Uredba o utvrđivanju Prostornog plana područja posebne namene predela izuzetnih odlika Avala – Kosmaj

Na osnovu člana 35. stav 2. Zakona o planiranju i izgradnji („Službeni glasnik RS”, br. 72/09, 81/09 – ispravka, 64/10 – US, 24/11, 121/12, 42/13 – US, 50/13 – US, 98/13 – US i 132/14) i člana 42. stav 1. Zakona o Vladi („Službeni glasnik RS”, br. 55/05, 71/05 -ispravka, 101/07, 65/08, 16/11, 68/12 – US, 72/12, 7/14 – US i 44/14 ),

Vlada donosi

O UTVRĐIVANJU PROSTORNOG PLANA PODRUČJA POSEBNE NAMENE PREDELA IZUZETNIH ODLIKA AVALA – KOSMAJ

Član 1.

Utvrđuje se Prostorni plan područja posebne namene predela izuzetnih odlika Avala – Kosmaj (u daljem tekstu: Prostorni plan), koji je odštampan uz ovu uredbu i čini njen sastavni deo.

Član 2.

Prostornim planom utvrđuje se dugoročna koncepcija razvoja, organizacije, uređenja, zaštite i korišćenja područja predela izuzetnih odlika Avala – Kosmaj na teritoriji koja obuhvata delove teritorija grada Beograda, na teritorijama gradskih opština Barajevo, Voždovac, Mladenovac i Sopot, i to: na teritoriji gradske opštine Barajevo celu katastarsku opštinu Lisović; na teritoriji gradske opštine Voždovac cele katastarske opštine Beli Potok, Jajinci, Kumodraž, Pinosava, Rakovica selo, Ripanj i Zuce; na teritoriji gradske opštine Mladenovac cele katastarske opštine Amerić, Koraćica i Velika Ivanča; na teritoriji gradske opštine Sopot cele katastarske opštine Babe, Dučina, Guberevac, Mala Ivanča, Mali Požarevac, Nemenikuće, Parcani, Popović, Ralja, Rogača, Sopot, Stojnik i Đurinci.

Član 3.

Prostorni plan sastoji se iz tekstualnog dela i grafičkih prikaza.

Tekstualni deo Prostornog plana objavljuje se u „Službenom glasniku Republike Srbije”.

Grafički prikazi (referalne karte) izrađeni su u razmeri 1: 50 000, i to: referalna karta 1 – Posebna namena prostora; referalna karta 2a – Mreža naselja i saobraćaj; referalna karta 2b – Infrastrukturni sistemi; referalna karta 3 – Prirodni resursi, zaštita životne sredine i prirodnih i kulturnih dobara; referalna karta 4 – Karta sprovođenja.

Grafičke prikaze iz stava 3. ovog člana, izrađene u osam primeraka, overava svojim potpisom ministar nadležan za poslove prostornog planiranja.

Član 4.

Prostorni plan sprovodi se na dva osnovna načina, i to:

1) direktno (neposredno), izdavanjem lokacijskih uslova za objekte u funkciji zaštite prirodnih dobara i razvoja turizma u zonama II i III stepena (režima) zaštite;

2) daljom planskom razradom i sprovođenjem prostornih i urbanističkih planova, koji se nalaze na teritoriji Prostornog plana.

Član 5.

Grafički prikazi iz člana 3. stav 3. ove uredbe, čuvaju se trajno u Vladi (jedan komplet), Ministarstvu građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture (tri kompleta), Ministarstvu rudarstva i energetike (jedan komplet), Ministarstvu poljoprivrede i zaštite životne sredine (jedan komplet), Zavodu za zaštitu prirode Srbije (jedan komplet) i gradu Beogradu (jedan komplet).

Dokumentaciona osnova na kojoj se zasniva Prostorni plan čuva se u Ministarstvu građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture.

Član 6.

Pravo na neposredan uvid u grafičke prikaze iz člana 3. stav 3. ove uredbe imaju pravna i fizička lica, pod uslovima i na način koji bliže propisuje ministar nadležan za poslove prostornog planiranja.

Član 7.

Prostorni planovi jedinica lokalnih samouprava, urbanistički planovi i projekti uskladiće se sa odredbama ove uredbe na način utvrđen Prostornim planom.

Planovi i programi razvoja koji se donose po posebnim propisima, propisi i drugi opšti akti uskladiće se sa odredbama ove uredbe u roku od godinu dana od dana njenog stupanja na snagu.

Prostorni planovi jedinica lokalnih samouprava, urbanistički planovi i urbanistički projekti, kao i planovi i programi razvoja doneti do dana stupanja na snagu ove uredbe, primenjuju se u delovima koji nisu u suprotnosti sa ovom uredbom.

Član 8.

Ova uredba stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku Republike Srbije”.

05 Broj:

U Beogradu, 19. decembra 2014. godine

V L A D A

PREDSEDNIK Aleksandar Vučić

PROSTORNI PLAN PODRUČJA POSEBNE NAMENE PREDELA IZUZETNIH ODLIKA AVALA – KOSMAJ

UVODNE NAPOMENE

Prostorni plan područja posebne namene predela izuzetnih odlika Avala – Kosmaj (u daljem tekstu: Prostorni plan) pripremljen je u skladu sa Odlukom o izradi Prostornog plana područja posebne namene predela izuzetnih odlika Avala – Kosmaj („Službeni glasnik RS”, broj 34/10), odredbama Zakona o planiranju i izgradnji („Službeni glasnik RS”, br. 72/09, 81/09, 64/10 – US, 24/11, 121/12, 42/13 – US, 50/13 –US, 98/13 – US i 132/14) i Pravilnika o sadržini, načinu i postupku izrade planskih dokumenata („Službeni glasnik RS”, br. 31/10, 69/10 i 16/11). Prostornim planom utvrđeno je korišćenje, uređenje i zaštita prostora predela izuzetnih odlika Avala – Kosmaja u skladu sa principima održivosti.

Tekstualni deo Prostornog plana sadrži: polazne osnove; principe, ciljeve i opštu koncepciju prostornog razvoja područja posebne namene; planska rešenja; pravila upotrebe zemljišta, pravila uređenja i pravila građenja; i implementaciju. Grafički deo Prostornog plana, sadrži: Referalnu kartu 1 – „Posebna namena prostora”; Referalnu kartu 2a – „Mreža naselja, javne službe i saobraćaj”; Referalnu kartu 2b – „Infrastrukturni sistemi”; Referalnu kartu 3 – „Zaštita životne sredine, prirode i kulturnih dobara” i Referalnu kartu 4 – „Karta sprovođenja”.

Prostorni plan predstavlja osnovni planski dokument za organizaciju, uređenje, korišćenje i zaštitu prostora predela izuzetnih odlika Avala i Kosmaj, koji je zaštićen u skladu sa Rešenjem o stavljanju pod zaštitu prirodnog dobra „Avala” („Službeni list grada Beograda”, broj 43/07) i Rešenjem o stavljanju pod zaštitu prirodnog dobra „Kosmaj” („Službeni list grada Beograda”, broj 29/05). Ovim planom su razrađena i bliže utvrđena osnovna strategijska opredeljenja, planska rešenja, uslovi i smernice utvrđene Zakonom o Prostornom planu Republike Srbije od 2010. do 2020. godine („Službeni glasnik RS”, broj 88/10) i Izmenama i dopunama Regionalnog prostornog plana administrativnog područja grada Beograda („Službeni list grada Beograda”, br. 10/04 i 38/11).

Povod za izradu Prostornog plana ogledao se u potrebi za stvaranjem uslova za očuvanje i unapređenje zaštićenog područja, odnosno njegovih posebnih prirodnih, kulturno-istorijskih i drugih vrednosti, za očuvanje i odmereno korišćenje prirodnih resursa, kao i za organizaciju i uređenje prostora u skladu sa ciljevima i potrebama zaštite prirode i životne sredine i održivog socio-ekonomskog razvoja.

U skladu sa Zakonom o strateškoj proceni uticaja na životnu sredinu („Službeni glasnik RS”, br. 135/04 i 88/10), urađena je strateška procena uticaja Prostornog plana na životnu sredinu – Odluka o strateškoj proceni uticaja na životnu sredinu Prostornog plana područja posebne namene predela izuzetnih odlika Avala – Kosmaj („Službeni glasnik RS”, broj 34/10).

Prilikom izrade Prostornog plana primenjen je integralni metod gde su međuzavisno posmatrane tri osnovne dimenzije prostornog razvoja: ekološka, ekonomska i socijalna, ali sa posebnim naglaskom na probleme zaštite i razvoja predela izuzetnih odlika Avale i Kosmaja. Međuzavisnost je postavljena tako da pomaže ostvarenju pojedinih principa i projekata: održivost (poštovanje biološkog i kulturnog diverziteta i lokalnih specifičnosti), identitet (prirodni resursi, kulturna baština, stanovništvo), pristupačnost (saobraćaj, tehnička infrastruktura), konkurentnost (turizam, sport i rekreacija u funkciji turizma, kulturna dobra) i kontekstualnost (prostorni razvoj posmatran u širem regionalnom okruženju), ali i horizontalnoj i vertikalnoj koordinaciji kod planiranja i programiranja aktivnosti od nacionalnog ka regionalnom i dalje ka lokalnom nivou.

Metodološki obrazac koji je primenjen u izradi Prostornog plana, uvažio je sledeće postulate:

održivi razvoj;

usklađenost socijalnog razvoja, ekonomske i energetske efikasnosti i zaštite i revitalizacije životne sredine i graditeljskog nasleđa, prirodnih, kulturnih i istorijskih vrednosti;

realizacije razvojnih prioriteta i obezbeđenje uslova za racionalno korišćenje neobnovljivih resursa i obnovljivih izvora energije;

zaštita od prirodnih i tehničko-tehnoloških nesreća;

planiranje i uređenje prostora za potrebe određenih aktivnosti od značaja za odbranu zemlje;

aktivno učešće ključnih aktera i javnosti; i

usaglašenost sa evropskim standardima i normativima u oblasti planiranja i uređenja prostora.

Imajući u vidu značajan obim prostorno-planske i urbanističke dokumentacije na ovom području, ovim prostornim planom uvažena su sva planska rešenja i ugrađena na način koji omogućava koordinaciju sa rešenjima od značaja za ostvarenje posebne namene (zaštita prirodnog i kulturnog nasleđa, uređenje predela i razvoj turizma).

Planska rešenja su definisana na dva vremenska nivoa i prema stepenu obaveznosti. Prvi period je do 2018. godina za planska rešenja za koje postoje argumenti o neophodnosti i opravdanosti sa društvenog, ekonomskog i ekološkog stanovišta prostornog razvoja planskog područja, kao i koja mogu da se ostvare sadašnjim ekonomskim i institucionalnim kapacitetima. Drugi period je do 2022. godine za planske ideje za koje je ocenjeno da postoji mogućnost realizacije kao strateška orijentacija za budućnost.

I. POLAZNE OSNOVE

OBUHVAT I OPIS GRANICA PODRUČJA PROSTORNOG PLANA

Teritorijalni obuhvat Prostornog plana zauzima prostor ukupne površine 45 180 ha i obuhvata 24 naselja (katastarskih opština) sa 76.442 stanovnika.

Područje Prostornog plana određeno je granicama celih katastarskih opština na delovima teritorija gradskih opština:

Barajevo – katastarska opština Lisović;

Voždovac – sedam katastarskih opština: Beli Potok, Jajinci, Kumodraž Pinosava, Rakovica selo, Ripanj i Zuce;

Mladenovac – tri katastarske opštine: Amerić, Koraćica i Velika Ivanča; i

Sopot – 13 katastarskih opština: Babe, Dučina, Guberevac, Mala Ivanča, Mali Požarevac, Nemenikuće, Parcani, Popović, Ralja, Rogača, Sopot, Stojnik i Đurinci.

Granicu Prostornog plana čine spoljašnje granice katastarskih opština Lisović, Ripanj, Pinosava, Rakovica selo, Jajinci, Kumodraž, Beli Potok, Zuce, Mala Ivanča, Mali Požarevac, Đurinci, Nemenikuće, Amerić, Koraćica, Velika Ivanča, Rogača, Dučina, Stojnik i Guberevac.

Gradska opština (GO)/katastarska opština Površina u ha Broj stanovnika GO Barajevo 1.511 1.054 Lisović 1.511 1.054 GO Voždovac 13.401 45.662 Beli Potok 1.551 3.911 Jajinci 508 8.876 Kumodraž 1.067 13.343 Pinosava 913 3.151 Rakovica selo 506 3.292 Ripanj 7.662 11.088 Zuce 1.194 2.001 GO Mladenovac 7.001 4.356 Amerić 1.083 835 Koraćica 2.702 1.989 Velika Ivanča 3.216 1.532 GO Sopot 23.267 18.966 Babe 970 348 Dučina 1.326 729 Guberevac 2.187 535 Mala Ivanča 1.715 1.769 Mali Požarevac 1.983 1.321 Nemenikuće 3.335 1.992 Parcani 965 619 Popović 1.654 1.679 Ralja 1.329 2.933 Rogača 2.528 953 Sopot 2.302 4.548 Stojnik 2.161 567 Đurinci 812 973 U K U P N O 45.180 70.038

Ključne posebne namene u okviru planskog područja koje su od značaja za utvrđivanje planskih rešenja su zaštita i uređenje prirode i predela, kulturnih dobara i razvoj turizma. Prostornim planom obuhvaćena su dva zaštićena prirodna dobra:

„Avala” površine 489,13 ha; i

„Kosmaj” čija ukupna površina iznosi 3.514,50 ha.

Prema Rešenju o stavljanju pod zaštitu prirodnog dobra „Avala”, prirodno dobro „Avala” nalazi se na teritoriji administrativnog područja grada Beograda, gradska opština Voždovac i obuhvata delove katastarskih opština: Beli Potok, Ripanj, Zuce i Pinosava. Od ukupne površine zaštićenog prirodnog dobra katastarskoj opštini Beli Potok pripada 93%, katastarskoj opštini Ripanj 3,7%, katastarskoj opštini Zuce 2,3% i katastarskoj opštini Pinosava 1,0%.

Zaštićeno prirodno dobro „Avala” kategoriše se kao značajno prirodno dobro na kojem se ustanovljavaju tri režima zaštite.

Prema Rešenju o stavljanju pod zaštitu prirodnog dobra „Kosmaj”, prirodno dobro „Kosmaj” se nalazi na teritoriji administrativnog područja grada Beograda, gradska opština Mladenovac – delovi katastarskih opština Amerić, Koraćica i Velika Ivanča, površine 1.598,90 ha i gradska opština Sopot – delovi katastarskih opština Rogača i Nemenikuće, površine 1.915,60 ha. Zaštićeno prirodno dobro obuhvata područje planine Kosmaj i njegovu neposrednu podgorinu, između vašarišta „Tresije”, puta Sopot – Kosmaj, crkve u Nemenikućama, potoka Selište i Trnavske reke, na severu; gornjih kuća sela Amerić i Koraćica, na istoku; gornjih kuća sela Koraćica i Velika Ivanča, na jugu; i atara Rogače, gornjih kuća sela Rogače i puta Tresije – Velika Ivanča ispod Kosmaja, na zapadu. Zaštićeno prirodno dobro „Kosmaj” kategoriše se kao značajno prirodno dobro na kojem se ustanovljavaju dva režima zaštite.

OBAVEZE, USLOVI I SMERNICE IZ PROSTORNOG PLANA REPUBLIKE SRBIJE I DRUGIH RAZVOJNIH DOKUMENATA

PROSTORNI PLAN REPUBLIKE SRBIJE OD 2010. DO 2020. GODINE

Prostornim planom Republike Srbije od 2010. do 2020. godine („Službeni glasnik RS”, broj 88/10, u daljem tekstu: PPRS), utvrđene su dugoročne osnove organizacije, uređenja, korišćenja i zaštite prostora Republike Srbije u cilju usaglašavanja ekonomskog i socijalnog razvoja sa prirodnim, ekološkim i kulturnim potencijalima i ograničenjima na njenoj teritoriji. Prostornim planom Republike Srbije predviđeno je donošenje prostornih planova područja posebne namene, kao i:

Zaštita i održivo korišćenje prirodnog i kulturnog nasleđa i prirodnih resursa čini jedan od osnovnih ciljeva razvoja Republike Srbije i njenih regionalnih celina, ali i osnovu budućeg privrednog/turističkog razvoja. U skladu sa prioritetima prostornog razvoja Republike Srbije, biće potrebno insistirati na daljem razvoju mreža vrednih/zaštićenih prirodnih celina i kulturnih predela sa posebnim naglaskom na ekološki, odnosno, kulturno osetljivim područjima. Prirodno i kulturno nasleđe će biti štićeno, uređivano i korišćeno prema evropskim standardima, sa posebnim zadatkom povećanja zaštićenih prirodnih celina i sistematizacijom kulturnog nasleđa, kao i implementacijom Firentinske konvencije o predelu, evropskih i svetskih konvencija o zaštiti kulturnog nasleđa, konvencija i deklaracija koje se odnose na biodiverzitet, prirodne podsisteme i kulturno nasleđe.

Na teritoriji Republike Srbije proglašena su 463 prirodna dobra u statusu zaštićenih područja (pet nacionalnih parkova, 16 parkova prirode, 16 predela izuzetnih odlika, 71 rezervat prirode – strogih i specijalnih i 313 spomenika prirode – botaničko-dendroloških, geomorfoloških, geoloških i hidroloških), kao i 42 područja sa integralnim kulturno-istorijskim i prirodnim vrednostima, odnosno prirodni prostori/ambijenti nepokretnih kulturnih dobara. U planskom periodu, Avala i Kosmaj zadržavaju status zaštićenih područja, kao predeli izuzetnih odlika.

Osnovni cilj zaštite i održivog korišćenja prirodnog nasleđa je: očuvanje i unapređenje biološke raznovrsnosti, vrednosti geonasleđa i predela i razvoj javnih funkcija zaštićenih područja, prvenstveno u oblasti naučnoistraživačkog i obrazovnog rada, kulture, sporta i rekreacije; održivi razvoj zaštićenih područja i ostvarenje dobrobiti lokalnih zajednica kroz plansko, kontrolisano i ograničeno korišćenje prirodnih resursa i prostora kao građevinske kategorije, razvoj turizma i poljoprivrede; povezivanje i usklađivanje nacionalnog sa međunarodnim sistemom zaštite prirode.

Koncepcija zaštite, uređenja i korišćenja prirodnog nasleđa zasniva se na povećanju ukupne površine pod zaštitom u planskom periodu (do 2020. godine) do 12% teritorije Republike Srbije, uspostavljanju nacionalne ekološke mreže i identifikaciji područja za evropsku ekološku mrežu NATURA 2000, kao i izgradnji efikasnog sistema upravljanja područjima koja su obuhvaćena navedenim mrežama. Planiranje, očuvanje, održavanje, uređenje i održivo korišćenje zaštićenih područja za koja će biti definisani status, prostorni obuhvat i režimi zaštite, sprovodi se na osnovu prostornih i urbanističkih planova, osnova i programa upravljanja i korišćenja prirodnih resursa, u skladu sa zakonom, merama i uslovima zaštite prirode proglašenih zaštićenih područja i na osnovu planova upravljanja. Navedeni planovi, osnove i programi moraju biti usklađeni sa aktom o proglašenju i planom upravljanja zaštićenog područja. U zaštićenim područjima nisu dozvoljene aktivnosti i radnje, kojima se ugrožava izvornost biljnog i životinjskog sveta, hidrografske, geomorfološke, geološke, kulturne i pejsažne vrednosti, osim radnji kojima se održava ili uspostavlja prirodna ravnoteža i ostvaruju funkcije prirodnog dobra, saglasno utvrđenom režimu zaštite i njegovom značaju.

Prema PPRS jačanje ekonomske osnove za razvoj grada Beograda obezbediće se sinergijom komplementarnih privrednih aktivnosti. Ovo će da zahteva pre svega obezbeđenje adekvatne, moderne saobraćajne i druge infrastrukture, horizontalno i vertikalno povezane, ažurnom pripremom lokacija za veće investicije, podrškom reindustrijalizaciji višeg tehnološkog standarda zasnovanoj na lokalnim resursima i usmerenoj ka izvozu. Saobraćajna privreda oslonjena na multimodalni, integrisani transportni sistem četiri vida transporta (putni, železnički, vazdušni i rečni), uz veliku ulogu elektronskih komunikacija, otvara značajnu perspektivu razvoja logističkog i distributivnog centra uz preduslov dobrog povezivanja sa informatičkim sistemom grada i njegovih opština.

