Predlog zakona o cenama

PREDLOG ZAKONA

Član 1.

Ovim zakonom uređuje se način i uslovi obrazovanja cena proizvoda i usluga, praćenje kretanja cena, poslovi državnih organa u ostvarivanju makroekonomske politike u oblasti cena i druga pitanja od značaja za oblast cena.

Član 2.

Cena u smislu ovog zakona jeste novčana vrednost za jedinicu proizvoda, odnosno usluge koja je obrazovana u skladu sa uslovima tržišta, odnosno u skladu sa posebnim propisom.

Cenom se smatra i tarifa i naknada.

Član 3.

Ministarstvo nadležno za poslove trgovine (u daljem tekstu: Ministarstvo) obavlja stručne i druge poslove u oblasti cena, i to:

1) praćenje i analiziranje kretanja cena pojedinih proizvoda i usluga na domaćem i svetskom tržištu i njihov uticaj na stabilnost tržišta i cena, kao i životni standard stanovništva;

2) analiziranje dejstva mera ekonomske politike na nivo cena, odnose cena i snabdevenost tržišta;

3) predlaganje mera ekonomske politike za održavanje stabilnosti tržišta i cena;

4) predlaganje privremenih mera u slučajevima nastanka poremećaja u proizvodnji, pružanju usluga i prometu određenih proizvoda, odnosno usluga;

5) učestvovanje u postupku utvrđivanja kriterijuma, odnosno elemenata za obrazovanje cena i nivoa cena proizvoda i usluga čiji je način obrazovanja cena utvrđen posebnim propisom.

II. OBRAZOVANjE CENA

Član 4.

Privredna društva, preduzeća, druga pravna lica i preduzetnici (u daljem tekstu: privredni subjekti) obrazuju cene proizvoda i usluga slobodno prema uslovima tržišta, osim za proizvode i usluge za koje je posebnim propisom utvrđen drugačiji način obrazovanja cena.

Privredni subjekti kod obrazovanja cena proizvoda i usluga na način iz stava 1. ovog člana ne mogu se dogovarati o cenama, vršiti podelu tržišta i narušavati konkurenciju.

Privredni subjekt ne može pod istim uslovima a različitim cenama prodavati istu vrstu proizvoda, odnosno pružati istu vrstu usluge, osim ako posebnim propisom nije drugačije određeno.

Član 5.

Vlada Republike Srbije (u daljem tekstu: Vlada) u uslovima slobodnog obrazovanja cena merama ekonomske politike obezbeđuje stabilnost tržišta i cena i sprečava narušavanje konkurencije.

Član 6.

Ministar nadležan za poslove trgovine može da odredi za koje proizvode i usluge bitne za životni standard stanovništva privredni subjekti dostavljaju obaveštenja o cenama radi praćenja, podatke koje to obaveštenje sadrži, kao i rokove i način dostavljanja tih podataka.

Podaci o cenama pojedinih proizvoda i usluga iz stava 1. ovog člana koji se dostavljaju Ministarstvu predstavljaju poslovnu tajnu.

Član 7.

Ako je posebnim propisom određeno da Vlada daje saglasnost na cene određenih proizvoda i usluga, predlog Vladi za davanje saglasnosti podnosi ministarstvo nadležno za odgovarajuću oblast, uz prethodno pribavljeno mišljenje Ministarstva.

Ministarstvo je dužno da pre dostavljanja mišljenja iz stava 1. ovog člana pribavi mišljenje organizacije potrošača.

Član 8.

Ako je posebnim propisom određeno da je Vlada ovlašćena da utvrđuje kriterijume za obrazovanje, odnosno formiranje cena i za određivanje cena određenih proizvoda, Vlada o tim pitanjima odlučuje na predlog Ministarstva i ministarstva nadležnog za odgovarajuću oblast.

Član 9.

Radi obezbeđivanja uslova za uredno snabdevanje tržišta pojediniim poljoprivredno-prehrambenim proizvodima, Vlada može da utvrdi cene tih proizvoda na osnovu troškova za njihovu proizvodnju i cena na domaćem i svetskom tržištu.

Cene iz stava 1. ovog člana Vlada utvrđuje na predlog Ministarstva i ministarstva nadležnog za odgovarajuću oblast.

Član 10.

