Strategija za upravljanje migracijama

Na osnovu člana 45. stav 1. Zakona o Vladi („Službeni glasnik RS”, br. 55/05 i 71/05-ispravka, 101/07 i 65/08),

Vlada donosi

S T R A T E G I J U

ZA UPRAVLjANjE MIGRACIJAMA

I UVOD

Upravljanje migracijama podrazumeva uređen sistem koji sačinjavaju jasna migraciona politika i plansko i organizovano upravljanje migracionim tokovima, uz odgovarajući doprinos regulisanju migracija na regionalnom i globalnom nivou.

Plansko i organizovano upravljanje migracijama podrazumeva praćenje spoljnih i unutrašnjih migracionih kretanja i sprovođenje aktivnosti koje će dovesti do podsticanja regularnih i suzbijanja neregularnih migracija. Osnovni elementi sistema upravljanja migracijama su politika viza, integrisano upravljanje granicom, regulisan boravak stranaca, mehanizmi za integraciju migranata u društvo, ukupna zaštita svojih državljana koji se nalaze na radu i boravku u inostranstvu, kao i aktivna politika zapošljavanja. Preduslov za uspešno upravljanje migracijama je obezbeđivanje efikasne koordinacije među institucijama, kako centralnim koje su odgovorne za kreiranje politika, tako i operativnim koje ih sprovode. Pored navedenih mehanizama prvenstveno usmerenih prema spoljnim migracijama, Republika Srbija, koja se suočava sa depopulacijom, u okviru sveobuhvatnog sistema za upravljanje migracijama posebnu pažnju mora da usmeri i na unutrašnje migracije.

Pridruživanje Evropskoj uniji za Republiku Srbiju predstavlja strateško opredeljenje, koje podrazumeva prihvatanje usvojenih evropskih vrednosti i standarda u čitavom nizu oblasti. Strateški, pravno i institucionalno uređena oblast migracija od izuzetnog je značaja za ispunjavanje neophodnih uslova u prvom redu za liberalizaciju viznog režima, a zatim i za pridruživanje EU.

II POLAZNE OSNOVE ZA PLANIRANjE

U toku poslednje dve decenije, socijalno-ekonomski sistem u Republici Srbiji trpeo je izuzetno velika opterećenja. Zbog sukoba i ekonomskog slabljenja u regionu, smanjena je ekonomska produktivnost i obim trgovine, povećana je nezaposlenost, a životni standard je opao. Privreda Republike Srbije je još uvek u procesu tranzicije i ekonomskog restrukturiranja. Nesigurna ekonomska situacija koju pogoršava svetska ekonomska kriza, dodatno će otežati položaj pojedinih grupa migranata a uticaće i na migracione tokove.

Republika Srbija se suočava sa svim vrstama migracija: spoljašnjim i unutrašnjim, prinudnim i dobrovoljnim, legalnim i ilegalnim, migracijama visokokvalifikovanih i nekvalifikovanih radnika, imigracijom i emigracijom. Ovo nameće veći broj različitih a ipak jasno povezanih izazova savremenom upravljanju migracijama.

Poseban problem u Republici Srbiji je veliki broj izbeglica i interno raseljenih lica koja očekuju pomoć u ostvarivanju svojih prava. U Republici Srbiji se 18 godina posle raspada Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije još uvek nalazi oko 97.000 registrovanih izbeglica. Deset godina po uspostavljanju međunarodne uprave na AP Kosovo i Metohija definisane Rezolucijom 1244 Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija (1999), broj interno raseljenih lica sa AP Kosovo i Metohija se ne smanjuje i iznosi oko 209.000 registrovanih u Republici Srbiji van AP Kosovo i Metohija. Još oko 20.000 interno raseljenih lica nalazi se na teritoriji AP Kosovo i Metohija. Novo opterećenje za integracione kapacitete socijalnog i ekonomskog sistema u Republici Srbiji su povratnici po sporazumima o readmisiji sa zemljama EU.

Iako je do sada mali broj stranih državljana zatražio azil u Republici Srbiji (manje od 100 lica od aprila 2008. godine, kada je počela primena Zakona o azilu), može se očekivati da će se ovaj broj povećati u bliskoj budućnosti, na šta ukazuje i povećan broj tražilaca azila iz Islamske Republike Avganistan u poslednjih nekoliko meseci. U Republici Srbiji je u toku 2008. godine izdato 2.226 dozvola za rad stranim državljanima. I pored malih mogućnosti za zapošljavanje imigranata, Republika Srbija je interesantna za državljane nekih zemalja regiona, kao i za državljane zemalja afro-azijskog područja. Sa približavanjem Republike Srbije Evropskoj uniji i njenim ekonomskim jačanjem, može se očekivati i veći broj imigranata.

Najbrojnija grupa migranata sastavljena je od lica srpskog porekla koja čine dijasporu. Procenjuje sa da srpska dijaspora obuhavata između 2,5 i 4,5 miliona ljudi, što uključuje i drugu i treću generaciju migranata srpskog porekla sa vrlo ograničenim vezama sa svojom „domovinom”. Uključivanje dijaspore u podsticanje ekonomskog razvoja Republike Srbije (kroz produktivne investicije ili prenos znanja i veština) nije jednostavan zadatak i zahtevaće znatne napore u dužem vremenskom periodu kako bi se povratilo poverenje u političke i ekonomske institucije Republike Srbije.

Republika Srbija je zakoračila u duboku demografsku starost, što znači i depopulaciju (prosečna starost stanovnika je 40,7 godina, čime Republika Srbija spada u pet zemalja sa najstarijim stanovništvom na svetu). Kontinuirano smanjivanje relativnog udela mladog stanovništva (0-19 godina) u ukupnoj populaciji i porast broja starih (60 i više godina), ujedno znači i smanjivanje broja aktivnog, radno sposobnog stanovništva, koje treba da obezbedi izdržavanje sve većeg broja radno nesposobnog (starog) stanovništva.

Loša materijalna i socijalna situacija mladih, nepostojanje adekvatne infrastrukture, sporost reformi u društvu i ograničenost slobode kretanja u regionu doprinose stvaranju  ksenofobije. S druge strane, ovakva situacija utiče i na pojavu velike zainteresovanosti kod  mladih ne samo ka pokretljivosti iz manjih sredina u veće i prema drugim državama u cilju obrazovanja, kulturne razmene, turizma, međunarodne saradnje, nego i radi stalne promene boravka.

Istovremeno Republika Srbija teži što bržem priključenju Evropskoj uniji. Vlada je postavila kao najveći prioritet integracije u EU kroz proces stabilizacije i pridruživanja, kako bi dobila status zemlje kandidata za priključenje EU. Pored toga, Vlada se obavezala da će usvojiti i u potpunosti primeniti sve potrebne mere za ostvarivanje tog cilja što je i predviđeno različitim sporazumima zaključenim između Republike Srbije i EU. U najkraćem periodu, najveći prioritet u oblasti migracija je sprovođenje Mape puta Evropske unije za liberalizaciju viznog režima sa Republikom Srbijom iz maja 2008. godine. Mapa puta predviđa postepen proces liberalizacije viznog režima u zamenu za dobro definisan napredak u oblasti bezbednosti dokumenata, ilegalnih migracija, javnog reda i bezbednosti, pitanja spoljnih poslova povezanih sa kretanjem lica, kao i efektivnu primenu sporazuma o readmisiji i viznim olakšicama. Između ostalog to zahteva i uvođenje biometrijskih putnih isprava, novih zakonskih propisa i infrastrukture u oblasti upravljanja granicama, sprovođenje Zakona o azilu, kao i Zakona o ulasku i boravku stranih državljana, usvajanje Strategije za integraciju povratnika po osnovu Sporazuma o readmisiji, kao i uspostavljanje mehanizma za praćenje migracionih tokova.

U okviru principa, prioriteta i uslova sadržanih u Evropskom partnerstvu sa Republikom Srbijom naročita pažnja je posvećena viznom režimu, integrisanom upravljanju granicom, ilegalnim migracijama, izbeglim, interno raseljenim licima i azilantima.

Identična pitanja reflektuju se i u Sporazumu o stabilaziciji i pridruživanju između Evropskih zajednica i njihovih država članica, sa jedne strane, i Republike Srbije, sa druge strane (ratifikovanog od strane Narodne skupštine u septembru 2008. godine), koji ističe buduće obaveze u oblasti međunarodne saradnje (po pitanju ilegalnih migracija, upravljanja granicama, readmisije, viznog režima, azila itd.) sa EU i zemljama u okruženju.

Konkretne smernice za programiranje sredstava iz Instrumenta za predpristupnu pomoć (IPA), koje su definisane u Višegodišnjem indikativnom planskom dokumentu (MIPD) 2008-2010 koji utvrđuje strateške prioritete, ciljeve i specifična delovanja koja treba preduzeti u ovom trogodišnjem periodu, osim mera koje su definisane u Mapi puta za liberalizaciju viznog režima, izričito nalaže dalje usklađivanje politike Republike Srbije u oblasti azila, migracija i viznog režima sa pravnim tekovinama EU, kao i usvajanje Strategije za upravljanje migracijama koja uključuje sve relevantne zainteresovane strane. Konačno, cilj formulisanja i usvajanja Strategije za upravljanje migracijama potvrđen je i usvojen kao „kratkoročni prioritet” u oktobru 2008. godine od strane Vlade u Poglavlju 3.24.2 Nacionalnog plana za integraciju koji daje nacrt sveobuhvatnog plana rada Republike Srbije za buduće evropske integracije.

Republika Srbija mora da izradi jasnu i koherentnu strategiju za upravljanje migracijama, kao i institucionalni okvir koji bi dao podsticaj za dosledno sprovođenje migracione politike. Trenutno, upravljanje migracijama u Republici Srbiji je i dalje izrazito razjedinjeno. U svom poslednjem Izveštaju o napretku Republike Srbije iz oktobra 2008. godine Evropska komisija je procenila napredak Republike Srbije u ovoj oblasti kao „umeren” uprkos brojnim novim zakonima i propisima usvojenim u toku proteklih 12 meseci.

Zaključkom Vlade 05 Broj: 27-5560/2008-1 od 11. decembra 2008. godine, Komesarijat za izbeglice je određen da u saradnji sa nadležnim ministarstvima pripremi Predlog strategije za upravljanje migracijama.

U februaru 2009. godine, Vlada je osnovala Koordinaciono telo za praćenje i upravljanje migracijama sastavljeno od ministara koji su u okviru svoga resora nadležni za pojedine aspekte migracija. Komesarijat za izbeglice je određen da obavlja stručne, operativne i administrativno-tehničke poslove za Koordinaciono telo.

III MISIJA I VREDNOSTI

Republika Srbija će upravljati migracijama na sveobuhvatan način, uz poštovanje evropskih standarda i primenu pravnih tekovina EU u oblasti migracija, uz istovremeno uvažavanje sopstvenih specifičnosti, kako bi ih pretvorila u pozitivnu snagu za dalji ekonomski i socijalni razvoj zemlje, kao i u obostrano korisnu snagu kako za zemlje porekla, tako i za zemlje odredišta.

Vrednosti na kojima će se temeljiti upravljanje migracijama biće:

sigurnost državnih granica i građana;

poštovanje ljudskih prava svih migranata;

olakšavanje integracije ugroženih kategorija migranata u društvo;

razvijena međunarodna saradnja kako sa zemljama u regionu, tako i šire;

nediskriminacija;

olakšavanje spajanja porodice;

uvažavanje potreba svih zainteresovanih strana.

IV ANALIZA SITUACIJE

Strategije, deklaracije, zakoni

Nacionalni plan za integraciju Republike Srbije u Evropsku uniju

U poglavlju 3.24.2. „Kontrola migracija” stoji da je polazeći od činjenice da migracije predstavljaju globalni fenomen čiji uticaj i posledice prevazilaze nacionalne okvire, Republika Srbija opredeljena da u svom segmentu bude deo evropske politike i strategije upravljanja migracionim tokovima. To se realizuje kako u izradi novih zakonskih rešenja, tako i kroz saradnju sa svim relevantim međunarodnim subjektima. Jedan od kratkoročnih prioriteta zacrtan planom je „izrada i usvajanje Stragetije za upravljanje migracijama”.

Strategija integrisanog upravljanja granicom u Republici Srbiji („Službeni glasnik RS”, broj 11/06)

Vlada je usvojila Strategiju u januaru 2006. godine. Po usvajanju Strategije utvrđen je i Akcioni plan za sprovođenje Strategije i izrađene su i funkcionalne strategije, kojima su definisane oblasti od zajedničkog interesa za sve granične službe (granična policija, carina i inspekcijske službe – veterinarska i fitosanitarna). Funkcionalna strategija doneta je u oblasti zajedničke obuke, infrastrukture, opreme i IT i telekomunikacionih sistema.

Strategija integrisanog upravljanja granicom Republike Srbije određuje i dugoročne ciljeve koji se odnose na poboljšanje saradnje unutar i između graničnih službi koje imaju ovlašćenja na državnoj granici, kao i međunarodne saradnje, sa ciljem ostvarivanja efikasnijeg i efektivnijeg načina upravljanja granicama.

Nacionalna strategija zapošljavanja za period 2005-2010 (Zaključak Vlade 05 Broj: 11-2291/2005 od 14. aprila 2005. godine)

Strategijom su, između ostalog, predviđene posebne mere zapošljavanja izbeglica, IRL, povratnika po osnovu sporazuma o readmisiji, a prepoznata je i uloga politike aktivnog zapošljavanja u upravljanju migracijama. Povećanje zaposlenosti i postepeno i dugoročno otklanjanje ekonomskih i socijalnih uzroka umanjiće motivaciju građana Republike Srbije, posebno mladih, za odlazak na rad i boravak u inostranstvo. Stoga je u cilju sprovođenja Strategije usvojen Nacionalni akcioni plan zapošljavanja kojim su definisani prioriteti, ciljevi, zadaci, sredstva i nadležnosti za ostvarivanje politike zapošljavanja u 2009. godini. Takođe, usvajanjem programa aktivne politike zapošljavanja za 2009. godinu i drugih dokumenata koji se oslanjaju na Strategiju doprineće se smanjivanju pritisaka na radne migracije i boljem upravljanju migracijama.

Nacionalna strategija za mlade („Službeni glasnik RS”, broj 55/08)

Strategijom je predviđen niz mera koje direktno ili indirektno mogu uticati na migracione tokove mladih, kao što su povećanje profesionalne i prostorne pokretljivosti mladih, povećana dostupnost različitih sadržaja mladima, posebno u manjim i siromašnijim sredinama, povećan nivo informisanosti mladih o izboru zanimanja, mogućnostima zapošljavanja i perspektive na tržištu rada, ostvarivanje mobilnosti i dr.

Strategija borbe protiv trgovine ljudima u Republici Srbiji („Službeni glasnik RS”, broj 111/2006)

Strateški ciljevi Republike Srbije u borbi protiv trgovine ljudima grupisani su u više oblasti: institucionalni okvir, prevencija, pomoć, zaštita i reintegracija žrtava, međunarodna saradnja i praćenje i ocenjivanje rezultata.

Uspostavljen je mehanizam za koordinaciju aktivnosti i kreiranje politike borbe protiv trgovine ljudima. Ovaj mehanizam se sastoji iz dva nivoa, centralno-strateškog u koji spadaju Savet za borbu protiv trgovine ljudima, Koordinator za borbu protiv trgovine ljudima i Republički tim za borbu protiv trgovine ljudima i operativnog u koji spadaju pravosudni organi, policija i Služba za koordinaciju zaštite žrtava trgovine ljudima. Značajnu podršku na operativnom nivou pružaju specijalizovane nevladine organizacije i međunarodne organizacije.

Imajući u vidu standarde zaštite žrtava trgovine ljudima, 2004. godine Ministarstvo unutrašnjih poslova donelo je Instrukciju o uslovima odobrenja privremenog boravka stranim državljanima žrtvama trgovine ljudima.

Strategija suprotstavljanja ilegalnim migracijama u Republici Srbiji za period 2009-2014 godine („Službeni glasnik RS”, broj 25/09)

Strategijom je predviđeno razvijanje kapaciteta i sposobnosti subjekata koji stvaraju i razvijaju Strategiju, saradnje sa partnerima i ostalim zainteresovanim stranama, metodologije suprotstavljanje ilegalnim migracijama, sistema mera prema različitim kategorijama ilegalnih migranata i uspostavljanje nacionalnog koncepta suprotstavljanja ilegalnim migracijama.

Nacionalna strategija za rešavanje pitanja izbeglih i interno raseljenih lica (Zaključak Vlade Republike Srbije 05 Broj: 02-7778/2002-01 od 30. maja 2002. godine)

Strategija predviđa dva osnovna pravca za rešavanje pitanja izbeglih i IRL. Prvi i ujedno najpoželjniji jeste stvaranje uslova za povratak u mesto prethodnog prebivališta. Drugi se odnosi na sprovođenje različitih programa namenjenih stvaranju uslova za integraciju izbeglica iz bivših republika SFRJ i poboljšanje uslova života interno raseljenih lica sa AP Kosovo i Metohija dok su u raseljeništvu.

Strategija reintegracije povratnika po osnovu sporazuma o readmisiji („Službeni glasnik RS”, broj 15/09)

Strategija obuhvata sledeće oblasti: stvaranje institucionalnog okvira za reintegraciju povratnika, stvaranje uslova za njihov primarni prihvat i podizanje kapaciteta lokalnih zajednica za njihovu reintegraciju u društvo. Strategija predviđa niz mera, između ostalih: informisanje povratnika o tome gde, kako i kome mogu da se obrate za pomoć; pribavljanje ličnih dokumenata; nostrifikaciju diploma; otvaranje odeljenja u školama za potrebe dece povratnika za učenje jezika; smeštaj; zapošljavanje; uključivanje u socijalnu zaštitu i zdravstvenu zaštitu. U skladu sa Strategijom i potrebama, država će shodno svojim finansijskim mogućnostima, izdvojiti odgovarajuća budžetska sredstva za njenu realizaciju.

Strategija za unapređivanje položaja Roma u Republici Srbiji („Službeni glasnik RS”, broj 27/09)

Strategija postavlja osnove za unapređivanje položaja Roma u Republici Srbiji i smanjenje razlike između romske populacije i ostalog stanovništva. Ovim dokumentom stvara se osnova za identifikovanje i primenu mera afirmativne akcije, pre svega u oblastima obrazovanja, zdravlja, zapošljavanja i stanovanja. Između ostalih, Strategija uređuje položaj Roma među interno raseljenim stanovništvom i među povratnicima po osnovu sporazuma o readmisiji, budući da je od ukupnog broja do sada vraćenih po ovim sporazumima najmanje 65% pripadnika romske nacionalne manjine. Strategija se bavi i pitanjima uklanjanja poteškoća u pribavljanju ličnih dokumenata.

Strategija razvoja zvanične statistike u Republici Srbiji u periodu od 2009. do 2012. godine („Službeni glasnik RS”, broj 7/09)

U okviru Strategije definisana je obaveza Republičkog zavoda za statistiku da sprovodi redovno godišnje istraživanje o unutrašnjim migracijama, kao i da uspostavi redovno godišnje istraživanje spoljnih migracija počev od 2012. godine, pri čemu će se istraživanje spoljnih migracija zasnivati na rezultatima Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova 2011. godine i na bazama podataka dobijenih od Ministarstva unutrašnjih poslova.

