Predlog zakona o privrednim prestupima

Predlog zakona o privrednim prestupima

Deo prvi

Opšte odredbe

Glava prva

Osnovna pravila

Član 1.

Ovim zakonom uređuju se opšti uslovi i načela odgovornosti za privredne prestupe, sistem privrednoprestupnih sankcija i pravila postupaka u kojim se odgovornim učiniocima privrednih prestupa izriču privrednoprestupne sankcije, donose druge odluke i izvršavaju pravnosnažne odluke.

Član 2.

Nikome ne može biti izrečena kazna ili druga privrednoprestupna sankcija za privredni prestup koji pre nego što je učinjen nije bio određen kao privredni prestup zakonom ili drugim propisom, niti mu se može izreći kazna ili druga privrednoprestupna sankcija koja zakonom ili drugim propisom nije bila predviđena pre nego što je privredni prestup učinjen.

Član 3.

Privredni prestup je povreda propisa o radu i poslovanju koja je prouzrokovala ili je mogla prouzrokovati teže posledice, koja je učinjena sa odgovornošću i koja je zakonom ili drugim propisom određena kao privredni prestup.

Zakon ili drugi propis iz stava 1. ovog člana sadrži obeležja bića privrednog prestupa i privrednoprestupnu sankciju koja se može izreći učiniocu prestupa.

Član 4.

Nije privredni prestup onaj prestup koji, iako sadrži obeležja privrednog prestupa, predstavlja prestup malog značaja.

Prestup je malog značaja ako je stepen odgovornosti učinioca nizak i ako su teže posledice odsutne.

Član 5.

Privrednoprestupne sankcije su: novčana kazna, uslovna osuda i zaštitne mere.

Za privredni prestup može se predvideti samo novčana kazna i mogu se izreći zaštitne mere predviđene ovim zakonom.

Imovinska korist pribavljena izvršenjem privrednog prestupa oduzima se na način predviđen ovim zakonom.

Član 6.

Na učinioca privrednog prestupa primenjuje se zakon ili drugi propis koji je važio u vreme izvršenja privrednog prestupa.

Ako je posle izvršenja privrednog prestupa zakon ili drugi propis izmenjen jednom ili više puta primeniće se zakon ili drugi propis koji je najblaži za učinioca.

Član 7.

Zakon ili drugi propis Republike Srbije kojim se određuje privredni prestup važi za svakog ko na njenoj teritoriji učini privredni prestup.

Zakon ili drugi propis iz stava 1. ovog člana važi i za svakog ko učini privredni prestup na domaćem brodu, bez obzira gde se brod nalazi u vreme izvršenja privrednog prestupa, ili domaćem civilnom vazduhoplovu dok je u letu.

Zakon ili drugi propis iz stava 1. ovog člana važi, ako je to izričito predviđeno, i za svakog ko učini privredni prestup u inostranstvu.

Glava druga

Odgovornost za privredni prestup

Član 8.

Za privredni prestup odgovara pravno lice i odgovorno lice. Odgovornim licem, u smislu ovog zakona, smatra se lice kome su u pravnom licu povereni određeni poslovi, kao i lice koje u državnom organu, organu teritorijalne autonomije ili lokalne samouprave vrši određene poslove.

Za privredni prestup odgovara pravno lice i odgovorno lice u tom pravnom licu ili fizičko lice kome je pravno lice ugovorom poverilo obavljanje određenih poslova za svoj račun.

U slučaju iz stava 2. ovog člana, za privredni prestup ne odgovara pravno lice koje je ugovorom drugom poverilo obavljanje određenih poslova.

Za privredni prestup odgovara preduzetnik, ako je to predviđeno zakonom ili drugim propisom.

U slučaju iz st. 2. i 4. ovog člana, fizičko lice i preduzetnik imaju procesni položaj odgovornog lica.

Član 9.

Za privredni prestup odgovara pravno lice ili preduzetnik koji se nalazi pod stečajem i odgovorno lice u tom pravnom licu, bez obzira da li je prestup učinjen pre otvaranja ili u toku stečajnog postupka.

U slučaju iz stava 1. ovog člana sud može izreći samo zaštitnu meru oduzimanja predmeta i oduzimanje imovinske koristi.

Za privredni prestup odgovara pravno lice u likvidaciji i odgovorno lice u tom pravnom licu, u skladu sa odredbama ovog zakona.

Za privredni prestup odgovara preduzetnik koji se nalazi u postupku prestanka, u skladu sa odredbama ovog zakona.

Član 10.

Za privredni prestup ne odgovara državni organ, organ teritorijalne autonomije i lokalne samouprave.

Zakonom ili drugim propisom može se predvideti da odgovorno lice u državnom organu, organu teritorijalne autonomije i lokalne samouprave odgovara za privredni prestup.

Član 11.

Pravno lice odgovara za privredni prestup koji izvrši odgovorno lice u tom pravnom licu. Pod radnjom izvršenja privrednog prestupa podrazumeva se i propuštanje dužnog nadzora.

Zakonom ili drugim propisom može se isključiti odgovornost pravnih lica za određeni privredni prestup.

Član 12.

Odgovorno lice odgovara za privredni prestup ako je u vreme kada je učinilo privredni prestup bilo uračunljivo i postupalo sa umišljajem ili iz nehata u odnosu na povredu odredaba o radu i poslovanju koja je prouzrokovala ili je mogla prouzrokovati teže posledice.

Zakonom ili drugim propisom može se predvideti da privredni prestup može biti učinjen samo sa umišljajem.

Član 13.

Odgovorno lice odgovara za privredni prestup i:

ako mu nakon izvršenja privrednog prestupa prestane radni odnos u pravnom licu ili državnom organu, organu teritorijalne autonomije ili lokalne samouprave;

ako je nad pravnim licem otvoren stečaj ili je pravno lice prestalo da postoji.

Član 14.

Odgovorno lice ne odgovara za privredni prestup ako je:

postupalo po naređenju drugog odgovornog lica ili nadležnog organa i preduzelo sve radnje koje je na osnovu zakona ili drugog propisa bilo dužno da preduzme da bi sprečilo izvršenje privrednog prestupa;

pravosnažno oglašeno krivim za krivično delo koje ima obeležja privrednog prestupa.

Član 15.

Novčana kazna koju je osuđeni platio za prekršaj uračunava se u kaznu izrečenu za privredni prestup čija obeležja obuhvataju i obeležja prekršaja.

Član 16.

Strano pravno lice, odgovorno lice u pravnom licu, fizičko lice ili preduzetnik odgovaraju za privredni prestup kao domaće pravno lice, odgovorno lice u pravnom licu, fizičko lice ili preduzetnik.

Ako nije šta drugo predviđeno, zakon ili drugi propis Republike Srbije kojim se određuje privredni prestup primenjuje se u skladu sa članom 7. stav 1. ovog zakona i na lice iz stava 1. ovog člana ako:

strano pravno lice ima predstavništvo ili ogranak na teritoriji Republike Srbije;

je privredni prestup učinjen prevoznim sredstvom lica iz stava 1. ovog člana.

Član 17.

Za pokušaj privrednog prestupa učinilac je odgovoran samo ako je to zakonom ili drugim propisom izričito predviđeno.

Član 18.

Odredbe Krivičnog zakonika o načinu, vremenu i mestu izvršenja, nužnoj odbrani, krajnjoj nuždi, neuračunljivosti, umišljaju i nehatu, odgovornosti za težu posledicu, stvarnoj i pravnoj zabludi, pokušaju i saučesništvu, uslovnoj osudi, oduzimanju imovinske koristi, rehabilitaciji, prestanku pravnih posledica osude i davanju podataka iz kaznene evidencije shodno će se primeniti i na privredne prestupe.

Glava treća

Privrednoprestupne sankcije

1. Novčana kazna

Član 19.

Za privredni prestup može se predvideti samo novčana kazna, u skladu sa ovim zakonom.

Za privredni prestup može se izreći i zaštitna mera, u skladu sa ovim zakonom.

Član 20.

Novčana kazna za pravno lice ne može biti manja od deset hiljada dinara ni veća od tri miliona dinara.

Novčana kazna za preduzetnika ne može biti manja od pet hiljada dinara ni veća od milion dinara.

Novčana kazna za pravno lice i preduzetnika može se predvideti i srazmerno visini pričinjene štete, neizvršene obaveze, vrednosti robe ili druge stvari koja je predmet privrednog prestupa, s tim da se mora kretati u rasponu najmanje i najveće mere novčane kazne iz stava 1. i 2. ovog člana.

Novčana kazna za odgovorno lice i fizičko lice ne može biti manja od dve hiljade dinara ni veća od dvesta hiljada dinara.

Član 21.

Ako zakonom ili drugim propisom kojim je određen privredni prestup nije predviđena najmanja ili najveća mera novčane kazne, primenjuje se najmanja ili najveća mera u skladu sa članom 20. ovog zakona.

Član 22.

Sud će pravnom licu ili preduzetniku odmeriti novčanu kaznu u granicama predviđenim za privredni prestup, uzimajući u obzir sve okolnosti koje utiču da kazna bude veća ili manja, a naročito težinu učinjenog privrednog prestupa, posledice koje su nastupile ili su mogle nastupiti, okolnosti pod kojim je privredni prestup učinjen i ekonomsku snagu pravnog lica ili preduzetnika.

Pri odmeravanju novčane kazne odgovornom licu ili fizičkom licu sud će shodno primeniti člana 54. Krivičnog zakonika.

Pri odmeravanju novčane kazne i izricanju zaštitne mere sud će posebno uzeti u obzir da li je lice iz st. 1. i 2. ovog člana osuđivano za privredni prestup ili krivično delo koje je srodno sa privrednim prestupom, da li je raniji privredni prestup odnosno krivično delo istovrsno sa novim privrednim prestupom i koliko je vremena proteklo od ranije osude.

Član 23.

Sud može učiniocu privrednog prestupa izreći novčanu kaznu ispod granice predviđene za pojedini privredni prestup kad:

zakon ili drugi propis predviđa da se novčana kazna može ublažiti;

zakon ili drugi propis predviđa da se učinilac može osloboditi od kazne, a sud ga ne oslobodi od kazne;

utvrdi da postoje naročito olakšavajuće okolnosti i oceni da se i sa ublažavanjem kazne može postići svrha kažnjavanja.

Novčana kazna može se ublažiti do najmanje mere predviđene u članu 20. st. 1., 2. i 4. ovog zakona.

Član 24.

Ako je učinilac jednom radnjom ili sa više radnji učinio više privrednih prestupa za koje mu se istovremeno sudi, sud će prethodno utvrditi novčane kazne za svaki od tih prestupa, pa će izreći jedinstvenu novčanu kaznu u visini zbira utvrđenih novčanih kazni, s tim da ona ne može preći iznos najveće mere predviđene u članu 20. ovog zakona.

Na način predviđen u stavu 1. ovog člana sud će odmeriti novčanu kaznu i kada naknadno sudi za privredni prestup izvršen pre ranije osude.

Sud može izreći zaštitnu meru ako utvrdi da su ispunjeni uslovi za njeno izricanje bar u odnosu na jedan privredni prestup u sticaju.

Član 25.

U presudi se određuje rok plaćanja novčane kazne koji ne može biti kraći od petnaest dana niti duži od tri meseca. U opravdanim slučajevima sud može dozvoliti da osuđeni plati novčanu kaznu u ratama, s tim da rok isplate ne može biti duži od jedne godine.

Posle smrti osuđenog izrečena novčana kazna neće se izvršiti.

Ako posle pravosnažne osude pravno lice ili preduzetnik bude brisan iz registra izrečena novčana kazna neće se izvršiti.

Pravno lice ili preduzetnik koji preuzme imovinu pravnosnažno osuđenog pravnog lica ili preduzetnika koji je brisan iz registra obavezan je da plati novčanu kaznu do visine preuzete imovine.

Član 26.

Naplaćene novčane kazne pripadaju budžetu Republike Srbije.

2. Uslovna osuda

Član 27.

Učiniocu privrednog prestupa sud može izreći uslovnu osudu.

Uslovnom osudom sud učiniocu privrednog prestupa utvrđuje novčanu kaznu i istovremeno određuje da se ona neće izvršiti ako osuđeni za vreme koje odredi sud, a koje ne može biti kraće od jedne niti duže od dve godine ne učini novi privredni prestup ili krivično delo koje ima obeležje privrednog prestupa.

Uslovna osuda može se izreći kada je pravnom licu utvrđena novčana kazna u iznosu do dvadeset hiljada dinara, preduzetniku do deset hiljada dinara, a odgovornom licu i fizičkom licu do četiri hiljade dinara.

3. Zaštitne mere

Član 28.

Učiniocu privrednog prestupa mogu se izreći ove zaštitne mere:

zabrana vršenja određene registrovane delatnosti;

zabrana vršenja određenih poslova;

oduzimanje predmeta;

javno objavljivanje presude.

Član 29.

Sud će izreći jednu ili više zaštitnih mera učiniocu privrednog prestupa kada je zakonom ili drugim propisom koji određuje privredni prestup to izričito predviđeno.

Sud može učiniocu privrednog prestupa izreći jednu ili više zaštitnih mera kada postoje uslovi za njihovo izricanje predviđeni ovim zakonom.

Zaštitne mere izriču se ako je učiniocu izrečena novčana kazna, osim ako ovim zakonom nije drukčije određeno.

Oduzimanje predmeta i javno objavljivanje presude mogu se izreći uz uslovnu osudu.

Član 30.

Sud će izreći pravnom licu ili preduzetniku zabranu vršenja određene registrovane delatnosti vezane za proizvodnju određenih proizvoda ili promet određene robe ili pružanje određenih usluga kada je to predviđeno zakonom ili drugim propisom koji određuje privredni prestup.

Ako zakon ili propis iz stava 1. ovog člana ne predviđa zabranu vršenja određene registrovane delatnosti, sud je može izreći ako bi dalje bavljenje određenom registrovanom delatnošću bilo opasno po život ili zdravlje ljudi ili štetno za privredno ili finansijsko poslovanje pravnih subjekata ili bi štetilo ugledu države ili ako je učinilac privrednog prestupa pravnosnažno osuđivan zbog privrednog prestupa ili krivičnog dela koje ima obeležja privrednog prestupa.

Mera iz stava 1. ovog člana može se izreći u trajanju od šest meseci do deset godina, računajući od dana pravnosnažnosti presude.

Član 31.

Sud će izreći odgovornom licu ili fizičkom licu zabranu vršenja određenih poslova koje je vršilo u vreme izvršenja privrednog prestupa kada je to predviđeno zakonom ili drugim propisom koji određuje privredni prestup.

Ako zakon ili propis iz stava 1. ovog člana ne predviđa zabranu vršenja određenih poslova, sud je može izreći ako je učinilac privrednog prestupa pravnosnažno osuđivan za privredni prestup ili krivično delo koje ima obeležja privrednog prestupa ili ako se opravdano može smatrati da bi dalje vršenje takvih poslova bilo opasno.

Mera iz stava 1. ovog člana može se izreći u trajanju od šest meseci do deset godina, računajući od dana pravnosnažnosti presude.