Ako na tržištu nastanu poremećaji u proizvodnji, pružanju usluga i prometu određenih proizvoda, odnosno usluga, koji bitno utiču na cene proizvoda i usluga i ako se poremećaji ne mogu otkloniti merama tekuće ekonomske politike, Vlada može propisati privremenu meru radi sprečavanja i otklanjanja poremećaja.

Vlada može propisati privremenu meru koja ima za posledicu najmanje ograničavanje konkurencije.

Pod poremećajem u proizvodnji, pružanju usluga i prometu određenih proizvoda i usluga se podrazumeva: elementarna nepogoda, monopolsko obrazovanje cena, zloupotreba dominantnog položaja, poremećaj na svetskom tržištu i druge vanredne okolnosti.

Član 11.

U slučaju nastupanja poremećaja iz člana 10. ovog zakona na teritoriji jedinice lokalne samouprave privremenu meru za otklanjanje poremećaja donosi nadležni organ jedinice lokalne samouprave.

Član 12.

Privremena mera iz čl. 10. i 11. ovog zakona može da traje dok se ne otklone poremećaji za njeno propisivanje, ali ne duže od šest meseci.

Rok iz stava 1. ovog člana može se izuzetno produžiti ako poremećaj zbog koga je privremena mera propisana nije otklonjen u roku iz stava 1. ovog člana i ako taj poremećaj može da izazove teže posledice po život i zdravlje i socijalnu sigurnost stanovništva i nesmetan rad privrednih subjekata, ustanova i drugih pravnih lica.

III. UPRAVNI NADZOR

Član 13.

Ministarstvo vrši nadzor nad primenom ovog zakona, propisa donetih za njegovo sprovođenje i drugih propisa kojima se regulišu cene.

Član 14.

Inspekcijski nadzor vrši Ministarstvo preko tržišne inspekcije (u daljem tekstu: inspektor).

Član 15.

Ako inspektor u vršenju nadzora utvrdi da privredni subjekt pod istim uslovima a različitim cenama prodaje istu vrstu proizvoda ili pruža istu vrstu usluge, rešenjem će naložiti privrednom subjektu da otkloni utvrđenu nepravilnost.

Član 16.

Ako inspektor u vršenju nadzora utvrdi da privredni subjekt ne dostavlja Ministarstvu obaveštenje o cenama, rešenjem će naložiti privrednom subjektu da to obaveštenje dostavi i odrediti rok za to dostavljanje.

Član 17.

Ako inspektor u vršenju nadzora utvrdi da na cenu proizvoda ili usluge privrednog subjekta nije data saglasnost nadležnog organa u skladu sa posebnim propisom, rešenjem će naložiti da se cena vrati na prethodni nivo.

Ako inspektor u vršenju nadzora utvrdi da privredni subjekt proizvode i usluge prodaje po cenama koje su iznad nivoa cena koje su određene odlukom nadležnog organa u skladu sa posebnim propisom, rešenjem će naložiti da se cena vrati na prethodni nivo.

Član 18.

Na rešenje inspektora iz čl. 15, 16. i 17. ovog zakona može se izjaviti žalba ministru nadležnom za poslove trgovine u roku od osam dana od dana prijema rešenja.

Žalba iz stava 1. ovog člana ne odlaže izvršenje rešenja.

IV. KAZNENE ODREDBE

Član 19.

Novčanom kaznom od 100.000 do 200.000 dinara kazniće se za prekršaj pravno lice ako pod istim uslovima a različitim cenama prodaje istu vrstu proizvoda ili pruža istu vrstu usluge (član 4. stav 3).

Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kazniće se novčanom kaznom od 8.000 do 10.000 dinara odgovorno lice u pravnom licu.

Uz kaznu iz stava 1. ovog člana oduzeće se imovinska korist ostvarena izvršenjem prekršaja.

Član 20.

Novčanom kaznom od 80.000 do 100.000 dinara kazniće se za prekršaj preduzetnik ako pod istim uslovima a različitim cenama prodaje istu vrstu proizvoda ili pruža istu vrstu usluge (član 4. stav 3).

Uz kaznu iz stava 1. ovog člana oduzeće se imovinska korist ostvarena izvršenjem prekršaja.

Član 21.

Novčanom kaznom od 50.000 do 80.000 dinara kazniće se za prekršaj pravno lice ako ne dostavi obaveštenje o cenama (član 6. stav 1).

Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kazniće se novčanom kaznom od 8.000 do 10.000 dinara odgovorno lice u pravnom licu.

Član 22.

