Strategija za prevenciju i kontrolu hroničnih nezaraznih bolesti

Na osnovu člana 45. stav 1. Zakona o Vladi („Službeni glasnik RS”, br. 55/05, 71/05-ispravka, 101/07 i 65/08),

Vlada donosi,

STRATEGIJU ZA PREVENCIJU I KONTROLU HRONIČNIH

NEZARAZNIH BOLESTI

1. UVOD

Strategija za prevenciju i kontrolu hroničnih nezaraznih bolesti Republike Srbije predstavlja sveobuhvatnu strategiju unapređenja zdravlja stanovništva Republike Srbije, kako dece tako i odraslih, aktivno je usmerena na grupe i pojedince sa povećanim rizikom od nastanka hroničnih nezaraznih bolesti (u daljem tekstu: HNB), kao i na već obolele od HNB kojima su neophodni efikasno lečenje i adekvatna nega.

Glavni ciljevi Strategije za prevenciju i kontrolu hroničnih nezaraznih bolesti (u daljem tekstu: Strategija) su značajno smanjenje obolevanja i umiranja stanovnika Republike Srbije od HNB, poboljšanje njihovog kvaliteta života i smanjenje nejednakosti u zdravlju. Integrisana akcija društva treba da bude usmerena na faktore rizika i socijalno-ekonomske odrednice zdravlja, ali i na jačanje zdravstvenog sistema Republike Srbije, kako bi bio u stanju da odgovori na sve veće opterećenje stanovništva HNB.

Strategijom su obuhvaćene kardiovaskularne bolesti, maligni tumori, dijabetes, hronična opstruktivna bolest pluća i bolesti mišićno-koštanog sistema (bez povreda), jer ove HNB već decenijama čine veliki deo opterećenja bolestima u Republici Srbiji, a imaju zajedničke faktore rizika (pušenje, konzumiranje alkohola, nepravilna ishrana i fizička neaktivnost) i socijalno-ekonomske odrednice. Kardiovaskularne bolesti su vodeći uzrok umiranja, dok su maligni tumori na drugom mestu. Strategija je razvijena kroz konsultativni proces sa ekspertima Svetske zdravstvene organizacije (u daljem tekstu: SZO), nacionalnim ekspertima, udruženjima i drugim zainteresovanima. Evropska strategija za prevenciju i kontrolu HNB predstavljala je okvir za izradu ove strategije koja je pisana u skladu sa postojećim međunarodnim i nacionalnim strateškim dokumentima koji se odnose na HNB i njihove glavne faktore rizika. Strategija predstavlja kontinuitet postojećih nacionalnih strategija koje dopunjuje i objedinjuje.

Investiranje u dobro zdravlje stanovnika predstavlja dobit ne samo za pojedinca, već i za čitavo društvo i zato je neophodna zajednička akcija raznih društvenih činilaca. Kao dokument od nacionalnog značaja, Strategija predstavlja instrument za uključivanje svih značajnih činilaca društva u cilju očuvanja i unapređenja zdravlja stanovnika Republike Srbije, sprečavanja njihovog preveremenog umiranja od HNB, kao i invaliditeta.

2. OPTEREĆENjE HRONIČNIM NEZARAZNIM BOLESTIMA

ANALIZA POSTOJEĆE SITUACIJE

Od svih poremećaja zdravlja, stanovništvo Republike Srbije je najviše opterećeno hroničnim nezaraznim bolestima. Vodeći uzroci smrti u našoj zemlji gotovo su identični vodećim uzrocima smrti u razvijenim delovima sveta.

Bolesti srca i krvnih sudova i maligni tumori činili su preko tri četvrtine svih uzroka smrti u Republici Srbiji u 2006. godini. U strukturi mortaliteta bolesti srca i krvnih sudova činile su više od polovine svih smrtnih ishoda (57,3%), a skoro svaka peta osoba (19,7%) umrla je zbog malignog tumora. Od ukupnog broja umrlih za 3,8% stanovnika razlog umiranja bile su povrede i trovanja, za 2,5% komplikacije dijabetesa, a za 1,8% hronična opstruktivna bolest pluća ili astma (tabela 1).

Tabela 1. Vodeći uzroci umiranja prema polu u Republici Srbiji, 2006. godina

Rang Grupa oboljenja(šifre prema MKB-10) Muškarci Žene Ukupno Broj % Broj % Broj % 1 Bolesti srca i krvnih sudova (I00-I99) 27190 52,0 31735 62,8 58925 57,3 2 Maligni tumori (C00-C97) 11495 22,0 8722 17,3 20217 19,7 3 Povrede i trovanja (S00-T98) 2772 5,3 1097 2,2 3869 3,8 4 Dijabetes (E10-E14) 1068 2,0 1473 2,9 2541 2,5 5 Opstruktivna bolest pluća i astma (J44-J45) 1232 2,3 646 1,3 1878 1,8 6 Ostali uzroci smrti 8568 16,4 6886 13,5 15454 14,9 Svi uzroci smrti (A00-T98) 52325 100,0 50559 100,0 102884 100,0

Izvor: nepublikovani podaci Republičkog zavoda za statistiku obrađeni u Institutu za javno zdravlje Srbije „dr Milan Jovanović-Batut” (U daljem tekstu: Institut za javno zdravlje Srbije).

Vodeći uzroci umiranja u Republici Srbiji bez podataka za autonomne pokrajine, (tabele 2 i 3), gotovo su identični vodećim uzrocima umiranja u Republici Srbiji.

Tabela 2. Vodeći uzroci umiranja prema polu u Autonomnoj pokrajini Vojvodini, 2006. godina

Rang Grupa oboljenja(šifre prema MKB-10) Muškarci Žene Ukupno Broj % Broj % Broj % 1 Bolesti srca i krvnih sudova (I00-I99) 7451 50,4 8876 62,0 16327 56,1 2 Maligni tumori (C00-C97) 3527 23,8 2576 18,0 6103 21,0 3 Povrede i trovanja (S00-T98) 904 6,1 390 2,7 1294 4,4 4 Dijabetes (E10-E14) 343 2,3 526 3,7 869 3,0 5 Opstruktivna bolest pluća i astma (J44-J45) 334 2,3 153 1,1 487 1,7 6 Ostali uzroci smrti 2235 15,1 1799 12,5 4034 13,8 Svi uzroci smrti (A00-T98) 14794 100,0 14320 100,0 29114 100,0

Izvor: nepublikovani podaci Republičkog zavoda za statistiku obrađeni u Institutu za javno zdravlje Srbije

Tabela 3. Vodeći uzroci umiranja prema polu u Republici Srbiji bez podataka za autonomne pokrajine, 2006. godina

Rang Grupa oboljenja(šifre prema MKB-10) Muškarci Žene Ukupno Broj % Broj % Broj % 1 Bolesti srca i krvnih sudova (I00-I99) 19739 52,6 22859 63,1 42598 57,7 2 Maligni tumori (C00-C97) 7968 21,2 6146 17,0 14114 19,1 3 Povrede i trovanja (S00-T98) 1868 5,0 707 2,0 2575 3,5 4 Opstruktivna bolest pluća i astma (J44-J45) 898 2,4 493 1,4 1391 1,9 5 Dijabetes (E10-E14) 725 1,9 947 2,6 1672 2,3 6 Ostali uzroci smrti 6333 16,9 5087 13,9 11420 15,5 Svi uzroci smrti (A00-T98) 37531 100,0 36239 100,0 73770 100,0

Izvor: nepublikovani podaci Republičkog zavoda za statistiku obrađeni u Institutu za javno zdravlje Srbije

Uočene razlike između pojedinih upravnih okruga mogu se objasniti različitim kvalitetom podataka. U Republici Srbiji je 2006. godine procenat simptoma i nedovoljno definisanih stanja iznosio 4,8% (u Autonomnoj pokrajini Vojvodina 3,1%, u Republici Srbiji bez podataka za autonomne pokrajine 5,4%, a u pojedinim upravnim okruzima i preko 10%), zbog čega je neophodna obazrivost pri analizi i donošenju zaključaka.

Prema rezultatima istraživanja studije „Opterećenje bolestima i povredama u Republici Srbiji” Ministarstva zdravlja (2003) ishemijska bolest srca, cerebrovaskularna bolest, rak pluća, unipolarna depresija i dijabetes činili su skoro dve trećine ukupnog opterećenja bolešću, računatog za 18 poremećaja zdravlja u Republici Srbiji u 2000. godini. Pet vodećih uzroka smrti za muškarce bili su ishemijska bolest srca, šlog, rak pluća, saobraćajni traumatizam i unipolarna depresija, dok su za žene to bili šlog, unipolarna depresija, ishemijska bolest srca, rak dojke i dijabetes (tabela 4).

Tabela 4. Godine života korigovane u odnosu na nesposobnost (DALI na 1000)* od najčešćih poremećaja zdravlja prema polu u Republici Srbiji u 2000. godini

_____________________________________________________________________________

Poremećaj zdravlja Muškarci Rang Žene Rang Ishemijska bolest srca 18,1 1 7,9 3 Cerebrovaskularna bolest (šlog) 12,4 2 10,3 1 Rak pluća 8,8 3 2,2 7 Saobraćajni traumatizam 6,7 4 1,8 12 Hronična opstruktivna bolest pluća 5,7 5 5,8 8 Unipolarna depresija 5,3 7 8,8 2 Rak dojke – – 4,3 4 Dijabetes 3,2 8 3,0 5

_____________________________________________________________________________________________

Izvor: Studija „Opterećenje bolestima i povredama u Republici Srbiji” Ministarstva zdravlja (2003)*prema standardnoj populaciji sveta

DALI – godine života korigovane u odnosu na nesposobnost

2.1. Kardiovaskularne bolesti

Bolesti srca i krvnih sudova (U daljem tekstu: KVB) predstavljaju vodeći uzrok obolevanja i umiranja u svetu. Prema proceni SZO u 2006. godini u svetu je od KVB umrlo 17,5 miliona ljudi, što predstavlja 30% svih uzroka smrti (3). U istoj godini u Republici Srbiji je od KVB umrlo 58.925 osoba (27.190 muškaraca i 31.735 žena). Ishemijska bolest srca i cerebrovaskularne bolesti vodeći su uzroci smrtnosti u ovoj grupi oboljenja (tabela 5).

