupa namirenju

Član 140.

Sud pristupa namirenju po pravnosnažnosti rešenja o predaji nepokretnosti kupcu.

Lica koja se namiruju i srazmera namirenja

Član 141.

Iz prodajne cene namiruju se izvršni poverilac po čijem je predlogu određeno izvršenje, založni poverioci i kad nisu prijavili svoja potraživanja i lica koja imaju pravo na naknadu za lične službenosti.

Višak prodajne cene koji preostane nakon namirenja lica iz stava 1. ovoga člana predaće se izvršnom dužniku, ako za to nema smetnji.

Ako prodajna cena nije dovoljna za potpuno namirenje, više potraživanja koja imaju isti red namiruju se srazmerno visini tih potraživanja.

Prvenstveno namirenje

Član 142.

Iz iznosa dobijenog prodajom namiruju se prvenstveno, i to sledećim redom:

1) troškovi izvršnog postupka,

2) potraživanja po osnovu zakonskog izdržavanja, ako se dokazuju izvršnom ispravom i ako su prijavljena najdocnije na ročištu za prodaju.

Red namirenja ostalih potraživanja

Član 143.

Po namirenju potraživanja iz člana 142. ovog zakona, namiruju se:

1) poreske i druge dažbine koje opterećuju nepokretnost u poslednjoj godini;

2) potraživanja po osnovu naknade štete nastale usled oštećenja zdravlja ili umanjenja odnosno gubitka radne sposobnosti i zbog izgubljenog izdržavanja usled smrti davaoca izdržavanja, potraživanja po osnovu radnog odnosa zaposlenog kod preduzetnika odnosno drugog fizičkog lica koje obavlja delatnost i potraživanja doprinosa za socijalno osiguranje koja su dospela, bez obzira na to da li su obezbeđena založnim pravom na prodatoj nepokretnosti;

3) potraživanja obezbeđena založnim pravom;

4) potraživanja naknade za lične službenosti i stvarne terete koji se prodajom gase, ako su nastali pre pokretanja izvršnog postupka;

5) potraživanja izvršnih poverilaca po čijem je predlogu određeno izvršenje.

Založni poverioci, namiruju se po redu sticanja založnog prava, a poverioci naknade za lične službenosti i stvarne terete po redu upisa u javnu knjigu.

Troškovi i kamate za poslednje tri godine do donošenja rešenja o predaji nepokretnosti kupcu, određeni izvršnom ispravom, namiruju se po istom redu kao i glavna potraživanja.

Potraživanja iz stava 1. tač. 1, 2, 3. i 5. ovog člana se namiruju ako su prijavljena najdocnije na ročište za prodaju nepokretnosti i ako se kao dokaz priloži izvršna isprava.

Visina naknade za lične službenosti i stvarne terete

Član 144.

Ako se o visini naknade za lične službenosti ili stvarne terete, koji se prodajom gase, ne postigne sporazum između nosilaca tih prava i izvršnih poverilaca koji po redu za namirenje dolaze posle njih, visinu naknade određuje sud, pri čemu uzima u obzir naročito vreme za koje bi službenost, odnosno teret još trajao, njihovu vrednost i godine života nosilaca tih prava.

Kupac i nosilac prava lične službenosti ili stvarnog tereta mogu se sporazumeti da kupac preuzme službenost, odnosno stvarni teret, a da se iznos naknade utvrđen po stavu 1. ovog člana odbije od kupovne cene.

Osporavanje potraživanja

Član 145.

Izvršni poverilac ili drugo lice koje se namiruje iz prodajne cene može, ako je to od uticaja na njegovo namirenje, drugom osporiti postojanje potraživanja, izuzev potraživanja utvrđenog izvršnom ispravom, njegovu visinu i red po kom ima pravo da se namiri.

Osporavanje se može učiniti najdocnije na ročištu za deobu.

Upućivanje na parnicu

Član 146.

Sud će lice koje je osporilo potraživanje uputiti da u određenom roku, koji ne može biti duži od 15 dana, pokrene parnicu, ako odluka zavisi od spornih činjenica, osim ako svoje osporavanje ne dokazuje pravnosnažnom presudom, javnom ili po zakonu overenom privatnom ispravom. Ako lice koje osporava potraživanje to osporavanje dokazuje pravnosnažnom presudom, javnom ili po zakonu overenom privatnom ispravom, sud će o osporavanju odlučiti u izvršnom postupku.

Ako lice koje osporava potraživanje učini verovatnim postojanje razloga za osporavanje, sud će zaključkom uputiti na parnicu lice čije je potraživanje osporeno, a donošenje rešenja o namirenju lica čije je potraživanje osporeno odložiti do okončanja parnice. Izuzetno, sud može donošenje rešenja o namirenju i namirenje tog lica usloviti davanjem obezbeđenja.

Iznos koji se odnosi na osporeno potraživanje položiće se u sudski depozit.

Ako lice koje je upućeno na parnicu u roku koji mu je za to određen ne dokaže da je parnicu pokrenulo, smatra se da potraživanje nije osporeno.

Presuda donesena u parnici o osporenom potraživanju deluje protiv izvršnog dužnika i svih izvršnih poverilaca.

Odredbom iz stava 4. ovog člana ne dira se u prava lica koje je upućeno na parnicu da i nakon završetka izvršnog postupka pokrene parnicu protiv lica čije je potraživanje osporilo, odnosno protiv lica koje mu je potraživanje osporilo.

Na predlog lica čije je potraživanje osporeno, sud može odlaganje donošenja rešenja o namirenju i namirenje potraživanja tog lica usloviti davanjem obezbeđenja za štetu koju bi to lice moglo pretrpeti zbog odlaganja namirenja. Ako lice koje je osporilo potraživanje ne da odgovarajuće obezbeđenje u roku koji mu je određen, smatraće se da potraživanje nije osporeno. Lice čije je potraživanje bilo osporeno ima pravo na naknadu štete koju je pretrpelo zbog neosnovanog osporavanja potraživanja, ako je ono bilo učinjeno jedino radi toga da mu se šteti ili mu smeta u izvršavanju i ostvarenju njegovih prava.

5. Posebna pravila za namirenje pojedinih potraživanja

Nedospelo potraživanje

Član 147.

Potraživanje založnog izvršnog poverioca koje nije dospelo do dana donošenja rešenja o namirenju, a za koje nije ugovorena kamata, isplatiće se po odbitku iznosa koji odgovara zakonskoj kamati, od dana donošenja rešenja o namirenju do dana dospelosti tog potraživanja.

Nedospelo potraživanje za koje je ugovorena kamata, isplatiće se zajedno sa iznosom ugovorene kamate, obračunate samo do dana donošenja rešenja o namirenju.

Nedospelo potraživanje povremenih primanja

Član 148.

Potraživanje povremenih primanja po osnovu naknade štete nastale usled oštećenja zdravlja ili umanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti i zbog izgubljenog izdržavanja usled smrti davaoca izdržavanja, koja su obezbeđena zalogom, a dospevaju posle dana donošenja rešenja o namirenju, namiruju se na izričit zahtev izvršnog poverioca.

Potraživanja iz stava 1. ovog člana obračunavaju se shodno načinu na koji se obračunava naknada za ličnu službenost ili stvarni teret.

Potraživanje pod uslovom

Član 149.

Iznos potraživanja koje je obezbeđeno založnim pravom, a zavisi od uslova, izdvojiće se i položiti u sudski depozit i isplatiti kad odložni uslov nastupi ili kad bude izvesno da raskidni uslov neće nastupiti.

Ako odložni uslov ne nastupi ili raskidni uslov nastupi, izdvojeni iznos služi za namirenje izvršnih poverilaca čija potraživanja nisu potpuno ili nisu uopšte namirena, a ako takvih izvršnih poverilaca nema, ili ceo iznos nije iscrpljen njihovim namirenjem, taj iznos odnosno ostatak, predaće se izvršnom dužniku.

Predbeležba založnog prava i zabeležba pokretanja spora

Član 150.

Ako je u javnoj knjizi upisana predbeležba založnog prava, a lice u čiju je korist predbeležba upisana dokaže da je u toku postupak za njeno opravdanje, odnosno da još nije protekao rok za pokretanje tog postupka, potraživanje na koje se predbeležba odnosi namiruje se na način na koji se namiruju potraživanja pod odložnim uslovom.

Potraživanje za koje je u javnoj knjizi izvršen upis o pokretanju spora radi brisanja založnog prava ili zabeležba pokretanja spora namiruje se na način na koji se namiruje potraživanje pod raskidnim uslovom.

6. Ročište za deobu, rešenje o namirenju i brisanje prava i tereta

Ročište za deobu

Član 151.

Po pravnosnažnosti rešenja o predaji nepokretnosti kupcu, sud određuje ročište za deobu iznosa dobijenog prodajom.

Na ročište se, pored stranaka, pozivaju i lica koja prema stanju u spisima i prema podacima iz javne knjige polažu pravo da se namire iz iznosa dobijenog prodajom. U pozivu će se ta lica upozoriti da će se potraživanje izvršnog poverioca koji ne dođe na ročište uzeti prema stanju koje proizilazi iz javne knjige i spisa, kao i da, najdocnije na ročištu za deobu, mogu drugom osporiti postojanje potraživanja, njegovu visinu i red po kome ima pravo da se namiri.

Na ročištu se raspravlja o namirenju izvršnih poverilaca i drugih lica koje postavljaju zahtev za namirenje.

Rešenje o namirenju

Član 152.

O namirenju izvršnih poverilaca i drugih lica koja polažu pravo na namirenje, sud odlučuje rešenjem posle održanog ročišta, uzimajući u obzir stanje koje proizilazi iz spisa, javne knjige, kao i stanje utvrđeno na ročištu.

Prilikom donošenja rešenja iz stava 1. ovog člana uzeće se u obzir samo ona potraživanja po kojima je rešenje o izvršenju postalo pravnosnažno, najdocnije na dan ročišta za deobu.

Ako ima potraživanja po kojima rešenje o izvršenju nije pravnosnažno, na dan ročišta za deobu, ta potraživanja namiriće se po pravnosnažnosti rešenja o izvršenju, iz preostalog iznosa prodajne cene, ako ga ima, a ostatak će se vratiti izvršnom dužniku.

Protiv rešenja o namirenju može se izjaviti žalba.

Brisanje prava i tereta

Član 153.

Po pravnosnažnosti rešenja o namirenju, sud će rešenjem odrediti da se u javnoj knjizi brišu upisana prava i tereti, osim onih koji ostaju na nepokretnosti i posle predaje nepokretnosti kupcu ili koje je kupac preuzeo.

7. Posebna pravila za izvršenje na nepokretnostima koje nisu upisane

u javnu knjigu

Izvršenje na nepokretnostima na područjima gde ne postoje javne knjige

Član 154.

Na području za koje nije izrađen kataster nepokretnosti niti su ustanovljene zemljišne knjige, odnosno ne postoji zakonom propisan registar prava na nepokretnostima, shodno će se primenjivati pravna pravila koja važe za isprave koje se podnose uz predlog za izvršenje kao dokaz o pravu svojine na nepokretnosti koja je predmet izvršenja i pravna pravila o drugom načinu upisa rešenja o izvršenju na nepokretnosti.

Ako nije moguće pribaviti dokaz o pravu svojine saglasno pravnim pravilima koja na tom području važe, umesto dokaza o svojini, izvršni poverilac je dužan da u predlogu za izvršenje naznači mesto na kome se nepokretnost nalazi, njen naziv, granice i površinu.

U slučaju iz stava 2. ovog člana sud će izvršiti popis nepokretnosti za koju je predloženo izvršenje i na ročište za popis pozvati izvršnog poverioca, izvršnog dužnika i lica sa čijim se nepokretnostima graniči ta nepokretnost.

Zapisnik o popisu ima značaj upisa izvršenja i objavljuje se na oglasnoj tabli suda.

Izvršenje na nepokretnosti koja nije upisana u javnu knjigu

Član 155.

Ako na području na kome su ustanovljene javne knjige, nepokretnost nije upisana, izvršni poverilac uz predlog za izvršenje mora podneti isprave na osnovu kojih se može izvršiti upis.

Po prijemu predloga za izvršenja i isprava na osnovu kojih se može izvršiti upis, sud će bez odlaganja isprave dostaviti sudu, organu ili organizaciji koja vodi registar radi upisa, i zastati sa postupkom dok postupak upisa ne bude okončan.

Ako izvršni poverilac u predlogu za izvršenje kao predmet izvršenja predloži zgradu ili deo zgrade koji nisu upisani u javnu knjigu, uz izjavu da se upis ne može izvršiti u smislu st. 1. i 2. ovog člana, sud će rešenjem dozvoliti izvršenje na nepokretnosti u vanknjižnoj svojini izvršnog dužnika, ako izvršni poverilac dostavi ili označi, kao dokaz o vanknjižnoj svojini, građevinsku dozvolu koja glasi na ime izvršnog dužnika ili, ako građevinska dozvola ne glasi na ime izvršnog dužnika, isprave o pravnim poslovima koje vode sticanju svojine izvršnog dužnika.

Na predlog izvršnog poverioca sud će obavezati izvršnog dužnika ili treće lice da dostave isprave iz stava 3. ovog člana, pod pretnjom novčane kazne iz člana 46. ovog zakona.

Na predlog izvršnog poverioca sud će obavezati nadležni organ da dostavi isprave iz stava 3. ovog člana.

Kada sud dozvoli izvršenje na nepokretnosti koja se ne može upisati u javnu knjigu, u skladu sa stavom 3. ovog člana, u uslovima za javnu prodaju biće posebno naznačeno da se radi o vanknjižnoj svojini, a umesto zabeležbe biće izvršen popis na način predviđen člana 154. st. 3. i 4. ovog zakona.

Glava treća

IZVRŠENjE NA POTRAŽIVANjU IZVRŠNOG DUŽNIKA

1. Osnovna pravila

Mesna nadležnost

Član 156.

Za odlučivanje o predlogu za izvršenje na novčanom potraživanju izvršnog dužnika i za sprovođenje tog izvršenja, ako se ne može ustanoviti nadležnost primenom člana 3. stav 2. ovog zakona, mesno je nadležan sud na čijem se području nalazi boravište izvršnog dužnika, a ako izvršni dužnik nema boravište u Republici Srbiji, mesno je nadležan sud na čijem se području nalazi prebivalište dužnikovog dužnika, a ako ovaj nema prebivalište u Republici Srbiji, nadležan je sud na čijem se području nalazi boravište dužnikovog dužnika.

Za odlučivanje o predlogu za izvršenje na potraživanju izvršnog dužnika na predaju stvari i za sprovođenje tog izvršenja mesno je nadležan sud gde se stvari nalaze.

Odredbe st. 1. ovog člana koje se odnose na prebivalište i boravište, shodno se primenjuju i na sedište pravnog lica.

Izuzeti su od izvršenja:

1) primanje po osnovu zakonskog izdržavanja, naknade štete nastale usled oštećenja zdravlja ili umanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti i zbog izgubljenog izdržavanja usled smrti davaoca izdržavanja;

2) primanje po osnovu naknade zbog telesnog oštećenja po propisima o invalidskom osiguranju;

3) primanje po osnovu socijalne pomoći;

4) primanje po osnovu privremene nezaposlenosti;

5) primanje po osnovu dodatka na decu;

6) primanje po osnovu stipendije i pomoći učenicima i studentima;

7) primanje vojnika i pitomaca vojnih škola;

8) naknada za rad osuđenom u kazneno-popravnom zavodu, osim za potraživanja po osnovu zakonskog izdržavanja, kao i za potraživanje naknade štete prouzrokovane krivičnim delom osuđenog;

9) druga potraživanja čiji je prenos zabranjen zakonom.

Izvršenje na zaradi i penziji, kao i na naknadi zarade može se sprovesti do iznosa od dve trećine zarade, penzije ili naknade zarade.

Ako se izvršenje sprovodi na minimalnoj zaradi, predmet izvršenja može biti samo do jedne polovine iste.

Odredba stava 1. ovog člana primenjuje se i na platu oficira, podoficira, vojnog službenika, kao i na primanja lica u rezervnom sastavu za vreme vojne službe.

Izvršenje na primanju ratnih i mirnodopskih vojnih invalida po osnovu invalidnine, ortopedskog dodatka i invalidskog dodatka može se sprovesti samo za potraživanja po osnovu zakonskog izdržavanja, naknade štete nastale usled oštećenja zdravlja ili umanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti i zbog izgubljenog izdržavanja usled smrti davaoca izdržavanja, i to do iznosa od jedne polovine tog primanja.

Izvršenje na primanju po osnovu naknade štete u vidu novčane rente koja se dosuđuje na osnovu pravila obligacionog prava, ugovora o doživotnom izdržavanju, kao i na primanju po osnovu ugovora o osiguranju života, može se sprovesti samo na delu koji prelazi iznos najviše stalne socijalne pomoći koja se isplaćuje na području na kome izvršni dužnik ima prebivalište.

Ograničenje izvršenja kod potraživanja na predaju stvari

Član 159.

Ako potraživanje izvršnog dužnika glasi na predaju stvari, izvršenje je moguće u meri u kojoj bi se moglo sprovesti da je stvar u svojini izvršnog dužnika i da se primenjuju pravila o izvršenju radi namirenja novčanog potraživanja na pokretnim stvarima.

Izvršne radnje

Izvršenje na potraživanju sprovodi se zaplenom potraživanja i prenosom potraživanja radi naplate odnosno prenosom umesto isplate, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.

Predlogom za izvršenje može se zahtevati da se odredi samo plenidba potraživanja, ali u tom slučaju, izvršni poverilac je dužan da u roku od 30 dana od dana kad mu je dostavljeno rešenje o zapleni, odnosno od dana kad mu je dostavljeno obaveštenje o izjašnjenju dužnika izvršnog dužnika, podnese predlog za namirenje ili za prenos potraživanja.

Ako izvršni poverilac u roku takav predlog ne podnese, izvršenje će se obustaviti.

2. Plenidba potraživanja

Zabrana ispunjenja i raspolaganja

Član 161.

Rešenjem o izvršenju na dužnikovom potraživanju sud zabranjuje dužniku izvršnog dužnika da potraživanje izmiri dužniku, a izvršnom dužniku da potraživanje naplati ili njime raspolaže u korist trećih lica ili svoga dužnika (plenidba potraživanja).

Novčana kazna

Član 162.

Za nepoštovanje zabrane iz člana 161. ovog zakona sud izriče novčanu kaznu iz člana 46. ovog zakona.

Založno pravo

Član 163.

Izvršni poverilac stiče založno pravo na potraživanju dostavljanjem rešenja o zapleni potraživanja izvršnom dužniku.

Založno pravo na potraživanju odnosi se i na kamatu koju zaplenjeno potraživanje daje.

Sporedna prava

Član 164.

Ako je zaplenjeno potraživanje obezbeđeno zalogom ili hipotekom, izvršni poverilac zaplenom stiče položaj podzaložnog odnosno nadhipotekarnog izvršnog poverioca.

Plenidba odnosno sticanje založnog prava na potraživanju koje je obezbeđeno ručnom zalogom ili hipotekom upisuje se u odgovarajući registar, u kome su zaloga odnosno hipoteka upisani.

Izvršni dužnik će predmet ručne zaloge predati izvršnom poveriocu, ako se sa tim saglasi zalogodavac.

U slučaju iz st. 3 ovog člana, ako izvršni dužnik odbije da preda predmet zaloge izvršnom poveriocu, prenos državine će se ostvariti na način na koji se izvršava obaveza na predaju pokretnih stvari, po ovom zakonu.