Novčanom kaznom od 30.000 do 50.000 dinara kazniće se za prekršaj preduzetnik ako ne dostavi obaveštenje o cenama (član 6. stav 1).

Član 23.

Novčanom kaznom od 100.000 do 200.000 dinara kazniće se za prekršaj pravno lice ako je obrazovalo cenu proizvoda ili usluge na koju nije data saglasnost nadležnog organa ili ako proizvode i usluge prodaje po cenama koje su iznad nivoa cena koje su određene odlukom nadležnog organa (čl. 7 – 11).

Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kazniće se novčanom kaznom od 8.000 do 10.000 dinara odgovorno lice u pravnom licu.

Uz kaznu iz stava 1. ovog člana oduzeće se imovinska korist ostvarena izvršenjem prekršaja.

Član 24.

Novčanom kaznom od 80.000 do 100.000 dinara kazniće se za prekršaj preduzetnik ako je obrazovao cenu proizvoda ili usluge na koju nije data saglasnost nadležnog organa ili ako proizvode i usluge prodaje po cenama koje su iznad nivoa cena koje su određene odlukom nadležnog organa (čl. 7 – 11).

Uz kaznu iz stava 1. ovog člana oduzeće se imovinska korist ostvarena izvršenjem prekršaja.

Član 25.

Novčanom kaznom od 50.000 do 80.000 dinara kazniće se za prekršaj pravno lice ako ne postupi po rešenju inspektora (čl. 15 – 17).

Za prekršaj iz stava 1. ovog člana novčanom kaznom od 8.000 do 10.000 dinara kazniće se i odgovorno lice u pravnom licu.

Za prekršaj iz stava 1. ovog člana novčanom kaznom od 20.000 do 50.000 dinara kazniće se preduzetnik.

V. PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 26.

Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaju da važe:

1) Zakon o sistemu društvene kontrole cena («Službeni list SFRJ», broj 84/89 i «Službeni list SRJ», br. 32/93, 24/94 i 28/96),

2) Zakon o društvenoj kontroli cena («Službeni glasnik SRS», br. 28/87, 6/89, 25/89, 55/90 i «Službeni glasnik RS», br. 6/90, 53/93, 67/93 i 48/94).

Član 27.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u «Službenom glasniku Republike Srbije».

OBRAZLOŽENjE

I Ustavni osnov za donošenje Zakona o cenama

Ustavni osnov za donošenje ovog zakona sadržan je u odredbi člana 72. stav 1. tačka 4. Ustava Republike Srbije prema kojem Republika Srbija uređuje i obezbeđuje sistem u oblasti tržišta, što podrazumeva i sistem obrazovanja cena.

II Razlozi za donošenje zakona

Usvajanjem Ustavne povelje državne zajednice Srbija i Crna Gora i Zakona za njeno sprovođenje, februara 2003. godine („Službeni list Srbije i Crne Gore“, br. 1/03), cene proizvoda i usluga koje su do tada bile regulisane pozitivnim pravnim propisima na saveznom nivou prešle su u nadležnost Republike Srbije. Radi toga se ukazala potreba za jedinstvenim regulisanjem cena, s obzirom da su postojala dva zakona o cenama: Zakon o sistemu društvene kontrole cena («Službeni list SFRJ», broj 84/89 i «Službeni list SRJ», br. 32/93 i 28/96), koji je donet na saveznom nivou i Zakon o društvenoj kontroli cena («Službeni glasnik SRS», br. 28/87, 6/89, 25/89, 55/90 i «Službeni glasnik RS», br. 6/90, 53/93, 67/93 i 48/94), donet na republičkom nivou, koji se nije primenjivao. U primeni je: Zakon o javnim preduzećima i obavljanju delatnosti od opšteg interesa («Službeni glasnik RS», br. 25/00 i 25/02) i Zakon o uslovima za obavljanje prometa robe, vršenje usluga u prometu robe i inspekcijskom nadzoru («Službeni glasnik RS», br. 39/96, 20/97, 46/98, 24/99, 25/99, 33/99, 34/01 i 80/02) i Zakon o komunalnim delatnostima («Službeni glasnik RS», br. 16/97 i 42/98), na osnovu kojih se donose uredbe o cenama pojedinih proizvoda i usluga. Pored toga, u postupku donošenja su, ili su već doneti i pojedini zakoni iz oblasti telekomunikacija, energetike, lekova, pošte i železnice, koji takođe imaju pojedine odredbe koje se odnose na formiranje cena proizvoda i usluga iz ovih delatnosti. Imajući ovo u vidu ukazala se potreba za donošenje novog zakona o cenama, koji bi, uvažavajući postojeća pravna rešenja, sadržao i bitna načela u obrazovanju cena.