Deklaracija Regionalne ministarske konferencije o rešavanju izbegličko-raseljeničkih pitanja (Sarajevska deklaracija), potpisana 31. januara 2005. godine

Radi konačnog rešavanja izbegličkog problema u regionu i ostvarivanja i zaštite ljudskih prava i sloboda izbeglica predviđenih relevantnim dokumentima, u okviru regionalnog procesa koji su inicirali Evropska komisija, Organizacija za bezbednost i saradnju (OEBS) i Visoki komesarijat UN za izbeglice, Srbija i Crna Gora, Bosna i Hercegovina i Republika Hrvatska potpisale su 31. januara 2005. godine Sarajevsku deklaraciju, sa namerom da se izbeglički problem na prostoru bivše SFRJ zatvori do kraja 2006. godine. Uprkos značajnim uloženim naporima, do rešenja se nije došlo zbog različitih stavova zemalja potpisnica o načinu konačnog rešavanja izbegličkog pitanja u regionu. Neophodna je saradnja svih država regiona i pre svega politička volja za rešavanje svih otvorenih pitanja, uz puno poštovanje individualnih ljudskih prava izbeglica i aktivno učešće svih međunarodnih organizacija uključenih u ovaj proces.

Deklaracija o proglašenju odnosa između otadžbine i rasejanja odnosom od najvećeg državnog i nacionalnog interesa („Službeni glasnik RS”, broj 86/06)

Na inicijativu Ministarstva za dijasporu Vlada je Deklaracijom proglasila odnos između otadžbine i rasejanja, odnosom od najvećeg državnog i nacionalnog interesa i ujedno se obavezala da će posvetiti ozbiljnu pažnju svakom predlogu ili zahtevu radi ostvarenja potreba i interesa ljudi iz rasejanja u otadžbini.

Zakon o strancima („Službeni glasnik RS”, broj 97/08)

Ovim zakonom regulisano je, između ostalog, izdavanje viza. Vize izdaju diplomatska ili konzularna predstavništva Republike Srbije.

Prema Zakonu postoji četiri vrste viza: aerodromska tranzitna viza, tranzitna viza, viza za kraći boravak i viza za privremeni boravak.

Zakonom o strancima regulisan je i boravak stranaca. Boravak stranca, u smislu ovog zakona je boravak do 90 dana, privremeni boravak i stalno nastanjenje.

Nezakonitim boravkom u Republici Srbiji smatra se boravak na njenoj teritoriji bez vize, odobrenja boravka ili drugog zakonskog osnova.

Zakonom o strancima regulisan je i boravak stranaca u Prihvatilištu za strance, kao i prinudno udaljenje.

Pored ostalih evidencija, u skladu sa članom 78. ovog zakona, vode se evidencije stranih putnih isprava upotrebljenih za ulazak i izlazak iz Republike Srbije, stranaca koji su u tranzitu preko teritorije Republike Srbije, viza izdatih na graničnom prelazu, odbijenih zahteva za izdavanje vize na graničnom prelazu, izdatih viza i odbijenih zahteva za izdavanje vize.

Izrada podzakonskih akata za sprovođenje Zakona je u toku.

Zakon o zaštiti državne granice („Službeni glasnik RS”, broj 97/08)

Ciljevi zaštite državne granice su: obezbeđenje nepovredivosti državne granice, sprečavanje i otkrivanje kažnjivih dela i otkrivanje i pronalazak počinilaca tih dela, zaštita života i zdravlja ljudi i životne sredine, i sprečavanje ilegalne migracije.

U skladu sa Zakonom poslove granične kontrole i obezbeđenja državne granice vrši ministarstvo nadležno za unutrašnje poslove i drugi organi državne uprave u skladu sa nadležnostima utvrđenim zakonom. Granična kontrola je kontrola lica i putnih isprava, kontrola prevoznog sredstva i kontrola stvari koja se vrši na području graničnog prelaza u vezi sa nameravanim prelaskom državne granice ili neposredno nakon što je izvršen prelazak državne granice i druga kontrola prometa lica, robe, usluga, prevoznih sredstava, životinja i bilja preko državne granice određena zakonom.

Zakon o zaštiti državne granice usaglašen je sa evropskim standardima.

Primenom ovog zakona u Republici Srbiji uspostaviće se efikasan sistem zaštite državne granice, visok standard kontrole i uređena saradnja svih organa koji u tom postupku učestvuju.

Zakon o ličnoj karti („Službeni glasnik RS”, broj 62/06) i Zakon o putnim ispravama („Službeni glasnik RS”, br. 90/07 i 116/08)

Setom ovih zakona stvorene su normativne pretpostavke za uvođenje novih, bezbednih dokumenata građana koji garantuju pouzdanost podataka sadržanih u tim dokumentima i obezbeđuju brzu i pouzdanu identifikaciju. Unošenje biometrijskih podataka doprineće većoj pravnoj sigurnosti u korišćenju i bezbednosti putnih isprava, koji su u skladu sa evropskim standardima – preporukama i direktivama Evropske unije iz 2004. i 2006. godine, kojima se reguliše sadržaj i izgled obaveznog elektronskog pasoša i sa standardima Međunarodne organizacije civilnog vazduhoplovstva – ICAO, po kojima sve države do aprila 2010. godine treba da uvedu putne isprave sa integrisanom slikom i sa mašinski čitljivom zonom koja mora biti po ICAO standardu. Zakonom o putnim ispravama predviđena je prekršajna odgovornost za državljane Republike Srbije uz moguće izricanje zaštitne mere oduzimanja izdate putne isprave ukoliko lice poseduje više od jedne putne isprave iste vrste, ukoliko svoju putnu ispravu da drugom na poslugu ili se tuđom putnom ispravom posluži kao svojom, ukoliko je davanjem neistinitih podataka lice ishodovalo od nadležnog organa izdavanje putne isprave i njome se poslužilo, kao i u slučaju da lice bez odlaganja ne prijavi nestanak putne isprave ili pak njeno pronalaženje.

Zakon o zapošljavanju i osiguranju za slučaj nezaposlenosti („Službeni glasnik RS”, broj 36/09)

Ovim zakonom uveden je Nacionalni akcioni plan zapošljavanja (Akcioni plan) kao osnovni instrument planiranja aktivne politike zapošljavanja. Ovaj zakon sadrži i odredbe koje regulišu postupak zapošljavanja državljana Republike Srbije u inostranstvu.

Predloženim zakonom uređuju se i evidencije u oblasti zapošljavanja.

Zakon o zaštiti građana Savezne Republike Jugoslavije na radu u inostranstvu („Službeni list SRJ”, br. 24/98 i „Službeni glasnik RS”, br. 101/05 i 36/09)

Ovaj zakon, između ostalog, reguliše zaštitu zaposlenih u postupku upućivanja na rad u inostranstvo.

Zakon o uslovima za zasnivanje radnog odnosa sa stranim državljanima („Službeni list SFRJ”, br. 11/78 i 64/89, „Službeni list SRJ”, br. 42/92, 24/94 i 28/96 i „Službeni glasnik RS”, broj 101/05)

Zakon je donet 1978. godine i na snazi je do donošenja novog zakona. Priprema i izrada novog zakona predviđa se u 2010. godini.

Strani državljanin može zasnovati radni odnos ako ima odobrenje za stalno nastanjenje, odnosno za privremeni boravak u Republici Srbiji (tada SFRJ) i ako dobije odobrenje za zasnivanje radnog odnosa.

Zakon o radu („Službeni glasnik RS”, br. 24/05, 61/05 i 54/09)

Odredbe ovog zakona primenjuju se i na zaposlene strane državljane i lica bez državljanstva koja rade kod poslodavca na teritoriji Republike Srbije, tako da su strani državljani u pogledu prava, obaveza i odgovornosti iz radnog odnosa izjednačeni sa domaćim državljanima, ako zakonom nije drukčije određeno.

Zakon o amnestiji („Službeni glasnik RS”, broj 33/06)

Zalaganjem Ministarstva za dijasporu donet je Zakon radi rešavanja brojnih nagomilanih zahteva za obustavu krivičnog gonjenja i osuda zbog neodazivanja na vojni poziv. Zakon je od izuzetnog značaja za dijasporu.

Zakon o državljanstvu Republike Srbije („Službeni glasnik RS”, br. 135/04 i 90/07)

U zakon su ugrađena nova rešenja koja podrazumevaju lakše i brže sticanje srpskog državljanstva. Procedura je naročito pojednostavljena i olakšana za izbeglice iz bivših republika SFRJ.

Zakon o matičnim knjigama („Službeni glasnik RS”, broj 20/09)

Oblast matičnih knjiga, kao osnovnih službenih evidencija o ličnom statusu građana, uređuje Zakon o matičnim knjigama koji je stupio na snagu 27. marta 2009. godine, a počeće da se primenjuje po isteku devet meseci od dana stupanja na snagu.

Zakon o matičnim knjigama na celovit način uređuje oblast matičnih knjiga i obezbeđuje njihovu jednobraznost i autentičnost u skladu sa važećim evropskim standardima i principima sadržanim u obavezujućim međunarodnim aktima. Ovim zakonom se, između ostalog, uređuje upis činjenice rođenja, zaključenja braka i smrti u matične knjige, i to kako one nastale na teritoriji Republike Srbije, tako i one koje su nastale u inostranstvu, a odnose se na državljane Republike Srbije. Zakon sadrži niz novina koje će obezbediti značajan napredak u zadovoljavanju prava građana, uz istovremeno obezbeđenje opšteg interesa, s obzirom da su matične knjige preduslov svih drugih službenih evidencija. Između ostalog, Zakon propisuje vođenje drugog primerka matičnih knjiga isključivo primenom elektronskih sredstava za obradu i skladištenje podataka, kao i uspostavljanje informacionog sistema – prevođenjem matičnih knjiga u elektronski oblik, čime će se stvoriti preduslovi za izdavanje izvoda iz matičnih knjiga bez obzira kod kog organa se to zahteva, što će sa aspekta unutrašnjih migracija značajno olakšati ostvarivanje prava građana u ovoj oblasti.

Potrebno je pomenuti da se do početka primene ovog zakona primenjuju Zakon o osnovnim podacima za matične knjige iz 1973. godine i Zakon o matičnim knjigama iz 1990. godine.

Krivični zakonik („Službeni glasnik RS”, br. 85/05, 88/05 i 107/05)

Ovim zakonom prepoznata su, između ostalih, krivična dela nedozvoljenog prelaska državne granice i krijumčarenja ljudi, falsifikovanja isprava, navođenja na overavanje neistinitog sadržaja, kao i trgovine ljudima.

Zakon o azilu („Službeni glasnik RS”, broj 109/07)

Lica koja pred ovlašćenim policijskim službenikom MUP, uz pružanje valjanog obrazloženja za svoj nezakonit ulazak i boravak, bez odlaganja podnesu zahtev za dobijanje azila, izuzeta su od prekršajne odgovornosti zbog narušavanja režima zakonitog ulaska i boravka u zemlji.

Zakonom je predviđena institucija azila sa nadležnom organizacionom jedinicom MUP koja će sprovoditi postupak odlučivanja po zahtevu za azil, telo Vlade u vidu Komisije za azil koje se u postupak uključuje u drugom stepenu i Centar za azil (za smeštaj lica koja traže azil) u sastavu Komesarijata za izbeglice kao posebne organizacije.

U skladu sa odredbama člana 67. Zakona, ministar nadležan za socijalnu politiku i ministar nadležan za zdravlje doneli su odgovarajuće pravilnike o obezbeđivanju socijalne pomoći za lica koja traže, odnosno kojima je odobren azil, kao i o zdravstvenim pregledima koji se obavljaju prilikom prijema u Centar za azil.

Zakon o izbeglicama („Službeni glasnik RS”, broj 18/92, „Službeni list SRJ”, broj 42/02 i „Službeni glasnik RS”, br. 45/02)

Status, položaj i prava izbeglica sa područja republika bivše SFRJ u Republici Srbiji uređeni su Zakonom o izbeglicama i Uredbom o zbrinjavanju izbeglica („Službeni glasnik RS”, br. 20/92, 70/93, 105/93, 8/94, 22/94, 34/95 i 36/04)

U skladu sa Zakonom, izbeglički status može biti priznat jedino izbeglicama koje su došle sa teritorije neke od republika bivše SFRJ.

Izbeglicama je obezbeđen prihvat, privremeni smeštaj i pomoć u ishrani, odgovarajuća zdravstvena zaštita i određena prava iz socijalne zaštite. U skladu sa Zakonom o izbeglicama, lica u ovom statusu imaju pravo na zapošljavanje i školovanje u skladu sa zakonom.

Zakon o potvrđivanju Sporazuma o pitanjima sukcesije („Službeni list SRJ – Međunarodni ugovori”, broj 6/02)

Prilogom G ovog sporazuma štite se privatna svojina i stečena prava građana ili drugih pravnih lica SFRJ od strane država sukcesora bivše SFRJ.

Prema ovom sporazumu, prava na pokretnu i nepokretnu imovinu koja se nalazi na teritoriji države sukcesora i na koju su građani ili druga pravna lica imali pravo na dan 31. decembra 1990. godine biće priznata, zaštićena i vraćena u prvobitno stanje od strane te države u skladu sa utvrđenim standardima, normama međunarodnog prava, i to nezavisno od nacionalnosti, državljanstva, boravišta ili prebivališta takvih lica.

Član 6. Priloga G Sporazuma predviđa da će se domaće zakonodavstvo svake od država sukcesora koje se odnosi na „stanarsko pravo” primenjivati jednako na lica koja su bila državljani SFRJ i koja su imala takva prava bez diskriminacije po bilo kom osnovu, kao što je pol, rasa, boja, jezik, religija, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili društveno poreklo, pripadnost nacionalnim manjinama, imovno stanje, rođenje ili drugi status.

Zakon o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja („Službeni glasnik RS”, br. 62/03, 64/03, 58/04, 62/04, 79/05 i 101/05), Zakon o osnovnoj školi („Službeni glasnik RS“ br. 50/92, 53/93, 67/93, 48/94, 66/94, 22/02, 62/03 i 101/05), Zakon o srednjoj školi („Službeni glasnik RS”, br. 50/92, 53/93, 67/93, 48/94, 24/96, 23/02, 25/02, 62/03, 64/03 i 101/05) i Zakon o visokom obrazovanju („Službeni glasnik RS”, br. 76/05, 100/07 i 97/08)

Ovim setom zakona regulišu se pitanja od značaja za obrazovanje državljana Republike Srbije u inostranstvu i stranih državljana i lica bez državljanstva u Republici Srbiji.

Zakon o zdravstvenoj zaštiti („Službeni glasnik RS”, broj 107/05)

Ovim zakonom regulisana je zdravstvena zaštita stranih državljana, lica bez državljanstva i lica kojima je priznat status izbeglice ili odobren azil u skladu sa međunarodnim i domaćim zakonodavstvom, koji su stalno nastanjeni ili privremeno borave u Republici Srbiji, ili koji prolaze preko njene teritorije.

Institucionalni okvir

Institucionalni okvir za razvoj migracione politike definisan je u skladu sa nadležnostima i zaduženjima koja ministarstva i republički organi imaju u oblasti migracija u okviru Zakona o ministarstvima, drugih zakona i odgovarajućih normativnih akata i strategija.

Ministarstvo unutrašnjih poslova zaduženo je za:

bezbednost državne granice;

kontrolu prelaska granice robe i lica i kretanja i boravka u graničnom pojasu;

boravak stranaca;

državljanstvo;

prebivalište i boravište građana;

lične karte;

putne isprave;

međunarodnu pomoć i druge oblike međunarodne saradnje u oblasti unutrašnjih poslova, uključujući i readmisiju;

ilegalne migracije;

azil;

obučavanje kadrova;

upravno rešavanje u drugostepenom postupku po osnovu propisa o izbeglicama;

Ministar unutrašnjih poslova predsedava Savetom za borbu protiv trgovine ljudima.

Ministarstvo spoljnih poslova zaduženo je za :

izdavanje viza putem diplomatsko-konzularne mreže;

izdavanje besplatnih putnih dokumenata srpskim državljanima-žrtvama trgovine ljudima koji su spašeni u inostranstvu;

zaštitu prava i interesa Republike Srbije, njenih državljana i pravnih lica u inostranstvu.

Ministarstvo za Kosovo i Metohiju zaduženo je za:

saradnju s Komesarijatom za izbeglice u delu koji se odnosi na interno raseljena lica;

održivi povratak i opstanak interno raseljenih u AP Kosovo i Metohija;

ostvarivanje i zaštitu prava povratnika u AP Kosovo i Metohija;

održavanje stalnih međunarodnih kontakata sa učesnicima u međunarodnom pregovaračkom procesu o određivanju budućeg statusa AP Kosovo i Metohija.

Ministarstvo za ljudska i manjinska prava zaduženo je za:

obavljanje poslova koji se odnose na zaštitu i unapređenje ljudskih i manjinskih prava, posebno prava ugroženih migrantskih grupa, kao što su izbegla i raseljena lica, povratnici po sporazumima o readmisiji i azilanti;

praćenje, nadzor i usklađivanje državnog pravnog okvira sa međunarodnim ugovorima i drugim međunarodnopravnim aktima u vezi sa ljudskim i manjinskim pravima;

koordinaciju rada državnih institucija u oblasti zaštite ljudskih prava;

koordinaciju i saradnju sa resornim ministarstvima u cilju iniciranja, izrade i realizovanja operativnih mera za implementaciju Strategije za unapređenje položaja Roma u Republici Srbiji i pratećih akcionih planova;

pružanje pomoći ugroženim migrantskim kategorijama stanovništva, posebno kada se radi o povratnicima koji se u zemlju vraćaju na osnovu zaključenih sporazuma o readmisiji;

obavljanje poslova koji se odnose na antidiskriminacionu politiku, naročito kada su u pitanju ugrožene migrantske grupe, kao što su izbegla i raseljena lica, povratnici po sporazumima o readmisiji i azilanti;

obavljanje poslova iz oblasti ljudskih i manjinskih prava u vezi sa zaključenim Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju između Evropskih zajednica i njihovih država članica, sa jedne strane, i Republike Srbije, sa druge strane, punopravnom članstvu u Evropskoj uniji i poslove vezane za evropske integracije.

Ministarstvo ekonomije i regionalnog razvoja zaduženo je za:

zapošljavanje u zemlji i inostranstvu;

upućivanje nezaposlenih građana na rad u inostranstvo;

praćenje stanja i kretanja na tržištu rada u zemlji i inostranstvu;

evidencije u oblasti zapošljavanja;

unapređenje i podsticanje zapošljavanja;

strategiju, program i mere aktivne i pasivne politike zapošljavanja;

predlaganje i praćenje sprovođenja strategija u oblasti migracija na tržištu rada;

učestvovanje u pripremi, zaključivanju i primeni međunarodnih ugovora o socijalnom osiguranju;

zaključivanje ugovora o zapošljavanju sa inostranim poslodavcima i drugih ugovora u vezi zapošljavanja;

saradnju sa međunarodnim, inostranim i domaćim organima i organizacijama u oblasti rada i zapošljavanja;

usaglašavanje sa evropskim zakonodavstvom i standardima iz oblasti zapošljavanja i praćenje primene međunarodnih konvencija.

Ministarstvo za dijasporu zaduženo je za:

položaj državljana Republike Srbije koji žive izvan Republike Srbije;

poboljšavanje uslova za ostvarenje biračkog prava državljana Republike Srbije koji žive u inostranstvu;

poboljšanje veza iseljenika, državljana Republike Srbije, koji žive u inostranstvu i njihovih organizacija sa Republikom Srbijom;

informisanje iseljenika, državljana Republike Srbije u inostranstvu, o politici Republike Srbije;

stvaranje uslova za uključivanje iseljenika, lica srpskog porekla i državljana Republike Srbije koji žive u inostranstvu u politički, ekonomski i kulturni život Republike Srbije i njihov povratak u Republiku Srbiju.