Jemac zaplenjenog potraživanja ostaje garant zaplenjenog potraživanja obezbeđenog jemstvom.

Dužnost izvršnog poverioca

Član 165.

Izvršni poverilac u čiju je korist zaplenjeno potraživanje dužan je da vrši sve pravne i faktičke radnje potrebne za očuvanje potraživanja i sporednih prava.

Za savesno vršenje ovih radnji izvršni poverilac odgovara dužniku.

Plenidba u korist više izvršnih poverilaca

Član 166.

Ako više izvršnih poverilaca zatraži izvršenje na istom dužnikovom potraživanju, red prvenstva založnih prava određuje se prema danu prijema predloga za izvršenje u sudu.

Ako više predloga stigne sudu istoga dana, založna prava imaju isti red prvenstva, a poverioci se, ako se iz potraživanja ne mogu namiriti u celini, namiruju srazmerno.

Izjašnjavanje dužnika izvršnog dužnika

Član 167.

Sud će, na predlog izvršnog poverioca, zatražiti od dužnika izvršnog dužnika da se u roku koji sud odredi, izjasni o tome da li i u kom obimu priznaje zaplenjeno potraživanje i da li je voljan da ga izmiri, kao i da li je njegova obaveza da izmiri to potraživanje uslovljena ispunjenjem neke druge obaveze.

Predlog za izjašnjenje dužnika izvršnog dužnika izvršni poverilac može spojiti sa predlogom za izvršenje ili ga dati posebnim podneskom posle tog predloga, a najdocnije do početka namirenja.

Izjašnjenje dužnika izvršnog dužnika dostaviće se izvršnom poveriocu bez odlaganja.

3. Prenos i namirenje iz dužnikovog novčanog potraživanja

3.1. Opšta pravila

Ako je prethodno na predlog izvršnog poverioca doneto rešenje o zapleni, rešenje o prenosu potraživanja može se doneti tek pošto rešenje o zapleni postane pravnosnažno.

Ako je izvršni poverilac predložio da se dužnik izvršnog dužnika izjasni o potraživanju na kome se predlaže izvršenje, sud će doneti rešenje o predlogu za prenos po isteku tri dana od dana kad je izvršnom poveriocu dostavljeno obaveštenje o izjašnjenju dužnika izvršnog dužnika.

Potraživanje koje je delimično izuzeto od izvršenja ili koje je već zaplenjeno u korist drugih lica, prenosi se pošto izvršni poverilac položi jemstvo da će sudu predati deo koji je izuzet od izvršenja.

Prenos novčanog potraživanja može se odrediti i sprovesti samo u iznosu koji je potreban za namirenje poveriočevog potraživanja.

Ako više izvršnih poverilaca istovremeno traži izvršenje na istom potraživanju koje je deljivo, prenos se određuje u odgovarajućim iznosima, posebno u korist svakog izvršnog poverioca.

Prenos potraživanja sproveden je kada se rešenjem kojim se određuje prenos dostavi dužniku izvršnog dužnika.

Izvršni dužnik je dužan da u roku koji odredi sud, a na zahtev izvršnog poverioca na koga je preneseno potraživanje, da objašnjenja koja su izvršnom poveriocu potrebna radi ostvarivanja tog potraživanja i da mu preda isprave koje se na to potraživanje odnose.

Izvršni poverilac na koga je prenesen deo potraživanja dužan je ako izvršni dužnik to zahteva da, u roku koji odredi sud, položi jemstvo da po ostvarenju tog potraživanja vrati isprave koje se odnose na potraživanje.

Sud će, na predlog izvršnog poverioca, sprovesti izvršenje protiv izvršnog dužnika radi predaje isprava, ako ih on sam ne preda.

Predaju isprava koje se nalaze kod trećeg lica izvršni poverilac može zahtevati tužbom, ako bi to pravo imao izvršni dužnik.

Na ispravi koja se predaje izvršnom poveriocu sud će zabeležiti da je sproveden prenos potraživanja za koje je određeno izvršenje.

Ako u pogledu prenesenog potraživanja, pored izvršnog poverioca, i druga lica ističu neko pravo, dužnik izvršnog dužnika može u korist svih tih lica položiti sudu ceo iznos tog potraživanja ili samo dospeli iznos.

Izvršni poverilac na koga je preneseno potraživanje u pogledu kojeg i druga lica ističu neko pravo, može preko suda pozvati dužnika izvršnog dužnika da iznos prenesenog potraživanja položi kod tog suda.

Zaplenjeno potraživanje prenosi se na izvršnog poverioca, prema njegovom predlogu, radi naplate ili umesto isplate.

Prenosom potraživanja radi naplate, izvršni poverilac se ovlašćuje da traži od dužnika izvršnog dužnika isplatu iznosa naznačenog u rešenju o prenosu, ako je taj iznos dospeo, da vrši sve radnje koje su potrebne radi očuvanja i ostvarenja prenesenog potraživanja i da koristi prava u vezi sa zalogom koja je data za obezbeđenje tog potraživanja kao i da se obrati jemcu dužnika izvršnog dužnika na način koji odgovara vrsti jemstva.

Prenosom potraživanja radi naplate, izvršni poverilac nije ovlašćen da sa dužnikom izvršnog dužnika zaključi poravnanje, da mu oprosti dug ili da prenesenim potraživanjem na drugi način raspolaže, kao ni da sa dužnikom izvršnog dužnika ugovori da odluku o osnovanosti potraživanja, ako je ono sporno, donese izabrani sud.

Izvršnom poveriocu na koga je preneseno potraživanje radi naplate, dužnik izvršnog dužnika može istaći prigovore koje bi mogao istaći dužniku, kao i prigovore koje ima u odnosu na izvršnog poverioca.

Ustupanje prenesenog potraživanja izvršeno od strane dužnika izvršnog dužnika, posle prenosa nema pravno dejstvo na prava koja je izvršni poverilac stekao prenosom.

Prenos radi naplate potraživanja upisanog u javnoj knjizi upisaće se po službenoj dužnosti.

Ako obaveza dužnika izvršnog dužnika da isplati potraživanje zavisi od obaveze izvršnog dužnika da mu preda određenu stvar, koja se nalazi u državini izvršnog dužnika, a ta je obaveza utvrđena pravnosnažnom presudom, sud će, na predlog izvršnog poverioca na koga je preneseno potraživanje radi naplate, odlučiti da izvršni dužnik preda tu stvar sudu radi predaje dužniku izvršnog dužnika.

Na predlog izvršnog poverioca, sud će prema izvršnom dužniku koji nije predao stvar u određenom roku, sprovesti izvršenje radi predaje stvari.

Izvršni poverilac koji je podneo tužbu radi naplate prenesenog potraživanja dužan je da bez odlaganja obavesti izvršnog dužnika o pokrenutoj parnici, a u protivnom odgovara izvršnom dužniku za štetu koja mu je tim propustom nanesena.

Izvršni poverilac koji se ne stara kako treba o naplati prenesenog potraživanja, odgovara za štetu koja je time nanesena drugom izvršnom poveriocu radi čijeg je potraživanja potraživanje izvršnog dužnika zabranjeno ili odgovara za štetu izvršnom dužniku.

U tom slučaju, sud može, na predlog drugog izvršnog poverioca, ukinuti rešenje o prenosu potraživanja na neurednog izvršnog poverioca i potraživanje preneti na drugog izvršnog poverioca.

Izvršni poverilac na koga je preneseno potraživanje radi naplate namiren je u visini u kojoj je to potraživanje naplatio.

Izvršni poverilac koji je od prenesenog potraživanja naplatio više nego što iznosi njegovo potraživanje, dužan je da taj višak položi sudu.

Sud će taj višak predati drugim založnim poveriocima i izvršnom dužniku, ako na to imaju pravo.

Izvršnom poveriocu koji je položio višak naplaćenog iznosa sud će vratiti položeno jemstvo.

Zaplenjeno potraživanje prelazi prenosom umesto isplate na izvršnog poverioca do prenesenog iznosa, sa dejstvom ustupanja potraživanja uz naknadu.

Ako je preneseno potraživanje obezbeđeno založnim pravom upisanim u javnoj knjizi, sud će po službenoj dužnosti preneti prava izvršnog dužnika na izvršnog poverioca, a brisati založno pravo upisano u korist izvršnog dužnika.

Izvršni poverilac na koga je preneseno potraživanje umesto isplate smatra se namirenim i samim prenosom, u visini tog potraživanja.

Odredbom stava 3. ovog člana ne dira se u pravila o odgovornosti izvršnog dužnika za istinitost i naplativost prenesenog potraživanja.

U pogledu izvršenja na zaradi, primenjuju se odredbe ove glave zakona, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.

Rešenjem o izvršenju na zaradi, određuje se plenidba na određenom delu zarade i nalaže se državnom organu, pravnom licu ili drugom poslodavcu koji izvršnom dužniku isplaćuje zaradu, da novčani iznos, za koji je određeno to izvršenje, isplati odnosno isplaćuje izvršnom poveriocu.

U zaradu, u smislu ovog zakona, ulaze sva primanja zaposlenog po osnovu rada.

Rešenje o izvršenju odnosi se i na povećanje zarade koje nastane posle dostavljanja rešenja o izvršenju.

Ako se izvršenje na zaradi sprovodi radi namirenja prava na zakonsko izdržavanje, odnosno prava na rentu za izgubljeno izdržavanje, usled smrti davaoca izdržavanja, koje prema istom izvršnom dužniku ima više lica, a ukupni iznos njihovih potraživanja prelazi deo zarade koji može biti predmet izvršenja, izvršenje se određuje i sprovodi u korist svakog od takvih izvršni poverilaca srazmerno visini njihovih potraživanja.

Ako posle započetog sprovođenja izvršenja na zaradi, odnosno drugom stalnom novčanom primanju, bude podnesen novi predlog za izvršenje za potraživanja iz stava 1. ovog člana, sud će ranije doneseno rešenje o izvršenju izmeniti u smislu stava 1. ovog člana i odrediti iznos koji će se ubuduće isplaćivati pojedinim poveriocima.

Potraživanje za koje nije propisano bezgotovinsko plaćanje, izvršni poverilac naplaćuje neposredno na blagajni na kojoj se izvršnom dužniku isplaćuje zarada.

Izvršni poverilac ima pravo da zahteva da mu se obustavljeni iznos isplaćuje preko pošte, na adresu koju naznači, a po odbitku poštanskih troškova.

Kad je izvršnom dužniku prestao radni odnos, rešenje o izvršenju dejstvuje i prema drugom poslodavcu kod koga je izvršni dužnik posle toga zasnovao radni odnos, i to od dana kad je tom poslodavcu dostavljeno rešenje o izvršenju.

Poslodavac kod koga izvršni dužnik nije više u radnom odnosu dužan je da bez odlaganja, preporučenom pošiljkom, dostavi rešenje o izvršenju poslodavcu kod koga je izvršni dužnik zasnovao radni odnos i o tome da obavesti sud.

Poslodavac kod koga izvršni dužnik nije više u radnom odnosu izvestiće bez odlaganja sud ako mu nije poznato kod koga je izvršni dužnik zasnovao nov radni odnos, a sud će o tome obavestiti izvršnog poverioca, ostavljajući mu rok u kome će izvestiti sud kod kog je poslodavca izvršni dužnik zasnovao radni odnos.

Ako izvršni poverilac ne postupi po stavu 3. ovog člana, sud će obustaviti izvršenje.

Izvršni poverilac može da predloži da sud u izvršnom postupku rešenjem obaveže poslodavca da mu izmiri sve obroke koje je propustio da obustavi i isplati prema rešenju o izvršenju.

Predlog iz stava 1. ovog člana izvršni poverilac može podneti do okončanja izvršnog postupka.

Rešenje kojim se usvaja predlog izvršnog poverioca ima dejstvo rešenja o izvršenju.

Poslodavac koji nije postupio po rešenju o izvršenju ili je propustio da postupi po st. 2. i 3. iz člana 188. ovog zakona, odgovara za štetu koju je izvršni poverilac zbog toga pretrpeo.

Zabrana stavljena na zaradu izvršnog dužnika po njegovom pristanku (administrativna zabrana) ima pravno dejstvo rešenja o izvršenju na zaradi, ako je stavljena pre donošenja rešenja o izvršenju.

Izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana, administrativna zabrana nema uticaja na sprovođenje izvršenja na zaradi radi namirenja potraživanja po osnovu zakonskog izdržavanja, naknade štete nastale po osnovu oštećenja zdravlja ili umanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti i zbog izgubljenog izdržavanja usled smrti davaoca izdržavanja.

Odredbe ovog zakona koje se odnose na izvršenje na zaradi shodno se primenjuju i na izvršenja na primanjima po osnovu socijalnog osiguranja.

Izvršenje radi naplate potraživanja na štednom ulogu vrši se zaplenom i isplatom.

Izvršni poverilac koji predlaže izvršenje radi naplate na štednom ulogu dužan je da navede podatke o štednom ulogu, broj i naziv banke odnosno druge finansijske organizacije kod koje izvršni dužnik ima štedni ulog.

Ako izvršni poverilac ne da potrebne podatke o štednom ulogu dužnika, sud će te podatke zatražiti od organizacije kod koje se nalazi ulog, a koju je izvršni poverilac dužan da naznači u svom predlogu.

Organizacija je dužna da bez odlaganja sudu da tražene podatke i ne sme da obavesti izvršnog dužnika da su ti podaci traženi.

Plenidba je sprovedena danom dostavljanja rešenja o zapleni organizaciji kod koje se vodi štedni ulog.

Sud će rešenje o zapleni dostaviti izvršnom dužniku tek kada organizacija kod koje se vodi njegov štedni ulog obavesti sud da je sprovedena zabrana.

Namirenje izvršnog poverioca izvršiće se po pravilima namirenja iz novčanog potraživanja dužnika.

Izvršenje na sredstvima na tekućem računu izvršnog dužnika

Član 193.

Pravila o izvršenju na štednom ulogu izvršnog dužnika shodno se primenjuju i na izvršenje na tekućem računu dužnika.

6. Izvršenje na hartijama od vrednosti

6.1. Izvršenje na hartijama od vrednosti o kojima se vodi javni registar

Izvršne radnje

Član 194.

Izvršenje na pravima iz hartija od vrednosti koje su upisuju u registar u skladu sa posebnim zakonom vrši se zaplenom, procenom, prodajom i namirenjem.

Donošenjem rešenja o izvršenju na hartiji od vrednosti vrši se plenidba hartije od vrednosti koja je predmet izvršenja.

Rešenje o izvršenju se dostavlja izvršnom poveriocu, izvršnom dužniku i Centralnom registru hartija od vrednosti.

Momentom zaplene, izvršni poverilac stiče založno pravo na zaplenjenim hartijama od vrednosti.

Centralni registar hartije od vrednosti će po prijemu rešenja o zapleni, ili na zahtev izvršnog poverioca, bez odlaganja upisati založno pravo na hartiji od vrednosti. Od momenta upisa treća lica ne mogu biti savesna u odnosu na postojanje založnog prava izvršnog poverioca.

Izvršni dužnik od momenta zaplene ne može raspolagati zaplenjenim hartijama od vrednosti.

Procena i prodaja hartije od vrednosti i namirenje izvršnog poverioca vrši se po pravilima ovog zakona koja važe za izvršenje na akcijama.

6.2. Izvršenje na drugim hartijama od vrednosti

Izvršne radnje

Član 195.

Izvršenje na drugim hartijama od vrednosti vrši se zaplenom potraživanja iz hartije od vrednosti i prenosom.

Plenidba potraživanja

Član 196.

Plenidba potraživanja zasnovanog na hartiji od vrednosti koja se prenosi indosamentom ili za čije je ostvarenje inače potrebna ta hartija, sprovodi se na taj način što sudski izvršitelj takvu hartiju oduzme od izvršnog dužnika i preda je sudu.

Pravne radnje koje su potrebne za očuvanje ili vršenje prava iz hartija navedenih u stavu 1. ovog člana vrši u ime izvršnog dužnika sudski izvršitelj po zaključku suda.

Prenos

Član 197.

Prenos potraživanja zasnovanog na hartiji od vrednosti koja se prenosi indosamentom ili za čije je ostvarenje inače potrebno da ona bude podnesena, sproveden je kad sud na tu hartiju stavi izjavu o prenosu i hartiju snabdevenu tom izjavom preda izvršnom poveriocu.

Potraživanje koje se zasniva na hartiji od vrednosti koja se prenosi indosamentom ili za čije je ostvarenje potrebno podnošenje te hartije, ili koje se iz drugih razloga ne može deliti u pogledu prenosa ili ostvarenja, može se preneti samo u njegovom punom iznosu.

Ako taj iznos prelazi iznos poveriočevog potraživanja, zabranjeno potraživanje će se preneti pošto izvršni poverilac položi jemstvo da će taj višak predati sudu.

Ako je više izvršnih poverilaca podnelo predlog za prenos u različite dane, sud će preneti potraživanje na izvršnog poverioca koji je prvi podneo predlog, a ako je više izvršnih poverilaca podnelo predlog istog dana, potraživanje će se preneti na izvršnog poverioca čije je potraživanje najveće.

Pravila ovog zakona o prenosu radi naplate i prenosu umesto isplate primenjuju se i na prenos potraživanja iz hartija od vrednosti.

7. Izvršenje na sredstvima na računu izvršnog dužnika

Za odlučivanje o predlogu za izvršenje i za sprovođenje izvršenja na novčanim sredstvima koja se vode na računu izvršnog dužnika mesno je nadležan sud na čijem se području nalazi sedište banke ili druge fianansijske organizacije ili sud na čijem se području nalazi organizacioni deo banke ili druge fianansijske organizacije kod koje se vodi račun dužnika.

Izvršenje radi ostvarenja novčanog potraživanja prema pravnom licu i preduzetniku može se sprovesti na svim novčanim sredstvima na njihovim računima kod banaka ili drugih finansijskih organizacija, kao i na deviznim sredstvima koje oni imaju na deviznim računima kod banaka, u dinarskoj protivvrednosti.

Rešenjem o izvršenju na novčanim sredstvima koja se vode na računu izvršnog dužnika, nalaže se bankama i drugim finansijskim organizacijama, da novčani iznos za koji je određeno izvršenje prenesu sa računa izvršnog dužnika na račun izvršnog poverioca, a za potraživanja za koja je propisana gotovinska isplata, da se taj iznos isplati izvršnom poveriocu u gotovom novcu.

Sprovođenje izvršenja

Član 201.

Rešenje o izvršenju sud dostavlja organizaciji za prinudnu naplatu koja odmah nalaže bankama ili drugim finansijskim organizacijama kod kojih se vode računi izvršnog dužnika da obustave sve isplate sa tih računa do konačne naplate potraživanja.

Organizacija za prinudnu naplatu obaveštava i druge banke ili finasijske organizacije da tom izvršnom dužniku ne mogu da otvore nove račune i istovremeno nalaže bankama i drugim finansijskim organizacijama da joj odmah dostave podatke o stanju sredstava na računima izvršnog dužnika.

Po prijemu podataka iz predhodnog stava organizacija za prinudnu naplatu nalaže bankama ili drugim finansijskim organizacijama prenos sredstava na račun izvršnog poverioca ili gotovinsku isplatu.

Organizacija za prinudnu naplatu dužna je da postupi po redosledu izvršenja prema vremenu prijema rešenja o izvršenju, istog dana u kome je primila rešenje o izvršenju, ako posebnim propisom nije predviđeno prioritetno izvršavanje naloga određenih izvršnih poverilaca i za određena potraživanja.

Banka ili druga finansijska organizacija dužna je da prenos sredstava sa računa izvršnog dužnika izvrši istog dana u kome je primila nalog organizacije za prinudnu naplatu.