Standardizovana stopa mortaliteta od bolesti srca i krvnih sudova u Republici Srbiji u 2006. godini iznosila je 567,0 na 100.000 stanovnika (tabela 5). U odnosu na prosečnu standardizovanu stopu mortaliteta u Evropi od 479,4 na 100.000, Republika Srbija se te godine nalazila u grupi zemalja sa visokim rizikom umiranja od KVB.

Tabela 5. Mortalitet od kardiovaskularnih bolesti prema uzroku i polu u Republici Srbiji u 2006. godini

KVB(šifre prema MKB-10) Pol Muškarci Žene Ukupno Bolesti srca ikrvnih sudova(I00-I99) Broj umrlih 27190 31735 58925 Mortalitet* 754,5 833,4 795,0 Stand. mortalitet** 632,6 507,6 567,0 Ishemijska bolest srca(I20-I25) Broj umrlih 7382 6390 13772 Mortalitet* 204,8 167,8 185,8 Stand. mortalitet** 168,9 103,0 133,6 Cerebrovaskularne bolesti(I60-I69) Broj umrlih 7557 9840 17397 Mortalitet* 209,7 258,4 234,7 Stand. mortalitet** 168,9 153,0 160,8

Izvor: nepublikovani podaci Republičkog zavoda za statistiku obrađeni u Institutu za javno zdravlje Srbije

* na 100.000 stanovnika

** prema standardnoj populaciji Evrope

U odnosu na prikazanu stopu mortaliteta od KVB u Republici Srbiji je iste godine uočena viša standardizovana stopa mortaliteta od KVB u Autonomnoj pokrajini Vojvodini: 632,6 na 100.000 (tabela 6), dok je u Republici Srbiji bez podataka za autonomne pokrajine bila nešto niža: 544,2 na 100.000 stanovnika (tabela 7).

Tabela 6. Mortalitet od kardiovaskularnih bolesti prema uzroku i polu u Autonomnoj pokrajini Vojvodini, 2006. godina

KVB(šifre prema MKB-10) Pol Muškarci Žene Ukupno Bolesti srca ikrvnih sudova(I00-I99) Broj umrlih 7451 8876 16327 Mortalitet* 766,1 861,7 815,3 Stand. mortalitet** 728,0 550,4 632,6 Ishemijska bolest srca(I20-I25) Broj umrlih 2055 1720 3775 Mortalitet* 211,3 167,0 188,5 Stand. mortalitet** 189,8 107,6 145,6 Cerebrovaskularne bolesti(I60-I69) Broj umrlih 1799 2321 4120 Mortalitet* 185,0 225,3 205,7 Stand. mortalitet** 168,2 140,1 153,3

Izvor: nepublikovani podaci Republičkog zavoda za statistiku obrađeni u Institutu za javno zdravlje Srbije

* na 100.000 stanovnika

** prema standardnoj populaciji Evrope

Tabela 7. Mortalitet od kardiovaskularnih bolesti prema uzroku i polu u Republici Srbiji bez podataka za autonomne pokrajine, 2006. godina

KVB(šifre prema MKB-10) Pol Muškarci Žene Ukupno Bolesti srca ikrvnih sudova(I00-I99) Broj umrlih 19739 22859 42598 Mortalitet* 750,2 822,9 787,5 Stand. mortalitet** 601,3 492,1 544,2 Ishemijska bolest srca(I20-I25) Broj umrlih 5327 4670 9997 Mortalitet* 202,5 168,1 184,8 Stand. mortalitet** 161,3 101,3 129,1 Cerebrovaskularne bolesti(I60-I69) Broj umrlih 5758 7519 13277 Mortalitet* 218,8 270,7 245,5 Stand. mortalitet** 168,5 157,6 163,1

Izvor: nepublikovani podaci Republičkog zavoda za statistiku obrađeni u Institutu za javno zdravlje Srbije

* na 100.000 stanovnika

** prema standardnoj populaciji Evrope

Rezultati studije „Opterećenje bolestima i povredama u Republici Srbiji” Ministarstva zdravlja (2003) pokazali su da bi najveći porast očekivanog trajanja života na rođenju u 2000. godini nastao eliminacijom mortaliteta od ishemijske bolesti srca kod muškaraca (za 2,4 godine) i eliminacijom cerebrovaskularnih bolesti kod žena (za 2,1 godinu).

U ukupnom rangiranju obolenja prema godinama života korigovanim u odnosu na nesposobnost (DALI) u 2000. godini, ishemijska bolest srca nalazila se na prvom mestu, a cerebrovaskularna obolenja bila su na drugom mestu.

Opterećenje ishemijskom bolešću srca u Republici Srbiji bez podataka za teritoriju Autonomne pokrajine Kosovo i Metohija bilo je odgovorno za 150.889 DALI-ja, dok su cerebrovaskularne bolesti bile odgovorne za 136.090 DALI-ja. Opterećenje ishemijskom bolešću srca bilo je mnogo veće za muškarce nego za žene, mada se poslednjih godina beleži porast i u ženskoj populaciji, u kojoj je inače veće opterećenje cerebrovaskularnim bolestima. Vrednosti DALI-ja za ishemijsku bolest srca i cerebrovaskularna obolenja rastu sa godinama života kod osoba oba pola.

Akutni koronarni sindrom (u daljem tekstu: AKS) podrazumeva grupu različitih kliničkih stanja koja nastaju kao posledica akutne ishemije miokarda, a ispoljava se kao nestabilna angina pektoris, odnosno, kao akutni infarkt miokarda.

Prema podacima Registra za akutni koronarni sindrom (AKS) Republike Srbije, tokom 2006. godine u našoj zemlji registrovano je 20.549 novoobolelih od AKS-a. Stopa incidencije iznosila je 277,3 na 100.000 stanovnika. Standardizovane stope incidencije od AKS bile su u Autonomnoj pokrajini Vojvodini nešto više, a u Republici Srbiji bez podataka za autonomne pokrajine nešto niže u odnosu na republički prosek (tabela 8).

Tabela 8. Broj novoobolelih i incidencija od AKS-a prema polu u Republici Srbiji, 2006. godini

AKS(I20.0 + I21 + I22) Pol Muškarci Žene Ukupno Republika Srbija bez podataka za AP Kosovo i Metohija Broj novoobolelih 12.679 7,870 20,549 Incidencija* 351,8 206,7 277,3 Stand. Incidencija** 293,1 139,2 210,8 Autonomna pokrajina Vojvodina Broj novoobolelih 3,708 2,224 5,932 Incidencija* 381,3 215,9 296,2 Stand. incidencija** 337,4 148,1 234,3 Republika Srbija bez podataka za autonomne pokrajine Broj novoobolelih 8,971 5,646 14,617 Incidencija* 341,0 203,3 270,2 Stand. incidencija** 278,0 136,1 202,4

Izvor: Registar za AKS u Republici Srbiji, 2006, Institutu za javno zdravlje Srbije

* na 100.000 stanovnika

** prema standardnoj populaciji Evrope

Stope incidencije od AKS u oba regiona bile su više kod muškaraca.

U Republici Srbiji je tokom 2006. godine evidentirano 7.947 smrtnih ishoda od AKS-a. Stopa mortaliteta iznosila je 107,2 na 100.000 stanovnika. Standardizovane stope mortaliteta od AKS bile su u Autonomnoj pokrajini Vojvodina više, a u Republici Srbiji bez podataka za autonomne pokrajine niže u odnosu na republički prosek (tabela 9).

Tabela 9. Broj umrlih i mortalitet od AKS-a prema polu u Republici Srbiji,

2006.godina

AKS Pol Muškarci Žene Ukupno Republika Srbija bez podataka za AP Kosovo i Metohija Broj umrlih 4.757 3.190 7.947 Mortalitet* 132,0 83,0 107,2 Stand. mortalitet** 106,9 51,4 76,8 Autonomna pokrajinaVojvodina Broj umrlih 1.462 959 2.421 Mortalitet* 150,3 93,1 120,9 Stand. mortalitet** 132,4 58,8 92,1 Republika Srbija bez podataka za autonomne pokrajine Broj umrlih 3.295 2.231 5.526 Mortalitet* 125,2 80,3 102,2 Stand. mortalitet** 98,0 48,7 71,4

Izvor: nepublikovani podaci Republičkog zavoda za statistiku obrađeni u Institutu za javno

zdravlje Srbije

* na 100.000 stanovnika

** prema standardnoj populaciji Evrope

Stope mortaliteta od AKS u Republici Srbiji bile su više kod muškaraca.

2.2. Maligne bolesti

Procenjuje se da preko 22 miliona ljudi u svetu živi sa rakom. Svake godine registruje se oko deset milion novoobolelih, od čega oko 60% u zemljama u razvoju.

Posle KVB, maligni tumori predstavljaju najčešći uzrok umiranja u našoj zemlji. U Republici Srbiji je u 2006. godini od raka umrlo 20.217 osoba (11.495 muškaraca i 8.722 žene). Standardizovana stopa mortaliteta iznosila je 202,7 na 100.000, što je Republiku Srbiju svrstalo među zemlje sa srednjim rizikom umiranja od malignih bolesti u Evropi. Standardizovane stope mortaliteta od raka bile su više u Autonomnoj pokrajini Vojvodina, a niže u Republici Srbiji bez podataka za autonomne pokrajine u odnosu na republički prosek. Vrednosti stopa su bile više kod osoba muškog pola (tabela 10).

Tabela 10. Mortalitet od malignih tumora prema polu u Republici Srbiji u

2006. godini

Svi maligni tumori(C00-C97) Pol Muškarci Žene Ukupno Republika Srbija bez podataka za AP Kosovo i Metohija Broj umrlih 11.495 8.722 20.217 Mortalitet* 319,0 229,1 272,8 Stand. mortalitet** 257,8 159,0 202,7 Autonomna pokrajina Vojvodina Broj umrlih 3.527 2.576 6.103 Mortalitet* 362,7 250,1 304,8 Stand. mortalitet** 317,5 177,9 237,0 Republika Srbija bez podataka za autonomne pokrajine Broj umrlih 7.968 6.146 14.114 Mortalitet* 302,8 221,3 260,9 Stand. mortalitet** 238,1 152,0 190,6

Izvor: nepublikovani podaci Republičkog zavoda za statistiku obrađeni u Institutu za javno zdravlje Srbije

* na 100.000 stanovnika

** prema standardnoj populaciji Evrope

Na osnovu podataka Registra za rak Republike Srbije bez podataka za autonomne pokrajine, u 2004. godini standardizovane stope incidencije od malignih tumora iznosile su 393,5 na 100.000 muškaraca i 329,7 na 100.000 žena (tabela 11).