Član 32.

Predmeti koji su upotrebljeni ili su bili namenjeni za izvršenje privrednog prestupa ili koji su nastali izvršenjem privrednog prestupa oduzimaju se od učinioca privrednog prestupa.

Predmeti iz stava 1. ovog člana mogu se oduzeti i kada nisu svojina učinioca privrednog prestupa, ako to zahtevaju interesi opšte bezbednosti, razlozi morala, sigurnost prometa ili drugi interesi privrede, ali time se ne dira u pravo trećih lica na naknadu štete.

Sud koji je doneo presudu odrediće u skladu sa posebnim propisima da li će se oduzeti predmeti uništiti, prodati ili predati zainteresovanom organu odnosno organizaciji.

Ako je učinilac privrednog prestupa otuđio ili uništio predmete ili je na drugi način onemogućio njihovo oduzimanje, u presudi će se odrediti da plati novčani iznos koji odgovara tržišnoj vrednosti predmeta.

Novčani iznos dobijen prodajom oduzetih predmeta pripada budžetu Republike Srbije.

Član 33.

Sud će izreći javno objavljivanje presude kada je to predviđeno zakonom ili drugim propisom koji određuje privredni prestup.

Ako zakon ili propis iz stava 1. ovog člana ne predviđa javno objavljivanje presude, sud je može izreći ako smatra da je korisno da se javnost upozna sa presudom, a naročito ako bi objavljivanje presude doprinelo da se otkloni opasnost po život ili zdravlje ljudi ili da se zaštiti sigurnost prometa ili drugi interes privrede.

Ako su ispunjeni uslovi iz st. 1 i 2. ovog člana sud će, u zavisnosti od težine privrednog prestupa i potrebe da budu obaveštena sva zainteresovana lica, odlučiti putem kojeg sredstva javnog informisanja će se presuda objaviti i da li će se objaviti u celini ili u izvodu.

Član 34.

Sud može odlučiti da prestanu zaštitne mere zabrane vršenja određene registrovane delatnosti i zabrane vršenja određenih poslova, ako je protekla jedna godina od dana njihovog primenjivanja.

Ako su zaštitne mere iz stava 1. ovog člana izrečene u trajanju dužem od pet godina, odluka o prestanku se može doneti ako su protekle tri godine od dana njihovog primenjivanja.

Pri oceni da li će odrediti prestanak zaštitnih mera iz stava 1. ovog člana sud će uzeti u obzir ponašanje osuđenog posle osude, da li je naknadio štetu prouzrokovanu privrednim prestupom, da li je vratio imovinsku korist stečenu izvršenjem privrednog prestupa i druge okolnosti koje ukazuju na opravdanost prestanka tih mera.

Glava četvrta

Pravne posledice osude

Član 35.

Zakonom ili drugim propisom može se predvideti da osuda za određene privredne prestupe ili na određenu novčanu kaznu ili izrečena zaštitna mera zabrane vršenja određene registrovane delatnosti ili određenih poslova, ima za pravnu posledicu:

zabranu pravnom licu ili preduzetniku da učestvuje u postupku privatizacije kao kupac;

zabranu odgovornom licu da vrši određene poslove u drugom pravnom licu, državnom organu, organima teritorijalne autonomije i lokalne samouprave;

zabranu fizičkom licu da vrši određene poslove za drugo pravno lice.

Pravne posledice osude nastupaju danom pravnosnažnosti presude.

Zakonom ili drugim propisom koji predviđa pravne posledice osude određuje se i njihovo trajanje koje ne može biti duže od tri godine.

Pravne posledice osude ne mogu nastupiti kada je za privredni prestup učiniocu izrečena uslovna osuda, ako ne bude opozvana.

Član 36.

Kad protekne jedna godina od dana izvršene ili zastarele kazne, sud može odlučiti da prestane pravna posledica osude.

Glava peta

Rehabilitacija

1. Zakonska rehabilitacija

Član 37.

Zakonska rehabilitacija nastaje ako:

pravno lice koje je osuđeno na novčanu kaznu do trista hiljada dinara, u roku od tri godine od kada je ta kazna izvršena ili zastarela ne učini novi privredni prestup;

preduzetnik koji je osuđen na novčanu kaznu do sto hiljada dinara, u roku od tri godine od kada je ta kazna izvršena ili zastarela ne učini novi privredni prestup;

odgovorno lice i fizičko lice koje je osuđeno na novčanu kaznu do dvadeset hiljada dinara, u roku od tri godine od kada je ta kazna izvršena ili zastarela ne učini novi privredni prestup.

2. Sudska rehabilitacija

Član 38.

Sudska rehabilitacija može se dati ako:

pravno lice koje je osuđeno na novčanu kaznu od trista hiljada do milion i petsto hiljada dinara, u roku od šest godina od kada je ta kazna izvršena ili zastarela ne učini novi privredni prestup;

preduzetnik koji je osuđen na novčanu kaznu od sto hiljada do petsto hiljada dinara, u roku od šest godina od kada je ta kazna izvršena ili zastarela ne učini novi privredni prestup;

odogovorno lice i fizičko lice koje je osuđeno na novčanu kaznu od dvadeset hiljada do sto hiljada dinara, u roku od šest godina od kada je ta kazna izvršena ili zastarela ne učini novi privredni prestup.

Glava šesta

Zastarelost

Član 39.

Zastarelost gonjenja za privredni prestup nastaje kada proteknu tri godine od dana izvršenja privrednog prestupa.

Zastarelost izvršenja novčane kazne za privredni prestup nastaje kada proteknu tri godine od dana pravosnažnosti odluke kojom je ta kazna izrečena.

Član 40.

Zastarelost izvršenja zaštitnih mera zabrane vršenja određene registrovane delatnosti i zabrane vršenja određenih poslova nastaje kada protekne vreme za koje su te mere izrečene.

Zastarelost izvršenja zaštitne mere oduzimanja predmeta nastaje kada proteknu tri godine od dana pravnosnažnosti odluke kojom je ta mera izrečena.

Zastarelost izvršenja zaštitne mere javno objavljivanje presude nastaje kada protekne šest meseci od dana pravnosnažnosti odluke kojom je ta mera izrečena.

Član 41.

Za tok i prekid zastarelosti gonjenja i izvršenja kazne i zaštitnih mera za privredni prestup, shodno se primenjuju odredbe Krivičnog zakonika o zastarelosti krivičnog gonjenja i izvršenja kazni i mera bezbednosti.

Deo drugi

Postupak

Glava sedma

Opšte odredbe

Član 42.

Privrednoprestupnu sankciju učiniocu privrednog prestupa može izreći samo nadležni sud u postupku koji je sproveden u skladu sa odredbama ovog zakona.

Član 43.

Svako je nevin dok njegova odgovornost za privredni prestup ne bude utvrđena pravnosnažnom presudom nadležnog suda.

Član 44.

Privrednoprestupni postupak pokreće se po zahtevu javnog tužioca.

Ako javni tužilac smatra da nema osnova za pokretanje ili nastavljanje privrednoprestupnog postupka, na njegovo mesto može stupiti oštećeni koji je podneo imovinskopravni zahtev, pod uslovima određenim ovim zakonom.

Član 45.

Protiv pravnog lica i odgovornog lica u tom pravnom licu koji odgovaraju za isti privredni prestup pokreće se i sprovodi, po pravilu, jedinstven postupak i donosi jedna presuda.

Član 46.

Sud će sprovesti privrednoprestupni postupak samo protiv pravnog lica u sledećim slučajevima:

ako je odgovorno lice pravnosnažno osuđeno za krivično delo koje ima obeležja privrednog prestupa;

ako odgovorno lice umre ili oboli od trajnog duševnog oboljenja;

ako odgovorno lice nije dostižno državnim organima ili postoje druge okolnosti koje privremeno sprečavaju gonjenje.

Član 47.

Sud će sprovesti privrednoprestupni postupak samo protiv odgovornog lica:

ako je pravno lice prestalo da postoji;

u slučaju iz stava 2. člana 10. ovog zakona.

Član 48.

Okrivljeni može imati branioca u toku celog privrednoprestupnog postupka.

Više okrivljenih mogu imati zajedničkog branioca ako to nije u suprotnostima sa interesima njihove odbrane.

Član 49.

Sudija koji je u istom privrednoprestupnom predmetu vršio dokazne radnje nije izuzet od postupanja na glavnom pretresu.

Sudija-porotnik ne može vršiti sudijsku dužnost ako je stalno ili privremeno zaposlen kod okrivljenog ili oštećenog ili je, zajedno sa njima ili nekim od njih, zaposlen kod drugog pravnog lica ili preduzetnika.

Član 50.

Ako odredbama ovog zakona nije drukčije određeno, u privrednoprestupnom postupku shodno se primenjuju odredbe Zakonika o krivičnom postupku o osnovnim pravilima (čl. 5, 8. do 15.), spajanju i razdvajanju postupka (čl. 32. i 33.), prenošenju mesne nadležnosti (član 35.), oceni i sukobu nadležnosti (čl. 36. do 38.), izuzeću (čl. 39. do 44.), javnom tužiocu (čl. 47. do 51.), oštećenom (čl. 59. do 66.), braniocu (čl. 67. do 69. i 76.), dokaznim radnjama (čl. 77. do 81.), privremenom oduzimanju predmeta (čl. 82. do 86. i 94.), saslušanju okrivljenog (čl. 95. do 101.), saslušanju svedoka (čl. 102. do 106, 108, 109. i 111. do 116.), uviđaju i rekonstrukciji (čl. 123. do 125.), veštačenju (čl. 126. do 135., 142, 144. i 145.), merama za obezbeđenje prisustva okrivljenog i za nesmetano vođenje krivičnog postupka (čl.166. i 167.), donošenju i saopštavanju odluka (čl.185. do 189.), dostavljanju pismena i razmatranju spisa (čl. 190, 191, 194. do 201.), podnescima i zapisnicima (čl. 202. do 212.), rokovima (čl. 213. do 217.), troškovima krivičnog postupka (čl. 224. do 230.), imovinskopravnim zahtevima (čl. 232. do 243.), prejudicijelnim pitanjima i ostalim odredbama (čl. 244, 248, 249. i 251.), glavnom pretresu i presudi (čl. 309, 311. do 323, 325. do 327, 331, 332, 337. do 365, 367. do 372, 374. do 379, 381. i 383. do 386.), redovnim pravnim lekovima (čl. 389. do 417. i 419. do 422.), vanrednim pravnim lekovima (čl. 423. do 431.), zahtevu za zaštitu zakonitosti (čl. 439. do 445.), posebnim postupcima (čl. 490. do 494. i 498.), postupku za naknadu štete zbog neosnovane osude (čl. 533. do 536. i 538. do 540.) i postupku izdavanja poternice i objave (čl. 542.).

Član 51.

Odredbe ovog zakona koje se odnose na inspekcijski organ važe i za druge državne organe koji u okviru svog zakonom određenog delokruga postupanja podnose privrednoprestupne prijave.

Član 52.

Pojedini izrazi upotrebljeni u ovom zakonu imaju sledeće značenje:

osumnjičeni je pravno lice, odgovorno lice, fizičko lice ili preduzetnik protiv koga je nadležni državni organ preduzeo određenu radnju zbog postojanja osnova sumnje da je izvršen privredni prestup;

okrivljeni je pravno lice, odgovorno lice, fizičko lice ili preduzetnik protiv koga je podnet optužni predlog;

osuđeni je pravno lice, odgovorno lice, fizičko lice ili preduzetnik za koga je pravnosnažnom presudom utvrđeno da je odgovoran za privredni prestup;

tužilac je javni tužilac i oštećeni kao tužilac;

oštećeni je lice čije je lično ili imovinsko pravo privrednim prestupom povređeno ili ugroženo;

stranka je okrivljeni i tužilac.

Glava osma

Nadležnost sudova

1. Stvarna nadležnost i sastav suda

Član 53.

Sudovi sude u granicama svoje stvarne nadležnosti određene zakonom.

Član 54.

U prvom stepenu sudovi sude u većima sastavljenim od jednog sudije kao predsednika veća i dvojice sudija-porotnika. Za privredne prestupe za koje je pravnom licu propisana novčana kazna do milion dinara u prvom stepenu sudi sudija pojedinac.

U drugom stepenu sudovi sude u većima sastavljenim od trojice sudija, od kojih je jedan predsednik veća.

Dokazne radnje u izviđaju preduzima izviđajni sudija prvostepenog suda.

Prvostepeni sudovi, u većima sastavljenim od trojice sudija, odlučuju o žalbama protiv rešenja izviđajnog sudije i drugih rešenja kada je to određeno ovim zakonom i donose odluke van glavnog pretresa.

2. Mesna nadležnost

Član 55.

Mesno nadležan je sud na čijem području se nalazi sedište pravnog lica ili preduzetnika koji odgovara za privredni prestup.

Ako okrivljeni iz stava 1. ovog člana van sedišta ima registrovanu organizacionu jedinicu koja nema svojstvo pravnog lica, a privredni prestup izvrši odgovorno lice u toj organizacionoj jedinici, mesno nadležan je i sud na čijem području se nalazi organizaciona jedinica.

U slučaju iz stava 2. ovog člana mesno nadležan je sud koji je po zahtevu ovlašćenog tužioca prvi započeo postupak, a ako postupak još nije započet – sud kome je prvo podnesen zahtev ovlašćenog tužioca.

Odredbe st. 1. do 3. ovog člana shodno se primenjuju i na fizičko lice koje je u smislu člana 8. stav 2. ovog zakona obavljalo poslove za račun pravnog lica.

Član 56.

Ako se u smislu člana 47. ovog zakona privrednoprestupni postupak ima sprovesti samo prema odgovornom licu, mesno nadležan je sud na čijem području je privredni prestup izvršen ili pokušan.

Ako nije poznato mesto izvršenja privrednog prestupa ili ako je to mesto van teritorije Republike Srbije, mesno nadležan je sud na čijem području odgovorno lice ima prebivalište ili boravište.

Član 57.

Ako za privredni prestup odgovara lice iz člana 16. ovog zakona, mesno nadležan je sud na čijem području se nalazi predstavništvo ili ogranak stranog pravnog lica ili preduzetnika, ili sud na čijem području je prevoznim sredstvom lica iz člana 16. ovog zakona izvršen privredni prestup.

Član 58.

Posle zakazivanja glavnog pretresa sud se ne može po službenoj dužnosti oglasiti mesno nenadležnim.

Prigovor mesne nenadležnosti može se staviti najkasnije do početka glavnog pretresa.

Glava deveta

Javni tužilac

Član 59.

Javni tužilac je nadležan da goni učinioce privrednih prestupa.

Nadležnost javnog tužioca iz stava 1. ovog člana obuhvata:

preduzimanje mera radi otkrivanja privrednih prestupa, pronalaženja učinilaca i prikupljanja dokaza;

podnošenje i zastupanje optužnog predloga pred nadležnim sudom;

izjavljivanje žalbe protiv nepravnosnažnih sudskih odluka i podnošenje vanrednih pravnih lekova protiv pravnosnažnih sudskih odluka;

vršenje drugih radnji određenih ovim zakonom.