Pre izrade ovog zakona, prikupljena su pozitivna pravna iskustva iz ove oblasti iz zemalja članica EU, odnosno iz našeg neposrednog okruženja (Austrija, Slovenija, Mađarska, Poljska, Hrvatska), a konsultovani su i SCEPP i naučni radnici Pravnog i Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Beogradu. Prema dobijenim informacijama, na današnjem stepenu razvoja tržišta, nije iznenađujuće da u zakonima EU ima malo toga što se direktno ili indirektno odnosi na cene. Najvažniji propisi su: Direktiva o isticanju cena (mera za zaštitu potrošača koja se odnosi na transparentost cena); zatim izvestan broj odredbi koje se odnose na demonopolizaciju javnog sektora (telekomunikacije, energetika i transport), gde će kontrolu i usklađivanje tarifa vršiti regulatorna tela; kao i zakonske odredbe EU o konkurenciji i državnoj pomoći, s tim što su generalno posmatrano državne subvencije u EU zabranjene ako štete konkurenciji i trgovini. Pri izradi Nacrta zakona o cenama, ove činjenice su se imale u vidu.

III Obrazloženje pojedinih rešenja

Donošenje zakona kojim se ističe opšte prihvaćen princip u tržišnim ekonomijama – slobodno obrazovanje cena, i pored toga što može da deluje kao normativizam, po našem mišljenju više koristi nego što odmaže. Zakonska garancija slobodnog obrazovanja cena koristi privrednim subjektima, s obzirom da sadrži pravno političku deklaraciju da se država neće mešati u domen cena, osim u izuzetnim vanrednim situacijama.

Osnovne odredbe (čl.1.- 3)

Članom 1. je propisano da se ovim zakonom uređuju uslovi i način obrazovanja cena, praćenje kretanja cena, poslovi Ministarstva u oblasti cena i druga pitanja od značaja za ovu oblast.

U članu 2. je data definicija cene, kao i šta se pod cenom još dodatno smatra, u smislu ovog zakona.

Članom 3. su pobrojani najznačajniji poslovi koje bi u oblasti cena, u cilju ostvarivanja makroekonomske politike, obavljalo Ministarstva nadležno za poslove trgovine, u skladu sa ovim zakonom i delokrugom rada koji proističe iz Zakona o ministarstvima.

Obrazovanje cena (čl. 4.- 12)

Članom 4. predviđeno je da se cene svih proizvoda i usluga obrazuju slobodno, s tim što je precizirano koje radnje privredni subjekti ne mogu vršiti prilikom obrazovanja cena, kao i da cene moraju da budu jedinstvene za različite kupce pri istim uslovima prodaje, odnosno pružanja usluga, za istu vrstu proizvoda, odnosno usluge, čime se izbegava mogućnost obrazovanja «dvojnih» cena. Ovaj zakon se primenjuje na sve proizvode i usluge, osim na cene proizvoda i usluga kod kojih je posebnim propisima utvrđen njihov način obrazovanja. Ovde se, pre svega, misli na proizvode i usluge od opšteg interesa kao što su električna energija, derivati nafte, ugalj, PTT usluge, prevoz železnicom, osnovne komunalne usluge, lekovi za humanu i veterinarsku upotrebu, osnovna vrsta hleba čije se cene, u ovom momentu obrazuju na osnovu Zakona o javnim preduzećima i obavljanju delatnosti od opšteg interesa, Zakona o uslovima za obavljanje prometa robe, vršenje usluga u prometu robe i inspekcijskom nadzoru, Zakona o komunalnim delatnostima i Zakona o lekovima i medicinskim sredstvima.

Članom 5. je propisana obaveza Vlade Republike Srbije da, u uslovima slobodnog obrazovanja cena, merama ekonomske politike održava stabilnost tržišta i cena i sprečava narušavanje konkurencije.

Članom 6. ovog zakona predviđena je mogućnost da Ministarstvo nadležno za poslove trgovine može odrediti proizvode i usluge bitne za životni standard stanovništva, za koje su privredni subjekti dužni da dostavljaju obaveštenja o cenama radi praćenja, kao i koje podatke sadrži obaveštenje, u cilju dobijanja informacija o nivou cena i trendu kretanja. Stavom 2. ovog člana je propisano da podaci, koje privredni subjekti dostavljaju Ministarstvu, o cenama pojedinih proizvoda i usluga, predstavljaju poslovnu tajnu.