Ako se rešenjem o izvršenju izvršnom dužniku nalaže plaćanje povremenih davanja koja dospevaju u određenim vremenskim razmacima (novčana renta usled telesne povrede ili narušenja zdravlja, umanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti ili gubitka izdržavanja i sl.), organizacija za prinudnu naplatu će naložiti banci ili drugoj finansijskoj organizaciji da, bez ponovnog zahteva, izvrši isplatu tih davanja po njihovoj dospelosti.

U slučaju iz stava 1. ovog člana, redosled naplate svih budućih obroka računa se prema vremenu prijema rešenja o izvršenju.

Organizacija za prinudnu naplatu i banka ili druga finansijska institucija vode posebnu evidenciju o rešenjima o izvršenju naplate budućih povremenih davanja.

Ako u vreme dospelosti davanja iz stava 1. ovog člana, za naplatu na računima izvršnog dužnika kod nosioca platnog prometa ne bude sredstava, shodno će se primeniti odredbe člana 201. stav 1. ovog zakona.

Na zahtev izvršnog poverioca koji podnese dokaz da je pred sudom izjavio da odustaje od daljeg izvršenja organizacija za prinudnu naplatu će naložiti banci da zastane sa izvršenjem, dok sud ne donese rešenje o obustavi postupka.

Protiv dva ili više izvršnih dužnika koji solidarno odgovaraju po izvršnoj ispravi, obuhvaćenih istim predlogom za izvršenje, sud će doneti jedno rešenje o izvršenju.

Ako se računi solidarnih izvršnih dužnika vode kod raznih banaka ili drugih finansijskih institucija, sud će rešenje o izvršenju dostaviti organizaciji za prinudnu naplatu, a ta organizacija će naloge za obustavu isplata i naloge za dostavljanje podataka o stanju na računu i prenos dostaviti svim bankama ili drugim finansijskim organizacijama kod kojih se vode računi solidarnih dužnika.

Ako na računima izvršnih dužnika kod banaka ili drugih finansijskih institucija nema novčanih sredstava, organizacija za prinudnu naplatu će naložiti bankama kod kojih se vode devizni računi izvršnog dužnika da izvrše prenos sredstava sa tih računa preračunatih u dinare, po kursu na dan prenosa, u korist računa dužnika.

Banka je dužna da nalog organizacije za prinudnu naplatu izvrši istog dana kad ga je primila, a ako na deviznom računu nema sredstava, banka će po nalogu postupiti kad devizna sredstva pristignu, osim ako primi obaveštenje od organizacije za prinudnu naplatu da je prestala potreba prenošenja sredstava sa deviznog računa.

Dok ne izvrši nalog organizacije za prinudnu naplatu, odnosno dok ne dobije obaveštenje u smislu stava 2. ovog člana, banka ne može izvršavati naloge dužnika koji se odnose na raspolaganje sredstvima na njegovom deviznom računu.

Glava prva

PREDAJA POKRETNIH STVARI

Mesna nadležnost

Član 207.

Za odlučivanje o predlogu za izvršenje radi predaje jedne ili više određenih stvari ili radi isporuke određene količine zamenljivih stvari, kao i za sprovođenje izvršenja mesno je nadležan sud na čijem se području stvari nalaze.

2. Predaja individualno određenih stvari

Kad se stvari nalaze kod izvršnog dužnika ili trećeg lica

Član 208.

Izvršenje radi predaje jedne ili više individualno određenih ili individualizovanih stvari koje se nalaze kod izvršnog dužnika sprovodi se tako što sudski izvršitelj oduzima te stvari od izvršnog dužnika i predaje ih uz potvrdu izvršnom poveriocu.

Po odredbi stava 1. ovog člana, izvršenje se sprovodi i kad se stvari nalaze kod trećeg lica koje je voljno da ih preda sudskom izvršitelju.

Ako treće lice nije voljno da stvari preda, izvršni poverilac može sudu predložiti da na njega prenese potraživanje izvršnog dužnika prema trećem licu na predaju stvari.

Na postupak po predlogu iz stava 3. ovog člana primenjuju se odredbe ovog zakona o izvršenju na potraživanju da se predaju ili isporuče pokretne stvari.

Kad nezamenjive stvari nisu nađene ni kod

izvršnog dužnika ni kod trećeg lica

Član 209.

Kad nezamenljive stvari nisu nađene ni kod izvršnog dužnika ni kod trećeg lica sud će na predlog izvršnog poverioca da mu izvršni dužnik isplati vrednost te stvari, proceniti vrednost stvari i rešenjem naložiti da mu izvršni dužnik u određenom roku isplati vrednost te stvari, te odrediti izvršenje radi naplate iznosa procenjene vrednosti sa propisanom zateznom kamatom na taj iznos od dana procene do isplate.

Izvršni poverilac može staviti predlog u smislu stava 1. ovog člana u roku od osam dana od dana obaveštenja da stvari nisu nađene.

Izvršni poverilac je dužan da u predlogu iz stava 1. ovog člana opredeli sredstvo izvršenja radi naplate vrednosti procenjene stvari.

Izvršenje rešenja iz stava 1. ovog člana sprovodi se po pravnosnažnosti tog rešenja.

Ako izvršni poverilac u određenom roku ne stavi predlog da mu izvršni dužnik isplati vrednost stvari sud će obustaviti izvršenje.

3. Predaja zamenljivih stvari

Kad se stvari nalaze kod izvršnog dužnika ili trećeg lica

Član 210.

Kad izvršna isprava glasi na isporuku određene količine zamenljivih stvari koje se nalaze kod izvršnog dužnika ili trećeg lica, izvršenje se sprovodi na način propisan za predaju inividualno određenih stvari.

Kad zamenljive stvari nisu nađene ni kod

izvršnog dužnika ni kod trećeg lica

Član 211.

Ako zamenljive stvari nisu nađene ni kod izvršnog dužnika ni kod trećeg lica, izvršni poverilac može predložiti da se izvršenje sprovede tako što će ga sud ovlastiti da u određenom roku, a na trošak izvršnog dužnika, nabavi te stvari na drugoj strani.

Predlog da se stvari nabave na drugoj strani, izvršni poverilac može staviti u roku od osam dana od dana kada ga je sud obavestio da stvari nisu nađene.

Sud će, na predlog izvršnog poverioca, rešenjem naložiti izvršnom dužniku da u određenom roku položi sudu iznos za nabavku stvari, te odrediti izvršenje radi naplate tog iznosa sa propisanom zateznom kamatom od dana procene stvari do dana polaganja iznosa sudu.

Izvršni poverilac je dužan da u predlogu iz stava 1. ovog člana opredeli sredstvo izvršenja radi naplate iznosa potrebnog za nabavku stvari.

Izvršenje rešenja iz st. 1. i 3. ovog člana sprovodi se po pravnosnažnosti tog rešenja.

Ako izvršni poverilac u roku iz stava 2. ovog člana nije stavio predlog za nabavku stvari na drugoj strani, sud će obustaviti izvršenje, osim ako je izvršni poverilac blagovremeno stavio i predlog da mu izvršni dužnik isplati vrednost stvari koje je bio dužan predati.

Glava druga

ISPRAŽNjENjE I PREDAJA NEPOKRETNOSTI

Mesna nadležnost

Član 212.

Za odlučivanje o predlogu za izvršenje radi ispražnjenja i predaje nepokretnosti i za sprovođenje tog izvršenja mesno je nadležan sud na čijem se području nepokretnost nalazi.

Način sprovođenja izvršenja

Član 213.

Izvršenje radi ispražnjenja i predaje nepokretnosti sprovodi se tako što sudski izvršitelj, nakon što udalji lica i ukloni stvari iz te nepokretnosti, predaje nepokretnost u posed izvršnom poveriocu.

Ispražnjenju i predaji nepokretnosti može se pristupiti nakon isteka osam dana od dana dostave rešenja o izvršenju izvršnom dužniku.

Ako su iseljenjem obuhvaćena maloletna lica, sud će o izvršenju obavestiti organ starateljstva.

Na zahtev sudskog izvršitelja, koji izvršnom poveriocu mora biti saopšten najkasnije osam dana pre sprovođenja izvršenja, izvršni poverilac je dužan da obezbedi potrebnu radnu snagu i prevoz sredstava radi sprovođenja izvršenja.

Na zahtev suda organ unutrašnjih poslova dužan je da pruži svu potrebnu pomoć u sprovođenju radnji iz stava 1. ovog člana.

Sud će lica koja ometaju sprovođenje izvršenja udaljiti ili će protiv ovih lica izreći novčanu kaznu, u skladu sa članom 46. ovog zakona.

Član 214.

Pokretne stvari koje treba ukloniti predaju se izvršnom dužniku, a ako ovaj nije prisutan odraslom članu njegovog domaćinstva ili njegovom punomoćniku.

Ako prilikom preduzimanja izvršnih radnji nije prisutno ni jedno od lica kojima se stvari mogu predati ili ta lica neće da ih prime, stvari će se predati na čuvanje drugom licu ili izvršnom poveriocu, o trošku izvršnog dužnika.

Uklonjene stvari predaje na čuvanje drugom licu ili izvršnom poveriocu sudski izvršitelj, o čemu sačinjava zapisnik koji izvršni sudija potvrđuje zaključkom. Sud može naknadno zaključkom odrediti da se stvari povere nekom trećem licu umesto onome kome su predate.

O predaji drugom licu i o troškovima čuvanja stvari, sud će obavestiti izvršnog dužnika ostavljajući mu primeren rok u kome može tražiti da mu se stvari vrate, nakon što nadoknadi troškove čuvanja stvari.

Uz obaveštenje iz prethodnog stava sud će upozoriti izvršnog dužnika da će nakon isteka određenog roka stvari biti prodate i da će se iz prodajne cene namiriti troškovi čuvanja i prodaje stvari.

Prodaja pokretnih stvari

Član 215.

Sud će po službenoj dužnosti odrediti zaključkom prodaju stvari za račun izvršnog dužnika, ako ovaj u ostavljenom roku ne zatraži njihovu predaju i ne naknadi troškove čuvanja.

Deo cene postignut prodajom, koji preostane nakon podmirenja troškova čuvanja i prodaje stvari, polaže se kod suda u korist izvršnog dužnika.

Prodaja stvari obavlja se po odredbama ovog zakona o izvršenju na pokretnim stvarima.

Izvršenje radi naplate troškova postupka

Član 216.

Izvršni poverilac može u predlogu za izvršenje radi ispražnjenja i predaje nepokretnih stvari zatražiti da se zajedno sa izvršenjem odredi izvršenje nad dužnikovim pokretnim stvarima koje treba ukloniti iz nepokretnosti radi naplate troškova izvršnog postupka.

Izvršenje iz stava 1. ovog člana određuje se i sprovodi po pravilima ovog zakona o izvršenju na pokretnim stvarima izvršnog dužnika radi naplate novčanog potraživanja, a na predlog izvršnog poverioca.

Glava treća

IZVRŠENjE OBAVEZA NA ČINjENjE, NEČINjENjE ILI TRPLjENjE

Mesna nadležnost

Član 217.

Ako je izvršni dužnik po izvršnoj ispravi dužan da učini određenu radnju ili da se uzdrži od određene radnje ili da trpi određenu radnju, za odlučivanje o predlogu za izvršenje i za sprovođenje izvršenja mesno je nadležan sud na čijem području izvršni dužnik treba da izvrši obavezu po izvršnoj ispravi.

Član 218.

Izvršenje radi ostvarenja obaveze na radnju koju može obaviti drugo lice sprovodi se tako da sud ovlašćuje izvršnog poverioca da na trošak izvršnog dužnika poveri drugom licu da tu radnju obavi ili da je obavi on sam.

U predlogu za izvršenje izvršni poverilac može predložiti da sud rešenjem naloži izvršnom dužniku da unapred položi kod suda određeni iznos potreban za podmirenje troškova koji će nastati obavaljanjem radnje od strane drugog lica ili izvršnog poverioca.

Konačno rešenje o visini troškova iz stava 2. ovog člana sud donosi na predlog izvršnog poverioca odnosno izvršnog dužnika, po izvršenoj radnji.

Ako se naknadno pokaže da je na osnovu rešenja iz stava 2. ovog člana pribavljeno od izvršnog dužnika više sredstava nego što je bilo potrebno za pokriće troškova obavljanja radnje i troškova izvršnog postupka sud će, na predlog izvršnog dužnika, vratiti razliku ako raspolaže sredstvima pribavljenim od izvršnog dužnika, odnosno naložiće izvršnom poveriocu da u određenom roku tu razliku vrati, ako je njemu ostavljena na raspolaganje.

Na osnovu rešenja iz stava 2. ovog člana može se predložiti izvršenje pre pravnosnažnoti rešenja o izvršenju, a na osnovu rešenja iz stava 3. ovog člana tek nakon njegove pravnosnažnosti.

Radnja koju može izvršiti samo dužnik

Član 219.

Ako radnju utvrđenu u izvršnoj ispravi može obaviti samo izvršni dužnik, sud će rešenjem o izvršenju odrediti izvršnom dužniku rok za ispunjenje obaveze i istovremeno izreći novčanu kaznu iz člana 46. ovog zakona za slučaj da ne izvrši obavezu.

Po proteku roka, ako izvršni dužnik nije ispunio obavezu, sud će po službenoj dužnosti sprovesti rešenje o izrečenoj novčanoj kazni.

Istovremeno sud će odrediti novi rok za ispunjenje obaveze i izreći novu novčanu kaznu u većem iznosu nego što je bila ona koja mu je pre izvršena, za slučaj da ni u tom roku ne ispuni obavezu.

Sud će izvršnom dužniku izricati novčane kazne i pretiti novima, određujući daljnje rokove za ispunjenje obaveze, sve dok ukupni zbir izrečenih novčanih kazni ne dostigne desetostruki iznos prve izrečene kazne.

Izvršni dužnik koji ispuni svoju obavezu u roku koji mu je sud odredio, dužan je da bez odlaganja o tome obavesti sud i priloži nesumnjive dokaze o tome. Nesumnjivim će se dokazom smatrati overena pismena izjava izvršnog poverioca o tome da je radnja obavljena, zapisnik sudskog izvršitelja o obavljanju radnje i nalaz i mišljenje sudskog veštaka da je radnja obavljena.

Ako radnja koju može obaviti samo izvršni dužnik ne zavisi isključivo od njegove volje (na primer, stvaranje određenih umetničkih dela i slično), izvršni poverilac nema pravo da traži izvršenje iz stava 1. ovog člana već samo naknadu štete.

Član 220.

Na način predviđen u prethodnom članu izvršenje se sprovodi i kad se izvršni dužnik ponaša protivno obavezi da ne učini određenu radnju ili da trpi preduzimanje određene radnje.

Sud će na predlog izvršnog poverioca rešenjem naložiti izvršnom dužniku da položi jemstvo za štetu ako izvršni poverilac učini verovatnim da bi štetu pretrpeo time što bi se izvršni dužnik i dalje ponašao protivno svojoj obavezi.

Vreme trajanja jemstva prema okolnostima slučaja određuje sud.

Na osnovu rešenja o polaganju jemstva izvršenje se sprovodi na predlog izvršnog poverioca.

Izvršenje radi uspostavljanja pređašnjeg stanja

Član 221.

Ako je zbog ponašanja izvršnog dužnika protivno obavezi iz izvršne isprave nastala promena koja nije u skladu sa pravom izvršnog poverioca, sud će izvršnog poverioca, na njegov zahtev, ovlastiti da sam, a po potrebi i uz pomoć sudskog izvršitelja, uspostavi pređašnje stanje na rizik i trošak izvršnog dužnika.

U pogledu polaganja iznosa potrebnog za podmirenje troškova za uspostavljanje pređašnjeg stanja i određivanja konačne visine tih troškova primenjuje se odredba o troškovima za izvršenje radnji koje može, pored izvršnog dužnika, izvršiti i drugo lice.

Ponovno smetanje državine

Član 222.

Ako je na osnovu izvršne isprave donesene u postupku po tužbi zbog smetanja državine izvršenje sprovedeno ili je izvršni dužnik dobrovoljno ispunio svoju obavezu, a posle toga ponovo učini smetanje državine koje se u suštini ne razlikuje od ranijeg, sud će, na predlog izvršnog poverioca, na osnovu iste izvršne isprave, doneti rešenje o izvršenju kojim se određuje vraćanje stvari u posed odnosno rešenje o izvršenju kojim se izriču kazne za neizvršenje radnje koju može izvršiti samo izvršni dužnik.

Predlog za izvršenje po stavu 1. ovog člana izvršni poverilac može staviti u roku od 30 dana od dana saznanja za ponovno smetanje državine a najdocnije u roku od jedne godine po ponovljenom smetanju.

Pravo na naknadu štete

Član 223.

Odredbama ove glave zakona ne dira se u pravo izvršnog poverioca da u parnici traži naknadu štete koja mu je nanesena time što se izvršni dužnik postupio protivno svojoj obavezi utvrđenoj u izvršnoj ispravi.

IZVRŠENjE ODLUKA IZ OBLASTI PORODIČNOG PRAVA

– PREDAJA I ODUZIMANjE DETETA

Mesna nadležnost

Član 224.

Za odlučivanje o predlogu za izvršenje odluke suda kojom se naređuje predaja deteta roditelju ili drugom licu, odnosno organizaciji kojoj je dete povereno na čuvanje i vaspitanje, nadležan je sud koji je opšte mesno nadležan za stranku koja zahteva izvršenje, kao i sud na čijem se području dete nalazi.

Za sprovođenje izvršenja mesno je nadležan sud na čijem se području dete nalazi u vreme izvršenja.

Član 225.

Predlog za izvršenje može podneti roditelj ili drugo lice kome je dete povereno na čuvanje i vaspitanje kao i organ starateljstva

Način sprovođenja izvršenja

Član 226.

Prilikom sprovođenja izvršenja sud posebno vodi računa o potrebi da se u najvećoj meri zaštiti interes deteta.

Sud će rešenjem o izvršenju ostaviti izvršnom dužniku rok od tri dana od dana dostavljanja rešenja da preda dete roditelju ili drugom licu, odnosno organizaciji kojoj je dete povereno na čuvanje i vaspitanje, pod pretnjom izricanja novčane kazne.

Novčana kazna se izriče i njeno izvršenje sprovodi prema odredbama ovog zakona o izvršenju radnje koju može izvršiti samo izvršni dužnik.

Ako se izvršenje nije moglo sprovesti izricanjem i izvršenjem odluke o novčanoj kazni, izvršenje će se sprovesti oduzimanjem deteta od lica kod koga se dete nalazi i predajom deteta roditelju odnosno drugom licu ili organizaciji kojoj je dete povereno na čuvanje i vaspitanje.

Oduzimanje i predaju deteta iz stava 4. ovoga člana može obaviti samo sudija u saradnji sa psihologom organa starateljstva, škole, porodičnog savetovališta ili druge specijalizovane ustanove za posredovanje u porodičnim odnosima.

Nastavak izvršenja

Član 227.

Sud će na predlog stranke kojoj je dete povereno, nastaviti izvršenje po istom rešenju o izvršenju ako se dete u roku od 60 dana od dana predaje deteta ponovo zatekne kod lica od koga je oduzeto.

Oduzimanje deteta

Član 228.

Izuzetno od odredbi iz prethodnog člana, u slučaju kad se utvrdi da je ugrožen život, zdravlje ili psihofizički razvoj deteta, sud će, bez prethodnog ostavljanja roka za predaju izricanjem i izvršenjem novčane kazne sprovesti izvršenje tako što će oduzeti dete i predati ga roditelju ili drugom licu odnosno organizaciji kojoj je dete povereno na čuvanje i vaspitanje.