Član 60.

Za gonjenje učinilaca privrednih prestupa nadležan je javni tužilac prema sedištu prvostepenog suda pred kojim se sprovodi privrednoprestupni postupak.

Radnje u izviđaju može preduzeti i javni tužilac na čijem području se nalazi sedište pravnog lica ili preduzetnika protiv koga postoje osnovi sumnje da je učinio privredni prestup. O svemu što je preduzeto mora biti obavešten javni tužilac iz stava 1. ovog člana koji donosi odluku o odbačaju privrednoprestupne prijave ili podizanju optužnog predloga.

Odredbe st. 1. i 2. ovog člana primenjuju se i kada se postupak vodi samo protiv odgovornog ili fizičkog lica.

Glava deseta

Oštećeni i oštećeni kao tužilac

Član 61.

Oštećeni ima pravo da bude obavešten o pokretanju privrednoprestupnog postupka i da u tom postupku učestvuje.

U pokrenutom privrednoprestupnom postupku oštećeni može podneti predlog za ostvarivanje imovinskopravnog zahteva.

Član 62.

Javni tužilac je dužan da u roku od osam dana od podnošenja optužnog predloga o tome obavesti oštećenog i da ga uputi da može podneti predlog za ostvarivanje imovinskopravnog zahteva.

Sud je u dužan da obavesti oštećenog o odustanku javnog tužioca od optužnog predloga i da ga pouči da u roku od osam dana od prijema obaveštenja može podneti predlog za ostvarivanje imovinskopravnog zahteva i preduzeti gonjenje.

Ako oštećeni koji je u smislu st. 1. i 2. ovog člana poučen o svojim pravima ne podnese predlog za ostvarivanje imovinskopravnog zahteva odnosno ne nastavi gonjenje, smatraće se da ne želi da učestvuje u privrednoprestupnom postupku i ne može da stekne svojstvo ovlašćenog tužioca.

Glava jedanaesta

Predstavnik pravnog lica

Član 63.

Pravno lice protiv koga se sprovodi privrednoprestupni postupak zastupa predstavnik.

Predstavnik pravnog lica je lice koje na osnovu zakona, drugog propisa ili odluke nadležnog organa ima ovlašćenje da zastupa pravno lice.

Predstavnik pravnog lica ovlašćen je da preduzima sve radnje koje može preduzimati okrivljeni.

Član 64.

Predstavnik pravnog lica ne može biti odgovorno lice protiv koga se sprovodi privrednoprestupni postupak za isti privredni prestup.

Izuzetak od stava 1. ovog člana postoji u slučaju kada je odgovorno lice zakonom, drugim propisom ili odlukom nadležnog organa jedino ovlašćeno za predstavljanje pravnog lica.

Član 65.

Strano pravno lice protiv koga se sprovodi privrednoprestupni postupak predstavlja lice koje upravlja predstavništvom odnosno ogrankom stranog pravnog lica u Republici Srbiji i koje je u tom svojstvu upisano kod nadležnog organa.

Strano pravno lice može odrediti drugo lice za svog predstavnika.

Član 66.

Predstavnik domaćeg ili stranog pravnog lica ne može biti lice koje je u istoj pravnoj stvari pozvano kao svedok.

U slučaju iz stava 1. ovog člana, sud će zahtevati od pravnog lica da odredi drugog predstavnika i da o tome u određenom roku dostavi pismeno obaveštenje.

Član 67.

Sud će u svakom pojedinačnom slučaju utvrditi identitet predstavnika pravnog lica i da li je ovlašćen za predstavljanje.

Više pravnih lica mogu imati zajedničkog predstavnika ako to nije u suprotnostima sa interesima njihove odbrane.

Član 68.

Dostavljanje pismena predstavniku domaćeg ili stranog pravnog lica vrši se preko domaćeg pravnog lica odnosno predstavništva ili ogranka stranog pravnog lica.

Ako domaće pravno lice odnosno predstavništvo ili ogranak stranog pravnog lica na poziv suda koji vodi postupak ne odredi predstavnika, sud će doneti rešenje o kažnjavanju pravnog lica novčanom kaznom do deset hiljada dinara. Ako i posle te kazne ne bude određen predstavnik, za svako dalje nepostupanje po nalogu suda pravno lice će se kazniti novčanom kaznom do dvadeset hiljada dinara.

Član 69.

Ako uredno pozvani predstavnik pravnog lica ne dođe na zakazani glavni pretres, a izostanak ne opravda, sud može narediti da se on prinudno dovede.

Pravno lice snosi troškove postupka koji su prouzrokovani krivicom njegovog predstavnika.

Glava dvanaesta

Tok postupka

1. Prijava

Član 70.

Svi državni organi, privredna društva i druge organizacije i zajednice, dužne su da prijave privredne prestupe o kojima su obavešteni ili za koje saznaju na drugi način.

Dužnost iz stava 1. ovog člana imaju i fizička lica koja na osnovu zakona vrše određena javna ovlašćenja ili se profesionalno bave poslovima proizvodnje ili prometa roba ili pružanja usluga, ako su za privredni prestup saznala u vezi sa svojom delatnošću.

Podnosioci prijave iz st. 1. i 2. ovog člana navešće sve podatke i dokaze o privrednom prestupu i učiniocu i preduzeće mere da se obezbede isprave, poslovne knjige, drugi spisi i tragovi privrednog prestupa, predmeti na kojima je ili pomoću kojih je učinjen privredni prestup i drugi dokazi.

Nadležni organi dužni su da uzmu u razmatranje i prijave koje podnose građani.

Član 71.

Privrednoprestupna prijava podnosi se nadležnom javnom tužiocu pismeno, usmeno, telefonom, elektronskom poštom ili upotrebom drugih tehničkih sredstava.

O usmenoj prijavi sastaviće se zapisnik. Ako je prijava saopšena telefonom, sačiniće se službena beleška, a ako je podneta elektronskom poštom ili upotrebom drugih tehničkih sredstava, ona će se sačuvati na odgovarajućem nosaču podataka i odštampati.

Ako je privrednoprestupna prijava podnesena sudu, organu inspekcije ili nenadležnom javnom tužiocu, oni će prijavu primiti i odmah dostaviti nadležnom javnom tužiocu.

2. Izviđaj

Član 72.

Ako postoje osnovi sumnje da je izvršen privredni prestup, inspekcijski organ dužan je da preduzme mere potrebne da se otkrije učinilac privrednog prestupa, da se obezbede tragovi privrednog prestupa i predmeti koji mogu poslužiti kao dokaz, kao i da prikupe obaveštenja koja bi mogla biti od koristi za uspešno vođenje privrednoprestupnog postupka.

Prilikom prikupljanja obaveštenja inspekcijski organ može preduzimati odgovarajuće upravne mere ili vršiti druga inspekcijska ovlašćenja koja ima po važećim propisima.

Ako inspekciji organ u toku preduzimanja mera iz stava 1. ovog člana smatra da je potrebno određeno lice saslušati u svojstvu osumnjičenog, svedoka ili veštaka, obavestiće odmah o tome javnog tužioca koji može da sasluša to lice ili da predloži nadležnom izviđajnom sudiji da to učini.

Na osnovu prikupljenih obaveštenja inspekcijski organ sastavlja privrednoprestupnu prijavu, odnosno poseban izveštaj kao dopunu prijave koju je prethodno dostavio nadležnom javnom tužiocu.

Član 73.

Ako postoji opasnost od odlaganja, inspekcijski organ može privremeno oduzeti predmete, izvršiti pretresanje poslovnih prostorija ili lica i obaviti uviđaj.

Privremeno oduzimanje predmeta u smislu stava 1. ovog člana može izvršiti inspekcijski organ koji je na to ovlašćen zakonom koji uređuje njegov rad ili zakonom čije sprovođenje je predmet kontrole.

Dokazne radnje iz stava 1. ovog člana preduzimaju inspektori ili drugi ovlašćeni radnici inspekcijskog organa.

Zapisnik o preduzetoj dokaznoj radnji inspekcijski organ dostavlja nadležnom javnom tužiocu.

Član 74.

Ako do javnog tužioca dopre glas o izvršenom privrednom prestupu ili ako privrednoprestupna prijava ne pruža dovoljno osnova za donošenje odluke o pokretanju privrednoprestupnog postupka ili odbacivanju prijave, javni tužilac će preduzeti ili zahtevati od inspekcijskog organa da preduzme potrebne mere i radnje radi otkrivanja učinioca privrednog prestupa i obezbeđenja dokaza. Inspekcijski organ je dužan da bez odlaganja postupi po zahtevu javnog tužioca i da ga obavesti o preduzetim merama.

Javni tužilac može tražiti potrebne podatke i obaveštenja od drugih državnih organa, privrednih društava i drugih organizacija i zajednica, a u tu svrhu može pozvati na razgovor podnosioca privrednoprestupne prijave.

Javni tužilac i drugi državni organi, organizacije i zajednice dužni su da prilikom prikupljanja obaveštenja, odnosno davanja podataka postupaju obazrivo, vodeći računa da se ne naškodi ugledu osumnjičenog lica.

Član 75.

Ako javni tužilac smatra da osobite okolnosti ukazuju da određene dokazne radnje neće moći da se ponove na glavnom pretresu ili bi izvođenje određenih dokaza na glavnom pretresu bilo znatno otežano, podneće izviđajnom sudiji obrazloženi predlog za preduzimanje određenih dokaznih radnji. Ako se izviđajni sudija ne složi sa tim predlogom, zatražiće da o tome odluči veće (član 54. stav 4.).

Izviđajni sudija iz stava 1. ovog člana može poveriti preduzimanje pojedinih dokaznih radnji izviđajnom sudiji drugog prvostepenog suda, ako je to u interesu lakšeg sprovođenje postupka.

Zapisnici o preuzetim dokaznim radnjama dostavljaju se javnom tužiocu.

Član 76.

Ako je inspekcijskom organu, javnom tužiocu ili izviđajnom sudiji potrebna pomoć policije, drugog državnog organa ili pravnog lica prilikom preduzimanja dokaznih radnji, ono je dužno da mu na njegov zahtev pruži pomoć.

Član 77.

Organ koji preduzima dokaznu radnju može kazniti novčanom kaznom do deset hiljada dinara svako lice koje za vreme preduzimanja dokazne radnje i posle izrečene opomene narušava red. Ako učešće takvog lica nije neophodno, ono može biti udaljeno sa mesta gde se preduzima dokazna radnja.

Osumnjičeni ili predstavnik osumnjičenog može biti udaljen sa mesta preduzimanja dokazne radnje, ali ne može biti kažnjen novčanom kaznom rešenjem javnog tužioca.

Ako javni tužilac tokom preduzimanja dokazne radnje od strane izviđajnog sudije narušava red, sudija će o tome obavestiti nadležnog javnog tužioca.

O žalbi na rešenje iz stava 1. ovog člana odlučuje veće (član 54. stav 4).

Član 78.

Predmeti koji se po ovom zakonu odnosno zakonu ili drugom propisu koji određuje privredni prestup imaju oduzeti ili koji mogu poslužiti kao dokaz u privrednoprestupnom postupku, privremeno će se oduzeti i predati na čuvanje sudu ili će na drugi način biti određeno njihovo čuvanje.

Inspekcijski organ, javni tužilac ili izviđajni sudija koji preduzima dokaznu radnju može kazniti novčanom kaznom do deset hiljada dinara svako lice koje odbija da preda predmet. Ako izrečena kazna ostane bez uspeha, za svako dalje odbijanje predaje predmeta može se izreći novčana kazna do dvadeset hiljada dinara.

O žalbi na rešenje iz stava 2. ovog člana odlučuje veće (član 54. stav 4.).

Član 79.

Javni tužilac će odbaciti privrednoprestupnu prijavu ako iz same prijave proističe da prijavljeno delo nije privredni prestup, ako je nastupila zastarelost gonjenja, ako postoje drugi zakonski razlozi koji isključuju gonjenje ili ako ne postoje dokazi koji ukazuju na osnovanu sumnju da je učinjen privredni prestup.

Privrednoprestupna prijava se odbacuje rešenjem koje se dostavlja podnosiocu prijave i oštećenom.

Na rešenje o odbačaju prijave podnosilac ima pravo prigovora. Prigovor se podnosi javnom tužiocu nadležnom da postupa pred drugostepenim sudom, u roku od trideset dana od dostavljanja rešenja o odbačaju prijave.

Ako ne odbaci prigovor kao neblagovremen ili nedozvoljen, javni tužilac može rešenjem odbiti prigovor kao neosnovan i potvrditi rešenje o odbačaju privrednoprestupne prijave ili usvojiti prigovor i ukinuti rešenje o odbačaju prijave i naložiti dopunu izviđaja, odnosno podnošenje optužnog predloga.

Rešenje iz stava 4. ovog člana dostavlja se podnosiocu prigovora i javnom tužiocu koji je doneo rešenje o odbačaju privrednoprestupne prijave.

Oštećeni koji je obavešten o odbacivanju privrednoprestupne prijave može predložiti izviđajnom sudiji da preduzme određene dokazne radnje. Ako se izviđajni sudija ne složi sa tim predlogom, zatražiće da o tome odluči veće (član 54. stav 4.).

3. Optužni predlog

Član 80.

Privrednoprestupni postupak pokreće se podnošenjem optužnog predloga javnog tužioca, odnosno oštećenog kao tužioca.

Javni tužilac može podneti optužni predlog i na osnovu same privrednoprestupne prijave.

Optužni predlog podnosi se u potrebnom broju primeraka za sud, okrivljenog i branioca.

Član 81.

Optužni predlog sadrži:

poslovno ime, sedište i poreski identifikacioni broj pravnog lica, odnosno ime, prezime, jedinstveni matični broj građana i druge lične podatke odgovornog lica;

kratak opis privrednog prestupa;

označenje suda pred kojim se ima održati glavni pretres;

predlog dokaza koje treba izvesti na glavnom pretresu;

predlog da se okrivljeni oglasi odgovornim i osudi po zakonu.

Optužni predlog može da sadrži kratko obrazloženje navoda optužbe.

Član 82.

Kada sud primi optužni predlog, predsednik veća ili sudija pojedinac prethodno ispituje da li je sud nadležan, da li postoje nedostaci u optužnom predlogu (član 81.), da li je potrebno bolje razjašnjenje stvari da bi se ispitala osnovanost optužnog predloga i da li je javni tužilac obavestio oštećenog o podnošenju optužnog predloga.

Ako predsednik veća ili sudija pojedinac utvrdi da je za suđenje nadležan drugi sud, oglasiće nenadležnim sud kome je podnesen optužni predlog i po pravnosnažnosti rešenja o nenadležnosti predmet će ustupiti nadležnom sudu.

Ako predsednik veća ili sudija pojedinac smatra da postoje nedostaci u optužnom predlogu ili da je potrebno bolje razjašnjenje stvari da bi se ispitala osnovanost optužnog predloga, vratiće optužni predlog da se uočeni nedostaci otklone ili da se preduzmu potrebne dokazne radnje.