Po pitanju prirode PPRS posebnu pažnju posvećuje povećanju šumskih površina grada Beograda za oko 3.000 ha do 2014. godine, zaštitu, uređenje i održivo korišćenje vodnog zemljišta, a posebno priobalja reka Save i Dunava, kao i zaštitu i adekvatno korišćenje poljoprivrednog zemljišta sa specifičnostima u sremskoj, banatskoj i šumadijskoj podcelini grada Beograda. Posebno se ističe značaj povećanja površina pod zaštitom prirode i uređenjem predela na potezu Avala – Trešnja – Guberevačke šume – Kosmaj.

Prirodne predele je u planskim rešenjima i planovima upravljanja potrebno zaštititi, tj. obezbediti zaštitu strukture predela i nesmetano funkcionisanje prirodnih procesa, zaštitu biodiverziteta, kao i očuvanje i uspostavljanje ekoloških mreža. Tamo gde su narušene njihove prirodne i estetske vrednosti treba omogućiti sanaciju (revitalizaciju i restauraciju) u skladu sa režimom zaštite. Takođe je potrebno obezbediti revalorizaciju vrednosti i ekološki senzitivnu prezentaciju prirodnih, kulturno – istorijskih i estetskih vrednosti u cilju edukacije i jačanja svesti o njihovom značaju, kao i očuvanje autohtonog stanovništva i njihovog uključenja u proces održivog razvoja zaštićenog predela. Predeli izuzetnih odlika prema PPRS spadaju u prioritetna područja, za koja je obavezna izrada posebnih pilot projekata na lokalnom nivou – „Karakterizacija predela”, kao osnova za zaštitu, planiranje i upravljanje njihovim razvojem.

Kao turistički centar međunarodnog značaja i kao glavni grad koji obeležava identitet Republike Srbije, grad Beograd će prema PPRS da posveti posebnu pažnju kulturnoj baštini, njenom uređenju i korišćenju na održiv način. Među kulturno-pejsažnim celinama od republičkog značaja istaknuto je područje Kosmaja. U Šumadijske planine spadaju, između ostalih, i Avala i Kosmaj koje predstavljaju primarne turističke destinacije kao regionalne celine integrisane ponude, koje prema kriterijumu učešća celogodišnje turističke sezone spadaju u kategoriju sa manjim učešćem celogodišnje ponude.

Koncepcija razvoja saobraćaja zasniva se na razvoju putnog saobraćaja i putne infrastrukture kao prioriteta ekonomskog i socijalnog razvoja Republike Srbije kao i: realizaciji projekata koji stimulišu ulogu Koridora X, realizaciji projekata koji stimulišu razvoj putne mreže radi povezivanja sa okruženjem i povezivanja unutar Republike Srbije, razvoju javnog i privatnog partnerstva kod planiranja, izgradnje i eksploatacije saobraćajnih mreža, rehabilitaciji i rekonstrukciji mreže regionalnog i opštinskog karaktera, standardizaciji i modernizaciji saobraćajnog putnog sistema putnog saobraćaja i putne infrastrukture), odnosno prilagođavanju evropskim standardima itd. Jedan od strateških prioriteta za realizaciju do 2014. godine jeste kompletiranje dela obilaznice oko Beograda (sektori A, B5, B6) koja je u sastavu Koridora X, naknadna izgradnja sektora C (Bubanj potok – Boleč – Starčevo – Pančevo istok – Pančevo sever), uz prethodno usaglašavanje dinamike izgradnje punog autoputskog profila na sektorima A i B ili započinjanja aktivnosti na sektoru C, rezervisanje koridora za severni deo autoputske obilaznice oko Beograda (veza državnog puta I A reda broj 1 (E-75) – državnog puta I B reda broj 11 (M-24.1) – državnog puta I B reda broj 22 (M-24) – državnog puta I A reda broj 3 (M-1.9), odnosno kraj sektora C, petlja Pančevo sever). Takođe jedan od prioriteta je i izrada odgovarajuće studije kojom će se definisati biciklističke rute na čitavom području Republike Srbije (osnovnim pravcem sever – jug i bočnim vezama) i sistem centara razvoja biciklizma u cilju ostvarivanja međudržavne saradnje (rute 6 i 11 EuroVelo – evropska mreža biciklističkih ruta), uz to gradovi će obezbediti uslove za kretanje bicikala. U pogledu železničkog saobraćaja, na osnovu planova razvoja železničke mreže Evrope, Međunarodne železničke – 262 – unije (UIC), ratifikovanih međunarodnih sporazuma (AGC, AGTC, SEECP i dr.) i potrebe razvoja železničkog saobraćaja, planira se razvoj Koridora X i mreže pruga Republike Srbije između ostalih i pruge E-70 i E-85: Beograd – Niš.

Osnovni cilj daljeg razvoja elektronske komunikacije je izgradnja i organizacija savremene elektronske komunikacione mreže i dostupnost univerzalnog servisa (koji mora da obuhvata i univerzalni širokopojasni servis) u svakom domaćinstvu u Republici Srbiji. Osnovna uloga infrastrukture u prostornom razvoju Republike Srbije iskazana je kroz aktiviranje prostora, podsticanje i usmeravanje razvoja, distribuciju aktivnosti u prostoru i integraciju prostora i korisnika. Koncepcija prostornog razvoja u sektoru elektroprenosa zasniva se na razvoju prenosne mreže koja mora da prati rastuće potrebe za električnom energijom u Republici Srbiji; u sektoru gasne privrede Vlada je usvojila 2007. godine Nacionalni akcioni plan za gasifikaciju na teritoriji Republike Srbije koji je u skladu sa ciljevima Odluke o utvrđivanju Strategije razvoja energetike Republike Srbije do 2015. godine („Službeni glasnik RSˮ, broj 44/05) prema kojoj je u narednom periodu predviđena gradnja novih gasovoda i u centralnoj Srbiji (više stotina km). Potencijal obnovljivih izvora energije (u daljem tekstu: OIE) kojima Republika Srbija raspolaže nije dovoljno veliki da bi se u potpunosti zadovoljile sadašnje energetske potrebe. Međutim, to je potencijal koji bi, ako bi se racionalno iskoristio, mogao da smanji uvoznu zavisnost zemlje i štetne posledice na životnu sredinu, koje se javljaju zbog prekomerne upotrebe fosilnih goriva. Republika Srbija je bogata šumama, koje su glavni izvor drvne biomase. Značajnija šumska područja nalaze se između ostalih i u Šumadijskoj oblasti. Voćarstvo, koje je još jedan važan izvor biomase, razvijeno je u područjima centralne, južne i zapadne Srbije.

U sklopu osnovnih ciljeva i strateških prioriteta utvrđenih PPRS grad Beograd ima posebnu ulogu sa zadatkom jačanja svoje pozicije u konstelaciji evropskih metropola, odnosno jačanja ekonomske i kulturne strukture, uređenja urbanih i ruralnih naselja prema višem nivou ekološkog i estetskog standarda kao i kvalitetnim uređenjem i povezivanjem prirodnih i kulturnih dobara na svojoj teritoriji i isticanjem najznačajnijih uzornih tačaka identiteta.

IZMENE I DOPUNE REGIONALNOG PROSTORNOG PLANA ADMINISTRATIVNOG PODRUČJA GRADA BEOGRADA

U Izmenama i dopunama Regionalnog prostornog plana administrativnog područja grada Beograda (u daljem tekstu: RPP), jedan od osnovnih ciljeva prostornog razvoja jeste unapređenje i održivo korišćenje prirodnog i kulturnog nasleđa, kao i zaštita i unapređenje životne sredine na nivou evropskog standarda.

Predeli izuzetnih odlika „Avala” i „Kosmaj” (prema Centralnom registru zaštićenih prirodnih dobara, Zavoda za zaštitu prirode Srbije) su zaštićeni radi očuvanja i unapređenja živopisnih pejzažnih obeležja i nenarušenih primarnih predeonih vrednosti, šuma i voda, raznovrsnosti i bogatstva biljnog i životinjskog sveta i staništa, dobara kulturne baštine, kao i radi obezbeđenja održivog razvoja, odnosno uređenja i korišćenja prostora koji ima prirodni, kulturno-istorijski, turistički, rekreativni i poljoprivredni značaj. Ova područja čine sastavne delove ekološke mreže uspostavljene Uredbom o ekološkoj mreži („Službeni glasnik RS ”, broj 102/10), identifikovani kao Emerald područja i odabrana područja za dnevne leptire (PBA – Prime Butterfly Areas in Europe). Kao deo ekološke mreže, Avala je značajna i po jedinom nalazištu cinabarita u Republici Srbiji (u blizini je otkriven i novi mineral – avalit).

Zaštita područja ekološke mreže (Avala i Kosmaj) sprovodi se prema članu 10. Zakona o zaštiti prirode („Službeni glasnik RS”, br. 36/09, 88/10 i 91/10 – ispravka). Prema ovom članu za svaki projekat, plan ili aktivnost koji se planira u okviru ekološke mreže, neophodno je sprovesti ocenu prihvatljivosti. Implementacija projekata se može odobriti jedino u slučaju kada se kroz postupak ocene prihvatljivosti utvrdi da planirana aktivnost nema značajan negativan uticaj na osnovne vrednosti (staništa i vrste) koje su identifikovane za dato ekološki značajno područje.

Radi očuvanja prirodnih ekosistema grada Beograda, pored očuvanja zaštićenih prirodnih dobara, u RPP – u, jedan od stavova jeste da posebnu pažnju treba posvetiti autohtonim ekosistemima na Avali i Guberevačkim šumama (karakteristični i relativno dobro očuvani šumski ekosistemi, raznovrsna flora i fauna), jer predstavljaju razvojnu prednost u odnosu na druge velike gradove u Centralnoj i Zapadnoj Evropi.

Naročit značaj za grad u celini i za neke delove (gradskih opština Barajevo, Sopot, Mladenovac) svoje teritorije, imaće potez Avala – Guberevačke šume – Kosmaj zajedno sa starim jezgrom Zemuna i Beograda, povezane prostorno i funkcionalno duž kulturne i prirodne kičme grada Beograda. Na ovom području će se razvijati turizam posebnih oblika (poslovni, kulturni, rekreativni, sportski) koji u perspektivi treba da bude značajno unapređen i razvijen do nivoa drugih evropskih metropola, uz preduslov eliminisanja niza slabosti.

Koncepcija zaštite, uređenja i razvoja je bazirana na makrozoniranju, gde grad Beograd preseca veoma značajna, nedovoljno artikulisana i malo korišćena centralna osovina razvoja Republike Srbije, koja povezuje najznačajnije tačke i ambijente prirodne, kulturne i duhovne baštine grada Beograda i Republike Srbije u celini. Ta osovina se pruža od Novog Sada, Sremskih Karlovaca sa Fruškom Gorom (srpska Sveta Gora), Zemuna, Beograda sa Savom i Dunavom, preko Avale, Trešnje, Kosmaja sa Guberevačkim šumama, mladenovačkog Seltersa, pa do Topole, Oplenca i Kragujevca. Ova osovina, neposredno utiče na valorizaciju potencijala, funkcionalnu i prostornu organizaciju administrativnog područja Beograda (u daljem tekstu: AP Beograd), i područje plana uslovno deli na dve zone Dunavsko – Šumadijsku (istočnu) i Savsko – Kolubarsku (zapadnu). Područje izuzetnih odlika Avala i Kosmaj pripadaju Dunavsko-Šumadijskoj zoni grada Beograda. Radi adekvatnog budućeg razvoja ove zone, naglasak će biti na očuvanju njenog ekološkog karaktera, potenciranju elemenata prirodnog predela i pejzaža, uz neophodno sadejstvo sa ekonomskim aktivnostima koje neće ugroziti njen osnovni karakter i osobine. Koncepcija zaštite, prostornog uređenja i razvoja Dunavsko-Šumadijske zone bi trebalo između ostalog da se zasniva i na razvoju turizma vezanog za pojas šumadijske grede Avala – Kosmaj – Trešnja – Guberevačke šume sa bogatom ponudom različitih vidova turizma sa centrima u Ripnju, Sopotu i Mladenovcu (i Aranđelovcu); sporta i rekreacije vezanog za izletničko-rekreativne površine na Avali, Trešnji i na potezu Selters – Koraćička banja.

Ekološka kategorizacija područja AP Beograda prema stepenu zagađenosti, ukazuje na zastupljenost sedam kategorija ugroženosti kvaliteta životne sredine, gde područja očuvanih i zaštićenih prirodnih dobara Avala i Kosmaj pripadaju VII kategoriji, odnosno području veoma kvalitetne životne sredine.

Koncepcija zaštite, uređenja i unapređenja prirode i prirodnih dobara podrazumeva izradu studije zaštite i donošenje akta o proglašenju zaštićenog područja (prema Zakonu o zaštiti prirode), među kojima prioritet između ostalih ima područje od Stepinog Luga, Jajinaca, Avale, šuma Gorice i Sremčice, Lipovačke i Guberevačkih šuma do Kosmaja kao park prirode.

Promovisanje zaštite, upravljanja i planiranja predela, kao i organizovanje evropske saradnje o pitanjima predela, kao ciljeva Evropske konvencije o predelima (Zakon o potvrđivanju Evropske konvencije o predelima („Službeni glasnik RS – Međunarodni ugovori”, broj 4/11)), podrazumeva primenu određenih mera koje će obezbediti održivo korišćenje prirodnih resursa, raznovrsnost, jedinstvenost i vizuelni kvalitet predela. Nega i uređenje predela treba da obuhvati nova pošumljavanja naročito na erozijom ugroženim lokalitetima i zemljištima niske bonitetne klase čime će se povećati vrednost predela. U tom smislu potrebno je kreirati nova staništa za divljač, potencirati rekreaciono korišćenje.

Povezivanjem kulturnih dobara formiraju se nacionalne staze koje predstavljaju značajne izvore za poznavanje nacionalne istorije u oblasti arhitekture, naseljavanja i društva. Nacionalne staze mogu se u određenom smislu povezati u jedan jedinstveni itinerer, složen i slojevit po karakteru nasleđa i po vremenu nastanka. U tom smislu, prva nacionalna staza povezuje srednjovekovne i nešto poznije srpske sakralne i memorijalne spomenike, koji se nalaze između ostalih i u kosmajskoj zoni (Pavlovac, Kastaljan i Tresije) i spomen-obeležje na mestu smrti despota Stefana Lazarevića (putevi despota Stefana Lazarevića, počev od Beogradske tvrđave, preko Avale i Kosmaja i njegovih srednjevekovnih manastira Pavlovac i Kastaljan).

U turističkoj ponudi, lokacije od izuzetnog značaja za grad koje će se u narednom periodu štititi pozitivnim zakonskim propisima i dalje opremati i uređivati, u skladu sa visokim svetskim standardima su između ostalih i Spomen park Jajinci, Kosmaj, Avala i Trešnja. Lokacije od prioritetnog značaja u okolini Beograda, koje su istovremeno i jedan od nosilaca razvoja područja, kao što su Avala, Kosmaj, banja Selters sa Koraćičkom banjom moraju se potpuno komunalno opremiti i obogatiti dodatnim sadržajima atraktivnim za turiste.

U oblasti rekreativnog sporta planirano je aktiviranje prirodnih predela (Avala, Kosmaj, Guberevačke šume) u smislu njihovog uređenja i opremanja sportsko-rekreativnim sadržajima koji ni na koji način nisu u suprotnosti sa režimima zaštite prirode (sportski tereni, dečija igrališta, trim i biciklističke staze, staze zdravlja, ski staze, uređene plaže, itd).

U pogledu povezivanja Metropolitena Beograda sa međunarodnim i nacionalnim okruženjem, u području RPP, predviđena je izgradnja i rekonstrukcija autoputa na Koridoru X i to državnog puta I A reda broj 1 (autoputa E-75), Beograd – Niš – granica sa Republikom Makedonijom; nastavak izgradnje obilaznice oko Beograda, sektora B5 i B6 (Ibarska magistrala – Avalski put – Bubanj potok), realizacija Šumadijske magistrale; izgradnja pruga Bela Reka – Ripanj (Klenje – Mala Ivanča) kao vezna pruga između pruga Beograd – Bar i Beograd – Jajinci – Mala Krsna i kod izgradnje i rekonstrukcije državnih puteva I A i I B reda, ukrštanja sa železničkom prugom planirati denivelisano, kao i izradu plansko investicione i tehničke dokumentacije za izgradnju jednokolosečne pruge Beli Potok – Vinča – Pančevo. Prema projektu Evropske unije o uspostavljanju Evropske mreže biciklističkih staza planirano je da dve staze prođu kroz Srbiju koje bi se međusobno povezale u području grada Beograda. Koridori koji se planiraju kao deo evropske biciklističke mreže su između ostalih i na Šumadijskom području, od kojih je jedan duž starog Avalskog puta. Položaj trasa i ostali tehnički elementi biće sagledani i definisani odgovarajućom planskom i tehničkom dokumentacijom.

U snabdevanju vodom planiraju se rezervoari sa zapreminom za treću i četvrtu zonu i to: REZ Torlak (10.000 m3), Pinosava (2.000 m3), Zuce (500 m3), Lipovica (1.500 m3) Dubrava (2×500 m3), Beli Potok (2×500 m3) i Dražanovac (2×500 m3).

Prioritet u izgradnji kanalizacionog sistema imaju između ostalih Mladenovac, Sopot i Barajevo sa postrojenjem za prečišćavanje otpadnih voda (u daljem tekstu: PPOV) zbog lokacije na malim i ugroženim vodotocima. U okviru tih celina mogu se povezivati kanalizacioni sistemi za otpadne vode obližnjih naselja.

Pored postojećih kapaciteta postrojenja za prečišćavanje vode „Makiš I” i „Jezero” (2+1 m3/s), treba da se završi i postrojenje za prečišćavanje vode (u daljem tekstu: PPV) „Makiš II”, kapaciteta 2 m3/s kao preduslov za snabdevanje prigradskih naselja do Mladenovca, čija je realizacija u toku. Voda iz PPV „Makiš” transportovaće se u dva pravca. Jedan deo vode upućuje se prema naseljima u južnom delu grada, ka rezervoaru „Žarkovo” i dalje prema magistralnom sistemu Petlovo brdo – Mladenovac.

Daljim proširenjem beogradskog vodovoda (u daljem tekstu: BV) prema jugu, između ostalih i Barajevo i Ripanj, BV postaje vodovod regionalnog karaktera, u koga se kasnije može dovoditi voda i sa većih daljina, povezivanjem sa drugim regionalnim sistemima i vodovodima.

Prioritetni objekti prenosnog sistema su cevovod Makiš – Mladenovac (u realizaciji deonica „Zučka kapija” – tunel „Vrčin” sa pratećim objektima) i vodovodni sistem za snabdevanje vodom Pinosave i Belog Potoka.

U pogledu uređenja vodotoka prema RPP – u manji vodotoci u zoni naselja pored zaštite od poplava imaju važan zadatak urbane regulacije, među kojima se nalazi i Topčiderska reka i dr.

U oblasti električne energije predviđena je dopuna kapaciteta neophodnih crpnih stanica (u daljem tekstu: CS) prema tabeli br. 2.

Tabela 2: CS planirane za rekonstrukciju

Naziv crpne stanice Postojeći Planirani Zona Kapacitet (l/s) Rezerva % Kapacitet (l/s) Rezerva % CS Torlak 120 33 200 50 ČETVRTA CS Lipovica 30 33 50 50 PETA CS Avala 15 56 20 100 PETA

Nove crpne stanice za projektovani period će se graditi u okviru realizacije proširenja izvorišta, postrojenja za preradu vode i distributivnog sistema i to: u trećoj zoni CS „Jajinci” kapaciteta 235 l/s i rezervi 100%, a u četvrtoj zoni CS „Pinosava” kapaciteta 30 l/s i rezervi 100%.

U sistemu snabdevanja prirodnim gasom kao logičan nastavak izgradnje magistralnog gasovoda gasovodnog sistema predstavlja i izgradnja novoplaniranih glavnih merno-regulacionih stanica (u daljem tekstu: GMRS) na postojećim i planiranim magistralnim i razvodnim gasovodima AP Beograda, među kojima se nalazi i novoplanirana i GMRS „Zuce”.