Izvršenje se sprovodi uz saradnju organa starateljstva, a na način iz člana 226. stav 4. i 5. ovog zakona.

Glava peta

IZVRŠENjE RADI VRAĆANjA ZAPOSLENOG NA RAD

Mesna nadležnost

Član 229.

Za odlučivanje o predlogu za izvršenje na osnovu izvršne isprave po kojoj je poslodavac dužan da zaposlenog vrati na rad ili da ga rasporedi na odgovarajuće radno mesto, mesno je nadležan sud na čijem se području nalazi sedište poslodavca.

Rok za podnošenje predloga za izvršenje

Član 230.

Predlog za izvršenje iz člana 229. ovog zakona može se podneti u roku od 30 dana od dana kada je izvršni poverilac stekao pravo da predlog podnese.

Način sprovođenja izvršenja

Član 231.

Izvršenje na osnovu izvršne isprave po kojoj je poslodavac dužan da zaposlenog vrati na rad ili da ga rasporedi na odgovarajuće radno mesto sprovodi se izricanjem novčane kazne poslodavcu.

Novčana kazna se izriče prema odredbama člana 46. ovog zakona.

Naknada izgubljene zarade u slučaju vraćanja zaposlenog na rad

Član 232.

Izvršni poverilac koji je podneo predlog da bude vraćen na rad, može predložiti da sud donese rešenje kojim će odrediti da mu izvršni dužnik isplati na ime zarade mesečne iznose dospele od pravnosnažnosti presude do ponovnog vraćanja na rad i odrediti izvršenje radi naplate utvrđenih iznosa.

Predlog za naknadu može se spojiti sa predlogom za izvršenje ili može biti podnesen naknadno do okončanja izvršnog postupka.

Rešenje kojim se predlog za naknadu usvaja ima dejstvo rešenja o izvršenju.

Izvršni dužnik – poslodavac može predložiti sudu da stavi van snage rešenje iz stava 3. ovog člana ako su se po donošenju rešenja izmenile okolnosti na osnovu kojih je ono doneseno.

Naknada mesečne zarade određuje se u iznosu koji bi zaposeleni ostvario da je bio na radu.

Ako je sud delimično usvojio zahtev za isplatu naknade zarade izvršnom poveriocu, on može da ostatak zarade ostvaruje u parničnom postupku.

Glava šesta

IZVRŠENjE ODLUKE O DEOBI STVARI

Mesna nadležnost

Član 233.

Za odlučivanje o predlogu za izvršenje i za sprovođenje rešenja o deobi mesno je nadležan sud na čijem se području nalazi suvlasnička stvar.

Fizička deoba

Član 234.

Fizičku deobu suvlasničke stvari sud će odrediti ako je takva deoba predviđena izvršnom ispravom.

Pojedine radnje sprovođenja fizičke deobe preduzima, prema okolnostima slučaja, sudija ili, po njegovom ovlašćenju, sudijski pomoćnik ili sudski izvršilac.

Sud će pozvati učesnike da prisustvuju sprovođenju deobe.

U slučaju potrebe sud će odrediti i veštačenje.

Deoba prodajom

Član 235.

Ako na osnovu izvršne isprave suvlasničku stvar treba prodati radi njene deobe, prodaja će se sprovesti na način propisan ovim zakonom za izvršenje na pokretnoj odnosno nepokretnoj stvari, ako se stranke o pojedinim pitanjima drukčije ne sporazumeju.

Troškovi postupka

Član 236.

Troškove sprovođenja izvršenja po odredbama ove glave snose svi suvlasnici, srazmerno vrednosti svojih delova u suvlasničkoj stvari.

Suvlasnik koji je prouzrokovao posebne troškove dužan je da ih nadoknadi onim suvlasnicima koji su te troškove imali.

Glava sedma

UPISIVANjE U JAVNE KNjIGE

Mesna nadležnost

Član 237.

Za odlučivanje o predlogu za izvršenje radi zasnivanja prava na nepokretnosti upisom u javnu knjigu mesno je nadležan sud koji vodi javnu knjigu u koju treba izvršiti upis, odnosno drugi sud određen republičkim zakonom na čijem se području nalazi sud odnosno drugi organ koji vodi javnu knjigu.

Za sprovođenje izvršenja kojim je utvrđenja obaveza upisa u javnu knjigu nadležan je sud, odnosno drugi organ koji vodi javnu knjigu za tu nepokretnost.

Način sprovođenja izvršenja

Član 238.

Na osnovu izvršne isprave kojom je utvrđena obaveza upisa u javnu knjigu, sud određuje da se u javnoj knjizi sprovede odgovarajući upis.

Upis određen rešenjem o izvršenju sprovodi se po službenoj dužnosti.

Upis prava svojine kad izvršni dužnik nije upisan kao vlasnik

Član 239.

Kad izvršni dužnik nije upisan kao vlasnik nepokretnosti, upis prava svojine izvršnog poverioca na toj nepokretnosti može se izvršiti ako izvršni poverilac, uz predlog za izvršenje, podnese dokaz, saglasno propisima o upisu prava na nepokretnosti, da je pravni prethodnik izvršnog dužnika lice koje je upisano kao vlasnik.

Upis drugog prava kad izvršni dužnik nije upisan kao vlasnik

Član 240.

Kad je po izvršnoj ispravi izvršni poverilac ovlašćen da prema izvršnom dužniku traži upis založnog ili nekog drugog prava na nepokretnosti, osim prava svojine, a izvršni dužnik nije upisan kao vlasnik na nepokretnosti, izvršni poverilac može u predlogu za izvršenje zahtevati da se pravo svojine upiše na izvršnog dužnika, a zatim da se izvrši upis prava izvršnog poverioca, ako podnese dokaz, saglasno propisima o upisu prava na nepokretnostima, da je izvršni dužnik stekao pravo svojine na toj nepokretnosti.

Upis prava u druge javne knjige

Član 241.

Odredbe ove glave shodno se primenjuju na upis prava u druge javne knjige, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.

Glava osma

IZDEJSTVOVANjE IZJAVE VOLjE

Bezuslovno potraživanje

Član 242.

Ako je izvršni dužnik odlukom koja ima svojstvo izvršne isprave obavezan na davanje izjave volje, smatra se da je izjavu sadržine kao u izvršnoj ispravi dao momentom pravnosnažnosti te odluke.

Ako je izvršni dužnik sudskim ili upravnim poravnanjem obavezan na davanje izjave volje, smatra se da je izjavu sadržine kao u poravnanju dao danom kada je njegova obaveza po poravnanju dospela.

Uslovno potraživanje

Član 243.

Ako ispunjenje potraživanja na davanje izjave volje zavisi od ispunjenja neke obaveze izvršnog poverioca ili kog drugog uslova, smatra se da je izvršni dužnik dao izjavu volje kad je izvršni poverilac ispunio svoju obavezu ili kad bude ispunjen koji drugi uslov koji se dokazuje se javnom ispravom ili po zakonu overenom ispravom.

DEO PETI

POSEBNA PRAVILA IZVRŠENjA U TRGOVINSKIM

I SA TRGOVINSKIM POVEZANIM STVARIMA

Glava prva

IZVRŠENjE U TRGOVINSKIM STVARIMA

1. Osnovna pravila

Svojstvo izvršnog dužnika

Član 244.

Pravila ove glave zakona primenjuju se u trgovinskim stvarima, kada je izvršni dužnik pravno lice ili preduzetnik ili fizičko lice koje obavlja delatnost radi sticanja dobiti i ima otvoren račun u skladu sa propisima o platnom prometu.

Pravila ove glave zakona primeniće se na izvršenje odluka trgovinskih sudova i kada se ne radi o licima iz prethodnog stava, ako izvršni poverilac predlaže izvršenje na akcijama ili udelima, ili ako se predlaže skraćeni izvršni postupak na osnovu verodostojnih isprava predviđenih u članu 255. ovog zakona.

Sadržina predloga za izvršenje

Član 245.

U predlogu za izvršenje, pored obavezne sadržine predviđene članom 50. ovog zakona, moraju biti označeni sledeći podaci:

matični broj izvršnog dužnika,

poreski broj izvršnog dužnika,

imena banaka i brojevi računa izvršnog dužnika kod poslovnih banaka,

ime banke i broj računa izvršnog poverioca.

Ako na zahtev izvršnog poverioca izvršni dužnik ne dostavi, bez odlaganja, podatke iz stava 1. ovog člana, izvršni poverilac može da preda predlog i bez njih, uz dokaz o traženju podataka, a sud će zatražiti od organizacije za prinudnu naplatu da mu dostavi ove podatke.

Zahtev organizaciji za prinudnu naplatu za dostavljanje podataka može da dostavi i neposredno izvršni poverilac ako priloži dokaz da je pokrenuo postupak prinudnog izvršenja.

Organizacija za prinudnu naplatu je dužna da bez odlaganja dostavi tražene podatke.

Dostavljanje

Član 246.

Dostavljanje pravnim licima se vrši na adresu sedišta pravnog lica upisanog u registar pravnih lica. U slučaju da je ovakvo dostavljenje neuspešno, izvršiće se na adresu lica ovlašćenog za zastupanje koja je upisana u registru.

Ako je dostavljanje po odredbi stava 1. ovog člana ostalo neuspešno, dostavljanje pravnom licu se vrši isticanjem na oglasnu tablu suda i smatraće se da je dostava izvršena protekom roka od osam dana od dana isticanja na oglasnu tablu suda.

2. Zajedničke odredbe o izvršenju na akcijama i udelima u društvu

sa ograničenom odgovornošću

Mesna nadležnost

Član 247.

Za dozvolu izvršenja i sprovođenje izvršenja na akcijama akcionarskog društva i udelima u društvu sa ograničenom odgovornošću, nadležan je trgovinski sud na čijem se području vodi javni registar društava u kome je upisano društvo na čijim se akcijama, odnosno udelima izvršenje predlaže.

Izvršne radnje

Član 248.

Izvršenje na akcijama i udelima u društvu sa ograničenom odgovornošću sprovodi se plenidbom, procenom, prodajom i namirenjem izvršnog poverioca.

3. Izvršenje na akcijama

Član 249.

Rešenje o izvršenju na akcijama dostavlja se izvršnom poveriocu, izvršnom dužniku i Centralnom registru hartija od vrednosti .

Izvršni dužnik od momenta plenidbe ne može raspolagati zaplenjenom akcijom.

Dostavljanjem rešenja o izvršenju na akcijama Centralnom registru vrši se plenidba akcija koje su predmet izvršenja.

Momentom plenidbe, izvršni poverilac stiče založno pravo na zaplenjenim akcijama.

Centralni registar hartija od vrednosti će po prijemu rešenja o izvršenju, ili na zahtev izvršnog poverioca, bez odlaganja upisati u registar založno pravo na akcijama. Od momenta upisa, treća lica nisu savesna u odnosu na postojanje založnog prava izvršnog poverioca.

Procena i prodaja

Član 250.

Vrednost akcije utvrđuje sud.

Ako se akcija kotira na berzi, njena vrednost se utvrđuje kao prosečna cena akcija na berzi u poslednjih 30 dana, na osnovu berzanskog izveštaja. Ako se vrednost ne može utvrditi na ovaj način, na predlog jedne od stranaka sud će odrediti veštačenje.

Ako su akcije predmet berzanske trgovine, unovčiće se na berzi.

Akcije se mogu prodati i na drugi način koji je predviđen zakonom kojim se uređuje promet akcija.

Na procenu i prodaju akcija, kao i namirenje izvršnog poverioca iz dobijene cene, primenjuju se pravila o namirenju prodajom pokretnih stvari.

4. Izvršenje na udelima u društvu sa ograničenom odgovornošću

Plenidba

Član 251.

Rešenje o izvršenju na udelu u društvu sa ograničenom odgovornošću dostavlja se izvršnom poveriocu, izvršnom dužniku i sudu, odnosno organizaciji koja vodi javni registar društava sa ograničenom odgovornošću.

Dostavljanjem rešenja o izvršenju na udelu u društvu sa ograničenom odgovornošću sudu odnosno organizaciji iz stava 1. ovog člana, vrši se plenidba udela koji je predmet izvršenja.

Plenidbom izvršni poverilac stiče založno pravo na udelu.

Rešenje o plenidbi dostavlja se društvu sa ograničenom odgovornošću koje je dužno da istoga dana izvrši upis založnog prava u knjigu članova društva.

Rešenje o plenidbi dostavlja se i sudu, odnosno organizaciji koja vodi javni registar društava sa ograničenom odgovornošću, koja će bez odlaganja ubeležiti založno pravo na udelu.

Od konstituisanja založnog prava izvršni dužnik ne može raspolagati udelom.

Procena i prodaja

Član 252.

Na procenu i prodaju udela shodno se primenjuju pravila ovog zakona koja važe za procenu i prodaju akcija.

Pravo preče kupovine

Član 253.

Prilikom prodaje udela u društvu sa ograničenom odgovornošću, preostali članovi društva imaju pravo preče kupovine.

Pravo preče kupovine preostalih članova društva se ostvaruje po pravilima o ostvarivanju prava preče kupovine kod izvršenja na nepokretnostima.

Glava druga

SKRAĆENI IZVRŠNI POSTUPAK

Svojstvo stranaka

Član 254.

Skraćeni izvršni postupak se može sprovesti ako su izvršni poverilac i izvršni dužnik pravna lica, preduzetnici, fizička lica koja obavljaju delatnost radi sticanja dobiti i imaju otvoren račun u skladu sa propisima o platnom prometu, kao i fizička lica u svojstvu dužnika iz ugovora o komercijalnom kreditu.

Verodostojna isprava na osnovu koje se može sprovesti skraćeni postupak

Član 255.

Skraćeni izvršni postupak se može sprovesti na osnovu verodostojne isprave koja ima i svojstvo sredstva plaćanja, i to:

menica i ček sa protestom i povratnim računom ako je to potrebno za zasnivanje potraživanja;

obveznice i druge hartije od vrednosti koje imaocu daju pravo na isplatu nominalne vrednosti;

dospela bezuslovna bankarska garancija;

dospeli bezuslovni akreditiv;

overena izjava izvršnog dužnika kojom ovlašćuje izvršnog poverioca na prenos novčanih sredstava;

javna isprava koja konstituiše izvršnu novčanu obavezu.

Skraćeni izvršni postupak se ne može sprovesti na osnovu strane isprave.

Predlog za sprovođenje skraćenog izvršnog postupka

Član 256.

Izvršni poverilac koji želi da se na osnovu verodostojnih isprava iz prethodnog člana sprovede skraćeni postupak izvršenja, dužan je da u predlogu za izvršenje to izričito naznači.

Ako izvršni poverilac ne označi da se radi o izvršenju na sredstvima plaćanja odnosno da se radi o skraćenom postupku izvršenja, izvršenje će se sprovesti po odredbama ovog zakona predviđenim za izvršenje na osnovu verodostojne isprave.

Dozvola izvršenja

Član 257.

Kad utvrdi da su ispunjeni uslovi za skraćeni izvršni postupak, sud će doneti rešenje o izvršenju u skladu sa odredbom člana 53. ovog zakona.

Protiv rešenja kojim se odbija ili odbacuje predlog za dozvolu izvršenja po skraćenom postupku dozvoljena je žalba.

Prigovor

Član 258.

Protiv rešenja o izvršenju po skraćenom postupku izvršni dužnik ima pravo prigovora.

Prigovor se može izjaviti iz sledećih razloga:

1) da je u ispravu iz člana 255. ovog zakona unet neistinit sadržaj;

2) da je isprava potpisana od neovlašćenog lica;

3) da je obaveza iz isprave ranije izvršena nalogom za plaćanje;

4) da obaveza iz isprave nisu dospele.

Prigovor se može izjaviti u roku od tri dana od prijema rešenja o izvršenju po skraćenom postupku.

Dokazi uz prigovor

Član 259.

Izvršni dužnik je obavezan da uz prigovor podnese dokaze, i to:

1) pravosnažnu sudsku odluku kojom je utvrđena neistinitost isprave ili izvod iz Centralnog registra hartija od vrednosti, ako tvrdi da je isprava neistinita;

2) izvod iz registra o licu ovlašćenom za zastupanje u momentu izdavanja isprave, ako tvrdi da je isprava potpisana od strane neovlašćenog lica;

3) nalog za plaćanje u pismenoj ili elektronskoj formi na osnovu koga je izvršen prenos sredstava, ako tvrdi da je obaveza ispunjena.

U slučaju prigovora nedospelosti obaveze iz isprave, nedospelost mora da proizilazi iz same isprave.

Postupak po prigovoru

Član 260.

O prigovoru odlučuje veće sastavljeno od troje sudija suda koji je doneo rešenje izvršenju po skraćenom izvršnom postupku.

Ako sud nađe da je prigovor osnovan, ukinuće rešenje o izvršenju po skraćenom postupku u delu u kome je određeno izvršenje i predmet dostaviti parničnom sudu na dalji postupak, kao u postupku izvršenja na osnovu verodostojne isprave.

Sud je obavezan da rešenje o prigovoru donese u roku od osam dana od dana prijema prigovora u sudu.

Prigovor odlaže izvršenje rešenja o izvršenju.

Žalba

Član 261.

Protiv rešenja kojim se prigovor odbacuje ili odbija izvršni dužnik ima pravo žalbe.

Rok za izjavljivanje žalbe iz stava 1. ovog člana je tri dana.

Žalba ne zadržava izvršenje.

Odluka po žalbi donosi se u roku od osam dana od dana prijema predmeta u drugostepenom sudu.

Drugostepeni sud povodom žalbe može da ukine rešenje veća ili da ga potvrdi.

Ako ukine rešenje kojim je odbačen prigovor predmet se vraća veću prvostepenog suda na ponovno odlučivanje povodom prigovora.

Ako drugostepeni sud ukine rešenje kojim je prigovor odbijen, staviće van snage rešenje o izvršenju doneto u skraćenom postupku u delu kojim je određeno izvršenje, a postupak će se nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

DEO ŠESTI

OBEZBEĐENjE

Glava prva

OSNOVNA PRAVILA

Član 262.

Postupak obezbeđenja pokreće se predlogom stranke, a predlogom drugih lica, odnosno organa samo kad je to zakonom određeno.

U predlogu za obezbeđenje navodi se potraživanje čije se obezbeđenje traži, zakonski razlozi za obezbeđenje, činjenice i dokazi iz kojih sud utvrđuje da je postojanje zakonskih razloga za obezbeđenje verovatno i vrsta sredstva obezbeđenja, pod uslovom da sud usvoji predlog i izrekne obezbeđenje.

Član 263.

Kao sredstva obezbeđenja mogu se odrediti samo založno pravo na nepokretnim i pokretnim stvarima na osnovu sporazuma stranaka, založno pravo na nepokretnosti na osnovu izvršne isprave, prethodne mere i privremene mere.

Član 264.

Obezbeđenje nije dopušteno na stvarima i pravima koja po zakonu ne mogu biti predmet izvršenja.

Shodna primena odredaba određenih zakona

Član 265.

U postupku raspravljanja i odlučivanja o predlogu za obezbeđenje shodno se primenju odredbe Zakona o parničnom postupku, osim kad je ovim zakonom drukčije određeno.

U postupku izvršenja rešenja o obezbeđenju, shodno se primenjuju odredbe ovog zakona koje uređuju postupak izvršenja, osim kad je odredbama ove glave zakona drugačije određeno.

Nadležnost i sastav suda

Član 266.