Tabela 11. Broj novoobolelih osoba sa stopama incidencije od svih lokalizacija malignih tumora prema polu, Republika Srbija bez podataka za autonomne pokrajine, 2004. godina

Oboljenje(šifre prema MKB-10) Pol Pol Muškarci Žene Ukupno Maligni tumori(C00-C97) Broj novoobolelih 12.801 11.954 24.755 Incidencija* 483,4 428,0 455,0 Stand. incidencija** 399,0 332,0 365,5

Izvor: Registar za rak u Republici Srbiji bez podataka za Autonomne pokrajine, Incidencija i mortalitet od raka u Republici Srbiji bez podataka za autonomne pokrajine, 2004. godine, Institut za javno zdravlje Srbije

* na 100.000 stanovnika

** prema standardnoj populaciji Evrope

Prema podacima registra za rak, muškarci su najviše obolevali i umirali od raka pluća, kolona i rektuma, prostate i želuca, a žene od raka dojke, pluća, kolona i rektuma, grlića materice i želuca.

Standardizovane stope mortaliteta bile su više u Autonomnoj pokrajini Vojvodina, a niže u Republici Srbiji bez podataka za autonomne pokrajine u odnosu na republički prosek za sve vodeće lokalizacije malignih tumora, sa izuzetkom raka grlića materice od koga se češće umiralo u Republici Srbiji bez podataka za autonomne pokrajine (tabele 12, 13 i 14).

Tabela 12. Mortalitet od vodećih lokalizacija malignih tumora prema polu u Republici Srbiji u 2006. godini

Lokalizacija malignog tumora(šifre prema MKB-10) Pol Muškarci Žene Ukupno Pluća i bronh(C34) Broj 3.693 1.136 4.829 Sirovi mortalitet* 102,5 29,8 65,2 Stand. mortalitet** 82,9 21,5 49,4 Kolon i rektum(C18-C20) Broj 1.358 1.045 2.403 Sirovi mortalitet* 37,7 27,4 32,4 Stand. mortalitet** 29,7 17,9 23,1 Dojka(C50) Broj 36 1.574 1.610 Sirovi mortalitet* 1,0 41,3 21,7 Stand. mortalitet** 0,8 29,6 16,6 Grlić materice(C53) Broj –  481 – Sirovi mortalitet* –  12,6 – Stand. mortalitet** –  10,0 – Prostata(C61) Broj 901 – – Sirovi mortalitet* 25,0 –  – Stand. mortalitet** 19,6 –  – Želudac(C16) Broj 665 402 1.067 Sirovi mortalitet* 18,5 10,6 14,4 Stand. mortalitet** 14,7 6,9 10,4

Izvor: publikovani podaci Republičkog zavoda za statistiku obrađeni u Institutu za javno zdravlje Srbije

* na 100.000 stanovnika

** prema standardnoj populaciji Evrope

Tabela 13. Mortalitet od vodećih lokalizacija malignih tumora prema polu u Autonomnoj pokrajini Vojvodini 2006. godina

Lokalizacija malignog tumora(šifre prema MKB-10) Pol Muškarci Žene Ukupno Pluća i bronh(C34) Broj 1.222 381 1.603 Sirovi mortalitet* 125,7 37,0 80,1 Stand. mortalitet** 108,4 27,0 62,8 Kolon i rektum(C18-C20) Broj 433 333 766 Sirovi mortalitet* 44,5 32,3 38,3 Stand. mortalitet** 38,7 21,9 28,9 Dojka(C50) Broj 6 495 501 Sirovi mortalitet* 0,6 48,1 25,0 Stand. mortalitet** 0,6 35,4 20,1 Grlić materice(C53) Broj –  122 – Sirovi mortalitet* –  11,8 – Stand. mortalitet** –  9,8 – Prostata(C61) Broj 245 –  – Sirovi mortalitet* 25,2 –  – Stand. mortalitet** 22,8 –  – Želudac(C16) Broj 178 119 297 Sirovi mortalitet* 18,3 11,6 14,8 Stand. mortalitet** 16,2 7,6 11,2

Izvor: nepublikovani podaci Republičkog zavoda za statistiku obrađeni u Institutu za javno zdravlje Srbije

* na 100.000 stanovnika

** prema standardnoj populaciji Evrope

Tabela 14. Mortalitet od vodećih lokalizacija malignih tumora prema polu u Republici Srbiji bez podataka za autonomne pokrajine 2006. godine

Lokalizacija malignog tumora(šifre prema MKB-10) Pol Muškarci Žene Ukupno Pluća i bronh(C34) Broj 2471 755 3226 Sirovi mortalitet* 93,9 27,2 59,6 Stand. mortalitet** 74,4 19,4 44,7 Kolon i rektum(C18-C20) Broj 925 712 1637 Sirovi mortalitet* 35,2 25,6 30,3 Stand. mortalitet** 26,9 16,5 21,1 Dojka(C50) Broj 30 1079 1109 Sirovi mortalitet* 1,14 38,8 20,5 Stand. mortalitet** 0,9 27,5 15,4 Grlić materice(C53) Broj –  359 – Sirovi mortalitet* –  12,9 – Stand. mortalitet** –  10,0 – Prostata(C61) Broj 656 –  – Sirovi mortalitet* 24,9 –  – Stand. mortalitet** 18,7 –  – Želudac(C16) Broj 487 283 770 Sirovi mortalitet* 18,5 10,2 14,2 Stand. mortalitet** 14,2 6,6 10,1

Izvor: nepublikovani podaci Republičkog zavoda za statistiku obrađeni u Institutu za javno zdravlje Srbije

* na 100.000 stanovnika

** prema standardnoj populaciji Evrope

Od svih malignih tumora koji su analizirani u studiji „Opterećenje bolestima i povredama u Republici Srbiji” Ministarstva zdravlja (2003), opterećenje rakom pluća je na prvom mestu (59.088 DALI-ja), a zatim slede kolorektalni rak (26.007 DALI-ja), rak dojke (23.868 DALI-ja), rak želuca (16.487 DALI-ja) i rak grlića materice (8.230 DALI-ja), što ukupno iznosi 133.689 DALI-ja.

U ukupnom rangiranju 18 odabranih bolesti i povreda, zasnovanom na DALI-jima, u Republici Srbiji se u 2000. godini rak pluća nalazio na trećem mestu, rak debelog creva i rektuma na 7, rak dojke na 8, a rak želuca na 10. mestu .

2.3. Hronične nezarazne respiratorne bolesti

U svetu stotine miliona ljudi boluje od hroničnih respiratornih oboljenja, od toga je 300 miliona obolelih od astme i 80 miliona obolelih od hronične opstruktivne bolesti pluća (u daljem tekstu: HOBP).

Sa standardizovanom stopom mortaliteta od 17,3 na 100.000 stanovnika u 2006. godini, u odnosu na druge evropske zemlje, Republika Srbija se nalazi među zemljama sa srednje visokim rizikom umiranja od HOBP (tabela 15).

Tabela 15. Broj umrlih osoba i stope mortaliteta od hronične opstruktivne bolesti pluća (HOBP) i astme prema polu, Republika Srbija, 2006. godina

Obolenje(šifre prema MKB-10) Pol Muškarci Žene Ukupno HOBP(J44) Broj 1.232 646 1.878 Sirovi mortalitet* 34,2 17,0 25,3 Stand. mortalitet** 26,9 10,3 17,3 Astma(J45) Broj 172 92 264 Sirovi mortalitet* 4,8 2,4 3,6 Stand. mortalitet** 3,9 1,5 2,5

Izvor: nepublikovani podaci Republičkog zavoda za statistiku obrađeni u Institutu za javno zdravlje Srbije

* na 100.000 stanovnika

** prema standardnoj populaciji Evrope

Standardizovana stopa mortaliteta od HOBP bila je viša u Autonomnoj pokrajini Vojvodini, a niža u Republici Srbiji bez podataka za autonomne pokrajine u odnosu na republički prosek, dok je u pogledu mortaliteta od astme situacija bila obrnuta (tabele 16 i 17).

Tabela 16. Broj umrlih osoba i stope mortaliteta od hronične opstruktivne bolesti pluća (HOBP) i astme prema polu, Autonomna pokrajina Vojvodina, 2006. godina

Obolenje(šifre prema MKB-10) Pol Muškarci Žene Ukupno HOBP(J44) Broj 334 153 487 Sirovi mortalitet* 34,3 14,9 24,3 Stand. mortalitet** 31,0 9,3 17,9 Astma(J45) Broj 39 17 56 Sirovi mortalitet* 4,0 1,7 2,8 Stand. mortalitet** 3,8 0,9 2,0

Izvor: nepublikovani podaci Republičkog zavoda za statistiku obrađeni u Institutu za javno zdravlje Srbije

* na 100.000 stanovnika

** prema standardnoj populaciji Evrope

Tabela 17. Broj umrlih osoba i stope mortaliteta od hronične opstruktivne bolesti pluća (HOBP) i astme prema polu, Republika Srbija bez podataka za autonomne pokrajine, 2006. godina

Obolenja(šifre prema MKB-10) Pol Muškarci Žene Ukupno HOBP(J44) Broj 898 493 1.391 Sirovi mortalitet* 34,1 17,8 25,7 Stand. mortalitet** 25,6 10,6 17,0 Astma(J45) Broj 133 75 208 Sirovi mortalitet* 5,0 2,7 3,9 Stand. mortalitet** 3,9 1,7 2,6

Izvor: nepublikovani podaci Republičkog zavoda za statistiku obrađeni u Institutu za javno zdravlje Srbije

* na 100.000 stanovnika

** prema standardnoj populaciji Evrope

U 2000. godini respiratorne bolesti bile su odgovorne za preko 200 miliona (14%) svih DALI-ja u svetu. U Republici Srbiji je hronična opstruktivna bolest pluća bila zastupljena sa 30.200 DALI-ja, a astma sa 12.989 DALI-ja.