Za planska rešenja i propozicije ostvarive do 2015. godine, RPP – om, predviđeno je sledeće:

okončanje započete izrade projekta pod nazivom – putevi despota Stefana Lazarevića, počev od Beogradske tvrđave, preko Avale i Kosmaja i njegovih srednjevekovnih manastira Pavlovac i Kastaljan. Elementi razvojnog projekta „Putevima Despota”, morali bi biti sadržani i u Prostornom planu;

celovito definisanje turističke ponude na osovini Fruška Gora, Čortanovci, Zemun, Beograd, Avala, Trešnja, Lipovačka šuma, Kosmaj, Guberevačke šume, Mladenovačka banja, Oplenac;

valorizacija područja od Stepinog Luga, Jajinaca, Avale, šuma Gorice i Sremčice, Lipovačke i Guberevačkih šuma do Kosmaja u cilju zaštite prirodnih vrednosti i prirodnih dobara;

izgradnja obilaznice oko Beograda deonica od Ibarske magistrale do Bubanj potoka;

u oblasti distribucije električne energije planira se rekonstrukcija postrojenja 35 kV na TS 110/35 kV „Beograd 18 (Ralja)” i povećanje instalisane snage i rekonstrukcija 10 kV razvoda na TS 110/10 kV „Beograd 13 (Voždovac)”;

izgradnja postrojenja za prečišćavanje vode „Makiš II”, rezervoara „Vreline” i „Draženovac” za Barajevo i okolinu i završetak cevovoda Makiš – Mladenovac (deonica Zučka kapija – Mladenovac II faza).

UREDBA O UTVRĐIVANJU PROSTORNOG PLANA PODRUČJA INFRASTRUKTURNOG KORIDORA AUTOPUTA E – 75, DEONICA BEOGRAD – NIŠ („Službeni glasnik RS”, br. 69/03 i 121/14)

Uredba o utvrđivanju Prostornog plana područja infrastrukturnog koridora autoputa E-75, deonica Beograd – Niš ima direktan i neposredan uticaj na plansko područje. Polazeći od karakteristika područja posebne namene – zaštićeno prirodno dobro, za potrebe ovog prostornog plana interpretiraju se dugoročni ciljevi zaštite životne sredine i predela, i to: valorizacija uticaja infrastrukturnog koridora na životnu sredinu i na pojedine delatnosti i strukture u zoni koridora; rešavanje ekoloških konflikata između postojećeg autoputa i ostalih izgrađenih infrastrukturnih sistema i pratećih objekata sa životnom sredinom; definisanje mera za zaštitu i unapređenje životne sredine kroz ekološki održivo planiranje novih sadržaja na autoputu, posebno za sprečavanje ili smanjivanje uticaja buke, zagađivanja voda, zemljišta, vazduha, prikupljanja i odlaganja čvrstog otpada i zaštite od udesa sa opasnim materijama; i obezbeđivanje uslova za ekološki održivi društveno – ekonomski razvoj šireg područja koridora, kroz racionalno korišćenje zemljišta, energije, voda i materijala i sprovođenje mera zaštite životne sredine.

Ovim planom su definisane mere zaštite od buke od autoputa, vazduha, zemljišta, voda, smanjenja negativnih uticaja na živi svet, sprečavanje hemijskih udesa. Negativni uticaji potiču od samog tela saobraćajnice, položaja saobraćajnice, položaja trase i izgradnja nasipa i useka, izgradnja nasipa, presecanjem šuma, presecanje vlažnih staništa, dok su za osetljiva područja označeni: (1) tereni sa visokim nivoom podzemne vode, vlažna zemljišta i starače; (2) uzane doline reka i potoka; (3) vizuelno atraktivne lokacije i spomen područja; (4) doline; (5) šume, živice i šiblja; (6) obale sa trskom, potoci, močvare i vlažne livade.

Takođe, ovim planom su definisane mere zaštite životne sredine i predela, koje se primenjuju u daljoj razradi odgovarajućim urbanističkim planovima i aktima uključujući i dodatne mere zaštite životne sredine na funkcionalnim i pratećim sadržajima autoputa; mere za kontrolu stanja životne sredine u toku eksploatacije autoputa; mere za unapređenje postojećeg stanja vegetacije; mere za realizaciju sadnje planirane vegetacije sa zaštitnom funkcijom; mere estetskog uređenja infrastrukturnog koridora; mere zaštite divljači.

Koridor alternativnog putnog pravca pružaće se paralelno koridoru autoputa sa deonicama sa leve i desne strane, čije će se funkcionalno povezivanje ostvariti petljama i denivelisanim ukrštanjima, i to sa desne strane – od Beograda prema Nišu, poklapa se sa regionalnim putem R-200 koji prolazi pored Pinosave, Avale, Trešnje, Popovića i Đurinaca, uključuje na magistralni put M – 23 kod Vlaške i dalje dolazi do Mladenovca; od Mladenovca se poklapa sa regionalnim putem R-202, koji se kod Živkovca (petlja „Vodanj” km 630+604) uključuje na autoput.

Planirana je servisna saobraćajnica na desnoj strani autoputa od denivelisanog prelaza regionalnog puta R – 251 za Leštane km 592+000, sa mogućnošću ulivanja i izlivanja u oba smera autoputa, do petlje Vrčin km 604+212, u funkciji rasterećenja pritiska autoputa na ulasku u grad Beograd od lokalnog i prigradskog saobraćaja (Vrčina, Zuca, Belog Potoka i drugih podavalskih naselja) i veze autoputa sa Avalom (rekreativno-izletničkog i memorijalnog kompleksa).

Veze magistralnog gasovoda s konzumnim područjem ostvarivaće se: servisnim punktovima – pumpama sa komprimovanim prirodnim gasom.

OSTALA RAZVOJNA DOKUMENTACIJA U IZRADI

Razvoj turizma područja Prostornog plana, dat je u skladu sa ciljevima, koncepcijom i strateškim prioritetima određenim Strategijom razvoja turizma Republike Srbije („Službeni glasnik RSˮ, broj 91/06), Strategijom razvoja grada Beograda („Službeni glasnik RSˮ, broj 21/11) i drugim strateškim dokumentima. Izvršena je analiza dosadašnjeg razvoja turizma, određeni su strategijski pravci razvoja i definisani instrumenti za realizaciju zacrtanih ciljeva kako bi se omogućila reafirmacija turizma Beograda.

Strategijom razvoja turizma grada Beograda do 2018. godine (studija koju je realizovao Institut ekonomskih nauka iz Beograda, za potrebe grada Beograda, u daljem tekstu: strategija), Avala i Kosmaj, su zbog svog položaja i osobina predstavljene kao zaseban turistički proizvod. Avala je zahvaljujući svom položaju najlepši vidikovac sa pogledom na Dunav, Savu, pitomu Šumadiju. Na vrhu Avale je spomenik Neznanom junaku. Od Avale preko Ralje vodi jedan od puteva ka Kosmaju i dalje ka Topoli i Oplencu jednom od najbližih i najlepših turističkih odredišta. Za dalju valorizaciju navedenog prostora potrebna je znatno kvalitetnija infrastruktura i drugi neophodni sadržaji koji proizvod čine kompletnim.

Ova strategija u domenu turizma postavlja kao osnovni cilj reafirmaciju turizma kao značajne privredne i kulturne delatnosti koja će doprineti razvoju grada Beograda kao značajne i atraktivne metropole jugoistočne Evrope na Dunavu konkurentne ostalim dunavskim metropolama. To zahteva sistematsku valorizaciju svih raspoloživih potencijala grada, skladno povezanih u poteze i celine konkurentne na evropskom tržištu. S tim u vezi, strategijom je predstavljeno sadašnje stanje razvoja oblikovanja turističkog proizvoda gde Memorijalni centar Jajinci, motel „1000 ruža”, restoran „Kumbara”, Memorijalni kompleks Avala – spomenik Neznanom junaku, hotel „Avala”, Čarapićev Brest i Avalski toranj na Avali predstavljaju deo tzv. koridora Beogradske dijagonale, odnosno proizvode koji čine tržišno konkurentne komercijalne celine, povezivanjem turističkih resursa i turističkih proizvoda u jednu celinu.

Strategijom su utvrđene i značajne turističke zone gde je izdvojena Avala sa dolinom Zavojničke reke u okviru ekološko-turističke zone i park šuma Stepin Lug u okviru parkovsko-rekreativne zone. Kao značajne turističke zone Beograda namenjene prevashodno lokalnom, odnosno domaćem tržištu, navedene su i zone prigradskih opština sa bogatom ponudom kulturno-istorijskih spomenika, institucija kulture, manifestacija, prirodnih atrakcija i mogućnosti za bavljenje turizmom posebnih interesa. U tom smislu, u okviru turističke ponude gradske opštine Sopot, izdvojeni su planina Kosmaj, Sportsko rekreativan centar „Babe”, šumski kompleks sa lovištem „Izletište Trešnja”, veštačko jezero, Manastir Tresije, Kleopatrina česma, Ruševine manastira Kastaljan (selo Nemenikuća), Drveni zvonik, Spomenik vojvodi Janku Katiću, Doksat (konak kneza Miloša), kuća porodice Žujović, deset restorana i manifestacije: Sofest (filmski festival posvećen producentima), Dani Milovana Vidakovića, Sabor frulaša itd. U okviru turističke ponude gradske opštine Mladenovac, navedeni potencijali su Selters banja, Koraćička kuća, planina Kosmaj, Manastir Pavlovac itd.

Prirodno nasleđe nije uključeno u turističku ponudu grada zbog loše pristupačnosti i nedovoljne ili potpune neuređenosti. Jedan od prioriteta ima i turističko-rekreativno opremanje prirodi bliskih kulturnih predela i povećanje njihove pristupačnosti odgovarajućim vidovima javnog gradskog prevoza.

Prioritet bi trebalo da ima rekonstrukcija i uređenje očuvanih celina tradicionalnih centara ruralnih naselja i njihovo uključivanje u turističku ponudu grada među kojima se nalaze i podavalska i druga sela, sa ponudom domaćinskog turizma i trpeze, poljoprivrednih aktivnosti i zanata, običaja, svetkovina i dr.

Među potencijalno turistički atraktivnim akumulacijama, akumulacija Bela reka je u granicama kvaliteta vode za kupanje i rekreaciju, dok je van dozvoljenih granica na akumulaciji Pariguz (opština Rakovica).

Kada je u pitanju zaštita životne sredine i njen uticaj na smer razvoja turizma u glavnom gradu, onda je posebno je istaknuta zaštita prirodnih dobara Avala i Kosmaj koja su u nadležnosti Skupštine grada Beograda, gde su navedena Rešenja o stavljanju pod zaštitu prirodnog dobra „Avala”, kojom se detaljno uređuje čitav niz mera za zaštitu ovog dobra i postavljaju uslovi za održivi razvoj rekreativnih i turističkih sadržaja na tom prostoru, a upravljanje, odnosno staranje ovim zaštićenim prirodnim dobrom poverava se Javnom preduzeću „Srbijašume” – Šumsko gazdinstvo „Beograd” – Šumska uprava „Avala”. Takođe je od značaja i srodno Rešenje o stavljanju pod zaštitu prirodnog dobra „Kosmaj” sličnog sadržaja zaštite od značaja za konkretnu turističku aktivnost.

Strategijom je istaknut značaj tranzita, koji iako nije zvanično prihvaćen kao turistički proizvod može se tretirati kao mobilni segment međunarodnog turističkog tržišta tražnje, koji za turiste u kretanju prema izabranoj destinaciji može biti mesto za informisanje o mogućnostima koje nude grad Beograd i Republika Srbija kako bi se sledeći put opredelio i za neku od ponuđenih destinacija grada Beograda i Republike Srbije. U prostoru grada Beograda, optimalnu lokaciju za tranzitni turistički centar predstavlja potez Zavojničke reke pored autoputa E-75 ispod kompleksa Avala sa selima Beli Potok i Zuce na njenim padinama, gde je predviđeno formiranje Tranzitno-turističkog centra „Avala”. Programski sadržaj ovog tranzitno-turističkog centra prihvaćen je od strane opštine Voždovac i grada Beograda. U kompleksu je osim prezentacije turističkih vrednosti grada Beograda predviđena prezentacija ukupne turističke ponude Republike Srbije kao i reprezentativnih i informativnih objekata/punktova država oslonjenih na ovaj koridor (Republika Makedonija, Republika Grčka, Republika Bugarska, Republika Turska).

Strategijom navedeni su i ostali turistički proizvodi na teritoriji grada Beograda, pod kojim se podrazumevaju oni turistički proizvodi za čiji razvoj grad Beograd takođe ima uslova, ali nemaju ključni značaj u međunarodnoj konkurentnosti grada Beograda, koji će se međutim uporedo razvijati sa ključnim turističkim proizvodima. Ključni turistički proizvodi će nositi razvoj na međunarodnom tržištu. Ovu grupu čine između ostalih i zdravstveni turizam – Spa i Wellness, planine, jezera i ruralni turizam.

Zdravstveni turizam – Spa i Wellness kao definisan proizvod na teritoriji grada nalazi se, između ostalih, i u Mladenovcu. U banjama je tradicionalno razvijena spa funkcija – rehabilitaciono lečilišna, tako da u budućem razvoju ovog proizvoda treba ponudu proširiti i na Wellness aktivnosti. Wellness ponuda će se razvijati uz sportske centre sa bazenima i svuda gde ima termalne vode, između ostalih u Zučkom polju u Zavojničkoj reci pod Avalom. Konkurentnost je neznatna u poređenju sa ključnim banjama u Republici Srbiji.

Među planinama navedene su kao niske padine Avala 506 mnm i Kosmaj 626 mnm, koje sem izletničke funkcije nemaju značajne resursne mogućnosti, ali kao ekološki pejzažni elementi obogaćuju urbanu i ruralnu sliku teritorije grada. Sa aspekta konkurentnosti u funkciji turističkog proizvoda, prema visokim planinama kojima raspolaže Republika Srbija su inferiorne.

Jezera na teritoriji grada su uglavnom veštačke vodoakumulacije među kojima su, između ostalih, izdvojena i: Markovačko jezero, Resničko jezero, Ripanjsko jezero i jezero Trešnja. Većina ovih jezera su malih površina i upotrebljiva su za ribolov, kupanje i vožnju malim čamcima na vesla. Nalaze se u kontaktu sa ruralnim zonama i mogu biti dopunski sadržaji ruralnom turizmu.

Za ruralni turizam izdvojene su prigradske zone, u okruženje urbanog tkiva grada, nastale kao novoizgrađeni kompleksi u ruralnim prostorima, ili su to autohtona sela u kojima se stanovništvo još uvek bavi poljoprivredom. U tim sredinama moguće je pokrenuti autentičan ruralni turizam sa još uvek sačuvanim sećanjem na gastronomske i druge domaće specijalitete. Podavalsko-šumadijsko-gročanska ruralna zona jedna je od mogućih koje su navedene strategijom.

Ovom strategijom postavljen je tzv. Program „sutra” – 2014. godine, gde je pored ostalih izdvojen „gradski odmor” koji podrazumeva u potpunosti uređenu veliku turističku pešačku zonu Beograda sa ustanovljenim partnerstvom javnog, privatnog i nevladinog sektora i definisanim upravljačkim organom za ovaj proizvod, sa već pozicioniranim proizvodom na međunarodnom tržištu. U vezi sa ovim delom proizvoda „gradski odmori” biće stavljen u funkciju, pored ostalih, i veliki tranzitni turistički centar „Avala” na Evrokoridoru X.

U okviru planskih rešenja i propozicija izdvojeno je sledeće:

u oblasti turizma, sporta i rekreacije:

razvoj kapaciteta Mladenovca povezivanjem sa rehabilitacionim centrom „Selters” i sa Koraćičkom banjom u jedinstven banjski kompleks;

celovito definisanje turističke ponude na osovini Fruška Gora – Čortanovci – Zemun – Avala – Trešnja – Kosmaj – Guberevačke šume – Mladenovačka banja – Oplenac, sa naglaskom na spomenike kulture, objekte za sport i rekreaciju, elemente prirodnog predela i pejsaža;

razvoj ekološkog turizma na potezu Sopot – Barajevo i delovima gradske opštine Mladenovac;

u oblasti spomenika kulture:

početak realizacije etno parka na Avali;

utvrđivanje za kulturno dobro manastira Tresije;

u oblasti prirodni predeli, prirodno-prostorne celine i biodiverzitet:

određivanje površina pod karakterističnim i najočuvanijim autonomnim ekosistemima i predelima koji kao rezervat zaslužuju poseban tretman i zaštitu – (Avale, Šuplje stene i Trešnje); i

izrada studije o pogodnosti za izdvajanje planom predloženog Parka prirode (od Stepinog Luga, Jajinaca, Gorice, preko Lipovačke i Guberevačkih šuma do Sopota).

Strategijom dat je i pregled najvažnijih mera i aktivnosti koje sačinjavaju celovit i sadržajan akcioni plan (mere se ne mogu tretirati izolovano i ne mogu se koristiti bez uvida u integralni tekst strategije), i to:

izrada master planova razvoja turizma za turističko-urbane celine definisane strategijom – Prva avenija Beograda i tranzitni turistički centar Avala na Evrokoridoru X (Autoput E-75) – gradska vlada, 2009 – 2012; i

izrada master planova razvoja turizma za Barajevo, Sopot, Mladenovac – gradska vlada i navedene opštine, 2010 – 2013.

SKRAĆENI PRIKAZ I OCENA POSTOJEĆEG STANJA (POTENCIJALI I OGRANIČENJA, SWOT ANALIZA)

ZAŠTITA PRIRODE, PREDELA I KULTURNIH DOBARA

Zaštita prirodnih dobara

Na osnovu dokumentacije Zavoda za zaštitu prirode Srbije, kao i uvidom u centralni registar zaštićenih prirodnih dobara, na području Prostornog plana zaštićena su dva područja kao predeli izuzetnih odlika, ukupne površine 4.003,63 ha (8,85% površine planskog područja), kategorisana kao značajna prirodna dobra (III kategorija), i to:

Predeo izuzetnih odlika Avala – stavljen pod zaštitu rešenjem Skupštine grada Beograda, Rešenje o stavljanju pod zaštitu prirodnog dobra „Avala”, na teritoriji grada Beograda, odnosno gradske opštine Voždovac (na delovima katastarskih opština (u daljem tekstu: KO) Beli Potok, Ripanj, Zuce i Pinosava), ukupne površine 489,13 ha; na zaštićenom području ustanovljeni su režimi zaštite I, II i III stepena, a povereno je na upravljanje Javnom preduzeću „Srbijašume” – Šumsko gazdinstvo – ŠG „Beograd”, Šumska uprava – ŠU „Avala”. Područje Avale stavljeno je pod zaštitu radi očuvanja i unapređenja primarnih predeonih vrednosti i pejzažnih obeležja, raznovrsnosti oblika i pojava geonasleđa, bogatstva životinjskog i biljnog sveta i staništa, kvaliteta voda, zemljišta i šuma, negovanja tradicionalnih i istorijskih vrednosti, kao i stvaranja uslova za održivi razvoj rekreativnih i turističkih sadržaja i kontrolisane poljoprivrede, odnosno plansko uređenje i korišćenje prostora.

Predeo izuzetnih odlika Kosmaj – stavljen pod zaštitu rešenjem Skupštine grada Beograda, Rešenje o stavljanju pod zaštitu prirodnog dobra „Kosmaj”, na teritoriji grada Beograda, odnosno gradskih opština Mladenovac (na delovima KO Amerić, Koraćica i Velika Ivanča) i Sopot (na delovima KO Rogača i Nemenikuće), ukupne površine 3.514,50 ha; na zaštićenom području ustanovljeni su režimi zaštite II i III stepena, a povereno je na upravljanje Javnom preduzeću „Srbijašume”, Beograd. Područje Kosmaja stavljeno je pod zaštitu radi očuvanja i unapređenja živopisnih pejzažnih obeležja i primarnih predeonih vrednosti, strukture i kvaliteta šuma, raznovrsnosti i bogatstva biljnog i životinjskog sveta i staništa, kvaliteta voda, zemljišta i vazduha, dobara kulturne baštine i njihovog ambijenta, stvaranja uslova za održivi razvoj turizma, rekreacije i poljoprivrede, odnosno plansko uređenje i korišćenja prostora i izgradnju objekata za te namene.

Prema klasifikaciji Međunarodne unije za zaštitu prirode IUCN, područja Avale i Kosmaja svrstana su u V kategoriju – zaštićeni kopneni/marinski predeli (Protected Landscapes/Seascapes), kojima se upravlja sa ciljem zaštite predela i rekreacije, a očuvanje jedinstva tradicionalnih međudejstava prirode i čoveka od značaja je za zaštitu, održavanje i razvoj ovakvih područja.

Pored statusa zaštićenog prirodnog dobra na nacionalnom nivou, Avala i Kosmaj predstavljaju:

ekološki značajna područja ekološke mreže Republike Srbije, utvrđena Uredbom o ekološkoj mreži;

odabrana područja za dnevne leptire u Srbiji (PBA – Prime Butterfly Areas in Serbia), od ukupno 40 područja u Republici Srbiji proglašenih za zaštitu dnevnih leptira – predeo izuzetnih odlika (u daljem tekstu: PIO) „Kosmaj” (17 – definisani kod PBA područja) i PIO „Avala” (jedan – definisan kod PBA područja); i

emerald područja – PIO „Kosmaj” (definisani kod RS0000059) i PIO „Avala” (definisani kod RS0000058).