Članom 7. je propisano da za proizvode i usluge za koje je posebnim propisom utvrđeno da Vlada Republike Srbije daje saglasnost na cene (na primer: električna energija, ugalj, prevoz železnicom, PTT usluge), predlog Vladi podnosi ministarstvo nadležno za odgovarajuću oblast, uz prethodno pribavljeno mišljenje Ministarstva. Pored toga Ministarstvo je dužno da, pre dostavljanja mišljenja predlagaču akta, pribavi mišljenje organizacije potrošača. Ovim članom se omogućava vođenje ukupne ekonomske politke na nivou Republike u oblasti cena, a ne parcijalne, čime se poštuje princip ukupne stabilnosti tržišta i cena, u skladu sa delokrugom rada ovog ministarstva.

Članom 8. je propisano da za određene proizvode za koje je posebnim propisom predviđeno da Vlada utvrđuje kriterijume za formiranje cena i određuje cene, predlog akta Vladi podnosi Ministarstvo i ministarstvo nadležno za odgovarajuću oblast.

Članom 9. je predviđeno da u cilju obezbeđivanja uslova za uredno snabdevanje tržišta pojediniim poljoprivredno-prehrambenim proizvodima, Vlada može da utvrdi cene tih proizvoda na osnovu troškova za njihovu proizvodnju i cena na domaćem i svetskom tržištu.

Vlada bi, u sklopu mera agrarne i ekonomske politike, propisivala cene samo za ugovorenu proizvodnju pojedinih proizvoda, na bazi bilansno utvrđenih količina u okviru robnih rezervi i zaliha, neophodnih za obezbeđenje snabdevenosti osnovnim poljoprivrednim proizvodima.

Kod utvrđivanja cene, koja bi predstavlja realnu vrednost poljoprivrednog proizvoda i koja bi se usklađivala sa međunarodnim ugovorima, sporazumima i standardima, imala bi se u vidu: prodajna cena na domaćem tržištu; cena po kojoj se poljoprivredni prizvod prodaje trećoj zemlji i «izračunata vrednost» proizvoda, koja se izračunava na osnovu troškova proizvodnje, prodaje, opštih troškova, administrativnih troškova i profita. Ova cena bi se primenjivala u Republici Srbiji i predstavljala bi uporedivu cenu na domaćem tržištu i meru zaštite od dampinga u oblasti poljoprivrede.

Ovakav način regulisanja politike cena u agraru usaglašen je sa pravilima Svetske trgovinske organizacije u okviru Sporazuma o poljoprivredi, Sporazuma o zašitnom sistemu i principima Zajedničke agrarne politike, kao i izvršene reforme CAP, gde je posebna pažnja posvećena merama smanjenja domaće podrške programima u poljoprivredi koji ne dovode do poremećaja u međunarodnoj trgovini (u okviru Amber boh programa), pristupa tržištu, smanjenja i ukidanja izvoznih subvencija i posebnim merama zaštite. U uslovima tranzicije u kojima se nalazi naša zemlja, poseban akcenat se stavlja na smanjenje tržišne cene i subvencionisanju programa razvoja poljoprivredne proizvodnje, radi lakšeg pristupa tržištu, kao i primeni pravila o trgovinskim merama zaštite (koja se preduzimaju protiv prodaje po neopravdano niskim cenama) i mera privremenog ograničenja uvoza (koje se preduzimaju u vanrednim slučajevima).

Imajući ovo u vidu, neophodno je da Vlada Republike Srbije sagleda potrebu propisivanja visine cene za pojedine poljoprivredne proizvode, u sklopu vođenja agrarne i ekonomske politike, usaglašene sa strategijom razvoja poljoprivrede. Pri ovome bi se morali imati u vidu i programi u okviru Green boh politike, koji su usmereni ka razvoju seoskih oblasti, podrške proizvođačima (posebno sa niskim prinosima), investicionim programima za smanjenje strukturnih i regionalnih razlika, kao i programima zaštite prirodne okoline. Sve ove mere trebalo bi da doprinesu povećanju produktivnosti, efikasnijem i racionalnijem korišćenju resursa, odnosno smanjenju tržišne cene pojedinih poljoprivrednih proizvoda i obezbeđenju uslova za pristup međunarodnom tržištu i većem uticaju tržišta, preko otvorene i poštene konkurencije, što bi se odrazilo i na cene ovih proizvoda.