2.4. Dijabetes

Dijabetes se nalazi među pet vodećih uzroka smrti u većini zemalja sveta. Pretpostavlja se da će do 2025. godine od ove bolesti oboleti preko 380 miliona ljudi.

Sa standardizovanom stopom mortaliteta od 23,4 na 100.000 stanovnika u 2006. godini, u odnosu na druge evropske zemlje, Republika Srbija se nalazila među zemljama sa srednje visokim rizikom umiranja od ove bolesti.

U odnosu na republički prosek standardizovana stopa mortaliteta od dijabetesa bila je znatno viša u Autonomnoj pokrajini Vojvodina, a nešto niža u Republici Srbiji bez podataka za autonomne pokrajine (tabela 18).

Tabela 18. Mortalitet od dijabetesa prema polu u Republici Srbiji u 2006. godini

Dijabetes (E10-E14) Pol Muškarci Žene Ukupno Republika Srbija bez podataka za AP Kosovo i Metohija Broj umrlih 1.068 1.473 2.541 Mortalitet* 29,6 38,7 34,3 Stand. mortalitet** 23,1 22,6 23,1 Autonomna pokrajinaVojvodina Broj umrlih 343 526 869 Mortalitet* 35,3 51,1 43,4 Stand. mortalitet** 30,3 30,8 31,1 Republika Srbija bez podataka za autonomne pokrajine Broj umrlih 725 947 1672 Mortalitet* 27,6 34,1 30,9 Stand. mortalitet** 20,9 19,7 20,4

Izvor: nepublikovani podaci Republičkog zavoda za statistiku obrađeni u Institutu za javno zdravlje Srbije

* na 100.000 stanovnika

** prema standardnoj populaciji Evrope

Prema podacima Registra za dijabetes Republike Srbije, od dijabetesa tipa jedan tokom 2006. godine registrovana je 361 novoobolela osoba uzrasta od 0 do 29. godina, a standardizovana stopa incidencije za navedeni uzrast iznosila je 13,4 na 100.000 stanovnika. Stope su bile su nešto više u Republici Srbiji bez podataka za autonomne pokrajine, a niže u Autonomnoj pokrajini Vojvodina u odnosu na republički prosek (tabela 19).

Tabela 19. Broj novoobolelih i incidencija dijabetesa tipa jedan za uzrast 0-29 godina, prema polu u Republici Srbiji, 2006. godina

Dijabetes tipa 1(E10-E14) Pol Muškarci Žene Ukupno Republika Srbija bez podataka za AP Kosovo i Metohija Broj novoobolelih 197 164 361 Incidencija* 14,6 12,7 13,7 Stand. incidencija** 14,2 12,7 13,4 Autonomna pokrajinaVojvodina Broj novoobolelih 48 44 92 Incidencija* 12,9 12,5 12,7 Stand. incidencija** 12,3 12,4 12,3 Republika Srbija bez podataka za autonomne pokrajine Broj novoobolelih 149 120 269 Incidencija* 15,3 12,8 14,1 Stand. incidencija** 14,9 12,8 13,9

Izvor: Registar za dijabetes u Republici Srbiji, 2006, Institut za javno zdravlje Srbije

* na 100.000 stanovnika

** prema standardnoj populaciji Evrope

Prema istom izvoru, od dijabetesa tip dva tokom 2006. godine u našoj zemlji registrovana je 17.891 novoobolela osoba, a standardizovana stopa incidencije iznosila je 197,0 na 100.000 stanovnika. Standardizovane stope incidencije od ovog tipa dijabetesa bile su više u Autonomnoj pokrajini Vojvodini, a niže u Republici Srbiji bez podataka za autonomne pokrajine u odnosu na republički prosek (tabela 20).

Tabela 20. Broj novoobolelih i incidencija dijabetesa tipa dva, prema polu i regionima u Republici Srbiji, 2006. godina

Dijabetes tipa 2(E10-E14) Pol Muškarci Žene Ukupno Republika Srbija bez podataka za AP Kosovo i Metohija Broj novoobolelih 8.751 9,140 17.891 Incidencija* 242,8 240,0 241,4 Stand. incidencija** 209,9 184,7 197,0 Autonomna pokrajinaVojvodina Broj novoobolelih 2.551 2.786 5.337 Incidencija* 262,3 270,5 266,5 Stand. incidencija** 234,6 213,3 224,0 Republika Srbija bez podataka za autonomne pokrajine Broj novoobolelih 6.200 6.354 12.554 Incidencija* 235,6 228,7 232,1 Stand. incidencija** 200,6 174,0 186,7

Izvor: Registar za dijabetes u Republici Srbiji, 2006, Institut za javno zdravlje Srbije

* na 100.000 stanovnika

** prema standardnoj populaciji Evrope

Prevalencija dijabetesa u Republici Srbiji u 2000. godini procenjena je na oko 47 na 1000 stanovnika, dok je opterećenje ovom bolešću iznosilo 37.336 DALI-ja i bilo nešto veće kod ženske nego kod muške populacije. U ukupnom rangiranju dijabetes se u 2000. godini u Republici Srbiji nalazio na petom mestu kod osoba oba pola.

2.5. Mišićno-koštane bolesti i bolesti vezivnog tkiva (MKB10: M00−99)

Mišićno-koštani poremećaji su glavni uzrok izgubljenih godina života zbog bolesti i sledstvene nesposobnosti odnosno invalidnosti u svim zemljama. Njihov veliki uticaj na društvo proističe iz učestalosti, dugog trajanja i invaliditeta praćenog pogoršanjem kvaliteta života, ali i velikih troškova nastalih kao posledice radne nesposobnosti obolelih i korišćenja resursa zdravstvene i socijalne zaštite za njihovo lečenje i rehabilitaciju. U Evropi skoro četvrtina odraslih osoba ima dugotrajne mišićno-koštane probleme i ograničene svakodnevne aktivnosti. U Republici Srbiji, prema podacima zdravstvenog istraživanja iz 2006. godine 16,8% odraslih stanovnika ima reumatske poremećaje, preko 40% ima ili je imalo bolove u zglobovima, a više od 50% bolove u leđima. Ovi poremećaji zdravlja se javljaju u svakom životnom dobu i predstavljaju najčešći uzrok invalidnosti. Njihova učestalost raste sa starenjem.

3. PREVALENCIJA VODEĆIH FAKTORA RIZIKA ZA NASTANAK HNB

HNB imaju raznovrsnu etiologiju i nastaju kao rezultat složene interreakcije između pojedinaca i sredine u kojoj oni žive. Individualne karakteristike (pol, etnička pripadnost, genetska predispozicija i dr.) zajedno sa socijalno-ekonomskim ograničenjima, kao i ograničenjima spoljašnje sredine (dohodak, obrazovanje, uslovi života i radni uslovi) određuju razlike u izloženosti i osetljivosti pojedinaca za nastanak HNB.

Vodeći faktori rizika za nastanak HNB su pušenje, hipertenzija, hiperholesterolemija, alkohol, gojaznost, nepravilna ishrana i fizička neaktivnost. Navedeni faktori rizika zajednički su za brojne HNB čiji je nastanak, s obzirom na raznovrsnu etiologiju, povezan sa prisustvom dva ili više navedenih faktora rizika. Istraživanje zdravlja stanovništva Republike Srbije iz 2006. godine pokazalo je da 33,6% odraslog stanovništva puši, 40,3% stanovništva svakodnevno ili povremeno konzumira alkohol, 44,3% ima hipertenziju,18,3% je gojazno i 67,7 % nije dovoljno fizički aktivno. U odnosu na prethodno istraživanje iz 2000. godine, među odraslim stanovništvom Republike Srbije u 2006. godini je smanjena učestalost pušenja za 6,9%, konzumiranje alkohola za 7,2% i fizičke neaktivnosti za 7,8%. U istom periodu porasla je prevalencija gojaznosti za 1% i hipertenzije za 2%.

Prevalencija glavnih faktora rizika kod stanovnika Republike Srbije 2000. i 2006. godine prikazana je u tabeli 21.

Tabela 21. Prevalencija faktora rizika kod stanovnika Republike Srbije, 2000. i 2006. godine

Prevalencija faktora rizika (%) Godina 2000. 2006. Pušenje 40,5 33,6 Hipertenzija (TA ≥ 120/80 mmHg) 44,5 46,5 Alkohol (svakodnevno ili povremeno konzumiranje) 47,5 40,3 Gojaznost (BMI ≥ 30 kg/m2) 17,3 18,3 Fizička neaktivnost u slobodno vreme 59,9 67,7

Izvor: Istraživanje zdravlja stanovništva Republike Srbije, Institut za javno zdravlje Srbije, 2000. i 2006

Prevalencija pušenja i hipertenzije u Republici Srbiji 2000. i 2006. godine prikazana je na tabelama 22. i 23.

Tabela 22. Prevalencija pušenja i hipertenzije u Autonomnoj pokrajini Vojvodini, 2000. i 2006. godine

Prevalencija faktora rizika (%) Godina 2000 2006 Pušenje 39,0 37,4 Hipertenzija 47,3 46,1

Izvor: Istraživanje zdravlja stanovništva Srbije, Institut za javno zdravlje Srbije, 2000. i 2006

Tabela 23. Prevalencija pušenja i hipertenzije u Republici Srbiji bez podataka za autonomne pokrajine, 2000. i 2006. godine

Prevalencija faktora rizika (%) Godina 2000. 2006. Pušenje 41,7 32,5 Hipertenzija 43,3 46,0

Izvor: Istraživanje zdravlja stanovništva Republike Srbije, Institut za javno zdravlje Srbije, 2000. i 2006

Godine života korigovane u odnosu na nesposobnost za pojedine faktore rizika prema polu u Republici Srbiji 2000. godine prikazane su u tabeli 24.

