Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o javnim putevima

PREDLOG ZAKONA

o izmenAMA i dopunama Zakona o javnim putevima

Član 1.

U Zakonu o javnim putevima („Službeni glasnik RS”, br. 101/05, 123/07, 101/11 i 93/12), u članu 2. stav 1. tačka 26) reči: „stanice za snabdevanje motornih vozila gorivom,” brišu se.

U tački 34) posle reči: „telekomunikacije” dodaje se zapeta i reči: „naftovodi, produktovodi”.

Dodaje se stav 2, koji glasi:

„Infrastrukturni sistemi, pored elemenata iz stava 1. tačka 34) ovog člana, obuhvataju i skladišta nafte i derivata nafte, kao i naftne baze, osim u pogledu primene poreskih propisa.”

Član 2.

U članu 4. posle stava 1. dodaje se novi stav 2, koji glasi:

„Javni put, pored elemenata iz stava 1. ovog člana, obuhvata i stanice za snabdevanje motornih vozila gorivom, osim u pogledu primene poreskih propisa.”

Dosadašnji stav 2. postaje stav 3.

Član 3.

U članu 24. reči: „ tačka 3)” zamenjuju se rečima: „tačka 5)”.

Član 4.

U članu 25. stav 1. reči: „tačka 3)” zamenjuju se rečima: „tačka 5)”.

Član 5.

U članu 29. posle stava 1. dodaje se novi stav 2, koji glasi:

„Izuzetno od stava 1. tač. 1)-3) ovog člana, zaštitni pojas može biti i veće širine ako je planskim dokumentom predviđena izgradnja stanice za snabdevanje motornih vozila gorivom.”

Dosadašnji stav 2. postaje stav 3.

Član 6.

U članu 48. stav 2. posle reči: „pojedinačni prevoz” dodaju se reči: „ili za više prevoza”.

Posle stava 6. dodaje se stav 7, koji glasi:

„Ministar donosi propis o uslovima koje mora da ispuni podnosilac zahteva za izdavanje dozvole, uslovima i načinu izdavanja dozvole, o vrstama dozvola, rokovima važenja dozvola, kao i o sadržaju i izgledu obrasca dozvole za obavljanje vanrednog prevoza.”

Član 7.

U članu 83. posle stava 3. dodaje se stav 4, koji glasi:

„Vlada propisuje uslove koje mora da ispunjava tunel u pogledu bezbednosti saobraćaja.”

Član 8.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku Republike Srbije”.

OBRAZLOŽENjE

Ustavni osnov za donošenje ovog zakona sadržan je u članu 97. tačka 6. Ustava Republike Srbije kojim je, pored ostalog, propisano da Republika Srbija uređuje i obezbeđuje sistem obavljanja pojedinih privrednih i drugih delatnosti.

II. RAZLOZI ZA DONOŠENjE ZAKONA

U Zakonu o javnim putevima („Službeni glasnik RS”, br. 101/05, 123/07, 101/11 i 93/12) u članu 2. stav 1. tačka 26) predviđeno je da su stanice za snabdevanje motornih vozila gorivom deo pratećih sadržaja javnog puta, a ne deo samog javnog puta.

Predloženim izmenama navedenog zakona stanice za snabdevanje motornih vozila gorivom postaju sastavni deo javnog puta, čime se obezbeđuju dodatna sredstva upravljaču državnih puteva na teritoriji Republike Srbije tako što će upravljač naplaćivati mnogo veća sredstva po osnovu naknada za zakup drugog zemljišta koje koristi upravljač javnog puta, što je predviđeno u članu 17. stav 1. tačka 8) Zakona o javnim putevima.

Takođe, uvođenjem skladišta nafte i derivata nafte, naftovodi, naftne baze, produktovodi u pojam infrastrukturnih sistema dopunjuje se taj pojam nedostajućim elementima.

Neophodno je predvideti pravni osnov koji će bliže odrediti uslove koje mora da ispuni podnosilac zahteva za izdavanje dozvole, uslove i način izdavanja dozvole, o vrstama dozvole, rokovima važenja dozvole, kao i sadržaju i izgledu obrasca dozvole za obavljanje vanrednog prevoza, s obzirom na to da trenutno ne postoji pravni osnov za to, odnosno sada ova pitanja nisu regulisana.

Potrebno je propisati pravni osnov za primenu direktive 2004/54/EC koja govori o minimalnim uslovima koje mora ispunjavati tunel u pogledu bezbednosti. Predlaže se da to bude akt Vlade s obzirom da je za sprovođenje ove direktive potrebno učešće više ministarstava.

III. OBJAŠNjENjE OSNOVNIH PRAVNIH INSTITUTA I POJEDINAČNIH REŠENjA

U članu 1. Predloga zakona propisano je da se u članu 2. stav 1. tačka 26). Zakona o javnim putevima brišu reči: „stanice za snabdevanje motornih vozila gorivom,” čime te stanice više nisu u statusu pratećih sadržaja javnog puta, a u tački 34). posle reči: „telekomunikacije” dodaje se zapeta i reči: „naftovodi, produktovodi”. Takođe, tačka 34) dopunjena je odredbom koju sadrži stav 2. istog člana gde je predviđeno da infrastrukturni sistemi, pored elemenata iz te tačke, obuhvataju i skladišta nafte i derivata nafte, kao i naftne baze, osim u pogledu primene poreskih propisa.