.

Ministarstvo rada i socijalne politike zaduženo je za:

ostvarivanje prava iz radnog odnosa radnika privremeno zaposlenih u inostranstvu;

zaštitu građana zaposlenih u inostranstvu;

zaključivanje sporazuma o upućivanju zaposlenih na rad u inostranstvo i upućivanje zaposlenih na privremeni rad u inostrantstvo;

zaključivanje sporazuma o socijalnom osiguranju;

populacionu politiku;

ostvarivanje prava i integraciju izbeglih i raseljenih lica, povratnika po osnovu sporazuma o readmisiji, romskog stanovništva i drugih socijalno ugroženih grupa.

Ministarstvo prosvete zaduženo je za:

dopunsko obrazovanje dece domaćih državljana u inostranstvu;

nostrifikaciju i ekvivalenciju javnih isprava stečenih u inostranstvu.

Komesarijat za izbeglice zadužen je za:

utvrđivanje statusa izbeglice i vođenje evidencije izbeglih i interno raseljenih lica;

zbrinjavanje izbeglica i IRL;

usklađivanje pružanja pomoći od strane drugih organa i organizacija u zemlji i inostranstvu;

obezbeđivanje pomoći izbeglicama u procesu povratka i reintegracije;

pokretanje inicijativa za traženje međunarodne pomoći od strane UN i drugih međunarodnih organizacija;

obezbeđivanje smeštaja tražiocima azila u centru/ima za azil, rukovođenje centrom/ima i donošenje podzakonskih akata koji se tiču smeštaja u centru/ima;

obezbeđivanje primarnog smeštaja u prenamenjenim kolektivnim centrima za povratnike po osnovu sporazuma o readmisiji;

zbrinjavanje i zaštitu prava interno raseljenih lica;

obavljanje stručnih, operativnih i administartivno-tehničkih poslova za Koordinaciono telo za praćenje i upravljanje migracijama.

Komesar za izbeglice predsedava Komisijom za koordinaciju procesa trajne integracije izbeglica.

Republički zavod za statistiku zadužen je za:

izrađivanje metodologije, prikupljanje, obradu, statističku analizu i objavljivanje statističkih podataka;

pripremanje i donošenje jedinstvenih statističkih standarda;

saradnju i stručnu koordinaciju sa organima i organizacijama ovlašćenim za vršenje statističkih istraživanja;

saradnju sa međunarodnim organizacijama radi standardizacije i obezbeđivanja uporedivosti.

Savet za integraciju povratnika po osnovu sporazuma o readmisiji zadužen je za:

razmatranje i predlaganje mera i aktivnosti za realizaciju prihvata, zbrinjavanja i integraciju povratnika;

pružanje podrške utvrđivanju i realizaciji mera na nivou lokalne samouprave za pomoć povratnicima, u skladu sa mogućnostima i potrebama lokalne zajednice;

predlaganje uspostavljanja okvira u kojem se odvija dijalog između država o pitanjima zaštite i ostvarivanja prava migranata i problema ilegalne migracije;

praćenje sprovođenja utvrđenih mera i davanje predloga i mišljenja o drugim pitanjima iz nadležnosti Vlade.

Koordinaciono telo za praćenje i upravljanje migracijama zaduženo je za:

usmeravanje rada ministarstava i posebnih organizacija radi definisanja ciljeva i prioriteta migracione politike;

usmeravanje rada ministarstava i posebnih organizacija radi praćenja i upravljanja migracijama.

Savet za borbu protiv trgovine ljudima zadužen je za:

koordinaciju nacionalne i regionalne aktivnosti za borbu protiv trgovine ljudima;

razmatranje izveštaja relevantnih tela međunarodne zajednice o trgovini ljudima;

zauzimanje stavova i predlaganje mera za sprovođenje preporuka od strane međunarodnih tela.

3. Stanje u sektoru migracija

3.1. Vizna politika

Prema raspoloživim podacima Ministarstva spoljnih poslova, u 2008. godini izdato je 60.000 viza stranim državljanima. Navedeni podatak odnosi se kako na vize izdate na osnovu diskrecionog prava diplomatsko-konzularnih predstavništava, tako i na vize izdate na osnovu prethodne procedure provere u saradnji sa Ministarstvom unutrašnjih poslova koja je predviđena za državljane država visokog migracionog rizika.

Od ukupnog broja, u diplomatsko-konzularnim predstavništvima Republike Srbije u Republici Turskoj izdato je 30.330 viza, i to za tranzit preko teritorije Republike Srbije u najvećem broju slučajeva. Državljanima Ruske Federacije i Ukrajine izdato je 9.357 viza, dok se preostali broj izdatih viza odnosi na državljane svih ostalih država zajedno, kao i na državljane već navedenih zemalja koji su zahteve za izdavanje vize podnosili u trećim zemljama.

Vizni režim

Nadležni organi Republike Srbije su u proteklih nekoliko godina učinili značajne korake u cilju harmonizacije viznog režima Republike Srbije sa viznim režimom EU ukidanjem viza za državljane EU i ostalih razvijenih zemalja i, istovremeno, uvođenjem viza jednom broju afričkih i azijskih zemalja odakle se tradicionalno regrutuje najveći broj nelegalnih migranata. Zaključeno je i više bilateralnih sporazuma o ukidanju viza za nosioce diplomatskih i službenih pasoša sa državama EU, kao i Sporazum između Republike Srbije i Evropske zajednice o olakšanoj proceduri za izdavanje viza („Službeni glasnik RS-Međunarodni ugovori”, broj 103/07).

Na sednici održanoj 29. maja 2003. godine, Savet ministara Srbije i Crne Gore doneo je Odluku o ukidanju viza za ulazak i boravak u SCG, do 90 dana, na sve vrste putnih isprava, za građane Savezne Republike Nemačke, Republike Francuske, Republike Italije, Kraljevine Holandije, Kraljevine Belgije, Velikog Vojvodstva Luksemburg, Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Severne Irske, Irske, Kraljevine Španije, Republike Portugal, Republike Grčke, Kraljevine Danske, Kraljevine Švedske, Republike Finske, Republike Austrije, Švajcarske Konfederacije, Kraljevine Norveške, Republike Island, Kneževine Monako, Kneževine Lihtenštajn, Vatikana, Kneževine Andora, Republike San Marino, Države Izrael, Republike Kipra, Republike Malte, Češke Republike, Slovačke Republike, Republike Poljske, Republike Slovenije, Republike Litvanije, Republike Letonije, Republike Estonije, Republike Hrvatske, Sjedinjenih Američkih Država, Kanade, Republike Singapur, Republike Koreje, Australije i Novog Zelanda. Nakon proglašenja nezavisnosti od strane Crne Gore, Republika Srbija je u potpunosti nastavila sa primenom nevedene odluke. Na osnovu odluka Vlade i ranije zaključenih sporazuma, vize nisu potrebne ni državljanima Plurinacionalne države Bolivije, Republike Bugarske, Japana, Sjedinjenih Meksičkih Država, Republike Mađarske i Rumunije, dok na recipročnoj osnovi bezvizni režim važi sa Republikom Argentinom, Republikom Belorusijom, Bosnom i Hercegovinom, Crnom Gorom, Republikom Čile, Republikom Kostarika, Republikom Kubom, Republikom Makedonijom, Republikom Korejom, Republikom Sejšeli i Republikom Tunis.

Stupanjem na snagu jedinstvenog Sporazuma između Republike Srbije i Evropske zajednice o olakšanoj proceduri za izdavanje viza, 1. januara 2008. godine ukinuta je obaveza posedovanja šengenske vize za nosioce diplomatskih pasoša Republike Srbije, za sve zemlje EU koje u potpunosti primenjuju šengenske pravne tekovine. Istovremeno, u skladu sa članom 13. stav 2. navedenog sporazuma, odredbe bilateralnih sporazuma između pojedinačnih država članica EU i Republike Srbije potpisani pre 1. januara 2007. godine koji predviđaju bezvizni režim za nosioce službenih pasoša ostaće na snazi još 5 godina nakon stupanja ovog sporazuma na snagu, uz pravo država članica u pitanju i Republike Srbije da ukinu ili suspenduju ove bilateralne sporazume tokom datog perioda od 5 godina. Republike Srbija je do sada zaključila bilateralne sporazume o ukidanju viza na diplomatske i službene pasoše sa sledećim državama-članicama EU: Republikom Austrijom, Republikom Grčkom, zemljama Beneluksa, Republikom Bugarskom, Republikom Italijom, Republikom Kipar, Republikom Mađarskom, Rumunijom, Slovačkom Republikom, Republikom Slovenijom i Kraljevinom Španijom.

U cilju realizacije obaveza predviđenih jedinstvenim sporazumima sa EU, 2008. godine se otpočelo sa aktivnostima na zaključivanju bilateralnih sporazuma o viznim olakšicama sa evropskim zemljama koje ne primenjuju u potpunosti šengenske pravne tekovine (Kraljevina Danska, Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Severne Irske, Irska, Republika Island, Kraljevina Norveška, Kneževina Lihtenštajn i Švajcarska Konfederacija). Sporazum sa Kraljevinom Danskom je potpisan i stupio je na snagu 1. maja 2009. godine, sporazumi sa Kraljevinom Norveškom i Švajcarskom Konfederacijom su usaglašeni i predstoji skoro potpisivanje.

Sa Ruskom Federacijom nedavno je potpisan Sporazum o uslovima putovanja građana koji predviđa bezvizni režim za nosioce običnih pasoša za boravak do 30 dana. Sporazum je stupio na snagu 11. juna 2009. godine. Vode se pregovori o zaključivanju sporazuma o ukidanju viza za nosioce diplomatskih i službenih pasoša sa više država, kao i o sporazumu o uzajamnim putovanjima građana sa Ukrajinom.

U toku je donošenje podzakonskih akata za primenu Zakona o strancima i dalje usaglašavanje viznog režima Republike Srbije sa režimom EU.

Rad na uspostavljanju viznog informacionog sistema Republike Srbije još uvek nije okončan. Imajući u vidu činjenicu da vizni sistem jedne zemlje predstavlja sastavni deo bezbednosti države i njene sposobnosti da koordinirano upravlja granicama, a u cilju harmonizacije tehnologije i poslova iz ove oblasti sa EU (veze sa Šengenskim informacionim sistemom), kao i podrške radu DKP i poslovima provere dokumenata na graničnim prelazima koji su u nadležnosti Ministarstva unutrašnjih poslova, jedna od prioritetnih aktivnosti je realizacija novog viznog modula. Glavni nosioci sprovođenja projekta su Ministarstvo unutrašnjih poslova i Ministarstvo spoljnih poslova. Projekat će se realizovati u saradnji sa nadležnim ministarstvima radi stvaranja uslova za kompletno prihvatanje novog viznog sistema, njegovu realizaciju, implementaciju i primenu, čime će se omogućiti standardizovan, pouzdan i efikasan rad DKP i graničnih prelaza, i bezbedna provera i izdavanje viza. Rešenja predviđena projektom se baziraju na Šengenskom katalogu najbolje prakse i u skladu su sa Konzularnim uputstvima Evropske unije.

U Ministarstvu spoljnih poslova ne postoji posebna sistematska obuka za prepoznavanje neregularnih migranata koja bi bila bazirana na metodologiji zemalja prema kojima su neregularne migracije usmerene. To posebno važi za pitanje prepoznavanja falsifikovanih isprava, zbog nepostojanja adekvatne opreme. Službenici DKP se u okviru svojih redovnih priprema za obavljanje poslova iz oblasti izdavanja viza upoznaju sa problemima vezanim za izdavanje viza u zemljama visokog migracionog rizika.

Jedan od problema je i to što određen broj DKP pokriva više zemalja visokog migracionog rizika, tako da je rad na prepoznavanju otežan, posebno kada je reč o zemljama koje nemaju bezbedne putne isprave.

3.2. Granice

Ukupna dužina granice Republike Srbije je 2.351,7 km, od čega je dužina suvozemne granice 1.654,4 km, a dužina vodene granice 697,3 km. Republika Srbija se graniči sa Republikom Mađarskom u dužini od 174,7 km, Rumunijom u dužini od 547,9 km, Republikom Bugarskom u dužini od 360,4 km, Republikom Makedonijom u dužini od 283,1 km, Republikom Albanijom u dužini od 113,4 km, Crnom Gorom u dužini od 249,5 km, Bosnom i Hercegovinom u dužini od 363,2 km i Republikom Hrvatskom u dužini od 259,3 km. Granice Republike Srbije prema susednim državama nekadašnje SFRJ, kao i granica prema Republici Makedoniji su određene i nesporne. Granice prema Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini i Republici Hrvatskoj nisu određene pošto postupak razgraničenja nije okončan. U dosadašnjem periodu započet je postupak razgraničenja sa Republikom Hrvatskom (na samom početku), sa Bosnom i Hercegovinom (okončan je najveći deo aktivnosti), dok sa Crnom Gorom tek treba da otpočne.

Cilj je da granica funkcioniše u okviru definisanog okvira sistema koji će omogućiti uspostavljanje i dugoročno održavanje granice, otvorene za kretanje ljudi i trgovinu, ali bezbedne i zatvorene za sve vidove prekograničnih kriminalnih aktivnosti i sve druge aktivnosti koje ugrožavaju bezbednost i stabilnost u regionu. Sistem integrisanog upravljanja granicom treba da bude u saglasnosti sa pravilima, standardima i preporukama Evropske unije za spoljne granice.

Poslove granične kontrole i obezbeđenja državne granice vrši ministarstvo nadležno za unutrašnje poslove u skladu sa Zakonom o zaštiti državne granice.

U cilju zaštite državne granice sprovodi se granična kontrola koja podrazumeva kontrolu lica i putnih isprava, kontrolu prevoznog sredstva i kontrolu stvari i koja se vrši na području graničnog prelaza u vezi sa nameravanim prelaskom državne granice ili neposredno nakon što je izvršen prelazak državne granice.

Posedovanje uredne vize je samo jedan od uslova za ulazak u zemlju i nije garancija da će isti biti dozvoljen ukoliko ima drugih smetnji. Naime, za ulazak i izlazak iz Republike Srbije potrebno je da lice ispunjava opšte i posebne uslove. U ovom stepenu kontrole posebnu ulogu igra obučenost granične policije, kako u pogledu otkrivanja falsifikovanih isprava, tako i u pogledu profilisanja imigranata koji prikazuju neki drugi razlog ulaska.

Permanentnim osmatranjem državne granice sprečavaće se nedozvoljeni prelasci i povreda graničnog režima.

Infrastruktura, oprema, IT tehnologija – stanje

Na području Republike Srbije otvorena su 82 granična prelaza, od čega je 50 drumskih, 14 železničkih, 4 aerodromska, 12 rečnih i 2 skelska.

Stanje infrastrukture na graničnim prelazima je različito u zavisnosti od toga da li se isti nalaze na starim granicama (sa Republikom Mađarskom, Rumunijom i Republikom Bugarskom), ili na granicama prema bivšim jugoslovenskim republikama (sa Republikom Makedonijom, Bosnom i Hercegovinom, Republikom Hrvatskom i Crnom Gorom).

Infrastruktura na graničnim prelazima, prema starim granicama, uglavnom je u solidnom stanju i omogućava relativno dobre uslove za rad.

Zajedničkim sredstvima Vlade i Evropske agencije za rekonstrukciju završena je izgradnja graničnog prelaza Horgoš, i završena je prva faza rekonstrukcije i izgradnje graničnih prelaza Batrovci i Preševo. U toku je stvaranje odgovarajuće infrastrukture za prihvat donacije koja podrazumeva izgradnju 9 graničnih prelaza prema bivšim republikama, a čime će se stvoriti adekvatni uslovi za zaštitu državne granice.

Realizacijom projekta za izdavanje novih identifikacionih dokumenata unapređena je komunikaciona infrastruktura do policijske uprave. Trenutno nije do svih službi granične policije (kontrola prelaska držvne granice i obezbeđenje državne granice) uspostavljena IT komunikaciona infrastruktura. Uspostavljen je TETRA sistem na granici sa Republikom Mađarskom i delimično na granici sa Rumunijom i Republikom Hrvatskom.

Sredstvima CARDS 2006 programa dobijena je oprema za potrebe Uprave granične policije za uspostavljanje minimalne tehničko-tehnološke infrastrukture i obnavljanje postojeće opreme koja je dotrajala. Postojeća oprema uz opremu za verifikaciju putnih dokumenata i sopstvenim snagama razvijeno aplikativno rešenje čini osnov za primenu novog centralizovanog rešenja za kontrolu prelaska državne granice.

Direktna veza graničnih prelaza sa INTERPOL bazom podataka ne postoji, već se podaci koje INTERPOL prosleđuje Ministarstvu unutrašnjih poslova direktno ubacuju u jedinstveni informacioni sistem koji neposredno dostupan za oko 65% stanica granične policije.

U cilju povećanja efikasnosti i sposobnosti državne administracije nadležne za sprovođenje sistema integrisanog upravljanja granicom prema evropskim standardima realizuje se tvining projekat sprovođenja Strategije integrisanog upravljanja granicom u Republici Srbiji.

Saradnja sa Evropskom agencijom za upravljanje operativnom saradnjom na spoljnim granicama država članica Evropske unije (FRONTEKS) se, do sada, odvijala kroz učešće pripadnika Ministarstva unutrašnjih poslova na međunarodnim seminarima, obukama i treninzima u organizaciji FRONTEKS.

Ministarstvo unutrašnjih poslova je u više navrata iniciralo saradnju sa FRONTEKS, da bi početak formalne saradnje, usledio nakon upućivanja izjave o namerama za uspostavljanje saradnje, marta 2008. godine.

Navedena inicijativa rezultirala je posetom eksperata FRONTEKS, nakon čega je, sa njihove strane, dostavljen radni dokument/sporazum, koji će urediti međusobnu saradnju Ministarstva unutrašnjih poslova i FRONTEKS po pitanjima operativne saradnje u domenu granične policije.

Radni angažman o uspostavljanju operativne saradnje između Ministarstva unutrašnjih poslova i Evropske agencije za upravljanje operativnom saradnjom na spoljnim granicama država članica Evropske unije potpisali su ministar unutrašnjih poslova Republike Srbije i izvršni direktor FRONTEKS, 17. februara 2009. godine.

3.3. Emigracija

Republika Srbija koja je tradicionalno bila zemlja ekonomske emigracije, prema procenama ima dijasporu koja broji i do 4 miliona građana na radu i boravku u inostranstvu, kao i lica srpskog porekla. Oko 2 miliona ljudi se nalazi u zemljama članicama EU, dok se još 2 miliona nalazi u prekomorskim zemljama – u pitanju je pretežno staro iseljeništvo i njihovi potomci, ali i građani Republike Srbije koji su emigrirali posle 1990. godine, uglavnom mladi i visoko obrazovni kadar.

Međutim, prema popisu iz 2002. godine taj broj je daleko manji, jer nisu obuhvaćeni svi oni koji su po raznim osnovama i u različitim periodima otišli u inostranstvo.