Članom 10. definisane su situacije (elementarne nepogode, monopolsko obrazovanje cena, zloupotreba dominantnog položaja, poremećaji na svetskom tržištu i druge vanredne okolnosti) u kojima može doći do poremećaja u proizvodnji, pružanju usluga i prometu određene robe, odnosno usluge, a koji bitno utiču na cene proizvoda i usluga i kada Vlada Republike Srbije može propisati privremenu meru za otklanjanje tog poremećaja.

Članom 11. je predviđena ista takva mogućnost, kao i u prethodnom članu, ali za nadležni organ lokalne samouprave i to samo za proizvode i usluge koji su od lokalnog interesa.

Članom 12. je predviđeno trajanje privremene mere, kao i obaveza Vlade, odnosno organa lokalne samouprave da i drugim ekonomskim merama utiče na otklanjanje razloga.

Upravni nadzor (čl. 13. –18)

Članom 13. utvrđuje se nadzor, koji podrazumeva aktivnosti koje preduzima Ministarstvo nad sprovođenjem ovog zakona, propisa donetih za njegovo sprovođenje i drugih propisa kojima se regulišu cene.

Članom 14. je predviđeno da inspekcijski nadzor nad primenom ovo zakona i drugih propisa iz oblasti cena vrši Ministarstvo preko tržišne inspekcije.

Čl. 15. – 17. propisane su radnje za koje se preduzimaju upravne mere, a to su: prodaja iste vrste proizvoda ili pružanje iste vrste usluga pod istim uslovima a različitim cenama; dostavljanje obaveštenja o cenama; ako je obrazovana cena robe ili usluge bez saglasnosti nadležnog organa ili ako se ne primenjuje cene koju je odredio nadležni organ.

Članom 18. je predviđena mogućnost da privredni subjekti mogu, ministru nadležnom za poslove trgovine, da ulože žalbu na rešenje inspektora u roku od 8 dana od dana prijema rešenja, s tim što žalba ne odlaže izvršenje rešenja.

4.Kaznene odredbe (čl. 19. – 25)

Čl. 19. – 25. sankcionišu se prekršaji u vezi sa povredom konkretnih odredbi Zakona o cenama i drugih propisa kojima se regulišu cene.

Prelazne i završne odredbe (čl. 26. – 27.)

Članom 26. predviđeno je da danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje da važi savezni i republički zakon o društvenoj kontroli cena.

Članom 27. je predviđeno da se zakon primenjuje osmog dana od dana objavljivanja u «Službenom glasniku Republike Srbije».

IV Finansijska sredstva za sprovođenje ovog zakona

Za sprovođenje ovog zakona nije potrebno obezbediti posebna sredstva u Budžetu Republike Srbije.

V Analiza efekata

Donošenje zakona kojim se ističe opšte prihvaćen princip u tržišnim ekonomijama – slobodno obrazovanje cena, i pored toga što može da deluje kao normativizam, po našem mišljenju više koristi nego što odmaže. Zakonska garancija slobodnog obrazovanja cena koristi privrednim subjektima, pre svega malim i srednjim preduzećima, s obzirom da sadrži pravno političku deklaraciju da se država neće mešati u domen cena, osim u izuzetnim situacijama koji su propisani ovim zakonom.

Imajući ovo u vidu, na najveći broj privrednih preduzeća neće uticati rešenja predložena u Zakonu, pa samim tim primena pomenutog Zakona neće izazvati dodatne troškove privredi i građanima. Prilikom eventualnog predlaganja privremenih mera vodilo bi se računa da se predloženim nivoom cena obezbedi ekonomska opravdanost, tako da bi se eventualni troškovi, koji bi mogli nastali po ovom osnovu, pravdali zaštitom životnog standarda najugroženijih kategorija stanovništva. Pored toga, jasnim isticanjem da država podrržava princip slobodnog obrazovanja cena stvara se dodatna sigurnost za otvaranjem novih preduzeća, pre svega malih, koji bi tržišnom konkurencijom uticali na uspostavljnje realnog odnosa ponude i tražnje, a timee i na cene.

U raspravi sprovedenoj u privrednim komorama privredni subjekti su imali mogućnost da iznesu svoja mišljenja i predloge, koji su u velikoj meri uticali na konačna rešenja Zakona.

Ostavite komentar