Tabela 24. Godine života korigovane u odnosu na nesposobnost (DALI na1000)* za pojedine faktore rizika prema polu, Republika Srbija 2000. godine

Opterećenost faktorima rizika Pol Muškarci Žene Pušenje 35,2 12,5 Hipertenzija (TA ≥ 120/80 mmHg) 21,7 17,5 Hiperholesterolemija 3,1 1,7 Alkohol (svakodnevno ili povremeno konzumiranje) 5,7 1,5 Gojaznost (BMI ≥ 30 kg/m2) 14,9 12,2 Fizička neaktivnost 19,5 16,3

Izvor: Opterećenje bolestima i povredama u Republici Srbiji. Ministarstvo zdravlja, 2003.

*prema standardnoj populaciji sveta

DALI – godine života korigovane u odnosu na nesposobnost

3.1. Pušenje

Prevalencija pušenja u Republici Srbiji, zabeležena 2000. godine kod muškaraca (48%) bila je među najvišima u Evropi, dok je prevalencija pušenja kod žena (33,6%) bila najviša u Evropi.

Prema Globalnom istraživanju pušenja kod mladih (Global Youth Tobacco Survey) sprovedenom u Republici Srbiji 2003. godine među učenicima uzrasta 13–15 godina, zastupljenost pušenja među mladima je, takođe, visoka:

54,7% mladih uzrasta 13–15. godina bar jednom je probalo da puši cigarete;

16,8% devojaka i 15,5% mladića navodi da puši svakodnevno;

97,4% mladih izloženo je duvanskom dimu u svojim domovima, a 91,3% na javnim mestima.

Prema najnovijim rezultatima istraživanja zdravlja stanovništva Republike Srbije (tabela 21) 33,6% odraslih stanovnika je u 2006. godini svakodnevno ili povremeno pušilo duvan. U odnosu na prethodno istraživanje iz 2000. godine prevalencija pušenja duvana smanjena je u proseku za 6,9%, i to kod muškaraca za 9,8%, a kod žena za 3,8%.

U „Studiji opterećenja bolestima i povredama u Republici Srbiji”, pušenje je navedeno kao najznačajniji faktor rizika, odgovoran za 13,7% izgubljenih godina života (YLL-a) u 2000. godini (18% od ukupnih YLL-a kod muškaraca i 7,9% ukupnih YLL-a kod žena). Pušenje predstavlja najčešći pojedinačni uzrok prevremenih smrtnih ishoda na koje se može preventivno delovati. Duvan je najznačajniji poznati kancerogen u humanoj populaciji koji ima najveći uticaj na nastanak raka pluća, ishemijske bolesti srca, srčanog udara i hronične opstruktivne bolesti pluća.

3.2. Alkohol

Upotreba alkohola predstavlja značajan zdravstveni i socijalni problem. Prema rezultatima istraživanja zdravlja stanovništva Republike Srbije u 2006. godini 40,3% stanovnika je svakodnevno ili povremeno konzumiralo alkohol, a broj stanovnika koji nije konzumirao alkohol u odnosu na 2000. godinu povećan je za 5% (tabela 21).

Opterećenje bolešću u Republici Srbiji povezano sa unosom alkohola veće je kod muškaraca nego kod žena. Štetan uticaj alkohola kod žena, procenjen za rak dojke iznosio je 8,5% u ukupnim DALI-jima.

3.3. Nepravilna ishrana

Pravilna i izbalansirana ishrana je jedan od osnovnih preduslova za očuvanje i unapređenje zdravlja ljudi. Osnovni principi pravilne ishrane podrazumevaju redovnost obroka u toku dana, raznovrsnost u izboru namirnica, kao i njihovu odgovarajuću zastupljenost i način pripreme u svakodnevnoj ishrani. Više studija je dokazalo povezanost nepravilne ishrane sa nastankom različitih oboljenja, pre svega sa gojaznošću. Najčešće su bolesti posledica prekomernog unosa masnoća (pre svega životinjskog porekla), soli i šećera, uz malu zastupljenost voća i povrća u ishrani.

Tri glavna obroka u 2006. godini redovno je imalo 56,6% odraslih stanovnika, što predstavlja smanjenje u redovnosti unosa hrane u odnosu na 2000. godinu (tabela 25). Međutim, redovno je doručkovalo više od tri četvrtine (77,6%) stanovnika, a najčešći obrok među stanovništvom Republike Srbije je ručak (najstariji, najsiromašniji i oni koji žive van gradskih naselja redovnije su imali obroke od mlađih, osoba boljeg materijalnog stanja i stanovnika u gradskim naseljima).

U 2006. godini više od polovine stanovnika (57,2%) je u ishrani koristilo pretežno beli hleb, a 14,8% stanovnika crni, ražani i slične vrste hleba. Korišćenje životinjske masti za pripremu obroka smanjeno je u 2006. godini na 33,8% u odnosu na 2000. godinu (40,5%). Sveže povrće je u 2006. godini svakodnevno konzumiralo 54,8% odraslih stanovnika, što je značajno više u odnosu na 2000. godinu kada je to činilo 42,5% stanovnika. Sveže voće je svakodnevno konzumiralo 44,0% stanovnika, što je značajno više u odnosu na 2000. godinu (tabela 25).

Tabela 25. Redovnost obroka i zastupljenost pojedinih namirnica u ishrani odraslog stanovništva Republike Srbije (stariji od 20 godina) 2000. i 2006. godine

Redovnost obroka izastupljenost pojedinih namirnica u ishrani (%) Godina 2000 2006 Tri glavna obroka 71,9 56,6 Korišćenje pretežno belog hleba 43,4 57,2 Korišćenje životinjskih masti 40,5 33,8 Korišćenje ribe manje od jednom nedeljno 62,7 48,7 Svakodnevno korišćenje svežeg povrća 42,5 54,8 Svakodnevno korišćenje svežeg voća 34,4 44,0

*Izvor: Istraživanje zdravlja stanovništva Republike Srbije, Institut za javno zdravlje Srbije, 2000. i 2006

3.4. Fizička neaktivnost

Prema podacima za 2006. godinu više od dve trećine odraslog stanovništva u Republici Srbiji je fizički neaktivno u slobodno vreme (67,7%). Procenat odraslih stanovnika koji je vežbao više od tri puta nedeljno, tako da se zaduva ili oznoji, iznosio je 25,5%, što je značajno više nego 2000. godine kada je taj procenat bio 13,7%.

Podaci istraživanja zdravlja stanovnika Republike Srbije iz 2006. godine pokazuju da se fizička aktivnost odraslog stanovništva povećala u periodu od 2000. do 2006. godine za 12% (tabela 21).

Fizička aktivnost je značajan faktor za poboljšanje (unapređenje) zdravlja, a fizička neaktivnost značajan faktor rizika za nastanak različitih bolesti. Prema podacima studije „Opterećenja bolestima i povredama u Republici Srbiji”, fizička neaktivnost u značajnom procentu doprinosi ukupnim DALI-jima i to najviše za šlog (27,91%), a zatim za rak kolona i rektuma (25,96%), ishemijsku bolest srca (24,19%), rak dojke (15,13%) i dijabetes tipa 2 (8,34%). Fizička neaktivnost je odgovorna za 8,2% godina života izgubljenih zbog prevremenog umiranja (YLL-a) kod muškaraca i 11,8% YLL-a kod žena.

3.5. Hipertenzija

U istraživanju zdravstvenog stanja stanovništva Republike Srbije iz 2000. godine, hipertenzija je dijagnostikovana kod 44,5% odraslog stanovništva, a u istom istraživanju iz 2006, prevalencija hipertenzije iznosila je 46,5% (tabela 21).

U Republici Srbiji u 2000. godini, od ukupnog opterećenja pripisanog ishemijskoj bolesti srca, oko 21,2% se dovodi u vezu sa arterijskom hipertenzijom (koja se definiše kao sistolni pritisak veći od 120, a dijastolni pritisak veći od 80 mmHg). Arterijskoj hipertenziji pripisuje se 9,7% ukupnih godina izgubljenog života zbog prevremene smrti (YLL) kod muškaraca i 13,3% YLL-a kod žena. Ona je istovremeno i faktor rizika za nastanak ateromatoze krvnih sudova, koja bitno doprinosi razvoju ishemijske bolesti srca, moždanog udara, oboljenja bubrega i periferne ateroskleroze. Opterećenje povezano sa hipertenzijom uvećava se sa godinama, pre svega, zbog mortaliteta.

3.6. Hiperholesterolemija

Visok nivo holesterola u krvi u Republici Srbiji je važan faktor rizika za ishemijsku bolest srca: 7% od ukupnog opterećenja bolešću koje se pripisuje ishemijskoj bolesti srca kod muške populacije i 5,4% kod ženske populacije povezano je sa visokim nivoom holesterola u krvi. Opterećenje usled visokog nivoa holesterola u krvi povezano je sa 1,3% ukupnih YLL-a kod muškaraca i 1,5% YLL-a kod žena. Opterećenje bolešću, povezano sa visokim nivoom holesterola u krvi, gotovo u potpunosti potiče od povećanog rizika umiranja, a ne od nastanka nesposobnosti.

3.7. Gojaznost

Gojaznost je najčešći poremećaj uhranjenosti u razvijenim zemljama i rastući problem u zemljama u razvoju. Pored toga što je bolest sama po sebi, gojaznost može uticati na pojavu i tok mnogih bolesti.

Prema podacima istraživanja zdravlja stanovništva (Zdravstveno-statistički godišnjak Republike Srbije iz 2006.godine), svaka druga osoba u Republici Srbiji ima prekomernu telesnu masu (54,5%), odnosno 36,2% odraslog stanovništva je prekomerno uhranjeno (BMI > 25 kg/m2), a 18,3% gojazno (BMI ≥ 30 kg/m2), iskazano u tabeli 26.

Tabela 26. Prevalencija gojaznosti kod odraslog stanovništva Republike Srbije 2000. i 2006. godine

Prevalencija (%)uhranjenosti (vrednosti BMI) Godina 2000 2006 Pothranjenost (< 18,5 kg/m2) 7,4 2,3 Normalna uhranjenost (18,5-24,9 kg/m2) 38,6 38,6 Predgojaznost (25,0-29,9 kg/m2) 36,6 36,2 Gojaznost (> 30,0 kg/m2) 17,3 18,3

*Izvor: Istraživanje zdravlja stanovništva Republike Srbije, Institut za javno zdravlje Srbije, 2000. i 2006.