U popisu stanovništva 2002. godine, pored podataka o ukupnom stanovništvu Republike Srbije, prikupljeni su i podaci o 414.838 naših građana koji su u vreme popisa bili odsutni iz zemlje zbog rada kod stranog poslodavca, zbog samostalnog rada u inostranstvu ili zbog boravka u inostranstvu kod članova njihovih porodica. Od tog broja najviše građana boravi u Saveznoj Republici Nemačkoj (102.799), Republici Austriji (87.844), Švajcarskoj Konfederaciji (65.751), Republici Francuskoj (27.040) itd. Radi potpunije slike o celokupnoj dijaspori Ministarstvo za dijasporu radi na ažuriranju baze podataka o srpskom rasejanju, kako organizacija, udruženja, kulturno-umetničkih društava, crkava, dopunskih škola, tako i pojedinaca. Prioritet Ministarstva za dijasporu je objedinjavanje baze podataka koja će biti dostupna na zvaničnom internet portalu i doprineti boljem povezivanju kako unutar same dijaspore, tako i dijaspore sa maticom.

Procena brojnosti srpske dijaspore od strane Ministarstva za dijasporu varira između 3.908.000 i 4.170.000 lica. Tu treba uzeti u obzir da se pod pojmom dijaspore podrazumevaju svi državljani Republike Srbije koji žive u inostranstvu i pripadnici srpskog naroda koji žive u inostranstvu, a nisu državljani Republike Srbije, nezavisno od toga da li su državljani neke druge države ili su apatridi, a Republiku Srbiju doživljavaju kao svoju maticu.

U okviru Ministarstva spoljnih poslova – Generalne direkcije za konzularne poslove i dijasporu, postoje Direkcija za konzularne poslove i Direkcija za razvoj, dijasporu i socijalne sporazume, koje kroz svoj rad, posredstvom mreže diplomatsko-konzularnih predstavništava Republike Srbije, dolaze do podataka relevantnih za ukupno sagledavanje migracionih procesa u Republici Srbiji.

Podaci o doznakama koje stižu od emigranata važni su za procenu njihovih uticaja na štednju, investicije i razvoj zemlje porekla. Nažalost, kad je reč o emigraciji više se govori o procenama nego o validnim podacima, i prikupljanje tih podataka je prioritet na kome se radi.

Vlada je usvojila Predlog zakona o dijaspori i Srbima u regionu, koji bi uskoro trebao da se nađe u skupštinskoj proceduri. Ovo je prvi sistemski zakon o odnosima između matične države i dijaspore i kao takav predstavlja normativnu bazu za vođenje dugoročne politike prema rasejanju. Zakonom se jasno demonstrira volja da se na mnogo ozbiljniji, odgovorniji i racionalniji način vodi politika prema dijaspori. Ovim zakonom se uvažavaju zahtevi Evropske unije, izveštaji Venecijanske komisije i u potpunosti je usaglašen sa međunarodnim principima i standardima. Sprovođenje ovog zakona podrazumeva uvažavanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta i pravnih poredaka drugih država u kojima žive pripadnici dijaspore.

Zapošljavanje državljana Republike Srbije u inostranstvu

Najveći broj građana Republike Srbije je u inostranstvo otišao individualno, bez posredovanja države. Znatno manji broj državljana Republike Srbije na rad u inostranstvo otišao je organizovano u skladu sa propisima o zapošljavanju u inostranstvu.

Zapošljavanje državljana Republike Srbije u inostranstvu se reguliše međunarodnim bilateralnim sporazumima ili opštim ugovorima o zapošljavanju, kojim se bliže uređuju uslovi života i rada u inostranstvu.

U ranijem periodu Savezna Republika Jugoslavija imala je sa većinom zemalja zapadne Evrope zaključene međudržavne sporazume o regulisanju zapošljavanja i pravima radnika u ovim zemljama, koji su prestali da se primenjuju, odnosno stavljeni su van snage uvođenjem sankcija Saveta bezbednosti UN SR Jugoslaviji.

Na osnovu ugovora o obavljanju investicionih radova, angažovan je određen broj radnika u inostranstvu (npr. u Rusku Federaciju i Republiku Italiju) u oblasti građevinarstva i zdravstva. Ne postoji pouzdana i tačna baza podataka o broju radnika angažovanih ovim putem.

Zapošljavanje građana Republike Srbije u inostranstvu vrši se na osnovu prijave za zapošljavanje u inostranstvu koju prima Ministarstvo ekonomije i regionalnog razvoja, Nacionalna služba za zapošljavanje ili agencija za zapošljavanje, a u skladu sa Zakonom o zapošljavanju i osiguranju za slučaj nezaposlenosti. Takođe, Ministarstvo ekonomije i regionalnog razvoja može da zaključi ugovor o zapošljavanju sa nadležnim organom, organizacijom ili poslodavcem iz inostranstva. Poslove posredovanja za zapošljavanje u inostranstvu obavljaju Nacionalna služba za zapošljavanje i agencija za zapošljavanje, na način i po postupku predviđenom za zapošljavanje u zemlji.

Ministarstvo ekonomije i regionalnog razvoja, Nacionalna služba i agencije za zapošljavanje dužne su da obezbede zaštitu lica koja se zapošljavaju u inostranstvu, i to tako što će osigurati licima koja se zapošljavaju u inostranstvu najmanje jednak tretman po osnovu rada sa državljanima države zaposlenja za vreme rada i boravka u inostranstvu; dozvolu za rad i boravak u inostranstvu; troškove opštih, sanitarnih i specijalističkih zdravstvenih pregleda i izdavanje uverenja o zdravstvenoj sposobnosti; troškove prevoza; informisanje o uslovima života i rada u inostranstvu; informisanje o pravima i obavezama po osnovu rada; zaključivanje ugovora o radu pre odlaska u inostranstvo i druga ugovorena prava. Nadzor nad sprovođenjem Zakona o zapošljavanju i osiguranju za slučaj nezaposlenosti vrši Ministarstvo ekonomije i regionalnog razvoja.

Prema Zakonu o ministarstvima Ministarstvo rada i socijalne politike, između ostalog, obavlja poslove državne uprave koji se odnose na zaštitu građana zaposlenih u inostranstvu ali ne i poslove zapošljavanja. Ovakvom regulativom nadležnosti su podeljene između dva ministarstva.

U praksi su evidentirane prijave na nezakoniti rad šest privrednih društava koja nisu imala dozvolu za zapošljavanje u inostranstvu i samo jedne agencije za zapošljavanje koja je imala dozvolu za rad izdatu od strane Ministarstva ekonomije i regionalnog razvoja. Svi ovi slučajevi su procesuirani.

Treba nastaviti i pojačati dosadašnju praksu organizovanog privremenog zapošljavanja radnika u inostranstvu, putem zaključivanja međudržavnih, bilateralnih sporazuma o zapošljavanju ili opštih ugovora sa inostranim poslodavcem o zapošljavanju, jer se na takav način obezbeđuje ukupna zaštita radnika i članova njihovih porodica i pruža se dovoljno formalno-pravnog osnova za jednak tretman migranata sa radnicima zemlje domaćina i drugim stranim radnicima, a daju se i okviri za ostvarivanje i drugih prava migranata i članova njihovih porodica.

Povratak stručnjaka i cirkularna migracija

U cilju upravljanja spoljnim migracijama, treba imati u vidu veliki odliv visoko-obrazovnog kadra, posebno mladih, tzv. „odliv mozgova”, koji pokazuje trend porasta i ukazuje na dugoročnu tendenciju. Unutrašnji faktori poput niske stope privredne aktivnosti, posebno u nastaloj svetskoj krizi, koja pogađa i državu i građane Republike Srbije, visoke stope nezaposlenosti, ograničene mogućnosti zapošljavanja, smanjenja investicija, tehnoloških viškova, niskih zarada itd. uticaće i dalje na odlazak građana iz Republike Srbije. Odlazak obrazovnog kadra, posebno mladih, stimulisan je i privlačnim merama u smislu brojnih beneficija od strane zemalja EU i drugih razvijenih zemalja, za ona zanimanja koja su potrebna njihovoj privredi (tzv. plava karta EU, obezbeđen posao, dobra plata, smeštaj i druge pogodnosti).

Stoga je neophodno, u saradnji sa relevantnim međunarodnim organizacijama, izraditi posebne programe i projekte o privremenom povratku visoko-obrazovne radne snage koja je otišla iz Republike Srbije, ili korišćenje njihovog znanja i veština na daljinu, u cilju jačanja privrednog, ekonomskog, naučnog, tehnološkog i drugog razvoja zemlje, po ugledu na druge emigracione zemlje. Procenjuje se da je Republici Srbiji potrebno između 10.000 i 12.000 mladih i sposobnih ljudi koji bi izneli proces tranzicije i ubrazali ulazak Republike Srbije u Evropsku uniju. Neophodno je stvaranje povoljnog i atraktivnijeg ekonomskog i društvenog ambijenta za povratak emigranata i njihovo aktivno uključivanje na tržište rada.

Mora se uvažiti da nove vrednosti determinišu nove trendove i da bolji uslovi za uspešno profesionalno ostvarenje postaju sve dominantniji motiv emigracije najobrazovanijih i najtalentovanijih. Potrebno je zaustaviti gubitak velikog intelektualnog potencijala stvaranjem uslova za realizacijom profesionalnih ciljeva u sopstvenoj zemlji. Takođe, u narednom periodu potrebno je uspostaviti i efikasniju bilateralnu saradnju sa zemljama EU i drugim razvijenim zemljama, naučnim i specijalizovanim ustanovama u svetu na naučno-tehničkom, kulturnom i drugom planu, a radi obezbeđivanja odgovarajuće specijalizacije, stručnog usavršavanja mladih iz Republike Srbije uz obezbeđivanje njihovog povratka i radnog angažovanja u zemlji porekla. Realizacija mera za bolje korišćenje ljudskih resursa za razvoj zemlje podrazumeva saradnju stručnjaka u matici i onih iz dijaspore, kao i korišćenje migrantske populacije i svih njihovih resursa za smanjenje nezaposlenosti i siromaštva, kao i regionalnog dispariteta.

3.4. Imigracija

Imigraciona kretanja predstavljaju dolazak stranaca na teritoriju jedne države koji podrazumeva poštovanje propisa koji regulišu ulazak i boravak u toj zemlji.

Prema podacima Ministarstva unutrašnjih poslova u toku 2008. godine:

izvršeno je 959.515 prijava boravišta stranih državljana;

pozitivno je obrađeno 5.753 zahteva za privremeni boravak;

na teritoriji Republike Srbije boravilo je 16.779 stranih državljana sa odobrenim privremenim boravakom, i to najviše po osnovu zaposlenja (6.329), braka (5.099) i srodstva (3.285).

Prema državljanstvu najviše je bilo zastupljeno državljana Narodne Republike Kine (5.043), zatim Rumunije (1.953) i Republike Makedonije (1.575).

Radne migracije

Jedan od značajnih mehanizama za upravljanje migracijama je zapošljavanje staranaca, odnosno izdavanje dozvola za rad.

Strani državljanin može zasnovati radni odnos ako ima odobrenje za stalno nastanjenje ili odobrenje za privremeni boravak u Republici Srbiji i ako dobije dozvolu za rad.

Odobrenje za stalno nastanjenje i privremeni boravak izdaje ministarstvo nadležno za unutrašnje poslove, dok dozvolu za rad izdaju nadležne službe za zapošljavanje koje su u resoru Ministarstva ekonomije i regionalnog razvoja. Zahtev za izdavanje dozvole za rad za stranog državljanina koji ima odobrenje za privremeni boravak podnosi poslodavac, a lice koje ima stalno nastanjenje lično podnosi zahtev.

U periodu 2006-2008. godine izdato je ukupno 5.646 dozvola za rad strancima, uz trend blagog porasta (1699 – 2006. godine, 1721 – 2007. godine i 2226 – 2008. godine). Strani državljani koji su dobili dozvolu uglavnom su muškarci – preko 70%, uglavnom stručni radnici koji se zapošljavaju u stranim predstavništvima, bankama, građevinarstvu, trgovini i dr. Najviše izdatih dozvola je za rad u Beogradu (73%). Prema državljanstvu, najveći broj čine: građani Narodne Republike Kine, Republike Makedonije, Bosne i Hercegovine i Ruske Federacije. Primećen je porast broja dozvola za rad za obavljanje sezonskih poslova – u oblasti građevinarstva, ugostiteljstva i poljoprivrede.

Prema postojećem zakonu, zahtev za dozvolu se podnosi samo u slučaju zasnivanja radnog odnosa, tako da se procenjuje da je broj stranaca koji rade u Republici Srbiji daleko veći od broja izdatih dozvola za rad, jer se ne odnosi na angažovanje stranaca bez zasnivanja radnog odnosa, članstva u upravnim odborima i sl.

Nezaposleni strani državljani na evidenciji Nacionalne službe za zapošljavanje su strani državljani koji traže posao u Republici Srbiji, a koji imaju privremeni ili stalni boravak (odobren od strane Ministarstva unutrašnjih poslova) i nalaze se na evidenciji Nacionalne službe za zapošljavanje. Njihov broj je ispod 1.000 lica. Od ukupnog broja na evidenciji 63% ima privremeni boravak, a 27% stalni boravak. U pogledu državljanstva, najčešće su u pitanju lica iz Rumunije, Republike Makedonije, Ruske Federacije i Ukrajine. Izraženo je visoko učešće žena od čak 85%. Uglavnom se radi o ženama koje su stupile u brak sa državljaninom Republike Srbije. Obrazovna struktura stranaca koji se nalaze na evidenciji za zapošljavanje je izrazito nepovoljna, oko 60% lica prijavljeno je bez kvalifikacija, ali se uglavnom radi o činjenici da ova lica nemaju nostrifikovane diplome.

Prema podacima Godišnjeg izveštaja o radu za 2007. godinu Inspektorata za rad registrovano je 58 slučajeva neprijavljenog rada stranaca ili lica bez državljanstva. U periodu januar – oktobar 2008. godine nema registrovanih slučajeva.

Jedna od prepreka za uspešno praćenje migracionih tokova i eventualno sprovođenje adekvatnih mera je podeljena nadležnost prilikom izdavanja dozvola za boravak i dozvola za rad strancima između Ministarstva unutrašnjih poslova i Ministarstva ekonomije i regionalnog razvoja. U tom cilju neophodno je objedinjeno praćenje podataka o izdatim boravišnim dozvolama (i osnovu za njihovo izdavanje) i broju izdatih dozvola za rad.

3.5. Unutrašnje migracije

Unutrašnje migracije su od posebnog uticaja na demografski i održiv razvoj zemlje.

Tokom 90-tih godina došlo je do brojnih društveno-ekonomskih i političkih promena koji su uticali na dinamiku stanovništva i pojačale uticaj decenijama neprekidne migracije od sela ka gradu. Iako su sela demografski starija, proces demografskog starenja je brži u gradskim sredinama, zbog povratnog efekta upravo tih kretanja. Zahvaljujući prilivu mladih, sposobnih za rad, koji su dolazili sa sela, gradovi su imali bolju demografsku strukturu. Protokom vremena najveći deo tih generacija ušao je u grupu starog stanovništva, a broj dece u njihovim porodicama je bio manji nego na selu, daleko ispod potreba prostog obnavljanja stanovništva. Nastavak ovog trenda treba očekivati i u narednom periodu.

Ranije izražena nepovoljna demografska situacija sa starenjem u AP Vojvodina i istočnom delu Republike Srbije se tokom poslednjih dvadeset godina proširila na celu Republiku Srbiju. Na to su uticale ekonomske migracije, sa jedne strane i prisilne migracije intezivirane tokom 90-tih godina, sa druge strane. Složen bilans velikog priliva izbeglica u Republiku Srbiju kao i velike emigracije mladih zbog ekonomske i političke nestabilnosti u inostranstvo u sadejstvu sa prirodnim kretanjem koje karakteriše nastavak biološke depopulacije, značajno je opredelio brojno stanje stanovništva Republike Srbije 2002. godine i regionalnu neujednačenost.

Uticaj migracije očit je i u velikim celinama Republike Srbije, ali s različitim efektima na njihovu ukupnu brojnost. U Republici Srbiji bez pokrajina je prirodnu depopulaciju (na nivo – 89.100 od 1991. do 2002. godine) pojačala negativna vrednost rezultata migracije u iznosu od 51.500. U AP Vojvodina pozitivan migracioni saldo od 144.400 hiljade neutralisao je negativne vrednosti prirodnog priraštaja (82.600 hiljada za ceo period), pa čak uticao i na porast broja stanovnika. Otuda je na brojno stanje stanovništva Republike Srbije u vreme popisa 2002. godine ogroman uticaj imao priliv velikog broja izbeglica (5,1 % od ukupnog stanovništva Republike Srbije, bez AP Kosovo i Metohija).

U naseljima koja pripadaju tipu „gradskog naselja” živi 56,4% stanovnika Republike Srbije. U ovom pogledu situacija je osetno povoljnija u AP Vojvodina nego u Republici Srbiji bez pokrajina, na čijem je području manje od polovine stanovništva nastanjeno u gradskim naseljima (46,1%). U najvećim gradovima živi skoro jedna trećina (2.301.738 stanovnika, ili 30,7% ) ukupne populacije Republike Srbije (Novi Sad 299.294, Niš 250.518, Kragujevac 175.802 i Beograd 1.576.124 stanovnika). Prosečna starost stanovnika u gradskim naseljima je 39,2 godina, a u ostalim naseljima 41,6 godina.

Na migratorna kretanja koja dovode do depopulacije u pojedinim regionima Republike Srbije utiču i prostorna obeležja, planinski predeli i pogranična područja, u kojima zbog nepostojanja uslova dolazi do spontanog raseljevanja. Ovim procesom su zahvaćena, prema sprovedenim istraživanjima, periurbana naselja (koja su udaljena od gradova svega 3-6 km, ali sa velikom razlikom u nadmorskoj visini), tipično planinska naselja (pozicionirana u izvorišnim kracima, morfološki najizolovaniji predeli, sa velikim nagibom, što onemogućava izgradnju infrastrukture i primenu agromehanizacije), i pogranična naselja koja su nastala pored istorijskih ili sadašnjih granica (razlozi nastanka za oba naselja više ne postoje, a prirodni uslovi nisu povoljni za život).

Pojačanim migracijama iz malih sredina u velike gradove doprinela je i centralizacija privrednih aktivnosti.

Spontano raseljavanje, pored demografskih posledica, ima i ekonomske, geopolitičke i ekološke posledice (dolazi do ekspanzivnog širenja ekosistema koji ugrožavaju autohtone vrste i poljoprivredne kulture u naseljima koje se naslanjaju na ove prostore).

Revitalizacija prostora koji su zahvaćeni spontanim raseljavanjem je kompleksan proces, pri čemu treba imati u vidu sve činioce koji opredeljuju uslove života.

3.6. Izbeglice

Republika Srbija je država sa najvećim brojem izbeglih i interno raseljenih lica u Evropi. Broj izbeglica iz bivših republika SFRJ u Republici Srbiji smanjio se za više od 80% u periodu između 1996. i 2008. godine. 538.000 izbeglica i 72.000 ratom ugroženih lica popisano je u popisu izbeglica i ratom ugroženih lica 1996. godine, 346.000 lica u popisu 2001. godine, a 104.246 lica u Registraciji izbeglica 2004/2005. godine.

Smanjenje broja izbeglica uglavnom je rezultat njihove integracije u Republiku Srbiju. Više od 200.000 lica steklo je državljanstvo Republike Srbije što predstavlja najveći proces integracije u Evropi. Kroz proces povratka, koji je sa različitim uspehom sprovođen u BiH i Republici Hrvatskoj (31% povratnika u BiH i 18% povratnika u Republiku Hrvatsku) broj izbeglica je smanjen za još 149.000. Takođe se procenjuje da je još 49.000 izbeglica našlo utočište u trećim zemljama.

