Predlog zakona o javnim putevima

PREDLOG ZAKONA

O JAVNIM PUTEVIMA

Član 1.

Ovim zakonom uređuju se pravni položaj javnih puteva, uslovi i način upravljanja, zaštite i održavanja javnih puteva, izvori i način finansiranja javnih puteva, posebni uslovi za izgradnju i rekonstrukciju javnih puteva i inspekcijski nadzor.

Član2.

Pojedini izrazi upotrebljeni u ovom zakonu imaju sledeće značenje:

1) „put“ jeste izgrađena, odnosno utvrđena površina koju kao saobraćajnu površinu mogu da koriste svi ili određeni učesnici u saobraćaju, pod uslovima određenim zakonom i drugim propisima;

2) „javni put“ jeste put koji ispunjava propisane kriterijume za kategorizaciju od strane nadležnog organa;

3) „državni put“ jeste javni put koji saobraćajno povezuje:

-teritoriju države sa mrežom evropskih puteva, odnosno deo je mreže

evropskih puteva;

-teritoriju države sa teritorijom susednih država;

-celokupnu teritoriju države;

-privredno značajna naselja na teritoriji države;

-područje dva ili više okruga ili područje okruga, kao i njegov deo koji

prolazi kroz naselje, u slučaju da nije izgrađen obilazni put pored naselja;

4) „autoput“ jeste državni put koji je namenjen isključivo za saobraćaj motornih vozila, sa fizički razdvojenim kolovozima po smerovima, denivelisanim raskrsnicama, potpunom kontrolom pristupa, koji ima najmanje dve saobraćajne i jednu zaustavnu traku za svaki smer i kao takav obeležen propisanim saobraćajnim znakom;

5) „opštinski put“ jeste javni put koji saobraćajno povezuje teritoriju opštine, odnosno grada, kao i teritoriju opštine, odnosno grada sa mrežom državnih puteva;

6) „saobraćajna površina“ jeste posebno uređena površina za odvijanje svih ili određenih vidova saobraćaja ili mirovanje vozila;

7) „nekategorisani put“ jeste saobraćajna površina koja je dostupna većem broju raznih korisnika, koju nadležni organ proglasi nekategorisanim putem i koja je upisana u katastar nepokretnosti kao nekategorisani put;

8) „biciklistička staza“ jeste saobraćajna površina obeležena propisanim saobraćajnim znakom, namenjena za saobraćaj bicikala i bicikala sa motorom;

9) „naselje“ jeste izgrađeni funkcionalno objedinjen prostor na kome su obezbeđeni uslovi za život i rad i za zadovoljavanje zajedničkih potreba stanovnika, čije se granice utvrđuju prostornim, odnosno urbanističkim planom opštine, odnosno grada i označavaju propisanim saobraćajnim znakom na javnom putu;

10) „put van naselja“ jeste deo javnog puta van granica naselja;

11) „put u naselju“ jeste deo javnog puta unutar granica naselja čije se karakteristike utvrđuju prostornim, odnosno urbanističkim planom opštine, odnosno grada;

12) „ulica“ jeste javni put u naselju koji saobraćajno povezuje delove naselja;

13) „označavanje javnih puteva“ jeste postupak definisanja kategorije i prostornog položaja puta (kilometarska i hektometarska stacionaža);

14) „evidencija javnih puteva“ jeste propisana sadržina saobraćajno-tehničkih podataka i postupak prikupljanja, odnosno obnavljanja tih podataka o javnim putevima;

15) „kolovozna konstrukcija“ jeste sistem koji služi da primi mehanička dejstva vozila i prenese ih na donji stroj javnog puta, da omogući bezbedno, nesmetano i ekonomično kretanje vozila, bicikala i pešaka. Završni sloj kolovozne konstrukcije je kolovozni zastor;

16) „kolovoz“ jeste izgrađena površina javnog puta po kojoj se odvija saobraćaj i čine ga saobraćajne trake (vozne, dodatne, ivične, zaustavne i sl.) za kretanje, odnosno mirovanje vozila;

17) „bankina“ jeste element javnog puta u nasipu koji obezbeđuje bočnu stabilnost kolovozne konstrukcije i služi za postavljanje saobraćajne signalizacije i opreme puta;

18) „rigola“ jeste element javnog puta u useku za prihvatanje i kontrolisano vođenje površinskih voda koji obezbeđuje stabilnost kolovozne konstrukcije;

19) „berma“ jeste prostor između rigole i kosine useka i služi za zaštitu rigole od erodiranog materijala, postavljanje saobraćajne signalizacije i opreme puta, kao i za obezbeđenje preglednosti puta;

20) „razdelna traka“ jeste element javnog puta kojim se fizički razdvajaju smerovi vožnje i služi za postavljanje saobraćajne signalizacije i opreme puta, kao i za izgradnju elemenata putnog objekta. Razdelna traka širine veće od šest metara jeste razdelni pojas;

21) „zaštitna traka“ jeste element javnog puta kojim se fizički razdvaja saobraćaj motornih vozila od nemotorizovanog saobraćaja;

22) „putni objekti“ su mostovi, nadvožnjaci, podvožnjaci, vijadukti, akvadukti, propusti, tuneli, galerije, potporni i obložni zidovi i sl.;

23) „nadvožnjak“ jeste putni objekat iznad javnog puta za ukrštanje u dva nivoa sa putem, odnosno infrastrukturnim sistemom;

24) „podvožnjak“ jeste putni objekat ispod javnog puta za ukrštanje u dva nivoa sa putem, odnosno infrastrukturnim sistemom;

25) „objekti, postrojenja i uređaji za odvodnjavanje“ služe za sakupljanje, odvođenje, odnosno preusmeravanje površinskih, pribrežnih i podzemnih voda radi zaštite puta, odnosno suseda puta od štetnog dejstva voda sa puta;

26) „prateći sadržaji javnog puta“ jesu moteli, restorani, servisi, stanice za snabdevanje motornih vozila gorivom, prodavnice, objekti za rekreaciju i drugi objekti namenjeni pružanju usluga korisnicima puta;

27) „autobusko stajalište“ je posebno izgrađena i označena saobraćajna površina uz kolovoz javnog puta ili priključena na kolovoz javnog puta, namenjena za zaustavljanje vozila;

28) „granice građenja“ jesu linije unutar kojih se izvode građevinski zahvati prilikom izgradnje, rekonstrukcije ili održavanja javnog puta;

29) „zemljišni pojas“ jeste kontinualna površina sa obe strane useka i nasipa, širine najmanje jedan metar, mereno od linija koje čine krajnje tačke poprečnog profila javnog puta van naselja na spoljnu stranu;

30) „raskrsnica“ jeste površina na kojoj se ukrštaju ili spajaju putevi i može biti površinska (ukrštanje u nivou), ili denivelisana (ukrštanje van nivoa);

31) „ukrštaj“ jeste mesto ukrštanja dva puta, puta i železničke infrastrukture ili ukrštanje puta sa drugim infrastrukturnim sistemima van nivoa;

32) „prilazni put“ jeste saobraćajna površina preko koje se omogućava vlasniku, odnosno neposrednom držaocu nepokretnosti koja se nalazi pored javnog puta prilaz na taj put;

33) „priključak“ jeste saobraćajna površina kojom se povezuje javni put niže kategorije sa javnim putem više kategorije ili nekategorisani put, odnosno prilazni put sa javnim putem;

34) „infrastrukturni sistemi“ obuhvataju transportne (vodne, železničke, cevovodne i sl.) i druge sisteme (snabdevanje vodom, kanalizacija, daljinsko grejanje, snabdevanje gasom, prenos i snabdevanje elektro energijom, telekomunikacije i sl.);

35) „potrebna preglednost“ jeste preglednost za bezbedno zaustavljanje vozila ispred nepokretne prepreke na kolovozu javnog puta, koja mora biti obezbeđena na svakoj tački puta i koja se određuje na osnovu vrednosti računske brzine;

36) „potrebna preglednost na raskrsnici“ određuje se iz uslova odvijanja saobraćaja na ukrsnim pravcima saglasno zakonskoj i tehničkoj regulativi i koristi se za konstrukciju zone potrebne preglednosti raskrsnice oslobođene prepreka koje mogu ugroziti bezbednost saobraćaja;

37) „sused“ jeste vlasnik, odnosno neposredni držalac zemljišta i objekata, odnosno uređaja na zemljištu, koje ima najmanje jednu zajedničku granicu sa javnim putem;

38) „zaštitni pojas“ jeste površina uz ivicu zemljišnog pojasa, na spoljnu stranu, čija je širina određena ovim zakonom i služi za zaštitu javnog puta i saobraćaja na njemu;

39) „pojas kontrolisane izgradnje“ jeste površina sa spoljne strane od granice zaštitnog pojasa na kojoj se ograničava vrsta i obim izgradnje objekata, koja je iste širine kao i zaštitni pojas i koja služi za zaštitu javnog puta i saobraćaja na njemu;

40) „saobraćajna signalizacija“ obuhvata sredstva i uređaje za praćenje, kontrolu, regulisanje i vođenje saobraćajnih tokova (saobraćajni znakovi na putevima);

41) „upravljanje saobraćajem“ jeste praćenje, kontrola i vođenje saobraćaja na mreži državnih puteva ili na određenoj deonici državnog puta;

42) „obustava saobraćaja“ jeste kontrolisani prekid saobraćaja na javnom putu;

43) „ograničenje saobraćaja“ jeste zabrana kretanja pojedinih vrsta vozila na javnom putu;

44) „vanredni prevoz“ jeste prevoz vozilom koje osovinskim opterećenjem, ukupnom masom, širinom, dužinom i visinom prekoračuje propisane mere;

45) „održavanje puta“ jeste izvođenje radova kojima se obezbeđuje nesmetano i bezbedno odvijanje saobraćaja i čuva upotrebna vrednost javnog puta u stanju koje je bilo u trenutku izgradnje, odnosno rekonstrukcije;

46) „zaštita puta“ jeste zabrana ili ograničavanje intervencija na javnom putu, zaštitnom pojasu i pojasu kontrolisane izgradnje, propisanih ovim zakonom;

47) „klasifikacija puteva“ jeste podela javnih puteva na osnovu propisanih kriterijuma;

48) „upotrebna vrednost puta“ jeste vrednost javnog puta u trenutku procene, prema stepenu očuvanosti projektovanih karakteristika;

49) „tehnička regulativa“ jesu standardi, tehnički propisi, uputstva, uslovi i specifikacije za planiranje, projektovanje, građenje, održavanje i zaštitu javnih puteva;

50) „upravljač javnog puta“ jeste javno preduzeće, privredno društvo, odnosno drugo pravno lice ili preduzetnik, koji su registrovani za obavljanje delatnosti upravljanja javnim putem.

Član 3.

Javni putevi i nekategorisani putevi čine mrežu puteva.

Putevi iz stava 1. ovog člana, kao dobra u opštoj upotrebi, u državnoj su svojini i

na njima se mogu sticati prava korišćenja, prava službenosti i druga prava određena zakonom.

Član 4.

Javni put, u smislu ovog zakona, obuhvata:

trup puta koji čine donji i gornji stroj:

– donji stroj puta (nasipi; useci; zaseci; objekti, postrojenja i uređaji za odvodnjavanje puta i zaštitu puta od površinskih i podzemnih voda i sl.);

– gornji stroj puta (kolovozna konstrukcija; ivične trake, odnosno ivičnjaci; rigole; bankine; berme; razdelne trake i sl.);

putne objekte (mostovi, nadvožnjaci, podvožnjaci, vijadukti, akvadukti, propusti, tuneli, galerije, potporni i obložni zidovi i sl.);

priključke;

trotoare, pešačke i biciklističke staze koje prate kolovoz puta;

zemljišni pojas;

vazdušni prostor iznad kolovoza u visini od najmanje sedam metara, sa slobodnim

prostorom u visini od najmanje 4,5 metara od najviše tačke kolovoza, a za autoput u visini od najmanje 4,75 metara od najviše tačke kolovoza;

objekte za potrebe puta (putne baze; naplatne stanice; kontrolne stanice; saobraćajne

površine autobuskih stajališta; parkirališta; odmorišta; zelene površine i sl.);

saobraćajnu signalizaciju;

opremu puta (sve vrste zaštitnih ograda; smerokazi; instalacije rasvete i rasveta za

potrebe saobraćaja; uređaji za evidenciju saobraćaja i sl.) i

objekte i opremu za zaštitu puta, saobraćaja i okoline (snegobrani; vetrobrani;

zaštita od osulina; zaštita od buke i drugih štetnih uticaja na okolinu i sl.).

Državni put, pored elemenata iz stava 1. ovog člana, obuhvata i objekte, uređaje i opremu za upravljanje saobraćajem.

Član 5.

Prema značaju saobraćajnog povezivanja javni putevi se dele na:

državne puteve I reda (saobraćajno povezuju teritoriju države sa mrežom

evropskih puteva, odnosno deo su mreže evropskih puteva, teritoriju države sa teritorijom susednih država, celokupnu teritoriju države, kao i privredno značajna naselja na teritoriji države);

državne puteve II reda (saobraćajno povezuju područje dva ili više okruga ili

područje okruga);

opštinske puteve (saobraćajno povezuju teritoriju opštine, odnosno grada, kao i

teritoriju opštine, odnosno grada sa mrežom državnih puteva) i

ulice (saobraćajno povezuju delove naselja).

Vlada Republike Srbije (u daljem tekstu: Vlada) propisuje kriterijume za kategorizaciju državnih puteva.

Na osnovu kriterijuma iz stava 2. ovog člana Vlada donosi akt o kategorizaciji državnih puteva.

Skupština opštine, odnosno skupština grada, propisuje kriterijume za kategorizaciju opštinskih puteva i ulica.

Na osnovu kriterijuma iz stava 4. ovog člana skupština opštine, odnosno skupština grada, donosi akt o kategorizaciji opštinskih puteva i ulica.

Član 6.

Prema položaju u prostoru i uslovima odvijanja saobraćaja javni putevi se dele na:

javne puteve van naselja i

javne puteve u naselju.

Javni put u naselju određuje se prostornim i urbanističkim planom.

Kolovozna konstrukcija ulica koje su istovremeno delovi državnih ili opštinskih puteva koji prolaze kroz naselja i saobraćajna signalizacija, osim svetlosnih saobraćajnih znakova, smatraju se delovima tih puteva.

Pravac, odnosno promenu pravca državnog puta, koji prolazi kroz naselje, određuje

skupština opštine, odnosno skupština grada, po prethodno pribavljenoj saglasnosti ministarstva nadležnog za poslove saobraćaja (u daljem tekstu: Ministarstvo).

Promena pravca državnog puta u naselju može da se vrši ako novi pravac državnog puta ispunjava, po svojim tehničkim karakteristikama, uslove koji se zahtevaju za tu kategoriju puta.

Odluka skupštine opštine, odnosno skupštine grada o pravcu, odnosno promeni pravca državnog puta koji prolazi kroz naselje doneta bez saglasnosti iz stava 4. ovog člana, ništava je.

Pravac opštinskog puta u naselju određuje skupština opštine, odnosno skupština grada.

II. UPRAVLjANjE JAVNIM PUTEVIMA

Član7.

Upravljanje javnim putem u smislu ovog zakona jeste: korišćenje javnog puta (organizovanje i kontrola naplate naknada za upotrebu javnog puta, vršenje javnih ovlašćenja i sl.); zaštita javnog puta; vršenje investitorske funkcije na izgradnji i rekonstrukciji javnog puta; organizovanje i obavljanje stručnih poslova na izgradnji, rekonstrukciji, održavanju i zaštiti javnog puta; ustupanje radova na održavanju javnog puta; organizovanje stručnog nadzora nad izgradnjom, rekonstrukcijom, održavanjem i zaštitom javnog puta; planiranje izgradnje, rekonstrukcije, održavanja i zaštite javnog puta; označavanje javnog puta i vođenje evidencije o javnim putevima i o saobraćajno-tehničkim podacima za te puteve.

Upravljanje državnim putem, pored poslova iz stava 1. ovog člana, obuhvata i upravljanje saobraćajem i organizovanje i obavljanje brojanja vozila na državnom putu.