Evidentirana prirodna dobra na području Prostornog plana, su:

Spomenici prirode geološkog karaktera

Šuplja stena – stari rudnik cinabarita pod Avalom iznad druma Beograd -Ralja (KO Ripanj);

Serpentiniti na ušću Bubanj potoka u Zavojničku reku (KO Kumodraž);

Sedimenti badena (srednji miocen) u Rakovičkom potoku u podnožju brda Torlak (KO Kumodraž);

Crveni breg – stari rudnik olova i cinka (KO Ripanj);

Dolina potoka Konopljište (ispod crkve u Belom Potoku) – profil klasičnog razvića donjeg ponta u Republici Srbiji (KO Beli Potok);

Ušće Banjičkog i Topličkog potoka (KO Stojnik);

Kosmajski Guberavac (KO Guberevac);

Slojevi sa aptihusima kod železničke stanice „Bela Reka” (KO Ripanj);

Termalna/Mineralna/Termomineralna voda

Termalna voda u Đurincima (KO Đurinci);

Hidrografski čvor – Parcanski vis (KO Parcani);

Banje

Koraćička banja (KO Koraćica).

Pored navedenih, treba imati u vidu i evidentirana prirodna dobra van obuhvata Prostornog plana, kao što su:

dolina potoka Karagača (profil stratotipa goreg panona), za koja ZZZPS počinje istraživanja (u kategoriji Spomenik prirode geološkog karaktera, KO Vrčin);

Markovačko jezero (iako nije u okviru predloženih granica Prostornog plana treba imati u vidu s obzirom na to da se nalazi u neposrednoj blizini, KO Markovac); i

Selters banja (nalazi se uz granicu planskog područja), koja će prema RPP AP Beograda, zajedno sa Koraćicom činiti jedinstven banjski kompleks (KO Mladenovac varoš).

Tipovi karaktera predela

Specifičnosti prirodnih karakteristika predmetnog područja čine prirodni okvir predela, čiji karakter je rezultat delovanja i interakcije prirodnih i/ili ljudskih faktora. Donošenjem Zakona o potvrđivanju Evropske konvencije o predelu predeo je priznat kao bitna komponenta ljudskog okruženja, kao izraz raznovrsnosti zajedničkog prirodnog i kulturnog nasleđa, i temelj njihovog identiteta.

U prethodnom periodu, izvršena je identifikacija predela na AP Beograda, pri čemu se na predmetnom području izdvajaju sledeći tipovi karaktera predela:

brdsko i brdsko-planinsko područje severne Šumadije;

pobrđe i zaravni u neposrednom slivu Dunava i u slivovima reka Ralja i Lug;

neogeno i brdsko pobrđe u slivu Kolubare;

pobrđe i zaravni u neposrednom slivu Save.

Brdsko i brdsko-planinsko područje severne Šumadije

Brdsko i brdsko-planinsko područje severne Šumadije kao tip karaktera predela obuhvata centralni potez brdsko-planinskog područja Šumadije, odnosno potez Straževica – Avala – Ripanj – Podvis – Babe, zatim zonu Kosmaja i brdsko- planinski teren u zoni Stubičkog Visa i padina Vagana, na ukupnoj površini od oko 36.000 ha. Na predmetnom području zauzima površinu od oko 18.500 ha, odnosno preko 40% planskog područja. U okviru ovog tipa karaktera predela, a u granicama predmetnog plana, izdvajaju se posebna područja: Stepin Lug, Avala, Parcanski vis, Guberevačke šume i Kosmaj sa Košuticom.

Ceo prostor karakteriše reljef sa značajnim razlikama u nadmorskim visinama, od niskih aluvijalno – proluvijalnih zaravni, preko pobrđa i brdskih terena (120-320 mnv), brdskih terena (320-500 mnv) do planinskih terena preko 500 mnv. Centralni deo terena, na potezu Straževica – Avala – Ripanj – Podvis – Babe, predstavlja brdsko i brdsko-planinsko područje severne Šumadije, sledi zona Kosmaja.

Rezultati brojnih i dugogodišnjih geoloških istraživanja pokazuju da u geološkoj građi ovog prostora i njegove okoline učestvuju magmatske, sedimentne i metamorfne stene. Geološku podlogu na potezu Straževica – Avala – Ripanj – Podvis – Babe, čine vezane klastične i karbonatne stene (peščari, laporci, glinci i krečnjaci). Krečnjaci preovlađuju u zoni Straževice gde je teren degradiran usled eksploatacije kamena. U zoni Bubanj potoka i Šuplje stene ima pojava serpentinita koji daje karakteristične oblike reljefa. Zonu Kosmaja izgrađuju kastične i karbonatne stene kredne starosti sa probojem serpentinita u istočnom i jugoistočnom delu.

Centralni deo područja čini vododelnica, odnosno hidrografski čvor severne Šumadije na Parcanskom visu, koji razdvaja slivove Dunava, Save i Kolubare. Na Parcanskom visu izviru Topčiderska reka, Lug i Ralja. U Kolubarski sliv otiču Stojnička reka i Pruten. Na Kosmaju je veliki broj izvora od kojih je najveći broj kaptiran. Sa južne i zapadne strane Avale potoke Soljak, Duboki, Stepašinovački, Smrdan, Ripa, Draguljica i dr, prikuplja Topčiderska reka.

U podavalskom terenu formirane su male akumulacije i to: Pariguz, Bela reka i Duboki potok. Podzemne vode u ovoj zoni su uglavnom siromašne sa izvorima male do srednje izdašnosti u zoni Ralje, na padinama Avale i u dolini Topčiderske reke.

Zona Kosmaja okružena je plitkim rečnim i potočnim dolinama sa stalnim i povremenim tokovima. Podzemne vode egzistiraju u vidu različitih tipova izdani u krečnjacima koji se prazne preko brojnih izvora: Zmajevac, Koraćica, Orovac, Vrelo, Đakonovac i dr. U jugoistočnom podnožju Kosmaja, u Koraćici, postoji pojava mineralne vode gde je formirana i Koraćička banja.

Šuma Stepin Lug zauzima površinu od 492 ha, pripadaju gazdinskoj jedinici „Stepin Lug”, kojom gazduje Javno preduzeće „Srbijašume”.

U okviru ove gazdinske jedinice ustanovljeno je 13 šumskih zajednica, od higrofilnih šuma vrbe i lužnjaka-poljskog jasena, preko mezofilnih šuma graba i kitnjaka (Querco – Carpinetum), brdske bukove šume (Fagetum submontanum), do mezokserotermnih i kserotermnih šuma sladuna – cera (Quercetum frainetto-cerris) i graba (Carpino-Quercetum frainetto-cerris) i crnog jasena (Orno-Quercetum frainetto-cerris). Razvijena spratnost, i to drveće dominantnih i pratećih vrsta, žbunja i zeljaste biljke, obezbeđuje bogat floristički sastav.

U okviru ovog kompleksa nalazi se antropogeno podignuta šuma „Baba velka”. Ona je realizovani deo planovima predviđenih zaštitnih i izletničkih šuma u vangradskom području Beograda. Projektanti „Stepinog Luga” su uspeli da, vodeći računa o reljefu, zemljištu, ekspoziciji, makro i mikro-klimatskim uslovima, kompoziciono usklade raznovrsnu dendrofloru, stvarajući mozaično raspoređene grupe različitih oblika i veličina, koje su vremenom formirale „prirodan” pejzaž, koji odlikuje veliki broj vrsta različitih karakteristika i bogatstvo kolorita. Tako je formirana park-šuma sa izraženim estetsko-pejzažnim vrednostima i osnovnom namenom: zaštita – odmor – rekreacija.

Sama šuma je nenastanjena. Nekoliko naselja razvijeno je na ivicama šuma: Bela Reka, Guncati i Barajevo na jugozapadu i Ripanj na severoistoku. Područje je i popularno vikend područje Beograđana sa uređenim sportskim objektima i lovnim područjem.

Vegetacija i flora Avale rezultat su delovanja recentnih biotičkih i abiotičkih faktora, i istorijskih promena i razvoja na ovom prostoru. Avala je izuzetno bogata vegetacijskim i florističkim elementima.

Šume Avale sačuvane su zahvaljujući naredbi kneza Miloša Obrenovića iz 1859. godine. Šuma i šumsko zemljište na površini od 854 ha pripadaju gazdinskoj jedinici „Avala”, kojom gazduje Javno preduzeće „Srbijašume”. Prostire se na severnom delu šumadijske grede obuhvatajući masiv visa Avale i njegovo podnožje. Vis Avala i osnovni greben predstavljaju vododelnicu Savskog i Dunavskog sliva. Vegetacija ove gazdinske jedinice predstavljena je u okviru visinskog regiona staništa hrasta i bukve, sledećim zajednicama: šume sladuna i cera sa kostrikom (Quercetum farneto – cerris – subass aculeatetosum Jov.), šume kitnjaka i graba (Querceto carpinetum serbicum – subass aculeatetosum Jov.), šume kitnjaka sa crnim jasenom (Quercetum montanum serbicum – subss arnetosum Jov.), šume medunca i crnog jasena (ass Quercus – pubescens Fraxinus ornus Gaj.), šume hrasta kitnjaka (Quercetum montanum) i šume brdske bukve sa lipom (Fagetum montanum subass tilietosum Jov.).

Šume Avale su od veoma velikog značaja za obezbeđenje mnogobrojnih funkcija kao zaštitnih, rekreativnih i drugih specifičnih. Šuma kupa Avale u ovoj gazdinskoj jedinici ima memorijalni, turistički, izletnički i rekreativni karakter, pa kao takva ima i poseban tretman. Spomenici, ugostiteljski objekti, planinski domovi i dr, usmerili su ovu šumu ka šumi posebne namene te se sa njom mora tako i gazdovati.

Na Avali su zastupljene fitocenoze sa oko 597 biljnih vrsta, što je gotovo 1/6 vrsta u odnosu na floru Republike Srbije, od kojih je veliki broj zaštićen kao prirodne retkosti. Veliki broj lekovitih vrsta su pod kontrolom korišćenja i prometa (Uredba o stavljanju pod kontrolu korišćenja i prometa divlje flore i faune „Službeni glasnik RS”, br. 31/05, 45/05 – ispravka, 22/07, 38/08, 9/10 i 69/11).

Fauna Avale pripada grupaciji predela submediteransko-balkanskih pretežno listopadnih šuma.

U hrastovim, predplaninskim i bukovim i drugim šumama redovno se viđa 67 vrsta ptica, od kojih je većina zaštićena Pravilnikom o proglašenju i zaštiti strogo zaštićenih i zaštićenih divljih vrsta biljaka, životinja i gljiva („Službeni glasnik RS”, br. 5/10 i 47/11).

Prostor Avale još u davna vremena se koristio za eksploatisanje rudnih bogatstava, pogotovo olova i žive, kao i za snabdevanje stanovništva ogrevnim drvetom, kada i započinje seča avalskih šuma. O velikom strateškom značaju Avale govore podaci iz rimskog perioda, o čemu svedoče i dve ploče sa latinskim natpisima iz III-IV veka. Za vreme rimskog perioda rudarska aktivnost bila je prisutna na i u okolini Avale. Na ovom prostoru kopana je i topljena ruda olova, cinka i naročito srebra.

Guberevačke šume prostiru se na površini od 1.573 ha, pripada Gazdinskoj jedinici (u daljem tekstu: GJ) „Guberevačke šume” kojima gazduje Javno preduzeće „Srbijašume”. Prema vertikalnom rasprostranjenju šumska vegetacija Guberevačkih šuma pripada pojasu hrastovih šuma. Izdvojene grupe ekoloških jedinica su: Quercetum frainetto-cerris tipicum na smeđim lesiviranim zemljištima i Fagetum meosiacae submontanum na kiselim smeđim i drugim zemljištima. Sastoje se iz više posebnih šumskih kompleksa i celina. Najveći i najznačajniji kompleksi šuma su „Guberevci”, „Mekote”, „Vranovac”, „Morak”, „Dućinski gaj”, „Zoroljin”, „Klenovac”, „Vutara” i „Bučje”. Parcanski vis je šumsko zemljište i većim delom je pod šumom.

Ovaj šumski predeo ima brojne predispozicije da postane multifunkcionalni izletničko-rekreacioni i zdravstveni centar zbog specifičnosti mezoklimata, pa i lovno-turistički predeo, pošto se i danas u ovim šumama nalaze kapitalni primerci srneće divljači i divljih svinja.

Fitogeografski položaj Kosmaja u regionu sučeljavanja dva floristička podregiona u Srbiji – srednjeevropsko-balkansko-ilirskog i panonsko-vlaškog (Stevanović, 1999), specifičan geološki sastav terena, nadmorska visina do 630 m, kao i istorijski razvoj flore i vegetacije celokupnog Balkana, bitno su uticali na floristički i vegetacijski diverzitet ovog područja. Mala nadmorska visina uticala je da potencijalna šumska vegetacija u višim delovima Kosmaja bude listopadna (hrastova i bukova zona), dok se u pobrđu celokupnog masiva javljaju zeljasti tipovi vegetacije predstavljeni brdskim livadama i pašnjacima. Na Kosmaju potencijalnu šumsku vegetaciju čine tri vertikalna vegetacijska pojasa; na nižim nadmorskim visinama (250-400 m) razvija se pojas sladunovo – cerove šume Quercetum frainetto-cerris Rudski, a iznad 400 m montana kitnjakovo-grabova šuma Querco – Carpinetum serbicum Rudski. Na vrhovima Velikog i Malog Kosmaja (500-626 m) javlja se bukova šuma Fagetum montanum B. Jov, koja se u nekim delovima (Suvi Do) spušta do ispod 300 mnv. Šume na samoj planini zauzimaju 660 ha u ovkiru Gazdinske jedinice „Kosmaj” kojima gazduje Javno preduzeće „Srbijašume”. Šume u privatnom posedu predstavljene su pretežno manjim hrastovim gajevima i zabranima, uskim pojasevima hidrofilnog drveća duž rečica i potoka i izdanačko – šikarastim formacijama različitog drveća i žbunja na strmim dolinskim stranama jaruga. U nižim delovima masiva Kosmaja i u podnožju prisutni su zeljasti tipovi vegetacije okarakterisani kseromezofilnim pašnjacima i kserofilnim brdskim livadama, a koji su najbolje razvijeni na području Košutice.

Od ukupno 557 biljnih vrsta i podvrsta koliko je poznato u flori Kosmaja, 25 taksona se može podvesti pod neku kategoriju ugroženosti za ovo područje. Lokalno (za područje Kosmaja) je ugrožena 21 vrsta, regionalno (na nivou Srbije) tri vrste, a globalno je ugrožena samo jedna vrsta.

U toku studijskih istraživanja Zavoda za zaštitu prirode Srbije, na Košutici je konstatovano oko 150 novih biljnih vrsta, koje prema dostupnim literaturnim podacima do sada nisu zabeležene na ovom području.

Potencijalnu faunu sisara Kosmaja čini ukupno 51 vrsta, svrstanih u šest taksonomskih kategorija nivoa reda. Ukupan utvrđeni fond faune ptica Kosmaja iznosi 96 vrsta ptica. Od ukupnog broja do sada zabeleženih vrsta, u gnezdarice se svrstava 66 vrsta. Raznovrsnost faune ptica Kosmaja se može okarakterisati kao zadovoljavajuća u odnosu na okolne predele u srednjoj Srbiji. Pri tome treba posebno imati u vidu da je stvarno (realno) bogatstvo faune ptica Kosmaja znatno veće i kreće se oko 150 vrsta. Ovaj region vrlo verovatno u svom sastavu ima još dosta vrsta ptica iz grupa sa migratornim statusom prolaznica, lutalica, zimovalica, ali i gnezdarica, a koje se trenutno ne nalaze na faunističkom spisku, što je gotovo u potpunosti uslovljeno nedovoljnim istraživanjima u svim sezonskim aspektima. Od ukupno 44 vrste vodozemaca i gmizavaca koje naseljavaju područje Srbije (Džukić, 1995), 13 vrsta vodozemaca i 11 vrsta gmizavaca (ukupno 24 vrste) naseljava planinu Kosmaj: terenskim istraživanjima je registrovano osam, a iz literature je poznato 16 vrsta.

Podgorinu Kosmaja čini pitomi kulturni predeo, u kome ratarske površine preovlađuju nad livadama, voćnjacima i šumama. Planina je okružena starim, nisko položenim seoskim naseljima (Rogača, Nemenikuće, Amerić, Koraćica i Velika Ivanča) koja su se pre dve-tri decenije počela širiti, pretežno linearno, duž puteva, uz značajnu izgradnju vikend naselja.

Pobrđe i zaravni u neposrednom slivu Dunava i u slivovima reka Ralja i Lug

Pobrđe i zaravni u neposrednom slivu Dunava i u slivovima reka Ralja i Lug, kao tip karaktera predela, obuhvata istočni deo niske Šumadije što na predmetnom području predstavljaju slivna područja reka Ralje i Lug, oslanjajući se, sa zapadne strane, na brdsko i brdsko – planinsko područje severne Šumadije. Od ukupno 68.500 ha površine, na predmetnom području ovaj tip predela zauzima od oko 18.100 ha, odnosno oko 40% planskog područja. U okviru ovog tipa karaktera predela, a u granicama predmetnog plana, izdvajaju se posebna područja: Trešnja i dolina reke Veliki Lug na području Mladenovca.

Predeo obuhvata istočni deo niske Šumadije koji se sa zapadne strane oslanja na brdsko i brdsko – planinsko područje severne Šumadije. Takođe obuhvata i izvorište i gornji deo sliva Zavojničke reke, kao i slivna područja reka Ralje i Lug.

Slivno područje reke Ralje je u neogenom pobrđu i brdskom terenu (kote terena 200 -300 m), dok teren u slivu reke Lug predstavlja neogeno pobrđe, koje u donjem delu prelazi u aluvijalnu i terasnu zaravan, a u gornjem delu u brdsko područje (kote terena 150-270 m).

Severni deo ovog tipa karaktera predela izgrađen je pretežno od peskova i glina sa proslojcima slabo vezanih klastita kao i od neogenih krečnjaka, u dubljim delovima terena. Na površinama su naslage lesoidnih i eluvijalno-deluvijalnih sedimenata. U dolini Zavojničke reke nataložen je aluvijalno-proluvijalni nanos pretežno vodozasićen, a tokovi su povremeno bujičnog karaktera.

Slivno područje reke Ralje je izgrađeno od peskova, glina i sprudnih krečnjaka.

U slivu reke Lug, neogeni sedimenti u donjem delu prelaze u aluvijalne i terasne naslage.

U sliv Velike Morave vode odvode reka Veliki Lug i Ralja. Reka Veliki Lug, zajedno sa svojom pritokom Milatovicom drenira južni i jugoistočni deo područja. Ova reka ima izvorište na 275 mnv, dužine je 39,8 km i površinom sliva 122 km². Najniži vodostaji i najmanji proticaji su u periodu jul-oktobar, sa minimumom u avgustu, a najviši u periodu februar-april, sa maksimumom u februaru. Pritoke Luga predstavljaju u srednjim i donjim delovima svoga toka periodske vodotoke, odnosno presušuju skoro svake godine. Takođe, i sam Lug presušuje kod Mladenovca u toku dužeg letnjeg perioda bez padavina, a ovo presušivanje traje 20-40 dana. U zoni Mladenovca korito reke Lug je kanalisano. Aluvijalna ravan je povremeno plavljena podzemnim vodama. Severno od Mladenovca padine su deformisane kliženjem. Izdan je utvrđena u peskovima, na različitim dubinama i pod pritiskom, čije se vode koriste za vodosnabdevanje Mladenovca.

Reka Ralja nastaje pod Parcanskim visom na 320 mnv. Čitavom dužinom teče smerom zapad-istok i ima ukupni pad od samo 140 m do ušća u Jezavu. Reka Ralja je brdsko-ravničarskog tipa sa bočnim pritokama stalnog ili povremenog protoka vode. U dnu doline Ralje nataložen je nanos koji je isušen nakon regulacije korita.

Izdan je pod pritiskom i utvrđena je na različitim dubinama u neogenim peskovima. Izdanske vode iz neogenih krečnjaka ističu u vidu izvora srednje izdašnosti (gornji sliv Ralje).

Od površinskih tokova koji se ulivaju direktno u reku Dunav najznačajnija je Zavojnička reka, koja protiče istočnim podnožjem Avale, drenira njene istočne padine, gde su svoja korita usekli potoci: Konopljište, Vranovac, Gleđevac, Karagač i Bubanj potok.