U ovom trenutku u Republici Srbiji u kolektivnim izbegličkim centrima, čiji se broj iz dana u dan smanjuje, još uvek boravi 1.299 izbeglica (podaci Komesarijata za izbeglice od 26. januara 2009. godine), dok se ostali nalaze u privatnom smeštaju, pre svega u iznajmljenim, ali i sopstvenim stanovima i kućama.

Iako je broj lica sa formalno priznatim izbegličkim statusom značajno opao, jasno je da se na teritoriji Republike Srbije u ovom trenutku, iako izgubivši formalno status izbeglice, još uvek oko 300.000 lica suštinski nalazi u položaju izbeglica, što čini 4% ukupnog stanovništva Republike Srbije.

Pristup trajnom rešavanju problema izbeglica u Republici Srbiji zasniva se na dva osnovna principa: omogućavanju povratka u zemlju prethodnog prebivališta, kao najpovoljnijem rešenju, i integraciji u novoj sredini licima koja ne žele ili ne mogu da se vrate u svoja ranija prebivališta.

Repatrijacija, tj. dobrovoljan i održiv povratak izbeglica koje to žele u ranije mesto prebivališta, uz opravku devastirane imovine i ulaženje u njen posed, kao i uz pristup svim pravima (zapošljavanje, penzijsko-invalidsko osiguranje, zdravstvena i socijalna zaštita i školovanje), kao primarni i najpovoljniji vid trajnih rešenja izbegličkog problema i dalje ostaje od prioritetnog značaja za izbeglice koje danas borave na teritoriji Republike Srbije.

Kada se radi o povratku u Republiku Hrvatsku, još uvek postoje brojne teškoće: nemogućnost povratka stanarskih prava (ili njihova adekvatna, pravična kompenzacija), konvalidacija (priznavanje) radnog staža stečenog na području nekadašnje Republike Srpske Krajine, suđenja za ratne zločine, spora obnova imovine, problemi sa infrastrukturom u povratničkim naseljima.

Kada je reč o ostvarivanju imovinskih prava izbeglica, odnosno o vraćanju oduzetih kuća i povraćaju stanarskih prava, situacija je daleko povoljnija u Bosni i Hercegovini, gde je taj proces gotovo završen.

Integracija u lokalnu sredinu na teritoriji Republike Srbije, kao drugi vid trajnih rešenja za izbeglice podrazumeva, pored formalnog sticanja državljanstva, i stvaranje uslova za rešavanje njihovih osnovnih egzistencijalnih pitanja i ravnopravno uključivanje u sve oblike društvenog života.

Podaci sa popisa izbeglica, kao i istraživanja i izveštaji domaćih i međunarodnih organizacija (UNHCR, OEBS, UNDP, Grupa 484 i HCIT) ukazuju da su najveći problemi sa kojima se susreću izbegla i interno raseljena lica visoka stopa nezaposlenosti koja je značajno veća nego u opštoj populaciji, kao i nemogućnost da na povoljan način reše problem stanovanja. Prema podacima sa registracije izbeglica 2004/05. godine, stopa nezaposlenosti među izbeglicama starijim od 15 godina je 58%. Izbeglice se teže zapošljavaju od domaće populacije, često bez formalnog ugovora. Takođe je procenjeno da je među izbeglicama koje su stekle državljanstvo više od dve trećine stambeno neobezbeđeno. Sve navedeno usporava njihovo potpuno uključivanje u lokalne zajednice. Uočena je neophodnost da država, lokalne zajednice i međunarodni donatori snažnije podrže programe rešavanja stambenih problema i posvete veću pažnju programima zapošljavanja.

Radi lakšeg rešavanja njihovih stambenih problema, tj. ostvarivanja prava na trajni smeštaj, u toku su izmene i dopune Zakona o izbeglicama. Shodno predloženim rešenjima čiji je cilj da se obezbedi normativni okvir za uređivanje pitanja od značaja za lokalnu integraciju izbeglica na području Republike Srbije, posebno rešavanje njihovih stambenih problema, izbeglice će moći da koriste nepokretnosti na određeno vreme, da ih zakupe ili otkupe, kao i da dobiju pomoć za poboljšanje uslova stanovanja, kupovinu građevinskog materijala ili seoskih kuća. Izbeglice su, inače, do sada privremeno koristile objekte (kuće i stanove) u državnoj svojini, koji su izgrađeni na teret sredstava za posebne namene ili donatorskim sredstvima, a moći će da ih otkupe po povoljnijim uslovima i tržišno nižim cenama.

3.7. Interno raseljena lica

Kada se radi o raseljenim licima iz AP Kosovo i Metohija, prema podacima Komesarijata za izbeglice, zaduženog za evidenciju IRL sa AP Kosovo i Metohija i izdavanje legitimacija IRL, u Republici Srbiji trenutno boravi 209.722 raseljenih lica.

Kategorija interno raseljenih lica u Republici Srbiji, isključujući AP Kosovo i Metohija, sastoji se od 32 etničke grupe (75% Srba, 10,87% Roma, 3,9% Crnogoraca, 2,5% Muslimana i Bošnjaka, 1,5% Goranaca), dok su drugi ispod 1% (Albanci, Aškalije, Egipćani, Mađari, Makedonci, Turci, Hrvati itd).

Na području AP Kosovo i Metohija nalazi se još oko 20.000 interno raseljenih lica.

S obzirom na to da su sva interno raseljena lica, kako ona koja su raseljena unutar AP Kosovo i Metohija, tako i ona koja se nalaze u ostalom delu Republike Srbije, državljani Republike Srbije, ona uživaju sva prava zagarantovana Ustavom i zakonima Republike Srbije. Ovo uključuje slobodu kretanja, pravo glasa, socijalno-ekonomska prava (sve forme socijalne i zdravstvene zaštite, penzije, pravo na obrazovanje, zapošljavanje i rad). Najranjivije kategorije interno raseljenih lica zbrinute su u kolektivnim centrima.

Interno raseljena lica koja su u trenutku napuštanja AP Kosovo i Metohija bila u radnom odnosu u javnim službama ili u državnim preduzećima, dobijaju redovnu novčanu pomoć preko nadležnih ministarstava ili preko Nacionalne službe za zapošljavanje. Ostala interno raseljena lica mogu ostvariti pravo na materijalno obezbeđenje porodice, ukoliko za to ispunjavaju propisane uslove.

U Republici Srbiji, u ovom trenutku, u kolektivnim izbegličkim centrima, čiji se broj iz dana u dan smanjuje, još uvek boravi 4.580 raseljenih lica (podaci Komesarijata za izbeglice od 26.januara 2009. godine), dok se ostali nalaze u privatnom smeštaju, pre svega u iznajmljenim, ali i sopstvenim stanovima i kućama.

Uprkos tome što Republika Srbija kroz različite projekte u saradnji sa međunarodnom zajednicom pokušava da obezbedi njihov povratak, od 2000. godine do danas, shodno podacima Visokog komesarijata UN za izbeglice, na područje AP Kosovo i Metohija vratilo se samo oko 18.060 Srba i drugih nealbanaca. Međutim, mnogi od njih se iz bezbednosnih razloga ponovo vraćaju na teritoriju Republike Srbije van AP Kosovo i Metohija, tako da je broj realnih povratnika značajno manji.

Kada je u pitanju povratak interno raseljenih lica u AP Kosovo i Metohija i ostvarivanje njihovih ljudskih prava i sloboda predviđenih relevantnim međunarodnim dokumentima, brojni problemi onemogućavaju njihov povratak na ranija ognjišta i pristup pravima. Reč je, u prvom redu, o bezbednosnom problemu, odnosno, neretko o ugroženosti prava na život, telesni integritet i slobodu kretanja po povratku u autonomnu pokrajinu, ali i o brojnim problemima vezanim za ostvarivanje imovinskih prava, kao što su povraćaj, obnova i ulaženje u posed imovine i pristup drugim socijalno-ekonomskim pravima. To sve skupa čini da se vrlo mali broj raseljenih lica do sada vratio u AP Kosovo i Metohija.

Radi rešavanja tih problema i stvaranja uslova za trajan i održiv povratak, Ministarstvo za Kosovo i Metohiju pripremilo je Nacrt strategije održivog opstanka i povratka na Kosovo i Metohiju za period od 2009. do 2015. godine, i otvorilo javnu raspravu o strategiji. Prema Nacrtu strategije, bezbednost i vladavina prava treba da budu ključ za povratak i održiv opstanak raseljenih i izbeglih Srba i drugih nealbanaca i rešavanje pitanja interno raseljenih u autonomnoj pokrajini. To podrazumeva ostvarivanje i zaštitu osnovnih ljudskih prava i sloboda, pre svega, prava na bezbedan život i slobodu kretanja, ali i imovinskih prava, posebno kada je reč o oko 40.000 kuća i stanova koji su pripadali raseljenim licima, a koji su devastirani ili uzurpirani.

Pored egzistencijalnih problema koji se odnose na zapošljavanje i stanovanje, jedan broj IRL, naročito Roma, Aškalija i Egipćana, suočava se sa problemom pribavljanja dokumenata. Nedostatak ličnih dokumenata predstavlja veliku prepreku u ostvarivanju prava.

Međutim, treba istaći da je Zakonom o matičnim knjigama („Službeni glasnik SRS”, broj 15/90 i „Službeni glasnik RS”, br. 57/03 i 101/05) kao jednim od propisa koji uređuju oblast javnih isprava, odnosno njegovim izmenama i dopunama iz 2003. godine, vođenje matičnih knjiga za opštine sa područja AP Kosovo i Metohija povereno organima uprave gradova Niša, Kragujevca, Kraljeva, Kruševca, Jagodine, Vranja i Leskovca, čime je omogućeno nesmetano funkcionisanje poslova državne uprave koji se odnose na matične knjige koje se vode za navedeno područje.

Iako su stvorene pravne pretpostavke za nesmetano funkcionisanje oblasti i ostvarivanje prava i interesa građana, prisutan je problem u vezi sa pribavljanjem izvoda iz matičnih knjiga za IRL, uglavnom zbog činjenice da to zahteva dodatna finansijska sredstva, jer IRL u najvećem broju slučajeva nemaju boravište na teritoriji grada kome je povereno vođenje matičnih knjiga u koje su upisani.

Takođe, treba imati u vidu da je određeni broj matičnih knjiga koje su se vodile za pojedina matična područja opština sa teritorije AP Kosovo i Metohija uništen ili nestao, te da je s tim u vezi od 1999. godine i dalje kod organa uprave koji obezbeđuju vođenje matičnih knjiga za ovo područje u toku postupak obnove uništenih ili nestalih matičnih knjiga. Način obnavljanja matičnih knjiga bliže je uređen Uputstvom o vođenju matičnih knjiga i o izdavanju izvoda. Tako su nadležni organi za vođenje matičnih knjiga preduzeli potrebne mere da na osnovu raspoloživih podataka o građanima o kojima se vodi službena evidencija (evidencija o prebivalištu građana, biračkih spiskova, vojnim obaveznicima, o određenim jedinstvenim matičnim brojevima i drugo) utvrde podatke za upis odgovarajućih činjenica u matične knjige. Isto tako, građani su javnim pozivom pozvani da podnesu zahteve i prilože dokaze kojima raspolažu radi obnove upisa odgovarajuće činjenice u matične knjige. U slučajevima kada podnosilac zahteva ne raspolaže dokazima, a nadležni organ nije u mogućnosti da ih pribavi po službenoj dužnosti, lica koja su bila upisana u predmetne matične knjige, saglasno propisima, upućuju se da podnesu tužbu nadležnom sudu radi utvrđivanja odgovarajuće činjenice, tako da se na osnovu pravosnažne odluke suda upisuju u matične knjige.

U cilju olakšanog pribavljanja dokumenata i smanjenja troškova za pribavljanje izvoda iz matičnih knjiga na predlog Ministarstva za državnu upravu i lokalnu samoupravu Zakonom o republičkim administrativnim taksama propisano je oslobađanje interno raseljenih lica od plaćanja 70% administrativne takse za izdavanje izvoda i uverenja iz matičnih knjiga. Takođe, očekuje se da će pristup pravima IRL umnogome olakšati i rešenja iz Zakona o matičnim knjigama kojim se, između ostalog, propisuje uspostavljanje informacionog sistema – prevođenjem matičnih knjiga u elektronski oblik, tako da matičar bilo kog matičnog područja neke opštine ili grada može izdavati izvode iz matičnih knjiga u elektronskom obliku za bilo koje matično područje te ili ostalih opština, odnosno gradova.

Pribavljanje dokumenata sa teritorije AP Kosovo i Metohija u ovom trenutku je još komplikovanije, naročito zbog loše bezbednosne situacije (u prethodnih nekoliko meseci prijavljeno više napada na lica koja su preko Danskog saveta za izbeglice išla u AP Kosovo i Metohija). Naročit problem predstavlja pristup imovinskim pravima na AP Kosovo i Metohija.

3.8. Tražioci azila

Od početka primene Zakona o azilu, tačnije od 1. aprila 2008. godine, Kancelariji za azil MUP, kao organu koji u prvom stepenu odlučuje o podnetim zahtevima za azil, obratilo se oko 50 lica, kako državljana Republike Iraka, Islamske Republike Avganistan, Narodne Republike Bangladeša, Republike Gruzije, tako i pojedinih afričkih država, sa zahtevom za odobravanje azila. Svi ti zahtevi su u postupku odlučivanja, neki od njih već i u drugostepenom postupku pred Komisijom za azil.

U toku 2008. godine, prema podacima MUP, zahtev za azil u Republici Srbiji, podnela su 52 lica, i to: državljani Savezne Republike Nigerije – 2, Republike Čada – 2, Savezne Demokratske Republike Etiopije – 3, Republike Jermenije – 5, Republike Gruzije – 11, Republike Francuske – 1, Republike Obale Slonovače – 19, Republike Iraka – 1, Demokratske Socijalističke Republike Šri Lanke – 2, Države Palestine – 2, Demokratske Repubike Somalije – 1, Republike Angole – 1, Republike Albanije – 1 i jedan apatrid.

Lica koja traže azil imaju pravo na smeštaj u Centru za azil. U decembru 2008. godine Vlada je donela odluku o osnivanju Centra za azil koji funkcioniše u okviru Komesarijata za izbeglice. U okviru centra tražiocima azila obezbeđuje se smeštaj, ishrana, odeća i obuća. Tražioci azila imaju pravo i na novčanu pomoć preko nadležnog centra za socijalni rad ukoliko nisu smešteni u Centar za azil. Lica koja traže azil nemaju pravo na rad.

Po Zakonu o azilu Republika Srbija će, u okviru svojih mogućnosti, obezbediti uslove za uključivanje izbeglica u društveni, kulturni i privredni život, kao i omogućiti naturalizaciju izbeglica. Međutim, Zakonom nije određena institucija koja će se baviti integracijom izbeglica koje su dobile status na osnovu Zakonu o azilu. U budžetu za 2009. godine nisu predviđena sredstva za integraciju lica koja dobiju status izbeglica ili lica pod suspsidijarnom zaštitom.

Licima kojima je priznato pravo na utočište ili subsidijarna zaštita, smeštaj (davanje određenog stambenog prostora na korišćenje ili davanje novčane pomoći za stambeno zbrinjavanje) se obezbeđuje u skladu sa mogućnostima Republike Srbije, a najduže jednu godinu od konačnog rešenja kojim im je priznat status izbeglice ili lica pod suspsidijarnom zaštitom. Ne postoji „integracijska kuća”. Osnovna prepreka integraciji je jezička barijera, a programi učenja srpskog jezika za strance mogu se realizovati samo u većim centrima, te je gotovo nemoguće uključivanje lica sa priznatim pravom na utočište, odnosno subsidijarnu zaštitu u programe, prekvalifikacije i dokvalifikacije radi lakšeg zapošljavanja. Radi pomoći i azilantima i lokalnim zajednicama treba izraditi odgovarajući priručnik za integraciju.

Lica kojima je priznato pravo na utočište u Republici Srbiji imaju jednaka prava kao stalno nastanjeni stranci u pogledu prava na rad i prava na osnovu rada, preduzetništva, prava na stalno nastanjenje i slobodu kretanja, prava na pokretnu i nepokretnu imovinu, kao i prava na udruživanje.

Prema Zakonu o azilu, lice koje traži azil i lice kome je odobren azil u Republici Srbiji imaju jednaka prava na zdravstvenu zaštitu, u skladu sa propisima kojima je uređena zdravstvena zaštita stranaca. Međutim, u Zakonu o zdravstvenoj zaštiti prepoznata je samo kategorija lica kojima je odobren azil, što je dovelo do situacije da tražioci azila i lica kojima je odobrena subsidijarna zaštita mogu dobiti samo hitnu medicinsku pomoć.

Lica kojima je priznato pravo na utočište u Republici Srbiji imaju jednaka prava kao i državljani Republike Srbije u pogledu prava na zaštitu intelektualne svojine, slobodan pristup sudovima, pravnu pomoć, oslobađanje od plaćanja sudskih i drugih troškova pred državnim organima i prava na slobodu veroispovesti. Besplatnu pravnu pomoć licima koja su smeštena u centru za azil pruža nevladina organizacija Centar za pružanje pravne pomoći tražiocima azila – APC.

Po Zakonu o azilu ni jedno lice ne sme biti proterano ili vraćeno protiv njegove volje na teritoriju gde bi njegov život ili sloboda bili ugroženi zbog njegove rase, pola, jezika, veroispovesti, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj grupi ili političkih stavova. Međutim, Vlada još uvek nije usvojila listu sigurnih država porekla, ni listu sigurnih trećih država.

3.9. Ilegalne migracije

Neregularne migracije su svako kretanje stanovništva iz jedne države u drugu, koje nije u skladu sa važećim zakonskim propisima države ishodišta i države odredišta, kao i boravak u određenoj državi u suprotnosti sa važećim zakonskim propisima te države. Neregularnim migrantom možemo smatrati svakog stranca koji je nezakonito ušao u drugu zemlju (ulazak van graničnog prelaza, ulazak sa falsifikovanom ili na drugi način neregularnom putnom ispravom) radi boravka ili stalnog nastanjenja. Sa neregularnim migrantom izjednačavaju se i osobe koje su legalno ušle u zemlju, ali nakon isteka zakonitog boravka tu zemlju nisu napustile.

Problem neregularnih migracija je već duži niz godina prisutan u odnosima Republike Srbije (prethodne SRJ i SCG) i Evropske unije. Istovremeno, to je bio jedan od glavnih razloga zbog koga je devedesetih godina prošloga veka SRJ bila svrstana na negativnu listu viznog režima.

Ulaskom Republike Mađarske u šengensku zonu krajem 2007. godine delom je izmenjen pravac ilegalnih maršuta koji sada u najvećem broju slučajeva u Republiku Mađarsku vodi preko teritorije Republike Srbije, što potvrđuje podatak da je u prvih jedanaest meseci 2008. godine od ukupnog broja stranih državljana (694) koji su na nedozvoljen način ušli na teritoriju Republike Srbije, oko 37% pokušalo da preko Republike Srbije i dalje preko Republike Mađarske ode u druge zemlje Evropske unije. Zbog toga je potrebno da se specijalizovane jedinice policije za suzbijanje ilegalnih migracija bolje stručno i materijalno pripreme za zaštitu državne granice i kontrolu unutar zemlje.