Opterećenje bolešću, povezano sa gojaznošću, veće je kod muškaraca nego kod žena.

4. OSNOVNE SOCIJALNO-EKONOMSKE ODREDNICE ZDRAVLjA

4.1. Siromaštvo

Siromaštvo spada u osnovne faktore rizika za nastanak HNB. Definiše se kao višedimenzionalni fenomen koji, pored nedovoljnih prihoda za zadovoljenje životnih potreba, podrazumeva i nemogućnost zapošljavanja, neodgovarajuće stambene uslove i neadekvatan pristup socijalnoj zaštiti, zdravstvenim, obrazovnim i komunalnim uslugama, uz neostvarivanje prava na zdravu životnu sredinu i prirodna bogatstva, pre svega, na čistu vodu i vazduh. U Republici Srbiji je 2002. godine bilo oko 800.000 siromašnih, sa potrošnjom manjom od 2,4$ dnevno, što je utvrđeno kao nacionalna linija siromaštva. U 2007. godini taj broj je bio znatno manji, i iznosio je 490.000 siromašnih. Najveći rizik siromaštva imaju domaćinstva čiji je nosilac osoba sa nezavršenom osnovnom školom, kao i nezaposlena ili radno neaktivna osoba (student, domaćica). Stanovništvo seoskog područja je dva i po puta siromašnije u odnosu na stanovništvo gradskog područja.

Posmatrano prema uzrastu, najveći procenat siromašnih je među decom do 18 godina starosti (oko 12%). Oni su činili 23,7% ukupnog stanovništva i skoro trećinu ukupnog broja siromašnih u 2006. godini u Republici Srbiji. Njihov rizik siromaštva bio je za gotovo trećinu veći od prosečnog rizika ukupne populacije Republike Srbije. Drugu grupu sa natprosečnim rizikom siromaštva predstavljaju lica starija od 65 godina, čiji je relativni rizik siromaštva bio za 13,4% veći u odnosu na rizik ukupne populacije.

4.2. Obrazovanje

Prema podacima popisa stanovništva u Republici Srbiji je, bez podataka za Autonomnu pokrajinu Kosovo i Metohija, 2002. godine bilo 232.925 nepismenih osoba starijih od deset godina, odnosno 3,45 % ukupnog stanovništva. Što se tiče rodne nejednakosti,[pic] prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, broj učenika upisanih u osnovno i srednje obrazovanje prema polu od 1991. do 2002. nije se značajno promenio. Tako je 2002. godine u osnovnom, srednjem, višem i visokom obrazovanju procenat ženske dece iznosio do 53%. Međutim, iako je broj žena koje su 2002. diplomirale na fakultetima u Republici Srbiji iznosio i do 65%, među magistrima nauka bilo ih je svega 33%, a među doktorima nauka tek 30%. Prema vrednosti takozvanog indeksa staklenog plafona (glass ceiling), koji se izračunava kao odnos ukupnog broja žena na svim nivoima obrazovanja prema broju žena sa najvišim stepenom obrazovanja, Republika Srbija je sa indeksom od 1,07 na začelju Evrope, što je daleko ispod proseka za zemlje Evropske Unije (indeks 2,1).

4.3. Nezaposlenost

U Republici Srbiji je u 2007. godini registrovano više od 900.000 nezaposlenih. Veliki problem je visoka stopa nezaposlenosti mladih između 26 i 30 godina, žena, kao i lica starija od 50 godina. Stopa nezaposlenosti je u prvom kvartalu 2008. godine bila visoka (18,8 % od ukupne radne snage), mada je to poboljšanje u odnosu na 2005. godinu kada je stopa iznosila 22%. Nezaposlenost je veća kod žena nego kod muškaraca (21,7 naspram 16,5 %). U 2007, nezaposlenost mladih je dostigla 48% (43,1 za muškarce i 55,5 za žene).

4.4. Dostupnost i korišćenje zdravstvene zaštite

Dostupnost zdravstvene zaštite, kao kontinuirano pružanje zdravstvene zaštite u skladu sa potrebama celokupne zajednice, u velikoj meri određuje korišćenje usluga na svim nivoima. I pored prava na dostupnost zdravstvene zaštite svakom pacijentu, bez diskriminacije u odnosu na finansijske mogućnosti, rezultati ciljanih istraživanja naglašavaju značajne razlike u odnosu na socijalno-ekonomski status stanovništva. Kada je reč o geografskoj dostupnosti zdravstvene zaštite, podaci ukazuju da svako sedmo domaćinstvo ima najbližu ambulantu, a svako treće najbliži dom zdravlja na udaljenosti većoj od 4 km. U grupi najsiromašnijih domaćinstava je 30,6% onih kojima je najbliža ambulanta udaljena više od 4 km, dok je u grupi najbogatijih taj procenat skoro 10 puta manji (3,4%). Prema indeksu blagostanja zapaža se da značajno veći procenat stanovništva iz kategorije siromašnih ima najbližu bolnicu udaljenu više od 4 km.

Analiza korišćenja zdravstvene zaštite prema socijalno-ekonomskom statusu pokazala je da grupa najsiromašnijih odraslih stanovnika u značajno manjem procentu ima svog lekara (39,2%), za razliku od najbogatijeg stanovništva (62,9%). Siromašno odraslo stanovništvo značajno manje navodi kontrolu zdravlja kao razlog poslednje posete izabranom lekaru opšte medicine. Ista kategorija stanovištva u većem procentu (8,1%) ne koristi zdravstvenu zaštitu zbog plaćanja usluga lekaru.

U populaciji dece i omladine uzrasta 7–18 godina uočava se da deca iz najsiromašnijih kategorija stanovništva u značajno manjem procentu imaju svog lekara (31,8%), za razliku od dece iz najbogatijih kategorija (60,8%). Najsiromašnija deca ređe posećuju svog izabranog lekara (45,7%), dok populacija najbogatije dece i omladine u značajno višem procentu navodi kontrolu zdravlja kao razlog poslednje posete lekaru (39,7%).

„Plaćanje iz džepa”, kao jedan od načina finansiranja zdravstvene zaštite, podrazumeva plaćanje usluga koje nisu pokrivene obaveznim zdravstvenim osiguranjem. Analiza izdataka stanovništva za zdravstvenu zaštitu ukazala je na značajnu razliku u odnosu na socijalno-ekonomski statu. S obzirom da „plaćanje iz džepa” u najvećoj meri učestvuje u strukturi privatnih troškova za zdravstvene usluge, prepoznato je kao značajna barijera u korišćenju zdravstvene zaštite za socijalno vulnerabilne kategorije stanovništva.

5. MOGUĆNOSTI ZA UNAPREĐENjE I PROMOCIJU ZDRAVLjA

Dokazano je da postoje efikasno postupanje za prevenciju i kontrolu nezaraznih bolesti. Moguće je sprečiti ili ublažiti faktore rizika, sprečiti početak ili napredovanje bolesti, sprečiti nesposobnost i prerano umiranje uz bol i patnju. Ishod bolesti je moguće poboljšati njenim ranim otkrivanjem, odgovarajućom terapijom i ranom i efikasnom rehabilitacijom. Odgovarajuća primena znanja na svim nivoima zdravstvene zaštite ima višestruku korist za sve. Primer pojedinih zemalja koje su napravile značajan napredak u prevenciji i kontroli HNB ukazuje na ogroman potencijal za unapređenje zdravlja. U Republici Srbiji je, zahvaljujući sveobuhvatnoj akciji države koja je kontrolu duvana postavila kao prioritet, prevalencija pušenja među odraslim stanovništvom u periodu 2000–2006. godine snižena za 6,9%. U istom periodu smanjena je i učestalost pušenja kod omladine uzrasta od 15 do 19 godina sa 22,9% na 15,5%.

Prevencija ima najveći potencijal za smanjenje obolevanja od HNB. Nije neophodno čekati decenijama da bi se postigli efekti prevencije. Smanjenje faktora rizika može dovesti do iznenađujuće brzog unapređenja zdravlja, što se može uočiti posmatranjem nacionalnih trendova za pojedine poremećaje zdravlja. Odličan primer su Finska i Poljska. U Finskoj je u periodu 1972–1992. godine mortalitet od koronarne srčane bolesti smanjen za 80% zahvaljujući značajnom smanjenju glavnih faktora rizika, dok je incidencija dijabetesa tipa dva smanjena za 60% u Finskoj i SAD-u i za preko 30% u Kini.

Prevencija u opštoj populaciji predstavlja održivu strategiju na dugi rok, a odnosi se na istovremeno delovanje na zajedničke faktore rizika za više nezaraznih bolesti. U više zemalja uočeni su efekti na smanjenje obolevanja i umiranja od pojedinih HNB istovremenim delovanjem na pušenje, ishranu i fizičku aktivnost.

Posebnu pažnju treba usmeriti na smanjenje nejednakosti u zdravlju. Povišen krvni pritisak, na primer, prema podacima za našu zemlju, bio je češći kod stanovnika sa najnižom školskom spremom (62,7%), kao i kod najsiromašnijih stanovnika (53,1%). Intervencije kojima se deluje na odrednice zdravlja, kao što su ekonomski rast, nejednakosti u dohotku, siromaštvo, obrazovanje, radna sredina, nezaposlenost i dostupnost zdravstvene službe, predstavljaju glavne mogućnosti za značajno unapređenje zdravlja i postizanje jednakosti u zdravlju. Širok opseg mera na nivou populacije zahteva uključenje, kako zdravstvenog, tako i vanzdravstvenog sektora u zajednički rad. Zdravstveni sektor treba da ukaže ostalim sektorima na značaj koji oni imaju u određivanju uslova bitnih za zdravlje i blagostanje ljudi, kao i na njihovu odgovornost za poboljšanje zdravlja populacije.

Neophodno je istovremeno sprovoditi prevenciju na individualnom i populacionom nivou. Ukoliko se osobe sa povišenim rizikom od nastanka HNB ne leče, kratkoročno i srednjoročno gledano neće biti značajnog uticaja na morbiditet i mortalitet od HNB. Kod osoba sa poremećenom tolerancijom glukoze, koje su pod visokim rizikom da obole od dijabetesa, program modifikacije stila života može da smanji rizik pojave dijabetesa za oko 58%, a farmakološka intervencija (primena odgovarajućih lekova) za 31%.