U dolini Zavojničke reke nabušena je termomineralna voda.

Šumski kompleks Trešnja čine prirodne mešovite sastojine sladuna i cera, mešovite sastojine bagrema, javora, čiste sastojine lužnjaka, mešovite sastojine lužnjaka, kao i čiste i mešovite sastojine četinara (crnog bora, kedra, duglazije). Gazdinskom jedinicom „Trešnja”, na površini od oko 200 ha, gazduje Javno preduzeće „Srbijašume”, u skladu sa šumskom osnovom, kojom su izdvojene dve tzv. namenske celine – čime su definisane funkcije šume, i to:

lovno – uzgojni centar krupne divljači (namenska celina 16), sa površinom lovišta od 117,23 ha ograđenom dvostrukom žičanom ogradom. U ograđenom prostoru nalazi se lovačka kuća sa okućnicom i pratećim objektima. Lovište je pretežno namenjeno komercijalnom lovu prirodne divljači i u taj prostor se ulazi samo uz dozvolu lovočuvara, odnosno Šumskog gazdinstva „Beograd”;

rekreativno – turistički centar i to je slobodni izletnički prostor za boravak i rekreacione aktivnosti posetilaca (namenska celina 73).

U prethodnim prostornim planovima Trešnja je planirana kao područje važno za izletnički turizam grada Beograda. Zbog toga je formirano veštačko jezero i lovni rezervat površine od oko 120 ha. Danas je veliki deo ovog prostora izložen stihijskoj izgradnji vikend objekata. Ponovna valorizacija šumskog kompleksa Trešnja kao izletničko-rekreacionog centra u mnogome zavisi da li će se ukloniti bespravno podignuti vikend objekti koji se nalaze uz državnu šumu ovog kompleksa i onemogućiti izlivanje fekalnih voda iz septičkih jama i poljskih klozeta u potok, koji snabdeva vodom postojeće jezero. Pored toga, restauracijom postojećeg ugostiteljskog hotelskog objekta pored jezera, intenziviranom negom lišćarskih i četinarskih sastojina sa redukcijom žbunastog sprata i prosecanjem štetnih i trim staza kroz šumski masiv, šumski kompleks „Trešnja” bi ponovo postao izvanredno privlačna dnevno izletničko-rekreaciona destinacija, mesto uživanja i psihofizičke relaksacije građana Beograda.

Plitke rečne doline i kotline, prostrane zatalasane površi čine karakterističnu sliku ovog tipa karaktera predela. Od šuma u ovom tipu predela ostale su samo oaze koje su bolje sačuvane na uzvišenjima (šuma sladuna i cera, brdske bukve), kao i ostaci šuma vrbe i topole sa pojedinačnim stablima hrasta lužnjaka u dolinama reka. Od travne vegetacije zastupljena je vegetacija dolinskih i brdskih livada.

Duž rečnih tokova delimično je očuvana priobalna vegetacija pojedinačnim gajevima i usamljenim stablima. Pored bogatstva rečnih tokova nove vodene površine veštačkih jezera znatno doprinose raznovrsnosti slike predela.

U dolini reke Veliki Lug šume su davno iskrčene, a područje je pretvoreno u plodne njive i oranice. Od drvenastih vrsta najzastupljeniji je crni jasen. Rečna dolina je prošarana gajevima jasena, dok u pobrđu preovlađuje cer i hrast granica. Dosta su česti grab, dren i topola.

Neogeno i brdsko pobrđe u slivu Kolubare

Deo zapadnog i jugozapadnog dela predmetnog područja karakteriše tip predela Neogeno i brdsko pobrđe u slivu Kolubare, obuhvatajući dolinu Guberevačke i Stojničke reke, oslanjajući se sa jugozapadne strane na predeo Brdsko i brdsko-planinsko područje severne Šumadije. Od ukupno 45.000 ha, na predmetnom području zauzima površinu od oko 6.400 ha, što predstavlja oko 16% planskog područja. Neogeno i brdsko pobrđe u slivu Kolubare karakteriše se usitnjenim poljima, pre svega njivama manje pravilnih oblika sa znatnim učešćem živica. Ovakva šema, zajedno sa ostacima šuma u jarugama i plitkim dolinama reka sa delimično očuvanom priobalnom vegetacijom, na blagim padinama koje gravitiraju ka ravnoj dolini reke Kolubare daje karakterističnu sliku severne Šumadije. Sa druge strane, velika područja pod površinskom eksploatacijom pružaju utisak krajnje beživotnih, degradiranih područja.

Ovaj predeo obuhvata doline Turije i Beljanice sa Barajevskom i Guberevačkom rekom. Nalazi se u severozapadnom delu niske Šumadije. Neogeno pobrđe i brdsko područje u slivu reke Kolubare je uglavnom brežuljkastog reljefa (kote terena 170 -270 m), ispresecan rečnim dolinama manjih reka.

Teren je izgrađen od neogenih lapora i laporovitih glina, peskova i ugljeva. U zoni Lisovića, Guberevca i Stojnika teren je izgrađen od neogenih krečnjaka gde je izražen merokarst, sa površinskim karstnim oblicima (vrtačama i uvalama).

Slivu Kolubare otiče jugozapadni deo predmetne teritorije, a najznačajniji vodotoci su Turija i Stojnička reka. Hidrološki režim vodotoka u slivu Kolubare se karakteriše time da je Turija periodski vodotok, dok Stojnička reka i Pruten izuzetno retko presušuju. Za vodni bilans područja karakteristično je da oko 84% padavina ispari, dok svega 16% otekne preko površinskog (11%) i podzemnog oticaja (5%). Relativno niska vrednost oticaja uslovljena je malim visinskim razlikama sliva i visokim učešćem površina sa blagim nagibima terena, kao i dominacijom takve geološke podloge u koju se padavine i površinske vode lako upijaju, a zatim isparavaju preko vegetacije.

Izdan je pod pritiskom i utvrđena je u pontskim peskovima u podini uglja (zona Kolubare). Od manjih rečnih tokova, koji gravitiraju prema reci Kolubari značajni su: Beljanica sa Barajevskom i Guberevačkom rekom i Turija. Ovi vodotoci su kišno-snežnog tipa i promenljivog su protoka sa povremenim uticajem bujica na reljef dna njihovih dolina. U donjim delovima toka rečna korita su uglavnom kanalisana.

U ovom tipu predela nalaze se brojni izvori mineralnih i termalnih voda.

Na predmetnom području vegetaciju čine ostaci šuma koji su se prvenstveno zadržali u dolinama reka, i pojedinim većim blokovima. U ostacima šuma zadržali su se cer, granica, bukva i grab. Od žbunastih vrsta najčešći su: dren, trnjina i glog. Uz vodene tokove javljaju se livadske i pašnjačke površine, na kojima se gaji i krmno bilje.

Na područjima površinskih kopova delom su podignuti šumski kompleksi, a sa završetkom rudarskih radova, stvaranjem novih vodenih površina i šuma renaturalizacijom i rekultivacijom zemljišta, može se očekivati i povratak faune. Rekultivacijom, koja je na delovima zatvorenih kopova uključila unošenje autohtone vegetacije i antropogeno zasnovanih kultura, delimično je vraćena mozaičnost predeonih struktura. Prisustvo jezera, najuočljivijih i najatraktivnijih elemenata nastalih u procesu eksploatacije doprinosi vizuelnom i funkcionalnom obogaćivanju ovog tipa predela.

Guberevac, Jasenak, Vranić, Meljak, Guncati, Lisović i Rudovci su samo neka od brojnih naselja. Locirana su prvenstveno uz saobraćajnice i danas su skoro potpuno međusobno povezana.

Pobrđe i zaravni u neposrednom slivu Save

Na svega 4% teritorije predmetnog područja prostire se tip predela okarakterisan kao Pobrđe i zaravni u neposrednom slivu Save koji uglavnom zahvata teren u neposrednom slivu Save (desna dolinska strana) i tokove reka (ukupno 22.000 ha), na predmetnom području, na svega 2.000 ha ili 4% teritorije, zahvata deo gradskog područja Beograda. U okviru ovog tipa karaktera predela, a u granicama predmetnog plana, izdvaja se posebno područje – dolina Topčiderske reke.

Teren u neposrednom slivu Save (desna dolinska strana), zahvata deo područja Beograda i donje tokove Topčiderske reke.Teren predstavlja pobrđe i brdsko područje (kote terena 100-250 m).

Izrazitu morfološku celinu u ovom predelu predstavlja dolina Topčiderske reke. Današnji reljef u slivu Topčiderske reke je izgrađen fluvijalno denudacionim procesima sa izrazitim epigenetskim obeležjem sliva i doline Topčiderske reke. Sliv i dolina Topčiderske reke razbijaju jedinstvenu šumadijsku gredu od Parcanskog visa na istočni i zapadni ogranak. Što se tiče morfološkog sklopa sliva i doline, oni pokazuju izrazito kompozitni karakter.

Teren je izgrađen od neogenih lapora i laporovitih glina i krečnjaka, dok su u dolini Topčiderske reke zastupljeni kredni klastični i klastično-karbonatni sedimenti, prekrivene aluvijalnim i proluvijalnim nanosom. Na visokim površinama su lesoidne i eluvijalno – deluvijalne naslage.

Topčiderska reka nastaje u blizini Parcanskog visa iz nekoliko slabih izvora koji leže na visini od oko 300 m. Dugačka je 26,7 km, sa preko 40 pritoka i površinom sliva od 150 km². Rečni režim Topčiderske reke je blizak pluvijalnom režimu, kontinentalne varijante sa najvišim vodostajima u februaru i martu, aprilu i novembru, a najnižim u septembru i avgustu. Ovakav režim je i očekivan, jer se radi o slivu koji je utisnut u pobrđe i brežuljkasti teren Šumadije. Korito Topčiderske reke je u nekim delovima toka regulisano, a skoro u potpunosti u svome toku od Rakovice do ušća u reku Savu. Problem plavljenja i izlivanja u priobalnom pojasu Topčiderske reke je i danas aktuelan.

Podzemne vode su utvrđene u neogenim krečnjacima sa nivoom izdani ispod kote 73 m. Istražnim bušenjem u dolini Kumodraškog potoka utvrđena je pojava termomineralne vode koja je kaptirana za industrijske potrebe.

Na predmetnom području, a u okviru ovog tipa predela, egzistira šuma neposredno oko Spomen parka Jajinci. Sam Spomen park se može, uslovno podeliti u tri celine: Centralni deo Spomen parka (prostor sa spomenikom, prilazna staza, žrtvenik i masovne grobnice u vidu rozariuma), gusta šuma opremljena stazama za šetnju i rekreaciju koja okružuje centralni deo parka i područje livada i njiva koje predstavljaju zaštitnu zonu kompleksa. Šumu čine veštački podignute sastojine lužnjaka (Quercus robur), cera (Quercus cerris), sladuna (Quercus frainetto), javora (Acer sp.), lipe (Tilia sp.) i ostalih lišćara. Šuma pripada gazdinskoj jedinici „Jajinci”, kojom, na površini od oko 82 ha gazduje Radna jedinica „Šume” – Javno komunalno preduzeće „Zelenilo – Beograd”.

Veći šumski kompleksi, ostaci nekadašnjih šuma, javljaju se u udolinama i jarugama, kao i na terenima koji su nepovoljni za poljoprivredu. Učešće živica i poljskog drveća je relativno malo što potvrđuje činjenicu da je diverzitet u opadanju.

Šume u slivu Topčiderske reke su najvećim delom izdanačkog porekla i to pretežno druge generacije, a manji deo čine veštački podignute sastojine hrasta lužnjaka i ostalih lišćarskih i četinarskih vrsta. Šumsko zemljište je pretežno srednje duboko (40-80 cm), eutrično smeđe ili gajnjača i slabo skeletno. Prisutan je povoljan proces humifikacije. Šume sliva Topčiderske reke karakteriše srednje gusta prizemna flora i srednje gust krov.

Na području Prostornog plana, pored zatvorenog lovišta „Trešnja” koje je u nadležnosti Javnog preduzeća „Srbijašume”, nalaze se i otvorena lovišta u ingerenciji Lovačkih udruženja (LU) i Lovačkog saveza Srbije, i to:

lovište „Barajevska reka”, LU „Mića Popović”, granica lovišta je gradska opština (u daljem tekstu: GO) Barajevo, Površina lovišta 21.312 ha. Stalno gajenje vrste divljači u lovištu „Barajevska reka” su srna, divlja svinja (povremeno), zec, fazan i poljska jarebica. Lovište ima sledeće lovne objekte: 35 stabilnih čeka, 11 čeka na drvetu, 68 hranilišta za srne, 68 solišta, 18 pojilišta, 80 hranilišta za fazane i poljske jarebice i tri prihvatilišta za fazančiće ukupne površine 3,1 ha. Udruženje poseduje lovački dom korisne površine 162 m2, lovačku kuću 40 m2 i 5 ha zemlje. Stručna služba udruženja ima upravnika lovišta i lovočuvara, kojima pomaže 30 lovočuvara volontera. Lovni turizam je razvijen, naročito prolećni lov srndaća;

lovište „Avala”, LU „Ripanj”, granica lovišta je KO Ripanj, površina lovišta 14.849 ha. Stalno gajene vrste divljači u lovištu „Avala” su srna, zec, fazan i poljska jarebica. Lovište ima u funkciji sledeće lovne objekte: 50 stabilnih čeka, deset čeka na drvetu, 60 hranilišta za srne, 40 solišta, 120 hranilišta za fazane i poljske jarebice i osam prihvatilišta za fazančiće. Stručna služba ima upravnika lovišta – stručno lice i lovočuvara, kojima pomaže deset lovočuvara volontera u lovačkim sekcijama. Lovni turizam nije razvijen;

lovište „Kosmaj”, LU „Kosmaj”, granica lovišta je GO Sopot, površina lovišta 26.962 ha;

stalno gajenje vrste divljači u lovištu su srna, divlja svinja, zec, fazan i poljska jarebica. Lovište u funkciji ima sledeće lovne objekte: 26 stabilnih čeka, 110 čeka na drvetu, 80 hranilišta za srne, 130 hranilišta za fazane i poljske jarebice, 112 solišta, 150 pojilišta i deset prihvatilišta za fazančiće površine 0,8 ha. Udruženje poseduje dva lovačka doma korisne površine 145 m2, lovačku kuću površine 80 m2 i 3,5 ari zemlje. Stručna služba ima upravnika lovišta – stručno lice i lovočuvara, kojima pomažu 24 lovočuvara volontera u lovačkim sekcijama;

lovište „Varovnice”, LU „Varovnica”, granica lovišta je GO Mladenovac, površina lovišta 33.844 ha. Stalno gajene vrste divljači u lovištu „Varovnice” su srna, divlja svinja, zec, fazan i poljska jarebica. Lovište ima u funkciji sledeće lovne objekte: 42 stabilne čeke, 27 čeka na drvetu, osam hranilišta za krupnu divljač, 88 hranilišta za fazane i jarebice, 15 solišta, devet pojilišta i 14 prihvatilišta za fazančiće. Udruženje poseduje lovački dom korisne površine 100 m2, 1 ha zemlje i lovačke kuće „Plandište” i „Jezerac” korisne površine 411,75 m2 i 60 m2. Stručna služba ima upravnika lovišta i dva lovočuvara, kojima pomaže 40 lovočuvara volontera u sekcijama. Lovni turizam je u razvoju, naročito letnji lov prepelice i grlice i jesenji lov fazana i poljske jarebice;

lovište „Topčiderska reka”, LU „Košutnjak”, granica lovišta je GO Čukarica, površina lovišta 18.380 ha, neposredno uz predmetnu granicu. Stalno gajene vrste divljači u lovištu „Topčiderska reka” su srna, zec, fazan i poljska jarebica. Lovište u funkciji ima sledeće lovne objekte: 15 stabilnih čeka, 20 čeka na drvetu, 20 hranilišta za srneću divljač, 70 hranilišta za fazane i poljske jarebice, 30 solišta i pet prihvatilišta za fazančiće površine 1,25 ha. Udruženje poseduje lovački dom korisne površine 80 m2 i lovačku kuću površine 120 m2. Stručna služba ima upravnika lovišta – stručno lice i lovočuvara. Lovni turizam nije razvijen.

Zaštita kulturnih dobara

Planski obuhvat područja posebne namene predela izuzetnih odlika Avala i Kosmaj, sa aspekta zaštite kulturnog nasleđa ima složenu prostornu strukturu, počev od njegove vrednosti i raznovrsnosti pa sve do teritorijalnog pozicioniranja svakog pojedinačnog kulturnog dobra, dobra pod prethodnom zaštitom ili objekta od ambijentalnog značaja (objekata u kontekstu razvoja turizma).

Ovo je prostor koji ima spomenički predznak od Spomen parka Jajinci, preko Kumodraža i Avale sa brojnim spomeničkim obeležjima do spomenika Neznanom junaku koji je kulturno dobro od izuzetnog značaja za Republiku Srbiju. Dalje, preko sela Ripanj i područja gradske opštine Sopot nalazi se niz disperzno raspršenih objekata kulturnog nasleđa do područja Kosmaja sa bogatim spomeničkim fondom i snažnim turističkim potencijalom.

Jedan od ključnih momenata za vođenje planske politike, definisanja vrste plana, određivanje granice plana i politike uređenja prostora, predstavlja stavljanje područja Avale i Kosmaja pod zaštitu, kao predela izuzetnih odlika. Cilj proglašenja, s obzirom na potrebu očuvanja i unapređenja pejzaža i nenarušenih predeonih vrednosti, šuma i voda, raznovrsnosti prirodnog i kulturnog bogatstva je uređenje i održivo korišćenje prostora koji ima prirodni, kulturno-istorijski, turistički, rekreativni i poljoprivredni značaj.

Ukupan fond od 112 arheoloških lokaliteta predstavlja kulturno nasleđe iz različitih arheoloških perioda sa mogućnošću muzejske i terenske prezentacije u zavisnosti od stava službe zaštite spomenika kulture.

Od kraja XIX veka do danas na području Sopota i dela Mladenovca (koji ulazi u granicu Prostornog plana) očuvan je veći broj pojedinačnih spomenika narodnog graditeljstva (stambenih i javnih zgrada) i sakralne arhitekture, lociranih pre svega u sedištu gradske opštine (Sopot), ali i seoskim naseljima oko njega, poput Nemenikuća, Rogače, Popovića, Ropočeva, Koraćice, Velike Ivanče i Amerića.

Sa aspekta zaštite kulturnog nasleđa i u skladu sa Zakonom o kulturnim dobrima („Službeni glasnik RS”, broj 71/94, 52/11 – dr. zakoni i 99/11 – dr. zakon), u okviru granice predmetnog prostora nalaze se sledeća kulturna dobra:

Kulturna dobra od izuzetnog značaja

Spomenici kulture

spomenik Neznanom junaku na Avali, Beli Potok, Voždovac, Odluka o utvrđivanju nepokretnih kulturnih dobara od izuzetnog i od velikog značaja („Službeni glasnik SRS”, broj 47/87);

Kulturna dobra od velikog značaja

Spomenici kulture

2. Rodna kuća vojvode Stepe Stepanovića, XXII nova 1, Kumodraž, Voždovac, Odluka o utvrđivanju nepokretnih kulturnih dobara od izuzetnog značaja i kulturnih dobara od velikog značaja („Službeni glasnik SRS”, broj 28/83), katastarske parcele kulturnog dobra: kat. parc. br. 1159, KO Beograd 3, zemljišno knjižni uložak br. 34, granice zaštićene okoline: granice neposredne blizine spomenika kulture čine ivice kat. parc. br. 1159;

3. Stari Han, Lenjinova 48, Sopot, Odluka o utvrđivanju nepokretnih kulturnih dobara od izuzetnog značaja i od velikog značaja („Službeni glasnik SRS”, br. 14/79 i 30/89), katastarska parcela broj 82/2, KO Sopot;

Stara kuća porodice Žujović u Nemenikućama, Sopot, Odluka o utvrđivanju nepokretnih kulturnih dobara od izuzetnog značaja i od velikog značaja („Službeni glasnik SRS”, br. 14/79 i 30/89);

Manastir Pavlovac, Koraćica, Mladenovac, Odluka o utvrđivanju nepokretnih kulturnih dobara od izuzetnog značaja i kulturnih dobara od velikog značaja („Službeni glasnik SRS”, broj 28/83), granice zaštićene okoline: neposredna blizina ovog spomenika kulture;

Kulturna dobra

Spomenici kulture

Stara kuća porodice Živković u Belom Potoku, Vase Čarapića 94, Voždovac, Rešenje Zavoda br. 167/1 od 12. februara 1975. godine.