U 2007. godini na teritoriji Republike Srbije otkrivena su 874 strana državljana koji su na nedozvoljen način ušli u Republiku Srbiju, što u odnosu na 2006. godinu (1270 lica) predstavlja smanjenje za oko 31%. U 2007. godini, najveći broj mera, zbog nedozvoljenog prelaska državne granice, preduzet je prema državljanima Republike Albanije, i to 39% (332 lica) od ukupnog broja (874 lica). Evidentno je da najveći broj ilegalnih migranata čine državljani Republike Albanije, kao i da najveći broj ilegalnih migranata ulaze na teritoriju Republike Srbije preko AP Kosovo i Metohija (oko 40% u 2007. godini) i da nepropisno prelaze administrativnu liniju.

U istom periodu pripadnici Uprave granične policije sprečili su ukupno 315 državljana Republike Srbije u nedozvoljenom prelasku državne granice između dva granična prelaza, na tzv. „zelenoj liniji”. Najviše otkrivenih slučajeva bilo je na granici sa Rumunijom.

Postoji problem kontrole administrativne linije iz pravca AP Kosovo i Metohija od strane snaga međunarodne zajednice koje imaju nadležnost na teritoriji AP Kosovo i Metohija (UNMIK, KFOR i EULEKS) zbog nedovoljnog angažovanja i razumevanja problematike ilegalnih migracija. Zbog toga, potrebno je intezivnije razvijati saradnju sa snagama međunarodne zajednice na AP Kosovo i Metohija u oblasti suprotstavljanja ilegalnim migracijama.

Poseban značaj na polju suzbijanja neregularnih migracija preko teritorije Republike Srbije u prvoj polovini 2007. godine, ima prijem Rumunije i Republike Bugarske u EU, čime je znatno smanjen broj ilegalnih migranata iz tih zemalja, kao i uvođenje viznog režima za državljane Republike Moldavije od strane Rumunije. Zbog ulaska Republike Mađarske u Šengen ilegalna maršuta je izmenjena, tako da je tokom prvih deset meseci 2008. godine najviše otkrivenih ilegalnih prelazaka domaćih državljana bilo na državnoj granici sa Republikom Mađarskom (350), što je više nego za celu 2007. godinu prema svim granicama.

Najveći broj ilegalnih migranata, stranih državljana otkrivenih u nedozvoljenom prelasku državne granice, nedozvoljenom boravku i tranzitu preko teritorije Republike Srbije identifikovani su kao ekonomski migranti dok je broj političkih migranata, odnosno azilanata znatno manji. Iskustva iz prethodnog perioda o političkim migrantima su skromna s obzirom da je Republika Srbija preuzela nadležnosti nad utvrđivanjem statusa 1. aprila 2008. godine.

Poseban problem među ilegalnim migrantima stranim državljanima su maloletna lica (22% u 2007. godini) i žene (9%) koja su najčešća ciljna grupa trgovaca ljudima u cilju seksualne ili radne eksploatacije, kao i žrtve trgovine ljudima – ilegalni migranti, bez obzira na pol.

Ministarstvo rada i socijalne politike je Odlukom o mreži ustanova socijalne zaštite za smeštaj korisnika, u okviru Zavoda za vaspitanje dece i omladine u Beogradu odredilo Radnu jedinicu Beograd sa kapacitetom za smeštaj 12 korisnika, međutim, s obzirom na to da je problem smeštaja maloletnih ilegalnih migranata zatečenih van teritorije grada Beograda evidentan, a da ostali centri ne raspolažu dovoljnim kapacitetom za prihvat, niti programom rada sa maloletnim stranim državljanima ilegalnim migrantima, potrebno je proširiti kapacitete i van grada Beograda.

U 2007. godini na nedozvoljenom boravku u Republici Srbiji zatečeno je 54 strana državljanina što je skoro sedam puta manje u poređenju sa 2006. godinom kada je zatečeno 385 stranih državljana na nedozvoljenom povratku (202 iz Rumunije, 30 iz Republike Makedonije, 28 iz Republike Bugarske, 23 iz BiH i dr.).

Stranac koji nezakonito boravi u Republici Srbiji, mora napustiti njenu teritoriju odmah ili u roku koji mu je određen. Otkaz boravka stranom državljaninu sprovodi se na osnovu Zakona o strancima i Zakona o opštem upravnom postupku. U toku 2006. godine stranim državljanima izrečeno je 1.919 otkaza boravka, u 2007. godini izrečeno je 1.585 mera otkaza, dok je u 2008. godini izrečeno 1.304 mere otkaza.

Postoji problem praćenja realizovanja mere otkaza boravka izrečene prema strancu zbog mogućnosti zloupotrebe roka određenog za napuštanje teritorije Republike Srbije, kao i nepostojanja obaveze evidentiranja i kontrole izlaska, te je radi toga potrebno uspostaviti efikasan sistem praćenja stranca kome je izrečena mera otkaza boravka.

Takođe, izražen je problem neadekvatno formulisanih parametara za statističko praćenje pojava nedozvoljenog prelaska državne granice i nezakonitog ulaska stranca, pa je radi otklanjanja uočenog problema potrebno propisati standarde za efikasnije praćenje pojava nedozvoljenog prelaska državne granice i nezakonitog ulaska stranca

3.10. Povratnici po osnovu sporazuma o readmisiji

Sporazumi o readmisiji su međunarodni ugovori koji regulišu postupak vraćanja i prihvatanja lica koja ne ispunjavaju ili više ne ispunjavaju uslove za ulazak ili boravak na teritoriji druge države.

Kada strani državljani uprkos nepostojanju zakonskih uslova za ulazak i boravak na teritoriji Republike Srbije ostvare ulazak i budu zatečeni na nezakonitom boravku na teritoriji Republike Srbije, nadležni organi Ministarstva unutrašnjih poslova, na osnovu potpisanih sporazuma o readmisiji, podnose državi porekla migranta u neregularnoj situaciji zahtev za readmisiju tog lica. Recipročno tome, države sa kojima Republika Srbija ima potpisane sporazume to pravo ostvaruju kada srpske državljane zateknu u nezakonitom boravku na svojoj teritoriji.

U cilju sprečavanja neregularnih migracija iz Republike Srbije prema drugim državama Evropske unije, zemljama kandidatima za ulazak u Evropsku uniju i zemljama Zapada uopšte, ali i iz drugih zemalja preko teritorije Republike Srbije ka tim državama, neophodno je zaključiti sporazume o readmisiji sa tim zemljama, ali i pooštriti vizni režim sa svim državama afro-arapskog i azijskog kompleksa.

Radi ostvarivanja tog cilja, od 1996. godine sa 17 zemalja zaključeno je i ratifikovano 15 međudržavnih sporazuma o readmisiji. Sporazum između Republike Srbije i Evropske zajednice o readmisiji lica koja nezakonito borave potpisan je 18. septembra 2007. godine, a ratifikovan je u Narodnoj skupštini u novembru 2007. godine i stupio je na snagu 1. januara 2008. godine. Sporazum predviđa zaključivanje bilateralnih protokola o njegovoj primeni sa svakom zemljom članicom EU koja je potpisnica sporazuma ponaosob. Republika Srbija je pokrenula ovaj postupak prema svakoj od zemalja članica dostavljanjem nacrta protokola i proces njihovog zaključivanja je trenutno u različitim fazama u zavisnosti od zemlje.

Odredbama zaključenih sporazuma obuhvaćeni su i inkorporirani svi najviši standardi Evropske unije iz oblasti zaštite osnovnih ljudskih prava i sloboda građana, kao i drugih međunarodnih konvencija posvećenih zaštiti ljudskih prava i sloboda.

Republika Srbija ne raspolaže preciznim podacima o broju građana SFRJ, SRJ i SCG, pa i državljana Republike Srbije koji po bilo kom osnovu borave u drugim zemaljama. Odluku o tome ko, kada i gde će po readmisiji biti vraćen u Republiku Srbiju donosi isključivo organ one države u kojoj je lice zatečeno na nezakonitom boravku.

Kada se radi o sprovođenju postojećih bilateralnih sporazuma o readmisiji, prema podacima Ministarstva unutrašnjih poslova, u periodu od 1. januara 2003. do 30. juna 2008. godine od inostranih organa primljeno je ukupno 25.352 zamolnica za preuzimanje naših državljana i 1.845 zamolnica za preuzimanje državljana trećih zemalja i lica bez državljanstva. Na osnovu Sporazuma između Republike Srbije i Evropske zajednice o readmisiji lica koja nezakonito borave y 2008. godini primljena je ukupno 1.181 zamolnica.

Po svim zamolnicama izvršene su neophodne provere i dostavljeni odgovori u skladu sa rokovima predviđenim sporazumima.

Među vraćenim licima – našim državljanima bilo je pripadnika svih etničkih grupa, a najviše Roma. Problem Roma je najizraženiji i najsloženiji s obzirom na njihovu izuzetno tešku socijalno-ekonomsku situaciju.

U celokupnom dosadašnjem periodu, tj. od 1996. godine do danas, u Republiku Srbiju je najveći broj lica vraćen iz SR Nemačke, a odmah zatim iz Švajcarske Konfederacije i Kraljevine Švedske.

Tačan broj potencijalnih povratnika nije poznat, a procene se kreću od 50.000 do 150.000 lica – naših državljana, koji bi pre svega iz evropskih zemalja, trebalo da se vrate u Republiku Srbiju narednih godina. Prema procenama Ministarstva unutrašnjih poslova, narednih godina realno je očekivati povratak nekoliko desetina hiljada lica.

S obzirom na to da je veliki broj lica prilikom odlaska iz Republike Srbije u zapadno-evropske zemlje, iz kojih sada u skladu sa sporazumima o readmisiji treba da se vrate, prodao svoju pokretnu i nepokretnu imovinu i napustio radna mesta (ako su lica bila zaposlena) i praktično nema gde da se vrati, pred našu zemlju se postavlja ozbiljan problem – kako i gde prihvatiti tako veliki broj povratnika, i to u uslovima tranzicije. Ovde posebno treba imati u vidu činjenicu da je Republika Srbija država sa velikom raseljeničkom populacijom, kao jedna od pet država u svetu sa problemom dugotrajnog izbeglištva, sa preko 97.000 registrovanih izbeglica, uključujući i 209.000 IRL sa teritorije AP Kosovo i Metohija, kojima kao ekonomski-socijalno ranjivoj kategoriji već dugi niz godina pruža kontinuiranu pomoć. Postavlja se logično pitanje: da li naša zemlja može jednostrano da preuzme obavezu zbrinjavanja velikog broja povratnika?

Kada se radi o pomoći koja bi trebalo da se pruža povratnicima od strane zemalja iz kojih se oni vraćaju, daleko najveći broj država sa kojima je naša zemlja potpisala sporazume o readmisiji nije želeo da preuzme obavezu učešća u njihovoj finansijsko-socijalnoj reintegraciji. S druge strane, retke zemlje koje su prihvatile vrlo načelnu obavezu učešća u reintegraciji, tu pomoć su svele na finansiranje određenih manjih projekata, ali ne i na neposrednu, konkretnu pomoć samim povratnicima.

Sporazumima o readmisiji lica sa Evropskom zajednicom i Švajcarskom Konfederacijom predviđena je finansijska podrška Evropske zajednice i Švajcarske Konfederacije za reintegraciju povratnika na čemu treba na eksplicitniji način insistirati.

Učešće država iz kojih se lica sa nelegalnim boravkom vraćaju u Republiku Srbiju u socijalnoj i ekonomskoj reintegraciji utoliko je potrebnije kada se zna da je među povratnicima daleko najveći broj lica romske nacionalnosti, čiji je socijalno-ekonomski položaj marginalizovan, višestruko diskriminisan i izuzetno težak i složen, a da je naša zemlja u procesu tranzicije, sa mnogobrojnim ekonomskim teškoćama nasleđenim iz prošlosti i da su njeni socijalni i drugi fondovi i resursi do krajnosti prenapregnuti, istanjeni i nedovoljni.

Poseban problem predstavlja nepostojanje odgovarajućih baza povratnika po osnovu sporazuma o readmisiji. Za sada se podaci prikupljaju ili iz izveštaja Kancelarije za readmisiju na aerodromu „Nikola Tesla” kojim su obuhvaćena uglavnom lica vraćena uz pratnju, ili iz izveštaja o realizaciji različitih projekta namenjenih povratnicima. Nedostatak odgovarajućih podataka o povratnicima osim što otežava planiranje njihovog prihvata i reintegracije, dodatno otežava i praćenje i prevenciju sekundarne migracije.

Iako se zemlje zapadne Evrope za sada uglavnom pridržavaju preporuke UNHCR da se lica srpske i drugih nealbanskih nacionalnosti ne vraćaju na teritoriju AP Kosovo i Metohija iz bezbednosnih, niti u Republiku Srbiju van AP Kosovo i Metohija iz humanitarnih razloga, s obzirom da je Sporazum između Republike Srbije i Evropske zajednice o readmisiji lica koja nezakonito borave potpisan, može se očekivati povećanje broja ovih lica u procesu readmisije. Ovo će dovesti do dodatnog uvećanja broja interno raseljenih lica, kao i do povećanih potreba za humanitarnom i socijalnom pomoći. Potrebno je i dalje insistirati na poštovanju ove preporuke UNHCR.

3.11. Trgovina ljudima

Ujedinjene nacije trgovinu ljudima definišu kao „vrbovanje, prevoz, prebacivanje, skrivanje i primanje osoba upotrebom sile ili pretnjom i drugim oblicima prisile, otmice, prevare, obmane, zloupotrebom autoriteta ili položaja ili drugim oblicima prinude u cilju seksualnog ili ekonomskog iskorišćavanja radi sticanja profita i koristi trećeg lica”. Iskorišćavanje može imati različite oblike kao što su seksualno iskorišćavanje, prinudni rad, ropstvo i uzimanje organa. Žrtve trgovine ljudima ili nikada ne pristaju na trgovinu, ili njihov pristanak nema značaja jer je dobijen korišćenjem prisile ili obmane.

U 2007. godini u Republici Srbiji identifikovano je 60 žrtava trgovine ljudima, od kojih je 48 državljana Republike Srbije.

Zaštita žrtava trgovine ljudima u Republici Srbiji i njihova socijalna rehabilitacija i integracija koju sprovodi Služba za koordinaciju zaštite žrtava trgovine ljudima, sprovodi se prema programu kojim je predviđeno da se obezbede aktivnosti Službe na identifikaciji žrtve, urgentna pomoć, prevođenje, komunikacije, primarno zbrinjavanje, integracija, rešavanje građansko-pravnog statusa, medicinska pomoć, pravna pomoć, psihosocijalna pomoć, obrazovanje i sticanje veština, radionice i treninzi i pomoć u održivoj integraciji – putem fondova za samostalan život. Sredstva se obezbeđuju budžetom za svaku godinu.

Žrtve trgovine ljudima zbrinjavaju se u odgovarajuće ustanove socijalne zaštite i skloništa organizacija civilnog društva.

Od 2005. godine, u saradnji sa organizacijama civilnog društva, sprovode se programi edukacije i treninga službi socijalne zaštite i drugih organizacija koje pružaju usluge vezane za zaštitu žrtava trgovine ljudima. Ovi programi i treninzi se realizuju na regionalnim nivoima, a odnose se na sticanje odgovarajućih znanja i veština u vezi sa identifikacijom žrtava trgovine ljudima, preduzimanjem raspoloživih zakonskih mera i predlaganjem novih za otklanjanje uzroka i mogućnosti za trgovinu ljudima, pružanjem psihosocijalne podrške, pomoći i zaštite žrtava i iznalaženjem i stvaranjem mogućnosti adekvatnog prihvata i zbrinjavanja žrtava.

Uslovi za zaštitu i socijalnu reintegraciju (integraciju) nisu u dovoljnoj meri obezbeđeni. Pored nedovoljnih kapaciteta posebnih prihvatilišta za maloletne žrtve trgovine ljudima, funkcionisanje prihvatilišta za žrtve trgovine ljudima nije regulisano propisima. Uz to treba unaprediti rad Službe za koordinaciju zaštite žrtava trgovine ljudima tako da se razdvoje poslovi koordinacije aktivnosti i organizovanja zaštite, pri čemu poslove organizacije zaštite treba da obavljaju postojeće službe socijalne zaštite – centri za socijalni rad, uz obezbeđenje kadrovskih i materijalnih uslova, u onim lokalnim zajednicama gde se otkriva najveći broj žrtava. Pored toga, postoji i problem nedostatka finansijskih sredstava za stvaranje uslova za socijalnu integraciju žrtava (stanovanje, materijalna pomoć i zapošljavanje).

V CILjEVI OVE STRATEGIJE

Opšti cilj ove strategije:

Upravljanje migracijama na sveobuhvatan način koji će olakšati ostvarivanje sektorskih ciljeva i prioriteta države u oblasti migracija i obezbediti:

upravljanje migracijama u skladu sa održivom populacionom politikom i dugoročnim potrebama razvoja privrede i kretanjem na tržištu rada Republike Srbije;

ukidanje viznog režima za građane Republike Srbije i stavljanje na „Belu šengen listu” EU, progres u pregovorima o viznoj liberalizaciji ili viznim olakšicama sa ostalim zemljama Evrope i sveta (posebno onim od značaja za državljane Republike Srbije);

sprovođenje koncepta integrisanog upravljanja granicom;

unapređenje saradnje sa dijasporom i promocija povratka u maticu;

stvaranje uslova da se mladi stručni i talentovani ljudi profesionalno ostvare u sopstvenoj zemlji i uslova za cirkulisanje znanja ljudi koji su u dijaspori;

stvaranje uslova za integraciju stranaca i efikasnu zaštitu prava i interesa građana Republike Srbije na radu i boravku u inostranstvu;

primena jasnih i efektivnih procedura za prevenciju i suzbijanje neregularnih migracija:

neregularnih prelazaka granice,

neregularnog ostanka stranaca u zemlji nakon isteka dozvole boravka,

krijumčarenja migranata,

trgovine ljudima;

rešavanje problema izbeglica i interno raseljenih lica;

efikasni i efektivni prihvat i održiva socio-ekonomska reintegracija povratnika – građana Republike Srbije po osnovu sporazuma o readmisiji.

Strateški ciljevi

STRATEŠKI CILj 1: Uspostavljanje i primena mehanizama za sveobuhvatno i konzistentno praćenje migracionih tokova u Republici Srbiji

Opis problema: Jedan od uslova koje Republika Srbija mora da ispuni u cilju liberalizacije viznog režima je uspostavljanje i otpočinjanje sa primenom mehanizama za nadzor migracionih tokova, uz definisanje i redovno ažuriranje migracionog profila Republike Srbije i obrazovanje tela nadležnog za prikupljanje i analizu podataka o poreklu i tokovima migracija.

Republički zavod za statistiku je posebna organizacija koja je zadužena, između ostalog, za prikupljanje i obradu podataka i zvanične statistike države. RZS je nadležan za praćenje broja i teritorijalne distribucije ukupnog stanovništva i stanovništva po grupacijama u okviru određenih starosnih granica, prema demografskim, migracionim, etničkim, obrazovnim i ekonomskim obeležjima. Prati unutrašnje migracije, obezbeđujući podatke o broju i teritorijalnoj distribuciji migranata prema demografskim, etničkim i ekonomskim obeležjima. Ključni izvor podataka za statistike je popis stanovništva, međutim statistike se oslanjaju i na administrativne registre drugih organa. Nadležni organi vode registre o izdatim boravišnim dozvolama, dozvolama za rad, odbijenim ulascima, proterivanjima, tražiocima azila i onima kojima je priznat status izbeglica. Uprkos tome što predstavljaju osnovni izvor podataka neophodnih za funkcionisanje zvaničnog statističkog sistema, davaoci podataka su slaba karika u statističkom sistemu iz različitih razloga, kao što su odbijanje davanja podataka, kašnjenje u davanju podataka i davanje nekvalitetnih, odnosno netačnih podataka. Pored toga različite baze podataka su često međusobno nekompatibilne.