U članu 2. Predloga zakona predviđeno je da se u članu 4. Zakona o javnim putevima posle stava 1. dodaje novi stav 2. kojim je uređeno da stanice za snabdevanje motornih vozila gorivom postaju deo javnog puta, osim u pogledu primene poreskih propisa.

Članom 3. Predloga zakona izvršena je izmena u članu 24. Zakona o javnim putevima, čime se ispravlja tehnička greška i otklanjaju štetne posledice nastale primenom člana 5. Zakona o izmenama i dopuni Zakona o javnim putevima („Službeni glasnik RS”, broj 93/12).

Članom 4. Predloga zakona izvršena je izmena u članu 25. stav 1. Zakona o javnim putevima, čime se ispravlja tehnička greška i čime se otklanjaju štetne posledice nastale primenom člana 6. Zakona o izmenama i dopuni Zakona o javnim putevima.

U članu 5. Predloga zakona propisano je da se u članu 29. Zakona o javnim putevima, posle stava 1. dodaje novi stav 2. kojim je uređeno da zaštitni pojas može biti i veće širine ako je planskim dokumentom predviđena izgradnja stanice za snabdevanje motornih vozila gorivom.

U članu 6. Predloga zakona kojim se menja član 48. stav 2. Zakona o javnim putevima, propisano je da se posle reči: „pojedinačni prevoz” dodaju reči: „ili za više prevoza”, čime se omogućava obavljanje vanrednog prevoza na osnovu posebne dozvole za svaki pojedinačni prevoz ili za više prevoza.

Posle stava 6. istog člana Zakona o javnim putevima dodaje se novi stav 7. koji previđa ovlašćenje ministra nadležnog za poslove saobraćaja da donese propis o uslovima koje mora da ispuni podnosilac zahteva za izdavanje dozvole, uslovima i načinu izdavanja dozvole, o vrstama dozvola, rokovima važenja dozvola, kao i sadržaju i izgledu obrasca dozvole za obavljanje vanrednog prevoza.

U članu 7. Predloga zakona uređeno je ovlašćenje Vlade da propiše uslove koje mora da ispunjava tunel u pogledu bezbednosti saobraćaja.

U članu 8. uređuje se stupanje na snagu ovog zakona.

IV. PROCENA FINANSIJSKIH SREDSTAVA

Za sprovođenje ovog zakona nije potrebno obezbediti dodatna finansijska sredstva u budzetu Republike Srbije.

V. RAZLOZI ZA DONOŠENjE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU

Donošenje ovog zakona po hitnom postupku predlaže se u skladu sa članom 167. Poslovnika Narodne skupštine („Službeni glasnik RS”, broj 20/12- prečišćen tekst) imajući u vidu da je potrebno predvideti pravni osnov kojim stanice za snabdevanje motornih vozila gorivom postaju deo javnog puta, osnov da se vanredni prevoz može obavljati na osnovu dozvole za svaki pojedinačni prevoz ili za više prevoza kao i ovlašćenja za dva podzakonska akta kojim se uređuje sistem upravljanja javnim putevima odnosno definišu uslovi koje mora da ispunjava tunel sa aspekta bezbednosti saobraćaja i oblasti vanrednog prevoza (uslovi koje mora da ispuni podnosilac zahteva za izdavanje dozvole, uslovi i način izdavanja dozvole, vrste dozvola, rokovi važenja dozvola, kao i sadržaj i izgled obrasca dozvole za obavljanje vanrednog prevoza), s obzirom da ove oblasti do sada nisu bile regulisane.

Uređenje načina korišćenja putnog pojasa u skladu sa potrebama Republike Srbije i zaštitom njenih interesa, odnosno potreba da se na urbanistički efektivan način uredi broj i rastojanje lokacija za izgradnju stanica za snabdevanje motornih vozila gorivom od interesa je i za građane jer u praksi postoje primeri da su benzinske stanice građene na neodgovarajućem rastojanju čime bi građani ostajali bez mogućnosti da se uredno snabdeju gorivom na određenim deonicama puta.

Ovo je izuzetno značajno za privredne subjekte kao i građane jer poboljšanim i preciznijim uređivanjem sistema upravljanja javnim putevima kao i planskim regulisanjem lokacija za stanice za snabdevanjem motornog vozila gorivom na novim deonicama puteva dovodi do smanjenja vremenskih gubitaka, odnosno efikasnijeg poslovanja upravljača puta i privrednih društava, a samim tim i efikasnijeg korišćenja mreže puteva Republike Srbije.

VI. PREGLED ODREDBI VAŽEĆEG ZAKONA KOJE SE MENjAJU, ODNOSNO DOPUNjUJU

Član 2.