Tužilac je dužan da u roku od trideset dana od dana kada mu je saopštena odluka iz stava 3. ovog člana podnese ispravljen optužni predlog ili preduzme, odnosno predloži preduzimanje dokaznih radnji. Iz opravdanih razloga na zahtev tužioca, veće može produžiti ovaj rok za još trideset dana. Ako javni tužilac propusti ovaj rok, dužan je da o razlozima propuštanja obavesti višeg javnog tužioca. Ako oštećeni kao tužilac propusti pomenuti rok, smatraće se da je odustao od gonjenja i postupak će se obustaviti.

Ako predsednik veća ili sudija pojedinac utvrdi da javni tužilac nije obavestio oštećenog o podnošenju optužnog predloga, naložiće javnom tužiocu da u roku od osam dana od kada mu je saopštena odluka obavesti oštećenog u skladu sa članom 62. stav 1. ovog zakona.

Član 83.

Ako predsednik veća ili sudija pojedinac ustanovi da odgovorno lice nije dostižno državnim organima ili da postoje druge okolnosti koje privremeno sprečavaju privrednoprestupno gonjenje, rešenjem će prekinuti privrednoprestupni postupak u odnosu na odgovorno lice.

Ako je odgovorno lice iz stava 1. ovog člana jedini osnivač odnosno vlasnik pravnog lica ili je zakonom, drugim propisom ili odlukom nadležnog organa jedino ovlašćeno za predstavljanje pravnog lica, predsednik veća ili sudija pojedinac će rešenjem prekinuti privrednoprestupni postupak i u odnosu na pravno lice.

Predsednik veća ili sudija pojedinac dužan je da svakih šest meseci ispita da li postoje okolnosti koje su dovele do prekida privrednoprestupnog postupka.

Kada prestanu okolnosti zbog kojih je doneto rešenje iz stava 1. ovog člana privrednoprestupni postupak će se nastaviti.

Član 84.

Predsednik veća ili sudija pojedinac će odlučiti da nema mesta optužbi i da se privrednoprestupni postupak obustavlja ako ustanovi:

da prestup koji je predmet optužbe nije privredni prestup;

da postoje okolnosti koje isključuju odgovornost okrivljenog;

da je nastupila zastarelost gonjenja ili da postoji druga okolnost koja trajno isključuje privrednoprestupno gonjenje;

da nema dovoljno dokaza da je okrivljeni osnovano sumnjiv za prestup koji je predmet optužbe.

Ako predsednik veća ili sudija pojedinac ustanovi da postoji okolnost iz čl. 46. tač. 1. i 2. i čl. 47. tač. 1. ovog zakona obustaviće privrednoprestupni postupak samo protiv odgovornog lica odnosno pravnog lica.

Obrazloženo rešenje o obustavi privrednoprestupnog postupka dostavlja se tužiocu, okrivljenom, braniocu i oštećenom.

Član 85.

Ako ne donese nijedno rešenje iz čl. 82. do 84. ovog zakona, predsednik veća ili sudija pojedinac će zakazati glavni pretres.

4. Glavni pretres

Član 86.

Predsednik veća ili sudija pojedinac poziva na glavni pretres predstavnika okrivljenog, okrivljenog, branioca, tužioca, oštećenog i njihove zakonske zastupnike i punomoćnike, svedoke, veštake i tumača.

Predstavniku okrivljenog i okrivljenom će se u pozivu naznačiti da pre početka glavnog pretresa sudu mogu dostaviti pisanu odbranu u po jednom primerku za sud i tužioca i da na glavni pretres mogu doći sa dokazima odbrane ili predlozima za izvođenje dokaza odbrane. U pozivu će se predstavnik okrivljenog i okrivljeni upozoriti da će se glavni pretres održati u njihovom odsustvu ako postoje zakonski uslovi (član 88. stav 3.). Uz poziv se predstavniku okrivljenog i okrivljenom dostavlja optužni predlog i pouka da imaju pravo da angažuju branioca, ali da se zbog nedolaska branioca na glavni pretres ili angažovanja branioca tek na glavnom pretresu, ne mora odložiti glavni pretres.

Poziv za glavni pretres mora se dostaviti tako da između dostavljanja poziva i dana glavnog pretresa ostane dovoljno vremena za pripremanje odbrane, a najmanje osam dana.

Oštećeni će se u pozivu poučiti da na glavnom pretresu može podneti predlog za ostvarivanje imovinskopravnog zahteva. U pozivu će se oštećeni upozoriti na posledice nedolaska na glavni pretres u smislu člana 62. stav 3. ovog zakona.

Član 87.

Glavni pretres se drži u sedištu suda i u sudskoj zgradi.

Ako su u pojedinim slučajevima prostorije u sudskoj zgradi nepodesne za održavanje pretresa, predsednik suda može odrediti da se glavni pretres drži u drugoj zgradi.

Ako je to u interesu lakšeg sprovođenja dokaznog postupka, glavni pretres se po odobrenju predsednika suda može održati i u drugom mestu na području nadležnog suda.

Član 88.

Ako je predstavnik okrivljenog ili okrivljeni uredno pozvan, a ne dođe na glavni pretres niti svoj izostanak opravda, sud će narediti da se prinudno dovede. Ako se dovođenje ne bi moglo odmah izvršiti, sud će glavni pretres odložiti i narediti da se na idući glavni pretres prinudno dovede.

Ako su ispunjeni uslovi iz stava 1. ovog člana za odlaganje glavnog pretresa zbog nedolaska predstavnika okrivljenog ili okrivljenog, sud može odlučiti da se glavni pretres održi ako bi se prema dokazima koji se nalaze u spisima očigledno morala doneti presuda kojom se optužba odbija ili se okrivljeni oslobađa od optužbe.

Ako predstavnik okrivljenog ili okrivljeni ne dođe na glavni pretres, iako je uredno pozvan ili mu se poziv nije mogao uručiti zbog neprijavljivanja sudu promene adrese ili boravišta, sud može odlučiti da se glavni pretres održi i u njegovom odsustvu pod uslovom da njegovo prisustvo nije nužno i da je pre toga saslušan pred sudom.

Ako se glavni pretres drži u odsustvu predstavnika okrivljenog ili okrivljenog, pročitaće se raniji zapisnik o njegovom saslušanju pred sudom.

Član 89.

Ako na glavni pretres, koji je zakazan na osnovu optužnog predloga javnog tužioca, ne dođe uredno pozvan javni tužilac niti lice koje ga zamenjuje, glavni pretres će se odložiti. Predsednik veća ili sudija pojedinac će o tome odmah obavestiti nadležnog neposredno višeg javnog tužioca.

Član 90.

Ako na glavni pretres ne dođe branilac koji je uredno pozvan, a ne obavesti sud o razlogu sprečenosti čim je za ovaj razlog saznao, ili ako bez odobrenja napusti glavni pretres, veće ili sudija pojedinac može odlučiti da se glavni pretres održi bez prisustva branioca.

Član 91.

Glavni pretres koji je odložen počinje iznova ako se drži pred izmenjenim većem ili drugim sudijom pojedincem ili ako je odlaganje glavnog pretresa trajalo duže od dva meseca , ali veće odnosno sudija pojedinac može, po saslušanju stranaka, odlučiti da se u ovom slučaju svedoci i veštaci ne saslušavaju ponovo i da se ne preduzima novi uviđaj, već da se pročitaju iskazi svedoka i veštaka dati na ranijem glavnom pretresu, odnosno da se pročita zapisnik o uviđaju.

Član 92.

Ako se u toku glavnog pretresa pred sudijom pojedincem pokaže da činjenice na kojima se zasniva optužba ukazuju na privredni prestup za čije suđenje je nadležno veće, obrazovaće se veće i glavni pretres će početi iznova.

Član 93.

Glavni pretres počinje objavljivanjem sadržine optužnog predloga.

Pošto je sadržina optužnog predloga objavljena, saslušava se predstavnik okrivljenog, a zatim se ispituje okrivljeni.

Saslušanju predstavnika okrivljenog ne može da prisustvuje okrivljeni koje još nije ispitan.

Sud može narediti da se predstavnik okrivljenog i okrivljeni suoče, ako se njihovi iskazi ne slažu u važnim činjenicama.

Sud može u toku glavnog pretresa, po saslušanju stranaka, odlučiti da se umesto pozivanja svedoka ili veštaka radi saslušanja pročita zapisnik o njegovom ranijem saslušanju pred sudom.

Član 94.

Po završenom dokaznom postupku, posle reči tužioca i oštećenog, daje se reč braniocu okrivljenog pravnog lica i predstavniku tog lica, zatim braniocu okrivljenog odgovornog lica i okrivljenom odgovornom licu.

Član 95.

Po zaključenju glavnog pretresa, sud će odmah izreći presudu i objaviti je sa bitnim razlozima.

5. Presuda

Član 96.

U presudi kojom se okrivljeni oglašava odgovornim, sud će izreći:

za koji prestup se okrivljeni oglašava odgovornim, uz naznačenje činjenica i okolnosti koje čine obeležja privrednog prestupa, kao i onih od kojih zavisi primena određene odredbe zakona ili drugog propisa;

koje su odredbe zakona ili drugog propisa koji određuje privredni prestup primenjene;

na koju kaznu se osuđuje okrivljeni ili se oslobađa od kazne;

odluku o uslovnoj osudi, odnosno o opozivanju uslovne osude;

odluku o zaštitnim merama i o oduzimanju imovinske koristi;

odluku o troškovima postupka i imovinskopravnom zahtevu.

U presudi se naznačava rok u kome se novčana kazna ima platiti i način zamene novčane kazne, kada se ona ni prinudnim putem ne može naplatiti.

Član 97.

Kada sud okrivljenog oglasi odgovornim, izreći će u presudi da je pravno lice dužno da naknadi troškove privrednoprestupnog postupka.

Glava trinaesta

Postupak po pravnim lekovima

1. Žalba na presudu prvostepenog suda

Član 98.

Protiv presude donete u prvom stepenu ovlašćena lica mogu izjaviti žalbu u roku od petnaest dana od dana dostavljanja prepisa presude.

Blagovremeno izjavljena žalba ovlašćenog lica odlaže izvršenje presude.

Član 99.

Žalbu mogu izjaviti stranke, branilac okrivljenog, oštećeni, lice od koga je predmet oduzet ili od koga je oduzeta imovinska korist i pravno lice kome je izrečeno oduzimanje imovinske koristi.

Javni tužilac može izjaviti žalbu kako na štetu, tako i u korist okrivljenog.

Oštećeni može izjaviti žalbu samo u pogledu odluke suda o troškovima postupka, ali ako je javni tužilac preuzeo gonjenje od oštećenog kao tužioca, oštećeni može izjaviti žalbu zbog svih osnova zbog kojih se presuda može pobijati.

Branilac može izjaviti žalbu i bez naročitog ovlašćenja okrivljenog, ali ne i protiv njegove volje.

Član 100.

Tužilac može na sednici veća ili na pretresu u celini ili delimično odustati od optužbe ili izmeniti optužni predlog u korist okrivljenog. Ako je javni tužilac odustao od optužbe u celini, oštećeni ima pravo iz člana 62. stav 2. ovog zakona.

Član 101.

Protiv odluke drugostepenog suda žalba nije dozvoljena.

2. Žalba na rešenje

Član 102.

Ako zakonom nije drukčije određeno, žalba protiv rešenja izjavljuje se u roku od tri dana od dana dostavljanja rešenja.

3. Ponavljanje postupka

Član 103.

Privrednoprestupni postupak završen pravnosnažnom osuđujućom presudom se može ponoviti samo u korist okrivljenog i ako privredni prestup sadrži obeležja krivičnog dela za koje je okrivljeni pravnosnažno osuđen u krivičnom postupku.

4. Zahtev za zaštitu zakonitosti

Član 104.

Protiv pravnosnažnih sudskih odluka i protiv sudskog postupka koji je prethodio tim pravnosnažnim odlukama, nadležni javni tužilac može podići zahtev za zaštitu zakonitosti ako je povređen zakon ili drugi propis.

Član 105.

Zahtev za zaštitu zakonitosti podiže nadležni javni tužilac u roku od šest meseci od dana kada je strankama dostavljena pravnosnažna sudska odluka protiv koje je dozvoljeno podizanje zahteva.

Glava četrnaesta

Posebni postupci

1. Postupak za oduzimanje imovinske koristi pribavljene

izvršenjem privrednog prestupa

Član 106.

Ako pre pokretanja ili u toku privrednoprestupnog postupka pravno lice ili preduzetnik koji odgovara za privredni prestup bude brisan iz registra, postupak za oduzimanje imovinske koristi će se na zahtev javnog tužioca sprovesti protiv pravnog lica ili preduzetnika koji je preuzeo imovinu.

Postupak za oduzimanje imovinske koristi u smislu stava 1. ovog člana sprovodi se pred sudom koji bi bio mesno nadležan za sprovođenje privrednoprestupnog postupka protiv pravnog lica ili preduzetnika koji je brisan iz registra.

Pravno lice ili preduzetnik protiv koga je u smislu stava 1. ovog člana pokrenut postupak za oduzimanje imovinske koristi odgovara do visine preuzete imovine.

Član 107.

Oduzimanje imovinske koristi sud će izreći u presudi kojom se okrivljeni oglašava krivim.

Član 108.

Novčani iznos oduzete imovinske koristi pripada budžetu Republike Srbije.

2. Postupak za naknadu štete zbog neosnovane osude

Član 109.

Okrivljeni koji je u privrednoprestupnom postupku neosnovano osuđen ima pravo na naknadu štete.

3. Postupak za donošenje odluke o rehabilitaciji, za prestanak pravnih posledica osude i zaštitnih mera

Član 110.

Prvostepeni sud na čijem području je sedište pravnog lica, preduzetnika, državnog organa, organa oblika teritorijalne autonomije i lokalne samouprave odnosno sedište predstavništva ili ogranka stranog pravnog lica nadležan je za vođenje evidencije o pravnosnažnim osudama koje su izrečene u privrednoprestupnom postupku.

Kada rehabilitacija nastaje na osnovu samog zakona, rešenje o rehabilitaciji donosi po službenoj dužnosti izviđajni sudija prvostepenog suda iz stava 1. ovog člana.

Pre donošenja rešenja o rehabilitaciji izviđajni sudija izvršiće potrebna proveravanja, a naročito će proveriti da li je protiv okrivljenog u toku privrednoprestupni postupak za novi privredni prestup učinjen pre isteka postupka za zakonsku rehabilitaciju.

Član 111.

Ako izviđajni sudija ne donese rešenje o rehabilitaciji, osuđeni može zahtevati da se utvrdi da je rehabilitacija nastupila po zakonu.

Ako izviđajni sudija ne postupi po zahtevu osuđenog u roku od trideset dana od dana prijema zahteva, osuđeni može podneti zahtev za donošenje rešenja o rehabilitaciji.

O zahtevu osuđenog odlučuje veće (član 54. stav 4.) prvostepenog suda nadležnog za vođenje privrednoprestupne evidencije. Pre donošenja odluke veće saslušava javnog tužioca.

Član 112.

Postupak za rehabilitaciju na osnovu sudske odluke pokreće se po molbi osuđenog.