Upravljanje državnim putem je delatnost od opšteg interesa.

Član8.

Delatnost upravljanja državnim putevima obavlja javno preduzeće koje osniva Vlada (u daljem tekstu: Javno preduzeće).

Delatnost upravljanja državnim putevima može da obavlja i privredno društvo, odnosno drugo pravno lice ili preduzetnik, pod uslovima i na način utvrđen zakonom kojim se uređuje obavljanje delatnosti od opšteg interesa.

Član9.

Javno preduzeće propisuje metodologiju brojanja vozila i vođenja podataka o prebrojanim vozilima na državnom putu.

Javno preduzeće donosi srednjoročni plan izgradnje i rekonstrukcije, održavanja i zaštite državnih puteva i godišnji program radova na održavanju, zaštiti, izgradnji i rekonstrukciji državnih puteva, uz saglasnost Vlade.

Član10.

Javno preduzeće dužno je da organizuje naplatu putarine tako da se obezbedi protok vozila bez neophodnog zastoja.

Javno preduzeće dužno je da obezbedi upravljanje saobraćajem na državnim putevima u skladu sa propisima kojima se uređuje bezbednost saobraćaja na putevima.

Upravljanje saobraćajem obezbeđuje se upotrebom:

telekomunikacionih, elektronskih i stacionarnih uređaja za praćenje, kontrolu,

bezbednost i regulisanje saobraćaja, kontrolu stanja kolovoza i za daljinsko obaveštavanje i upozoravanje;

objekata i uređaja za naplatu putarine;

ventilacionih i sigurnosnih uređaja u tunelima;

objekata i uređaja za zaštitu javnog puta i

objekata i uređaja za zaštitu okruženja javnog puta.

Član11.

Upravljač javnog puta dužan je da označava i vodi evidencije o javnim putevima i o saobraćajno-tehničkim i drugim podacima za te puteve.

Ministar nadležan za poslove saobraćaja (u daljem tekstu: Ministar) propisuje:

način označavanja javnih puteva;

vrstu i sadržinu evidencija, način vođenja evidencija, način prikupljanja,

odnosno obnavljanja podataka, kao i uslove korišćenja podataka iz evidencija o javnim putevima.

Član12.

Deo državnog ili opštinskog puta koji po izgradnji ili rekonstrukciji ne pripada izgrađenom ili rekonstruisanom državnom ili opštinskom putu, ne smatra se delom tog puta.

Ako se deo državnog puta iz stava 1. ovog člana i dalje koristi za saobraćaj, izvršiće se njegova prekategorizacija.

Ako se deo državnog puta iz stava 1. ovog člana ne koristi za saobraćaj, o načinu i uslovima korišćenja zemljišta na kome se nalazi taj put odlučiće upravljač javnog puta u roku od tri meseca od dana prestanka korišćenja puta za saobraćaj.

Član13.

Upravljač javnog puta dužan je da u roku od 15 dana od dana dostavljanja upotrebne dozvole, podnese zahtev za upis prava korišćenja na javnom putu, kao i prava službenosti i drugih prava određenih zakonom koja se ustanovljavaju na javnom putu u korist drugih lica u javne knjige i zvanične evidencije u koje se upisuju prava na nepokretnosti.

Upravljač javnog puta, odnosno lice u čiju korist je ustanovljeno neko od prava iz stava 1. ovog člana, dužno je da u roku od 15 dana od dana nastanka promena na ustanovljenim pravima, zasnovanih na zakonom propisanom pravnom osnovu, podnese zahtev za upis promene, odnosno brisanje podataka, u javne knjige i zvanične evidencije u koje se upisuju prava na nepokretnosti.

Član14.

Upravljaču javnog puta poverava se vršenje javnih ovlašćenja koja se odnose na izdavanje:

1) saglasnosti za izgradnju, odnosno rekonstrukciju priključka na javni put;

2) saglasnosti za građenje, odnosno postavljanje vodovoda, kanalizacije, toplovoda,

železničke pruge i drugih sličnih objekata, kao i telekomunikacionih i elektro vodova, instalacija, postrojenja i sl. na javnom putu;

3) saglasnosti za građenje, odnosno postavljanje vodovoda, kanalizacije, toplovoda,

železničke pruge i drugih sličnih objekata, kao i telekomunikacionih i elektro vodova, instalacija, postrojenja i sl. u zaštitnom pojasu javnog puta;

4) saglasnosti za izmenu saobraćajnih površina pratećih sadržaja javnog puta;

5) saglasnosti za održavanje sportske ili druge manifestacije na javnom putu;

6) posebne dozvole za obavljanje vanrednog prevoza na javnom putu i

7) odobrenja za postavljanje reklamnih tabli, reklamnih panoa, uređaja za slikovno ili zvučno obaveštavanje ili oglašavanje na javnom putu, odnosno pored tog puta.

Akti iz stava 1. ovog člana moraju da sadrže saobraćajno-tehničke uslove.

Upravljač javnog puta dužan je da odluči po zahtevu za izdavanje saglasnosti, dozvole i odobrenja iz stava 1. ovog člana u roku od osam dana od dana podnošenja zahteva.

Protiv akata iz stava 1. ovog člana može se izjaviti žalba Ministarstvu, odnosno nadležnom organu opštine ili grada, u roku od osam dana od dana dostavljanja tog akta.

Upravljač javnog puta dužan je da o aktima donetim u vršenju javnih ovlašćenja vodi evidenciju.

Član 15.

Upravljač javnog puta dužan je da obezbedi trajno, neprekidno i kvalitetno održavanje i zaštitu javnog puta i da obezbedi nesmetano i bezbedno odvijanje saobraćaja na njemu.

Upravljač javnog puta odgovara za štetu koja nastane korisnicima javnog puta zbog propuštanja blagovremenog obavljanja pojedinih radova na redovnom održavanju javnog puta propisanih ovim zakonom, odnosno zbog izvođenja tih radova suprotno propisanim tehničkim uslovima i načinu njihovog izvođenja.

III. FINANSIRANjE JAVNIH PUTEVA

Član16.

naknada za upotrebu javnog puta;

naknade za održavanje državnog puta u visini od 10,0% od akcize na derivate nafte;

finansijskih kredita;

ulaganja domaćih i stranih lica;

budžeta Republike Srbije i

drugih izvora u skladu sa zakonom.

Član17.

Za upotrebu javnog puta plaćaju se naknade, i to:

1) godišnja naknada za motorna vozila, traktore i priključna vozila;

2) godišnja naknada za vozila na motorni pogon koja nisu obuhvaćena tačkom 1) ovog člana;

3) naknada za vanredni prevoz;

4) naknada za postavljanje reklamnih tabli, reklamnih panoa, uređaja za slikovno ili zvučno obaveštavanje ili oglašavanje na javnom putu, odnosno na drugom zemljištu koje koristi upravljač javnog puta, u skladu sa propisima;

5) posebna naknada za upotrebu javnog puta, njegovog dela ili putnog objekta (u

daljem tekstu: putarina);

6) naknada za prekomerno korišćenje javnog puta, njegovog dela ili putnog

objekta;

7) naknada za zakup delova zemljišnog pojasa javnog puta;

8) naknada za zakup drugog zemljišta koje koristi upravljač javnog puta;

9) naknada za priključenje prilaznog puta na javni put;

10) naknada za postavljanje vodovoda, kanalizacije, električnih, telefonskih

i telegrafskih vodova i sl. na javnom putu;

11) naknada za izgradnju komercijalnih objekata kojima je omogućen pristup sa

javnog puta;

12) godišnja naknada za korišćenje komercijalnih objekata kojima je omogućen pristup sa javnog puta i

13) naknada za upotrebu državnog puta za vozila registrovana u inostranstvu.

Član18.

Visinu naknade iz člana 17. tač. 1) i 13) ovog zakona utvrđuje Vlada.

Visinu naknade iz člana 17. tačka 2) ovog zakona utvrđuje nadležni organ opštine, odnosno grada.

Visinu naknade iz člana 17. tač. 3) do 12) ovog zakona utvrđuje upravljač javnog puta.

Odluka o visini naknade iz stava 3. ovog člana za državni put donosi se uz saglasnost Vlade, a za opštinski put, odnosno ulicu, uz saglasnost skupštine opštine, odnosno skupštine grada.

Član19.

Sredstva iz člana 16. tačka 2) ovog zakona evidentiraju se na posebnom računu Trezora Republike Srbije.

Ministarstvo prenosi sredstva iz stava 1. ovog člana na račun Javnog preduzeća koje ta sredstva koristi za održavanje i zaštitu državnih puteva.

Član20.

Naplatu naknade iz člana 17. tačka 13) ovog zakona organizuje Javno preduzeće na graničnim prelazima određenim propisima.

Član21.

Sredstva od naplaćene naknade iz člana 17. tač. 1) i 2) ovog zakona prihod su opštine.

Sredstva od naplaćene naknade iz člana 17. tač. 3) do 13) ovog zakona za upotrebu državnih puteva prihod su Javnog preduzeća, a sredstva naplaćena od tih naknada za upotrebu opštinskih puteva i ulica prihod su upravljača tih puteva i ulica.

Član22.

Sredstva od naplaćenih naknada iz člana 17. ovog zakona koriste se za izgradnju, rekonstrukciju, održavanje i zaštitu javnih puteva, kao i za troškove korišćenja i otplatu kredita za navedene namene.

Član23.

Naknada iz člana 17. tačka 1) ovog zakona ne plaća se za motorna vozila inostranih diplomatskih i konzularnih predstavništava, ako je oslobođenje od plaćanja te naknade predviđeno međunarodnim sporazumom ili ako postoji reciprocitet.

Član 24.

Naknada iz člana 17. tačka 5) ovog zakona ne plaća se za motorna vozila:

policije;

Vojske Srbije i Crne Gore;

hitne pomoći;

pod pratnjom (vozilima pod pratnjom smatraju se vozila kojima je dodeljena pratnja

pripadnika policije ili vojne policije) i posebnim vozilima (vozilima snabdevenim uređajima za davanje svetlosnih i zvučnih znakova i to za vreme dok ti znakovi traju) i

5) profesionalnih vatrogasnih jedinica, dobrovoljnih vatrogasnih društava i

vatrogasnih jedinica pravnih lica koja imaju vatrogasnu službu organizovanu po propisima o zaštiti od požara.

Član 25.

Naknada iz člana 17. tačka 5) ovog zakona ne plaća se, po odobrenju Javnog preduzeća, za motorna vozila:

republičke inspekcije za državne puteve i republičke inspekcije za drumski

saobraćaj;

privrednih društava, preduzeća i drugih pravnih lica, odnosno preduzetnika koji

obavljaju poslove održavanja i zaštite javnog puta za čije korišćenje se plaća putarina;

koja su u funkciji organizovanja i naplate putarine i

za prevoz lica i materijalnih dobara u okviru domaćih ili međunarodnih

humanitarnih akcija.

Za vozila iz stava 1. tačka 4. ovog zakona dozvola se izdaje pojedinačnom vozilu za pojedinačnu vožnju.

Član 26.

U pogledu naplate naknada utvrđenih ovim zakonom, kontrole, kamate, povraćaja, zastarelosti, kazne i ostalog što nije uređeno ovim zakonom, primenjivaće se odredbe zakona kojim se uređuje poreski postupak i poreska administracija.

IV. ZAŠTITA JAVNIH PUTEVA

Član27.

Radi sprečavanja ugrožavanja stabilnosti javnog puta i obezbeđivanja uslova za nesmetano odvijanje saobraćaja i režim saobraćaja na javnom putu, nosilac prava službenosti na javnom putu kao i drugih prava, u skladu sa zakonom može da izvodi radove na javnom putu (građenje, odnosno postavljanje vodovoda, kanalizacije, toplovoda, železničke pruge i drugih sličnih objekata, kao i telekomunikacionih i elektro vodova, instalacija, postrojenja i sl.) samo ako je za izvođenje tih radova pribavio saglasnost upravljača javnog puta.

Član28.

U zaštitnom pojasu pored javnog puta van naselja, zabranjena je izgradnja građevinskih ili drugih objekata, kao i postavljanje postrojenja, uređaja i instalacija, osim izgradnje saobraćajnih površina pratećih sadržaja javnog puta, kao i postrojenja, uređaja i instalacija koji služe potrebama javnog puta i saobraćaja na javnom putu.

U zaštitnom pojasu iz stava 1. ovog člana može da se gradi, odnosno postavlja, vodovod, kanalizacija, toplovod, železnička pruga i drugi sličan objekat, kao i telekomunikacione i elektro vodove, instalacije, postrojenja i sl., po prethodno pribavljenoj saglasnosti upravljača javnog puta koja sadrži saobraćajno-tehničke uslove.

Upravljač javnog puta dužan je da obezbedi kontrolu izvođenja radova iz stava 2. ovog člana.

Član29.

Zaštitni pojas, sa svake strane javnog puta, ima sledeće širine:

1) državni putevi I reda – autoputevi 40 metara

2) ostali državni putevi I reda 20 metara

3) državni putevi II reda 10 metara

4) opštinski putevi 5 metara

Odredbe stava 1. ovog člana, u pogledu širina zaštitnog pojasa, primenjuju se i u naseljima, osim ako je drugačije određeno prostornim, odnosno urbanističkim planom.

Član30.

Izgradnja objekata u pojasu kontrolisane izgradnje dozvoljena je na osnovu donetih prostornih i urbanističkih planova koji obuhvataju taj pojas.

U pojasu iz stava 1. ovog člana zabranjeno je otvaranje rudnika, kamenoloma i deponija otpada i smeća.

Član31.

Ograde, drveće i zasadi pored javnih puteva podižu se tako da ne ometaju preglednost javnog puta i ne ugrožavaju bezbednost saobraćaja.

Član32.

Zabranjeno je ukrštanje državnog puta I reda sa železničkom prugom u istom nivou.

Član33.

Na raskrsnici javnog puta sa drugim putem i ukrštanja javnog puta sa železničkom prugom u istom nivou, moraju se obezbediti zone potrebne preglednosti u skladu sa propisima.

U zonama potrebne preglednosti zabranjeno je podizati zasade, ograde i drveće, ostavljati predmete i materijale, postavljati postrojenja i uređaje i graditi objekte, odnosno vršiti druge radnje koje ometaju preglednost javnog puta.

Vlasnik, odnosno neposredni držalac zemljišta, koje se nalazi u zoni potrebne preglednosti, dužan je da, na zahtev upravljača javnog puta, ukloni zasade, ograde, drveće, predmete, materijale, postrojenja, uređaje i objekte iz stava 2. ovog člana, u cilju obezbeđenja preglednosti puta.

Lica iz stava 3. ovog člana imaju pravo na naknadu štete zbog ograničenja korišćenja zemljišta u zoni potrebne preglednosti, koju plaća upravljač javnog puta.

Član34.

Lice koje upravlja objektom, postrojenjem, uređajem, instalacijom i vodovima, ugrađenim u javni put, dužno je da održava taj objekat, postrojenje, uređaj, instalaciju i vod, na način kojim se ne oštećuje javni put, odnosno ne ugrožava bezbednost saobraćaja ili ne ometa održavanje javnog puta.

U slučaju oštećenja, odnosno kvara, objekata, postrojenja, uređaja, instalacija ili vodova iz stava 1. ovog člana lice koje upravlja tim objektima dužno je da bez odlaganja pristupi otklanjanju oštećenja, odnosno kvara i istovremeno o preduzetim radovima bez odlaganja obavesti upravljača javnog puta.

Lice iz stava 1. ovog člana, otklanjanju oštećenja, odnosno kvara, kojim se ne oštećuje javni put ili ne ugrožava bezbednost saobraćaja, pristupa po prethodno pribavljenoj saglasnosti upravljača javnog puta.

Troškove izvođenja radova iz st. 2. i 3. ovog člana, kao i troškove izvođenja radova na vraćanju javnog puta u prvobitno stanje snosi lice iz stava 1. ovog člana.

Član35.