Pojedini izrazi upotrebljeni u ovom zakonu imaju sledeće značenje:

1) „put” jeste izgrađena, odnosno utvrđena površina koju kao saobraćajnu površinu mogu da koriste svi ili određeni učesnici u saobraćaju, pod uslovima određenim zakonom i drugim propisima;

2) „javni put” jeste put koji ispunjava propisane kriterijume za kategorizaciju od strane nadležnog organa;

3) „državni put” jeste javni put koji saobraćajno povezuje:

– teritoriju države sa mrežom evropskih puteva, odnosno deo je mreže evropskih puteva;

– teritoriju države sa teritorijom susednih država;

– celokupnu teritoriju države;

– privredno značajna naselja na teritoriji države;

– područje dva ili više okruga ili područje okruga, kao i njegov deo koji prolazi kroz naselje, u slučaju da nije izgrađen obilazni put pored naselja;

4) „autoput” jeste državni put koji je namenjen isključivo za saobraćaj motornih vozila, sa fizički razdvojenim kolovozima po smerovima, denivelisanim raskrsnicama, potpunom kontrolom pristupa, koji ima najmanje dve saobraćajne i jednu zaustavnu traku za svaki smer i kao takav obeležen propisanim saobraćajnim znakom;

5) „opštinski put” jeste javni put koji saobraćajno povezuje teritoriju opštine, odnosno grada, kao i teritoriju opštine, odnosno grada sa mrežom državnih puteva;

6) „saobraćajna površina” jeste posebno uređena površina za odvijanje svih ili određenih vidova saobraćaja ili mirovanje vozila;

7) „nekategorisani put” jeste saobraćajna površina koja je dostupna većem broju raznih korisnika, koju nadležni organ proglasi nekategorisanim putem i koja je upisana u katastar nepokretnosti kao nekategorisani put;

8) „biciklistička staza” jeste saobraćajna površina obeležena propisanim saobraćajnim znakom, namenjena za saobraćaj bicikala i bicikala sa motorom;

9) „naselje” jeste izgrađeni funkcionalno objedinjen prostor na kome su obezbeđeni uslovi za život i rad i za zadovoljavanje zajedničkih potreba stanovnika, čije se granice utvrđuju prostornim, odnosno urbanističkim planom opštine, odnosno grada i označavaju propisanim saobraćajnim znakom na javnom putu;

10) „put van naselja” jeste deo javnog puta van granica naselja;

11) „put u naselju” jeste deo javnog puta unutar granica naselja čije se karakteristike utvrđuju prostornim, odnosno urbanističkim planom opštine, odnosno grada;

12) „ulica” jeste javni put u naselju koji saobraćajno povezuje delove naselja;

13) „označavanje javnih puteva” jeste postupak definisanja kategorije i prostornog položaja puta (kilometarska i hektometarska stacionaža);

14) „evidencija javnih puteva” jeste propisana sadržina saobraćajno-tehničkih podataka i postupak prikupljanja, odnosno obnavljanja tih podataka o javnim putevima;

15) „kolovozna konstrukcija” jeste sistem koji služi da primi mehanička dejstva vozila i prenese ih na donji stroj javnog puta, da omogući bezbedno, nesmetano i ekonomično kretanje vozila, bicikala i pešaka. Završni sloj kolovozne konstrukcije je kolovozni zastor;

16) „kolovoz” jeste izgrađena površina javnog puta po kojoj se odvija saobraćaj i čine ga saobraćajne trake (vozne, dodatne, ivične, zaustavne i sl.) za kretanje, odnosno mirovanje vozila;

17) „bankina” jeste element javnog puta u nasipu koji obezbeđuje bočnu stabilnost kolovozne konstrukcije i služi za postavljanje saobraćajne signalizacije i opreme puta;

18) „rigola” jeste element javnog puta u useku za prihvatanje i kontrolisano vođenje površinskih voda koji obezbeđuje stabilnost kolovozne konstrukcije;

19) „berma” jeste prostor između rigole i kosine useka i služi za zaštitu rigole od erodiranog materijala, postavljanje saobraćajne signalizacije i opreme puta, kao i za obezbeđenje preglednosti puta;

20) „razdelna traka” jeste element javnog puta kojim se fizički razdvajaju smerovi vožnje i služi za postavljanje saobraćajne signalizacije i opreme puta, kao i za izgradnju elemenata putnog objekta. Razdelna traka širine veće od šest metara jeste razdelni pojas;

21) „zaštitna traka” jeste element javnog puta kojim se fizički razdvaja saobraćaj motornih vozila od nemotorizovanog saobraćaja;

22) „putni objekti” su mostovi, nadvožnjaci, podvožnjaci, vijadukti, akvadukti, propusti, tuneli, galerije, potporni i obložni zidovi i sl.;

23) „nadvožnjak” jeste putni objekat iznad javnog puta za ukrštanje u dva nivoa sa putem, odnosno infrastrukturnim sistemom;

24) „podvožnjak” jeste putni objekat ispod javnog puta za ukrštanje u dva nivoa sa putem, odnosno infrastrukturnim sistemom;

25) „objekti, postrojenja i uređaji za odvodnjavanje” služe za sakupljanje, odvođenje, odnosno preusmeravanje površinskih, pribrežnih i podzemnih voda radi zaštite puta, odnosno suseda puta od štetnog dejstva voda sa puta;

26) „prateći sadržaji javnog puta” jesu moteli, restorani, servisi, stanice za snabdevanje motornih vozila gorivom, prodavnice, objekti za rekreaciju i drugi objekti namenjeni pružanju usluga korisnicima puta;

27) „autobusko stajalište” je posebno izgrađena i označena saobraćajna površina uz kolovoz javnog puta ili priključena na kolovoz javnog puta, namenjena za zaustavljanje vozila;

28) „granice građenja” jesu linije unutar kojih se izvode građevinski zahvati prilikom izgradnje, rekonstrukcije ili održavanja javnog puta;

29) „zemljišni pojas” jeste kontinualna površina sa obe strane useka i nasipa, širine najmanje jedan metar, mereno od linija koje čine krajnje tačke poprečnog profila javnog puta van naselja na spoljnu stranu;