Molba se podnosi sudu koji je sudio u prvom stepenu.

Izviđajni sudija će ispitati da li je proteklo potrebno vreme po zakonu, a zatim će sprovesti potrebne izviđaje radi utvrđivanja činjenica na koje se molilac poziva i pribaviti dokaze o svim okolnostima važnim za odluku.

Nakon preduzimanja izviđaja, a po saslušanju javnog tužioca, izviđajni sudija će dostaviti spise sa obrazloženim predlogom veću (član 54. stav 4.) suda koji je sudio u prvom stepenu.

Protiv rešenja donetog po molbi za rehabilitaciju žalbu mogu izjaviti molilac i javni tužilac.

Ako sud odbije molbu zbog toga što osuđeni svojim vladanjem nije zaslužio rehabilitaciju i nije, prema svojim mogućnostima, naknadio štetu prouzrokovanu privrednim prestupom, nova molba se može podneti po isteku jedne godine od dana pravnosnažnosti rešenja o odbijanju ranije molbe.

Član 113.

Molbu za prestanak zaštitne mere zabrane vršenja određene registrovane delatnosti ili određenih poslova ili molbu za prestanak pravne posledice osude, osuđeni podnosi sudu koji sudio u prvom stepenu.

Nakon sprovođenja potrebnih izviđaja i utvrđivanja činjenica na koje se poziva molilac, a po saslušanju javnog tužioca, izviđajni sudija će dostaviti spise sa obrazloženim predlogom veću (član 54. stav 4.) suda koji je sudio u prvom stepenu.

Protiv rešenja donetog po molbi žalbu mogu izjaviti molilac i javni tužilac.

Ako sud odbije molbu za prestanak zaštitne mere zabrane vršenja određene registrovane delatnosti ili određenih poslova ili molbu za prestanak pravnih posledica osude, nova molba se može podneti po isteku jedne godine od dana pravnosnažnosti rešenja o odbijanju ranije molbe.

Glava petnaesta

Uslovi za izvršenje odluka

1. Izvršenje novčane kazne

Član 114.

Odluke postaju pravnosnažne kada se više ne mogu pobijati žalbom ili ako žalba nije dozvoljena.

Pravnosnažna odluka postaje izvršna od dana dostavljanja, ako za izvršenje ne postoje zakonske smetnje. Ako nije izjavljena žalba ili su se stranke odrekle ili odustale od žalbe, odluka je izvršna protekom roka za žalbu, odnosno od dana odricanja ili odustanka od izjavljene žalbe.

Sud koji je sudio u prvom stepenu dostavlja izvršnu odluku sud podnosiocu privrednoprestupne prijave.

Član 115.

Ako su ispunjeni uslovi iz člana 115. st. 1. i 2. ovog zakona, sud koji je sudio u prvom stepenu donosi po službenoj dužno rešenje kojim se određuje izvršenje novčane kazne.

Izvršenje rešenja iz stava 1. ovog člana vrši nadležni sud u skladu sa odredbama Zakona o izvršnom postupku.

Član 116.

Pravnosnažna odluka kojom je izrečena novčana kazna ili je odlučeno o naknadi troškova privrednoprestupnog postupka izvršava se kada protekne rok određen u odluci za plaćanje kazne odnosno naknadu troškova postupka.

Rok iz stava 1. ovog člana računa se od dana kada je osuđenom ili licu koje je dužno da naknadi troškove dostavljena pravnosnažna odluka.

Član 117.

Prinudnoj naplati novčane kazne pristupa se kada osuđeni ne plati novčanu kaznu u određenom roku.

Troškove prinudne naplate novčane kazne snosi osuđeni.

Član 118.

U postupku za prinudnu naplatu novčane kazne od pravnosnažno osuđenog pravnog lica ili preduzetnika shodno se primenjuju odredbe o prinudnoj naplati Zakona o platnom prometu.

Član 119.

U postupku za prinudnu naplatu novčane kazne od pravnosnažno osuđenog odgovornog lica ili fizičkog lica shodno se primenjuju odredbe Zakona o izvršnom postupku.

Novčana kazna naplaćuje se popisom i prodajom pokretnih stvari osuđenog. Ako to ne bude dovoljno za naplatu novčane kazne, prodaju se i nepokretne stvari osuđenog.

Član 120.

Ako se istovremeno vrši prinudna naplata novčane kazne i troškova privrednoprestupnog postupka, prvo se naplaćuju troškovi privrednoprestupnog postupka.

Ako se usled naplate novčane kazne imovina osuđenog smanji u meri da se ne može namiriti imovinskopravni zahtev oštećenog, taj se zahtev namiruje iz naplaćene novčane kazne, ali najviše do visine kazne.

Član 121.

Kada novčana kazna ne može da se naplati u celini ili ne može da se naplati uopšte, o tome se obaveštava sud koji je doneo prvostepenu odluku o novčanoj kazni.

Zamena nenaplaćene novčane kazne ili njenog dela kaznom zatvora vrši se prema odredbama Krivičnog zakonika, a osuđeni kome je novčana kazna zamenjena kaznom zatvora ima isti položaj kao lice koje izdržava kaznu zatvora izrečenu za prekršaj.

2. Izvršenje zaštitnih mera

Član 122.

Na izvršenje zaštitnih mera shodno se primenjuju odredbe Zakona o izvršenju krivičnih sankcija kojim se uređuje izvršenje mera bezbednosti, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.

Član 123.

Sud koji je u prvom stepenu izrekao zaštitnu meru zabrane vršenja određene registrovane delatnosti ili zaštitnu meru zabrane vršenja određenih poslova, dostavlja pravnosnažnu odluku organu nadležnom za vođenje poslova registracije pravnih i drugih lica radi odgovarajućeg upisa ili evidencije i pravnom ili drugom licu u kome je osuđeni kome je izrečena mera zaposlen radi sprovođenja mere.

Pravnosnažna odluka iz stava 1. ovog člana dostavlja se i organu nadležnom za izdavanje dozvole ili odobrenja za vršenje određene registrovane delatnosti ili poslova, ako je propisom predviđeno da se ta delatnost ili poslovi mogu obavljati samo po izdatoj dozvoli ili odobrenju nadležnog organa.

Pravnosnažna odluka iz stava 1 ovog člana dostavlja se i organu unutrašnjih poslova po mestu prebivališta odnosno boravišta lica prema kome se mera primenjuje radi upisa u propisanu evidenciju, kao i nadležnom inspekcijskom organu.

Član 124.

Kada je vršenje određene registrovane delatnosti ili određenih poslova vezano za dozvolu nadležnog organa, ova mera se izvršava oduzimanjem dozvole ili zabranom njenog izdavanja za vreme za koje je mera izrečena.

Meru iz stava 1. ovog člana izvršavaju nadležne inspekcije preduzimanjem radnji kojima se lice prema kome se mera primenjuje onemogućava da se bavi vršenjem određene registrovane delatnosti ili određenim poslovima.

O izvršenju mere nadležni inspekcijski organ obaveštava prvostepeni sud koji je meru izrekao.

Član 125.

Kada je izrečena zaštitna mera javnog objavljivanja presude, sud koji je sudio u prvom stepenu dostavlja izvršnu odluku na objavljivanje uredniku sredstva javnog informisanja.

Troškove javnog objavljivanja presude snosi osuđeni.

Glava šesnaesta

Prelazne i završne odredbe

Član 126.

Novčane kazne i zaštitne mere predviđene zakonima ili drugim propisima donetim do početka primene ovog zakona ne mogu se izricati preko najveće mere određene u ovom zakonu.

Član 127.

Ako je optužni predlog podnet pre početka primene ovog zakona, privrednoprestupni postupak će se sprovesti po odredbama koje su bile na snazi do dana početka primene ovog zakona.

Ako viši sud posle početka primene ovog zakona ukine odluku prvostepenog suda i predmet vrati na ponovno suđenje, privrednoprestupni postupak će se sprovesti po ovom zakonu.

Član 128.

Danom početka primene ovog zakona prestaje da važi Zakon o privrednim prestupima (“Službeni list SFRJ”, br. 4/77, 36/77, 14/85, 10/86, 74/87, 57/89, 3/90, “Službeni list SRJ”, br. 27/92, 16/93, 31/93, 31/93, 41/93, 50/93, 24/94, 28/96, 64/2001 i “Službeni glasnik RS”, broj 101/2005).

Član 129.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku Republike Srbije“, a primenjivaće se od 1. juna 2007.godine.

OBRAZLOŽENjE

1. USTAVNI OSNOV ZA DONOŠENjE ZAKONA

Ustavni osnov za donošenje Zakona o privrednim prestupima sadržan je u članu 97. tačka 2. Ustava Republike Srbije, kojim je predviđeno da Republika Srbija uređuje postupak pred sudovima i drugim državnim organima, tački 11. po kojoj Republika Srbija uređuje i obezbeđuje kontrolu zakonitosti raspolaganja sredstvima pravnih lica, kao i u tački 17. navedenog člana Ustava po kojoj Republika Srbija uređuje i obezbeđuje i druge odnose od interesa za Republiku Srbiju.

2. RAZLOZI ZA DONOŠENjE ZAKONA

Zakon o privrednim prestupima („Službeni list SFRJ“ br. 4/77, 36777, 14/85, 74/87, 57/89, 3/90 ,“Službeni list SRJ“ br. 27/92, 24/94, 28/96, 64/01 i „Službeni glasnik RS“, broj 101/05 ) koji je na snazi donet je 1977. godine u skladu sa tada važećim društvenim okolnostima, ustavnim principima i krivičnim zakonodavstvom. Tim zakonom se uređuju opšti uslovi i načela za izricanje sankcija za privredne prestupe, sistem sankcija, kao i postupak u kome se utvrđuje odgovornost i izriču sankcije učiniocima privrednih prestupa. Postupak za privredne prestupe se oslanja na krivični postupak, izuzev u onim segmentima koji su u vezi sa specifičnostima pravnih lica kao okrivljenih, za koje Zakon o privrednim prestupima daje drugačija, adekvatnija rešenja.

U međuvremenu, prestao je da važi Zakon o krivičnom postupku čije su se odredbe shodno primenjivale na postupak za privredne prestupe. Donet je i stupio na snagu novi Zakonik o krivičnom postupku („Sl.glasnik RS“, broj 46/06) koji sadrži i odredbe koje su od uticaja na privrednoprestupni postupak. U tom smislu rešenja u Zakonu o privrednim prestupima usklađuju se sa propisom čije se odredbe shodno primenjuju, što zahteva donošenje novog zakona o privrednim prestupima.

Istovremeno, članom 16. važećeg Zakona o privrednim prestupima predviđeno je da se i određene odredbe Krivičnog zakona SFRJ tj. Osnovnog krivičnog zakona (,,Službeni list SFRJ“, br. 44/76, 46/77, 34/84,74/87, 57/98, 3/90, 45/90, 54/90, ,,Službeni list SRJ“, br. 35/92, 16/93, 31/93,37/93, 24/94, 61/01 i ,,Službeni glasnik RS“, broj 39/03) primenjuju shodno u materiji privrednih prestupa (o krajnjoj nuždi, uračunljivosti, umišljaju i nehatu, o stvarnoj i pravnoj zabludi, o pokušaju, saučesništvu i o načinu, vremenu i mestu izvršenja krivičnog dela). Odredbe Krivičnog zakona SFRJ tj. Osnovnog krivičnog zakona prestale su da važe stupanjem na snagu Krivičnog zakonika (,,Službeni glasnik RS“, br. 85/05, ispr. 88/05 i 107/05), što je još jedan od razloga za donošenje novog zakona koji uređuje privredne prestupe.

Pored izmena u domaćem zakonodavstvu, treba ukazati da je 1988.god. Savet Evrope na predlog Komiteta ministara usvojio Preporuku (R 88) po kojoj su se 18 zemalja članica obavezale da uvedu krivičnu odgovornost pravnih lica ili druge sisteme kaznene odgovornosti pravnih lica. Istovremeno, naša zemlja je u međuvremenu ratifikovala više međunarodnih konvencija koje obavezuju zemlje potpisnice da uvedu odgovornost pravnih lica u svoje kazneno zakonodavstvo (Zakon o potvrđivanju Krivično-pravne konvencije o korupciji ,,Sl.list SRJ-međunarodni ugovori“, broj 2/02, Zakon o potvrđivanju Konvencije UN protiv transnacionalnog organizovanog kriminala i dopunskih protokola ,,Sl.list SRJ-međunarodni ugovori“, broj 6/01, Zakon o potvrđivanju Međunarodne konvencije o suzbijanju finansiranja terorizma ,,Sl.list SRJ-međunarodni ugovori“, broj 7/02, Zakon o ratifikaciji Konvencije UN protiv korupcije ,,Sl.list SCG-međunarodni ugovori“ broj 12/05). U tom smislu za našu zemlju predstoji zakonodavni rad na sprovođenju obaveza preuzetih ratifikovanjem međunarodnih konvencija. Stoga, ceneći s jedne strane, da svojstvo pravnog lica kao subjekta krivičnog dela i krivične odgovornosti ne isključuje odgovornost pravnih i odgovornih lica za privredne prestupe, a s druge strane, da je privrednoprestupna odgovornost pravnih i odgovornih lica u skladu sa Preporukom Saveta Evrope o mogućnosti postojanja i drugog sistema kaznene odgovornosti pravnih lica (a ne samo krivične odgovornosti), pristupilo se izradi novog Zakona o privrednim prestupima.

Procesuiranje privrednih prestupa i izricanje novčanih kazni i zaštitnih mera pravnim i odgovornim licima u privrednoprestupnom postupku može imati i dalje značajno mesto i ulogu u novim uslovima privrednog i finansijskog poslovanja i može predstavljati značajan doprinos u prevenciji i na suzbijanju privrednog kriminaliteta. Na taj način, ne prejudicira se konačno rešenje u pogledu krivične odgovornosti pravnih lica za krivična dela predviđena međunarodnim konvencijama, naprotiv, ostavlja se dovoljno vremena da se sagleda najbolje moguće rešenje, uz uvažavanje iskustava drugih zemalja koje odgovornost pravnih lica već predviđaju u svojim zakonodavstvima.