Radi nesmetanog i bezbednog odvijanja saobraćaja i zaštite državnog puta od oštećenja, na mestima na kojima se okupljaju građani u velikom broju (sportski stadioni, sajmišta, škole, javni lokali i sl.) ili na mestima koja se koriste za držanje stoke u većem broju (pašnjaci, ergele i sl.), a koja se nalaze pored državnog puta sa velikom gustinom saobraćaja, podiže se odgovarajuća ograda kojom se odvaja to mesto od državnog puta.

Podizanjem ograde iz stava 1. ovog člana ne može se umanjiti preglednost na državnom putu.

Javno preduzeće utvrđuje potrebu podizanja ograde iz stava 1. ovog člana i određuje uslove i način njenog podizanja i održavanja.

Ograde su dužni da podignu i održavaju vlasnici ili neposredni držaoci zemljišta ili objekata iz stava 1. ovog člana.

Ako vlasnici ili neposredni držaoci zemljišta ili objekata ne podignu ili ne održavaju ograde, podizanje, odnosno održavanje izvršiće Javno preduzeće o njihovom trošku.

Član36.

Zabranjeno je ostavljanje građevinskog i drugog materijala pored javnog puta, ako se time umanjuje preglednost na javnom putu.

Član 37.

Priključak prilaznog puta na javni put može se graditi uz saglasnost upravljača javnog puta.

Raskrsnica ili ukrštaj opštinskog, odnosno nekategorisanog puta, kao i ulice, sa državnim putem, odnosno priključak na državni put može se graditi uz saglasnost Javnog preduzeća.

Saglasnost iz stava 2. ovog člana sadrži naročito: posebne uslove izgradnje; potrebnu saobraćajnu signalizaciju; opremu.

Ako posebni uslovi predviđeni u saglasnosti iz stava 2. ovog člana, zahtevaju građenje novih saobraćajnih traka, ostrva za odvajanje saobraćajnih traka, semaforizaciju i rasvetu na državnom putu, odobrenje za izgradnju raskrsnice, ukrštaja ili priključka iz stava 2. ovog člana, izdaje Ministarstvo.

Odobrenje iz stava 4. ovog člana, za izgradnju raskrsnice, ukrštaja ili priključka, izdato bez prethodno pribavljene saglasnosti iz stava 2. ovog člana, ništavo je.

Javno preduzeće izdaće saglasnost iz stava 2. ovog člana ako utvrdi da su kumulativno ispunjeni uslovi i to ako:

1) nije moguće izvršiti povezivanje opštinskog, odnosno nekategorisanog puta, kao i ulice, sa opštinskim, odnosno nekategorisanim putem, kao i ulicom koji već imaju izvedenu raskrsnicu, ukrštaj ili priključak na državni put;

2) raskrsnica, ukrštaj ili priključak iz stava 2. ovog člana ne smanjuju kapacitet i protočnost saobraćaja na državnom putu i

3) raskrsnica, ukrštaj ili priključak iz stava 2. ovog člana nemaju štetne

posledice za nesmetano i bezbedno odvijanje saobraćaja na državnom putu.

Investitor izgradnje raskrsnice, ukrštaja ili priključka iz stava 2. ovog člana snosi troškove izgradnje i troškove postavljanja saobraćajne signalizacije i opreme izgrađene raskrsnice, ukrštaja ili priključka.

Tehničkom pregledu izgrađene raskrsnice, ukrštaja ili priključka na državni put, prisustvuje ovlašćeni predstavnik Javnog preduzeća.

Član38.

Zemljani put koji se ukršta ili priključuje na javni put mora se izgraditi sa tvrdom podlogom ili sa istim kolovoznim zastorom kao i javni put sa kojim se ukršta, odnosno na koji se priključuje, u širini od najmanje pet metara i u dužini od najmanje 40 metara za državni put I reda, 20 metara za državni put II reda i 10 metara za opštinski put, računajući od ivice kolovoza javnog puta.

Prilazni put koji se priključuje na javni put mora se izgraditi na način propisan u stavu 1. ovog člana.

Troškove izgradnje iz st. 1. i 2. ovog člana snosi investitor izgradnje zemljanog, odnosno prilaznog puta, u širini i dužinama iz stava 1. ovog člana.

Ako prilikom izgradnje ili rekonstrukcije javni put iz stava 1. ovog člana preseca zemljani put, troškove izgradnje zemljanog puta sa tvrdom podlogom ili istim kolovoznim zastorom kao i javni put sa kojim se ukršta, odnosno na koji se priključuje, snosi investitor radova na izgradnji, odnosno rekonstrukciji javnog puta.

Član39.

Javno preduzeće dužno je da prilikom rekonstrukcije državnog puta smanji broj raskrsnica ili priključaka opštinskog ili nekategorisanog puta na državni put, na najmanji mogući broj, a u cilju povećanja kapaciteta i povećanja nivoa bezbednosti saobraćaja na državnom putu.

Član40.

Za izmenu saobraćajnih površina pratećih sadržaja javnog puta potrebno je pribaviti saglasnost upravljača javnog puta.

Član41.

Sused javnog puta dužan je da omogući slobodno oticanje vode i odlaganje snega sa javnog puta na njegovo zemljište, uz naknadu prouzrokovane štete.

Sused javnog puta dužan je da omogući prilaz javnom putu ili putnom objektu radi izvođenja radova na održavanju javnog puta ili putnog objekta, uz naknadu prouzrokovane štete.

Upravljač javnog puta dužan je da zaključi ugovor sa susedom javnog puta da na susedovom zemljištu izgradi odvodne kanale i druge uređaje za odvođenje vode od trupa puta kao i da postavi privremene ili stalne uređaje i regulacije, odnosno podigne zasade, za zaštitu javnog puta i saobraćaja na njemu od snežnih lavina, smetova, buke, zaslepljujućih efekata i drugih štetnih uticaja, ako se isti ne mogu izgraditi, postaviti, odnosno podići na javnom putu.

Odredbe st. 1. do 3. ovog člana shodno se primenjuju i na vlasnike, odnosno neposredne držaoce zemljišta, u slučaju kada se njihovo zemljište koristi u iste svrhe.

Član42.

Radi zaštite javnog puta od spiranja i odronjavanja, upravljač javnog puta, dužan je, ako priroda zemljišta dopušta, da kosine useka, zaseka i nasipa, kao i zemljišni pojas ozeleni travom, ukrasnim šibljem i drugim rastinjem tako da se ne ometa preglednost na javnom putu.

Zasadi iz stava 1. ovog člana moraju se uredno održavati i obnavljati.

Član 43.

Reklamne table, reklamni panoi, uređaji za slikovno ili zvučno obaveštavanje ili oglašavanje (u daljem tekstu: natpisi), mogu se postavljati na državnom putu, odnosno pored tog puta na udaljenosti od sedam metara, odnosno na opštinskom putu i pored tog puta na udaljenosti od pet metara, mereno sa spoljne strane od ivice kolovoza.

Postavljanje natpisa vrši se na osnovu odobrenja koje izdaje upravljač javnog puta.

Zabranjeno je postavljanje natpisa u pojasu širine 60 metara pored autoputa.

Natpise je dužno da održava lice koje je zahtevalo njihovo postavljanje.

Član 44.

Na javnom putu zabranjeno je naročito:

privremeno ili trajno zauzimanje puta;

izvođenje radova na javnom putu koji nisu u vezi sa izgradnjom, rekonstrukcijom, održavanjem i zaštitom puta;

izvođenje radova nosilaca prava službenosti i drugih prava ustanovljenih na putu, kojima se oštećuje javni put ili ugrožava nesmetano i bezbedno odvijanje saobraćaja;

ispuštanje voda, otpadnih voda i drugih tečnosti na put;

sprečavanje oticanja voda sa puta, a posebno iz putnog jarka i iz propusta kroz trup puta i sprečavanje daljeg oticanja voda ka njihovim recipientima;

prosipanje, ostavljanje ili bacanje materijala, predmeta i smeća na put;

zamašćivanje puta mazivima ili drugim sličnim materijama;

postavljanje i korišćenje svetla ili drugih svetlosnih uređaja na putu i pored puta, kojima se ometa odvijanje saobraćaja na putu;

oranje i izvođenje drugih poljoprivrednih radova na bankinama, kosinama i zemljišnom pojasu;

vučenje predmeta, materijala, oruđa i drugih vrsta tereta po putu (grede, balvani, grane, kameni blokovi, plugovi, drljače i sl.);

spuštanje niz kosine zaseka, useka i nasipa puta, drvene građe, drva za ogrev, kamenja i drugog materijala;

paljenje trave i drugog rastinja na putu, kao i otpadnih predmeta i materijala;

nanošenje blata sa prilaznog puta na javni put;

puštanje stoke na put bez nadzora, napasanje i napajanje stoke na putu;

okretanje zaprege, traktora, pluga i drugih poljoprivrednih mašina i oruđa na putu;

kočenje zaprežnih vozila sprečavanjem okretanja točkova;

uključivanje vozila na put i isključivanje sa puta van priključka ili ukrštaja i nanošenje blata na put;

zaustavljanje ili ostavljanje vozila kojim se ometa korišćenje puta;

svako činjenje kojim se oštećuje ili bi se mogao oštetiti put ili ometati odvijanje saobraćaja na putu.

Član45.

Upravljač javnog puta dužan je da u obavljanju poslova zaštite javnog puta, svakodnevno sprovodi aktivnosti na utvrđivanju zauzeća javnog puta, bespravnog izvođenja radova na javnom putu i u zaštitnom pojasu i svih drugih činjenja kojima se bitno oštećuje, ili bi se mogao oštetiti javni put ili ometati odvijanje saobraćaja na javnom putu.

Upravljač javnog puta, u slučajevima iz stava 1. ovog člana, dužan je da, bez odlaganja, podnese pismeni zahtev koji se zasniva na tačnom, potpunom i određenom činjeničnom stanju nadležnoj inspekciji za javne puteve, radi preduzimanja inspekcijskih mera, uz koji je dužan da dostavi situacioni plan izdat od nadležnog organa, odnosno ovlašćenog lica, u slučajevima kada je taj plan podesno dokazno sredstvo za utvrđivanje činjeničnog stanja.

Član46.

Upravljač javnog puta pokreće postupak kod Ministarstva ili opštinskog odnosno gradskog organa nadležnog za poslove saobraćaja za ograničavanje korišćenja javnog puta, ako je javni put u takvom stanju da:

1) saobraćaj nije moguć ili je moguć saobraćaj pojedinih vrsta vozila;

2) saobraćaj pojedinih vrsta vozila može biti štetan za javni put i

3) to zahtevaju osnovani razlozi koji se odnose na zaštitu javnog puta i bezbednost saobraćaja.

Istovremeno sa pokretanjem postupka iz stava 1. ovog člana, upravljač javnog puta preduzima mere obezbeđenja javnog puta postavljanjem pripadajuće saobraćajne signalizacije i o preduzetim merama obaveštava ministarstvo nadležno za unutrašnje poslove i javnost putem sredstava javnog informisanja.

Član47.

Motorna i priključna vozila koja saobraćaju na javnim putevima, osim vozila sa gusenicima, moraju imati točkove sa pneumaticima.

Vozilo sa gusenicama može saobraćati na javnom putu sa savremenim kolovoznim zastorom, ako su gusenice zaštićene oblogom sa ravnim površinama ili drugim odgovarajućim oblogama.

Vozila Vojske Srbije i Crne Gore ne moraju da ispunjavaju uslove iz stava 2. ovog člana, a upravljač javnog puta ima pravo na naknadu štete koja je time prouzrokovana.

Zaprežna vozila sa ukupnom masom preko tri tone mogu saobraćati na javnom putu ako imaju točkove sa pneumaticima.

Član48.

Prevoz vozilom koje samo ili sa teretom premašuje propisima dozvoljeno osovinsko opterećenje, ukupnu masu, širinu, dužinu ili visinu, smatra se vanrednim prevozom u smislu ovog zakona.

Vanredni prevoz, u prevozu u drumskom saobraćaju na teritoriji Republike Srbije, odnosno u međunarodnom prevozu u drumskom saobraćaju, može se obavljati na javnim putevima na osnovu posebne dozvole koju izdaje upravljač javnog puta za svaki pojedinačni prevoz, kojom se određuju način i uslovi prevoza, kao i iznos naknade za vanredni prevoz.

O izdatim dozvolama iz stava 2. ovog člana upravljač javnog puta pismeno obaveštava ministarstvo nadležno za unutrašnje poslove, ministarstvo nadležno za poslove saobraćaja, odnosno nadležni organ opštine ili grada, kao i lice koje vrši poslove na održavanju javnih puteva na kojima će se obaviti vanredni prevoz.

Vanredni prevoz može da se obavlja na javnom putu bez izdate dozvole iz stava 2. ovog člana, ako se taj prevoz obavlja radi intervencije prilikom elementarnih i drugih nepogoda, kao i za potrebe odbrane zemlje.

Lice koje obavlja vanredni prevoz iz stava 4. ovog člana dužno je da pre početka obavljanja vanrednog prevoza, obavljanje tog prevoza uskladi sa upravljačem javnog puta.

Lice iz stava 5. ovog člana koje obavlja vanredni prevoz iz stava 4. ovog člana dužno je da o obavljanju tog prevoza obavesti ministarstvo nadležno za unutrašnje poslove.

Član49.

Kontrolu vanrednog prevoza, kao i kontrolu najvećih dozvoljenih osovinskih opterećenja, ukupne mase i dimenzija vozila, koja saobraćaju na javnom putu, vrši ovlašćeno službeno lice ministarstva nadležnog za unutrašnje poslove, ovlašćeno lice ministarstva nadležnog za poslove saobraćaja, odnosno ovlašćeno lice opštinskog, odnosno gradskog organa nadležnog za poslove saobraćaja.

Vozilo kojim se obavlja vanredni prevoz bez posebne dozvole iz člana 48. stav 2. ovog zakona, isključuje iz saobraćaja na javnom putu ovlašćeno lice iz stava 1. ovog člana i određuje mesto parkiranja vozila do pribavljanja posebne dozvole.

Za vreme trajanja isključenja iz saobraćaja, zabranjeno je korišćenje vozila koje je u vršenju kontrole isključeno iz saobraćaja.

Član 50.

Lice koje obavlja vanredni prevoz dužno je da taj prevoz obavlja u skladu dozvolom iz člana 48. stav 2. ovog zakona.

Lice koje obavlja vanredni prevoz dužno je da nadoknadi štetu upravljaču javnog puta pričinjenu obavljanjem vanrednog prevoza na javnom putu.

Član 51.

Privremeno ili trajno učešće teretnih vozila sa više od 50% u svim izvršenim prevozima tereta na određenom javnom putu ili njegovom delu za potrebe lica koje izvodi radove na izgradnji ili rekonstrukciji ili obavlja privrednu delatnost čija priroda zahteva tako izvršene prevoze (eksploatacija kamena, minerala, uglja, drveta i sl.), smatra se prekomernim korišćenjem tog javnog puta, odnosno njegovog dela u smislu ovog zakona.

Učešće teretnih vozila lica koje izvodi radove, odnosno obavlja privrednu delatnost iz stava 1. ovog člana, utvrđuje upravljač javnog puta na osnovu prosečnog godišnjeg dnevnog saobraćaja teretnih vozila nosivosti više od 11,5 tona i to najmanje četvorostrukim brojanjem saobraćaja na izvornoj – ciljnoj lokaciji.

Lice iz stava 1. ovog člana dužno je da nadoknadi štetu upravljaču javnog puta, pričinjenu grubom nepažnjom.

Član 52.

Vozilo koje se onesposobi za dalju vožnju, kao i teret koji je pao sa vozila, imalac vozila, odnosno tereta dužan je da ukloni sa trupa javnog puta odmah, a najkasnije u roku od dva časa od trenutka onesposobljavanja vozila, odnosno padanja tereta.

Ako imalac vozila ili tereta ne izvrši uklanjanje u roku iz stava 1. ovog člana, uklanjanje će izvršiti upravljač javnog puta najkasnije u roku od 12 časova od trenutka onesposobljavanja vozila, odnosno padanja tereta o trošku imaoca vozila, odnosno tereta.