Međunarodna saradnja oko pitanja iz oblasti migracija se uvećala, te samim tim i potreba za aktuelnim i uporedivim podacima. Ključni cilj je omogućiti komparaciju među državama i harmonizaciju njihovih politika. Međutim, tačni i ažurirani podaci o nivoima, trendovima i politikama međunarodnih migracija su uglavnom nekompletni. Razlog za to je sam fenomen migracija koji se može posmatrati sa mnogo aspekata i čiji jedan deo predstavlja nedokumentovana migracija.

Tačni podaci i statistike su potrebni ne samo radi približavanja standardima EU, već i radi analize trendova, planiranja i preduzimanja odgovarajućih mera u cilju upravljanja migracioni tokovima, kao i radi različitih istraživanja.

Preporuke i mere koje treba preduzeti:

definisati sadržaj migracionog profila Republike Srbije u skladu sa zahtevima evropskih integracija uz uvažavanje specifičnosti Republike Srbije;

redovno ažurirati migracioni profil Republike Srbije;

uskladiti statistike sa zahtevima standarda EU;

uspostaviti normativne i tehničke uslove za razmenu podataka između relevantnih institucija;

prikupljati informacije, statistike i izveštaje o migracijama u Republici Srbiji;

odrediti organ odgovoran za prikupljanje podataka;

pratiti trendove migracionih tokova.

Specifični cilj 1: Institucionalizovati nadležnost za prikupljanje i analizu podataka o migracionom obimu i tokovima

Mera Rok Nosilac 1 Stvoriti normativne uslove za rad Komesarijata za izbeglice kao organa nadležnog za prikupljanje i analizu podataka o obimu i tokovima migracija i praćenje migracionih trendova 6 meseci Komesarijat za izbeglice 2 Ojačati ljudske kapacitete službi nadležnih za prikupljanje podataka o migracijama u ministarstvima i organizacijama 12 meseci Komesarijat za izbeglice, MUP, MSP, MERR, RZS, MRSP, MZD i MKiM 3 Odrediti indikatore za praćenje migracionih tokova 6 meseci Komesarijat za izbeglice i RZS 4 Uspostaviti operativnu mrežu za razmenu podataka između relevantnih institucija 6 meseci Komesarijat za izbeglice, RZS, MUP, MSP, MERR, MRSP, MZD i MKiM 5 Identifikovati sve zainteresovane strane, na centralnom i lokalnom nivou, uključujući i udruženja, predstavnike civilnog društva i same migrante 6 meseci Komesarijat za izbeglice, RZS, MUP, MSP, MERR, MRSP, MZD i MKiM 6 Stvoriti tehničke uslove za prikupljanje podataka 24 meseca Komesarijat za izbeglice, MUP, MSP, MERR, RZS, MRSP, MZD, MLjMP i MKiM

Specifični cilj 2: Definisati migracioni profil Republike Srbije i redovno ga ažurirati

Mera Rok Nosilac 1 Definisati migracioni profil Republike Srbije 6 meseci Komesarijat za izbeglice 2 Stvoriti normativne uslove za redovno ažuriranje migracionog profila 6 meseci Komesarijat za izbeglice 3 Uspostaviti odgovarajuće tehničke i ljudske kapacitete za redovno ažuriranje migracionog profila Republike Srbije 6 meseci Komesarijat za izbeglice 4 Uspostaviti saradnju sa zemljama u regionu i EU radi razmene iskustava, kao i relevantnim međunarodnim organizacijama 12 meseci Komesarijat za izbeglice, MUP, MSP, MERR, MLjMP, RZS i MZD

STRATEŠKI CILj 2: Upotpuniti strateški, pravni i institucionalni okvir za jedinstveno upravljanje migracijama

Opis problema: Na osnovu iznete analize stanja može se zaključiti da u Republici Srbiji postoji jasna politika upravljanja migracijama koja je iskazana kroz različite nacionalne strategije i strateška dokumenta za pristupanje EU. Još jedan broj strategija je u pripremi, a strategije koje nedostaju su malobrojne i iako su značajne za sektor, nisu ključne za evropske integracije, što je u ovom trenutku prioritet zemlje. Takođe je i značajan broj novih zakona, usklađenih sa evropskim standardima, u prethodnom periodu usvojen.

Ono što evidentno nedostaje kada su u pitanju strateška opredeljenja Republike Srbije je zajednička implementaciona politika i zajednički program koji bi uvažio potrebe svih ključnih partnera. U okviru trenutne institucionalne strukture i podele nadležnosti postoji nedostatak horizontalne i vertikalne koordinacije, a ponekad i preklapanje nadležnosti institucija.

Potreba za sveobuhvatnim upravljanjem migarcijama nameće se i iz potrebe da se spoljni izvori finansiranja efikasnije i efektivnije raspodeljuju, u skladu sa prioritetima. Sveobuhvatna strategija pokazala bi jedinstvenu politiku države.

Dosadašnji napori za ostvarivanje međusektorske saradnje nisu doveli do značajnijih rezultata uglavnom zbog nedostatka konsenzusa o tome koja institucija treba da ima vodeću ulogu.

Najčešći vid međuresorne saradnje su radne grupe, sastavljene od predstavnika različitih ministarstava sa jednim preciznim zadatkom. Ove radne grupe su sa različitim uspehom ostvarivale svoje zadatke, uglavnom uz neravnomeran doprinos pojedinih članova koji su manje ili više bili zainteresovani da daju svoj doprinos. Iz prethodnog iskustva pokazalo se da međuministarska koordinacija najbolje funkcioniše ako je institucionalizovana u vidu posebnog Vladinog tela, sa jasnim mandatom i legitimitetom, kao i odgovarajućom stručnom i operativnom podrškom od strane organa odgovornog za obavljanje poslova neophodnih za funkcionisanje tela.

Preporuke i mere koje treba preduzeti:

– uskladiti aktivnosti institucija koje su u vezi sa migracijama u okviru Koordinacionog tela za praćenje i upravljanje migracijama;

– nastaviti sa sprovođenjem jasne politike zemlje u pogledu upravljanja migracijama koordiniranim sprovođenjem sektorskih strategija;

– obezbediti normativne pretpostavke za upravljanje migracijama u skladu sa evropskim standardima.

Specifični cilj 1: Ojačati kapacitete Koordinacionog tela za praćenje i upravljanje migracijama i njegov rad učiniti efektivnim i efikasnim

Mera Rok Nosilac 1 Stvoriti mrežu kompetentnih službenika zaduženih da u ministarstvima na operativnom nivou izvršavaju poslove za Koordinaciono telo za praćenje i upravljanje migracijama 2 meseca MUP, MERR, MSP, MRSP, MZD, MLjMP i MKiM 2 Uspostaviti mrežu obučenih saradnika u lokalnoj samoupravi zaduženih da prate, izveštavaju i obavljaju poverene poslove za potrebe sprovođenja ove strategije 6 meseci Komesarijat za izbeglice 3 Stvoriti normativne uslove koji će obezbediti održivost rada Koordinacionog tela za praćenje i upravljanje migracijama 6 meseci Komesarijat za izbeglice, MUP, MERR, MSP, MRSP, MZD, MLjMP i MKiM

Specifični cilj 2: Obezbediti sprovođenje jasne politike u oblasti upravljanja migracijama

Mera Rok Nosilac 1 Uspostaviti sistem praćenja i ocenjivanja sprovođenja postojećih strategija u sektoru 12 meseci Komesarijat za izbeglice, MUP, MERR, MSP, MRSP, MZD, MLjMP i MKiM 2 Koordinirati aktivnosti nadležnih ministarstava i institucija u vezi sa migracijama u cilju efikasnog sprovođenja strategija kontinuirano Koordinaciono telo za praćenje i upravljanje migracijama 3 Usvojiti nove politike i strategije i revidirati postojeće strategija u skladu sa analizom potreba u sektoru kontinuirano MUP, MERR, MSP, MRSP, MZD, MLjMP i MKiM 4 Uspostaviti prioritete za finansiranje iz spoljnih sredstava, posebno iz sredstava EU kontinuirano Komesarijat za izbeglice, MUP, MSP, MERR, MRSP, MZD, MLjMP i MKiM 5 Ojačati kapacitete institucija nadležnih za sprovođenje strategija kontinuirano MUP, MSP, MERR, MRSP, MZD, MKiM i Komesarijat za izbeglice 6 Obezbediti zaštitu državne granice, kroz unapređivanje kapaciteta za sprečavanje i istraživanje, otkrivanje i praćenje ilegalnih migracija u unutrašnjosti zemlje, stvaranje mehanizma za efikasno proterivanje državljana trećih zemalja koji neregularno borave na teritoriji Republike Srbije i rešavanje pitanja povratnika po osnovu sporazuma o readmisiji koji nisu državljani Republike Srbije kontinuirano MUP 7 Stvaranje uslova za: održivi povratak izbeglica i integraciju izbeglica,održivi povratak IRL i poboljšanje uslova života IRL dok su u raseljeništvu, reintegraciju povratnika po osnovu sporazuma o readmisiji uz maksimalno angažovanje sopstvenih i spoljnih resursa kontinuirano Komesarijat za izbeglice, MRSP i MKiM 8 Intenzivirati saradnju sa FRONTEKS, snagama međunarodne zajednice na teritoriji AP Kosovo i Metohija, zemljama u regionu, drugim zemljama prijema i porekla migranata kontinuirano MSP, MUP, MERR, MLjMP, Komesarijat za izbeglice i MKiM 9 Uspostaviti jedinstvenu bazu podataka o vizama i vizni informacioni sistem do 36 meseci MSP i MUP 10 Obezbediti kontrolu unutrašnjih migracija kroz aktivnu politiku zapošljavanja kontinuirano MERR, MRSP i RZS 11 Uspostaviti politiku zapošljavanja stranaca u Republici Srbiji u skladu sa potrebama tržišta rada i principima slobode kretanja radne snage kontinuirano MERR i MRSP 12 Obezbediti odgovarajuću podršku relevatnim ministarstvima i institucijama u pripremi strateških dokumenata u oblasti migracija 12 meseci MUP, MERR, MSP, MRSP, MZD, MLjMP, MKiM i Komesarijat za izbeglice

Specifični cilj 3: Zaokružiti normativne pretpostavke za sveobuhvatno i efikasno upravljanje migracijama usklađeno sa standardima EU

Mera Rok Nosilac 1 Donošenje preostalih zakona i podzakonskih akata neophodnih za sprovođenje strategije u skladu sa standardima EU 12 meseci i dalje kontinuirano MUP, MSP, MERR, MRSP, MLjMP, MZD i MKiM 2 Jasno definisati nadležnosti i postupke u zapošljavanju i zaštiti građana Republike Srbije u inostranstvu na način koji će obezbediti efikasno zapošljavanje i zaštitu građana na privremenom radu u inostranstvu i pri upućivanju zaposlenih na rad u inostranstvo. 12 meseci MERR i MRSP 3 Nastavak pregovora i zaključivanja sporazuma o socijalnom osiguranju sa zemljama gde postoji interes Republike Srbije kontinuirano MRSP, MSP i MERR 4 Zaključivanje bilateralnih sporazuma o viznim olakšicama sa evropskim zemljama koje ne primenjuju u potpunosti šengenske pravne tekovine 12 meseci MUP i MSP 5 Zaključivanje sporazuma o readmisiji i usaglašavanje stavova sa ostalim državama sa kojima se graniči Republika Srbija, kao i sa državama visokog migracionog rizika kontinuirano MUP i MSP 6 Pregovaranje i zaključivanje sporazuma o viznoj liberalizaciji/olakšicama sa ostalim zemljama sveta od interesa za Republiku Srbiju kontinuirano MUP i MSP

STRATEŠKI CILj 3: Zaštita prava migranata, stvaranje uslova za integraciju i socijalnu inkluziju uz podizanje svesti o značaju migracija

Opis problema: U Republici Srbiji ne postoji sistematsko praćenje migracionih kretanja, a time ni ozbiljna analiza migracionog potencijala, migracionog profila, realizacije prava migranata niti uticaja migracija na razvoj zemlje. Tema migracija ne pobuđuje veće interesovanje ni opšte ni akademske javnosti. Jedino istraživanje migracionog potencijala u Republici Srbiji uradila je Međunarodna organizacija za migracije. Javni događaji, konferencije i seminari na temu migracija u Republici Srbiji su retki.

Sve ovo doprinosi otežanom ostvarivanju prava migranata, njihovoj socijalnoj izolaciji i otežanom uključivanju u društvo.

Poseban problem je edukovanje službenika koji su uključeni u pojedine faze migracionog ciklusa i u procedure od kojih zavisi ostvarivanje prava svih vrsta migranata. Pojedina ministarstva i organizacije ulažu napore kako bi službe u njihovoj nadležnosti odgovorile na potrebe migranata, ali za sada to nije jedinstvena politika svih institucija.

Veliki broj pritužbi na rad pojedinih organa uprave, zdravstvenih i socijalnih institucija govori u prilog ovoj činjenici.

Izveštaji različitih međunarodnih tela koja su odgovorna za praćenje ljudskih prava često govore o teškoćama sa kojima se pojedine kategorije migranata susreću.

Preporuke i mere koje treba preduzeti:

edukovanje službenika u svim institucijama koje se bave migrantima o pravima i obavezama ove populacije;

podići kapacitete civilnog sektora kako bi mogli da daju svoj doprinos upravljanju migracijama;

upoznati javnost sa problemima migranata;

stvoriti klimu u opštoj populaciji koja će olakšati socijalnu inkluziju migranata, naročito marginalizovanih grupa;

razvijati obrazovno okruženje zasnovano na interkulturnim vrednostima i olakšati uključivanje migranata u obrazovni sistem;

obezbediti funkcionisanje mehanizama za zaštitu prava migranata;

podržati naučno-istraživački rad u ovoj oblasti kako bi se dobijeni rezultati iskoristili za uspešno planiranje mera u oblasti migracione politike.

Specifični cilj 1: Upoznavanje javnosti sa problemima migranata

Mera Rok Nosilac 1 Uključivanje civilnog sektora u upravljanje migracijama kontinuirano MUP, MERR, MSP, MRSP, MZD, MLjMP, MKiM i Komesarijat za izbeglice 2 Redovno obaveštavanje javnosti o temama značajnim za migracije kontinuirano MUP, MERR, MSP, MRSP, MZD, MLjMP, MKiM i Komesarijat za izbeglice 3 Organizovanje razmene iskustava zainteresovanih strana kontinuirano MUP, MERR, MSP, MRSP, MZD, MLjMP, MKiM i Komesarijat za izbeglice 4 Uključivanje naučne javnosti u problematiku migranata kontinuirano MUP, MERR, MSP, MRSP, MZD, MLjMP, MKiM, MP i Komesarijat za izbeglice

Specifični cilj 2: Senzibilizacija organa državne uprave i lokalne samouprave koji su nadležni za ostvarivanje prava migranata

Mera Rok Nosilac 1 Obezbediti humano postupanje i jasne procedure u postupanju sa nereguralnim migrantima, unaprediti kapacitete za prihvat neregularnih migranata kontinuirano MUP, MRSP i MLjMP 2 Obezbediti uslove za socijalnu rehabilitaciju i reintegraciju žrtava trgovine ljudima kontinuirano MRSP, MUP, MZ i MP 3 Pratiti implementaciju Zakona o azilu i otkloniti eventualne nedostatake radi obezbeđivanja prava azilanata, posebno prava na integraciju kontinuirano Komesarijat za izbeglice, MUP, MSP, MLjMP, MRSP i MZ 4 Stvoriti uslove za efikasan primarni prihvat povratnika po readmisiji i jačanje institucionalnog okvira za sprovođenje sporazuma o readmisiji 6 meseci Komesarijat za izbeglice, MRSP, MUP i MLjMP 5 Stvoriti uslove za integraciju stranaca u društvo kontinuirano MLjMP, MRSP, MP, MZ, MUP i Komesarijat za izbeglice 6 Ojačati kapacitete organa jedinica lokalne samouprave kojima je povereno vođenje matičnih knjiga i evidencija o državljanima Republike Srbije radi lakšeg načina ostvarivanja prava i interesa izbeglica, IRL i povratnika po osnovu sporazuma o readmisiji kontinuirano MDULS, MUP, MRSP i organi lokalne samouprave 7 Obezbediti efikasnu zaštitu prava i interesa građana Republike Srbije u svim fazama migracionog ciklusa, kao i stranih migranata koji borave u Republici Srbiji kontinuirano MSP, MRSP, MERR, MZD, MP, Komesarijat za izbeglice, MLjMP i MUP

VI ARANŽMANI ZA SPROVOĐENjE

Ministarstva i posebne organizacije, nosioci aktivnosti, operativno će sprovoditi pojedine mere iz svoje nadležnosti i biti odgovorni za njihovu realizaciju.

Koordinaciono telo za praćenje i upravljanje migracijama biće upravljačko telo za primenu ove strategije. Koordinaciono telo usmerava rad ministarstava i posebnih organizacija u cilju uspešnog sprovođenja ove strategije. Koordinaciono telo podnosi Vladi pismeni izveštaj o svom radu svakih 90 dana.

Nadležna ministarstva će u roku od tri meseca od donošenja ove strategije izraditi akcione planove na osnovu kojih će se sačiniti zajednički akcioni plan. Za izradu zajedničkog akcionog plana zadužen je Komesarijat za izbeglice. Akcioni plan će obuhvatati period od dve godine.

Vlada će, na predlog Komesarijata za izbeglice, utvrditi zajednički akcioni plan, u roku od 6 meseci od dana donošenja ove strategije.

VII PRAĆENjE I OCENjIVANjE SPROVOĐENjA STRATEGIJE

Radi uspešne realizacije ove strategije redovno će se pratiti njeno sprovođenje. Ministarstva nadležna za sprovođenje pojedinih mera iz ove strategije dostavljaće izveštaje Koordinacionom telu za praćenje i upravljanje migracijama najmanje jednom u šest meseci, a po potrebi i češće. Praćenje sprovođenja ove strategije će se sprovoditi u cilju uočavanja napretka u realizaciji predviđenih mera, povećanja njene efikasnosti i racionalnog korišćenja resursa.

Ocenjivanje (evaluacija) ove strategije vršiće se na dve godine. Pored interne evaluacije, obavljaće se i eksterna evaluacija ukoliko budu postojale mogućnosti. Na osnovu preporuka evaluatora, ova strategija će se revidirati u cilju unapređenja njene relevantnosti, efektivnosti, uticaja i održivosti ako bude potrebno.

VIII SREDSTVA

Za sprovođenje ove strategije u celosti Republika Srbija moraće da izdvoji značajna sredstva. Međutim, sredstva za sprovođenje ove strategije najvećim delom se već obezbeđuju u budžetu za redovne aktivnosti ministarstva, kao i za sprovođenje mera predviđenih sektorskim strategijama.

Tačan iznos dodatnih sredstava potrebnih za realizaciju ove strategije utvrdiće se akcionim planom za sprovođenje strategije koji će se donositi svake dve godine.