30) „raskrsnica” jeste površina na kojoj se ukrštaju ili spajaju putevi i može biti površinska (ukrštanje u nivou), ili denivelisana (ukrštanje van nivoa);

31) „ukrštaj” jeste mesto ukrštanja dva puta, puta i železničke infrastrukture ili ukrštanje puta sa drugim infrastrukturnim sistemima van nivoa;

32) „prilazni put” jeste saobraćajna površina preko koje se omogućava vlasniku, odnosno neposrednom držaocu nepokretnosti koja se nalazi pored javnog puta prilaz na taj put;

33) „priključak” jeste saobraćajna površina kojom se povezuje javni put niže kategorije sa javnim putem više kategorije ili nekategorisani put, odnosno prilazni put sa javnim putem;

34) „infrastrukturni sistemi” obuhvataju transportne (vodne, železničke, cevovodne i sl.) i druge sisteme (snabdevanje vodom, kanalizacija, daljinsko grejanje, snabdevanje gasom, prenos i snabdevanje elektro energijom, telekomunikacije, naftovodi, produktovodi i sl.);

35) „potrebna preglednost” jeste preglednost za bezbedno zaustavljanje vozila ispred nepokretne prepreke na kolovozu javnog puta, koja mora biti obezbeđena na svakoj tački puta i koja se određuje na osnovu vrednosti računske brzine;

36) „potrebna preglednost na raskrsnici” određuje se iz uslova odvijanja saobraćaja na ukrsnim pravcima saglasno zakonskoj i tehničkoj regulativi i koristi se za konstrukciju zone potrebne preglednosti raskrsnice oslobođene prepreka koje mogu ugroziti bezbednost saobraćaja;

37) „sused” jeste vlasnik, odnosno neposredni držalac zemljišta i objekata, odnosno uređaja na zemljištu, koje ima najmanje jednu zajedničku granicu sa javnim putem;

38) „zaštitni pojas” jeste površina uz ivicu zemljišnog pojasa, na spoljnu stranu, čija je širina određena ovim zakonom i služi za zaštitu javnog puta i saobraćaja na njemu;

39) „pojas kontrolisane izgradnje” jeste površina sa spoljne strane od granice zaštitnog pojasa na kojoj se ograničava vrsta i obim izgradnje objekata, koja je iste širine kao i zaštitni pojas i koja služi za zaštitu javnog puta i saobraćaja na njemu;

40) „saobraćajna signalizacija” obuhvata sredstva i uređaje za praćenje, kontrolu, regulisanje i vođenje saobraćajnih tokova (saobraćajni znakovi na putevima);

41) „upravljanje saobraćajem” jeste praćenje, kontrola i vođenje saobraćaja na mreži državnih puteva ili na određenoj deonici državnog puta;

42) „obustava saobraćaja” jeste kontrolisani prekid saobraćaja na javnom putu;

43) „ograničenje saobraćaja” jeste zabrana kretanja pojedinih vrsta vozila na javnom putu;

44) „vanredni prevoz” jeste prevoz vozilom koje osovinskim opterećenjem, ukupnom masom, širinom, dužinom i visinom prekoračuje propisane mere;

45) „održavanje puta” jeste izvođenje radova kojima se obezbeđuje nesmetano i bezbedno odvijanje saobraćaja i čuva upotrebna vrednost javnog puta u stanju koje je bilo u trenutku izgradnje, odnosno rekonstrukcije;

46) „zaštita puta” jeste zabrana ili ograničavanje intervencija na javnom putu, zaštitnom pojasu i pojasu kontrolisane izgradnje, propisanih ovim zakonom;

47) „klasifikacija puteva” jeste podela javnih puteva na osnovu propisanih kriterijuma;

48) „upotrebna vrednost puta” jeste vrednost javnog puta u trenutku procene, prema stepenu očuvanosti projektovanih karakteristika;

49) „tehnička regulativa” jesu standardi, tehnički propisi, uputstva, uslovi i specifikacije za planiranje, projektovanje, građenje, održavanje i zaštitu javnih puteva;

50) „upravljač javnog puta” jeste javno preduzeće, privredno društvo, odnosno drugo pravno lice ili preduzetnik, koji su registrovani za obavljanje delatnosti upravljanja javnim putem.

INFRASTRUKTURNI SISTEMI, PORED ELEMENATA IZ STAVA 1. TAČKA 34) OVOG ČLANA, OBUHVATAJU I SKLADIŠTA NAFTE I DERIVATA NAFTE, KAO I NAFTNE BAZE, OSIM U POGLEDU PRIMENE PORESKIH PROPISA.

Član 4.