Vozilo koje se onesposobi za dalju vožnju, kao i teret koji je pao sa vozila imalac vozila, odnosno tereta dužan je da ukloni sa zemljišnog pojasa javnog puta odmah, a najkasnije u roku od 12 časova od trenutka onesposobljavanja vozila, odnosno padanja tereta o trošku imaoca vozila, odnosno tereta.

Ako imalac vozila ili tereta uklanjanje ne izvrši u roku iz stava 3. ovog člana, uklanjanje će izvršiti upravljač javnog puta najkasnije u roku od 24 časa od trenutka onesposobljavanja vozila, odnosno padanja tereta o trošku imaoca vozila, odnosno tereta.

Uklanjanje vozila, odnosno tereta, sa trupa ili zemljišnog pojasa javnog puta iz st. 1. do 4. ovog člana mora se izvršiti tako da se ne nanese šteta javnom putu.

Uklanjanje zaustavljenog ili ostavljenog vozila kojim se ometa korišćenje državnog puta, izvršiće se na način propisan odredbama st. 1. do 5. ovog člana.

Uklanjanje zaustavljenog ili ostavljenog vozila kojim se ometa korišćenje opštinskog puta i ulice, uređuje i obezbeđuje opština, odnosno grad.

Član53.

Organ koji je, u smislu zakona kojim se uređuje bezbednost saobraćaja na putevima, nadležan za tehničko regulisanje saobraćaja (u daljem tekstu: organ nadležana za tehničko regulisanje saobraćaja), može zabraniti saobraćaj ili saobraćaj određene vrste vozila na javnom putu, njegovom delu ili putnom objektu, osim na autoputu, ako to zahteva održavanje sportske ili druge manifestacije, pod uslovom da je moguće preusmeravanje saobraćaja na druge javne puteve, po prethodno pribavljenoj saglasnosti upravljača javnog puta na kome se zahteva održavanje sportske ili druge manifestacije.

O zabrani saobraćaja iz stava 1. ovog člana, organ nadležan za tehničko regulisanje saobraćaja, dužan je da obavesti organ nadležan za unutrašnje poslove i upravljača javnog puta na kome će se održati sportska ili druga manifestacija.

Upravljač javnog puta dužan je da o zabrani saobraćaja iz stava 1. ovog člana, blagovremeno obavesti javnost putem sredstava javnog informisanja ili na drugi uobičajeni način i preduzme potrebne mere obezbeđenja.

Organizator sportske ili druge manifestacije snosi troškove zabrane saobraćaja, preusmeravanja saobraćaja i obaveštavanja javnosti i preduzetih mera obezbeđenja.

Član54.

Upravljač javnog puta dužan je da blagovremeno i na pogodan način obaveštava javnost i korisnike javnih puteva o stanju i prohodnosti tih puteva, a u slučaju ograničenja, obustave i zabrane saobraćaja na javnom putu, u roku od 48 časova pre početka primene navedenih mera.

Član55.

Upravljač javnog puta postavlja, zamenjuje, dopunjuje i obnavlja saobraćajnu signalizaciju, opremu puta i objekte i opremu za zaštitu puta, saobraćaja i okoline, na osnovu rešenja o tehničkom regulisanju saobraćaja koje izdaje Ministarstvo, ili opštinski, odnosno gradski organ nadležan za poslove saobraćaja.

Upravljač javnog puta dužan je da redovno čisti saobraćajnu signalizaciju i opremu puta.

Član56.

Organ nadležan za tehničko regulisanje saobraćaja na javnom putu, zabraniće saobraćaj ili saobraćaj određene vrste vozila, na javnom putu, njegovom delu ili putnom objektu, na predlog upravljača javnog puta, u sledećim slučajevima:

ako se javni put nalazi u takvom stanju da se na njemu ne može odvijati saobraćaj ili se ne može odvijati saobraćaj određene vrste vozila;

ako bi učešće određenih vrsta vozila u saobraćaju nanosilo štetu javnom putu, njegovom delu ili putnom objektu;

ako to zahteva izvođenje radova na rekonstrukciji i održavanju javnog puta i

ako to zahtevaju drugi razlozi zaštite javnog puta i bezbednosti saobraćaja na javnom putu.

Opšta zabrana saobraćaja na javnom putu, njegovom delu ili putnom objektu, može biti privremena, a zabrana saobraćaja za određene vrste vozila na javnom putu, njegovom delu ili putnom objektu, može biti privremena ili stalna.

V. ODRŽAVANjE JAVNIH PUTEVA

Član 57.

Održavanjem javnog puta u smislu ovog zakona smatraju se radovi kojima se obezbeđuje nesmetan i bezbedan saobraćaj i čuva upotrebna vrednost puta.

Upravljač javnog puta dužan je da pri izvođenju radova iz stava 1. ovog člana obezbedi nesmetan i bezbedan saobraćaj i očuva upotrebnu vrednost puta.

Održavanje javnog puta obuhvata redovno, periodično i urgentno održavanje.

Član 58.

Radovi na redovnom održavanju javnog puta jesu naročito:

pregled, utvrđivanje i ocena stanja puta i putnog objekta;

mestimično popravljanje kolovozne konstrukcije i ostalih elemenata trupa puta;

čišćenje kolovoza i ostalih elemenata puta u granicama zemljišnog pojasa;

uređenje bankina;

uređenje i očuvanje kosina nasipa, useka i zaseka;

čišćenje i uređenje jarkova, rigola, propusta i drugih delova sistema za

odvodnjavanje puta;

popravka putnih objekata;

postavljanje, zamenjivanje, dopunjavanje i obnavljanje saobraćajne signalizacije;

čišćenje saobraćajne signalizacije;

postavljanje, zamenjivanje, dopunjavanje i obnavljanje opreme puta i objekata i

opreme za zaštitu puta, saobraćaja i okoline;

čišćenje opreme puta i objekata i opreme za zaštitu puta, saobraćaja i okoline;

košenje trave i uređivanje zelenih površina na putu i zemljišnom pojasu;

čišćenje snega i leda sa kolovoza javnog puta i saobraćajnih površina autobuskih

stajališta, parkirališta, bankina, rigola.

Član 59.

Radovi na periodičnom održavanju javnog puta obuhvataju: ojačanje kolovozne konstrukcije, rehabilitaciju i pojačano održavanje.

Radovi na ojačanju kolovozne konstrukcije jesu naročito:

postavljanje šljunčanog, odnosno tucaničkog zastora na neasfaltiranim putevima;

obrada površine kolovoznog zastora ili zaptivanje;

nanošenje novog asfaltnog sloja po celoj širini kolovoza određene nosivosti;

korekcija oblika postojećeg zastora ili kolovoza.

Radovi na rehabilitaciji javnog puta jesu naročito:

selektivno obnavljanje, zamena i pojačanje dotrajalih kolovoznih zastora i promena poprečnih nagiba kolovoza na javnom putu, odnosno njegovom delu;

zamena složenih dilatacionih sprava, izolacije, kolovoza, ograda, slivnika, ležišta, oštećenih sekundarnih elemenata i dotrajalih pešačkih staza na mostovima, nadvožnjacima, podvožnjacima i vijaduktima;

obnavljanje antikorozivne zaštite čeličnih konstrukcija mostova, nadvožnjaka, podvožnjaka i vijadukata;

zamena deformisanih, dotrajalih i privremenih propusta za vodu;

postavljanje nove saobraćajne signalizacije na javnom putu, odnosno njegovom delu.

Radovi na pojačanom održavanju javnog puta (poboljšanje javnog puta), jesu naročito:

ublažavanje pojedinih uzdužnih nagiba i ispravka pojedinih krivina;

proširenje kolovozne konstrukcije, bankina i ostalih elemenata trupa puta na kraćim delovima puta;

proširenje raskrsnica u nivou;

zamena drenažnih sistema i hidroizolacije u tunelima i sanacija ili zamena tunelske obloge;

saniranje klizišta i odrona;

sanacija i izrada potpornih, obložnih i portalnih zidova;

zamena ili izrada drenažnog sistema za odvodnjavanje podzemnih voda sa javnog puta i putnog objekta;

postavljanje nove opreme puta i novih objekata i opreme za zaštitu puta, saobraćaja i

okoline na javnom putu, odnosno njegovom delu.

Radovi iz st. 2, 3. i 4. ovog člana izvode se prema tehničkoj dokumentaciji koja se izrađuje u skladu sa ovim zakonom, tehničkim propisima i standardima i koja sadrži: opšti deo, projektni zadatak, tehnički opis, situacioni plan, uzdužni profil, poprečne profile, detalje potrebne za izvođenje radova, projekat saobraćajne signalizacije i opreme, opis radova sa predmerom i predračunom, projekat regulisanja saobraćaja za vreme izvođenja radova i tehničku kontrolu tehničke dokumentacije.

Tehničku dokumentaciju iz stava 5. ovog člana, pre početka izvođenja radova na ojačanju, rehabilitaciji i pojačanom održavanju javnog puta overava Ministarstvo za državne puteve, a za opštinske puteve i ulice opštinski odnosno gradski organ nadležan za poslove saobraćaja.

Overa iz stava 6. ovog člana prestaje da važi ako se radovi ne započnu u roku od godinu dana od dana izvršene overe.

Ministarstvo, ili opštinski, odnosno gradski organ nadležan za poslove saobraćaja, obrazuje komisiju za tehnički pregled izvedenih radova na periodičnom održavanju javnog puta i izdaje akt o prijemu tih radova.

Član 60.

Radovi na urgentnom održavanju javnih puteva obuhvataju radove uslovljene elementarnim nepogodama i vanrednim okolnostima, u cilju obezbeđivanja prohodnosti puta i bezbednog odvijanja saobraćaja.

Član 61.

Ministar donosi propis o redovnom, periodičnom i urgentnom održavanju državnog puta kojim se bliže uređuju vrste radova, tehnički uslovi i način izvođenja radova.

Opštinski, odnosno gradski organ nadležan za poslove saobraćaja donosi propis iz stava 1. ovog člana za opštinske puteve i ulice.

Član 62.

Radovi na održavanju javnog puta po pravilu se izvode tako da se ne zabranjuje saobraćaj na javnom putu.

U slučaju da se radovi iz stava 1. ovog člana ne mogu izvesti bez zabrane saobraćaja na javnom putu, Ministarstvo, ili opštinski, odnosno gradski organ nadležan za poslove saobraćaja, po prethodno pribavljenom mišljenju ministarstva nadležnog za unutrašnje poslove, donosi rešenje o zabrani saobraćaja, u kojem utvrđuje kojim će se drugim putem odvijati saobraćaj i pod kojim uslovima uz saglasnost upravljača javnog puta na koji se vrši preusmeravanje saobraćaja.

U slučaju zabrane saobraćaja iz stava 2. ovog člana, upravljač javnog puta na kome je zabranjen saobraćaj dužan je da putem sredstava javnog informisanja obavesti javnost 48 časova pre početka zabrane saobraćaja.

Član 63.

Javno preduzeće održava kolovoznu konstrukciju i saobraćajnu signalizaciju, osim svetlosnih saobraćajnih znakova, na delu državnog puta koji prolazi kroz naselje, kao sastavni deo državnog puta, u širini kolovoza tog puta van naselja.

Opština, odnosno grad snosi srazmeran deo troškova za održavanje državnog puta u naselju, ako je za potrebe naselja put izgrađen sa širim kolovozom nego van naselja.

Upravljač opštinskog puta i ulice održava dodatne elemente, objekte i opremu državnog puta koji su izgrađeni za potrebe naselja.

Član 64.

Održavanje zajedničkih stubova i zajedničkih konstrukcija na mostu izgrađenom za železničku infrastrukturu i javni put vrši upravljač železničke infrastrukture u skladu sa tehničkim propisima i standardima.

Troškove održavanja zajedničkih stubova i konstrukcija na mostu iz stava 1. ovog člana, snose u jednakim iznosima upravljač železničke infrastrukture i upravljač javnog puta.

Član 65.

U slučaju prekida saobraćaja zbog elementarnih nepogoda upravljač javnog puta postupa na osnovu posebnog plana za otklanjanje posledica od elementarnih nepogoda.

VI. POSEBNI USLOVI IZGRADNjE I REKONSTRUKCIJE JAVNIH PUTEVA

Član 66.

Izgradnja i rekonstrukcija javnog puta vrši se u skladu sa zakonom kojim se uređuje planiranje i izgradnja i u skladu sa ovim zakonom.

Za izgradnju i rekonstrukciju državnog puta, pored idejnog projekta tog puta, izrađuju se i sledeći idejni projekti: trupa puta, putnih objekata, priključaka, raskrsnica, ukrštaja, objekata za potrebe puta, saobraćajne signalizacije i opreme puta.

Glavni projekat izgradnje i rekonstrukcije državnog puta sadrži glavne projekte za sve elemente propisane članom 4. ovog zakona.

Ministar bliže propisuje sadržinu idejnih projekata za pojedine elemente državnog puta iz stava 2. ovog člana.

Član67.

Javni put mora da se izgradi tako da ima najmanje dve saobraćajne i dve ivične trake ili ivičnjake u ravni kolovoza, a ulica trotoar i umesto ivičnih traka – ivičnjake.

Javni put mora da se izgradi tako da bude osposobljen da podnese osovinsko opterećenje od najmanje 11,5 tona po osovini.

Izuzetno od odredbe stava 2. ovog člana, opštinski put i ulica mora biti osposobljena da podnese osovinsko opterećenje od najmanje šest tona.

Član68.

Autoput mora da se izgradi tako da ispunjava sledeće uslove:

1) da ima dve fizički odvojene kolovozne trake, sa najmanje dve saobraćajne trake za

svaku kolovoznu traku, s tim što svaka saobraćajna traka mora da bude široka najmanje 3,75 metara, a da se, zavisno od konfiguracije terena, širina saobraćajne trake može smanjiti do 3,50 metara;

2) da svaka kolovozna traka ima posebnu traku širine 2,5 metra, za prinudno zaustavljanje vozila duž cele trake ili duž pojedinih njenih delova na pogodnim rastojanjima, zavisno od terenskih uslova, a u tunelima i galerijama može, umesto posebne trake, da na pogodnim mestima ima uređene prostore za prinudno zaustavljanje vozila i

3) da ostali elementi puta (poluprečnik krivine, uzdužni nagib, ivične trake i sl.)

omogućavaju brzinu od najmanje 130 km na čas, a zavisno od konfiguracije terena brzinu od najmanje 100 km na čas.

Član69.

Ostali državni putevi I reda moraju se izgraditi tako da ispunjavaju sledeće uslove:

1) da saobraćajne trake budu široke najmanje po 3,5 metra, s tim što se, zavisno od konfiguracije terena, gustine i strukture saobraćaja, širina saobraćajne trake može smanjiti do 3,25 metara;

2) da ostali elementi puta (poluprečnik krivine, uzdužni nagib, ivična traka i sl.) omogućavaju bezbedan saobraćaj za veće brzine, a najmanje za brzinu od 100 km na čas, a izuzetno 80 km na čas na planinskim prevojima i drugim nepovoljnim planinskim terenima i

3) da raskrsnice budu izvedene tako da se vozila mogu bezbedno uključivati na put i isključivati sa puta.

Član70.

Putni objekti javnog puta moraju se izgraditi tako da širina kolovoza na putnom objektu ne sme da bude manja od širine kolovoza javnog puta.

Saobraćajna površina autobuskog stajališta na javnom putu, osim ulice, mora se izgraditi van kolovoza javnog puta.

Član71.

Javni put van naselja na kome je predviđena velika gustina saobraćaja mora se izgraditi tako da ukrštanje tog puta sa drugim javnim putem bude izgrađeno van nivoa.

Član72.

Državni put I reda mora se izgraditi tako da, na delovima puta sa većim uzdužnim nagibom ima izgrađenu posebnu saobraćajnu traku za kretanje sporih vozila.

Član73.

Tehničkom dokumentacijom za izgradnju javnih puteva, osim ulica, moraju se predvideti, u skladu sa prostornim planovima, mesta pored javnih puteva za izgradnju:

stanica za snabdevanje motornih vozila gorivom;

autoservisa i

objekata za privremeni smeštaj onesposobljenih vozila,

a za autoputeve i državne puteve I reda i mesta za izgradnju:

auto-baza za pružanje pomoći i informacija učesnicima u saobraćaju;

ugostiteljskih objekata;

turističkih objekata;

trgovinskih objekata i

sportsko – rekreacionih objekata.