Istovremeno, treba imati u vidu da je u toku 2004, 2005. i 2006. godine donet veliki broj zakona koji sadrže odredbe o privrednoprestupnoj odgovornosti pravnih i odgovornih lica (Zakon o privrednim društvima ,,Sl.glasnik RS“, broj 125/04, Zakon o registraciji privrednih subjekata ,,Sl.glasnik RS“, broj 55/04, Zakon o energetici ,,Sl.glasnik RS“, broj 84/04, Zakon o zaštiti životne sredine ,,Sl.glasnik RS“, broj 135/04, Zakon o integrisanom sprečavanju i kontroli zagađivanja životne sredine ,,Sl.glasnik RS“, broj 135/04, Zakon o proceni uticaja na životnu sredinu ,,Sl.glasnik RS“, broj 135/04, Zakon o reproduktivnom materijalu šumskog drveća ,,Sl.glasnik RS“, br. 135/04 i 8/05, Zakon o poštanskim uslugama ,,Sl.glasnik RS“, broj 18/05, Zakon o železnici ,,Sl.glasnik RS“, broj 18/05, Zakon o semenu ,,Sl.glasnik RS“, broj 45/05, Zakon o finansijskom lizingu ,,Sl.glasnik RS“, broj 55/03 i 61/05, Zakon o oglašavanju ,,Sl.glasnik RS“ broj 79/05, Zakon o zaštiti potrošača ,,Sl.glasnik RS“, broj 79/05, Zakon o veterinarstvu ,,Sl.glasnik RS“, broj 91/05, Zakon o sprečavanju pranja novca ,,Sl.glasnik RS“, br. 107/05 i 117/05, Zakon o bankama ,,Sl.glasnik RS“, broj 107/05, Zakon o rudarstvu ,,Sl.glasnik RS“ br. 44/95…34/2006, Zakon o zadrugama ,,Sl.list SRJ“, broj 41/96 i ,,Sl.glasnik RS“, br. 101/05 i 34/2006, Zakon o planiranju i izgradnji ,,Sl.glasnik RS“, br. 47/03 i 34/2006, Zakon o autorskom i srodnim pravima ,,Sl. list SCG“, broj 61/04, Zakon o pravnoj zaštiti dizajna ,,Sl.list SCG“, broj 61/04, Zakon o žigovima,,Sl.list SCG“, br. 61/04 i 7/05 ), čije su odredbe usklađene sa propisima Evropske unije.

Takođe, važeći zakon o privrednim prestupima je prevaziđen i u terminološkom i procesnom smislu budući da ne obezbeđuje brz i efikasan postupak ni suđenje u tzv. razumnom roku. Pri tome, nije se težilo da u predloženom tekstu Zakona o privrednim prestupima po svaku cenu budu sadržana nova i originalna rešenja, već su postojeća rešenja koja su se u praksi pokazala kao dobra i koja su kao takva prihvaćena zadržana, a menjana su i precizirana ona zakonska rešenja koja su prevaziđena, pre svega, zbog izmena u krivičnom zakonodavstvu, ili koja su pokazala nedostatke u praksi i predstavljala smetnju da se postupak efikasno okonča i novčane kazne naplate, a zaštitne mere izrečene u tom postupku izvrše.

3. OBRAZLOŽENjE OSNOVNIH INSTITUTA I

POJEDINAČNIH REŠENjA

Predloženi tekst Zakona o privrednim prestupima, po svojoj sadržini ima sistematiku koja odgovara, koliko je to bilo moguće, sistematici sadržanoj u novom Zakoniku o krivičnom postupku („Sl.glasnik RS“, broj 46/06)- Deo prvi, Opšte odredbe, Glava I Osnovna pravila, Glava II Odgovornost za privredni prestup, Glava III Privrednoprestupne sankcije, Glava IV Pravne posledice osude, Glava V Rehabilitacija, Glava VI Zastarelost, Deo drugi, Postupak, Glava VII Opšte odredbe, Glava VIII Nadležnost sudova, Glava IX Javni tužilac, Glava X Oštećeni i oštećeni kao tužilac, Glava XI Predstavnik pravnog lica, Glava XII Tok postupka (prijava, izviđaj, optužni predlog, glavni pretres, presuda), Glava XIII Postupak po pravnim lekovima (žalba na presudu prvostepenog suda, žalba na rešenje, ponavljanje postupka, zahtev za zaštitu zakonitosti) Glava XIV Posebni postupci (postupak za oduzimanje imovinske koristi pribavljene izvršenjem privrednog prestupa, postupak za naknadu štete zbog neosnovane osude, postupak za donošenje odluke o rehabilitaciji, za prestanak pravnih posledica osude i zaštitnih mera), Glava XV Uslovi za izvršenje odluka i Glava XVI Prelazne i završne odredbe.

Deo prvi, Opšte odredbe Glava I, Osnovna pravila

Članom 1. zakona opredeljuje se sadržina zakona na jasniji i precizniji način u odnosu na član 1 važećeg Zakona o privrednim prestupima.

Članom 3. zakona daje se šira definicija privrednog prestupa kao povreda propisa o radu i poslovanju koja je prouzrokovala ili je mogla prouzrokovati teže posledice, koja je učinjena sa odgovornošću i koja je zakonom ili drugim propisom određena kao privredni prestup. Ovo rešenje se razlikuje od definicije privrednog prestupa iz važećeg zakona u tom smislu što je prema istoj privredni prestup opredeljen samo kao društveno štetna povreda propisa o privrednom ili finansijskom poslovanju. Kako se inače u praksi ne radi samo o povredi propisa iz oblasti privrednog ili finansijskog poslovanja, već i o povredi drugih propisa koji se tiču rada i poslovanja različitih pravnih lica (npr. privrednih društava, banaka, brokerskih kuća, različitih udruženja građana, društvenih organizacija, ustanova…) širom definicijom obuhvaćene su povrede propisa o radu i poslovanju različitih subjekata poslovanja. Povreda propisa o radu i poslovanju koja je kao privredni prestup određena zakonom ili drugim propisom ima za posledicu i tzv. društvenu štetnost pa je ovakav dosadašnji pojam u definiciji izostavljen. U stavu 2. ovog člana zakona izričito je predviđeno da zakon ili drugi propis mora da sadrži obeležja bića privrednog prestupa i privrednoprestupnu sankciju koja se može izreći učiniocu privrednog prestupa.

U članu 4. zakona data je definicija tzv. prestupa malog značaja koja je usklađena sa formulacijom datom odredbama Krivičnog zakonika.

Član 7. zakona je nov i predviđa izričito da zakon ili drugi propis Republike Srbije kojim se određuje privredni prestup važi za svakog ko na njenoj teritoriji učini privredni prestup, kao i za svakog ko učini privredni prestup na domaćem brodu, bez obzira gde se brod nalazi u vreme njegovog izvršenja ili domaćem civilnom vazduhoplovu, dok je u letu. Stavom tri navedenog člana je predviđeno da zakon ili drugi propis važi, ako je to izričito predviđeno, i za svakog ko učini privredni prestup u inostranstvu. Na taj način je ujednačeno isto rešenje u prekršajnom i privrednoprestupnom postupku.

Glava II Odgovornost za privredni prestup

Član 8. zakona je nova odredba, utoliko što precizira ko odgovara za privredni prestup. Sada to nije samo odgovorno pravno lice i (njegovo) odgovorno lice kako je bilo regulisano važećim zakonom, već i drugo pravno lice i njegovo odgovorno lice odnosno samo fizičko lice kome je ugovorom i uz naknadu povereno obavljanje stručnih poslova za potrebe pravnog lica. Tako, npr.mogu biti u pitanju različiti oblici obavljanja stručnih knjigovodstvenih poslova (biroi, agencije) ili su u pitanju ovlašćene knjigovođe u smislu Zakona o računovodstvu i reviziji koji mogu biti odgovorni za propuste u obavljanju ovih poslova, pod pretpostavkom da im je pravno i odgovorno lice koje im je poverilo obavljanje ovih poslova u zakonskom roku dostavljalo tačnu i potpunu dokumentaciju na knjiženje. Može se raditi npr. o poslovima prevoza i špedicije kada se, takođe, ugovorom poveravaju poslovi subjektima ili fizičkim licima specijalizovanim za ovu vrstu delatnosti ili o drugim stručnim poslovima kojima se ne bavi pravno lice u okviru svoje delatnosti koje ih zato i ugovorom uz naknadu poverava drugom. U tom slučaju zakon ne predviđa odgovornost pravnog i odgovornog lica koje je poverilo obavljanje ovih poslova stručnim licima i za to platilo, po pravilu, visoku naknadu. Ovom odredbom predviđeno je da za privredni prestup može biti odgovoran i preduzetnik, ako je to propisom predviđeno, što do sada nije bio slučaj. U tom slučaju, preduzetnik i fizičko lice imaju u privrednoprestupnom postupku procesni položaj odgovornog lica.

Član 10.stav 1.zakona precizira ko ne može biti odgovoran za privredni prestup (državni organi, organi teritorijalne autonomije ili organi lokalne samouprave) što je rešenje i sada važećeg zakona (član 6.), s tim što je sada izvršeno usklađivanje samo u pravno-tehničkom i terminološkom smislu. U stavu 2. navedenog člana kao i do sada, definiše se da se zakonom može propisati da za privredni prestup odgovara odgovorno lice u organima navededenim u stavu 1. ovog člana.

Rešenja u čl. 11. i 12. zakona zadržavaju tzv. objektivnu odgovornost pravnog lica jer, kao i u sada važećem zakonu, propisuju da je pravno lice odgovorno za privredni prestup koje izvrši odgovorno lice u tom pravnom licu, s tim što se pod radnjom izvršenja podrazumeva i propuštanje dužnog nadzora.Član 12. zakona definiše situaciju kada odgovara odgovorno lice za privredni prestup (ako je u vreme kada ga je učinilo bilo uračunljivo i postupalo sa umišljajem ili iz nehata u odnosu na povredu odredaba o radu i poslovanju koja je prouzrokovala ili je mogla prouzrokovati teže posledice).

Član 13. zakona precizira da odgovorno lice odgovara za privredni prestup i u slučajevima ako mu nakon izvršenja privrednog prestupa prestane radni odnos u pravnom licu ili državnom organu odnosno organu teritorijalne autonomije ili organu lokalne samouprave i ako je nad pravnim licem otvoren stečaj ili je ono prestalo da postoji. Član 14. zakona precizira slučajeve kada odgovorno lice ne odgovara za privredni prestup. U osnovi, radi se samo o pravno-tehnički poboljšanim i preciznijim rešenjima iz čl.12, 13. i 14. važećeg Zakona o privrednim prestupima.

Član 16. zakona je nov i definiše način na koji odgovara strano pravno lice, fizičko lice ili preduzetnik (kao domaće pravno lice, odgovorno lice u pravnom licu, fizičko lice ili preduzetnik) i kada će se primeniti zakon ili drugi propis Republike Srbije o privrednom prestupu na strano pravno lice ako ima predstavništvo ili ogranak na teritoriji Republike Srbije, odnosno ako je privredni prestup učinjen prevoznim sredstvom starnog pravnog lica, odgovornog lica u pravnom licu, fizičkog lica ili preduzetnika. Na predloženi način usklađuju se rešenja u prekršajnom i privrednoprestupnom postupku kada su u pitanju navedeni subjekti.

Član 18. zakona odnosi se na pojedine odredbe Krivičnog zakonika i institute date tim propisom koji se u privrednoprestupnom postupku shodno primenjuju, i to o načinu, vremenu i mestu izvršenja (čl.14-17.), nužnoj odbrani (član 19.), krajnjoj nuždi (član 20.), neuračunljivosti (član 23.), umišljaju i nehatu (čl. 25, 26.), odgovornosti za težu posledicu (član 27.), stvarnoj i pravnoj zabludi (čl. 28 , 29.), pokušaju (čl. 30-32.) i saučesništvu (čl. 33-36.). Razlika u odnosu na važeću odredbu Zakona o privrednim prestupima je u tome što je sada shodna primena predviđena i u odnosu na uslovnu osudu, oduzimanje imovinske koristi, rehabilitaciju, prestanak pravnih posledica osude i davanje podataka iz kaznene evidencije, čime se na potpuniji način ujednačavaju rešenja u kaznenom zakonodavstvu.

Glava III Privrednoprestupne sankcije

Član 19. zakona precizira da se za privredni prestup može propisati i izreći samo novčana kazna i zaštitna mera.

Članom 20. zakona određuje se najmanji i najveći iznos novčane kazne za pravno i odgovorno lice odnosno preduzetnika i utvrđuje se, kao i do sada, da se visina novčane kazne može za pravno lice (a sada i za preduzetnika) propisati i na drugačiji način, srazmerno visini pričinjene štete, neizvršene obaveze, vrednosti robe ili druge stvari koja je predmet privrednog prestupa, s tim da se mora kretati u rasponu najmanje i najveće mere novčane kazne predviđene ovim zakonom. Ovakvo rešenje trebalo bi da doprinese ujednačavanju visine novčanih kazni koje se predviđaju posebnim zakonima za privredne prestupe, budući da to sada nije slučaj.

U članu 32. zakona reguliše se pitanje oduzimanja predmeta koji su upotrebljeni ili su bili namenjeni za izvršenje privrednog prstupa. Novinu predstavlja rešenje po kome sud koji donosi presudu određuje u skladu sa posebnim propisima da li će se oduzeti predmeti uništiti, prodati ili predati zainteresovanom organu odnosno organizaciji kao i rešenje prema kome će se u presudi odrediti da je učinilac privrednog prestupa dužan da plati novčani iznos koji odgovara tržišnoj vrednosti predmeta, ako je otuđio ili uništio te predmete ili ako je na drugi način onemogućio njihovo oduzimanje

U članu 34. zakona dato je novo rešenje po kome sud može odlučiti da prestaje mera zabrane vršenja određene registrovane delatnosti ili vršenja određenih poslova, ako je proteklo određeno vreme od dana njihovog primenjivanja, kao i koje okolnosti sud uzima u obzir kada određuje eventualni prestanak izrečenih mera (ponašanje osuđenih posle osude, da li je nadoknađena šteta prouzrokovana privrednim prestupom, da li je vraćena imovinska korist stečena privrednim prestupom i sl.).

Ostale odredbe ove glave predstavljaju pravno-tehničko usaglašavnje i poboljšanje teksta zakona, i u osnovi, radi se o važećim rešenjima iz Zakona o privrednim prestupima, s tim što se kao novina daju rešenja i za preduzetnika.

Glava IV Pravne posledice osude

Član 35. zakona predstavlja novo sveobuhvatnije rešenje, u tom smislu što predviđa da se zakonom ili drugim propisom može predvideti da osuda za određene privredne prestupe ili na određenu novčanu kaznu ili izrečena zaštitna mera zabrane vršenja određene registrovane delatnosti ili poslova ima za pravnu posledicu zabranu pravnom licu ili preduzetniku da učestvuje u postupku privatizacije kao kupac ili zabranu odgovornom licu da vrši određene poslove u drugom pravnom licu, državnom organu, organima teritorijalne autonomije i organima lokalne samouprave i zabranu fizičkom licu da vrši određene poslove za drugo pravno lice. Važno je da ovakve pravne posledice osude moraju biti predviđene zakonom ili drugim propisom pa je npr. već sada propisima o privatizaciji predviđeno da u postupku privatizacije ne može kao kupac učestvovati pravno lice kome je izricana zaštitna mera zabrane obavljanja konkretne delatnosti koja je u vezi sa delatnošću subjekta privatizacije. Takođe, sada je predviđeno rešenje po kome pravne posledice osude nastupaju danom pravnosnažnosti presude. Važećim rešenjem iz člana 35. Zakona o privrednim prestupima utvrđeno je da osuda odgovornog lica za određeni privredni prestup ili na određenu kaznu povlači kao pravnu posledicu zabranu tom licu da vrši određene dužnosti u drugom pravnom licu ili državnim organima. Dakle, zakonom je utvrđena pravna posledica osude samo u odnosu na odgovorno lice. Nije bilo predviđeno da osuda pravnog lica povlači bilo kakvu pravnu posledicu, što se sada zakonom na odgovarajući način predlaže.