Javni put, u smislu ovog zakona, obuhvata:

1) trup puta koji čine donji i gornji stroj:

– donji stroj puta (nasipi; useci; zaseci; objekti, postrojenja i uređaji za odvodnjavanje puta i zaštitu puta od površinskih i podzemnih voda i sl.);

– gornji stroj puta (kolovozna konstrukcija; ivične trake, odnosno ivičnjaci; rigole; bankine; berme; razdelne trake i sl.);

2) putne objekte (mostovi, nadvožnjaci, podvožnjaci, vijadukti, akvadukti, propusti, tuneli, galerije, potporni i obložni zidovi i sl.);

3) priključke;

4) trotoare, pešačke i biciklističke staze koje prate kolovoz puta;

5) zemljišni pojas;

6) vazdušni prostor iznad kolovoza u visini od najmanje sedam metara, sa slobodnim prostorom u visini od najmanje 4,5 metara od najviše tačke kolovoza, a za autoput u visini od najmanje 4,75 metara od najviše tačke kolovoza;

7) objekte za potrebe puta (putne baze; naplatne stanice; kontrolne stanice; saobraćajne površine autobuskih stajališta; parkirališta; odmorišta; zelene površine i sl.);

8) saobraćajnu signalizaciju;

9) opremu puta (sve vrste zaštitnih ograda; smerokazi; instalacije rasvete i rasveta za potrebe saobraćaja; uređaji za evidenciju saobraćaja i sl.) i

10) objekte i opremu za zaštitu puta, saobraćaja i okoline (snegobrani; vetrobrani; zaštita od osulina; zaštita od buke i drugih štetnih uticaja na okolinu i sl.).

JAVNI PUT, PORED ELEMENATA IZ STAVA 1. OVOG ČLANA, OBUHVATA I STANICE ZA SNABDEVANjE MOTORNIH VOZILA GORIVOM, OSIM U POGLEDU PRIMENE PORESKIH PROPISA.

Državni put, pored elemenata iz stava 1. ovog člana, obuhvata i objekte, uređaje i opremu za upravljanje saobraćajem.

Član 24.

Naknada iz člana 17. tačka 3) TAČKA 5) ovog zakona ne plaća se za motorna vozila:

1) policije;

2) Vojske Srbije i Crne Gore;

3) hitne pomoći;

4) pod pratnjom (vozilima pod pratnjom smatraju se vozila kojima je dodeljena pratnja pripadnika policije ili vojne policije) i posebnim vozilima (vozilima snabdevenim uređajima za davanje svetlosnih i zvučnih znakova i to za vreme dok ti znakovi traju);

5) profesionalnih vatrogasnih jedinica, dobrovoljnih vatrogasnih društava i vatrogasnih jedinica pravnih lica koja imaju vatrogasnu službu organizovanu po propisima o zaštiti od požara;

6) osoba sa invaliditetom i

7) organizacija koje okupljaju osobe sa invaliditetom.

Član 25.

Naknada iz člana 17. tačka 3) TAČKA 5) ovog zakona ne plaća se, po odobrenju Javnog preduzeća, za motorna vozila:

1) republičke inspekcije za državne puteve i republičke inspekcije za drumski saobraćaj;

2) privrednih društava, preduzeća i drugih pravnih lica, odnosno preduzetnika koji obavljaju poslove održavanja i zaštite javnog puta za čije korišćenje se plaća putarina;

3) koja su u funkciji organizovanja i naplate putarine i

4) za prevoz lica i materijalnih dobara u okviru domaćih ili međunarodnih humanitarnih akcija.

Za vozila iz stava 1. tačka 4. ovog zakona dozvola se izdaje pojedinačnom vozilu za pojedinačnu vožnju.

Član 29.

(1) Zaštitni pojas, sa svake strane javnog puta, ima sledeće širine:

1) državni putevi I reda – autoputevi 40 metara 2) ostali državni putevi I reda 20 metara 3) državni putevi II reda 10 metara 4) opštinski putevi 5 metara

Izuzetno od stava 1. tač. 1) – 3) ovog člana, zaštitni pojas može biti i veće širine ako je planskim dokumentom predviđena izgradnja stanice za snabdevanje motornih vozila gorivom.

Odredbe stava 1. ovog člana, u pogledu širina zaštitnog pojasa, primenjuju se i u naseljima, osim ako je drugačije određeno prostornim, odnosno urbanističkim planom.

Član 48.

Prevoz vozilom koje samo ili sa teretom premašuje propisima dozvoljeno osovinsko opterećenje, ukupnu masu, širinu, dužinu ili visinu, smatra se vanrednim prevozom u smislu ovog zakona.

Vanredni prevoz, u prevozu u drumskom saobraćaju na teritoriji Republike Srbije, odnosno u međunarodnom prevozu u drumskom saobraćaju, može se obavljati na javnim putevima na osnovu posebne dozvole koju izdaje upravljač javnog puta za svaki pojedinačni prevoz ILI ZA VIŠE PREVOZA, kojom se određuju način i uslovi prevoza, kao i iznos naknade za vanredni prevoz.

O izdatim dozvolama iz stava 2. ovog člana upravljač javnog puta pismeno obaveštava ministarstvo nadležno za unutrašnje poslove, ministarstvo nadležno za poslove saobraćaja, odnosno nadležni organ opštine ili grada, kao i lice koje vrši poslove na održavanju javnih puteva na kojima će se obaviti vanredni prevoz.

Vanredni prevoz može da se obavlja na javnom putu bez izdate dozvole iz stava 2. ovog člana, ako se taj prevoz obavlja radi intervencije prilikom elementarnih i drugih nepogoda, kao i za potrebe odbrane zemlje.

Lice koje obavlja vanredni prevoz iz stava 4. ovog člana dužno je da pre početka obavljanja vanrednog prevoza, obavljanje tog prevoza uskladi sa upravljačem javnog puta.

Lice iz stava 5. ovog člana koje obavlja vanredni prevoz iz stava 4. ovog člana dužno je da o obavljanju tog prevoza obavesti ministarstvo nadležno za unutrašnje poslove.