Član74.

Investitor je dužan da, najmanje 30 dana pre početka radova na izgradnji, odnosno, rekonstrukciji javnog puta ili putnog objekta o tome obavesti javnost putem sredstava javnog informisanja ili na drugi uobičajni način.

Lica, koji su imaoci i koja su dužna da se staraju o objektima, postrojenjima, uređajima, instalacijama i vodovima ugrađenim u trup javnog puta i u zemljišnom pojasu, odnosno u putnom objektu (kanalizacija, vodovod, električne, telekomunikacione instalacije i sl.), usklađuju radove na istim sa radovima na rekonstrukciji javnog puta.

Investitor je dužan da, najmanje 60 dana pre početka radova iz stava 1. ovog člana, pismeno obavesti lica iz stava 2. ovog člana o početku radova.

Lica iz stava 2. ovog člana dužna su da pri rekonstrukciji ili izvođenju drugih radova na javnom putu o svom trošku, a pri izgradnji javnog puta o trošku investitora javnog puta, izmeste objekte, postrojenja, uređaje, instalacije i vodove, ili ih prilagode nastalim promenama.

U slučaju da lica iz stava 2. ovog člana ne izmeste, odnosno ne prilagode objekte, postrojenja, uređaje, instalacije i vodove do početka izvođenja radova na izgradnji, odnosno rekonstrukciji javnog puta ili izvođenju drugih radova na javnom putu, odgovaraju za štetu koja nastane zbog neblagovremenog otpočinjanja izvođenja tih radova.

Član75.

Ako postojeći javni put, odnosno njegov deo, treba izmestiti zbog građenja drugog objekta (železnička infrastruktura, rudnik, kamenolom, akumulaciono jezero, aerodrom i sl), javni put, odnosno njegov deo koji se izmešta, mora biti izgrađen sa elementima koji odgovaraju kategoriji tog puta.

Troškove izmeštanja javnog puta, odnosno njegovog dela, iz stava 1. ovog člana, snosi investitor objekta zbog čije izgradnje se vrši izmeštanje javnog puta, odnosno njegovog dela, ako se drugačije ne sporazumeju investitor i upravljač javnog puta.

Član76.

U slučaju ukrštanja javnog puta sa železničkom infrastrukturom zbog izgradnje javnog puta, odnosno železničke infrastrukture, troškove izgradnje nadvožnjaka ili podvožnjaka, snosi investitor izgradnje tog javnog puta, odnosno te železničke infrastrukture.

Član77.

Ako je ukrštanje sa infrastrukturnim sistemom izvedeno izgradnjom podvožnjaka za javni put, izgrađeni podvožnjak smatra se objektom infrastrukturnog sistema.

Gornji stroj javnog puta ispod podvožnjaka iz stava 1. ovog člana sa opremom i saobraćajnom signalizacijom javnog puta, kao i sistemom za odvodnjavanje površinskih i podzemnih voda, potrebnim za pravilno i bezbedno korišćenje javnog puta, smatra se objektom javnog puta.

Ako je ukrštanje sa infrastrukturnim sistemom izvedeno izgradnjom nadvožnjaka za javni put, izgrađeni nadvožnjak smatra se objektom javnog puta.

Infrastrukturni sistem ispod nadvožnjaka iz stava 3. ovog člana, sa instalacijama i postrojenjima potrebnim za pravilno i bezbedno korišćenje tog sistema, smatra se objektom infrastrukturnog sistema.

Odredbe st. 1. do 4. ovog člana, shodno se primenjuju i kad zbog promene kategorije javnog puta, odnosno promene kategorije infrastrukturnog sistema, dolazi do izgradnje podvožnjaka ili nadvožnjaka.

Ako je ukrštanje dva javna puta izvedeno izgradnjom podvožnjaka, odnosno nadvožnjaka, podvožnjak, odnosno nadvožnjak, pripada javnom putu koji prolazi iznad javnog puta sa kojim se ukršta.

Član78.

Prostornim, odnosno urbanističkim planom, određuju se deonice javnog puta, odnosno putnog objekta sa dodatnim elementima (širi kolovoz, trotoar, raskrsnice za potrebe naselja, prostori za parkiranje, javna rasveta, svetlosna i druga signalizacija, biciklističke staze, pešačke staze i sl), objekti i oprema koja odgovara potrebama naselja.

Izgradnjom deonice javnog puta, odnosno putnog objekta u smislu stava 1. ovog člana, ne može da se naruši kontinuitet trase tog puta i saobraćaja na njemu.

Troškove izgradnje elemenata javnog puta u smislu stava 1. ovog člana, snosi opština, odnosno grad koji je zahtevao izgradnju tih elemenata.

Član79.

Na predlog opštine, odnosno grada ili prevoznika koji obavlja linijski prevoz putnika, na državnom putu može se izgraditi autobusko stajalište uz saglasnost Javnog preduzeća.

Troškove izgradnje autobuskog stajališta iz stava 1. ovog člana snosi opština, odnosno grad ili prevoznik koji obavlja linijski prevoz putnika.

Član80.

Mostovi za javni put i železničku infrastrukturu mogu se graditi na istim stubovima, pod uslovom da imaju posebne konstrukcije.

Izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana, mostovi za javni put i železničku infrastrukturu mogu se graditi na istim stubovima i sa zajedničkom konstrukcijom, s tim da se kolovoz javnog puta odvoji od železničke pruge.

Član81.

Na mestima podložnim odronjavanju ili izloženim snežnim nanosima, bujicama i jakim vetrovima, mora se obezbediti zaštita javnog puta i saobraćaja:

izgradnjom stalnih objekata (potporni, obložni, pregradni i vetrobranski

zidovi i sl.);

sađenjem zaštitnih šumskih pojaseva i drugih zasada i

postavljanjem privremenih naprava (palisade, drvene lese, metalne rešetke,

žičane mreže i sl.).

Član82.

Odredbe ovog zakona kojima se uređuje izgradnja javnih puteva primenjuju se i na rekonstrukciju ovih puteva.

Rekonstrukcijom javnog puta u smislu ovog zakona smatraju se radovi na postojećem putu, njegovom delu i putnom objektu, kojima se menjaju položaj trase javnog puta u pojasu njegovog osnovnog pravca, konstruktivni elementi, nosivost, stabilnost ili proširuje kolovoz novim saobraćajnim i zaustavnim trakama.

Upotrebnu dozvolu za javni put iz stava 2. ovog člana izdaje Ministarstvo, ili opštinski odnosno gradski organ nadležan za poslove saobraćaja.

Član83.

Projektovanje javnog puta, izgradnja, odnosno rekonstrukcija javnog puta i korišćenje materijala vrši se primenom tehničkih propisa i standarda za tu vrstu objekata, odnosno materijala.

Javni putevi moraju da se planiraju, projektuju i grade tako da se planska i tehnička rešenja usklade sa najnovijim znanjima tehnike projektovanja i izgradnje javnih puteva, sa zahtevima bezbednosti saobraćaja, sa ekonomskim načelima i merilima za ocenu opravdanosti njihove izgradnje i sa propisima o zaštiti životne sredine, tako da štetni uticaji na sredinu zbog očekivanog saobraćaja budu što manji.

Javni put, njegov deo i putni objekat podoban je za upotrebu kada se na način propisan zakonom utvrdi da javni put, njegov deo i putni objekat u pogledu bezbednosti saobraćaja ispunjava tehničke propise i standarde koji se odnose na tu vrstu objekata.

Član84.

Upravljač javnog puta dužan je da putem sredstava javnog informisanja objavi predaju javnog puta na upotrebu.

Član85.

Ministar propisuje osnovne uslove koje javni put izvan naselja i njegovi elementi moraju da ispunjavaju sa gledišta bezbednosti saobraćaja i podobnosti puta za odvijanje saobraćaja.

Ministar propisuje osnovne uslove koje autobuska stajališta i parkirališta, koja su deo javnog puta, moraju da ispunjavaju.

VII. NADZOR

Član 86.

Nadzor nad sprovođenjem ovog zakona, podzakonskih akata donetih na osnovu ovog zakona i zakona i drugih propisa kojima se uređuje izgradnja i rekonstrukcija, kao i bezbednost saobraćaja na državnim putevima, vrši Ministarstvo.

Inspekcijski nadzor vrši Ministarstvo preko republičkog inspektora za državne puteve (u daljem tekstu: inspektor).

Član 87.

Inspektor ne može da izrađuje ili učestvuje u izradi tehničke dokumentacije i tehničkoj kontroli tehničke dokumentacije za objekte koji su predmet inspekcijskog nadzora i da vrši stručni nadzor nad izgradnjom, odnosno izvođenjem radova na objektima koji su predmet inspekcijskog nadzora.

Član 88.

Inspektor ima pravo i dužnost da proverava:

1) radove na izgradnji, rekonstrukciji i održavanju državnog puta, njegovog dela i putnog objekta;

2) tehničku i drugu dokumentaciju za izgradnju, rekonstrukciju i održavanje državnog puta, njegovog dela i putnog objekta;

3) ispunjenost uslova propisanih za lica koja vrše poslove projektovanja, tehničke kontrole tehničke dokumentacije, rukovođenja izvođenjem radova i vršenja stručnog nadzora;

4) stanje državnog puta, njegovog dela i putnog objekta;

5) pravilno održavanje državnog puta, njegovog dela i putnog objekta u skladu sa tehničkim i drugim propisima i uslovima kojima se osigurava sposobnost državnog puta, njegovog dela i putnog objekta za nesmetano i bezbedno odvijanje saobraćaja;

6) uslove odvijanja saobraćaja na državnom putu;

7) da li se pravilno i redovno sprovode propisane mere zaštite državnog puta;

8) primenu tehničkih propisa, standarda i normi kvaliteta prilikom izvođenja radova i upotrebe materijala pri izgradnji, rekonstrukciji i održavanju državnog puta;

9) da li je za izgradnju i rekonstrukciju državnog puta, njegovog dela i putnog objekta izdato odobrenje za izgradnju, odnosno da li je odobrenje izdato na propisan način;

10) da li se državni put, njegov deo i putni objekat gradi prema tehničkoj dokumentaciji na osnovu koje je izdato odobrenje za izgradnju i da li je ta dokumentacija izrađena u skladu sa propisima;

11) da li izvođač radova na izgradnji i rekonstrukciji državnog puta, njegovog dela i putnog objekta vodi knjigu inspekcije i građevinski dnevnik na propisan način;

12) da li se državni put, njegov deo i putni objekat koristi na osnovu izdate upotrebne dozvole, odnosno da li je dozvola izdata na propisan način;

13) da li je početak izgradnje državnog puta, njegovog dela i putnog objekta, odnosno izvođenja radova prijavljen na propisan način;

14) da li vanredni prevoz vrši sa posebnom dozvolom.

Pored poslova iz stava 1. ovog člana inspektor obavlja i druge poslove utvrđene zakonom.

Član 89.

U vršenju inspekcijskog nadzora inspektor je ovlašćen da:

1) zabrani izvršenje radova koji se izvode protivno zakonu i drugim propisima, tehničkim propisima i standardima i normama kvaliteta prilikom izvođenja radova i upotrebe materijala pri izgradnji, rekonstrukciji i održavanju državnog puta, njegovog dela i putnog objekta, protivno uslovima odvijanja saobraćaja na državnom putu, njegovom delu i putnom objektu ili protivno propisanim merama zaštite državnog puta, njegovog dela i putnog objekta;

2) predloži organu nadležnom za tehničko regulisanje saobraćaja zabranu saobraćaja ili saobraćaja određene vrste vozila, na državnom putu, njegovom delu ili putnom objektu;

3) naredi otklanjanje nedostataka na državnom putu, njegovom delu ili putnom objektu kojima se ugrožava ili može biti ugrožena bezbednost saobraćaja;

4) naredi rušenje i uklanjanje objekata izgrađenih, odnosno postavljenih u zaštitnom pojasu državnog puta i uklanjanje deponija otpada i smeća, suprotno odredbama ovog zakona;

5) naredi rušenje ili uklanjanje ograda, drveća, zasada, građevinskog i drugog materijala i natpisa podignutih, ostavljenih ili postavljenih suprotno odredbama ovog zakona;

6) naredi rušenje i uklanjanje objekata, cevovoda, vodova, instalacija, natpisa, ograda, drveća, zasada, građevinskog i drugog materijala sa državnog puta, njegovog dela, putnog objekta i zemljišnog pojasa, osim objekata, cevovoda, vodova i instalacija za koje je ustanovljeno pravo službenosti ili drugo pravo određeno zakonom;

7) zabrani radove koji se izvode u neposrednoj blizini državnog puta, njegovog dela i putnog objekta, a koji mogu ugroziti njihovu stabilnost i bezbednost saobraćaja;

8) isključi iz saobraćaja na državnom putu vozilo kojim se obavlja vanredni prevoz bez posebne dozvole;

9) naredi investitoru pribavljanje upotrebne dozvole, u roku koji ne može biti kraći od 30 dana, ako utvrdi da se državni put, njegov deo ili putni objekat, za koji je izdato odobrenje za izgradnju, koristi bez upotrebne dozvole, a ako investitor ne pribavi upotrebnu dozvolu u utvrđenom roku, privremeno zabrani saobraćaj na državnom putu, njegovom delu ili putnom objektu;

10) naredi postavljanje fizičkih prepreka kojima se onemogućava priključenje na državni put, priključkom ili ukrštanjem puteva, odnosno priključkom prilaznog puta na državni put, bez prethodno pribavljene saglasnosti Javnog preduzeća, odnosno odobrenja za izgradnju;

11) naredi otklanjanje nepravilnosti, odnosno zabrani dalje izvođenje radova prilikom izgradnje i rekonstrukcije državnog puta, njegovog dela i putnog objekta, ako utvrdi da izvođač radova ne ispunjava propisane uslove;

12) pokrene postupak za ukidanje odobrenja za izgradnju, po pravu nadzora, ako utvrdi da je izdato suprotno zakonu;

13) naredi rušenje državnog puta, njegovog dela ili putnog objekta, za koje nije izdato odobrenje za izgradnju, odnosno rekonstrukciju;

14) naredi otklanjanje nedostataka u utvrđenom roku, ako utvrdi da se prilikom izvođenja radova i upotrebe materijala pri izgradnji, rekonstrukciji i održavanju državnog puta, njegovog dela i putnog objekta, ne primenjuju tehnički propisi i standardi i norme kvaliteta, a ako se u utvrđenom roku nedostaci ne otklone, zabrani, odnosno obustavi dalje izvođenje radova i naredi rušenje i uklanjanje izgrađenih, rekonstruisanih i održavanih delova državnog puta ili putnog objekta na kojima nisu otklonjeni naređeni nedostaci;

15) naredi uklanjanje zaustavljenog ili ostavljenog vozila kojim se ometa korišćenje državnog puta.

Član 90.

Ako je državni put, njegov deo ili putni objekat u takvom stanju da se na njemu ne može odvijati bezbedan saobraćaj, inspektor će narediti da se bez odlaganja preduzmu mere obezbeđenja, a po potrebi može privremeno zabraniti saobraćaj na državnom putu, njegovom delu ili putnom objektu.

Član 91.

Nadležni inspektor opštinske, odnosno gradske uprave, u vršenju poslova inspekcijskog nadzora nad primenom propisa kojima se uređuje zaštita opštinskih puteva i ulica, ima prava, dužnosti i ovlašćenja republičkog inspektora za državne puteve utvrđenih ovim zakonom.

Član 92.

Protiv rešenja inspektora može se izjaviti žalba Vladi u roku od osam dana od dana dostavljanja.

Žalba se podnosi preko Ministarstva.