Ako je postupak obezbeđenja pokrenut pre pokretanja parničnog postupka, odnosno drugog postupka u kome se odlučuje o osnovanosti potraživanja čije se obezbeđenje traži, nadležan je sud koji je nadležan za odlučivanje u prvom stepenu o osnovanosti potraživanja.

U postupku obezbeđenja postupa i odluke donosi sudija pojedinac, nezavisno od toga u kom sastavu treba da odlučuje sud o osnovanosti potraživanja.

Ako je postupak obezbeđenja pokrenut istovremeno ili po pokretanju parničnog, odnosno drugog postupka u kome se odlučuje o osnovanosti potraživanja čije se obezbeđenje traži, u postupku obezbeđenja postupa i odluke donosi sud, odnosno drugi organ koji odlučuje o potraživanju.

Ako je predlog za obezbeđenje podnesen pred sudom pred kojim se vodi postupak po žalbi protiv odluke o glavnoj stvari, odnosno u postupku po vanrednom pravnom leku, taj sud će odlučiti o predloženom sredstvu obezbeđenja i o tome bez odlaganja obavestiti prvostepeni sud.

Ako je predlog za obezbeđenje podnet u toku postupka izvršenja, po njemu postupa i odluke donosi sud pred kojim se vodi izvršni postupak.

Za obezbeđenje na stvarima i pravima o kojima se vode javne knjige ili drugi registri, isključivo je nadležan sud na čijem području se nalazi sedište organa ili organizacije koja vodi tu knjigu odnosno registar.

Posebna pravila postupka obezbeđenja

Član 267.

U postupku obezbeđenja, sud može doneti rešenje o obezbeđenju, pre dostavljanja predloga protivnoj stranci i pre nego što je protivnoj stranci omogućio da se o predlogu izjasni:

ako bi predlagač obezbeđenja, zbog odlaganja, mogao pretrpeti nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu;

radi otklanjanja neposredne opasnosti protivpravnog oštećenja stvari ili gubitka odnosno teškog ugrožavanja prava;

radi sprečavanja nasilja.

U postupku obezbeđenja sud će razmotriti samo one činjenice i izvesti samo one dokaze koje stranke predlože, a koje sud smatra bitnim za odlučivanje o predlogu za obezbeđenje. Dokaz saslušanjem stranaka sud će izvesti isključivo radi utvrđenja postojanja zakonskih razloga za obezbeđenje, koji se u datim okolnostima ne mogu utvrditi drugim dokaznim sredstvima.

Za utvrđivanje postojanja zakonskih razloga za obezbeđenje dovoljna je verovatnoća da činjenice od kojih zavisi ocena tih razloga postoje, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.

U postupku obezbeđenja potraživanja iz bračnih i porodičnih odnosa, isključena je javnost.

Dostavljanje pismena u postupku obezbeđenja vrši se shodnom primenom odredaba o dostavljanju u postupku izvršenja.

Član 268.

Rešenje o obezbeđenju sadrži odluku suda o sredstvu obezbeđenja, kratko obrazloženje zakonskih razloga za usvajanje predloga o obezbeđenju i pouku o tome da li žalba zadržava izvršenje rešenja, u kom roku i kom sudu se žalba može izjaviti.

Pravni lekovi

Član 269.

Žalba protiv rešenja o obezbeđenju, kao i žalba protiv rešenja kojim se predlog za obezbeđenje odbacuje ili odbija, podnosi se u roku od tri dana od dana dostavljanja rešenja.

Žalba protiv rešenja o obezbeđenju zadržava izvršenje rešenja samo kad je ovim zakonom određeno.

Žalba iz stava 1. ovog člana, zajedno sa spisima predmeta, dostavlja se bez odlaganja sudu nadležnom za odlučivanje o žalbi, koji o njoj odlučuje u roku od osam dana od dana prijema spisa.

Prekoračenje rokova iz stava 3. ovog člana smatra se odugovlačenjem postupka od strane sudije, u smislu odredaba Zakona o sudijama.

U postupku obezbeđenja nisu dopušteni revizija i predlog za ponavljanje postupka.

Glava druga

ZALOŽNO PRAVO NA NEPOKRETNIM I POKRETNIM

STVARIMA NA OSNOVU SPORAZUMA STRANAKA

Mesna nadležnost

Član 270.

Za odlučivanje o predlogu za obezbeđenje novčanog potraživanja zasnivanjem založnog prava na nepokretnosti na osnovu sporazuma stranaka nadležan je sud koji vodi javnu knjigu u koju treba izvršiti upis, odnosno sud na čijem je području organ koji vodi javnu knjigu u koju treba izvršiti upis.

Za sprovođenje obezbeđenja nadležan je sud, odnosno organ koji vodi javnu knjigu za tu nepokretnost.

Za odlučivanje o predlogu za obezbeđenje novčanog potraživanja zasnivanjem založnog prava na pokretnoj stvari na osnovu sporazuma stranaka i za sprovođenje obezbeđenja nadležan je sud na čijem se području ta stvar nalazi.

Član 271.

Poverilac i dužnik mogu saglasno tražiti od suda da odredi i sprovede upis založnog prava na nepokretnosti dužnika, odnosno da odredi i sprovede popis pokretnih stvari dužnika radi obezbeđenja novčanog potraživanja poverioca zasnivanjem založnog prava na nepokretnoj ili pokretnoj stvari dužnika.

Član 272.

Na predlog stranaka, sud će odrediti ročište na kome će u zapisniku utvrditi sporazum stranaka o postojanju novčanog potraživanja i vremenu njegovog dospeća i njihovu saglasnost da se upisom založnog prava na nepokretnosti izvršnog dužnika, odnosno da se zasnivanjem založnog prava popisom pokretnih stvari dužnika, obezbeđuje novčano potraživanje.

Potpisani zapisnik o sporazumu stranaka iz stava 1. ovog člana ima snagu sudskog poravnanja.

Određivanje i sprovođenje obezbeđenja

Član 273.

Na osnovu sporazuma iz člana 272. ovog zakona sud će rešenjem odrediti upis i preduzeti sve što je potrebno radi sprovođenja upisa založnog prava na nepokretnosti dužnika, odnosno odrediti i sprovesti popis pokretnih stvari dužnika.

Rešenje iz stava 1. ovog člana ima značaj rešenja o obezbeđenju.

Primena drugih odredaba Zakona

Član 274.

Na obezbeđenje novčanih potraživanja poverioca zasnivanjem založnog prava na nepokretnosti dužnika, na osnovu sporazuma stranaka, shodno se primenjuju odredbe člana 265. ovog zakona.

Na obezbeđenje novčanog potraživanja poverioca zasnivanjem založnog prava na pokretnoj stvari dužnika, na osnovu sporazuma stranaka, shodno se primenjuju odredbe čl. 74-80. ovog zakona.

Prodaja nepokretne, odnosno pokretne

stvari izvršnog dužnika

Član 275.

Na predlog poverioca, sud će rešenjem, kada utvrdi da je sporazum stranaka iz člana 272. ovog zakona postao izvršan, odrediti i sprovesti izvršenje na nepokretnoj, odnosno pokretnoj stvari dužnika, radi namirenja obezbeđenja novčanog potraživanja poverioca prema odredbama o izvršenju na nepokretnosti (čl.100-153) odnosno odredbama o izvršenju na pokretnim stvarima (čl. 71-99) osim odredbe o izuzimanju od izvršenja iz člana 72. ovog zakona.

Rešenje iz stava 1. ovog člana ima značaj rešenja o izvršenju.

Upis rešenja o izvršenju na nepokretnosti (član104) ima pravno dejstvo od dana upisa založnog prava na nepokretnostima u postupku obezbeđenja (čl. 273. i 274).

Radnja popisa pokretnih stvari ne ponavlja se, a obavljeni popis stvari ima pravno dejstvo od dana sticanja založnog prava u postupku obezbeđenja (čl. 273. i 274. stav 2).

Glava treća

ZALOŽNO PRAVO NA NEPOKRETNOSTI

NA OSNOVU IZVRŠNE ISPRAVE

1. Založno pravo na stvarima i pravima o kojima se vode javne knjige

Mesna nadležnost

Član 276.

Za odlučivanje o predlogu za obezbeđenje novčanog potraživanja zasnivanjem založnog prava na nepokretnosti i sprovođenju obezbeđenja nadležan je sud na čijem području se nalazi nepokretnost na kojoj treba upisati založno pravo.

Uslovi zasnivanja

Član 277.

Na osnovu izvršne isprave koja glasi na novčano potraživanje, izvršni poverilac ima pravo da zahteva obezbeđenje tog potraživanja zasnivanjem založnog prava na nepokretnosti izvršnog dužnika.

Način zasnivanja

Član 278.

Založno pravo na nepokretnosti zasniva se upisom u javnu knjigu.

Prilikom upisa založnog prava, u javnu knjigu će se upisati izvršnost potraživanja za koje je dozvoljeno založno pravo.

Ako je izvršni poverilac, pre nego što je potraživanje postalo izvršno, već stekao na osnovu ugovora založno pravo za to potraživanje na istoj nepokretnosti ili je založno pravo predbeleženo, sud će, na predlog izvršnog poverioca, odrediti da se u javnoj knjizi upiše izvršnost potraživanja.

Dejstvo upisa

Član 279.

Upis založnog prava i upis izvršnosti potraživanja imaju dejstvo da se izvršenje na toj nepokretnosti može sprovesti i prema trećem licu koje je tu nepokretnost docnije steklo.

2. Sticanje založnog prava na stvarima i pravima

o kojima se ne vode javne knjige

Potraživanja koja se mogu obezbediti

Član 280.

Radi obezbeđenja novčanog potraživanja koje se ne može obezbediti predbeležbom u javnu knjigu ili u drugi javni registar, može se odrediti obezbeđenje ustanovljavanjem privremenog založnog prava, pod uslovom da predlagač učini verovatnim da postoji opasnost da bi se bez ovog obezbeđenja docnije izvršenje moglo osujetiti ili znatno otežati.

Način sticanja založnog prava

Član 281.

Založno pravo stiče se popisom, pod uslovima određenim ovim zakonom.

Shodna primena

Član 282.

Na prestanak založnog prava, kao i na prodaju ili unovčenje stvari i prava o kojima se ne vode javne knjige shodno će se primenjivati pravila o založnom pravu na pokretnim stvarima.

Glava četvrta

PRETHODNE MERE

Mesna nadležnost

Član 283.

Za odlučivanje o predlogu za obezbeđenje prethodnom merom i za sprovođenje takve mere, mesno je nadležan sud koji bi bio nadležan za izvršenje na predmetu na kome je obezbeđenje predloženo.

Uslovi za određivanje prethodne mere

Član 284.

Prethodna mera određuje se na osnovu domaće odluke koja glasi na novčano potraživanje, a nije postala pravnosnažna ili nije postala izvršna, ako izvršni poverilac učini verovatnim opasnost da bi se bez tog obezbeđenja osujetilo ili znatno otežalo ostvarenje potraživanja.

Odredbe stava 1. ovog člana primenjuju se i u pogledu poravnanja zaključenog pred sudom ili organom koji odlučuje u upravnom postupku, po kome potraživanje nije dospelo.

Prethodna mera može se odrediti na osnovu platnog naloga koji je izdat na osnovu menice ili čeka.

Pretpostavljena opasnost

Član 285.

Smatra se da opasnost, u smislu člana 284. ovog zakona, postoji ako je predlog za obezbeđenje zasnovan na jednoj od sledećih odluka:

1) na platnom nalogu izdatom na osnovu menice ili čeka protiv kog je blagovremeno podnesen prigovor;

2) na presudi donesenoj u krivičnoj stvari, kojom je usvojen imovinskopravni zahtev, a protiv koje je dozvoljeno ponavljanje krivičnog postupka;

3) na odluci po kojoj bi se izvršenje trebalo sprovesti u inostranstvu;

4) na presudi na osnovu priznanja, protiv koje je izjavljena žalba;

5) na poravnanju zaključenom pred sudom ili organom koji odlučuje u upravnom postupku, koje se pobija na način predviđen zakonom.

U slučajevima iz stava 1. tač. 4. i 5. ovog člana sud može, na predlog izvršnog dužnika, obezbeđenje primenom prethodne mere usloviti polaganjem jemstva od strane izvršnog poverioca, za štetu koju bi izvršni dužnik mogao pretrpeti određivanjem prethodne mere.

Obezbeđenje potraživanja čiji obroci nisu dospeli

Član 286.

Obezbeđenje prethodnom merom za nedospele obroke potraživanja po osnovu zakonskog izdržavanja, potraživanje po osnovu naknade štete za izgubljeno izdržavanje usled smrti davaoca izdržavanja i zbog oštećenja zdravlja ili umanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti, određuje se samo za obroke koji će dospeti u jednoj godini.

U slučajevima iz stava 1. ovog člana pretpostavlja se da opasnost postoji ako se protiv izvršnog dužnika već moralo voditi izvršenje radi naplate dospelog obroka ili je takvo izvršenje predloženo.

Vrste prethodnih mera

Član 287.

Kao prethodne mere sud određuje:

1) popis pokretnih stvari;

2) zabranu dužniku izvršnog dužnika da isplati izvršnom dužniku potraživanje ili da mu preda stvari, kao i zabranu izvršnom dužniku da naplati potraživanja, da primi stvari i da njima raspolaže;

3) zabranu banci da izvršnom dužniku ili trećem licu, po nalogu izvršnog dužnika, isplati sa njegovog računa novčani iznos za koji je određena prethodna mera;

4) predbeležbu založnog prava na nepokretnosti izvršnog dužnika ili na pravu upisanom na nepokretnosti.

Sud može, na predlog izvršnog poverioca, s obzirom na okolnosti slučaja, odrediti dve ili više prethodnih mera, ako je to potrebno.

Zabrana isplate novčanih sredstava izvršnog dužnika

Član 288.

Iznos novčanih sredstava izvršnog dužnika na računu kod banke, za koji je određena zabrana isplate, ne može se, dok zabrana traje, preneti sa tog računa, osim radi namirenja obezbeđenog potraživanja.

Prodaja popisanih stvari i prenos potraživanja izvršnog dužnika

Član 289.

Sud će odrediti prodaju popisanih pokretnih stvari koje su podložne brzom kvarenju ili ako postoji opasnost od znatnog pada cene tih stvari.

Prodaja popisanih stvari izvršiće se po odredbama ovog zakona o izvršenju na pokretnim stvarima.

Ako je prethodna mera određena zabranom isplate potraživanja, sud može, na predlog izvršnog poverioca ili izvršnog dužnika, odrediti da se na izvršnog poverioca prenese to potraživanje, radi naplate, u slučaju da postoji opasnost da se potraživanje, zbog zadocnjenja u njegovom ostvarenju, neće moći naplatiti ili će se izgubiti pravo na regres prema trećem licu.

Iznos koji se dobije prodajom stvari ili naplatom potraživanja čuva se kod suda dok se ne obustavi prethodna mera ili dok izvršni poverilac ne predloži izvršenje, a najduže u roku od 30 dana od dana izvršnosti potraživanja.

Rešenje o određivanju prethodne mere

Član 290.

U rešenju kojim se određuje prethodna mera moraju, pored ostalog, biti naznačeni iznos potraživanja koje se obezbeđuje, sa kamatom i troškovima, mera obezbeđenja i vreme za koje se ona određuje.

Vreme iz stava 1. ovoga člana može trajati najduže do isteka roka od osam dana po nastupanju uslova za prinudno izvršenje.

Ako vreme iz stava 1. ovog člana istekne pre nego što odluka na osnovu koje je određena prethodna mera postane pravnosnažna, sud će, na predlog izvršnog poverioca, produžiti to vreme, pod uslovom da se nisu promenile okolnosti pod kojima je mera određena.

Ukidanje prethodne mere

Član 291.

Sud će, na predlog izvršnog dužnika, obustaviti postupak i ukinuti sprovedene radnje:

1) ako izvršni dužnik položi sudu iznos potraživanja koje se obezbeđuje, sa kamatom i troškovima;

2) ako izvršni dužnik učini verovatnim da je potraživanje u vreme donošenja rešenja o određivanju prethodne mere već bilo naplaćeno ili dovoljno obezbeđeno;

3) ako je pravnosnažno utvrđeno da potraživanje nije nastalo ili da je prestalo.

Sud će obustaviti postupak i ukinuti sprovedene radnje ako u roku od 15 dana od dana isteka vremena za koje je prethodna mera određena ne budu ispunjeni uslovi za prinudno izvršenje.

U slučajevima iz stava 1. tač. 2. i 3. i stava 2. ovog člana troškove prouzrokovane određivanjem i sprovođenjem prethodne mere, izvršni poverilac je dužan da naknadi izvršnom dužniku.

U tim slučajevima izvršni dužnik ima prema izvršnom poveriocu i pravo na naknadu pričinjene štete.

Obustava u slučaju da izvršni poverilac ne traži izvršenje

Član 292.

U slučaju da uslovi za prinudno izvršenje budu ispunjeni pre isteka vremena za koje je određena prethodna mera, sud će, na predlog izvršnog dužnika, obustaviti postupak i ukinuti sprovedene radnje, ako izvršni poverilac ne podnese predlog za izvršenje u roku od 15 dana od dana nastupanja tih uslova.

Glava peta

PRIVREMENE MERE

1. Osnovna pravila

Član 293.

Privremena mera može se odrediti pre pokretanja i u toku sudskog ili upravnog postupka, kao i po okončanju tih postupaka, sve dok izvršenje ne bude sprovedeno.

Član 294.

 

Privremena mera nije dopuštena ako se obezbeđenje može ostvariti drugim sredstvom obezbeđenja kojim se može postići ista svrha.

Član 295.

Izvršni poverilac može, u predlogu za određivanje privremene mere ili naknadno, izjaviti da se, umesto privremene mere, zadovoljava polaganjem od strane izvršnog dužnika, određenog iznosa na ime jemstva.

Polaganje jemstva, umesto privremene mere može se odrediti i na predlog izvršnog dužnika.

Ako izvršni dužnik položi jemstvo, sud će obustaviti postupak i ukinuti već sprovedene radnje.

Član 296.

Sud može, na predlog izvršnog poverioca, odrediti privremenu meru i kad nije učinio verovatnim postojanje potraživanja i opasnost, ako prethodno položi, u ostavljenom mu roku, iznos koji sud odredi kao jemstvo za štetu, koja bi izvršnom dužniku mogla biti nanesena određivanjem i sprovođenjem privremene mere.

  Sud može, na predlog izvršnog dužnika, prema okolnostima slučaja, postupiti po odredbi stava 1. ovog člana i kad je izvršni poverilac učinio verovatnim postojanje potraživanja i opasnosti.

Član 297.

  Sud može, s obzirom na okolnosti slučaja, na predlog izvršnog poverioca, odrediti i više privremenih mera, ako je to potrebno.

Član 298.

U rešenju kojim se određuje privremena mera odrediće se vreme trajanja te privremene mere. Ako je privremena mera određena pre podnošenja tužbe ili pre pokretanja drugog postupka odrediće se rok u kome poverilac mora podneti tužbu, odnosno predlog za pokretanje drugog postupka radi opravdanja mere.

Sud će, na predlog izvršnog poverioca, produžiti vreme trajanja privremene mere, pod uslovom da se nisu promenile okolnosti pod kojima je ta mera određena.

Predlog iz stava 2. ovog člana može se podneti samo pre nego što istekne vreme za koje je privremena mera određena.

Član 299.

Ako izvršni poverilac u određenom roku nije podneo tužbu, odnosno nije pokrenuo drugi postupak radi opravdanja privremene mere, ili je vreme za koje je određena privremena mera isteklo, sud će, na predlog izvršnog dužnika, obustaviti postupak i ukinuti sprovedene radnje.