MINISTAR DONOSI PROPIS O USLOVIMA KOJE MORA DA ISPUNI PODNOSILAC ZAHTEVA ZA IZDAVANjE DOZVOLE, USLOVIMA I NAČINU IZDAVANjA DOZVOLE, O VRSTAMA DOZVOLA, ROKOVIMA VAŽENjA DOZVOLA, KAO I O SADRŽAJU I IZGLEDU OBRASCA DOZVOLE ZA OBAVLjANjE VANREDNOG PREVOZA.

Član 83.

Projektovanje javnog puta, izgradnja, odnosno rekonstrukcija javnog puta i korišćenje materijala vrši se primenom tehničkih propisa i standarda za tu vrstu objekata, odnosno materijala.

Javni putevi moraju da se planiraju, projektuju i grade tako da se planska i tehnička rešenja usklade sa najnovijim znanjima tehnike projektovanja i izgradnje javnih puteva, sa zahtevima bezbednosti saobraćaja, sa ekonomskim načelima i merilima za ocenu opravdanosti njihove izgradnje i sa propisima o zaštiti životne sredine, tako da štetni uticaji na sredinu zbog očekivanog saobraćaja budu što manji.

Javni put, njegov deo i putni objekat podoban je za upotrebu kada se na način propisan zakonom utvrdi da javni put, njegov deo i putni objekat u pogledu bezbednosti saobraćaja ispunjava tehničke propise i standarde koji se odnose na tu vrstu objekat

VLADA PROPISUJE USLOVE KOJE MORA DA ISPUNjAVA TUNEL U POGLEDU BEZBEDNOSTI SAOBRAĆAJA.

VII. ANALIZA EFEKATA ZAKONA

Na koga će i kako će najverovatnije uticati rešenja u zakonu

Predložene izmene i dopune Zakona o javnim putevima uticaće na upravljača javnog puta tako što će imati na raspolaganju dodatna novčana sredstva na osnovu naknada za upotrebu javnog puta.

Takođe, pravnim licima koja se bave vanrednim prevozom biće olakšana procedura za izdavanje dozvola za vanredni prevoz. Na osnovu Zakona o bezbednosti saobraćaja („Službeni glasnik RS”, br. 41/09, 53/10 i 101/11) donet je Pravilnik o vanrednom prevozu („Službeni glasnik RS”, broj 116/12) kojim se propisuju bliži uslovi o načinu obavljanja vanrednog prevoza i vozilima kojima se taj prevoz obavlja u drumskom saobraćaju. Ovaj pravilnik nije dao osnov za uslove koje mora da ispuni podnosilac zahteva za izdavanje dozvole, uslove i način izdavanja dozvole, o vrstama dozvola, rokovima važenja dozvola, kao i sadržaju i izgledu obrasca dozvole za obavljanje vanrednog prevoza kako bi imali potpuno definisanu oblast vanrednog prevoza. Imajući u vidu da se čl. 48, 49. i 50. Zakona o javnim putevima („Službeni glasnik RS”, br. 101/05, 123/07, 101/11 i 93/12) definiše šta je vanredni prevoz, ko izdaje posebnu dozvolu za obavljanje vanrednog prevoza, koje institucije se obavaeštavaju o izdatoj dozvoli, ko vrši kontrolu vanrednog prevoza itd, smatramo da je uvođenjem stava 7. u članu 48. Zakona o javnim putevima dobar način da se identifikovani problem prevaziđe. Od velikog značaja je uvođenje termina dozvole za „više prevoza” što će u mnogome da olakša sam proces odvijanja vanrednog prevoza. Podnosilac zahteva odnosno prevoznik će biti u mogućnosti da jednim podnošenjem zahteva dobije posebnu dozvolu koju će moći da koristi za više prevoza u datom vremenskom roku što nije bio slučaj do sada. Takva dozvola bi imala tačno utvrđene dimenzije (dužina, širina, visina, masa, bez osovinskog opterećenja) u koje dato vozilo sa ili bez tereta treba da se uklopi. To su dimenzije koje omogućavaju bezbedno odvijanje saobraćaja i kao bitan element ističe se da su bez osovinskog opterećenja, što automatski utiče na očuvanje puteva. To je praksa koja se primenjuje kod velikog broja država (Austrija, Mađarska, Slovenija, Nemačka, itd.), s ciljem smanjenja administrativnih procedura, odnosno vremenskih gubitaka koje bi doprinele efikasnijem radu i upravljača puta i samog prevoznika. Trenutno postoji dozvola za svaki pojedinačan vanredni prevoz u unutrašnjem i međunarodnom saobraćaju koju izdaje upravljač puta čije vreme trajanja dozvole, sadržaj i obrazac nije ni jednim aktom propisan. Dokumentacija koju je potrebno podneti upravljaču puta za izdavanje pojedinačne dozvole je predviđena Pravilnikom o vanrednom prevozu („Službeni glasnik RS”, broj 116/12), a troškovi za izdavanje dozvole su regulisani kroz naknadu za puteve u skladu sa Odlukom o visini naknade za vanredni prevoz na magistralnim i regionalnim putevima u Republici Srbiji za vozila registrovana na teritoriji državne zajednice Srbije i Crne Gore („Službeni glasnik RS”, broj 56/03), i naknadom za ukupnu masu po svakom brutotonskom kilometru, koja je utvrđena Odlukom o naknadi za puteve za strana vozila koja koriste puteve u Saveznoj Republici Jugoslaviji („Službeni list SFRJ”, br. 27/81, 21/83 i 75/91 i „Službeni list SRJ”, br. 36/92, 4/98 i 7/98). Od velike važnosti je regulisanje uslova koje mora da ispuni podnosilac zahteva za izdavanje dozvole imajući u vidu da je podnosilac zahteva lice koje u ime stranog ili domaćeg prevoznika koji obavlja međunarodni vanredni prevoz, podnosi dokumentaciju upravljaču puta za dobijanje dozvole za vanredni prevoz. S tim u vezi, potrebno je utvrditi uslove koje on mora da ispuni da bi mogao da se bavi poslom koji mu je dodeljen.