Žalba izjavljena protiv rešenja iz stava 1. ovog člana ne odlaže izvršenje rešenja kojim se:

zabranjuju, odnosno obustavljaju radovi;

privremeno zabranjuje saobraćaj na državnom putu, njegovom delu ili putnom

objektu;

naređuje otklanjanje nedostataka na državnom putu, njegovom delu ili putnom

objektu kojima se ugrožava ili može biti ugrožena bezbednost saobraćaja;

naređuje rušenje i uklanjanje objekata, cevovoda, vodova, instalacija, natpisa,

ograda, drveća, zasada, građevinskog i drugog materijala sa državnog puta, njegovog dela, putnog objekta i zemljišnog pojasa, osim objekata, cevovoda, vodova i instalacija za koje je ustanovljeno pravo službenosti ili drugo pravo određeno zakonom i

isključuje iz saobraćaja na državnom putu vozilo kojim se obavlja vanredni

prevoz bez posebne dozvole.

Član 93.

Inspektor za vreme obavljanja inspekcijskih poslova nosi službeno odelo i službenu legitimaciju.

Ministar propisuje izgled, sadržinu i korišćenje službenog odela i službene legitimacije.

Član 94.

Inspektor, radi ostvarivanja pregleda, ima pravo da na državnim putevima zaustavlja vozila, osim vozila Vojske Srbije i Crne Gore, vozila hitne pomoći i vozila organa unutrašnjih poslova.

Zaustavljanje vozila iz stava 1. ovoga člana vrši se isticanjem saobraćajnog znaka „zabranjen saobraćaj svim vozilima u oba smera“ na kome je upisano „STOP“.

VIII. KAZNENE ODREDBE

Član95.

1) Preduzetnik, odgovorno lice u pravnom licu i fizičko lice koje privremeno ili trajno zauzme javni put, kazniće se za krivično delo zatvorom od tri meseca do jedne godine (član 44. tačka 1).

2) Preduzetnik, odgovorno lice u pravnom licu i fizičko lice koje izvodi radove na javnom putu koji nisu u vezi sa izgradnjom, rekonstrukcijom, održavanjem i zaštitom javnog puta, kazniće se za krivično delo zatvorom do godinu dana (član 44. tačka 2).

3) Preduzetnik, odgovorno lice u pravnom licu i fizičko lice, nosilac prava službenosti i drugih prava ustanovljenih na javnom putu, koje izvodi radove na javnom putu kojima se oštećuje put ili ugrožava nesmetano i bezbedno odvijanje saobraćaja, kazniće se za krivično delo zatvorom do šest meseci (član 44. tačka 3).

4) Preduzetnik, odgovorno lice u pravnom licu i fizičko lice koje ispusti vodu, otpadnu vodu i drugu tečnost na javni put, kazniće se za krivično delo zatvorom do šest meseci (član 44. tačka 4).

5) Preduzetnik, odgovorno lice u pravnom licu i fizičko lice koje podiže zasade, ograde i drveće, ostavlja predmete i materijale, postavlja postrojenja i uređaje, gradi objekte ili vrši druge radnje koje ometaju preglednost javnog puta, kazniće se za krivično delo zatvorom do šest meseci (član 33. stav 2).

Član 96.

Novčanom kaznom od 300.000 do 3.000.000 dinara kazniće se za privredni prestup pravno lice ako:

ne označava i ne vodi evidencije o javnim putevima i o saobraćajno-tehničkim i drugim podacima za te puteve (član 11. stav 1);

u roku od 15 dana od dana dostavljanja upotrebne dozvole, ne podnese zahtev za upis prava na javnom putu u javne knjige i zvanične evidencije u koje se upisuju prava na nepokretnosti (član 13. stav 1);

u roku od 15 dana od dana nastanka promena na ustanovljenim pravima na javnom putu, ne podnese zahtev za upis promene, odnosno brisanje podataka u javne knjige i zvanične evidencije u koje se upisuju prava na nepokretnosti (član 13. stav 2);

obavlja vanredni prevoz bez posebne dozvole upravljača javnog puta (član 48. stav 2);

pri izvođenju radova na održavanju javnog puta ne obezbedi nesmetan i bezbedan saobraćaj i očuvanje upotrebne vrednosti puta (član 57. stav 2);

se radovi na ojačanju, rehabilitaciji i pojačanom održavanju izvode bez tehničke dokumentacije ili na osnovu tehničke dokumentacije koja ne sadrži propisane elemente (član 59. stav 5);

pre početka izvođenja radova na ojačanju, rehabilitaciji i pojačanom održavanju javnog puta ne overi tehničku dokumentaciju kod nadležnog organa (član 59. stav 6)

se tehničkom dokumentacijom za izgradnju javnih puteva ne predvide mesta za izgradnju objekata pored javnih puteva iz člana 73. ovog zakona;

pri rekonstrukciji ili izvođenju drugih radova na javnom putu ne izmeste objekte, postrojenja, uređaje, instalacije i vodove ugrađene u trup javnog puta i u zemljišnom pojasu, odnosno u putnom objektu ili ih ne prilagode nastalim promenama (član 74. stav 4);

izmešteni javni put, odnosno njegov deo nije izgrađen sa elementima koji odgovaraju kategoriji tog puta (član 75. stav 1);

na mestima podložnim odronjavanju ili izloženim snežnim nanosima, bujicama i jakim vetrovima ne obezbedi zaštitu javnog puta i saobraćaja na način propisan u članu 81. ovog zakona;

projektovanje, izgradnju odnosno rekonstrukciju javnog puta i korišćenje materijala vrši suprotno odredbi člana 83. stav 1 ovog zakona.

Za privredni prestup iz stava 1. ovog člana kazniće se novčanom kaznom od 50.000 do 200.000 dinara i odgovorno lice u pravnom licu.

Član 97.

Novčanom kaznom od 200.000 do 1.000.000 dinara kazniće se za prekršaj pravno lice ako:

ne odluči o načinu i uslovima korišćenja zemljišta na kome se nalazi deo državnog puta koji se ne koristi za saobraćaj u roku od tri meseca od dana prestanka korišćenja puta za saobraćaj (član 12. stav 3);

gradi objekte i postavlja postrojenja, uređaje i instalacije suprotno članu 28. stav 1. ovog zakona;

gradi, odnosno postavlja, vodovod, kanalizaciju, toplovod, železničku prugu i drugi sličan objekat, kao i telekomunikacione i elektro vodove, instalacije, postrojenja i sl., bez saglasnosti, odnosno suprotno načinu i uslovima utvrđenim u izdatoj saglasnosti upravljača javnog puta (član 28. stav 2);

ne obezbedi kontrolu izvođenja radova na izgradnji objekata i postavljanju postrojenja, uređaja i instalacija (članu 28. stav 3);

u pojasu kontrolisane izgradnje otvara rudnik, kamenolom i deponiju otpada i smeća (članu 30. stav 2);

podiže ograde, drveće i zasade pored javnih puteva suprotno članu 31. ovog zakona;

ne podigne odgovarajuće ograde na mestima i na način propisan u članu 35. stav 1;

umanji preglednost na državnom putu na način propisan u članu 35. stav 2;

ostavlja građevinski i drugi materijal pored javnog puta tako da time umanjuje preglednost na javnom putu (član 36);

gradi priključak prilaznog puta na javni put bez saglasnost upravljača javnog puta (član 37. stav 1);

gradi raskrsnicu ili ukrštaj opštinskog, odnosno nekategorisanog puta, kao i ulice, sa državnim putem, odnosno priključak na državni put bez saglasnosti Javnog preduzeća (član 37. stav 2);

ne izgradi zemljani put koji se ukršta ili priključuje na javni put na način propisan u članu 38. stav 1. ovog zakona.

ne izgradi prilazni put koji se priključuje na javni put na način propisan u članu 38. stav 2. ovog zakona;

ne pribavi saglasnost upravljača javnog puta za izmenu saobraćajnih površina pratećih sadržaja javnog puta (član 40);

ne omogući prilaz javnom putu ili putnom objektu radi izvođenja radova na održavanju javnog puta ili putnog objekta (član 41. stav 2);

ne štiti javni put na način propisan odredbom člana 42. stav 1. ovog zakona;

uredno ne održava i ne obnavlja zasade (član 42. stav 2);

postavlja na javnom putu natpise, suprotno odredbi člana 43. stav 1. ovog zakona;

postavlja na javnom putu natpise bez odobrenja upravljača javnog puta (član 43. stav 2);

postavlja natpise suprotno članu 43. stav 3. ovog zakona;

ne održava natpise koji su postavljeni na javni put, odnosno pored tih puteva (član 43. stav 4);

spreči oticanje voda sa javnog puta, a posebno iz putnog jarka i iz propusta kroz trup puta i spreči dalje oticanje voda ka njihovim recipientima (član 44. tačka 5);

prosipa, ostavlja ili baca materijale, predmete i smeće na javni put (član 44. tačka 6);

zamašćuje javni put mazivima ili drugim sličnim materijama (član 44. tačka 7);

postavlja i koristi svetla ili druge svetlosne uređaje na javnom putu i pored javnog puta, kojima se ometa odvijanje saobraćaja na javnom putu (član 44. tačka 8);

ore i izvodi druge poljoprivredne radove na bankinama, kosinama i zemljišnom pojasu javnog puta (član 44. tačka 9);

vuče predmete, materijale, oruđe i druge vrste tereta po javnom putu (član 44. tačka 10);

spušta niz kosine zaseka, useka i nasipa javnog puta, drvenu građu, drva za ogrev, kamenje i drugi materijal (član 44. tačka 11);

pali travu i drugo rastinje na javnom putu, kao i otpadne predmete i materijale (član 44. tačka 12);

nanosi blato sa prilaznog puta na javni put (član 44. tačka 13);

pušta stoku na javni put bez nadzora, napasa i napaja stoku na javnom putu (član 44. tačka 14);

okreće zapregu, traktor, plug i druge poljoprivredne mašine i oruđa na javnom putu (član 44. tačka 15);

koči zaprežno vozilo sprečavanjem okretanja točkova (član 44. tačka 16);

uključuje vozilo na javni put i isključuje sa javnog puta van priključka ili ukrštaja i nanosi blato na javni put (član 44. tačka 17);

zaustavi ili ostavi vozilo na način kojim se ometa korišćenje javnog puta (član 44. tačka 18);

oštećuje ili preduzima radnje kojima bi se mogao oštetiti javni put ili ometati odvijanje saobraćaja na javnom putu (član 44. tačka 19);

u obavljanju poslova zaštite javnog puta ne sprovodi svakodnevno aktivnosti propisane u članu 45. stav 1. ovog zakona;

ne podnese pismeni zahtev propisan u članu 45. stav 2. ovog zakona;

koristi u saobraćaju na javnom putu motorna i priključna vozila, osim vozila sa gusenicima, bez točkova sa pneumaticima (član 47. stav 1);

koristi u saobraćaju na javnom putu, sa savremenim kolovoznim zastorom, vozila sa gusenicama koje nisu snabdevene oblogom sa ravnim površinama ili drugim odgovarajućim oblogama (član 47. stav 2);

koristi zaprežna vozila sa ukupnom masom preko tri tone bez točkova sa pneumaticima (član 47. stav 4);

o izdatim posebnim dozvolama za vanredni prevoz ne obavesti organe i lice iz člana 48. stav 3. ovog zakona;

ne uskladi obavljanje vanrednog prevoza, sa upravljačem javnog puta (član 48. stav 5);

ne obavesti ministarstvo nadležno za unutrašnje poslove o obavljanju vanrednog prevoza, koji se obavlja bez izdate dozvole, radi intervencije prilikom elementarnih i drugih nepogoda, kao i za potrebe odbrane zemlje, koje je usklađeno sa upravljačem javnog puta (član 48. stav 6);

za vreme trajanja isključenja, koristi vozilo koje je u vršenju kontrole isključeno iz saobraćaja (član 49. stav 3.);

obavlja vanredni prevoz suprotno članu 50. stav 1. ovog zakona;

ne ukloni sa trupa javnog puta vozilo koje se onesposobi za dalju vožnju, kao i teret koji je pao sa vozila u roku iz člana 52. stav 1. ovog zakona;

ne ukloni sa zemljišnog pojasa javnog puta vozilo koje se onesposobi za dalju vožnju, kao i teret koji je pao sa vozila, u roku iz člana 52. stav 3. ovog zakona;

nanese štetu javnom putu uklanjanjem vozila, odnosno tereta sa trupa, odnosno zemljišnog pojasa javnog puta (član 52. stav 5);

blagovremeno ne obavesti javnost putem sredstava javnog informisanja ili na drugi uobičajeni način i ne preduzme potrebne mere obezbeđenja suprotno odredbi člana 53. stav 3. ovog zakona;

ne obaveštava javnost i korisnike puteva na način propisan u članu 54. ovog zakona

postupa suprotno članu 55. ovog zakona;

u slučaju zabrane saobraćaja ne postupi na način propisan u članu 62. stav 3. ovog zakona;

u slučaju prekida saobraćaja zbog elementarnih nepogoda ne postupa na osnovu posebnog plana (član 65);

pre početka radova na izgradnji, odnosno rekonstrukciji javnog puta ili putnog objekta ne postupi na način propisan u članu 74. stav 1. ovog zakona;

ne uskladi radove na objektima, postrojenjima, uređajima, instalacijama i vodovima ugrađenim u trup javnog puta i u zemljišnom pojasu, odnosno u putnom objektu sa radovima na rekonstrukciji javnog puta (član 74. stav 2);

pre početka radova na izgradnji ili rekonstrukciji javnog puta ne postupi na način propisan u članu 74. stav 3. ovog zakona.

Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kazniće se novčanom kaznom od 10.000 do 50.000 dinara ili kaznom zatvora do 30 dana i odgovorno lice u pravnom licu.

Član 98.

Novčanom kaznom od 100.000 do 500.000 dinara ili kaznom zatvora do 30 dana kazniće se za prekršaj preduzetnik ako:

ne označava i ne vodi evidencije o javnim putevima i o saobraćajno-tehničkim i drugim podacima za te puteve (član 11. stav 1);

ne odluči o načinu i uslovima korišćenja zemljišta na kome se nalazi deo državnog puta koji se ne koristi za saobraćaj u roku od tri meseca od dana prestanka korišćenja puta za saobraćaj (član 12. stav 3);

u roku od 15 dana od dana dostavljanja upotrebne dozvole, ne podnese zahtev za upis prava na javnom putu u javne knjige i zvanične evidencije u koje se upisuju prava na nepokretnosti (član 13. stav 1);

u roku od 15 dana od dana nastanka promena na ustanovljenim pravima na javnom putu, ne podnese zahtev za upis promene, odnosno brisanje podataka u javne knjige i zvanične evidencije u koje se upisuju prava na nepokretnosti (član 13. stav 2);

gradi objekte i postavlja postrojenja, uređaje i instalacije suprotno članu 28. stav 1. ovog zakona;

gradi, odnosno postavlja, vodovod, kanalizaciju, toplovod, železničku prugu i drugi sličan objekat, kao i telekomunikacione i elektro vodove, instalacije, postrojenja i sl., bez saglasnosti, odnosno suprotno načinu i uslovima utvrđenim u izdatoj saglasnosti upravljača javnog puta (član 28. stav 2);

ne obezbedi kontrolu izvođenja radova na izgradnji objekata i postavljanju postrojenja, uređaja i instalacija (članu 28. stav 3);

u pojasu kontrolisane izgradnje otvara rudnik, kamenolom i deponiju otpada i smeća (članu 30. stav 2);

podiže ograde, drveće i zasade pored javnih puteva suprotno članu 31. ovog zakona;

ne podigne odgovarajuće ograde na mestima i na način propisan u članu 35. stav 1;

umanji preglednost na državnom putu na način propisan u članu 35. stav 2;

ostavlja građevinski i drugi materijal pored javnog puta tako da time umanjuje preglednost na javnom putu (član 36);

gradi priključak prilaznog puta na javni put bez saglasnost upravljača javnog puta (član 37. stav 1);

ne izgradi zemljani put koji se ukršta ili priključuje na javni put na način propisan u članu 38. stav 1. ovog zakona;

ne izgradi prilazni put koji se priključuje na javni put na način propisan u članu 38. stav 2. ovog zakona;

ne pribavi saglasnost upravljača javnog puta za izmenu saobraćajnih površina pratećih sadržaja javnog puta (član 40);