Na predlog izvršnog dužnika, postupak će se obustaviti i ukinuti sprovedene radnje, ako su se okolnosti zbog kojih je privremena mera određena docnije promenile, tako da ona više nije potrebna.

Član 300.

  Izvršni dužnik ima prema izvršnom poveriocu pravo na naknadu štete koja mu je nanesena privremenom merom za koju je utvrđeno da je bila neosnovana ili koju izvršni poverilac nije opravdao.

2. Privremene mere za obezbeđenje novčanog potraživanja

Član 301.

Privremena mera za obezbeđenje novčanog potraživanja može se odrediti ako je izvršni poverilac učinio verovatnim postojanje potraživanja i opasnost da će bez takve mere izvršni dužnik osujetiti ili znatno otežati naplatu potraživanja, time što će svoju imovinu, odnosno svoja sredstva otuđiti, prikriti ili na drugi način njima raspolagati.

  Izvršni poverilac ne mora dokazivati opasnost ako učini verovatnim da bi predloženom merom izvršni dužnik mogao pretrpeti samo neznatnu štetu.

Smatra se da opasnost postoji naročito:

1) ako bi se potraživanje trebalo ostvariti u inostranstvu;

2) ako se zbog neispunjenja dospelih obroka izdržavanja protiv izvršnog dužnika već vodio izvršni postupak;

3) ako su zakonske obaveze izvršnog dužnika, kao i njegove obaveze utvrđene pravnosnažnom odlukom suda i drugog organa veće od njegovih redovnih prihoda;

4) ako je protiv izvršnog dužnika bezuspešno pokušavano izvršenje koje nije uspelo zato što je on odbio da pruži podatke o tome gde mu se nalazi imovina, kao i da je u toku ranije vođenih izvršnih postupaka davao netačne podatke o svojoj imovini.

Član 302.

Radi obezbeđenja novčanog potraživanja, može se odrediti svaka mera kojom se postiže svrha takvog obezbeđenja, a naročito:

1) zabrana izvršnom dužniku da raspolaže pokretnim stvarima, kao i oduzimanje tih stvari od izvršnog dužnika i poveravanje na čuvanje izvršnom poveriocu ili trećem licu, odnosno čuvanje u sudskom depozitu;

2) zabrana izvršnom dužniku da otuđi ili optereti svoje nepokretnosti ili stvarna prava na nepokretnosti upisana u javnu knjigu u njegovu korist, uz upis te zabrane u javnu knjigu;

3) zabrana dužniku izvršnog dužnika da mu isplati potraživanje ili preda stvari, kao i zabrana izvršnom dužniku da primi stvari, da naplati potraživanje i da primljenim stvarima odnosno naplaćenim iznosom raspolaže;

4) nalog banci ili drugoj finasijskoj organizaciji, kod koje izvršni dužnik ima račun, da izvršnom dužniku ili trećem licu, po nalogu izvršnog dužnika uskrati sa računa izvršnog dužnika isplatu novčanog iznosa za koji je određena privremena mera;

5) oduzimanje od izvršnog dužnika i polaganje u depozit gotovog novca ili hartija od vrednosti.

Zabrane i nalozi iz stava 1. ovog člana smatraju se izvršnim kada rešenje bude dostavljeno licu na koje se odnosi.

Nalog banci ili drugoj finansijskoj organizaciji, iz stava 1. tačke 4. ovog člana dostavlja se organizaciji za prinudnu naplatu, koja ga bez odlaganja dostavlja svim bankama i finansijskim organizacijama kod kojih izvršni dužnik ima račun i istovremeno zabranjuje drugima bankama i finansijskim organizacijama da otvore račun izvršnom dužniku.

Izvršni poverilac u čiju je korist privremena mera izrečena ima pravo da od lica koje je bilo dužno da poštuje zabranu ili nalog zahteva naknadu štete koju je pretrpeo zbog njihovog nepoštovanja.

Izvršni dužnik, odnosno treće lice kome je izdata zabrana ili nalog iz stava 1. tač. 1-4. ovog člana, koji ne postupe po zabrani odnosno nalogu, kazniće se po odredbama člana 46. ovog zakona.

Član 303.

  Privremenom merom ne stiče se založno pravo, ali sud može odrediti, naročito ako postoji opasnost određena u članu 301. stav 3. ovog zakona, da se privremenom merom stiče privremeno založno pravo.

3. Privremene mere za obezbeđenje nenovčanog potraživanja

Član 304.

Radi obezbeđenja nenovčanog potraživanja može se odrediti privremena mera, ako je izvršni poverilac učinio verovatnim postojanje potraživanja i opasnost da će se ostvarenje potraživanja osujetiti ili znatno otežati.

Privremena mera može se odrediti i kad izvršni poverilac učini verovatnim da je mera potrebna da bi se sprečila upotreba sile ili nastanak nenadoknadive štete.

Odredbe člana 301. stav 2. i stav 3. tačka 1. ovog zakona primenjuju se i u pogledu privremene mere za obezbeđenje nenovčanog potraživanja.

Član 305.

  Radi obezbeđenja nenovčanog potraživanja može se odrediti svaka mera kojom se postiže svrha takvog obezbeđenja, a naročito:

1) zabrana otuđenja i opterećenja pokretnih stvari na koje je upravljeno potraživanje, oduzimanje tih stvari i poveravanje na čuvanje izvršnom poveriocu ili trećem licu, odnosno čuvanje u sudskom depozitu;

2) zabrana otuđenja i opterećenja nepokretnosti na koju je upravljeno potraživanje, uz upis zabrane u javnu knjigu;

3) zabrana izvršnom dužniku da preduzima radnje koje mogu naneti štetu izvršnom poveriocu, kao i zabrana da se izvrše promene na stvarima na koje je upravljeno potraživanje;

4) zabrana dužniku izvršnog dužnika da izvršnom dužniku preda stvari na koje je upravljeno potraživanje;

5) zabrana otuđenja i opterećenja akcija ili udela u društvu na koje upravljeno potraživanje i zabeležba ove zabrane u Centralnom registru hartija od vrednosti, odnosno knjizi udelničara i javnom registru društava sa ograničenom odgovornošću, zabrana korišćenja i raspolaganja pravima iz akcija i udela i poveravanje akcija ili udela na upravljanje trećem licu, uključići postavljanje privremene uprave društvom;

6) nalog izvršnom dužniku da obavi određene radnje potrebne da bi se sačuvala pokretna ili nepokretna stvar, sprečila njena fizička promena, oštećenje ili uništenje;

7) ovlašćenje izvršnom poveriocu da sam ili preko trećeg lica učini neku radnju ili pribavi određenu stvar o trošku izvršnog dužnika, naročito ako je to neophodno da bi se uspostavilo pređašnje stanje;

8) plaćanje naknade zarade zaposlenom u toku spora o nezakonitosti odluke o prestanku radnog odnosa, ako je to neophodno za njegovo izdržavanje i izdržavanje lica koja je po zakonu dužan da izdržava, uz istovremeno određivanje sredstava izvršenja za prinudnu naplatu naknade zarade ili privremeno vraćanje zaposlenog na rad;

9) privremeno uređenje spornog odnosa, da bi se otklonila opasnost od nasilja ili veće nenadoknadive štete.

Izvršni poverilac u čiju je korist privremena mera izrečena ima pravo da, od lica koje je bilo dužno da poštuje zabranu ili nalog, zahteva naknadu štete koju je pretrpeo zbog njihovog nepoštovanja.

Zabrane i nalozi iz stava 1. ovog člana smatraju se izvršnim kada rešenje bude dostavljeno licu na koje se odnosi.

Izvršni dužnik, odnosno treće lice kome je izdata zabrana ili nalog iz stava 1. tač. 1-4. ovog člana, koji ne postupe po zabrani, odnosno nalogu, kazniće se po odredbama člana 46. ovog zakona.

PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 306.

Postupci izvršenja i obezbeđenja započeti do dana stupanja na snagu ovog zakona okončaće se po odredbama Zakona o izvršnom postupku (“Službeni list SRJ”, br. 28/00, 73/00 i 71/01).

Član 307.

Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o izvršnom postupku (“Službeni list SRJ”, br. 28/00, 73/00 i 71/01).

Član 308.

Ovaj zakon stupa na snagu po proteku tri meseca od dana objavljivanja u “Službenom glasniku Republike Srbije”.

Ustavni osnov za donošenje Zakona o izvršnom postupku sadržan je u članu 72. stav 1. tačka 2. Ustava Republike Srbije, prema kome Republika Srbija uređuje i obezbeđuje ostvarivanje i zaštitu sloboda i prava čoveka i građanina. Istovremeno, članom 16. Ustavne povelje Državne zajednice Srbije i Crne Gore, predviđeno je da ratifikovani međunarodni ugovori i opšte prihvaćena pravila međunarodnog prava imaju primat nad pravom Srbije i Crne Gore i pravom država članica.

Važećim zakonom o izvršnom postupku donesenim 30. juna 2000. godine, a stupio na snagu 08.07.2000. godine («Službni list SRJ» br. 28/00, 73/00 i 71/01) stavljen je van snage, posle primenjivanja više od 20 godina Zakon o izvršnom postupku iz 1978.godine («Službeni list SFRJ» br. 20/78, 6/82, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91 i «Službeni list SRJ», br. 37/92, 31/93 i 24/94).

Ovim zakonom izvršena je temeljna reforma izvršnog postupka i mnogobrojnim novim rešenjima neosporno otklonjena prezaštićenost dužnika i neefikasnost u prinudnom izvršenju potraživanja poverioca utvrđenog izvršnom ispravom, kao glavne manjkavosti ranijeg zakona.

Međutim, važećim zakonom ukinuti su neki pravni instituti koji imaju svoje puno opravdanje u izvršnom postupku kao npr. ustavno pravo na žalbu ili drugo pravno sredstvo o kome odlučuje drugostepeni sud, odlaganje izvršenja po predlogu dužnika i trećeg lica u izuzetno opravdanim slučajevima, odlaganje odnosno prekid izvršenja po zahtevu javnog odnosno državnog tužioca, pravo na nužnu zaštitu interesa trećih lica u izvršnom postupku, pravo stranaka da o odlukama od bitnog značaja za ostvarivanje njihovih prava i interesa budu lično obaveštene i slično.

Stoga bi donošenjem predloženog zakona trebalo što hitnije otkloniti navedena neadekvatna rešenja važećeg zakona na što u njegovoj primeni ukazuju sudovi, stranke i stručna javnost. Isto tako, predlaganje novog zakona ima za cilj poboljšanje rešenja nekih instituta izvršnog postupka, kao i uređivanje novih sredstava izvršenja (prodajom neizdatih akcija i prodajom udela u preduzeću) i nekih postupaka izvršenja (oduzimanje deteta). Na kraju, ovim Zakonom vrši se njegovo usklađivanje sa u međuvremenu donetim novim zakonima relevantnim za njegovu primenu (npr. Zakon o platnom prometu, propisi o bankarskom poslovanju i sl.) a vrši se i znatna terminološka i redakcijska poboljšanja teksta ovog Zakona.

OBRAZLOŽENjE OSNOVNIH PRAVNIH INSTITUTA

I OSNOVNIH PRAVNIH REŠENjA

Naziv stranaka »izvršni poverilac« i »izvršni dužnik« (čl.29. tač.2 i 3) unet je u predlog zakona kako bi se stranke u postupku izvršenja razlikovale od poverioca i dužnika u obligaciono-pravnom smislu. Dakle, izvršni poverilac je lice koje poseduje izvršnu ispravu a izvršni dužnik je lice protiv koga je doneta izvršna isprava.

Načelo formalnog legaliteta je uneto u zakon, kako bi sud u izvršnom postupku kao poslednja instanca pre realizacije potraživanja iz izvršne isprave mogao svojom intervencijom zaustaviti od izvršenja ona potraživanja koja su u suprotnosti sa prinudnim propisima i u tom smislu inicirati kod nadležnog javnog tužioca postupak za zaštitu zakonitosti protiv izvršne isprave. Dakle, namera je da se u izvršnom postupku ne namiruju potraživanja koja su ništavna.

Radi poboljšanja efikasnosti i discipline sudija prilikom postupanja u predmetima izvršenja u zakonu su unete odredbe, koje nepoštovanje rokova koji su ustanovljeni za sud, tretiraju kao odugovlačenje postupka od strane sudije.

Dostavljanje

Način dostavljanja u izvršnom postupku uređen članom 7. važećeg zakona i pored toga što je znatno uticao na skraćivanje izvršnog postupka i onemogućavao izbegavanje dostavljanja od strane dužnika, pokazao se bitno manjkavim jer je uskraćivao pravo dužniku da bude lično obavešten o drugim važnim odlukama (osim rešenja po predlogu za rešenje i po prigovoru na rešenje o izvršenju) po kojima bi mogao tražiti zaštitu svojih prava i interesa. Isto se odnosilo i na poverioca i državni organ ako učestvuju u postupku, tako da su stranke i učesnici u postupku po ovoj odredbi zakona bili dužni da se o daljem toku postupka informišu preko oglasne table suda.

Propisivanjem u članu 10. Zakona da će se dostavljanje u izvršnom postupku vršiti shodnom primenom odredaba ZPP-a, a tek ako tako pokušano ostane neuspešno, izvršiće se isticanjem na oglasnoj tabli suda, pružena je mogućnost strankama i učesnicima u postupku da na pouzdan način budu obavešteni o toku izvršnog postupka a istovremeno je otklonjena mogućnost odugovlačenja postupka izbegavanjem dostavljanja.

Pravna priroda rešenja o privremenoj meri

Članom 32. Zakona definisana je pravna priroda rešenja o privremenoj meri i tako otklonjena dugo prisutna dilema u sudskoj praksi da li je rešenje o određivanju privremene mere rešenje o izvršenju ili izvršna isprava. To je učinjeno tako što je krug sudskih odluka koje predstavljaju izvršnu ispravu sada pobrojan u članu 32. stav 1. važećeg zakona proširen rešenjem o određivanju privremene mere.

Izvršenje alternativne obaveze po izboru dužnika

Odredba člana 25. važećeg zakona koja je davala pravo poveriocu da u predlogu za izvršenje naznači predmet kojim dužnik treba da ispuni svoju obavezu kad traži izvršenje po izvršnoj ispravi po kojoj dužnik ima pravo da bira između više predmeta svoje obaveze bila je protivna članu 403. Zakona o obligacionim odnosima kojom je propisano da pravo izbora ispunjenja jedne od više alternativno određenih obaveza pripada dužniku sve dok ne preda poveriocu predmet koji je izabrao. Članom 40. Zakona izvršeno je usklađivanje ove odredbe sa navedenom odredbom Zakona o obligacionim odnosima.

Troškovi

Članom 33. važećeg zakona utvrđeno je da troškove izvršenja snosi dužnik osim u slučaju neosnovanog predloga za izvršenje i povlačenje predloga za izvršenje koje nije prouzrokovano ispunjavanjem obaveze dužnika, u kom slučaju troškove snosi poverilac. Ovakva rešenja za konačno snošenje troškova izvršnog postupka su opravdana. Međutim, ako se ima u vidu da se izvršni postupak vodi sa ciljem prinudne naplate potraživanja od dužnika koji svoju obavezu nije izvršio dobrovoljno, a da je za preduzimanje pojedinih izvršnih radnji potrebno predujmljivanje troškova koji bi se od dužnika morali najčešće naplatiti prinudnim putem, što bi dodatno produžavalo postupak prinudne naplate potraživanja, članom 44. Zakona je utvrđeno da troškove izvršenja prethodno snosi izvršni poverilac koji je dužan da za pojedine izvršne radnje predujmi troškove u roku koji odredi sud s tim da taj rok ne može biti duži od 60 dana (st.1. i 2.). Obaveza konačnog snošenja troškova izvršenja pada na teret izvršnog dužnika, što izvršni poverilac može zahtevati u roku od 30 dana od dana okončanja izvršnog postupka. Izvršni poverilac je obavezan da izvršnom dužniku na njegov zahtev nadoknadi troškove izvršenja koje mu je neosnovano prouzrokovao (st.4., 5. i 6.).

Jemstvo u izvršnom postupku

Izmenom člana 34. važećeg zakona koja je predložena članom 45. Zakona tako da se jemstvo može položiti u gotovom novcu ili devizama, a samo uz saglasnost izvršnog poverioca u drugim oblicima.

Žalba kao redovni pravni lek

Članom 12. Zakona utvrđeno je da se protiv rešenja donetog u prvom stepenu može izjaviti žalba, osim ako u ovom zakonu nije određeno da žalba nije dozvoljena (st.2.). Stavom 3. je regulisano da se protiv rešenja o izvršenju donetom na osnovu verodostojne isprave može izjaviti prigovor a stavom 4. da se žalba i prigovor mogu izjaviti u roku od tri dana od dana dostavljanja rešenja. Žalba po pravilu ne odlaže izvršenje osim ako Ovim zakonom nije drugačije izričito određeno. Rešenja ovog člana Zakona predstavljaju značajnu novinu u odnosu na član 8. stav.1. važećeg zakona koji propisuje da se protiv rešenja donesenog u prvom stepenu može izjaviti prigovor, osim ako Zakonom nije određeno da prigovor nije dozvoljen. Žalbom se takođe pobija rešenje o određivanju privremene mere, što je utvrđeno članom 266. Zakona. O žalbi odlučuje Veće troje sudija drugostepenog suda (član 14. Zakona) čija odluka je pravnosnažna. Izuzetno, kad prvostepeni sud oceni da je žalba izjavljena u roku ili po isteku roka, osnovana, sam preispituje svoju prvostepenu odluku i donosi rešenje o usvajanju žalbe, koja podleže žalbi drugostepenom sudu. Time se uvodi kontrola odluka prvostepenog suda od strane višeg suda, podiže se na viši nivo kvalitet suđenja, postiže se veća pravna sigurnost stranaka i ujednačavanje sudske prakse.

I u novouvedenom sistemu pravnih lekova u kojem je žalba u principu osnovni pravni lek kojim se pobija rešenje o izvršenju doneto na osnovu izvršne isprave kao i rešenje doneto u sprovođenju izvršenja, trebalo je zadržati normu da se rešenje o izvršenju doneto na osnovu verodostojne isprave (spisak verodostojnih isprava utvrđen je u članu 37.) pobija prigovorom (član 21. Zakona). Po stavu 1. člana 21. Zakona, ako se rešenje o izvršenju pobija u celini ili samo u delu u kojem je izvršni dužnik obavezan da namiri svoje potraživanje, sud će rešenje o izvršenju staviti van snage, ukinuti sprovedene radnje a postupak nastaviti kao po prigovoru protiv platnog naloga. Ako se pak rešenje o izvršenju pobija samo u delu kojim je određeno izvršenje, dalji postupak će se nastaviti kao postupak po žalbi protiv rešenja o izvršenju donetog na osnovu izvršne isprave.

Zakonom, kao značajna novina, daje se mogućnost izvršnom dužniku da izjavi žalbu na rešenje o izvršenju i po proteku roka od tri dana pa sve dok izvršenje ne bude sprovedeno, ali samo iz razloga utvrđenih u članu 15. stav 1. tač.8. tj. ako je potraživanje prestalo na osnovu činjenice koja je nastupila posle izvršnosti odluke, ili pre toga, ali u vreme kada izvršni dužnik to nije mogao da istakne u postupku iz kog potiče izvršna isprava, odnosno ako je potraživanje prestalo na osnovu činjenice koja je nastupila posle zaključenog poravnanja.