U članu 36. zakona novinu predstavlja i to što se sada predviđa da po proteku jedne godine od dana izvršene ili zastarele kazne sud može odlučiti da prestane pravna posledica osude. Za razliku od važećeg rešenja, nije nužna molba osuđenog lica niti je ovim zakonom propisano da osuđeno lice svojim vladanjem treba da zasluži da sud odluči da prestanu pravne posledice osude.U svakom slučaju, kada sud odlučuje da prestaje pravna posledica osude, ceniće sve okolnosti slučaja.

Glava V Rehabilitacija

Nova je Glava V posvećena rehabilitaciji zakonskoj i sudskoj. Unošenje ove odredbe u tekst zakona bilo je neophodno, budući da shodna primena odgovarajućih odredaba Krivičnog zakonika nije obuhvatala i novčanu kaznu koja je jedina kazna u privrednoprestupnom postupku.

Glava VI Zastarelost

Odredbe člana 39-41. zakona zadržavaju ista rešenja kao i odredbe člana 37-40. važećeg Zakona o privrednim prestupima, s tim što član 41. novog teksta zakona upućuje na shodnu primenu odredaba Krivičnog zakonika o zastarelosti krivičnog gonjenja i zastarelosti izvršenja kazni i mera bezbednosti.

Deo drugi, Postupak Glava VII Opšte odredbe

U opštim odredbama koje se odnose na postupak, novo rešenje dato je u članu 45. zakona kojim je predviđeno da se za privredni prestup pravnog i odgovornog lica pokreće i sprovodi, po pravilu, jedinstven postupak što podrazumeva da se podnosi jedinstven optužni predlog protiv okrivljenog pravnog i odgovornog lica i donosi jedinstvena presuda. Međutim, za razliku od dosadašnjeg zakonskog rešenja, sada se izričito predviđa da je moguće pokretanje i sprovođenje postupka samo protiv pravnog lica ili samo protiv odgovornog lica, ako za to postoje razlozi koji se zatim i jasno nabrajaju u čl. 46. i 47. zakona. Ovo je značajna novina koja, za razliku od postojećeg rešenja koje je prihvatalo načelo jedinstvenosti postupka prema pravnom i odgovornom licu, omogućava da se postupak vodi samo protiv pravnog ili samo protiv odgovornog lica. Na ovaj način udovoljeno je i zahtevima prvostepenih sudova da se ova situacija jasnije pravno definiše i izbegnu dileme u primeni zakona.

U članu 50. zakona je predviđena shodna primena pojedinih instituta ili određenih odredaba novog Zakonika o krivičnom postupku („Sl.glasnik RS“, broj 46/06), zbog čega su pored instituta decidirano navedene i same odredbe (ponekada ne sve, jer se radi o specifičnostima privrednoprestupnog postupka u kome učestvuje i pravno lice kao okrivljeni) koje se shodno primenjuju. U važećoj odredbi člana 56. Zakona o privrednim prestupima sadržano je rešenje o shodnoj primeni odredaba ZKP pa je, upoređivanjem odredaba koje su se shodno primenjivale iz ranije važećeg Zakona o krivičnom postupku sa odredbama i institutima Zakonika o krivičnom postupku, uglavnom bilo moguće identifikovati koje odredbe odnosno institute treba shodno primenjivati u privrednoprestupnom postupku. Manja odstupanja i razlike u odnosu na važeće rešenje ipak postoje a uzrokovane su novim rešenjima u Zakoniku o krivičnom postupku i potrebom da se u privrednoprestupnom postupku shodno primeni odredba u celini ili odgovarajući institut.

Član 52. zakona definiše na jasan i precizan način značenje pojedinih izraza upotrebljenih u ovom zakonu.

Glava VIII Nadležnost sudova

Odredbom člana 53. zakona utvrđuje se da sudovi sude u granicama svoje stvarne nadležnosti određene zakonom. U članu 54. predviđeno je da u prvom stepenu sudovi sude u veću (predsednik i dvoje sudija porotnika), imajući u vidu visinu zaprećenih kazni i kazni koje se privredne prestupe izriču učiniocima (do 3.000.000,00 dinara). Za privredne prestupe za koje je propisana novčana kazna za pravno lice a visina kazne ne prelazi iznos od 1.000.000,00 dinara, sudi sudija pojedinac. Istom odredbom je propisano da u drugom stepenu sudovi sude u veću koje čine trojica sudija, od kojih je jedan predsednik veća. Na taj način ujednačava se sastav veća kada sud odlučuje u drugom stepenu (u parničnoj i privrednoprestupnoj materiji). Za razliku od dosadašnjeg zakonskog rešenja, sada je uređeno kada, odnosno, u kojim slučajevima prvostepeni sudovi odlučuju u većima sastavljenim od trojice sudija. U delu o mesnoj nadležnosti u članu 55. zakona zadržan je princip da je mesno nadležan sud prema sedištu okrivljenog pravnog lica (sada i preduzetnika) a u slučaju da pravno lice van svog sedišta ima registrovanu organizacionu jedinicu koja nema svojstvo pravnog lica, a privredni prestup učini odgovorno lice u toj jedinici, pored suda prema sedištu, nadležan je i sud na čijem području se nalazi ta jedinica. Za razliku od dosdašnjeg rešenja u zakonu, sada se jasnije definiše da je u tom slučaju mesno nadležan sud koji je po zahtevu ovlašćenog tužioca prvi započeo postupak. Nova je odredba člana 56. zakona koja određuje mesno nadležan sud kada se sudi samo odgovornom licu i tada je to sud na čijem području je privredni prestup izvršen ili pokušan, a ako nije poznato to mesto ili je van teritorije Republike Srbije, nadležan je sud na čijem području odgovorno lice ima prebivalište ili boravište. Zadržano je važeće rešenje u odredbi člana 58. zakona da se posle zakazivanja glavnog pretresa sud ne može po službenoj dužnosti oglasiti mesno nenadležnim, kao i da se prigovor mesne nenadležnosti može staviti najkasnije do početka glavnog pretresa.

Glava IX Javni tužilac

Predloženi član 59. zakona razlikuje se od člana 75. sada važećeg zakona po tome što jasno i neposredno određuje položaj javnog tužioca u postupku i propisuje njegove osnovne aktivnosti u predhodnom postupku i postupku pred sudom. Važeći Zakon o privrednim prestupima, u stavu 1. člana 75. upućuje na republičke propise, odnosno propise pokrajina, dok u stavu 2., definiše položaj Saveznog javnog tužioca. Prilikom izmene ovog člana, položaj javnog tužioca konkretnije je određen, u skladu sa potrebama postupka, kao i sa rešenjima iz Zakona o javnom tužilaštvu.

Kada je u pitanju predloženi član 60. zakona u odnosu na član 76. važećeg zakona, nema suštinske razlike u određivanju mesne nadležnosti javnog tužioca. Preciznije je, međutim, definisano da radnje u izviđaju može preduzeti i javni tužilac na čijem području se nalazi sedište pravnog lica ili preduzetnika protiv koga postoje osnovi sumnje da je učinio privredni prestup, ali o svemu što je preduzeto mora biti obavešten javni tužilac koji postupa u sedištu suda pred kojim se sprovodi privrednoprestupni postupak i koji donosi odluku o odbačaju prijave ili podizanju optužnog predloga.

Glava H Oštećeni i oštećeni kao tužilac

Važeći Zakon o privrednim prestupima ne sadrži posebno poglavlje o oštećenom, niti o oštećenom kao tužiocu. Iako je, zbog specifičnosti privrednih prestupa, kao kažnjivih dela, u srazmerno malom broju slučajeva moguće izdvojiti neko fizičko ili pravno lice kao oštećeno, ipak postoji potreba da se takvim licima odredi položaj u postupku i konkretizuju njihova prava i obaveze. Prava i obaveze oštećenog kao tužioca opredeljene su na način kako je to učinjeno u Zakoniku o krivičnom postupku.

Glava XI Predstavnik pravnog lica

Član 63. zakona ima u osnovi ista rešenja kao i član 77. i 78. važećeg zakona, s tim što su izostavljena rešenja koja više ne postoje (npr.nadležnost radničkog saveta da odlučuje ko može biti predstavnik pravnog lica i sl.). Novina je sadržana u članu 64. zakona tako što se važeća odredba da pradstavnik okrivljenog pravnog lica ne može biti odgovorno lice protiv koga se vodi postupak za isti privrednoprestupni postupak proširuje tako da je predviđen izuzetak od navedenog pravila, a to je slučaj kada je odgovorno lice zakonom, drugim propisom ili odlukom nadležnog organa jedino ovlašćeno za predstavljanje pravnog lica.U praksi su to npr.slučajevi da se radi o jedinom članu pravnog lica (vlasnik/osnivač/direktor i jedino odgovorno lice) i tada predstavnik može biti istovremeno i odgovorno lice u istom postupku. Novina je i u članu 65. koji definiše ko može biti predstavnik okrivljenog stranog pravnog lica a to je lice koje upravlja predstavništvom ili ogrankom tog stranog pravnog lica, osim ako strano lice ne odredi koje drugo lice za predstavnika. Kako je i ogranak organizacioni deo stranog pravnog lica prema propisima koji uređuju poslovanje stranih pravnih lica u nas, to je ovde naveden i taj organizacioni deo, osim predstavništva koje se pominjalo i u važećoj odredbi (član 79.). Ostale odredbe odnose se na način dostavljanja pismena okrivljenom stranom pravnom licu, kažnjavanje za neodređivanje predstavnika, prinudno dovođenje uredno pozvanog prerdstavnika koji nije opravdao izostanak te obaveze predstavnika da snosi troškove koje sam prouzrokuje postoje i u sada važećem zakonu i ne razlikuju se od tih rešenja.

Glava XII Tok postupka

U članu 70. zakona izmene su izvršene u odnosu na član 85. važećeg zakona i odnose se na naziv pravnih lica koja se javljaju kao podnosioci prijava. Novinu predstavlja stav 2. navedenog člana koji propisuje obavezu prijavljivanja privrednih prestupa i za fizička lica ( član 253. novog Zakonika o krivičnom postupku) ako do saznanja o izvršenju dela dođu pri vršenju javnih ovlašćenja ili pri profesionalnom obavljanju delatnosti proizvodnje ili prometa roba ili pružanja usluga. Utvrđuje se i obaveza da podnosioci prijava navedu sve podatke i dokaze o privrednom prestupu i učiniocu kao i da preduzmu mere da se obezbede isprave, poslovne knjige, drugi spisi i tagovi privrednog prestupa i sl. što bi trebalo da doprinese kvalitetnijim prijavama nego do sada, kao jednoj od pretpostavci za uspešno vođenje privrednoprestupnog postupka

U članu 71. zakona novinu predstavlja mogućnost da se javnom tužiocu privrednoprestupna prijava podnese i elektronskom poštom ili upotrebom drugih tehničkih sredstava, kao i obaveza da se ovako podneta prijava sačuva na odgovarajućem nosaču podataka i da se odštampa.

Odredbe člana 72-79. zakona odnose na izviđaj kao fazu postupka i preciziranje ovlašćenja odnosno prava i obaveza inspekcijskih organa u preduzimanju mera potrebnih da se otkrije učinilac privrednog prestupa, obezbede tragovi i predmeti koji mogu poslužiti kao dokaz, kao i da se prikupe potrebna obaveštenja kako bi se postupak mogao uspešno voditi. Kako je novi Zakonik o krivičnom postupku propisao ovlašćenje javnog tužioca na neposredno izvođenje dokaznih radnji, pa i na saslušanje svedoka, okrivljenog ili veštaka, to je ovim zakonom propisana obaveza inapekcijskih organa da, u slučaju da proceni da postoji potreba za uzimanjem iskaza od tih lica, omoguće tužiocu vršenje tih ovlašćenja ili da on sam predloži izviđajnom sudiji da to učini. U članu 73. umesto termina ,,istražnih radnji“ koristi se termin koji sada poznaje novi Zakonik o krivičnom postupku ,,dokazna radnja“. Takođe, ovlašćenja koja sada imaju inspekcijski organi uneta su radi usklađivanja sa ovlašćenjima koja imaju drugi organi u prethodnoj istrazi i istrazi po novom Zakoniku o krivičnom postupku. Važno je unošenje rešenja da inspekcijski organ može izvršiti privremeno oduzimanje predmeta kada je na to ovlašćen zakonom koji uređuje njegov rad ili zakonom čije je sprovođenje predmet kontrole. I u članu 74. zakona kao novina u odnosu na postojeće rešenje data je aktivnija uloga javnog tužioca u ovoj fazi postupka, sve u skladu sa novim Zakonikom o krivičnom postupku, pa tako javni tužilac može sam preduzeti ili zahtevati da inspekcijski organ preduzme potrebne mere i radnje radi otkrivanja učinioca privrednog prestupa i obezbeđenja dokaza.

U članu 79. kao i u članu 89. važećeg zakona, propisuje se ovlašćenje javnog tužioca da prijavu odbaci, kao i pravo podnosioca prijave da uloži prigovor višem javnom tužiocu. Stav 1. ovog člana, pored ovlašćenja javnog tužioca da prijavu odbaci, sadrži i opšte prihvaćene razloge za takvo postupanje koji se ne razlikuju od zakonskih razloga za odbačaj prijave, kako su oni interpretirani u članu 89. stav 1. važećeg zakona odnosno kako su interpretirani u Zakoniku o krivičnom postupku. St. 2,3, 4. i 5. člana 79. su, međutim, potpuno nova rešenja koja su u skladu sa sadašnjom organizacijom javnog tužilaštva. Tako, u stavu 2. ovog člana obavezuje se javni tužilac da rešenje o odbačaju prijave dostavlja podnosiocu i oštećenom, gde se razlika u odnosu na sadašnje rešenje sastoji u tome što se podnosiocu i oštećenom ne dostavlja samo obaveštenje pa se ta lica mogu upoznati, kako sa osnovom za donošenje odluke, tako i sa njenim obrazloženjem. Inače, na ovaj način javna tužilaštva i sada postupaju tako da član 79. stav 2. zakona predstavlja prihvatanje već ustaljene prakse. U stavu 3. istog člana prisutna je izmena koja se tiče opredeljivanja javnog tužioca kome se može podneti prigovor. Zbog hitnosti privrednoprestupnog postupka zadržan je rok od 30 dana za ulaganje prigovora, ali je uneta izmena u odnosu na član 89. važećeg zakona po kome rok za prigovor teče od dana odbacivanja prijave. Stav 4. ovog člana propisuje ovlašćenje i obaveze višeg javnog tužioca u pogledu postupanja po prigovoru. Ovo rešenje se bitno razlikuje od rešenja iz člana 89. stav 4. vežećeg zakona, imajući u vidu da je po sada važećem zakonu viši javni tužilac mogao samo da podnese optužni predlog, ukoliko bi procenio da su navodi prigovora osnovani. U praksi, međutim, najčešće treba izvršiti još neke provere, bilo putem predloga za sprovođenje istražnih radnji, bilo putem zahteva za prikupljanje potrebnih obaveštenja, kako radi donošenja pravilne odluke o pokretanju postupka, tako i radi prikupljanja podataka potrebnih za valjano sačinjavanje optužnog akta. Ovlašćenje višeg javnog tužioca da naloži podnošenje optužnog predloga nižem javnom tužilaštvu u skladu je s načelima o radu tužilaštva propisanih Zakonom o javnom tužilaštvu. Stav 5. člana 89. sada važećeg zakona sadrži rešenje koje je izgubilo značaj, s obzirom da Savezni javni tužilac više ne postoji i da je podela na savezne i republičke propise takođe prestala. Umesto ovlašćenja Saveznog javnog tužioca da pokreće privrednoprestupni postupak, predloženi član 79. stav 5. propisuje obavezu višeg javnog tužioca da svoju odluku povodom prigovora donese u obliku rešenja i da pismeni otpravak tog akta dostavi nižem javnom tužiocu i podnosiocu prigovora. Gledano u celini, član 79. konkretizuje i proširuje obaveze javnih tužilaca u pogledu odbačaja prijava i prigovora.