ne omogući prilaz javnom putu ili putnom objektu radi izvođenja radova na održavanju javnog puta ili putnog objekta (član 41. stav 2);

ne štiti javni put na način propisan odredbom člana 42. stav 1. ovog zakona;

uredno ne održava i ne obnavlja zasade (član 42. stav 2);

postavlja na javnom putu natpise, suprotno odredbi člana 43. stav 1. ovog zakona;

postavlja na javnom putu natpise bez odobrenja upravljača javnog puta (član 43. stav 2);

postavlja natpise suprotno članu 43. stav 3. ovog zakona;

ne održava natpise koji su postavljeni na javni put, odnosno pored tih puteva (član 43. stav 4);

spreči oticanje voda sa javnog puta, a posebno iz putnog jarka i iz propusta kroz trup puta i spreči dalje oticanje voda ka njihovim recipientima (član 44. tačka 5);

prosipa, ostavlja ili baca materijale, predmete i smeće na javni put (član 44. tačka 6);

zamašćuje javni put mazivima ili drugim sličnim materijama (član 44. tačka 7);

postavlja i koristi svetla ili druge svetlosne uređaje na javnom putu i pored javnog puta, kojima se ometa odvijanje saobraćaja na javnom putu (član 44. tačka 8);

ore i izvodi druge poljoprivredne radove na bankinama, kosinama i zemljišnom pojasu (član 44. tačka 9);

vuče predmete, materijale, oruđe i druge vrste tereta po javnom putu (član 44. tačka 10);

spušta niz kosine zaseka, useka i nasipa javnog puta, drvenu građu, drva za ogrev, kamenje i drugi materijal (član 44. tačka 11);

pali travu i drugo rastinje na javnom putu, kao i otpadne predmete i materijale (član 44. tačka 12);

nanosi blato sa prilaznog puta na javni put (član 44. tačka 13);

pušta stoku na javni put bez nadzora, napasa i napaja stoku na javnom putu (član 44. tačka 14);

okreće zapregu, traktor, plug i druge poljoprivredne mašine i oruđa na javnom putu (član 44. tačka 15)

koči zaprežno vozilo sprečavanjem okretanja točkova (član 44. tačka 16)

uključuje vozilo na javni put i isključuje sa javnog puta van priključka ili ukrštanja i nanosi blato na javni put (član 44. tačka 17);

zaustavi ili ostavi vozilo na način kojim se ometa korišćenje javnog puta (član 44. tačka 18);

oštećuje ili preduzima radnje kojima bi se mogao oštetiti javni put ili ometati odvijanje saobraćaja na javnom putu (član 44. tačka 19);

u obavljanju poslova zaštite javnog puta ne sprovodi svakodnevno aktivnosti propisane u članu 45. stav 1. ovog zakona;

ne podnese pismeni zahtev propisan u članu 45. stav 2. ovog zakona;

koristi u saobraćaju na javnom putu motorna i priključna vozila, osim vozila sa gusenicima, bez točkova sa pneumaticima (član 47. stav 1);

koristi u saobraćaju na javnom putu, sa savremenim kolovoznim zastorom, vozila sa gusenicama koje nisu snabdevene oblogom sa ravnim površinama ili drugim odgovarajućim oblogama (član 47. stav 2);

koristi zaprežna vozila sa ukupnom masom preko tri tone bez točkova sa pneumaticima (član 47. stav 4);

obavlja vanredni prevoz bez posebne dozvole upravljača javnog puta (član 48. stav 2)

izdatim posebnim dozvolama za vanredni prevoz ne obavesti organe i lice iz člana 48. stav 3. ovog zakona

ne uskladi obavljanje vanrednog prevoza, sa upravljačem javnog puta (član 48. stav 5);

ne obavesti ministarstvo nadležno za unutrašnje poslove o obavljanju vanrednog prevoza, koji se obavlja bez izdate dozvole, radi intervencije prilikom elementarnih i drugih nepogoda, vanrednih okolnosti kao i za potrebe odbrane zemlje, koje je usklađeno sa upravljačem javnog puta (član 48. stav 6);

za vreme trajanja isključenja, koristiti vozilo koje je u vršenju kontrole isključeno iz saobraćaja (član 49. stav 3.);

obavlja vanredni prevoz suprotno članu 50. stav 1. ovog zakona;

ne ukloni sa trupa javnog puta vozilo koje se onesposobi za dalju vožnju, kao i teret koji je pao sa vozila na način propisan u članu 52. stav 1. ovog zakona;

ne ukloni sa zemljišnog pojasa javnog puta vozilo koje se onesposobi za dalju vožnju, kao i teret koji je pao sa vozila, na način propisan u članu 52. stav 3. ovog zakona;

nanese štetu javnom putu uklanjanjem vozila, odnosno tereta sa trupa, odnosno zemljišnog pojasa javnog puta (član 52. stav 5);

blagovremeno ne obavesti javnost putem sredstava javnog informisanja ili na drugi uobičajeni način i ne preduzme potrebne mere obezbeđenja suprotno odredbama člana 53. stav 3. ovog zakona;

ne obaveštava javnost i korisnike puteva na način propisan u članu 54. ovog zakona

postupi suprotno odredbama člana 55. ovog zakona;

pri izvođenju radova na održavanju javnog puta ne obezbedi nesmetan i bezbedan saobraćaj i očuvanje upotrebne vrednosti puta (član 57. stav 2);

se radovi na ojačanju, rehabilitaciji i pojačanom održavanju izvode bez tehničke dokumentacije ili na osnovu tehničke dokumentacije koja ne sadrži propisane elemente (član 59. stav 5);

pre početka izvođenja radova na ojačanju, rehabilitaciji i pojačanom održavanju javnog puta ne overi tehničku dokumentaciju kod nadležnog organa (član 59. stav 6);

u slučaju zabrane saobraćaja ne postupi na način propisan u članu 62. stav 3. ovog zakona;

u slučaju prekida saobraćaja zbog elementarnih nepogoda ne postupa na osnovu posebnog plana (član 65);

se tehničkom dokumentacijom za izgradnju javnih puteva ne predvide mesta za izgradnju objekata pored javnih puteva iz člana 73. ovog zakona;

pre početka radova na izgradnji, odnosno rekonstrukciji javnog puta ili putnog objekta ne postupi na način propisan u članu 74. stav 1. ovog zakona;

ne uskladi radove na objektima, postrojenjima, uređajima, instalacijama i vodovima ugrađenim u trup javnog puta i u zemljišnom pojasu, odnosno u putnom objektu sa radovima na rekonstrukciji javnog puta (član 74. stav 2)

pre početka radova na izgradnji ili rekonstrukciji javnog puta ne postupi na način propisan u članu 74. stav 3. ovog zakona;

pri rekonstrukciji ili izvođenju drugih radova na javnom putu ne izmeste objekte, postrojenja, uređaje, instalacije i vodove ugrađene u trup javnog puta i u zemljišnom pojasu, odnosno u putnom objektu ili ih ne prilagode nastalim promenama (član 74. stav 4);

izmešteni javni put, odnosno njegov deo nije izgrađen sa elementima koji odgovaraju kategoriji tog puta (član 75. stav 1);

na mestima podložnim odronjavanju ili izloženim snežnim nanosima, bujicama i jakim vetrovima ne obezbedi zaštitu javnog puta i saobraćaja na način propisan u članu 81. ovog zakona;

projektovanje, izgradnju odnosno rekonstrukciju javnog puta i korišćenje materijala vrši suprotno odredbi člana 83. stav 1 ovog zakona.

Član 99.

Novčanom kaznom od od 10.000 do 50.000 dinara ili kaznom zatvora do 30 dana kazniće se za prekršaj fizičko lice ako:

u roku od 15 dana od dana dostavljanja upotrebne dozvole, ne podnese zahtev za upis prava na javnom putu u javne knjige i zvanične evidencije u koje se upisuju prava na nepokretnosti (član 13. stav 1);

u roku od 15 dana od dana nastanka promena na ustanovljenim pravima na javnom putu, ne podnese zahtev za upis promene, odnosno brisanje podataka u javne knjige i zvanične evidencije u koje se upisuju prava na nepokretnosti (član 13. stav 2);

gradi objekte i postavlja postrojenja, uređaje i instalacije suprotno članu 28. stav 1. ovog zakona;

gradi, odnosno postavlja, vodovod, kanalizaciju, toplovod, železničku prugu i drugi sličan objekat, kao i telekomunikacione i elektro vodove, instalacije, postrojenja i sl., bez saglasnosti, odnosno suprotno načinu i uslovima utvrđenim u izdatoj saglasnosti upravljača javnog puta (član 28. stav 2);

u pojasu kontrolisane izgradnje otvara rudnik, kamenolom i deponiju otpada i smeća (članu 30. stav 2);

podiže ograde, drveće i zasade pored javnih puteva suprotno članu 31. ovog zakona;

ne podigne odgovarajuće ograde na mestima i na način propisan u članu 35. stav 1;

umanji preglednost na državnom putu na način propisan u članu 35. stav 2;

ostavlja građevinski i drugi materijal pored javnog puta tako da time umanjuje preglednost na javnom putu (član 36);

gradi priključak prilaznog puta na javni put bez saglasnost upravljača javnog puta (član 37. stav 1);

ne izgradi zemljani put koji se ukršta ili priključuje na javni put na način propisan u članu 38. stav 1. ovog zakona;

ne izgradi prilazni put koji se priključuje na javni put na način propisan u članu 38. stav 2. ovog zakona;

ne pribavi saglasnost upravljača javnog puta za izmenu saobraćajnih površina pratećih sadržaja javnog puta (član 40);

ne omogući prilaz javnom putu ili putnom objektu radi izvođenja radova na održavanju javnog puta ili putnog objekta (član 41. stav 2);

postavlja na javnom putu natpise, suprotno odredbi člana 43. stav 1. ovog zakona;

postavlja na javnom putu natpise bez odobrenja upravljača javnog puta (član 43. stav 2);

postavlja natpise suprotno članu 43. stav 3. ovog zakona;

ne održava natpise koji su postavljeni na javni put, odnosno pored tih puteva (član 43. stav 4);

spreči oticanje voda sa javnog puta, a posebno iz putnog jarka i iz propusta kroz trup puta i spreči dalje oticanje voda ka njihovim recipientima (član 44. tačka 5);

prosipa, ostavlja ili baca materijale, predmete i smeće na javni put (član 44. tačka 6);

zamašćuje javni put mazivima ili drugim sličnim materijama (član 44. tačka 7);

postavlja i koristi svetla ili druge svetlosne uređaje na javnom putu i pored javnog puta, kojima se ometa odvijanje saobraćaja na javnom putu (član 44. tačka 8);

ore i izvodi druge poljoprivredne radove na bankinama, kosinama i zemljišnom pojasu (član 44. tačka 9);

vuče predmete, materijale, oruđe i druge vrste tereta po javnom putu (član 44. tačka 10);

spušta niz kosine zaseka, useka i nasipa javnog puta, drvenu građu, drva za ogrev, kamenje i drugi materijal (član 44. tačka 11);

pali travu i drugo rastinje na javnom putu, kao i otpadne predmete i materijale (član 44. tačka 12);

nanosi blato sa prilaznog puta na javni put (član 44. tačka 13);

pušta stoku na javni put bez nadzora, napasa i napaja stoku na javnom putu (član 44. tačka 14);

okreće zapregu, traktor, plug i druge poljoprivredne mašine i oruđa na javnom putu (član 44. tačka 15)

koči zaprežno vozilo sprečavanjem okretanja točkova (član 44. tačka 16)

uključuje vozilo na javni put i isključuje sa javnog puta van priključka ili ukrštanja i nanosi blato na javni put (član 44. tačka 17);

zaustavi ili ostavi vozilo na način kojim se ometa korišćenje javnog puta (član 44. tačka 18);

oštećuje ili preduzima radnje kojima bi se mogao oštetiti javni put ili ometati odvijanje saobraćaja na javnom putu (član 44. tačka 19);

koristi u saobraćaju na javnim putevima motorna i priključna vozila, osim vozila sa gusenicima, bez točkova sa pneumaticima (član 47. stav 1);

koristi u saobraćaju na javnom putu, sa savremenim kolovoznim zastorom, vozila sa gusenicama koje nisu snabdevene oblogom sa ravnim površinama ili drugim odgovarajućim oblogama (član 47. stav 2);

koristi zaprežna vozila sa ukupnom masom preko tri tone bez točkova sa pneumaticima (član 47. stav 4);

obavlja vanredni prevoz bez posebne dozvole upravljača javnog puta (član 48. stav 2)

ne uskladi obavljanje vanrednog prevoza, sa upravljačem javnog puta (član 48. stav 5);

ne obavesti ministarstvo nadležno za unutrašnje poslove o obavljanju vanrednog prevoza, koji se obavlja bez izdate dozvole, radi intervencije prilikom elementarnih i drugih nepogoda, vanrednih okolnosti kao i za potrebe odbrane zemlje, koje je usklađeno sa upravljačem javnog puta (član 48. stav 6);

za vreme trajanja isključenja, koristiti vozilo koje je u vršenju kontrole isključeno iz saobraćaja (član 49. stav 3.);

obavlja vanredni prevoz suprotno članu 50. stav 1. ovog zakona;

ne ukloni sa trupa javnog puta vozilo koje se onesposobi za dalju vožnju, kao i teret koji je pao sa vozila na način propisan u članu 52. stav 1. ovog zakona;

ne ukloni sa zemljišnog pojasa javnog puta vozilo koje se onesposobi za dalju vožnju, kao i teret koji je pao sa vozila, na način propisan u članu 52. stav 3. ovog zakona;

nanese štetu javnom putu uklanjanjem vozila, odnosno tereta sa trupa, odnosno zemljišnog pojasa javnog puta (član 52. stav 5);

pre početka radova na izgradnji, odnosno rekonstrukciji javnog puta ili putnog objekta ne postupi na način propisan u članu 74. stav 1. ovog zakona;

ne uskladi radove na objektima, postrojenjima, uređajima, instalacijama i vodovima ugrađenim u trup javnog puta i u zemljišnom pojasu, odnosno u putnom objektu sa radovima na rekonstrukciji javnog puta (član 74. stav 2);

pre početka radova na izgradnji ili rekonstrukciji javnog puta ne postupi na način propisan u članu 74. stav 3. ovog zakona;

pri rekonstrukciji ili izvođenju drugih radova na javnom putu ne izmeste objekte, postrojenja, uređaje, instalacije i vodove ugrađene u trup javnog puta i u zemljišnom pojasu, odnosno u putnom objektu ili ih ne prilagode nastalim promenama (član 74. stav 4).

IX. PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član100.

Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o putevima („Službeni glasnik RS“, br. 46/91, 52/91, 53/93, 67/93, 48/94 i 42/98) i član 48. Zakona o međunarodnom prevozu u drumskom saobraćaju („Službeni list SRJ“, br. 60/98, 5/99, 44/99, 74/99 i 4/00).

Član 101.

Do početka rada Javnog preduzeća poslove upravljanja državnim putevima vrši

Republička direkcija za puteve obrazovana Zakonom o putevima („Službeni glasnik RS“, br. 46/91, 52/91, 53/93, 67/93, 48/94 i 42/98).

Danom početka rada Javnog preduzeća prestaje sa radom Republička direkcija za

puteve iz stava 1. ovog člana.

Danom početka rada Javno preduzeće preuzima prava, obaveze, sredstva, zaposlene, dokumentaciju i predmete u vršenju javnih ovlašćenja Republičke direkcije za puteve iz stava 1. ovog člana.

Član102.

Propisi doneti na osnovu Zakona o putevima („Službeni glasnik RS“, br. 46/91, 52/91, 53/93, 67/93, 48/94, 42/98) primenjuju se do donošenja propisa na osnovu ovog zakona.

Član 103.

Ovaj zakon stupa na snagu 1. aprila 2005. godine.

O B R A Z L O Ž E Nj E

I. Ustavno-pravni osnov

Ustavno-pravni osnov za donošenje ovog zakona sadržan je u odredbama člana 72. stav 1. tačka 4. Ustava Republike Srbije.