Bitnu novinu predstavlja i to što je u članu 18. st.3. Zakona izričito utvrđeno ovlašćenje prvostepenog suda da kad to oceni potrebnim, zakaže ročište za raspravljanje o žalbi. Time je otklonjena dilema koja se pojavljivala u primeni člana 52. važećeg zakona, da li se ročište za raspravljanje o prigovoru održava pred sudijom pojedincem ili pred većem troje sudija koje odlučuje o prigovoru.

Obustava postupka od strane prvostepenog suda po žalbi izvršnog dužnika na rešenje o izvršenju, podnetoj u roku i po isteku roka

Članom 19. Zakona za prvostepeni sud se uvodi specifično ovlašćenje – da po žalbi izvršnog dužnika na rešenje o izvršenju podnetoj u roku, kao i po žalbi podnetoj po proteku roka, ako oceni da je žalba osnovana istu usvoji, obustavi izvršenje u celini ili delimično, ukine rešenje o izvršenju i ukine sprovedene radnje. Na svako rešenje prvostepenog suda može se uložiti žalba drugostepenom sudu.

Stavom 4. ovog člana predviđeno je postupanje prvostepenog suda ako ne odluči da sam reši žalbu, propisivanjem da žalbu na rešavanje dostavlja drugostepenom sudu.

Pravo dužnika na pokretanje parničnog ili drugog postupka

Članom 22. Zakona izričito je utvrđeno pravo izvršnog dužnika da radi utvrđivanja neke činjenice koja se odnosi na samo potraživanje a među strankama je sporna sve do okončanja izvršnog postupka, pokrene parnični ili drugi postupak radi proglašenja da je izvršenje nedopušteno (st.1.). Prema stavu 2. člana 22. Zakona, pokretanje parničnog ili drugog postupka ne sprečava dalje sprovođenje izvršenja. U stavu 3. člana 22. Zakona, utvrđena je mogućnost da sud tokom celog postupka ako oceni potrebnim, radi utvrđivanja neke činjenice koja se odnosi na samo potraživanje a među strankama je sporna, uputi izvršnog dužnika da u roku od 15 dana od dostavljanja rešenja pokrene parnični ili drugi postupak radi proglašenja da je izvršenje nedopušteno. Ovim se u izvršni postupak uvode izvršne tužbe, koje po važećem Zakonu nisu predviđene, a čak ni Zakon iz 1978. godine u kome su postojale nije izričito utvrđivao pravo izvršnog dužnika da bez uputa suda pokrene parnični postupak. Međutim, postojanje ovog prava izvršnog dužnika, neće odugovlačiti postupak jer je odredbom stava 2. utvrđeno da pokretanje ovog postupka ne sprečava dalje sprovođenje izvršenja. S druge strane, ova odredba omogućuje izvršnom dužniku da na osnovu uspešno okončanog parničnog ili drugog postupka, ako je izvršenje već sprovedeno, traži protivizvršenje.

Pravo trećeg lica na prigovor i pokretanje parničnog postupka

Članom 24. Zakona, uvodi se u izvršni postupak mogućnost, koja ne postoji po važećem Zakonu, da lice koje smatra da u pogledu predmeta izvršenja ima kakvo pravo koje sprečava izvršenje – treće lice, pokrene parnični postupak radi proglašenja da je izvršenje na tom predmetu nedopušteno. Za razliku od rešenja po Zakonu iz 1978. godine, po kojem je sud treće lice upućivao na parnicu čim se poverilac ne izjasni o prigovoru ili se prigovoru usprotivi, ne imavši pravo da ceni opravdanost razloga koji su izneti, po stavu 3. člana 24. Zakona, prvostepeni sud će rešenjem na koje se može izjaviti žalba, odbaciti prigovor ako treće lice ne učini verovatnim da u pogledu predmeta izvršenja ima kakvo pravo koje sprečava izvršenje. Sudu je po stavu 4. ovog člana ovog člana Zakona, data mogućnost da tokom celog postupka treće lice čije pravo oceni verovatnim, rešenjem na koje se ne može izjaviti žalba, uputi u roku od 15 dana od dostavljanja rešenja da protiv izvršnog poverioca pokrene parnični postupak. S obzirom da je stavom 7. ovog člana Zakona, propisano da podnošenje prigovora trećeg lica ne sprečava dalje sprovođenje izvršenja, da sud može odbaciti prigovor, na šta se treće lice ne može žaliti, te da sud ceni da li je treće lice učinilo svoje pravo verovatnim pre odlučivanja o upućivanju na parnicu, uvođenje ovog pravnog sredstva trećeg lica ne bi trebalo dovesti do neopravdanog odugovlačenja postupka.

Članom 25. Zakona, dato je pravo trećem licu da sâmo, bez uputa suda, tokom celog postupka protiv izvršnog poverioca pokrene parnični postupak radi proglašenja da je izvršenje na tom predmetu nedopušteno. Odredba da pokretanje ovog postupka ne sprečava dalje sprovođenje izvršenja destimulisaće treća lica da bez osnova pokreću parnični postupak.

Novčana kazna uneta je u uvodne odredbe, obzirom da se sada ista može primenjivati ne samo prema strankama u postupku nego i prema dužniku izvršnog dužnika, banci i drugim fizičkim i pravnim licima, te odgovornim licima u pravnom licu ako ne postupaju po nalogu ili zabrani koje su izrečene u izvršnom postupku, što bi trebalo da postupak učini efikasnijim i istovremeno je novčana kazna povećana u odnosu na važeći Zakon (čl.46. Zakona).

Protivizvršenje

U postupak protivizvršenja, regulisan članom 55-58. važećeg zakona, unose se značajne novine u odnosu na postojeće rešenje.

Početak toka objektivnog roka za pokretanje postupka protivizvršenja je po stavu 2. člana 60. Zakona, vezan za okončanje postupaka u kojima se donose odluke na osnovu kojih se može tražiti protivizvršenje ( član 60. stav 1. tačka 1., 3. i 4.), odnosno za trenutak izmirenja obaveze (član 60. stav 1. tačka 2.). Time je omogućeno da dužnik u okviru tako računatog objektivnog roka, iskoristi subjektivni rok od trideset dana, koji se računa od dana saznanja za razloge protivizvršenja. Dužnik do sada, vrlo često, zbog dugog trajanja postupka u kome se donose odluke koje predstavljaju osnov za protivizvršenje, nije mogao koristiti subjektivni rok. Ova izmena je naročito važna ako se ima u vidu da je izvršni postupak hitan, da se izvršenje posebno sa nekim sredstvima izvršenja relativno brzo sprovede, a da parnični postupak u kojem se odlučuje o nedopuštenosti izvršenja ili o ukidanju, preinačenju, poništaju ili stavljanju van snage izvršne isprave traje i po nekoliko godina.

Rešenjima datim u Predlogu zakona, a naročito mogućnošću pokretanja parničnog ili drugog postupka od strane dužnika po uputu suda, i bez upućivanja, radi proglašenja da je izvršenje nedopušteno, mogućnošću pokretanja parničnog postupka od strane trećeg lica po uputu suda, ili bez upućivanja, radi utvrđivanja da je izvršenje na određenom predmetu nedopušteno, utvrđivanje prava na pokretanje postupka protivizvršenja za dužnika ili treće lice – ako pravnosnažnom sudskom odlukom dokaže da je izvršenje nedopušteno, računanje početka objektivnog roka, ne od dana okončanja izvršnog postupka, već od dana okončanja postupka u kojem je donesena odluka koja predstavlja osnov za protivizvršenje ili izvršena radnja koja je razlog za protivizvršenje, proširuju mogućnost korišćenja instituta protiv-izvršenja. Budući da se u postupku protivizvršenja dužniku i trećem licu na daleko brži i efikasniji način vraća ono što im je u izvršnom postupku neopravdano oduzeto, nego vođenjem parničnog postupka po tužbi radi neosnovanog obogaćenja koji bi morali pokrenuti da ne postoji ovaj institut u izvršnom postupku, izmene učinjene u regulisanju protivizvršenja afirmišu princip pravičnosti, kao jedan od osnovnih principa svakog sudskog postupka. Afirmacija tog principa postiže se i sasvim novom odredbom u članu 61. stav 5. Zakona , koja radi zaštite realne vrednosti oduzetih novčanih sredstava daje dužniku odnosno trećem licu pravo da traži naplatu zatezne kamate po propisanoj stopi od dana sprovođenja izvršenja do dana povrata sredstava.

Odlaganje izvršenja na predlog trećeg lica

Prema članu 67. Zakona, trećem licu se može dozvoliti odlaganje izvršenja, ali samo pod uslovom da je upućen od strane suda na parnicu radi proglašenja da je izvršenje na određenom predmetu nedopušteno, i ako sud oceni da bi sprovođenjem izvršenja treće lice pretrpelo znatniju štetu. Odlaganje izvršenja sud može usloviti polaganjem jemstva, a ako je dozvoljeno odlaganje izvršenja nenovčanog potraživanja visina jemstva se određuje prema svim okolnostima konkretnog slučaja. Odlaganje se može dozvoliti najduže do okončanja parničnog postupka koji je treće lice pokrenulo po uputu suda (član 69. stav 6. Zakona).

Obustava izvršenja

Članom 70. Zakona predložena je izmena člana 62. važećeg zakona koji reguliše obustavu izvršenja po službenoj dužnosti, tako što je unet novi stav koji propisuje da će sud obustaviti izvršenje po službenoj dužnosti u toku celog postupka ako se pribave dokazi o okolnostima koje ukazuju da je potraživanje prestalo usled propasti predmeta izvršenja, prestanka stranaka koje nemaju pravnog sledbenika, prebijanja potraživanja i sl. Ovim je omogućeno sudu da obustavi izvršenje u bilo kojoj fazi postupka kad zbog prestanka potraživanja njegovo dalje vođenje postane izlišno.

Nastavljanje odloženog izvršenja

Uvođenje mogućnosti odlaganja izvršenja na predlog izvršnog dužnika i trećeg lica kao i brisanje odredbe člana 263. važećeg zakona po kojoj se izvršenje nije moglo prekinuti ni odložiti na zahtev javnog, odnosno državnog tužioca, zahteva odgovarajuće izmene u članu 61. važećeg zakona koji regulište nastavljanje odloženog izvršenja. Stoga su članom 69. stav 2. Zakona propisani uslovi pod kojim sud na predlog poverioca može nastaviti izvršenje i pre isteka roka na koji je odloženo. Propisani su uslovi ovog odlaganja i to: ako poverilac učini verovatnim da su prestali razlozi za odlaganje, ili ako položi jemstvo. Ti uslovi neće se zahtevati ako je poverilac sam predložio odlaganje izvršenja – neće se zahtevati ako je sam poverilac predložio odlaganje, već će sud dozvoliti izvršenje ako dužnik ne iznese razloge koji opravdavaju njegovo protivljenje nastavljanju izvršenja.

Donošenje posebnog rešenja o dosuđenju i iznošenje razloga za njegovo pobijanje

Važećim Zakonom iz 2000.godine brisana je odredba člana 164. stav 4. koju je sadržavao Zakon iz 1978. godine, po kojoj je bilo propisano donošenje posebnog rešenja o dosuđenju nepokretnosti prodate javnim nadmetanjem s ciljem ubrzanja postupka. Međutim, u praksi se pokazalo da je ipak u postupku prodaje nepokretnosti javnim nadmetanjem celishodno utvrditi donošenje posebnog rešenja o dosuđenju, pa je to propisanom članom 128. stav 5. Zakona. Kako bi se ostvario cilj ubrzanja postupka, stavom 6. ovog člana, utvrđeno je da se rešenje o dosuđenju ne može pobijati posebnom žalbom, već se razlozi za žalbu mogu iznositi u žalbi na rešenje o predaji nepokretnosti.

Pravo na kamatu na procenjenu vrednost stvari

Prema članu 196. važećeg zakona, kad se izvršenje sprovodi radi predaje određene količine zamenjivih stvari, a stvari nisu nađene ni kod dužnika ni kod trećeg lica, poverilac ima pravo da predloži da na dužnikov teret te stvari nabavi na drugoj strani. Kako u tom slučaju sud vrši procenu vrednosti stvari, a iznos procenjene vrednosti se zbog inflacije može obezvrediti, članom 211. stav 3. Zakona utvrđeno je da kad poverilac zahteva naplatu procenjen vrednosti stvari može tražiti zateznu kamatu od dana procene vrednosti stvari do dana isplate.

Uvođenje novih sredstava izvršenja

Ovim zakonom u izvršni postupak se uvode dva nova sredstva izvršenja, i to izvršenje na akcijama i izvršenje na udelu u preduzeću, regulisana članovima 247-253. Zakona, i oduzimanje deteta regulisano članom 228. Zakona.

Izvršenje na neizdatim akcijama i izvršenje na udelu u preduzeću

Izvršenje na neizdatim akcijama i izvršenje na udelu u preduzeću uređuje se Zakonom, polazeći od rešenja u materijalnopravnim odredbama Zakona, koje regulišu organizaciju i status pravnih subjekata koji izdaju akcije i imaju udele u preduzeću, kao i odredbi koje regulišu izdavanje i trgovinu hartijama od vrednosti.

Naime, članom 222. Zakona o preduzećima, utvrđeno je da akcionarsko društvo izdaje (štampa) akcije samo ako je to predviđeno statutom, i na zahtev akcionara, a članom 20. Zakona o hartijama od vrednosti da izdavalac akcija može umesto štampanja izdati potvrdu koja sadrži propisane elemente za plašt akcija. Potvrdu overava banka kod koje izdavalac ima depo-račun. Ovako izdate potvrde nemaju karakter hartija od vrednosti, tj. u samoj hartiji – akciji nije inkorporirano pravo koje hartija daje, već potvrda služi samo kao dokaz o postojanju prava. Shodno tome, prenos prava na neizdate akcije ne vrši se prenosom same akcije, jer ona nije ni izdata, niti prenosom potvrde, jer ona nema tretman hartije od vrednosti. Prema odredbama Zakona o hartijama od vrednosti, neizdate akcije se deponuju na depo-računu banke kod koje izdavalac ima depo-račun, a prenos akcija se vrši zaduživanjem depo-računa imaoca odnosno odobravanjem depo-računa sticaoca akcija. A ako je u pitanju zaloga, prenošenjem sa depo-računa davaoca zaloge na depo-račun primaoca zaloge.

Izvršenje na neizdatim akcijama i izvršenje na udelu u preduzeću bilo je potrebno posebno urediti, s obzirom da se radi o imovinskim pravima veće vrednosti koja su sve češće u pravnom prometu i čijim izvršenjem se mogu namiriti potraživanja poverilaca.

Pored toga, odredbe važećeg zakona o izvršenju na novčanom potraživanju dužnika i zabrani potraživanja na hartijama od vrednosti (član 91.) odnose se samo na hartije od vrednosti koje se prenose indostamentom ili za čije je ostvarenje inače potrebna ta hartija, u što ne spadaju neizdate akcije. S druge strane, odredbe o izvršenju na drugim imovinskim pravima dužnika (čl.132. i 133. važećeg zakona) koje bi se mogle primeniti i na izvršenje na udelima u preduzeću, ne sadrže neophodnu razradu postupaka izvršenja primerenu ovom specifičnom sredstvu izvršenja, a što je učinjenom čl. 247-253. Zakona.

Oduzimanje deteta

Važećim zakonom, i to članovima 208-210. je kao posebno sredstvo izvršenja predviđena predaja deteta. Postupak izvršenja ovim sredstvom se sprovodi tako što se dužniku ostavlja rok za predaju deteta, ako se on ne ispoštuje, dužniku se izriče novčana kazna prema članu 204. važećeg zakona. Kako je u izvesnim slučajevima potrebno oduzeti dete a da se prethodno ne ostavlja rok za predaju i ne sprovodi izricanje novčanih kazni, članom 228. Zakona utvrđeno je da u slučaju kad sud utvrdi da je ugrožen život, zdravlje i psihofizički razvoj deteta, oduzeće dete bez prethodnog ostavljanja roka za predaju i izricanja i izvršenja novčane kazne.

Terminološke izmene

Kroz ceo Zakon izvršene su terminološke izmene naziva stranaka u izvršnom postupku tako što je izraz »poverilac« zamenjen izrazom »izvršni poverilac« a izraz »dužnik« izrazom »izvršni dužnik«. Novouvedeni termini stranaka su primereniji prirodi izvršnog postupka i jasno ih razgraničavaju od stranaka iz obligacionog odnosa i stranaka u stečajnom i drugim sudskim postupcima.

Redakcijska i druga poboljšanja teksta Zakona

Ovim zakonom u pojedinim odredbama važećeg zakona, izvršena su redakcijska poboljšanja teksta pojedinih odredbi. Tako je u odredbama Zakona u kojima se pominje Veće sudija izvršnog suda, termin »Veće od trojice sudija« zamenjen terminom »Veće od troje sudija« (član 4. st. 1.).

Jasnoći u primeni Zakona o izvršnom postupku doprineće redakcija izvršena unošenjem novog stava 2. u član 40. važećeg zakona (član 54. stav 2. Zakona), kojim je propisano da se uz rešenje o izvršenju izvršnom dužniku dostavlja i predlog za izvršenje. Iako su sudovi u praksi i ranije postupali na sada propisani način, nepostojanje izričite odredbe o tome ponekad je dovodilo do zahteva dužnika da mu se predlog za izvršenje dostavi pre izdavanja rešenja o izvršenju.

Redakcijskim poboljšanjem, mada se u stvari radi o otklanjanju greške u Zakonu o izvršnom postupku iz 1978. godine, mogla bi se smatrati zamena termina »presuda« u članu 177. st.1. važećeg zakona terminom »sudska odluka«.

U članu 287. Zakona koji propisuje vrste prethodnih mera, u stavu 1. tačka 4. reč »upis« iz odgovarajućeg člana važećeg zakona (član 242. stav 1. tačka 4.) je zamenjena rečju »predbeležba«, dok je u članu 29. Zakona, koji definiše značenje pojedinih izraza u Zakonu o izvršnom postupku, predbeležba definisana kao uslovni upis u javne knjige. Ovu naizgled terminološku izmenu, a u stvari izmenu suštinskog značaja, trebalo je izvršiti jer se definisanjem jedne od prethodnih mera »upisom založnog prava na nepokretnosti dužnika ili na pravu upisanom na tu nepokretnost« ova vrsta prethodne mere izjednačavala sa drugom vrstom mera obezbeđenja – zasnivanjem založnog prava na nepokretnost na osnovu izvršne isprave iz člana 224. važećeg zakona. S obzirom da se obezbeđenje prethodnom merom određuje na osnovu domaće odluke koja glasi na novčano potraživanje, a koja nije postala pravnosnažna ili nije postala izvršna, ili na osnovu poravnanja zaključenog pred sudom ili organom koji odlučuje u upravnom postupku, po kome potraživanje nije dospelo, i da je njeno trajanje ograničeno najduže do isteka 8 dana od dana nastupanja uslova za prinudno izvršenje, neprimerno je njenim odlikama sticanja bezuslovnog založnog prava na nepokretnosti ili pravima upisanim na nepokretnosti. Sasvim je adekvatna pravnoj prirodi prethodne mere predbeležba kao vrsta uslovnog upisa. Kao takva ako se ne steknu uslovi za prinudno izvršenje ili poverilac u propisanom roku ne predloži prinudno izvršenje, prethodna mera će biti ukinuta i postupak obezbeđenja obustavljen – dakle, predbeležba brisana. A ako se opravda, na osnovu nje će biti zasnovano založno pravo kao teret na nepokretnosti koje poveriocu pruža pravo namirenja iz cene postignute prodajom nepokretnosti i prema docnijem sticaocu nepokretnosti.