Hotel „Avala”, Avala, Voždovac, Odluka o utvrđivanju hotela „Avala” u Beogradu za spomenik kulture („Službeni glasnik RS”, broj 73/07);

8. Mitrovićev dom na Avali, Mala Avala, Beli Potok, Voždovac, Odluka o proglašavanju određenih nepokretnosti na teritoriji grada Beograda za kulturna dobra („Službeni list grada Beograda”, broj 19/81);

9. Stara kuća porodice Žmurić sa kućištem u Maloj Ivanči, Sopot, Odluka o proglašavanju određenih nepokretnosti na teritoriji grada Beograda za kulturna dobra („Službeni list grada Beograda”, br. 19/81, 4/83, 23/84, 21/86, 16/87, 12/89, 22/89, 26/92 i 21/94);

10. Stara osnovna škola u Popoviću, Popović, Sopot, Rešenje Zavoda br. 1146/1 od 7. oktobra 1975. godine;

Han Pantića u Gornjoj Ralji, Dušana Puhača 1, Sopot, Rešenje Zavoda br. 1199/1 od 29. decembra 1971. godine.

Han Radosavljevića u Donjoj Ralji, Saveza boraca 6, Sopot, Rešenje Zavoda br. 1118/1 od 19. decembra 1971. godine.

Nadgrobni spomenik vojvode Pavla Cukića, Rogača, Sopot, Odluka o proglašenju („Službeni list grada Beograda”, broj 16/87);

Manastir Kastaljan, Nemenikuće, Sopot, Odluka o proglašenju određenih nepokretnosti na teritoriji grada Beograda za kulturna dobra („Službeni list grada Beograda”, broj 16/87), katastarske parcele (u daljem tekstu: kat. parc.) kulturnog dobra broj: 5206/1, 5246, 5247, 5248/1, 5248/2, 5249, 5250, 5253, 5254, 255, 5256, 5257, 5258, 5259, 5260, 5261, 5262, 5263, 5264, 5265, 5270 i 5271, 5272, 5277, 5278 i 5279, 5523, KO Nemenikuće, zemljišno knjižni uložak br. 835, 55, 200, 626, 142, 641, 626, 2045, 641, 2045, 200, 652, 641, 643, 142, 835, 1922, 55, 1807, 229, 245, 1378, 255; granice zaštićene okoline: granicu neposredne okoline koja je zaštićena čine spoljne ivice katastarske parcele iz prethodnog stava;

Crkva Svete Trojice u Ripnju, Erčanska ulica br. 5, Ripanj, Voždovac, Odluka o utvrđivanju Crkve Svete Trojice u Ripnju za spomenik kulture („Službeni glasnik RS”, broj 29/10), katastarske parcele kulturnog dobra broj: 9512, KO Ripanj; granice zaštićene okoline: zaštićenu okolinu spomenika kulture čini kat. parc. broj 9512, KO Ripanj;

Crkva Svetog Marka u Stojniku, Hajdukovački put broj 3, Stojnik, Sopot, Odluka o utvrđivanju crkve Svetog Marka u Stojniku za spomenik kulture („Službeni glasnik RS”, broj 29/10), kat. parc. kulturnog dobra broj: 1655, KO Stojnik; granice zaštićene okoline: zaštićena okolina spomenika kulture obuhvata kat. parc. br. 1655, KO Stojnik;

Crkva Svetog Nikole u Sibnici, Sibnica, Sopot, Odluka o utvrđivanju crkve Svetog Nikole u Sibnici za spomenik kulture („Službeni glasnik RS”, broj 108/05), kat. parc. kulturnog dobra broj: 1422, KO Sibnica; granice zaštićene okoline: zaštićena okolina spomenika kulture obuhvata kat. parc. broj 1422, KO Sibnica;

Znamenita mesta

Spomen park Jajinci, Rakovica, Voždovac, Odluka o proglašavanju određenih nepokretnosti na teritoriji grada Beograda za kulturna dobra („Službeni list grada Beograda”, br. 19/81, 4/83, 23/84, 21/86, 16/87, 12/89, 22/89, 26/92 i 21/94), granice zaštićene okoline: granicu neposredne okoline koja je zaštićena čine: Avalski put, spoljna ivica šume oko celog prostora do ponovnog izlaska na Avalski put.

Arheološka nalazišta

Čaršija, Ripanj, Voždovac, Rešenje Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Beograda br. 230/5 od 23. oktobra1965. godine.

Dobra koja uživaju prethodnu zaštitu

Objekti sakralne arhitekture

Crkva Sv. Marije Magdalene, Beli Potok, Voždovac, 1883. godina, projektant: Momir Korunović i Vasilije Androsov;

Crkva Sv. Trojice, Kumodraž, Voždovac, 1924. godina, projektant: arh. P. J. Popović i Ž. Tatić;

Crkva Sv. Đorđa, Popović, Sopot, 1864. godina;

Crkva Sv. Ilije, Mali Požarevac, Sopot, 1862. godina;

Crkva Sv. Apostola Petra i Pavla, Nemenikuće, Sopot, 1864. godina;

Crkva Sv. Vaznesenja, Ropočevo, Sopot, 1935. godina;

Crkva Sv. Duha sa kriptom kosturnicom, Rogača, Sopot, 1934. godina;

Crkva Sv. Trojice, Koraćica, Mladenovac, 1858. godina.

Objekti narodnog graditeljstva, seoska groblja i pojedinačni spomenici

stara mehana u Kumodražu, Voždovac, prva polovina 19. veka, van funkcije;

stara kuća porodice Protić, Ripanj, Voždovac, mlađa moravska kuća, prva polovina 19. veka, vlasnik Panta Protić;

zgrada stare Osnovne škole, Mali Požarevac, Sopot, druga polovina 19. veka;

stara kuća sa štalom porodice Obradović, Nemenikuće, Sopot, šumadijska kuća zidana u kamenu, druga polovina 19. veka, vlasnik Dragoslav Obradović;

stara kuća porodice Stevanović, šumadijska kuća zidana u kamenu, sredina 19. veka;

vodenica potočara Borikića, sredina 19. veka, vlasnik porodica Borikić;

stara kuća Kovačević Mijaila, Amerić, Mladenovac, šumadijska čatmara, prva polovina 19. veka, vlasnik Mijailo Kovačević;

stara porodična kuća Jovanovića, Velika Ivanča, balkanska arh, prva polovina 19. veka, vlasnik Petar V. Jovanović;

Javni spomenici i spomen obeležja

Spomenik sovjetskim ratnim veteranima, Beli Potok, Voždovac, na mestu avionske nesreće 1964. godine, podignut 1965. godine, autor: Jovan Kratohvil;

Spomen beleg kod Osnovne škole u zaseoku Staro groblje, Lisović, Barajevo, 1884. godine;

Arheološka nalazišta

Spisak lokaliteta u okviru Prostornog plana (numeracija arh. nalazišta u skladu je sa numeracijom na Referalnoj karti br. 3, Zaštita životne sredine, prirode i kulturnih dobara, R 1: 50000).

arh. lok. Selište (pozni sr. vek);

arh. lok. Trivunov zabran (pozni sr. vek);

arh. lok. Manastir (eneolit, sr. vek, pozni sr. vek);

arh. lok. Porta crkve (pozni sr. vek);

arh. lok. Groblje (pozni sr. vek);

arh. lok. Bavčine (rimski period);

arh. lok. Svinjci (rimski period);

arh. lok. Televizijski toranj (sr. vek);

arh.lok. Spomenik neznanom junaku – grad Žrnov (sr. vek);

arh. lok. Južna strana Avale (rimski period, sr. vek);

arh. lok. Čaršija (neolit) – Zaštićeno arh. nalazište;

arh. lok. Rezervoar (neolit);

arh. lok. Šuplja Stena (neolit, bronzano doba, sr. vek);

arh. lok. Deverov kamen (rimski period);

arh. lok. Groblje (pozni sr. vek);

arh. lok. Crkvine (pozni sr. vek);

arh. lok. Palanka (sr. vek);

arh. lok. Ljuta strana (sr. vek);

arh. lok. Zabran (sr. vek);

arh. lok. Pećine bošnjaci (rimski period);

arh. lok. Njiva Sretića (rimski period);

arh. lok. Njiva Zulića (rimski period);

arh. lok. Orašje – manastirina (pozni sr. vek);

arh. lok. Šijački kraj (rimski period);

arh. lok. Bostanište (neolit, rimski period);

arh. lok. Ravni gaj (rimski period);

arh. lok. Veliko Polje (rimski period);

arh. lok. Veliko Polje II (rimski period);

arh. lok. Mađarsko groblje (pozni sr. vek);

arh. lok. Mali drum (neolit);

arh. lok. Talovi (rimski period);

arh. lok. Šindra (rimski period, sr. vek);

arh. lok. Stolice (rimski period);

arh. lok. Crkva Sv. Ilije (pozni sr. vek);

arh. lok. Veliki Lug (rimski period);

arh. lok. Kokorin (rimski period);

arh. lok. Radosavci (pozni sr. vek);

arh. lok. Luka (rimski period);

arh. lok. Orovac (rimski period);

arh. lok. Vranovac (rimski period);

arh. lok. Debeli Rt (sr. vek);

arh. lok. Drvenik (bronzano doba, rimski period);

arh. lok. Seča (neolit, rimski period);

arh. lok. Anatema (rimski period);

arh. lok. Velika kapija (rimski period);

arh. lok. Lenjinova br. 44 (rimski period);

arh. lok. Jevića šuma – vrtače (rimski period);

arh. lok. Vodenik (neolit);

arh. lok. Ćeramide (rimski period);

arh. lok. Šljaknje (rimski period);

arh. lok. Mađarsko groblje (rimski period, pozni sr. vek);

arh. lok. Crkvina (sr. vek);

arh. lok. Izvor točak (rimski period);

arh. lok. Manastirine (sr. vek);

arh. lok. Grobljište (rimski period);

arh. lok. Krčevine (rimski period);

arh. lok. Majdan (rimski period);

arh. lok. Cerak (rimski period);

arh. lok. Pruten (rimski period);

arh. lok. Glavčine (rimski period);

arh. lok. Pasuljevac (rimski period);

arh. lok. Reka (rimski period);

arh. lok. Rt (rimski period);

arh. lok. Purina čerga (rimski period);

arh. lok. Kućine (rimski period);

arh. lok. Cerevac (rimski period);

arh. lok. Votnjačine (rimski period);

arh. lok. Njiva Milke Stanisavljević (rimski period);

arh. lok. Vrela (rimski period);

arh. lok. Gomilice (rimski period);

arh. lok. Kovište (rimski period);

arh. lok. Veliko gradište (Castrv) (rimski period);

arh. lok. Veliko gradište (Canabea) (rimski period);

arh. lok. Vrbovac (rimski period);

arh. lok. Bogova (rimski period);

arh. lok. Šumarje (rimski period);

arh. lok. Mađarsko groblje (pozni sr. vek);

arh. lok. Pećine (sr. vek);

arh. lok. Pavlovića bunari (rimski period);

arh. lok. Antonijevića čair (rimski period);

arh. lok. Tanaskovića čair (neolit, rimski period);

arh. lok. Krnjilovo (rimski period);

arh. lok. Pokosavica (rimski period);

arh. lok. Selište (rimski period);

arh. lok. Njive (rimski period);

arh. lok. Tanovica (rimski period);

arh. lok. Manastir Tresije (sr. vek);

arh. lok. Selište (pozni sr. vek);

arh. lok. Crkva Sv. Petra i Pavla (pozni sr. vek);

arh. lok. Zadružne štale (rimski period);

arh. lok. Put ispod Žujovića kuće (hronološki neodređeno);

arh. lok. Risulja-klupe (neolit, rimski period, sr. vek);

arh. lok. Zidine-Kastaljan (sr. vek) – Kulturno dobro, Spom. Kulture;

arh. lok. Selište 2 (pozni sr. vek);

arh. lok. Selište 1 (neolit, rimski period, sr. vek.);

arh. lok. Stanovi (rimski period);

arh. lok. Gaj (sr. vek);

arh. lok. Reka (sr. vek);

99. arh. lok. Reka – Belo Polje (neolit, rimski period, sr. vek);

100. arh. lok. Podvis – ploče (rimski period);

101. arh. lok. Podvis (neolit);

102. arh. lok. Podvis – Grabovac (sr. vek);

103. arh. lok. Belo Polje – Drenje (sr. vek);

104. arh. lok. Belo Polje – Brljovčevac (neolit);

105. arh. lok. Manastir Pavlovac (sr.vek) – Kulturno dobro, Veliki značaj;

106. arh. lok. Kamenica (neolit, sr. vek);

107. arh. lok. Koraćička banja (rimski period);

108. arh. lok. Manastir (sr. vek);

109. arh. lok. Kovijona (rimski period);

110. arh. lok. Glogovac – Mandrač (sr. vek);

111. arh. lok. Nerezine (pozni sr. vek).

Prirodne vrednosti područja

Prirodne vrednosti predmetnog područja čine geomorfološke, geološke, hidrološke, hidrogeološke, klimatske i pedološke karakteristike, vegetacijski pokrivač, flora i fauna.

Geomorfološke karakteristike

U beogradskom pobrđu i prostoru u okviru Prostornog plana kao značajan morfološki oblik ističe se „Šumadijska greda” pravca sever-jug. Severni deo prostora nalazi se na obodu Panonske depresije dok se na jugu i jugozapadu nalaze Dinaridi, na istoku Karpato-Balkanidi. U okviru nje se u severnom delu ističe vrh Avale sa 506 mnv i vrh Kosmaja na jugu, sa 628 mnv. Pomenuta greda predstavlja razvođe između Save i Dunava. Istočno i zapadno od nje su razvijeni izrazito brdoviti tereni predstavljeni mnogobrojnim zaravnjenim kosama, međusobno razbijenim potočnim dolinama. Posebno treba istaći postojanje terasa. Zbog svega navedenog, ovom prostoru treba posvetiti dosta pažnje, ne samo zbog njegove složenosti, već i zbog toga što ova zona pa sve do Bukulje i Rudnika ima ogroman značaj za rekonstrukciju zbivanja na celom Balkanskom poluostrvu u geološkoj prošlosti.

U hidrografskom pogledu, pored Save i Dunava, posebno treba istaći stalne površinske tokove, kao što su: Topčiderska reka, Bolečica, Gročanska, Železnička reka, Barajevska reka, Suva reka i dr.

Geološke karakteristike

Rezultati brojnih i dugogodišnjih geoloških istraživanja pokazuju da u geološkoj građi Beograda i njegove okoline učestvuju magmatske, sedimentne i metamorfne stene. Ovako složena geološka građa na prostoru od Avale do Kosmaja ogleda se u facijalno-stratigrafskoj raznovrsnosti, velikim brojem proboja i intruzija svih magmatskih stena najvećim delom neogene i kvartarne starosti kao i veoma složenim tektonskim prilikama.

Na relativno maloj površini, na Avali su zastupljene sve tri grupe stena. Najstarije stene Beograda smatraju se serpentiniti jurske starosti. Prostiru se u vidu relativno uskog pojasa pravca sever-jug. Stene nerasčlanjene jursko-kredne starosti pojavljuju se u jugozapadnom i zapadnom podnožju Avale u dolini Topčiderske reke, na području Pinosave, Ripnja i Rušnja. Predstavljene su karbonatnim sedimentima – krečnjacima bankovitim i slojevitim ili sprudnim, zatim peščarima, laporcima, glincima i rožnacima. Sedimenti donje krede – urgonske facije, pretstavljeni karbonatnom facijom i otkriveni su zapadno i severno od Avale. Tvorevine gornje krede, tačnije turon-senonski sedimenti, izgrađuju sam vrh Avale i njene padine. Predstavljene su flišnim sedimentima i često se nazivaju „Avalski fliš” koji je, za razliku od drugih flišnih sedimenata na teritoriji grada, stvaranih u isto vreme, isprobijan magmatskim stenama. Pruža se od Avale na sever do Beograda, a na jug do Kosmaja. Zapadne i jugozapadne padine izgrađene su od klastičnih sedimenata – peščara i laporaca, koji sadrže proslojke krečnjaka, rožnaca i alevrolita. Pružaju se pravcem SSZ-JJI. Vrh i severne padine Avale izrađene su od pretežno karbonatnih sedimenata – krečnjaka (laporovitih i peskovitih). U njima se mestimično javljaju žice zrnastog kalcita. Na istočnim padinama Avale znatnije su zastupljeni peščari. Snažna pomeranja tla početkom kenozojske ere uslovila su ubiranje i izdizanje Avale, koja je kao kopno – planina, u toku neogena bila opkoljena morem. Sedimenti stvarani u tom periodu izgrađuju šire područje oko Avale, a predstavljeni su različitim sprudnim krečnjacima, laporcima, glincima, peskovima i glinama. Najmlađe tvorevine kenozojske ere – kvartara, na području Avale predstavljene su deluvijalnim glinama koje su pretežno alevritsko-glinovitog sastava i leže preko serpentinita, gornjokrednih i neogenih sedimenata. Najveća debljina deluvijalnih naslaga iznosi 13 m, dok se srednja kreće oko 6,0 m. Kompleks kvartarnih, najmlađih sedimenata je na području Avale predstavljen aluvijalnim, deluvijalnim i deluvijalno-proluvijalnim sedimentima.

Planina Kosmaj može se sažeto geološki okarakterisati kao izolovani ostrvski masiv krednog fliša i krečnjaka sa nekoliko proboja serpentinita i granitoida, intezivno izrasedan i okružen neogenim sedimentima. Na severnom delu istražnog područja, u ataru sela Babe i Stojnik, nalazi se još jedno „ostrvo” mezozojsko-krednog litološkog kompleksa, koje predstavlja južni ogranak poznatog Parcanskog visa (409 mnv). Sedimenti neogena zahvataju najveći deo površine istraživanog terena i razvijeni su u domenu mladenovačko-kosmajskog neogenog basena. Sedimenti panonske starosti su kontinuirani, i u širokom pojasu okružuju masiv Kosmaja u celosti. Na zapadnim padinama Kosmaja, u ataru Rogače, duž kontakta sa sedimentima krede konstatovana je prostranija (5 km duga i do 1 km široka) serija gruboklastičnih tvorevina. Kompleks kvartarnih, najmlađih sedimenata, je na području Kosmaja predstavljen aluvijalnim, deluvijalnim, deluvijalno-proluvijalnim i verovatno eolskim sedimentima.

Geološki resursi

Složeni mineragenetski i drugi geološki procesi, u različitim razdobljima geološke istorije, uslovili su da se na prostorima Prostornog plana formira raznovrsno i delom veoma značajno mineralno bogatstvo. Navedeni procesi su uticali i na akumuliranje termomineralnih voda u pojedinim delovima područja.

Na prostorima Prostornog plana poznata su ležišta različitih mineralnih sirovina. Njihov stepen istraženosti i proučenosti u odnosu na količine (rezerve) i kvalitet znatno varira od ležišta do ležišta i od jedne do druge mineralne sirovine:

olovo i cink (Crveni breg, Kosmaj – Babe);

magnezit i azbest (Avala – potok Prečica);

gvožđe (Sopotska reka, potok Pruten (selo Babe), Guberevac, Ralja, Parcani);

limonit (potkop „Rupine”, potok Kamenica);

živa (jugoistočne padine Avale);

antimon (Guberevac);

ugalj (Nemenikuće, Amerić, Koraćica, Velika Ivanča);

mermerne breče (Ropočevo); i

mnogobrojna ležišta peska, glina (Babe, Stojnik, Popović oranica), krečnjaka (Ralja), peščara, magmatita, laporaca i laporovitih glina.

Pojave i ležišta mineralnih sirovina na području Avale poznate su od davnina. Najznačajnije su pojave metaličnih sirovina (žive, olova, cinka i srebra) i građevinskog materijala.

Na području Kosmaja konstatovano je više pojava metaličnih i nemetaličnih mineralnih sirovina kao i nalazišta građevinskog materijala.

Od najvažnijih problema koji su prisutni u oblasti mineralnih sirovina, potrebno je ukazati na sledeće:

ne postoji dugoročna strategija razvoja mineralno-sirovinskog kompleksa, kao ni odgovarajuća mineralna politika;

zakonska regulativa iz oblasti geoloških istraživanja i delom rudarstva je zastarela;

u većini rudnika evidentni su zastareli tehnološki procesi i islužena tehnička sredstva i oprema, što snižava produktivnost rada, povećava troškove proizvodnje i dovodi do gubitka dela mineralne sirovine kroz neprimerene gubitke i razblaženja korisne supstance;

visok stepen degradiranosti i zagađenosti životne sredine (zemljište, vode, vazduh) u užoj i široj okolini do nedavno aktivnih ili još uvek aktivnih rudnika i postrojenja pripreme i primarne prerade; i

dugi rokovi u vezi izdavanja odgovarajućih dokumenata (istražna i eksploataciona prava, koncesije i drugo).