Kakve troškove će primena zakona stvoriti građanima i privredi (naročito malim i srednjim preduzećima)

Predloženim izmenama i dopunama Zakona o javnim putevima neće se stvoriti novi troškovi građanima i privredi, jer su postojećim zakonom ti troškovi već predviđeni. Stanice za snabdevanje motornih vozila gorivom postaju sastavni deo javnog puta, čime se obezbeđuju dodatna sredstva upravljaču državnih puteva na teritoriji Republike Srbije tako što će upravljač naplaćivati sredstva po osnovu naknada za zakup drugog zemljišta koje koristi upravljač javnog puta, što je predviđeno u članu 17. stav 1. tačka 8) Zakona o javnim putevima.

Dakle, budući vlasnici stanica za snabdevanje motornih vozila gorivom će plaćati nadoknadu upravljaču puta za korišćenje zemljišta, čime se ne stvaraju novi troškovi privredi, ali se privreda oslobađa od poteškoća koje je do sada imala zbog imovinskih odnosa sa vlasnicima zemljišta koje je iznajmljivano. Dosadašnja praksa govori da su stanice za snabdevanjem motornih vozila gorivom građene neplanski, na mestima do kojih je budući vlasnik mogao da dođe na najlakši način, ne uzimajući u obzir stvarnu potrebu za postojanjem iste. Vlasnik zemljišta je to video kao mogućnost za veliku zaradu (često su to bile nerealne cene za iznajmljivanje), ali zbog mogućnosti dobijanja priključka na put na toj lokaciji od strane upravljača puta budući vlasnici stanica za snabdevanje motornih vozila gorivom najčešće nisu pristajali na te uslove, pa su te lokacije ostajale sa zakašnjenjem od više godina bez stanice za snabdevanjem motornih vozila gorivom, a što se indirektno odražavalo na građene jer su ostajali bez usluge snabdevanje gorivom. Imajući u vidu da stanice za snabdevanjem motornih vozila gorivom ostvaruju svoj promet baš zbog toga što su uz put, od državnog interesa je da buduće lokacije predviđene za stanice za snabdevanjem motornih vozila gorivom budu deo javnog puta i da se novčana sredstva po osnovu naknada za zakup zemljišta koje koristi upravljač javnog puta (član 17. stav 1. tačka 8) Zakona o javnim putevima) koristi za finansiranje javnih puteva.

Država će na novim deonicama puteva izvršiti eksproprijaciju svih lokacija koje budu određene kao lokacije pogodne za gradnju stanica za snabdevanje motornih vozila gorivom, čime će se stvoriti mogućnost da se nakon toga od strane nadležnih organa izvrši javna licitacija za davanje u dugoročni zakup lokacija za izgradnju ovih objekata.

Uređenje načina korišćenja putnog pojasa u skladu sa potrebama Republike Srbije i zaštitom njenih interesa, odnosno potreba da se na urbanistički efektivan način uredi broj i rastojanje lokacija za izgradnju benzinskih stanica od interesa je i za građane jer u praksi postoje primeri da su benzinske stanice građene na neodgovarajućem rastojanju, čime bi građani ostajali bez mogućnosti da se uredno snabdeju gorivom na određenim deonicama puta.

Što se tiče analize troškova naknade za zakup zemljišta koja će se plaćati, u članu 17. stav 2. Zakona o javnim putevima („Službeni glasnik RS”, br. 101/05, 123/07, 101/11 i 93/12) predviđeno je da visinu naknade za državni put utvrđuje upravljač državnog puta, uz saglasnost Vlade, a za opštinske puteve i ulice upravljač opštinskog puta i ulice uz saglasnot skupštine opštine odnosno skupštine grada.

Da li su pozitivne posledice donošenja zakona takve da opravdavaju troškove koje će on stvoriti

Poboljšanim i preciziranim uređivanjem sistema upravljanja javnim putevima, odnosno preciznim definisanjem uslova, koje mora da ispunjava tunel sa aspekta bezbednosti i oblasti vanrednog prevoza, kao i plansko regulisanje lokacija za stanice za snabdevanjem motornog vozila gorivom na novim deonicama puteva značajno će se podstaći interesovanje domaćih i stranih pravnih i fizičkih lica za korišćenje putne infrastrukture.

Pozitivan efekat za građane i privredu ogleda se u tome što će privredna društva koja se bave snabdevanjem gorivom biti u poziciji da brže i lakše prevazilaze poteškoće koje su do sada imali oko zemljišta na kojima su stanice za snabdevanje motornih vozila gorivom, a građanima će biti ponuđena kvalitetnija usluga snabdevanja pogonskim gorivom.