Procenjuje se da bi za sprovođenje ove strategije godišnje trebalo obezbediti oko 25.000.000,00 dinara dodatnih sredstava u odnosu na sredstva potrebna za finansiranje postojećih aktivnosti, od čega bi se oko 20.000.000,00 dinara moglo obezbediti iz donatorskih sredstava, a 5.000.000,00 dinara bi bilo neophodno obezbediti iz budžeta Republike Srbije, i to na poziciji Komesarijata za izbeglice.

IX REZIME

Republika Srbija se suočava sa brojnim izazovima u oblasti migracija, izbeglica, interno raseljenog stanovništva, povratnika po osnovu sporazuma o readmisiji, istovremeno pokušavajući da uskladi svoj zakonodavni i administrativni okvir sa proširenim pravnim tekovinama EU u oblasti migracija. Strategija za upravljanje migracijama predstavlja odgovor na dosadašnju razjedinjenost i nedostatak koordinacije unutar sistema upravljanja migracijama u Republici Srbiji i postavlja osnove mehanizma koji će upravljati migracijama na sveobuhvatan način, u skladu sa evropskom politikom upravljanja migracionim tokovima, ali uz uvažavanje sopstvenih specifičnosti. Republika Srbija želi da migracije pretvori u pozitivnu snagu za dalji ekonomski i socijalni razvoj zemlje kao i u obostrano korisnu snagu kako za zemlje porekla tako i za zemlje odredišta.

Opšti cilj ove strategije je upravljanje migracijama na sveobuhvatan način koji će olakšati ostvarivanje sektorskih ciljeva i prioriteta države u oblasti migracija. Tri strateška cilja su: uspostavljanje i primena mehanizama za sveobuhvatno i konzistentno praćenje migracionih tokova u Republici Srbiji; upotpunjavanje strateškog, pravnog i institucionalnog okvira za jedinstveno upravljanje migracijama; i zaštita prava migranata, stvaranje uslova za integraciju i socijalnu inkluziju, uz podizanje svesti o značaju migracija.

Ovim dokumentom se definišu elementi migracione politike Republike Srbije (politika viza, integrisano upravljanje granicom, regulisan boravak stranaca, mehanizmi za integraciju migranata u društvo, ukupna zaštita svojih državljana koji se nalaze na radu i boravku u inostranstvu, kao i aktivna politika zapošljavanja) i uspostavlja institucionalni okvir za njenu implementaciju. U tu svrhu formirano je Koordinaciono telo za praćenje i upravljanje migracijama sastavljeno od ministara koji su u okviru svoga resora nadležni za pojedine aspekte migracija, dok Komesarijat za izbeglice obavlja stručne, operativne i administrativno-tehničke poslove za Koordinaciono telo.

X ZAVRŠNI DEO

Ova strategija sadrži Prilog 1 – Spisak važećih konvencija, zakona i drugih akata kojima se uređuje oblast migracija i Prilog 2 – Spisak skraćenica, koji su odštampani uz nju i čine njen sastavni deo.

Ovu strategiju objaviti u „Službenom glasniku Republike Srbije”.

05 Broj: 019-4685/2009

U Beogradu, 23. jula 2009. godine

V L A D A

Tačnost prepisa overavaGENERALNI SEKRETARTamara Stojčević PRVI POTPREDSEDNIK VLADE – ZAMENIK PREDSEDNIKA VLADEIvica Dačić, s.r.

PRILOG 1.

SPISAK VAŽEĆIH KONVENCIJA, ZAKONA I DRUGIH AKATA KOJIMA SE UREĐUJE OBLAST MIGRACIJA

– Uredba o ratifikaciji Konvencije o statusu izbeglica sa završnim aktom Konferencije opunomoćenika Ujedinjenih nacija o statusu izbeglica („Službeni list FNRJ-Međunarodni ugovori”, broj 7/60);

– Uredba o ratifikaciji Protokola o statusu izbeglica („Službeni list SFRJ-Međunarodni ugovori i drugi sporazumi”, broj 15/67);

– Deklaracija Regionalne ministarske konferencije o rešavanju izbegličko -raseljeničkih pitanja (Sarajevska deklaracija) potpisana 31. januara 2005. godine;

– Zakon o ratifikaciji Konvencije Ujedinjenih nacija o pravima deteta („Službeni list SFRJ-Međunarodni ugovori”, broj 15/90 i „Službeni list SRJ – Međunarodni ugovori”, br. 4/96 i 2/97);

– Zakon o potvrđivanju Fakultativnog protokola o prodaji dece, dečjoj prostituciji i dečjoj pornografiji uz Konvenciju o pravima deteta („Službeni list SRJ-Međunarodni ugovori”, broj 7/02);

– Zakon o ratifikaciji Konvencije o eliminisanju svih oblika diskriminacije žena („Službeni list SFRJ-Međunarodni ugovori”, broj 11/81);

– Zakon o potvrđivanju opcionog Protokola uz Konvenciju o eliminisanju svih oblika diskriminacije žena („Službeni list SRJ-Međunarodni ugovori”, broj 13/02);

– Zakon o ratifikaciji Protokola kojim se menja Konvencija za suzbijanje trgovine ženama i decom i Konvencije o suzbijanju trgovine odraslim ženama („Službeni list FNRJ”, broj 41/50);

– Zakon o potvrđivanju Konvencije Ujedinjenih nacija protiv transnacionalnog organizovanog kriminala i dopunskih protokola („Službeni list SRJ-Međunarodni ugovori”, broj 6/01);

Protokol za prevenciju, suzbijanje i kažnjavanje trgovine ljudskim bićima, naročito ženama i decom, koji dopunjava Konvenciju Ujedinjenih nacija protiv transnacionalnog organizovanog kriminala („Službeni list SRJ-Međunarodni ugovori”, broj 6/01);

Protokol protiv krijumčarenja migranata kopnom, morem i vazduhom, koji predstavlja dopunu Konvencije Ujedinjenih nacija protiv transnacionalnog organizovanog kriminala („Službeni list SRJ – Međunarodni ugovori”, broj 6/01);

– Zakon o ratifikaciji Konvencije o suzbijanju i ukidanju trgovine licima i eksploatacije drugih („Službeni list FNRJ”, broj 2/51);

– Zakon o potvrđivanju Konvencije Saveta Evrope o borbi protiv trgovine ljudima („Službeni glasnik RS-Međunarodni ugovori”, broj 19/09);

– Zakon o ratifikaciji Konvencije o građanskopravnim aspektima međunarodne otmice dece („Službeni list SFRJ-Međunarodni ugovori”, broj 7/91);

– Uredba o ratifikaciji Konvencije o ostvarivanju alimentacionih zahteva u inostranstvu („Službeni list FNRJ- Dodatak”, broj 2/60);

– Uredba o ratifikaciji Konvencije o politici zapošljavanja Međunarodne organizacije rada br. 122 („Službeni list SFRJ-Međunarodni ugovori”, broj 34/71);

– Uredba o ratifikaciji Konvencije Međunarodne organizacije rada, br. 111 koja se odnosi na diskriminaciju u pogledu zapošljavanja i zanimanja („Službeni list FNRJ”, broj 3/61);

– Uredba o ratifikaciji Konvencije Međunarodne organizacije rada, broj 97, o migraciji u cilju zapošljavanja („Službeni list FNRJ-Međunarodni ugovori”, broj 3/62);

– Zakon o ratifikaciji Konvencije Međunarodne organizacije rada, broj 143, o migracijama u uslovima zloupotreba i unapređenju jednakih mogućnosti i tretmana radnika migranata („Službeni list SFRJ-Međunarodni ugovori”, broj 12/80);

– Uredba o ratifikaciji Konvencije Međunarodne organizacije rada, broj 88, o službi za posredovanje rada („Službeni list FNRJ-Međunarodni ugovori”, broj 9/58);

– Zakon o potvrđivanju Konvencije MOR broj 182 o najgorim oblicima dečjeg rada i preporuke MOR broj 190 o zabrani i hitnoj akciji za ukidanje najgorih oblika dečjeg rada („Službeni list SRJ-Međunarodni ugovori”, broj 2/03);

– Direktiva Evropskog Parlamenta i Saveta 2004/38/EK o pravu državljana EU i članova njihovih porodica da se kreću i borave slobodno na teritoriji država članica, Propis o izmeni i dopuni (EEZ) br. 1612/68 i Odredbe o ukidanju 64/221/EEZ, 68/360/EEZ, 72/194/EEZ, 73/148/EEZ, 75/34/EEZ, 75/35/EEZ, 90/364/EEZ, 90/365/EEZ i 93/96/EEZ (Službeni glasnik EU L 158 od 30. aprila 2004, STR.77);

– Direktiva o dugoročnom boravku od 25. novembra 2003. koja se odnosi na status državljana treće zemlje sa dugoročnim boravkom (Službeni glasnik EU L 16 od 23. januara 2004, str. 44);

– Direktiva Saveta 2003/86/EK od 22. septembra 2003. godine o pravu na spajanje porodice (Službeni glasnik EU L 251 od 3. oktobra 2003, str. 12);

– Direktiva Saveta 2004/114/EK od 13. decembra 2004. godine o uslovima za prihvat državljana treće zemlje u cilju studiranja, razmene učenika, prakse bez dobijanja novčane naknade ili dobrovoljnog rada (Službeni glasnik EU L 375 od 23. decembra 2004, str. 12);

– Zakon o potvrđivanju Sporazuma između Savezne vlade Savezne Republike Jugoslavije i Vlade Republike Italije o ponovnom prihvatu lica koja ne ispunjavaju ili više ne ispunjavaju uslove za ulazak ili boravak na teritoriji druge države („Službeni list SRJ-Međunarodni ugovori”, broj 5/98);

– Zakon o potvrđivanju Sporazuma između Savezne vlade Savezne Republike Jugoslavije i Vlade Republike Bugarske o vraćanju i prihvatanju lica koja nelegalno borave na teritoriji dveju država („Službeni list SRJ-Međunarodni ugovori”, broj 1/01);

– Zakon o potvrđivanju Sporazuma između Savezne vlade Savezne Republike Jugoslavije i Vlade Republike Slovenije o vraćanju i prihvatanju lica koja ne ispunjavaju uslove za ulazak ili boravak na teritoriji druge države („Službeni list SRJ-Međunarodni ugovori”, broj 9/01) ;

– Zakon o potvrđivanju Sporazuma između Savezne vlade Savezne Republike Jugoslavije i Vlade Slovačke Republike o vraćanju i prihvatanju lica koja ne ispunjavaju uslove za ulazak ili boravka na teritoriji druge države („Službeni list SRJ-Međunarodni ugovori”, broj 1/02);

– Zakon o potvrđivanju Sporazuma između Savezne vlade Savezne Republike Jugoslavije i Vlade Republike Mađarske o vraćanju i prihvatanju lica koja nelegalno borave na teritoriji dveju država („Službeni list SRJ-Međunarodni ugovori”, broj 12/02);

– Zakon o potvrđivanju Sporazuma između Savezne vlade Savezne Republike Jugoslavije i Vlade Kraljevine Danske o vraćanju i prihvatanju lica koja ne ispunjavaju ili više ne ispunjavaju uslove za ulazak i boravak na teritoriji druge države („Službeni list SRJ-Međunarodni ugovori”, broj 12/02);

– Zakon o potvrđivanju Sporazuma između Savezne vlade Savezne Republike Jugoslavije i Vlade Kraljevine Belgije, Vlade Velikog Vojvodstva Luksemburg i Vlade Kraljevine Holandije o vraćanju i prihvatanju lica koja ne ispunjavaju ili više ne ispunjavaju uslove za ulazak i boravak na teritoriji druge države ugovornice („Službeni list SRJ-Međunarodni ugovori”, broj 12/02);

– Zakon o potvrđivanju Sporazuma između Savezne vlade Savezne Republike Jugoslavije i Vlade Savezne Republike Nemačke o vraćanju i prihvatanju lica koja ne ispunjavaju uslove ulaska ili boravka na teritoriji druge države („Službeni list SRJ-Međunarodni ugovori”, broj 2/03);

– Zakon o potvrđivanju Sporazuma između Savezne vlade Savezne Republike Jugoslavije i Vlade Kraljevine Švedske o vraćanju i prihvatanju lica koja ne ispunjavaju ili više ne ispunjavaju uslove za ulazak ili boravak na teritoriji druge države („Službeni list SRJ-Međunarodni ugovori”, broj 2/03);

– Sporazum između Saveta ministara Srbije i Crne Gore i Austrijske savezne vlade o vraćanju i prihvatanju lica sa nelegalnim boravkom (Sporazum o preuzimanju), sa Protokolom („Službeni list SCG-Međunarodni ugovori”, broj 3/04);

– Sporazum između Savezne vlade Savezne Republike Jugoslavije i Švajcarskog Saveznog veća o vraćanju i preuzimanju jugoslovenskih i švajcarskih državljana obaveznih da napuste njihove teritorije, sa Protokolom („Službeni list SCG-Međunarodni ugovori”, broj 3/04);

– Sporazum između Savezne vlade Savezne Republike Jugoslavije i Vlade Republike Hrvatske o vraćanju i prihvatanju lica čiji je ulazak ili boravak na teritoriji druge države nelegalan i Protokol za izvršavanje Sporazuma između Savezne vlade Savezne Republike Jugoslavije i Vlade Republike Hrvatske o vraćanju i prihvatanju lica čiji je ulazak ili boravak na teritoriji druge države nelegalan, sa prilozima („Službeni list SCG-Međunarodni ugovori”, broj 9/04);

– Zakon o ratifikaciji Sporazuma između Saveta ministara Srbije i Crne Gore i Vijeća ministara Bosne i Hercegovine o vraćanju i prihvatanju lica koja ne ispunjavaju ili više ne ispunjavaju uslove za ulazak ili boravak na teritoriji druge države, sa Protokolom („Službeni list SCG-Međunarodni ugovori”, broj 22/04);

– Zakon o ratifikaciji Sporazuma između Saveta ministara Srbije i Crne Gore i Vlade Kanade o vraćanju i prihvatanju lica koja ne ispunjavaju ili više ne ispunjavaju uslove za ulazak ili boravak na teritoriji druge države, sa Protokolom („Službeni list SCG-Međunarodni ugovori”, broj 3/06);

– Zakon o potvrđivanju Sporazuma između Saveta ministara Srbije i Crne Gore i Vlade Republike Francuske o vraćanju i prihvatanju lica u neregularnoj situaciji, sa Protokolom („Službeni glasnik RS-Međunarodni ugovori”, broj 103/07);

– Zakon o potvrđivanju Sporazuma između Republike Srbije i Evropske zajednice o readmisiji lica koja nezakonito borave („Službeni glasnik RS-Međunarodni ugovori”, broj 103/07);

– Zakon o azilu („Službeni glasnik RS”, broj 109/07);

– Zakon o strancima („Službeni glasnik RS”, broj 97/08);

– Zakon o zaštiti državne granice („Službeni glasnik RS”, broj 97/08);

– Zakon o ličnoj karti („Službeni glasnik RS”, br. 62/06);

– Zakon o putnim ispravama („Službeni glasnik RS”, br. 90/07 i 116/08);

– Zakon o zapošljavanju i osiguranju za slučaj nezaposlenosti („Službeni glasnik RS”, broj 36/09)

– Zakon o zaštiti građana Savezne Republike Jugoslavije na radu u inostranstvu („Službeni list SRJ”, broj 24/98 i „Službeni glasnik RS”, br. 101/05 i 36/09);

– Zakon o uslovima za zasnivanje radnog odnosa sa stranim državljanima („Službeni list SFRJ”, br. 11/78, 64/89, „Službeni list SRJ”, 42/92, 24/94 i 28/96 i „Službeni glasnik RS”, broj 101/05);

– Zakon o radu („Službeni glasnik RS”, br. 24/05, 61/05 i 54/09);

– Zakon o amnestiji („Službeni glasnik RS”, broj 33/06)

– Zakon o državljanstvu Republike Srbije („Službeni glasnik RS”, br. 135/04 i 90/07);

– Zakon o matičnim knjigama („Službeni glasnik RS”, broj 20/09);

– Zakon o potvrđivanju Konvencije o policijskoj saradnji u jugoistočnoj Evropi („Službeni glasnik RS”, broj 70/07);

– Zakon o potvrđivanju Sporazuma o stabilaziciji i pridruživanju između Evropskih zajednica i njihovih država članica, sa jedne strane, i Republike Srbije, sa druge strane („Službeni glasnik RS”, broj 83/08);

– Zakon o potvrđivanju Sporazuma o pitanjima sukcesije („Službeni list SRJ – Međunarodni ugovori”, broj 6/02);

– Krivični zakonik („Službeni glasnik RS”, br. 85/05, 88/05 i 107/05);

– Zakon o izbeglicama („Službeni glasnik RS”, broj 18/92, „Službeni list SRJ”, broj 42/02 i „Službeni glasnik RS”, broj 45/02);

– Zakon o zdravstvenoj zaštiti („Službeni glasnik RS”, br. 107/05);

– Zakon o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja („Službeni glasnik RS”, br. 62/03, 64/03, 58/04, 62/04, 79/05 i 101/05);

– Zakon o osnovnoj školi („Službeni glasnik RS”, br. 50/92, 53/93, 67/93, 48/94, 66/94, 22/02, 62/03 i 101/05);

– Zakon o srednjoj školi („Službeni glasnik RS”, br. 50/92, 53/93, 67/93, 48/94, 24/96, 23/02, 25/02, 62/03, 64/03 i 101/05)

– Zakon o visokom obrazovanju („Službeni glasnik RS”, br. 76/05, 100/07 i 97/08).

PRILOG 2: SPISAK SKRAĆENICA

AP – Autonomna pokrajina

BiH – Bosna i Hercegovina

DKP – Diplomatsko-konzularno predstavništvo

DPI – Diplomatske putne isprave

EU – Evropska unija

EULEKS – Misija EU za vladavinu prava na Kosovu

IPA – Instrument za predpristupnu pomoć

IRL – Interno raseljena lica

ICAO – Međunarodna organizacija civilnog vazduhoplovstva

JIS- Jedinstveni informativni sistem

KFOR – Međunarodne snage za bezbednost na Kosovu pod komandom NATO-a

MDULS – Ministarstvo za državnu upravu i lokalnu samoupravu

MERR-Ministarstvo ekonomije i regionalnog razvoja

MZ- Ministarstvo zdravlja

MZD – Ministarstvo za dijasporu

MIPD – Višegodišnji indikativni planski dokument

MKiM – Ministarstvo za Kosovo i Metohiju

MLjMP – Ministarstvo za ljudska i manjinska prava

MP – Ministarstvo prosvete

MRSP- Ministarstvo rada i socijalne politike

MSP- Ministarstvo spoljnih poslova

MUP – Ministarsto unutrašnjih poslova

NZS – Nacionalna služba za zapošljavanje

OEBS – Organizacija za evropsku bezbednost i saradnju

PU- Policijska uprava

RZS – Republički zavod za statistiku

SBUN – Savet bezbednosti Ujedinjenih nacija

SRJ- Savezna Republika Jugoslavija

SFRJ – Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija

SCG – Srbija i Crna Gora

SPI – Službene putne isprave

SGP- Služba granične policije

UNDP – Program Ujedinjenih nacija za razvoj

UNMIK – Misija privremene uprave Ujedinjenih nacija na Kosovu

UNHCR- Visoki komesarijat Ujedinjenih nacija za izbeglice

HCIT- Humanitarni centar za integraciju i toleranciju

* Podaci korišćeni u ovoj strategiji, ukoliko nije drugačije naglašeno, zvanični su podaci institucija Republike Srbije

Ostavite komentar