Redakcijska izmena slične prirode izvršena je u članu 172. stav 1. važećeg zakona i to tako što je u Zakonu izraz »upis založnog prava« zamenjen izrazom »upis predbeležbe založnog prava«.

Izvršenje radi naplate novčanog potraživanja

Glava druga Zakona sadrži poboljšanje teksta i nova rešenja, kojima se značajno menja u smislu poboljšanja položaj izvršnog poverioca, a ceo postupak izvršenja prodajom nepokretnosti čini se efikasnijim.

Položaj izvršnog poverioca se poboljšava kroz izmenu sledećih insituta:

1) Pravo preče kupovine

Ustanovljava se pravo preče kupovine izvršnog poverioca, čime se širi krug lica koja mogu da koriste pravo preče kupovine u postupku izvršenja prodajom nepokretnosti.

Nema načelne smetnje za ustanovljenje prava preče kupovine u korist izvršnog poverioca, jer Zakon o izvršnom postupku ne sadrži isključivo odredbe procesnog karaktera, već i više materijalnopravnih odredaba (kao što je sticanje založnih prava u izvršnom postupku).

Prilikom uređenja prava preče kupovine poverioca vodilo se računa da se obezbedi nužan sklad i balans sa zakonskim i ugovornim pravom preče kupovine na istoj nepokretnosti, u smislu:

redosled ostvarivanja prava,

određivanja momenta sticanja prava preče kupovine izvršnog poverioca i

uslova za ostvarivanje ovog prava.

Tako, izvršni poverilac stiče ovo pravo zabeležbom rešenja o izvršenju na nepokretnosti, a koristi ga uslovno (supsidijarno), onda i ako na nepokretnosti ne postoji ni zakonsko ni ugovorno pravo preče kupovine, ili postoji ali imaoci ovog prava neće da ga koriste. Sud će pozvati titulara zakonskog prava preče kupovine titulara ugovornog prava preče kupovine, upisanog u zemljišnu knjigu, kao i izvršnog poverioca, da se na zapisnik izjasne da li će da koriste to pravo.

Ovo pravo izvršni poverilac koristi kao prednost pred najboljim ponuđačem.

Kada ovo pravo koristi poverilac ne polaže jemstvo, a ostvaruje to pravo i kada se nepokretnost prodaje neposrednom pogodbom.

2) Namirenje izvršnog poverioca dosuđenjem nepokretnosti u svojinu

U postupku prodaje nepokretnosti namirenje dosuđenjem nepokretnosti izvršnom poveriocu u svojinu, moguće je pod uslovom da nepokretnost nije mogla da se proda ni na drugom ročištu za javno nadmetanje ili neposrednom pogodbom, u roku koji je odredio sud. Namirenje dosuđenjem nepokretnosti u svojinu se vrši na predlog izvršnog poverioca. Nepokretnost mu se dosuđuje u svojinu, i on se smatra namirenim u visini koja odgovara 2/3 procenjene vrednosti nepokretnosti, o čemu sud donosi rešenje.

3) Predaja nepokretnosti izvršnom poveriocu na korišćenje

Poverilac može da traži u roku od 15 dana do dana obustave izvršenja, da mu se nepokretnost preda na korišćenje, ako prva i druga javna prodaja nisu uspele, a poverilac nije koristio pravo da se njemu dosudi nepokretnost i da se na taj način namiri. Rešenjem kojim se predaje nepokretnost na korišćenje izvršnom poveriocu za određeni period određuje se i naknada, iz čega proizilazi da je u pitanju svojevrstan prinudni zakup nepokretnosti. Na to rešenje izvršni dužnik može da izjavi žalbu. Naknada se uračunava kao otplata duga.

Razlog za uvođenje ovog prava izvršnog poverioca je činjenica da ne retko nepokretnost ne može da se proda ni za 2/3 procenjene vrednosti, pa je ovo rešenje u korist izvršnog poverioca s jedne strane, a i pritisak na izvršnog dužnika s druge strane, da ispuni obavezu i tako oslobodi nepokretnost prinudnog zakupa.

4) Posebna pravila za izvršenje na nepokretnostima koja nisu upisana u javni registar

Kao dokaz o svojini služi izvod i katastra zemljišta, odnosno tapija, a kad takvih dokaza nema niti ih je moguće naći, izvršni poverilac je dužan da u predlogu za izvršenje naznači mesto na kome se nepokretnost nalazi, naziv, granice i površine. Sud će izvršiti popis te nepokretnosti na ročištu kada će pozvati izvršnog poverioca, izvršnog dužnika i susede. Zapisnik o popisu ima značaj upisa izvršenja.

Ako nema uslova za upis (zbog kvaliteta isprava) – zgrada ili deo zgrade su predmet izvršenja a nema upotrebne dozvole itd., za izvršenje je dovoljna i samo građevinska dozvola koja glasi na ime izvršnog dužnika, ako ni građevinska dozvola ne glasi na ime izvršnog dužnika, dovoljne su i isprave o pravnim poslovima koji vode sticanju svojine na strani izvršnog dužnika.

Dakle, ako je predloženo izvršenje na zgradi ili delu zgrade koja nije upisana i adekvatna zbog nedostatka isprava, sud će dozvoliti izvršenje na nepokretnosti u vanknjižnoj svojini izvršnog dužnika, ali će u uslovima za javnu prodaju posebno naznačiti da se radi o vanknjižnoj svojini i umesto zabeležbe biće izvršen popis na način određen za situaciju kada ne poseduje isprave i dokaze o svojini na nepokretnosti, koje se nalaze na teritoriji gde ne postoji svojinska evidencija.

2. Uprošćen je i ubrzan sam postupak javnog nadmetanja

a) Ako ponuđač sa najboljom ponudom ne položi prodajnu cenu u tom roku, sud ne određuje novu prodaju već proglašava prodaju tom ponuđaču nevaljanom i određuje da je nepokretnost prodata drugom po redu ponuđaču.

Ukoliko i on u datom roku ne položi cenu, sud ovo pravilo primenjuje i na trećeg ponuđača.

Tek kad ni on ne plati cenu u roku, sud prodaju oglašava nevažećom i određuje novu.

3. Produženi postupak

Ovim odredbama se obezbeđuje efikasnot postupka, i detaljnije uređuje postupanje posle dostavljanja rešenja o dosuđivanju nepokretnosti kupcu (pod uslovom da Zakonom ili sporazumom sa kupcem nije drugačije određeno).

Iseljenje izvršnog dužnika iz prodate nepokretnosti:

na zahtev kupca (predlog);

sud određuje zaključkom;

sprovodi taj zaključak primenom odredaba Zakona o izvršnom postupku o izvršenju ispražnjenjem i predajom nepokretnosti;

kupac ovim predlogom stiče status izvršnog poverioca.

U ovom produženom postupku se obezbeđuje i iseljenje drugih lica iz nepokretnosti:

na predlog kupca,

sud će zaključkom naložiti drugim licima ispražnjenje i predaju nepokretnosti izvršnom poveriocu (koja se u njoj nalaze);

sprovodi se primenom odredaba Zakona o izvršnom postupku o izvršenju predajom nepokretnosti i

kupac ima status izvršnog poverioca.

4. Dokaz o svojini

Zakon potpunije uređuje i pitanje izvršenja na nepokretnosti u pogledu potrebnog kvaliteta dokaza o svojini izvršnog dužnika na nepokretnosti, koja je predmet izvršenja:

– kada je upisana svojina dužnika na nepokretnostima u svojinskoj evidenciji,

– kada postoji svojinska evidencija a nije upisano pravo izvršnog dužnika, i

– kada ne postoji (na području gde je nepokretnost) svojinska evidencija (nije ustrojen registar, ni zemljišne knjige, ni katastar nepokretnosti).

Cilj je da se prevaziđu problemi proizašli iz činjenice izbegavanja upisa u javnu knjigu.

– Uz predlog za izvršenje izvršni poverilac je dužan da podnese izvod iz javne knjige kao dokaz da je nepokretnost u svojini izvršnog dužnika (gde postoji svojinska evidencija);

– Ako je upisano drugo lice, poverilac je dužan da podnese izvršnu ispravu koja je podobna za upis prava izvršnog dužnika;

Upis prava izvršnog dužnika vrši sud po službenoj dužnosti.

Zakon uređuje posebna pravila za izvršenje na nepokretnostima na područjima gde ne postoji katastar nepokretnosti niti zemljišna knjiga, što znači da postoji samo katastar zemljišta ili tapijski sistem, shodnom primenom pravila koja na tom području važe o ispravama koje se uz predlog za izvršenje podnose kao dokaz o pravu svojine na nepokretnosti, kao i pravila o tome u koje će se knjige ili na drugi način izvršiti upis rešenja o izvršenju.

Postupak objavljivanja imovine je potpuno nepoznat u našem pravu, medjutim poznat je u pravima evropskih država.

Ovaj postupak se ne vodi samo u cilju zaštite jednog poverioca, nego se vodi i u cilju zaštite većeg broja postojećih i budućih poverilaca, jer je rezlultat ovog postupka dostupan svim zainteresovanim licima.

Ovaj postupak se vodi u slučaju kada izvršenje na imovini dužnika nije dovelo do potpunog namirenja izvršnog poverioca. Tada izvršni poverilac može da zahteva od suda sprovođenje postupka objavljivanja imovine.

Ako sud nađe da je osnovan zahtev izvršnog poverioca i da izvršni poverilac nije mogao namiriti svoje potraživanje u izvršnom postupku, sud će rešenjem dati nalog izvršnom dužniku da u kratkom roku od 10 dana, sastavi spisak celokupne svoje imovine uključujući i sva svoja potraživanja i da dostavi izjavu kojom garantuje da su podaci o imovini i potraživanjima tačni i potpuni, pod pretnjom krivične odgovornosti. Ako izvršni dužnik ne postupi po nalogu suda, sud će zakazati ročište i na zapisnik suda uzeće spisak imovine i potraživanja dužnika i izjavu kojom se garantuje, pod pretnjom krivične odgovornosti, da su dati podaci potpuni i tačni.

Sud je dužan (imperativna norma) da privede izvršnog dužnika ukoliko ne pristupi na zakazano ročište ili ne dostavi sudu spisak svoje celokupne imovine i potraživanja.

Posledice davanja netačnih ili nepotpunih podataka su veoma ozbiljne, jer zavisno od visine prikrivene ili lažno prikazane imovine, izvršni dužnik može krivično da odgovara za krivčno delo pravare, jer njegove radnje predstavljaju biće krivičnog dela iz člana 171. KZ.

Ovim postupkom izvršni poverilac dobija mogućnost da sprovede postupak izvršenja na imovini dužnika koja mu je do tada bila nepoznata. Međutim, ovaj postupak ima za cilj da i druge poverioce odnosno potencijalne poverioce obavesti o poslovanju dužnika, koje proizilazi iz knjige dužnika.

Svako lice može kod suda da zahteva da dobije informaciju da li je neko lice registrovano kao dužnik i sud je dužan da da takvu informaciju, dostavi, odnosno da dozvoli uvid u knjigu dužnika.

Međutim, od upisa u knjigu dužnika najveću korist imaju protencijalni poverioci, jer nakon dobijanja obaveštenja od suda da je dužnik upisan u knjigu dužnika, dobro će razmisliti da li će stupiti u komercijalne odnose sa tim dužnikom, s obzirom na njegov loš bonitet.

Izvršenja radi ostvarivanja nenovčanog potraživanja

Izmenjeni ekonomski odnosi i društvene promene koje su u toku, najmanje deluju na sredstva i predmete izvešenja iz IV dela Zakona, u kojem se obrađuje izvršenje predajom pokretnih stvari, izvršenje radi ispražnjenja i predaje nepokretnosti, izvršenje radi ostvarenja potraživanja na radnju, trpljenje ili nečinjenje, izvršenje odluka iz oblasti porodičnog prava, izvršenje radi vraćanja zaposlenog na rad, izvršenje odluke o deobi stvari, upisivanje prava u javne knjige i izdejstvovanje izjave volje.

Postojeće izmene u odnosu na važeći Zakon, doprinose efikasnosti postupka i pogoduju izvršnom poveriocu. Zato je na javnoj raspravi koja je održana 16.09.2004.godine, najmanje primedaba bilo na izvršenja koja su obrađena u IV delu Zakona.

Prema odredbi čl.194 i 196. važećeg Zakona, poverilac je imao pravo da stvari koje su predmet izvršenja na dužnikov trošak nabavi na strani, a za slučaj da to nije u mogućnosti, sud je na predlog poverioca vršio procenu stvari i obavezati ga da izvrši isplatu procenjene vrednosti. Sada u Zakonu postoji mogućnost da sud na predlog poverioca obaveže izvršnog dužnika da procenjenu vrednost stvari, isplati sa zateznom kamatom od dana procene do isplate. Ova novina je uvedena u cilju zaštite interesa poverioca, obzirom na permanentnu inflaciju, ma kog stepena ona bila.

Prema odredbi čl. 204. važećeg Zakona, predviđeno je da sud može novčanu kaznu izrečenu dužniku, da zameni zatvorskom kaznom, pa je ovakvo rešenje izostavljeno, obzirom da se zatvorska kazna može izricati samo u krivičnom ili u prekršajnom postupku. Rešenja koja sadrži važeći Zakon u pogledu zatvorske kazne, u suprotnosti su sa međunarodno-pravnom regulativom iz oblasti ljudskih prava i sloboda.

U glavi IV Zakona koja reguliše izvršenje odluka iz oblasti porodičnog prava, uvedena je nova odredba koja upućuje sud da bez prethodno ostavljenog roka ili izricanjem novčane kazne, oduzme dete i preda ga roditelju ili drugom licu odnosno organizaciji kojoj je dete povereno na čuvanje i vaspitanje, u slučaju kada sud utvrdi da je ugrožen život, zdravlje ili psihofizički razvoj deteta.

Osim redakciskog poboljšanja, drugih promena u delu IV Zakona nije bilo.

Dosadašnji parnični i izvršni postupak su velika prepreka stranim ulaganjima, jer inostrani investitori ne mogu da shvate da parnični postupak može da traje 10 godina. Međutim ako nekako prihvate dugo trajanje parničnog postupka ne prihvataju dugo trajanje izvršnog postupka, naročito postupka kod trgovinskih sudova.

Zato je cilj reforme izvršnog posutpka efikasan, brz i ekonomičniji postupak izvršenja.

Međutim, efikasnost može ugroziti zaštitu dužnika i zbog toga se pravila pišu tako da se napravi ravnoteža između efikasnosti i opasnosti od ugrožavanja zaštite dužnika.

Sučeljavanjem efikasnosti koja ide u prilog poverioca i zaštiti dužnika dobija se prostor u kome se mogu oblikovati posebna pravila, kada su učesnici u posutpku pravna lica, preduzetnici ili fizička lica koja obavljaju privrednu delatnost. Naime, karakter tih pravila u odnosu na privredne subjekte može biti drugačiji od pravila koja se odnose na fizička lica, jer su privredni subjekti sposobni da štite sami svoje interese s obzirom da imaju zaposlene koji su stručni u određenim oblastima.

U slučaju da se izvršenje sprovodi na osnovu određenih verodostojnih isprava, koje predstavljaju sredstva plaćanja, kada dužnik izjavi prigovor, predviđen je skraćeni izvršni postupak. To je postupak izvršenja u kome se izvršenje sprovodi na osnovu dozvole izvršenja, iako ne postoji izvršni naslov u smislu odredaba ovog Zakona.

Kada poverilac ima sredstvo plaćanja a to su menica i ček, obveznica i druge hartije od vrednosti, koje imaocu daju pravo na isplatu nominalne vrednosti, dospelu bezuslovnu bankarsku garanciju, dospeli bezuslovni akreditiv, overenu izjavu dužnika kojom ovlašćuje poverioca na prenos novčanih sredstva i javnu ispravu koja konstiutiše izvršnu novčanu obavezu, poverilac može zahtevati od suda sprovođenja skraćenog izvršnog postupka.

Ako sud prihvati zahtev izvršnog poverica i donese rešenje o izvršenju po skraćenom izvršnom postupku izvršni dužnik može istaći samo zakonom određene prigovore i uz njih mora dati tačno odredjene dokaze. Ako izvršni dužnik ne da određene prigovore sa odredjenim dokazima sud u veću sastavljenom od troje sudija istog suda donosi rešenje o odbijanju tog prigovora i postupak izvršenja se sprovodi.

Postupak na osnovu navedenih verodostojinih isprava, koje predstavljaju sredstva plaćanja se razlikuje od postupka predviđenog za verodostojne isprave, jer se u ovom postupku po prigovoru predmet ne dostavlja parničnom sudu da odlučuje o prigovoru u parničnom postupku, kao o prigovoru na platni nalog, nego se o prigovoru odlučuje u veću istog suda.

Novina je, da se odredbe skraćenog postupka primenjuju i na fizička lica koja su se zadužila po osnovu komercijalnih kredita. Ako su fizička lica po osnovu komercijalnih kredita dali obezbeđenje u vidu menice, poverilac može svoje potraživanje ostvarivati u skraćenom izvršnom postupku, ako menica ima sve menične elemente i ako je dospela za naplatu.

Izvršni postupak jer naročito usporavan zbog nemogućnosti dostave, jer je opšte poznato da ima mnogo privrednih subjekata koji ne obavljaju svoju delatnost, kao i mnogo privrednih subjekata koji veoma često menjaju sedište (zbog izbegavanja poverilaca), a promenu sedišta ne registruju, iako je to obaveza privrednih subjekata.

Zbog toga je pojednostavljeno dostavljanje privrednim subjektima. Dostavljanje pravnim licima se vrši na adresu sedišta pravnog lica koje je upisano u registar.

Ako je ovakvo dostavljanje neuspešno, dalje dostavljanje se vrši na adresu ovlašćenog lica. Ako i takva dostava bude neuspešna, dostavljanje se vrši isticanjem na oglasnu tablu suda. Smatra se da je dostavljanje izvršeno protekom roka od osam dana od dana isticanja na oglasnu tablu suda.

U ovom delu Zakona data su poboljšanja vezana za opšte odredbe u smislu preciznijeg i detaljnijeg regulisanja, sa uvođenjem jasnih pravila o posebnim karakteristikama postupka obezbeđenja.

Detaljnijim Opštim odredbama, u kojima je predviđena nadležnost i sastav suda (posebna pravila postupka kao i pravni lekovi, otklonjene su nedoumice iz prakse koje su produžavale postupak obezbeđenja).

Za razliku od teksta važećeg Zakona, postavljena su jasna pravila odstupanja od principa obostranog saslušanja, kao i stepen dokazanosti činjenica od kojih zavisi donošenje odluke o meri obezbeđenja.

Obezbeđenje putem ustanovljavanja sudskog založnog prava bitno je prošireno, kao zakonska mogućnost, u odnosu na tekst važećeg Zakona, tako da sud može odrediti založno pravo radi obezbeđenja potraživanja poverioca na svim pokretnim i nepokretnim stvarima, kao i na svim prenosivim imovinskim pravima dužnika.

Privremene mere su jasnije definisane i određene brojnije vrste u odnosu na postojeće.

SREDSTVA POTREBNA ZA SPROVOĐENjE ZAKONA

Za sprovođenje ovog Zakona nije potrebno obezbediti dodatna sredstva u Budžetu Republike Srbije.

RAZLOZI ZA DONOŠENjE ZAKONA

PO HITNOM POSTUPKU

Predlaže se donošenje zakona po hitnom postupku radi ubrzanja izvršnog postupka, kao i obezbeđivanja uslova za efikasniji rad sudova, što je od značaja za brže ostvarivanje prava građana, demokratizaciju i proces pridruživanja Evropskoj uniji.

Ostavite komentar