II. Razlozi za donošenje zakona

Važeći Zakon o putevima („Službeni glasnik RS“, br. 46/91, 52/91, 53/93, 67/93, 48/94 i 42/98), donet je 1991. godine i u primeni je duže od deset godina. Za to vreme pretrpeo je nekoliko izmena i dopuna, radi usklađivanja sa drugim propisima, kao i radi promene organizovanja poslova upravljanja magistralnim i regionalnim putevima u Republici Srbiji. Poslovi upravljanja magistralnim i regionalnim putevima do 1998. godine bili su u okviru ministarstva nadležnog za poslove saobraćaja. Od 1998. godine poslove upravljanja, razvoja, zaštite, izgradnje, rekonstrukcije i održavanja magistralnih i regionalnih puteva obavlja posebna republička organizacija – Republička direkcija za puteve, koja je državni organ i nema mogućnosti da potpuno samostalno obavlja poslove zbog kojih je obrazovan.

Višegodišnjim praćenjem i kontrolom primene Zakona o putevima u ministarstvu nadležnom za poslove saobraćaja, kao i analiziranjem efekata u primeni tog zakona od strane Republičke direkcije za puteve, ustanovljeno je da su neophodne promene u uređivanju oblasti javnih puteva, a sve sa ciljem da se efikasnije obavljaju poslovi upravljanja tim putevima.

Naučne i druge institucije, koje su istraživale i proučavale opterećenost javnih puteva i njihovu konstrukciju i brojale saobraćaj, raspolažu brojnim podacima koji uslovljavaju promene u pogledu kategorizacije javnih puteva i njihove opterećenosti, oštećenja javnih puteva zbog prekomerne upotrebe i dr.

Međunarodne finansijske organizacije, koje su počev od 2000. godine odobravale kredite, kao i pružale drugu pomoć za razvoj javnih puteva u Republici Srbiji, konstantno ukazuju na potrebu donošenja novog zakona koji će obezbediti samostalnost subjekta koji upravlja javnim putevima, sužavanje kontrole nad ovim subjektom i njegovu fleksibilnu i pokretljivu organizaciju, sa namerom da bude ravnopravan partner u pregovaranju i zaključivanju ugovora o zajmu i drugim vidovima pomoći.

Takođe, prisutni i su brojni zahtevi iz Evropske zajednice da se u Republici Srbiji pozitivno zakonodavstvo prilagodi zakonodavstvu Evropske unije, a u domenu javnih puteva, da se u potpunosti primene standardi u kategorizaciji brzih puteva i drugih saobraćajnica, s ciljem da se obezbedi bezbednost saobraćaja na njima i kvalitetnija zaštita životne sredine.

Pored navedenih, brojni su i drugi razlozi za donošenje novog zakona, a oni se mogu grupisati, obzirom na prirodu i sadržaj u tri grupe:

pravne,

finansijske i

tehničke i tehnološke.

U okviru pravnih razloga dominantni su zahtevi prema Republici Srbiji da se započne sa usklađivanjem pozitivnog zakonodavstva sa zakonodavstvom u Evropskoj zajednici. U okviru poslova na javnim putevima to usklađivanje treba da se izvrši u nekoliko pravaca: pravilne kategorizacije puteva, njihove zaštite i obeležavanja, naplata naknade za korišćenje autoputeva i ujednačavanje visine naknada za domaća i inostrana vozila, odgovarajući standardi u širini kolovoznih traka, a posebno obezbeđenje i zaštita od buke i aero zagađenja.

Već duže vreme upravljanje javnim putevima u Srbiji nije rešeno na način kako je utvrđeno članom 2. stav 1. Zakona o javnim preduzećima i obavljanju delatnosti od opšteg interesa („Službeni glasnik RS“, br. 25/00 i 25/02), gde je, između ostalog, propisano da su delatnosti od opšteg interesa, u smislu tog zakona, delatnosti koje su kao takve određene zakonom u oblasti korišćenja, upravljanja, zaštite i unapređivanja dobara od opšteg interesa (putevi). Za pretežan broj delatnosti od opšteg interesa obrazovana su javna preduzeća. Poslove upravljanja magistralnim i regionalnim putevima obavljao je državni organ, što je suprotno zakonskim intencijama. To je u praksi izazvalo brojne nepremostive finansijske i druge probleme, kao i dovelo u pitanje dalje odnose sa inostranim finansijerima i izazvalo poremećaj u obezbeđenju pouzdanog i stabilnog izvora finansiranja. Dok zemlje u okruženju izdvajaju godišnje odgovarajuće procente za razvoj javnih puteva, u Srbiji taj proces ide obrnutim tokovima, odnosno, izdvajanje se počev od 2000. godine svake godine smanjuje.

Uvođenje svih sredstava za javne puteve u Konsolidovani račun trezora Republike bitno je narušilo koncept ionako minimalne samostalnosti Republičke direkcije za puteve, a ukidanje posebnog računa paralisalo je sve vidove plaćanja prema izvođačima, uključujući tu i inostrane kredite.

Prilikom potpisivanja međunarodnih sporazuma o zaduživanju, Republika Srbija je, zajedno sa Republičkom direkcijom za puteve, pored drugih postavljenih uslova od Svetske banke i Evropske banke za obnovu i razvoj, preuzela obavezu za donošenje novog Zakona o putevima, koji će obezbediti potpunu samostalnost subjekta koji upravlja magistralnim i regionalnim putevima.

Zakon o planiranju i izgradnji („Službeni glasnik RS“, broj 47/2003), pojedina pitanja koja se odnose na izgradnju i rekonstrukciju, rešio je na nov način, a ti odnosi nisu u skladu sa važećim Zakonom o putevima, zbog čega je, takođe, potrebno pristupiti hitnom usklađivanju.

Finansiranje javnih puteva već duži niz godina zaostaje iza finansiranja drugih javnih službi. Drastične promene nastale su početkom 2001. godine ukidanjem uredbe koja je regulisala obavezno izdvajanje sredstava iz naftnih derivata za finansiranje javnih puteva i direktnu uplatu ovih sredstava na poseban račun Republičke direkcije za puteve. Od tog trenutka nastaju krupni problemi u finansiranju, a politika finansiranja, koja se ostvaruje od početka 2001. godine, neprekidno do sada, usmerila je sredstva za puteve u budžet Republike Srbije. Izdvajanja, koja su u prethodnoj i ovoj godini bila planirana u budžetu Republike Srbije za finansiranje javnih puteva, nisu bila dovoljna, šta više ona su smanjivana i nisu realizovana na način kako je bilo planirano. Takav način finansiranja je imao negativne posledice na ukupno stanje izgradnje i rekonstrukcije javnih puteva, a posebno se odrazio na obim i kvalitet održavanja.

Prema ukupno planiranim poslovima Republičke direkcije za puteve, koji je trebalo da se obave u 2004. godini, kao i za nastavak započetih poslova u prethodnoj i ranijim godinama, bilo je neophodno obezbediti 32.240.500.000,00 dinara, od čega od sopstvenih prihoda-putarine i drugih naknada za korišćenje u iznosu od 6.887.000.000,00 dinara. U budžetu Republike Srbije za 2004. godinu predviđena su sredstva u iznosu od 6.438.300.000,00 dinara, a iz međunarodnih kredita 6.352.000.000,00 dinara i od ostalih sredstava sve u iznosu od 21.256.200.000,00 dinara. Da bi se realizovali planirani radovi za 2004. godinu u potpunosti, neophodna su bila dodatna sredstva u iznosu od 8.402.500.000,00 dinara.

Ove činjenice na nesumnjiv način ukazuju da postojeći izvori finansiranja za javne puteve, a posebno za magistralne i regionalne puteve, nisu stabilni i nedovoljni su, te je neophodno utvrditi druge pouzdanije izvore finansiranja, u prvom redu zahvatanja iz cene naftnih derivata, pošto je ovaj izvor finansiranja ranijih godina, kada je bio u primeni, bio pouzdan i stabilan, a naplata efikasna. Evropska iskustva ukazuju na potrebu da se u finansiranje javnih puteva uključe i drugi izvori.

Od donošenja Zakona o putevima do sada izvršene su brojne promene u načinu organizovanja saobraćaja na brzim saobraćajnicama u Evropi i postignut veći stepen bezbednosti i zaštite životne sredine. U tehnologiji obavljanja pojedinih poslova, kao što su asfaltiranje, struganje asfalta, ugradnja stabilnih podloga, izgradnja zaštitnih odbojnih i drugih ograda, izvršen je veliki napredak, koji u Srbiji nije mogao biti prihvaćen iz napred iznetih razloga. Takođe, i u materijalima koji se ugrađuju u javne puteve, izvršene su brojne promene u standardu i kvalitetu. Sve ove promene nesumnjivo uslovljavaju i primenu kod nas, s tim što ovo treba da bude uređeno novim zakonom, kao i donošenjem novih tehničkih propisa o tome.

Na javnim putevima u Srbiji konstantno se vrše merenja frekvencije saobraćaja, osovinska opterećenja i prati se u kojoj meri frekvencija saobraćaja utiče na promenu kvaliteta javnog puta, a s tim u vezi i njegovu kategorizaciju za odgovarajući saobraćaj.

Analizirajući sve ove razloge, kao i brojne posebne studije i elaborate, koje su pripremale naučne i stručne organizacije, vezano za upotrebu i korišćenje puteva, nesumnjivo se došlo do zaključka, da je nužno donošenje novog, modernog, koncepta upravljanja javnim putevima u Srbiji.

Predlog zakona na nov način uređuje sledeća pitanja:

Upravljanje državnim putevima kao delatnost od opšteg interesa i strateškog značaja za Republiku Srbiju obavljaće javno preduzeće koje će osnovati Vlada Republike Srbije.

Značajno poboljšanje saobraćajno – tehničkih rešenja u vezi izgradnje, rekonstrukcije i održavanja javnih puteva.

Nova podela i kategorizacija javnih puteva.

Uvođenje novih izvora za finansiranje javnih puteva koji treba da obezbede stabilnost i pouzdanost finansiranja javnih puteva.

Razgraničenje u pogledu održavanja državnih puteva u naseljenim mestima, između javnog preduzeća i lokalne samouprave.

Preciznije uređivanje održavanja javnih puteva, uključujući zahteve stranih investitora za obezbeđenje pojačanog održavanja i rehabilitacije.

Usklađenost Zakona o putevima sa Zakonom o planiranju i izgradnji.

Proširena i pojačana kontrola nad sprovođenjem zakona i drugih propisa na javnim putevima i s tim u vezi, šira ovlašćenja republičke inspekcije za državne puteve.

Pooštravanje kaznenih mera zbog nepoštovanja odredaba novog zakona.

Usklađenost visine novčanih kazni za privredne prestupe i prekršaje.

Vršenje poslova inspekcijskog nadzora nad primenom propisa kojima se uređuje zaštita opštinskih puteva i ulica.

Uređivanjem ovih, kao i drugih ne manje bitnih i značajnih pitanja za dalji razvoj javnih puteva, u praksi će se najverovatnije postići i racionalizacija poslova na izgradnji i održavanju tih puteva, a s tim u vezi i bitno smanjenje svih troškova poslovanja.

III. Obrazloženje pojedinih odredaba Zakona

Odredbama čl. 1. do 6. Predloga zakona, a koji sačinjavaju poglavlje Osnovnih odredbi, određen je sadržaj pojmova koji se koriste u zakonu; pravni položaj puteva; elementi javnog puta u građevinskom i saobraćajno tehničkom smislu i podela javnih puteva.

Odredbama čl. 7. do 15. Predloga zakona, a koji sačinjavaju poglavlje Upravljanja javnim putevima, definisana je sadržina upravljanja javnim putem; uređeno je da je upravljanje državnim putevima delatnost od opšteg interesa koje obavlja javno preduzeće; bliže su definisani poslovi javnog preduzeća, kao i vršenje javnih ovlašćenja i odgovornost upravljača javnog puta.

Odredbama čl. 16. do 26. Predloga zakona, a koji sačinjavaju poglavlje Finansiranja javnih puteva, uređeni su izvori finansiranja javnih puteva, vrste naknada za upotrebu javnog puta, pitanja vezana za visinu i raspodelu sredstava od naplaćenih naknada, kao i krug lica čija su vozila oslobođenja plaćanja putarine.

Odredbama čl. 86. do 94. Predloga zakona, a koji sačinjavaju poglavlje Nadzora nad izvršavanjem Zakona, utvrđena su prava, dužnosti i ovlašćenja republičkog inspektora za državne puteve, u smislu njihovog preciziranja i celovitosti, a u cilju efikasnijeg vršenja inspekcijskog nadzora u oblasti državnih puteva.

Odredbama čl. 95. do 99. Predloga zakona, a koji sačinjavaju poglavlje Kaznenih odredaba, ustanovljena su bića krivičnih dela, privrednih prestupa i prekršaja, shodno dispozicijama propisanim u zakonu i određene visine novčanih kazni shodno Osnovnom krivičnom zakonu (Službeni list SFRJ“, br. 44/76, 36/77, 34/84, 37/84, 74/87, 57/89, 3/90, 38/90, 45/90, 54/90, „Službeni list SRJ“, br. 35/92, 16/93, 31/93, 37/93, 24/94, 61/2001, „Službeni glasnik RS“, br. 39/2003), Zakonu o privrednim prestupima („Službeni list SFRJ“, br. 4/77, 36/77, 14/85, 74/87, 57/89, 3/90 i „Službeni list SRJ“, br. 27/92, 24/94, 28/96, 64/2001), i Zakonu o prekršajima („Službeni glasnik SRS“, br. 44/89, „Službeni glasnik RS“, br. 21/90, 11/92, 6/93, 20/93, 53/93, 67/93, 28/94, 16/97, 37/97, 36/98, 44/98, 65/2001 i 55/2004).

Odredbama čl. 100. do 103. Predloga zakona, a koji sačinjavaju poglavlje Prelaznih i završnih odredbi, uređeno je da Republička direkcija za puteve, obrazovana Zakonom o putevima nastavlja sa radom do dana početka rada Javnog preduzeća koje osniva Vlada Republike Srbije za obavljanje delatnosti upravljanja državnim putevima. Takođe je predviđeno da Zakon stupi na snagu 01.04.2005. godine, a što je u vezi sa stupanjem na snagu akta o osnivanju Javnog preduzeća. Naime, Predlog zakona i pomenuti akt uređuju celinu u oblasti puteva, što zahteva njihovo istovremeno stupanje na snagu i primenu.

IV. Razlozi za donošenje Zakona po hitnom postupku

Zakon o javnim putevima neophodno je doneti po hitnom postupku iz sledećih razloga:

Finansiranje održavanja, rekonstrukcije, rehabilitacije i izgradnje putne mreže u Republici Srbiji vrši se iz sredstava koje obezbeđuju međunarodne finansijske institucije i to: EIB, EBRD i Svetska banka, a na osnovu ugovora koji su zaključeni i čija je realizacija u toku.

Ugovori o kreditu sadrže klauzulu prema kojoj se povlačenje tranši kredita uslovljava promenom statusa Republička direkcije za puteve, odnosno njenim organizovanjem kao javno preduzeće.

Imajući u vidu da je Republička direkcija za puteve obrazovana Zakonom o putevima kao posebna organizacija, promena statusa Direkcije, odnosno stvaranje pravnog osnova za osnivanje javnog preduzeća u ovoj oblasti, moguće je samo izmenama važećeg Zakona o putevima.

Pored navedenog, potpisivanje ugovora o novim kreditima za finansiranje izgradnje putne mreže u Republici Srbiji uslovljeno je stavljanjem u skupštinsku proceduru novog zakona kojim će se urediti upravljanje, održavanje i korišćenje javnih puteva u Republici Srbiji što pre, a najkasnije početkom marta meseca 2005. godine, o čemu je ministar nadležan za poslove saobraćaja obavešten od strane direktora regionalnog centra Evropske banke za obnovu i razvoj, pismom od 07.02.2005 godine.

V. Sredstva za sprovođenje Zakona

Za sprovođenje ovog zakona nije potrebno obezbediti posebna sredstva u budžetu Republike Srbije.

Ostavite komentar