Primenom skrininga, može se sprečiti nesposobnost, smanjiti smrtnost i poboljšati kvalitet života, pod uslovom da je efikasna, pristupačna i prihvatljiva terapija dostupna svima kojima je potrebna. Skrining sa sledstvenom terapijom osoba sa povećanim rizikom od nastanka KVB istovremenim delovanjem na više faktora rizika, isplatljiviji je od fokusiranja na pojedinačne faktore rizika.

U zemljama sa dovoljnim resursima za obezbeđenje odgovarajuće terapije, efektivno je uvođenje masovnog skrining programa za ranu detekciju raka dojke i raka grlića materice. Vlada je donela uredbe o nacionalnim programima skrininga za rak grlića materice, rak dojke i kolorektalni karcinom.

Mada su redukcija i kontrola faktora rizika i determinanti zdravlja kamen temeljac u prevenciji i kontroli HNB, predviđa se da će se u sledećih pet do deset godina razviti testovi za otkrivanje poremećaja na nivou gena, što će omogućiti identifikovanje osoba sa genetskom predispozicijom za pojedine bolesti i primenu intervencije pre pojave simptoma. Sem što će doprineti unapređenju zdravlja, ova naučna dostignuća će pokrenuti i raspravu o etici i pravičnosti pristup.

Preventivne aktivnosti treba kombinovati sa naporima za jačanje zaštitnih zdravstvenih faktora koji povećavaju otpornost osoba u odnosu na faktore rizika i bolest. Razvijanje socijalne mreže i osećaj povezanosti sa drugima ima snažan protektivni efekat na zdravlje. Efikasne intervencije uključuju poboljšanje socijalnog okruženja u školama, na radnim mestima i u zajednici, unapređenje socijalne podrške za starije osobe i sprovođenje programa za sticanje socijalnih veština i veština za rešavanje problema i kontrolu stresa i stigmatizacije. Nekoliko strategija nedavno donetih u Republici Srbiji, kao sto su Strategija za razvoj i zdravlje mladih i Strategija razvoja mentalnog zdravlja upravo se zasnivaju na kombinovanom delovanju preventivnih aktivnosti i jačanju zaštitnih zdravstvenih faktora.

Treba se fokusirati na intervencije zasnovane na dokazima, na isplative intervencije i na poboljšanje njihovog kvaliteta. Efektivnim intervencijama primenjenim u menadžmentu bolestima moguće je smanjiti morbiditet, nesposobnost i prevremeni mortalitet. Lečenjem šloga u specijalnim jedinicama intenzivne nege, moguće je smanjiti smrtnost i nesposobnost kao posledicu ove bolesti za 25%. Izazov za zdravstvene sisteme je kako primeniti efektivne intervencije u širem opsegu populacije, mada se kvalitet lečenja može poboljšati čak i u zemljama sa oskudnim resursima. U Republici Srbiji je evidentno stalno poboljšanje kvaliteta lečenja obolelih od HNB u smislu primene lečenja zasnovanog na dokazima, što ima za cilj smanjenje nesposobnosti kao i prevremenog umiranja od ovih bolesti.

Za poboljšanje menadžmenta hroničnim bolestima potrebni su programi koji će uzeti u obzir zajedničke pristupe u lečenju hroničnih stanja, kao i pristupe specifične za svaku pojedinačnu bolest. U Republici Srbiji su, po ugledu na mnoge evropske zemlje, napravljeni vodiči dobre prakse zasnovani na dokazima za menadžment pojedinim HNB. Međutim, imajući u vidu visok stepen komorbiditeta, prednost treba dati integrisanoj zaštiti u čijem sprovođenju lekari primarne zdravstvene zaštite imaju važnu ulogu. Pritom se sve više pažnje obraća aktivnom učešću pacijenata u lečenju, što može poboljšati ishod bolesti.

Zbog produženog životnog veka sve je više ljudi koji boluju od jedne ili više HNB, čijem nastanku pogoduju i urbanizacija, usvajanje nezdravih stilova života, kao i reklamiranje u javnim glasilima stilova života koji predstavljaju rizik po zdravlje. Sve ovo nameće potrebu za reorganizacijom zdravstvenih sistema širom sveta, pa i u Republici Srbiji, kako bi bili u stanju da se uhvate u koštac sa povećanim opterećenjem HNB.

Najveći potencijal za unapređenje zdravlja leži u sveobuhvatnoj strategiji kojom se istovremeno unapređuju promocija zdravlja na populacionom nivou i programi za prevenciju bolesti, koja je aktivno usmerena na grupe i pojedince pod velikim rizikom i koja obezbeđuje maksimalnu obuhvaćenost populacije efikasnim lečenjem i negom uz istovremeno smanjenje nejednakosti u zdravlju.

6. ZAKONSKI OKVIR ZA DONOŠENjE STRATEGIJE I POSTOJEĆA STRATEŠKA DOKUMENTA

Postojeća zakonska regulativa uređuje sistem zdravstvene zaštite, organizaciju zdravstvene službe, kao i društvenu brigu za zdravlje stanovništva.

Ova strategija se bazira na osnovnim principima i vrednostima istaknutim u internacionalnim i nacionalnim dokumentima koji su korišćeni u njenoj izradi.

1. Zakon o Vladi („Službeni glasnik RS”, br. 55/05, 71/05-ispravka, 101/07 i 65/08);

2. Zakon o zdravstvenoj zaštiti („Službeni glasnik RS”, broj 107/05);

3. Zakon o zdravstvenom osiguranju („Službeni glasnik RS”, br. 107/05 i 109/05-ispravka);

4. Uredba o Planu mreže zdravstvenih ustanova („Službeni glasnik RS”, br. 42/06, 119/07 i 84/08);

5. Pravilnik o uslovima i načinu unutrašnje organizacije zdravstvenih ustanova („Službeni glasnik RS”, broj 43/06);

6. Pravilnik o bližim uslovima za obavljanje zdravstvene delatnosti u zdravstvenim ustanovama i drugim oblicima zdravstvene službe („Službeni glasnik RS”, broj 43/06);

7. Pravilnik o sadržaju i obimu prava na zdravstvenu zaštitu iz obaveznog zdravstvenog osiguranja i o participaciji za 2009. godinu („Službeni glasnik RS”, broj 7/09);

8. Uredba o obimu i sadržaju zdravstvene zaštite stanovništva („Službeni glasnik RS”, broj 43/93);

9. Zakon o statističkim istraživanjima i Program statističkih istraživanja u oblasti zdravstva („Službeni list SRJ”, broj 46/98);

10. Zakon o evidencijama u oblasti zdravstva („Službeni list SRJ”, broj 12/98);

11. Pravilnik o sredstvima za vođenje evidencija u oblasti zdravstva („Službeni list SRJ”, broj 6/00);

Nacionalni i međunarodni dokumenti:

1. Evropska strategija za prevenciju i kontrolu nezaraznih oboljenja, SZO, Regionalni komitet za Evropu, Kopenhagen, 2006;

2. Milenijumski ciljevi UN;

3. Nacionalni milenijumski ciljevi razvoja u Republici Srbiji, 2006;

4. Zdravstvena politika Srbije, 2002;

5. Vizija sistema zdravstvene zaštite Republike Srbije, 2002;

6. Strategija reforme sistema zdravstvene zaštite do 2015. godine sa akcionim planom, 2003. – nacrt ;

7. Strategija za smanjenje siromaštva u Srbiji, Beograd, 2003;

8. Strategija SZO za prevenciju i kontrolu hroničnih respiratornih oboljenja, SZO, 2002;

9. Globalna strategija za dijagnozu, terapiju i prevenciju hronične opstruktivne bolesti pluća, Globalna inicijativa za hroničnu opstruktivnu bolest pluća, 2006;

10. Strategija za razvoj i zdravlje mladih (2006);

11. Strategija kontrole duvana (2007);

12. Strategija razvoja mentalnog zdravlja (2007).

7. VODEĆI PRINCIPI

Vodeći principi ove strategije jesu:

unapređenje zdravlja i dostizanje punog zdravstvenog potencijala za svakog pojedinca krajnji je cilj zdravstvene politike;

smanjenje nejednakosti u zdravlju koje je bitno za zdravlje stanovništva;

za poboljšanje zdravlja presudni su aktivno angažovanje pojedinca i zajednice u celini;

napredak za zdravlje može biti ostvaren samo kroz multisektorske strategije i intersektorsko ulaganje u odrednice zdravlja;

svaki sektor društva odgovoran je za uticaj svojih aktivnosti na zdravlje.

8. STRATEŠKI PRISTUP

8.1. Fokus i obim strategije

Strategija je usmerena na prevenciju i kontrolu HNB. Njen cilj je da uravnoteži akciju usmerenu na uzroke bolesti koje je moguće izbeći, invaliditet i prevremeno umiranje, sa akcijom usmerenom na poboljšanje ishoda i kvaliteta života obolelih od HNB. Strategija teži da spreči ili smanji delovanje faktora rizika, da spreči početak ili progresiju bolesti, invaliditet i prevremeno umiranje.

Strategija obuhvata sve one HNB koje imaju zajedničke faktore rizika, socijalno-ekonomske odrednice, kao i mogućnosti za prevenciju, što se smatra efektivnim i efikasnim pristupom imajući u vidu multifaktorsku etiologiju HNB i čestu udruženost faktora rizika i bolesti (komorbiditeta) kod pojedinaca, posebno pripadnika vulnerabilnih grupa.

Sveobuhvatni pristup za sprovođenje strategije nad HNB karakteriše se istovremenim:

– promovisanjem programa za unapređenje zdravlja na populacionom nivou i programa za prevenciju bolesti;

– usmeravanjem na grupe i pojedince sa visokim rizikom;

– maksimalnim povećanjem broja ljudi kojima će biti pruženi efikasna prevencija, dijagnostika, lečenje i rehabilitacija ili povećanjem njihove dostupnosti.