Upravljač puta će na raspolaganju imati dodatna novčana sredstva po osnovu naknada za zakup zemljišta koja su namenjena isključivo za finansiranje javnih puteva.

Da li se zakonom podržava stvaranje novih privrednih subjekata na tržištu i tržišna konkurencija

Predloženim izmenama ovog zakona neće doći do stvaranja novih privrednih subjekata na tržištu kao ni tržišne konkurencije. U tom smislu, očekuje se pojednostavljivanje procedura koje mogu da doprinesu efikasnijem poslovanju privrednih subjekata kao i upravljača puta.

Posebno uređivanje oblasti vanrednog prevoza preciznim definisanjem procedura izdavanja dozvola kao i uvođenjem dozvole za više prevoza, odnosno usaglašavanje sa najboljom evropskom praksom i propisima, dovodi do smanjenja vremenskih gubitaka i efikasnijeg korišćenja mreže puteva Republike Srbije, posebno od strane stranih prevoznika koji se bave vanrednim prevozom. U prilog tome ide i definisanje uslova koje tunel, kao objekat na putu, mora da ispuni sa aspekta bezbednosti saobraćaja.

S tim u vezi Republika Srbija postaje konkurentna na međunarodnom tržištu.

Da li su sve zainteresovane strane imale priliku da se izjasne o zakonu

Inicijativa za izmene i dopune Zakona o javnim putevima potekla je od privrednih subjekata. Imajući u vidu da se predlaže donošenje ovog zakona po hitnom postupku, a izmenjeni članovi bitno ne menjaju uređenje nekog pitanja ili pitanja koja posebno zanima javnost, javna rasprava nije održana. Napominjemo da su odredbe u vezi vanrednog prevoza više puta tražene od udruženja prevoznika koji se bave ovom oblašću, a inicijativa u delu koji se odnosi na zakup zemljišta promovisana je i podržana kako od strane upravljača puta, tako i od strane privrednih subjekata koji se bave tom oblašću.

U skladu sa navedenim, nije bilo određenih primedbi i sugestija zainteresovanih strana koje nisu usvojene.

Koje će se mere tokom primene zakona preduzeti da bi se ostvarilo ono što se donošenjem zakona namerava

Mere koje bi trebale da se preduzmu da bi se ostvarilo to šta se donošenjem zakona namerava se odnose na aktivnosti vezane za uređivanje sistema upravljanja javnim putevima izradom predviđenih podzakonskih akata (pravilnik i uredba).

IZJAVA O USKLAĐENOSTI NACRTA PROPISA SA ACQUIS COMMUNAUTAIRE-OM

1. Ovlašćeni predlagač propisa – Vlada

Obrađivač – Ministarstvo saobraćaja

2. Naziv propisa

PREDLOG ZAKONA O IZMENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O JAVNIM PUTEVIMA.

DRAFT LAW ON AMENDMENTS OF LAW ON PUBLIC ROADS

3. Usklađenost propisa sa odredbama Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između Evropskih zajednica i njihovih država članica, sa jedne strane, i Republike Srbije sa druge strane („Službeni glasnik RS”, broj 83/08) (u daljem tekstu: Sporazum), odnosno sa odredbama Prelaznog sporazuma o trgovini i trgovinskim pitanjima između Evropske zajednice, sa jedne strane, i Republike Srbije, sa druge strane („Službeni glasnik RS”, broj 83/08) (u daljem tekstu: Prelazni sporazum)

a) Odredba Sporazuma i Prelaznog sporazuma koja se odnose na normativnu saržinu propisa

nema

b) Prelazni rok za usklađivanje zakonodavstva prema odredbama Sporazuma i Prelaznog sporazuma

nema

v) Ocena ispunjenosti obaveze koje proizlaze iz navedene odredbe Sporazuma i Prelaznog sporazuma

nema

g) Razlozi za delimično ispunjavanje, odnosno neispunjavanje obaveza koje proizlaze iz navedene odredbe Sporazuma i Prelaznog sporazuma

/

d) Veza sa Nacionalnim programom za integraciju Republike Srbije u Evropsku uniju

propis nije predviđen Nacionalnim programom za integraciju Republike Srbije u Evropsku uniju

4. Usklađenost propisa sa propisima Evropske unije

a) Navođenje primarnih izvora prava EU i usklađenost sa njima

nema

b) Navođenje sekundarnih izvora prava EU i usklađenost sa njima

nema

v) Navođenje ostalih izvora prava EU i usklađenst sa njima

nema

g) Razlozi za delimičnu usklađenost, odnosno neusklađenost

predloženim izmenama navedenog zakona se obezbeđuju dodatna sredstva upravljaču državnih puteva na teritoriji Republike Srbije.

d) Rok u kojem je predviđeno postizanje potpune usklađenosti propisa sa propisima Evropske unije

nema

5. Ukoliko ne postoje odgovarajući propisi Evropske unije sa kojima je potrebno obezbediti usklađenost treba konstatovati tu činjenicu. U ovom slučaju nije potrebno popunjavati Tabelu usklađenosti propisa.

ne postoje odgovarajući propisi Evropske unije sa kojima je potrebno obezbediti usklađenost

6. Da li su prethodno navedeni izvori prava EU prevedeni na srpski jezik?

nisu

7. Da li je propis preveden na neki službeni jezik EU?

nije

8. Učešće konsultanata u izradi propisa i njihovo mišljenje o usklađenosti

ne

Ostavite komentar