Čl. 80-85. zakona uređuju pitanja vezana za optužni predlog. U tom smislu treba imati u vidu da se stav 1. člana 80. zakona razlikuje od člana 100. stav 1. važećeg zakona po tome što izričito propisuje da se privrednoprestupni postupak pokreće podnošenjem optužnog predloga javnog tužioca odnosno oštećenog kao tužioca, dok sadašnje rešenje govori o ,,nastavku postupka“ o čemu se ovde ne radi. Takođe, zakon izričito koristi termin ,,privrednoprestupni postupak“ kao opšte prihvaćen naziv za postupak koji se sprovodi radi utvrđivanja postojanja privrednih prestupa i otkrivanja njihovih izvršilaca.

U članu 81. navodi se sadržina optužnog predloga i precizira se koji podaci moraju biti sadržani u optužnom predlogu i to u meri koja je potrebna za utvrđivanje identiteta optuženih lica. Ovakva odredba, uz obavezu suda iz člana 82. zakona da se podneti optužni predlog vrati javnom tužiocu ako ne sadrži sve propisane podatke radi otklanjanja nedostataka u roku od 30 dana, trebalo bi da doprinese praksi da se sada sudu na postupanje dostavljaju potpuni optužni predlozi po kojima se može postupati, kako se sudovi ne bi bavili pronalaženjem okrivljenih i utvrđivanjem njihovog identiteta, što utiče na nepotrebno dugo trajanje postupka.

Novina je u stavu 2. člana 83. zakona prema kome se može odrediti predkid postupka i u odnosu na pravno lice (do sada je to bilo moguće samo u odnosu na odgovorno lice), ako je odgovorno lice jedini osnivač odnosno vlasnik pravnog lica ili jedino ovlašćeno lice. Na ovaj način udovoljeno je zalaganjima više prvostepenih sudova. Istovremeno, dato rešenje doprineće bržem okončanju postupaka koji imaju opisanu pravnu situaciju, pod uslovom da se steknu svi uslovi koji su predviđeni ovom odredbom zakona.. Novina je i u članu 84. zakona koji reguliše slučajeve u kojima će predsednik veća ili sudija odlučiti rešenjem o obustavljanju postupka.

Član 85. zakona odnosi se na obavezu zakazivanja glavnog pretresa, ako predsednik veća ili sudija pojedinac nađe da nema mesta postupanju u smislu 82 – 84. zakona. Izmena u odnosu na član 106. važećeg zakona sastoji se u tome što je izostavljen stav 2. koji propisuje određena ovlašćenja za sudiju pojedinca i skraćeni postupak koji je novim zakonom izostavljen.

U članu 86. zakona sadržana su ista rešenja koja ima važeća odredba člana 108. Zakona o privrednim prestupima. Novina je u stavu 2. ovog člana gde se predviđa da se u pozivu za glavni pretres okrivljenima naznačava da pre početka glavnog pretresa sudu mogu dostaviti pisanu odbranu (što ne isključuje prisustvo okrivljenih na glavnom pretresu i njihovu odbranu), već ima za cilj da se u složenijim predmetima, kada ima više okrivljenih ili više privrednih prestupa u sticaju efikasnije pripremi glavni pretres i skrati vreme njegovog trajanja. U odnosu na postojeće rešenje sada se ostavlja 8 dana kao najmanje potrebno vreme za pripremu odbrane, a ne kao što je do sada bilo najmanje 3 dana.

Odredbe čl. 87, 88. i 90. zakona ne razlikuju se od važećih rešenja iz Zakona o privrednim prestupima (čl. 109, 111, 112.). Novo je rešenje u članu 89. zakona prema kome se izričito propisuje da se glavni pretres mora odložiti ako je zakazan na osnovu optužnog predloga javnog tužioca a javni tužilac a ni lice koje ga zamenjuje ne dođe na glavni pretres. O tome će predsednik veća obavestiti nadležnog neposredno višeg javnog tužioca.

Novo je rešenje i u članu 91. zakona koje predviđa da glavni pretres koji je odložen počinje iznova ako se drži pred izmenjenim većem ili drugim sudijim pojedincem ili ako je odlaganje trajalo duže od dva meseca, ali u tom slučaju sud može po saslušanju stranaka odlučiti da se svedoci i veštaci ne saslušavaju ponovo i da se ne preduzima novi uviđaj, već da se pročitaju iskazi svedoka i veštaka dati na ranijem glavnom pretresu, odnosno da se pročita zapisnik o uviđaju. Ova odredba zakona usklađena je sa rešenjem predviđenim članom 333. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku.

Novo je i rešenje u članu 96. stav 2. zakona da se u presudi naznačuje rok u kome se novčana kazna ima platiti i način zamene novčane kazne kada se ona ni prinudnim putem ne može naplatiti. Pri tome se imalo u vidu, u osnovi, isto rešenje predviđeno članom 380. stav 2. ZKP (koja odredba se ne primenjuje shodno u privrednoprestupnom postupku) ali i odredbe Zakona o izvršenju krivičnih sankcija („Sl.glasnik RS“, broj 85/05) u pogledu izvršenja novčane kazne, odnosno član 179. tog zakona koji se odnosi na zamenu nenaplaćene novčane kazne ili njenog dela kaznom zatvora, kao i član 180. istog zakona koji propisuje shodnu primenu ovog zakona na izvršenje novčane kazne izrečene za privredni prestup. Jasna naznaka osuđenom odgovornom licu u presudi, da će mu izrečena novčana kazna, ako je ne plati u određenom roku, biti zamenjena kaznom zatvora na način kako to predviđaju odredbe navedenog zakona, doprineće efikasnijoj naplati novčanih kazni.

Glava XIII Postupak po pravnim lekovima

U pogledu postupka po pravnim lekovima (žalba na presudu i rešenja, ponavljanje postupka i zahtev za zaštitu zakonitosti ) nema suštinske razlike u odnosu na važeća rešenja iz Zakona o privrednim prestupima. Međutim, kada je u pitanju pravno-tehničko poboljšanje odredaba, izostavljene su one koje su postale bespredmetne (npr. da o zahtevu za zaštitu zakonitosti rešava sud određen republičkim odnosno pokrajinskim zakonom ili da savezni sud rešava o zahtevu za zaštitu zakonitosti zbog povrede saveznog zakona i sl.). Umesto takvih rešenja data su druga, usklađena sa Zakonikom o krivičnom postupku i nadležnošću organa koji odlučuju u ovim postupcima. I sada, kao i u važećem tekstu Zakona o privrednim prestupima u odnosu na predviđene pravne lekove, predviđena je shodna primena odredaba Zakonika o krivičnom postupku, kako je to već navedeno u članu 50. zakona.

Glava XIV Posebni postupci

U ovom delu zakona data su rešenja koja su do sada bila nedovoljno precizna, a sadržana su u Glavi XV i Glavi III važećeg zakona. Sada se najpre u članu 106. zakona definiše postupak za oduzimanje imovinske koristi pribavljene izvršenjem privrednog prestupa u slučaju da je pravno lice ili preduzetnik pre pokretanja postupka ili u toku postupka brisan iz registra. Predviđa se takođe, da se u tom slučaju postupak oduzimanja imovinske koristi na zahtev javnog tužioca sprovodi protiv pravnog lica ili preduzetnika koji je pruzeo imovinu, koji odgovaraju do visine preuzete imovine…, jasno se definiše da će se oduzimanje imovinske koristi izreći u presudi kojom se okrivljeni oglašava krivim. iz čega proizilazi da se ovakva korist ne može zadržati.Opredeljuje se pred kojim sudom se sprovodi postupak za oduzimanje imovinske koristi i to je sud koji je bio mesno nadležan za sprovođenje postupka protiv pravnog lica ili preduzetnika koji je brisan iz registra. Novčani iznos oduzete imovinske koristi pripada budžetu Republike Srbije. U članu 109. zakona utvrđuje se pravo okrivljenog koji je neosnovano osuđen na naknadu štete. Kako je članom 50. zakona predviđena shodna primena odredaba Zakonika o krivičnom postupku koje se odnose na posebne postupke, to su rešenja predviđena u članu 106-109. zakona u dovoljnoj meri uredila ovo pitanje.

Novinu predstavlja postupak za donošenje odluke o rehabilitaciji, za prestanak pravnih posledica osude i zaštitnih mera (čl.110-113. zakona) i posledica je rešenja predviđenih u Glavi V ovog zakona, kao i novih rešenja u Zakoniku o krivičnom postupku.

Glava XV Uslovi za izvršenje odluka

Izvršenje novčane kazne i zaštitne mere bilo je regulisano odredbama člana 148-151. važećeg zakona na nedovoljno precizan i jasan način pa je u praksi bilo teškoća u izvršenju pravnosnažnih i izvršnih odluka iz privrednoprestupnog postupka, tim pre što se u postupku izvršenja ovih odluka primenjuju odredbe Zakona o izvršenju krivičnih sankcija koje upućuju na shodnu primenu Zakona o izvšnom postupku. Sada se ovo pitanje na potpuniji način uređuje. Jasno se precizira da sud koji je doneo odluku u prvom stepenu ovu odluku, kada postane pravnosnažna i izvršna, dostavlja podnosiocu prijave. Na taj način će podnosioci prijava imati jasnu sliku da li je i kako okončan privrednoprestupni postupak koji je inače iniciran prijavom. Do sada je javni tužilac, po pravilu, obaveštavao podnosioce prijava o ishodu podnete prijave, ali nije postojala izričita obaveza suda da obavesti podnosioca prijave o ishodu postupka pa nije bilo ni tačnih podataka kakav je efekat podnetih prijava protiv učinilaca privrednih prestupa, što je imalo za posledicu potpuno neprecizne podatke u javnosti o privrednoprestupnim postupcima i efektima istih. Osim odredaba člana 115. zakona koje se odnose na definisanje kada se izvršava pravnosnažna odluka a koje su postojale i do sada, u novom članu 116. se precizira da rešenje kojim se određuje izvršenje novčane kazne donosi po službenoj dužnosti sud koji je izrekao prvostepenu odluku a izvršenje sprovodi nadležni izvršni sud. Na ovakvo rešenje upućuje Zakon o izvršenju krivičnih sankcija koji u članu 1. reguliše da se tim zakonom, ako posebnim zakonom nije drugačije određeno, uređuje izvršenje sankcija za privredne prestupe, kao i oduzimanje imovinske koristi stečene privrednim prestupom, pri čemu je korišćen i isti termin ,,izvršni sud“.

Novo je i rešenje u članu 119. zakona koje predviđa da se na postupak za naplatu novčane kazne od osuđenog pravnog lica, shodno primenjuju odredbe Zakona o platnom prometu, kao i član 120. zakona koji, pored toga što definiše način prinudne naplate novčane kazne od osuđenog odgovornog lica, precizira da se u postupku za prinudnu naplatu novčane kazne od osuđenog odgovornog lica shodno primenjuju odredbe Zakona o izvršnom postupku, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.

Nova je i odredba člana 122. zakona koja se odnosi na zamenu nenaplaćene novčane kazne kaznom zatvora u skladu sa odredbama Krivičnog zakonika i određivanje položaja osuđenog lica koji ima u takvom slučaju isti položaj kao i lice koje izdržava kaznu zatvora izrečenu za prekršaj. Trebalo bi da ovakva rešenja doprinesu efikasnijoj naplati novčanih kazni izrečenih za privredne prestupe.

Izvršenje zaštitnih mera je u tekstu zakona, takođe potpunije regulisano, za razliku od važećeg zakona. Jasno se u novom članu 123. zakona precizira da se na izvršenje zaštitnih mera izrečenih za privredne prestupe shodno primenjuju odredbe Zakona o izvršenju krivičnih sankcija, ako ovim zakonom nije drugačije određeno. U odredbi člana 124. zakona uređuje se obaveza dostavljanja pravnosnažne odluke suda organu nadležnom za vođenje poslova registracije pravnih i drugih lica radi upisa odnosno evidencije izrečene mere kao i nadležnom inspekcijskom organu koji se, prema članu 125. stara o izvršavanju izrečene mere i koji o tome obaveštava sud koji je meru izrekao. Nova je i odredba člana 126. zakona prema kojoj kada je izrečena zaštitna mera javnog objavljivanja presude, sud koji je u sudio u prvom stepenu, dostavlja izvršnu odluku na objavljivanje uredniku sredstva javnog informisanja a troškove javnog objavljivanja presude snosi osuđeni. I ova rešenja bi trebalo da doprinesu efikasnijem i bržem postupku uopšte i omoguće potpunije ostvarivanje svrhe izrečenih sankcija.

Glava XVI Prelazne i završne odredbe

Ove odredbe na uobičajeni način uređuju pitanje načina sprovođenja privrednoprestupnog postupka u zavisnosti od činjenice kada je sudu podnet optužni predlog. Ako je to učinjeno pre stupanja na snagu zakona, postupak će se sprovesti po propisima koji su bili na snazi do dana stupanja na snagu ovog zakona. Ako je, pak, viši sud posle stupanja na snagu ovog zakona ukinuo odluku prvostepenog suda i predmet vratio na ponovno suđenje, postupak će se sprovesti po ovom zakonu. Odredbom člana 129. i člana 130. zakona predviđeno je da danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o privrednim prestupima („Službeni list SFRJ“, br. 4/77…, „Službeni glasnik RS“, broj 101/05), kao i da ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u ,,Službenom glasniku RS“, a da će se primenjivati sa odložnim rokom, 1. juna 2007. godine, što je u skladu sa početkom primene Zakonika o krivičnom postupku.

4. OBEZBEĐENjE SREDSTAVA POTREBNIH

ZA SPROVOĐENjE ZAKONA

Za sprovođenje ovog zakona nije potrebno obezbediti dodatna sredstva u budžetu Republike Srbije

5. ANALIZA EFEKATA ZAKONA

Analiza efekata Zakona o privrednim prestupima nije potrebna, budući da njegova primena neće izazvati dodatne troškove građanima i privredi.

Ostavite komentar