Po završetku ekspolatacije neophodno je izvršiti rekultivaciju i revitalizaciju napuštenih kopova kamena. To predstavlja obavezu uže i šire društvene zajednice.

U aktivnim kamenolomima, zbog ozbiljnog narušavanja prirode i životne sredine, neophodno je primeniti plansko korišćenje i odlaganje kamena, mere rekultivacije i revitalizacije.

Geotermalni potencijali

Geotermalni potencijali teritorije grada Beograda, a samim tim i područja Prostornog plana, do sada nisu sistematski izučavani izvođenjem intenzivnijih geotermalnih istraživanja. Na sadašnjem nivou istraženosti mogu se vršiti samo procene, uglavnom na osnovu geotermalnih pojava i manifestacija i relativno plitkih bušotina, koje pokazuju da je područje Beograda veoma geotermalno potencijalno. Stepen istraženosti termalnih voda na celom području Prostornog plana je izrazito neujednačen, tako da na pojedinim delovima ne postoji ni minimalni broj podataka o istraživanjima ove vrste. Termalne vode se mogu javiti na različitim dubinama i sa različitim prognoziranim temperaturama. Na osnovu postojanja regionalnih rasednih sistema, kao mogućih nosilaca toplotnih tokova, postoje dve zone koje mogu biti interesantne za detaljna istraživanja, i to: Nemenikuće – Sopot i Guberevac – Stojnik – Dučina.

U području istraživanja ima dosta pojava mineralnih, termalnih i termomineralnih voda. Prema vrednostima temperature većina ima temperaturu do 20(S. Topovac – kod Ripnja, na koti 180 voda ističe iz krečnjaka i izmenjenih laporaca mezozojske starosti. Izdašnost izvora iznosi oko 1,1 l/s, a temperatura oko 14(C.

Za razliku od prirodnih izvora sa temperaturom vode iznad prosečne višegodišnje temperature vazduha, pojava podzemnih voda u bušotinama sa prosečnom višegodišnjom temperaturom vazduha mogu se nazvati termalnim.

Najstarije pojave termalne vode su u Mladenovcu. Bušotine su potvrdile pojave termalnih voda u dolini Zavojničke reke, pored autoputa Beograd – Niš.

Predmetni teren spada u terene sa pozitivnom anomalijom sile zemljine teže i pozitivnom anomalijom geomagnetnog polja. Ovaj fenomen je karakterističan za pojave bazičnih i ultrabazičnih stena na površini zemlje, ispod tankog pokrivača od stena mezozojske ili kenozojske starosti. Na prostoru Avala-Kosmaj postoje interesantna ležišta i izvorišta hidrotermalne energije, naročito ako ispod ultrabazita postoji kvarcit i mermer paleozojske starosti ili granitoidne i granitske plutonske mase.

Kao najinteresantnije delove treba izdvojiti:

deo aluvijalne zaravni Zavojničke reke, između Vrčina i Kružnog puta;

deo aluvijalne ravnice nizvodno od Barajeva;

deo aluvijalne ravnice od Sopota do Mladenovca; i

Koraćica kod Mladenovca.

Prema gruboj rejonizaciji izvršenoj za potrebe RPP Beograda, područje ovog prostornog plana odlikuje se značajnim resursima podzemne vode, pre svega u okviru aluvijalnih peskovito-šljunkovitih naslaga i neogenih tortonskih krečnjaka. Hidrogeotermalne karakteristike podzemnih voda niske entalpije čija temperatura ne prelazi 25oS, su znatne na ovom prostoru. Njihovim zahvatanjem preko istražno-eksploatacionih bunara i prolaskom kroz toplotne pumpe i ekstakcijom toplote stvara se odgovarajuća toplotna energija koju je potom moguće koristiti za odgovarajuće namene.

Na teritoriji Koraćičke banje izbušena je istražna bušotina dubine 210 m. Temperatura podzemnih voda iznosi 30oC, pH vrednost iznosi 7.5, voda je hidrokarbonatno-hloridno-natrijumska, sa povišenim sadržajem F, J, Sr, Li, SiO2, mineralizacije 0,92 g/l.

Pojava termalne vode je registrovana i u naselju Đurinci.

Hidrološke i hidrogeološke karakteristike

Predmetno područje predstavlja hidrografski čvor severne Šumadije, sa koga se vode ulivaju u sliv Save i Dunava. Centralno bilo čine Kosmaj – Parcanski vis – Avala i upravo ovi vrhovi utiču na orijentaciju rečnih tokova. Hidrografska mreža Avale i Kosmaja je veoma dobro razvijena i zastupljena je sa manjim i srednjim rekama i mnogobrojnim potocima. Osnovna odlika mreže površinskih tokova je njen radijalan oblik kao posledica rasporeda i oblika glavnih uzvišenja sa kojih oni otiču i veoma duboka usecanja dolina reka i potoka.

Sa hidrogeološkog gledišta, oblast „Šumadijske grede” je bezvodan teren bez obzira što se u okviru ovog prostora nalaze razvijene pojedine izdani. Podzemne vode nisu u stanju da zadovolje potrebe u vodi (pre svega za vodosnabdevanje naselja Ripanj, Parcani, Ralja, Kosmaj). U okviru ovoga prostora izdvajaju se sledeće izdani:

Karsna izdan u gornjojurskim i krednim sedimentima. U okviru nje su izdani najveće izdašnosti (do 1 l/s). U pojedinim delovima gde se javljaju izvori, oni se kaptiraju i služe za vodosnabdevanje pojedinih kuća ili manjih naselja (selo Trešnja, Parcani);

Pukotinska izdan javlja se u jurskim, donjo-krednim sedimentima, serpentinitima i flišu, na dubini od oko 20 m od površine terena; izvori su česti sa izdašnošću od 0,1 l/s. Podzemne vode mogu biti mineralizovane (Šuplja stena, u oblasti Palanke, u oblasti Radionice, Lipovičke šume prema Ripnju itd);

Freatski tip izdani javlja se u aluvijalnim i deluvijalnim naslagama. Izvori su česti na kontaktu sa vodonepropusnom podinom. Nivo podzemne vode varira od 5-3 m (Topčiderska reka, Železnička reka, Bela Reka, Palanka, Kijevski potok, Rnjakovac itd).

U prostoru obuhvaćenim Prostornim planom ima dosta pojava mineralnih, termalnih i termomineralnih voda. Prema vrednostima temperature većina ima temperaturu do 20( S.

Klimatske karakteristike

Avala i Kosmaj pripadaju Šumadijskom klimatskom reonu, koji po Cvijiću ima sledeće karakteristike: „Šumadijska klima se razlikuje donekle od klime susednih oblasti Centralne Evrope. Visoke letnje temperature su često razblažene posle kiša i pljuskova. Naročito je karakteristična za šumadijsku klimu duga jesen, koja se često produžava, posle kratke vlažne i hladne periode, do meseca decembra; blaga i vlažna jesenja klima vrlo je povoljna za zemljoradnju i voćarstvo. Ta gotovo meka jesenja klima u potpunoj je harmoniji sa velikim zemljišnim talasima i sa dugačkim i blagim linijama terena, koje se gube daleko na horizontu. Kao dotopljen u mlake i lake magle i čaj, šumadijski predeo, zatvoreno plavog tona, dobija u jesen izgled razvučen i nejasan, bez oštrih linija: oblici zemljišta kao da na ivicama iščeznu i gube se u sivkastoj magli. Ali u početku i na kraju zime, katkad još i u jesen, duva hladna i suva, često ledeno hladna košava, ogromnom silinom, sa udarcima na mahove, više dana, čak jednu, dve i tri sedmice, donosi vedrinu, suvoću i hladnoću; čini veliku štetu vegetaciji, naročito voćkama.”

Za analizu klimatskih odlika korišćeni su rezultati osmatranja klimatskih elemenata na sledećim meteorološkim stanicama: Košutnjak (203 m), Smederevska Palanka (121 mnv) i Bukovička banja – Aranđelovac (265 mnv).

Tabela 3. Srednje mesečne i godišnje temperature vazduha

stanica period I II III do 500 1 348 0.5 348 501-1000 5 5211 7.4 1042 1001-3000 13 16270 23.2 1252 3001-5000 2 14902 21.3 7451 5001-10000 1 8876 12.7 8876 10001-15000 2 24431 34.9 12216 UKUPNO 24 70038 100.0 2918

Najveći broj naselja (13 naselja) imaju od 1001-3000 stanovnika dok blizu 35% stanovnika živi u dva naselja koja imaju preko 10000 stanovnika (Kumodražu i Ripnju). Prosečna veličina naselja sa prostora područja posebne namene iznosi 2918 stanovnika. Posmatrajući tabelu, uočava se značajna koncentracija stanovništva u naseljima do 3000 stanovnika, u kojima se nalazi 31.1% ukupnog stanovništva nastanjenih u 19 naselja, što govori o usitnjenosti naselja i disperznom razmeštaju stanovnika. Pored navedenih naselja, uočava se i velika koncentracija stanovništva u naselju Kumodraž (19% ukupnog stanovništva sa područja Prostornog plana).

Nastanak i razvoj podavalskih i podkosmajskih naselja uslovljen je prirodnim, društvenim i stvorenim činiocima, koji nisu podjednako uticali na određivanje položaja naselja, niti su tokom istorije ravnomerno uticali na njihov razvoj.

Najveći broj podplaninskih naselja Avale i Kosmaja su zbijenog tipa. Ulice su uske i krivudave, nagnute prema potočnom koritu i u pravcu potočnog oticanja. Manji broj naselja pripada grupi tipa razbijenih naselja.

Broj stanovnika po podacima popisa stanovništva 2002. i 2011. godine po katastarskim opštinama prikazan je u tabeli 8.

Tabela 8: Broj stanovnika po podacima popisa 2002. i 2011. godine

Br. Katastarska opština 2002. 2011. Prosečna godišnja stopa rasta 2011/2002. 1. Lisović 1057 1054 -0.03 2. Beli Potok 3417 3911 1.5 3. Jajinci 6611 8876 3.3 4. Kumodraž 12340 13343 0.9 5. Pinosava 2839 3151 1.2 6. Rakovica-selo 2580 3292 2.7 7. Ripanj 10741 11088 0.4 8. Zuce 2024 2001 -0.1 9. Amerić 807 835 0.4 10. Koraćica 1924 1989 0.4 11. Velika Ivanča 1796 1532 -1.8 12. Babe 332 348 0.5 13. Dučina 736 729 -0.1 14. Guberevac 646 535 -2.1 15. Mala Ivanča 1701 1769 0.4 16. Mali Požarevac 1479 1321 -1.2 17. Nemenikuće 2058 1992 -0.4 18. Parcani 657 619 -0.7 19. Popović 1545 1679 0.9 20. Ralja 2858 2933 0.3 21. Rogača 1046 953 -1.0 22. Sopot 4115 4548 1.1 23. Stojnik 642 567 -1.4 24. Đurinci 1088 973 -1.2 UKUPNO 65039 70038 0.8

Između dva popisa broj stanovnika je povećan za preko 5.000 lica, pre svega, zbog velikog broja doseljenih u katastarsku opštinu Jajinci. Prosečna godišnja stopa rasta broja stanovnika je bila 0.8% dok je u Jajincima bila 3.3%. Na ovom području je po popisu 2002. godine bilo 1.4 st/ha dok je po popisu 2002. godine bilo 1.6 st/ha.

Prirodni priraštaj sumira efekte rađanja i umiranja na rast stanovništva. Višak rođenih u odnosu na broj umrlih lica predstavlja pozitivan, a veći broj umrlih u odnosu na broj živorođenih negativan prirodni priraštaj. U celom posmatranom periodu, od 2002-2011. godine, u svim katastarskim opštinama bio je veći broj umrlih od broja živorođenih, tako da je prirodni priraštaj bio negativan.

Aktivno stanovništvo

Prema podacima popisa stanovništva 2002. godine, u katastarskim opštinama koje se nalaze u okviru granica Prostornog plana, bilo je oko 45% aktivnog stanovništva. Od toga su neka od zanimanja obavljali: 20% u Sopotu, 35% u Mladenovcu i 34% u Voždovcu.

U kontaktnoj zoni Ripanj je 29% aktivnog stanovništva radilo u prerađivačkoj industriji, 15.2% u saobraćaju i 14.1% u trgovini. U kontaktnoj zoni Sopot je 18.2% radilo u prerađivačkoj industriji, 14.5% u trgovini, dok se 8.3% aktivnog stanovništva bavilo poljoprivredom.

Prerađivačka industrija, koja je u velikoj meri posle 2002. godine prestala sa radom, uticala je na povećanje broja nezaposlenih i time potrebu za promenom zanimanja, što će se u slučaju razvoja turizma pozitivno odraziti na povećano interesovanje nezaposlenih lica za rad u ovoj oblasti. To je pokazala anketa koja je rađena u okviru Studije „Avala” Zavoda za zaštitu prirode Srbije 2004. godine.

Mreža javnih službi

Prema karakteru ovog Prostornog plana, analizirane su i ispitane one javne službe koje imaju direktnu ili indirektnu vezu sa posebnom namenom, odnosno sa razvojem turizma i očuvanjem kulturnog nasleđa.

Kultura i ostale javne službe

Na području Prostornog plana zastupljeni su objekti kulture, kao i brojne kulturne manifestacije (u najvećoj meri amaterska kulturno umetnička društva) i ostali (obavezni, odnosno primarni) objekti javnih službi (predškolske ustanove, osnovne škole, primarna zdravstvena zaštita i slično).

Od ustanova kulture najprisutnije su sledeće: domovi kulture, koji se nalaze u opštinskom centru Sopot i naseljima Beli Potok i Ripanj; biblioteka u opštinskom centru Sopot sa svoja tri ogranka u naseljima Ralja, Mali Požarevac i Rogača; stalna postavka Vojnog muzeja sa predmetima koji su bili u upotrebi u periodu Prvog svetskog rata, u rodnoj kući proslavljenog vojvode Stepe Stepanovića, u naselju Kumodraž.

Bitan element kulturnog dešavanja na predmetnom prostoru su i manifestacije gradskog i lokalnog nivoa ka što su: Filmski festival u Sopotu, koji je od kulturnog značaja i za grad Beograd; manifestacija „Dani Milovana Vidakovića”, pored navedenog filmskog festivala, predstavlja jednu od najstarijih kulturnih manifestacija sa ovog prostora, i mnogo manjih, lokalnih manifestacija kao što su: manifestacije na kojima se promovišu kulture, tradicije i običaji srpskog („Sabor frulaša”, „Oko vodenice”) kao i drugih naroda (Dani Avale, Dani Slovačke kulture, Dani Indije i slično). Najrasprostranjeniji elementi kulturnog dešavanja su amaterska kulturno umetnička društva koja su prisutna u većem broju naselja. Opštinski centar Sopot ima dva, a po jedno KUD-o sledeća naselja: Kumodraž, Selo Rakovica, Ripanj, Mali Požarevac i ostala.

Od ostalih objekata javnih službi, na području obuhvaćenim ovim prostornim planom, nalaze se: sedam objekata predškolskih ustanova, tri depandansa predškolskih ustanova i šest pripremnih grupa, pri osnovnim školama; 11 matičnih osnovnih škola i 15 izdvojenih odeljenja osnovnih škola; jedan Dom zdravlja, jedan ogranak Doma zdravlja, jedna podstanica hitne pomoći, tri zdravstvene stanice i 11 zdravstvenih ambulanti; kao i po jedna srednja škola, fakultet i institut.

PRIVREDNE DELATNOSTI OD UTICAJA NA POSEBNU NAMENU

Postojeće stanje privrede karakteriše pretežno učešće poljoprivrede u ukupnoj strukturi, uz manju zastupljenost industrije, trgovine, saobraćaja i drugih delatnosti. Ekstenzivna poljoprivreda, usitnjena i malobrojna industrijska proizvodnja uglavnom u zanatskim manufakturama, neravnomerno i nefunkcionalno raspoređena prodajna mreža, odsustvo osmišljene strategije turizma, kao i zastarela infrastrukturna naročito saobraćajna mreža koja iziskuje obnavljanje i rekonstrukciju su osnovne karakteristike privrede područja.

Turizam

Predeo Avale i Kosmaja je atraktivan i heterogen po osnovnim svojstvima. Za turizam od naročitog značaja su opšte karakteristike područja, pre svega:

Geografski položaj – predmetno područje nalazi se van glavnih gradskih arterija, na obodu prestonice. Vezano je za reku Dunav u vidu dugačkog i neprekinutog pojasa turističke ponude, sa centrima u Beogradu, Grockoj i Smederevu. Takođe, pojas šumadijske grede predstavlja i najznačajniju turističku osovinu AP Beograda, koja će aktiviranjem da poveže Nacionalni park Frušku Goru, Sremske Karlovce, vikend zonu u Čortanovcima, staro jezgro Zemuna i Beograda kao fokusne tačke, preko Avale, Trešnje, Kosmaja, Guberevačkih šuma sa Lipovačkom šumom, i dalje preko Koraćičke i Mladenovačke banje prema Oplencu, Kragujevcu i Aranđelovcu sa Bukuljom.

Reljef, klima – u geomorfološkom pogledu teritorija je raznolika i samim tim atraktivna sa stanovišta turizma. Njena osnovna karakteristika su brdoviti tereni među kojima se ističe najsevernija šumadijska planina Avala sa 511 mnv, koju karakteriše raznovrsna i specifična pedološka struktura, povoljna klima i bogata vegetacija i Kosmaj sa 628 mnv, niska, relativno mala (oko 2000 ha), ostrvska planina okružena blago zatalasanim pobrđem u koje su usečene plitke rečne doline. Klima je umereno – kontinentalna sa četiri jasno izražena godišnja doba, od kojih se izdvaja prva polovina jeseni, suva, topla i naročito prijatna i relativno blaga zima što sve zajedno pogoduje razvoju celogodišnjeg turizma.

Hidrografske odlike – u smislu turističke vrednosti značajna su jezera, reke i termomineralni izvori. Daju osnovnu fizionomiju prostoru i definišu turističke funkcije. Od značaja su jezera – veštačke akumulacija Trešnja i Beli Potok, zatim Topčiderska reka, Ralja i Veliki Lug sa svojim pritokama i termomineralni izvor u Koraćičkoj banji kao i mnogobrojni izvori: Zmajevac, Točak, Vrbovac, Sakinac, Ladne vode, Velika česma i dr.

Prirodna dobra – na ovoj teritoriji evidentirana su brojna prirodna dobra, a status (zakonom) zaštićenog prirodnog dobara imaju Avala i Kosmaj kao i pojedine javne zelene površine i stabla.

Saobraćaj (dostupnost) – područje je pokriveno mrežom državnih puteva I i II reda od kojih su posebno značajni putevi ka Kragujevcu, Smederevu, Čačku i Aranđelovcu. Osovinu regionalnog povezivanja čini nekadašnji Kragujevački put koji povezuje ključne tačke srpske istorije i kulture i prirodne vrednosti.

Stanje životne sredine – uslovljeno je njegovim prirodnim uslovima, urbanom fizičkom strukturom, privrednom aktivnostima i procesima koji se odvijaju. Odsustvo industrije na ovim prostorima, pogodovalo je postojanju ekološki nezagađene, očuvane, zdrave životne sredine kao jedan od osnovnih preduslova za održivi razvoj turizma.

Ponuda i broj ležajeva ugostiteljskih objekata na ovoj teritoriji relativno su skromni i svode se na hotel „Country club Hotel Babe” koji se nalazi u mestu Babe, pansion Konaci, zdravstveni centar Izvor u Stojniku, kao i neznatnom broju soba u privatnom smeštaju u okolnim selima. Kategorizacija ostalih ugostiteljskih objekata nije do kraja izvršena. Vikend naselja (preko 8.000 objekata) u kosmajskom delu opštine predstavljaju kvalitetan građevinski fond sposoban da primi veliki broj posetilaca ili gostiju.

U podavalskim selima su još uvek u funkciji ugostiteljski objekti Turističkog ugostiteljskog preduzeća Avala kome pripadaju hotel Avala, Mitrovićev dom, Lipovica, Hiljadu ruža, pansion Beograd i drugi pojedinačni manji objekti.