8.2. Vizija, ciljevi i poruke strategije

Vizija: Republika Srbija bez HNB koje je moguće prevenirati, invaliditeta koji je moguće izbeći i prevremeno umrlih zbog HNB.

Glavni cilj: Smanjenje broja prevremenih smrtnih ishoda i značajno smanjenje opterećenja HNB preduzimanjem zajedničke akcije za poboljšanje kvaliteta života i produženje očekivanog trajanja života za sve stanovnike Republike Srbije.

Specifični ciljevi:

– zajednička akcija usmerena na faktore rizika za nastanak HNB i socijalne odrednice zdravlja;

– unapređenje i jačanje sistema zdravstvene zaštite u cilju efikasnije prevencije i kontrole HNB.

Poruke

Poruke su usklađene sa porukama Evropske strategije za prevenciju i kontrolu HNB.

– Prevencija tokom čitavog života je delotvorna i mora se smatrati investicijom u zdravlje i razvoj. Treba je otpočeti što ranije, još u prenatalnom periodu.

– Društvo bi trebalo da stvori zdravo okruženje kao podršku, čineći da zdravi izbori budu prihvatljiviji izbori.

– Zdravstvene službe treba da budu usklađene sa namenom, odnosno da odgovaraju aktuelnom opterećenju bolestima i povećanim mogućnostima za promociju zdravlja.

– Ljudima treba omogućiti da stalno, tokom čitavog života, unapređuju svoje zdravlje, da efikasno sarađuju sa zdravstvenim službama i budu aktivni partneri u borbi sa bolešću.

– Univerzalni pristup promociji zdravlja, prevenciji bolesti i zdravstvenim službama je od najvećeg značaja za ostvarenje pravičnosti u zdravlju.

– Vlada utvrđuje i vodi javno-zdravstvenu politiku i obezbeđuje rad svih sektora važnih za unapređenje i očuvanje zdravlja.

9. OKVIR ZA AKCIJU

Strategija se zasniva na sveobuhvatnom pristupu i intersektorskoj saradnji kao preduslovima uspešnosti predloženih aktivnosti, prepoznajući prioritetne oblasti za akciju, i to:

Zastupanje za zdravlje;

Informisanost i znanje;

Zakonska regulativa i finansiranje;

Kapaciteti (ljudski resursi, infrastruktura, potrošna sredstva);

Podrška zajednice;

Pružanje zdravstvene zaštite.

9.1. Zastupanje za zdravlje

Zastupanje za zdravlje predstavlja akcije koje se sprovode na svim nivoima radi dostizanja društvene posvećenosti i podrške politikama i programima koji vode zdravlju i zdravim stilovima života. U cilju kontrole HNB, zastupanje za zdravlje podrazumeva sledeće aktivnosti:

– prevenciju i kontrolu zdravlja kao prioritetne oblasti od značaja za sve sektore u društvu u cilju jačanja produktivnosti, socijalne povezanosti i ekonomskog napretka;

– razvoj mehanizama za uspostavljanje i jačanje intersektorske saradnje;

– kreiranje i sprovođenje sektorskih strategija namenjenih smanjenju rizika po zdravlje i unapređenju zdravlja stanovnika;

– korišćenje procene uticaja na zdravlje kao metode za analizu efekata politika, programa i projekta na zdravlje populacije.

9.2. Znanje

Donošenje odluka zasnovanih na znanju odnosno pouzdanim dokazima pri kreiranju politike, strategije i programa, neophodno je u cilju određivanja prioriteta i adekvatne raspodele resursa. U cilju kontrole HNB, jačanje informisanosti i znanja podrazumeva sledeće aktivnosti:

– razvoj nacionalnog zdravstvenog informacionog sistema;

– usvajanje propisa u cilju obezbeđenja privatnosti, poverljivosti i sigurnosti informacija;

– jačanje kapaciteta institucija odgovornih za sprovođenje istraživanja, kreiranje politika i donošenje odluka;

– jačanje saradnje između istraživačkih i naučnih institucija i donosioca odluka;

– sprovođenje populacionih istraživanja i kreiranje mehanizama za delotvornu primenu njihovih rezultata u praksi;

– razvoj i održavanje populacionih registara za HNB;

– unapređenje informisanosti i jačanje kapaciteta stanovništva za odlučivanje zasnovano na dokazima.

9.3. Zakonska regulativa i finansiranje

Zakonska regulativa i finansiranje predstavljaju osnovne elemente politike javnog zdravlja. Uloga Ministarstva zdravlja u donošenju i sprovođenju odluka od velikog je značaja za očuvanje i unapređenje zdravlja stanovništva, dok je način finansiranja značajan za primenu strateških opredeljenja i principa u praksi.

Zakonska regulativa i finansiranje podrazumevaju sledeće:

– izmene propisa sa ciljem smanjenja faktora rizika i pružanja dostupne i kvalitetne zdravstvene zaštite za sve građane;

– obezbeđenje održivog finansiranja zdravstvene zaštite;

– razvoj mehanizama za povećanje efikasnosti i efektivnosti u korišćenju resursa;

– određivanje osnovnog paketa zdravstvenih usluga na osnovu odnosa troškova i efekata u smanjenju opterećenja bolešću;

– jačanje preventivne zdravstvene zaštite;

– razvoj fiskalnih mera u cilju podrške zdravim stilovima života;

– promociju jednakosti u zdravlju.

9.4. Kapaciteti

Ulaganje u osnovne resurse u sistemu (kadrovi, infrastruktura, lekovi i medicinska sredstva) preduslov je za unapređenje kvaliteta zdravstvene zaštite. U cilju prevencije i kontrole HNB, jačanje kapaciteta podrazumeva:

– edukaciju zdravstvenih radnika i saradnika u cilju unapređenja znanja i veština za prevenciju i kontrolu HNB

– razvoj nacionalnog plana razvoja kadrova u zdravstvu;

– razvijanje i uvođenje sistema licenciranja zdravstvenih radnika;

– razvoj i primenu nacionalnog plana investiranja u rekonstrukciju i izgradnju infrastrukture zdravstvenih ustanova po nivoima zdravstvene zaštite;

– razvoj i primenu nacionalnog plana investiranja u nabavku medicinske i nemedicinske opreme;

– unapređenje uslova za obezbeđenje dostupnosti, kvaliteta, bezbednosti i delotvornosti esencijalnih lekova i medicinskih sredstava;

– promociju terapeutski opravdanog i racionalnog korišćenja lekova;

– unapređenje sistema procene zdravstvenih tehnologija.

9.5. Podrška zajednice

Jačanje kapaciteta zajednice kroz osnaživanje, uključivanje pojedinaca u cilju preuzimanja odgovornosti za sopstveno zdravlje i razvoj socijalnih mreža i partnerstava za zdravlje dovode do jačanja socijalne povezanosti i stvaranja uslova za unapređenje kvaliteta života i blagostanja svih njenih članova. U cilju kontrole HNB, jačanje podrške zajednice podrazumeva:

– jačanje individualnih i kapaciteta zajednice u cilju preuzimanja odgovornosti za zdravlje i razvijanje zdravih stilova života kroz unapređenje informisanosti, znanja i razvijanje neophodnih veština;

– stvaranje mehanizama za veće učešće zajednice u odlučivanju.

– promociju društvene odgovornosti za zdravlje, toleranciju, pravičnost i solidarnost;

– stvaranje uslova za razvijanje i jačanje partnerstava za zdravlje između državnog i privatnog sektora i udruženja;

– kreiranje uslova i okruženja koja promovišu zdravlje i podržavaju zdrave stilove života.

9.6. Rad zdravstvene službe

Sistem zdravstvene zaštite organizovan je na tri nivoa kroz koje se obezbeđuje dostupna i delotvorna zdravstvena zaštita. U cilju prevencije i kontrole HNB, pružanje zdravstvene zaštite podrazumeva:

– stvaranje uslova za promociju zdravlja i pružanje sveobuhvatne, pristupačne, kontinuirane i dostupne zdravstvene zaštite uz poštovanje principa jednakosti i pravičnosti i otklanjanje prepreka u ostvarivanju zdravstvene zaštite;

– osnaživanje primarne zdravstvene zaštite kao nosioca preventivnih aktivnosti

– razvoj mehanizama za jačanje promocije zdravlja i primenu najefikasnijih preventivnih aktivnosti u okviru zdravstvenog sistema u cilju smanjenja opterećenja društva vodećim bolestima.

– razvoj mehanizama za unapređenje kvaliteta zdravstvene zaštite.

– uvođenje sistema akreditacije zdravstvenih ustanova.

– jačanje kapaciteta i mehanizama za donošenje odluka u praksi zasnovanih na dokazima.

10. PRAĆENjE I PROCENA

Praćenje aktivnosti za sprovođenje Strategije podrazumeva osnivanje Kancelarije za prevenciju i kontrolu HNB u Institutu za javno zdravlje Srbije „dr Milan Jovanović-Batut”. Zdravstvene ustanove dostavljaju izvršenje planova rada nadležnim zavodima i institutima za javno zdravlje, koji ih objedinjene za sve zdravstvene ustanove sa svoje teritorije, dostavljaju Kancelariji za prevenciju i kontrolu HNB u Institutu za javno zdravlje Srbije „dr Milan Jovanović-Batut”.

Republička stručna komisija dva puta godišnje procenjuje aktivnosti za sprovođenje Strategije i Akcionog plana za sprovođenje Strategije (u daljem tekstu: Akcioni plan) i donosi mere za poboljšanje i unapređenje prevencije i kontrole HNB.

11. AKCIONI PLAN

Akcionim planom detaljnije se opisuju ciljevi, mere i aktivnosti, pokazatelji za njihovo praćenje, odgovorne institucije i vremenski rokovi za realizaciju aktivnosti.

Akcioni plan donosi se za šestogodišnji period.

Akcioni plan odštampan je uz ovu strategiju i čini njen sastavni deo.

12. ZAVRŠNI DEO

Ovu strategiju objaviti u „Službenom glasniku Republike Srbije”.

05 Broj: 500-1597/2009-1

U Beogradu, 26. marta 2009. godine

V L A D A

PRVI POTPREDSEDNIK VLADE – ZAMENIK PREDSEDNIKA VLADEIvica Dačić

Ostavite komentar