Opšta karakteristika područja obuhvaćenog Prostornim planom je da je to pre svega nedovoljno poznata, nepovezana turistička destinacija, neprofilisanog imidža. Turizam je upotpunosti zanemaren, pa su izostala neophodna ulaganja u razvoj (sa izuzetkom uže zone Avale). Potencijalne turističke lokacije su uglavnom zapuštene, infrastrukturno neopremljene, spomen obeležja – pretežno nezaštićena i neuređena i ne sadrže adekvatnu opremu za optimalno korišćenje. Izuzetno su slabo razvijeni smeštajni kapaciteti u kvantitativnom i kvalitativnom smislu, a postojeći osim novijih, zahtevaju rekonstrukciju i doopremanje. Zeleni površine su neurećene, nezaštićene i neopremljene sadržajima. Manifestacije i bogato kulturno-istorijsko nasleđe je nedovoljno zapaženo. Ne postoji savremena tehnologija rada, zabavnih, kulturnih, estetskih programa, progama prezentacije, prodaje turističkih proizvoda, nedostatak profesionalnog kadra i kadrova u turističkim zanimanjima i dr.

Poljoprivreda

Celokupno područje Prostornog plana je ruralnog karaktera, teren je brežuljkast, heterogenog sastava sa mozaičnim poljoprivrednim površinama pod različitim kulturama na kojima se zemljište koristi pretežno na tradicionalan i ekstenzivan način.

Podavalska naselja Beli Potok, Ripanj, Pinosava i Zuce su poljoprivredno orijentisana. Preovlađuje okućnička poljoprivreda, tradicionalnim ratarenjem na sitnim poljoprivrednim gazdinstvima. Ratarsko stočarska proizvodnja dominira u okviru porodičnih gazdinstava, koja ovde drže dominantan deo obradivog zemljišta i drugih poljoprivrednih fondova. Ratarske kultura koje se gaje u podnožju Avale su uglavnom kukuruz i pšenica, zbog drastičnog smanjenja stočnog fonda, proizvodnja krmnog bilja je zanemarljiva. Stočarska proizvodnja namenjena je isključivo sopstvenim potrebama, kao sporedna delatnost stanovništva, koje je uglavnom zaposleno u vanpoljoprivrednim delatnostima.

Voćarstvo je tradicionalno na ovom prostoru najsnažnija poljoprivredna grana. Zasadi voća su brojni ali na malim površinama, najviše ima šljiva, jabuka i krušaka. S obzirom na potencijale područja, kako zemljišnih, tako i klimatskih, voćarstvo je grana koju treba dalje unapređivati. Sopot je osamdesetih godina prošlog veka, bio lider u voćarstvu Srbije, tako da raspolaže polaznim osnovama za dalji razvoj u proizvodnji i afirmaciji voćarstva.

Pčelarstvo je delatnost u usponu, kvalitetan med i proizvodi od meda su rezultat dobre i raznovrsne pčelinje paše sa mnoštvom medonosnog i lekovitog bilja.

Na teritoriji gradske opštine Sopot dominira ratarska proizvodnja. Od poljoprivrednih grana su procentualno najviše zastupljeni ratarstvo, stočarstvo i voćarstvo. Podkosmajska naselja Koraćica, Amerić i Velika Ivanča, gradske opštine Mladenovac, razvila su ratarsku i povrtarsku proizvodnju, stočarstvo (gaje i kvalitetna goveda simentalske rase, Velika Ivanča) i voćarstvo. Postoji više zadružnih organizacija kao i registrovanih udruženja odgajivača goveda, ovaca, pčela i Udruženje voćara i vinogradara.

Trgovina

Prema poslednjim raspoloživim podacima iz decembra 2007. godine Trgovinski prostor po stanovniku iznosi 0.2 m2 i u odnosu na 0.94 m2 u 17 opština administrativnog područja grada Beograda što ukazuje na nedovoljnu pokrivenost.

Na području Prostornog plana registrovano je četiri stanice za prodaju motornih goriva, dve u makrocelini Avala i dve u kontaktnoj tački Ripanj.

Postojeći razmeštaj trgovinskih kapaciteta nije usklađen sa planiranim razmeštajem stanovnika po makrocelinama i kontaktnim tačkama. Najveća disproporcija javlja se u makro celini Guberevačke šume – Trešnja.

Tabela 9: Prostorni razmeštaj trgovine na malo i planiranog broja stanovnika po makro celinama i kontaktnim tačkama

Makro celina ikontaktne tačke Trgovina na malo ukupno Trgovina na malo prehrambenom robom Stanice za prodaju motornog goriva –pumpe Broj stanovnka 2020. godine broj ZAŠTITA PRIRODE, PREDELA I KULTURNIH DOBARA Zaštićena prirodna dobra – predeo izuzetnih odlika Avala i Kosmaj, uvršćena su u ekološki značajna područja ekološke mreže Republike Srbije, Emerald područja i Odabrana područja za dnevne leptire;raznovrsnost četiri tipa karaktera predela specifičnih prirodnih karakteristika (šumski masivi, šume u dolinama reka, jezera, lovišta i dr) predstavljaju potencijalna izletničko- rekreaciona područja i područja pogodna za lovni turizam;zaštićena kulturna dobra i arheološka nalazišta kao generatora kulturnih, turističkih i ekonomskih aktivnosti. Predeo je pretrpeo znatne modifikacije prirodne sredine usled krčenja šuma i pretvaranja šumskog zemljišta u poljoprivredne površine;usled ekspanzije vikend zona (Kosmaj, podavalska naselja, Parcanski vis) iurbanizacije rečni tokovi su zagađeni što je ugrozilo ukupan diverzitet ovog tipa karaktera predela;nedovoljna dostupnost, proučenost i izostanak valorizacije pojedinih elemenata kulturnog nasleđa (posebno lokaliteta iz perioda antike). PRIRODNI SISTEMI I RESURSI Zemljište je heterogenog sastava sa mozaičnim poljoprivrednim površinama pod različitim kulturama na kojima se zemljište koristi pretežno na tradicionalan i ekstenzivan način;bogatstvo flore i faune Avale i Kosmaja sa zastupljenošću različitih vegetacionih zajednica;kvalitetni šumski kompleksi bogatstvo u šumskim plodovima, gljivama, lekovitim biljem;reprezentativnost geološkog sastava i hidroloških i hidrogeoloških karakteristika kao jedinstvenog geomorfološkog obeležja (termalne vode, mineralne sirovine, izdani, srednje i male reke i potoci i dr); jezera nastala u procesu eksploatacije rude. Bonitetne klase poljoprivrednog zemljišta su dosta niske;loša regulacija i zagađenost pojedinih površinskih tokova – recipijenti neprečišćenih otpadnih voda, kao i podzemnih ;male količine podzemnih voda za vodosnabdevanje, kao i zagađivanje usled neadekvatne upotrebe agrohemijskih sredstava kao i od procednih voda sa deponija i smetlišta;napušteni rudarski objekti koji nisu adekvatno konzervirani. STANOVNIŠTVO I MREŽA NASELJA Relativno visok udeo aktivnog stanovništva; zadovoljavajuća mreža objekata javnih službi obaveznih sadržaja (predškolsko obrazovanje i zaštita, osnovno obrazovanje, primarna zdravstvena zaštita);relativno dobra pokrivenost objektima kulture, većim brojem kulturnih manifestacija i u najvećoj meri amaterskim kulturno-umetničkim društvima. Depopulizacija područja i nepovoljna starosna struktura stanovništva seoskih naselja (staračka domaćinstva);naselja su ruralnog karaktera i razbijenog tipa, što otežava njihovo infrastrukturno opremanje;slabost ostalih javnih službi čini nedovoljna razvijenost objekata standardnog i višeg nivoa, kao i neodgovarajući kapaciteti, zapuštenost i dotrajalost određenog broja postojećih objekata.nedostatak određenih veza između različitih nivoa kulturnih sadržaja, odnosno nedovoljna uređenost i organizovanost, kao i slaba ispoljenost identiteta. TURIZAM I PRIVREDNE DELATNOSTI Veliki potencijal za razvoj turizma su prirodne lepote, očuvan predeo, arheološka nalazišta, crkve, hotelski kapaciteti, sportsko-rekreativne površine i objekti, kulturne manifestacije;veliki procenat raspoloživog poljoprivrednog zemljišta, povoljni agroekološki uslovi za poljoprivrednu proizvodnju;stanovništvo se tradicionalno bavi poljoprivredom;razvijena ekstenzivna poljoprivreda i zanatska manufaktura; nedovoljno iskorišćeni potencijali u segmetu tranzitnog turizma (loša signalizacija, nedostatak pratećih sadržaja itd);nedovoljna edukovanost lokalnog stanovništva o mogućnostima i načinu razvoja seoskog turizma kao i nepovoljna starosna struktura u seoskim naseljima;nedovoljna finansijska sredstva za održavanje postojećih i izgradnju novih sportskih sadržaja;nepovezanost poljoprivrednih proizvođača i prerađivačkih kapaciteta;mali stočni fond;nedostatak skladišnog prostora (silosi, podna skladišta, sušare, hladnjače i slično);nerazvijena trgovinska ponuda namenjena posetiocima i turistima. SAOBRAĆAJ I INFRASTRUKTURNI SISTEMI Razvijena putna mreža državnih puteva i povoljna dispozicija primarnih i sekundarnih putnih pravaca u odnosu na lokalitete velike atrakcije;dobar položaj železničkih pruga i stanica;proširenje distributivne mreže i povezivanje potrošača na beogradski vodovodni sistem iz regionalnog vodovoda „Makiš – Mladenovac”;dobra izgrađenost elektroenergetske mreže;javna telekomunikaciona mreža ostvarena je u potpunosti u odnosu na planiranu Strategiju razvoja Telekoma Srbije do 2012 godine;postojanje svih vrsta gasovoda (magistralni, gradski i distributivni); potrošnja biomase (ogrevno drvo, biljni i životinjski otpaci) je značajna za mnoga individualna domaćinstva;usvajanje strategija i lokalnih planova upravljanja otpadom. Loše stanje pojedinih deonica državne i lokalne putne mreže;mali udeo železnice u prevozu putnika; nepostojanje alternativnih vidova prevoza; izloženost izvorišta nepovoljnim uticajima legalne i nelegalne izgradnje i uticaju organskog zagađenja;nedovoljna izgrađenost kanalizacione mreže;nisu izgrađene akumulacije na vodotocima;starost; postojeći objekti u sistemu telekomunikacije delom nisu bezbedni za normalno funkcionisanje;izloženost svih vrsta gasovoda nepovoljnim uticajima legalne i nelegalne izgradnje objekata suprastrukture;potrošnja toplotne energije je velika usled neadekvatne termoregulacije po predajnim podstanicama;energetsko korišćenje biljnih i životinjskih otpadaka je još u eksperimentalnoj fazi;neefikasna organizacija i upravljanje sakupljanjem, separacijom, tretiranjem (recikliranjem) i konačnim odlaganjem komunalnog, industrijskog i ostalog (opasnog i toksičnog) otpada;nedovoljna i neravnomerna pokrivenost opštine komunalnom infrastrukturom. ZAŠTITA ŽIVOTNE SREDINE, ZAŠTITA OD ELEMENTARNIH NEPOGODA I PROSTORA OD INTERESA ZA ODBRANU ZEMLJE Očuvana i kvalitetna životna sredina;značajni prirodni resursi (vode, termalne vode) i šumski resursi;očuvan biodiverzitet i geodiverzitet;odsustvo većih industrijskih zagađivača;bogatstvo površinskih vodotokova relativno očuvanog kvaliteta vode (Pruten, Sibnička reka itd);spremnost i podrška institucija za zaštitu životne sredine i prirode;postojanje sistema za pasivnu i aktivnu zaštitu od poplava;vojni kompleksi koji nisu perspektivni za potrebe funkcionisanja sistema odbrane. Ugroženost podzemnih voda nekontrolisanom upotrebom hemijskih sredstava na poljoprivrednom zemljištu; nerešeno pitanje prečišćavanja otpadnih voda koje se bez predtretmana ulivaju u recipijent;postojanje većeg broja divljih deponija;nisu primenjene mere na zaštiti zemljišta od erozije;nepostojanje monitoringa životne sredine;nezadovoljavajući stepen istraženosti i proučenosti klizišta, seizmičnosti radi usklađivanja sa ES-8.1 i drugih pojava nestabilnosti;neplansko zauzimanje prostora iznad ležišta energetskih sirovina;nepovoljan razmeštaj vojnih objekata. MOGUĆNOSTI (ŠANSE) PRETNJE ZAŠTITA PRIRODE, PREDELA I KULTURNIH DOBARA Povećanje površina pod zaštićenim prirodnim dobrima i efikasna zaštita i unapređenje prirodnih i kulturnih dobara; pravovremeno planiranje strukture predela uvažavajući odnos šuma, livada, voćnjaka i oranica i usaglašavanje namene sa konfiguracijom terena;linearne i površinske formacije drveća treba da stvore mrežu koja će doprineti razvoju predela i kroz ekološke uticaje na okolinu uticati na ublažavanje ekstremnih uslova staništa;aktiviranje i uređenje zaštićenih prirodnih dobara u naučne, turističke i rekreativne svrhe. Brzo, skoro potpuno neplansko, širenje naselja u spoljnoj zoni Beograda i njihovo spajanje preko brojnih zaseoka, uz zaostajanje izgradnje prateće infrastrukture, jedan je od glavnih problema koji danas utiču na promene karaktera ovog tipa predela;izostanak organizacionog uključivanja lokalne zajednice u očuvanje, afirmaciju i unapređenje kulturnih dobara na sopstvenom području. PRIRODNI SISTEMI I RESURSI Šumski fond pogodan za razvoj sportsko-rekreativnog turizma i lovstva;poljoprivredno zemljište pogodno za razvoj poljoprivrede i za povećanje proizvodnje, otkupa, skladištenja i prerade, što bi značilo i šanse za proširenje tržišta, novo zapošljavanje i zadržavanje stanovništva, posebno na ruralnom području;pronalaženje i korišćenje termalnih voda i ispitivanja geotermalnog i hidrogeotermalnih potencijala. Postepeno naselja prelaze sa agrarne na druge vidove ekonomije što se ogleda u zaparloženim njivama i oranicama, i u pretvaranju poljoprivrednog zemljišta u građevinsko;usled krčenja šuma stvarane su obradive površine, tako da se veći šumski kompleksi danas sreću pojedinačno, a delimično i kao park – šume;neadekvatna rekultivacija prostora posle eksploatacije mineralnih sirovina i geoloških građevinskih materijala. STANOVNIŠTVO I MREŽA NASELJA Aktiviranje stanovništva za različite vidove uključivanja u razvoj turizma, pre svega ruralnog, poljoprivrede i očuvanje životne sredine;značaj kulture za razvoj turizma (uključivanja javnog sektora kao nosioca projekta budućeg razvoja, uz ostavljanje dovoljno prostora za angažovanje privatnog sektora) i volja svih koji donose odluke da se povežu svi akteri u oblasti kulture i turizma. uključivanju drugih izvora finansiranja i angažmana u sektoru javnih službi (značajnije povezivanje sa privatnim sektorom, razvoj i uključivanje civilnog sektora), za prevazilaženje postojećih ograničenja kod mreže ostalih objekata javnih službi. Intenziviranje nepovoljnih demografskih trendova kroz pad prirodnog priraštaja, iseljavanja iz seoskih naselja, kao i porast obima divergentne dnevne migracije može da ugrozi razvoj poljoprivrede i turizma;nedovoljna angažovanost struktura koje odlučuju na prepoznavanju značaja kulture za razvoj turizma i uključenje u projekat budućeg razvoja ovog područja. pretnja u prevazilaženju postojećih ograničenja mreže objekata javnih službi, leži u zadržavanju formi i modaliteta organizovanja koje nisu prilagođene osobenostima lokalne zajednice. TURIZAM I PRIVREDNE DELATNOSTI Razvoj turizma, pre svega ruralni, lovni, zdravstveni, izletnički i sportsko rekreativni s obzirom na potencijal u šumskom fondu, životinjskim vrstama, jezerima, rekama i potocima, očuvanoj životnoj sredini, termalnim vodama, antropogenim vrednostima (crkve, arheološka nalazišta, manifestacije) uz mogućnost izrade prepoznatljivog turističkog brenda, kao i formulisanje strateškog marketing plana turizma;razvoj poljoprivrede uslovljen zdravom životnom sredinom i prirodnim pogodnostima (podizanje novih zasada voća, plastenika, staklenika, ekološki „zdrava hrana”, pčelarstvo i dr) razvoj trgovine na malo u funkciji turističke ponude i to sportsko rekreativnog, izletničkog turizma i proizvodnje zdrave hrane. Nedovoljno povezivanje i usklađivanje razvoja turizma, poljoprivrede i različitih usluga;dalja devastacija prostora za razvoj turizma, poljoprivrede i ostalih delatnosti usled neplanske i neodržive gradnje i razvoja, kao i od ekstenzivnog i neplanskog korišćenja prirodnih resursa;gubitak potencijalnog tržišta zbog niskog kvaliteta usluga i zaostajanja za konkurencijom. SAOBRAĆAJ I INFRASTRUKTURNI SISTEMI Značajne mogućnosti za veći udeo železnice u prevozu putnika i roba;razvoj svih saobraćajnih podsistema u funkciji turističko-rekreativnih potencijala područja;očuvanje lokalnih izvorišta i posle izgradnje regionalnog vodovoda;mogućnost realizacije niza akumulacija višenamenskog karaktera (za regulisanje protoka i obezbeđivanje vode za korisnike);intezivno komunalno opremanje urbanog tkiva sa kanalizacionom infrastrukturom prigradskih i gradskog dela naselja;realizacija svih regulacionih objekata akumulacija sa odgovarajućim antierozivnim radovima;potpuna zamena analogne komutacije;dogradnja i rekonstrukcija magistralnih optičkih kablova;nastavak izgradnje merno-regulacionih stanica sa izgradnjom niskopritisne distributivne gasovodne mreže po naseljima;biomasa se pogodnom transformacijom može koristiti za energetske potrebe;regionalno upravljanje otpadom, sa centrima u Vinči i Kaleniću, i sistemsko rešenje reciklaže po evropskim standardima. Stanje životne sredine kao posledica odvijanja saobraćaja na području;nedovoljna finansijska sredstva za realizaciju planiranih ciljeva u oblasti saobraćaja;zastoj u investicijama za kanalizaciju koja bi prikupila i odvele sve upotrebljene gradske vode do lokacije planiranog postrojenja – PPOV;zastoj i usporavanje komunalnog opremanja sekundarnom kanalizacionom infrastrukturom u naseljima;preopterećenje električne mreže;sve strožiji zahtevi zaštite životne okoline i uticaja baznih stanica na okolinu;spori razvoj i modernizacija toplotnih izvora;slaba promocija primene obnovljivih izvora energije;nastavak formiranja rasutih smetlišta na teritoriji opštine. ZAŠTITA ŽIVOTNE SREDINE, ZAŠTITA OD ELEMENTARNIH NEPOGODA I PROSTORA OD INTERESA ZA ODBRANU ZEMLJE Donošenje akcionih planova za sprovođenje usvojene nacionalne strategije zaštite životne sredine i implementiranje u prostorne, urbanističke i sve druge razvojne planove i programe;uspostavljanje monitoringa životne sredine i efikasnije uključivanje javnosti u odlučivanje o zaštiti životne sredine;jačanje javno-privatnog partnerstva na projektima u oblasti zaštite životne sredine;uspostavljanje sistema upravljanja komunalnim otpadom;povećanje stepena geološke istraženosti i proučenosti prostora u pogledu nestabilnosti i seizmičnosti terena;izrada katastra klizišta i hazarda na osnovama GIS tehnologije;prenamena neperspektivnih vojnih kompleksa u adekvatnu civilnu namenu u skladu sa planom. Nedostatak investicija za zaštitu životne sredine;dalji negativan uticaj antropogenog faktora na degradaciju prirodnih uslova i povećanje učestalosti i intenziteta prirodnih nepogoda (klizišta, bujice, poplave itd);neadekvatna rekultivacija prostora posle eksploatacije mineralnih sirovina i geoloških građevinskih materijala;nedostatak sredstava za nove rudnike uglja u cilju praćenja razvoja;nedostatak sredstava za geološka istraživanja;negativni uticaj na životnu sredinu postojećih vojnih kompleksa koji su bombardovani i uništeni od strane NATO-a.

II. PRINCIPI I CILJEVI I OPŠTA KONCEPCIJA PROSTORNOG RAZVOJA PODRUČJA POSEBNE NAMENE

PRINCIPI PROSTORNOG RAZVOJA

Osnovni metodološki pristup u izradi Prostornog plana, kao što je pomenuto, jeste integralni metod koji se zasniva na sledećim principima održivog razvoja:

Princip zaštite prirodnih resursa i prirodnog nasleđa koji podrazumeva adekvatnu zaštitu i održivo korišćenje prirodnih resursa i nasleđa, na način da oni doprinose pravilnoj uravnoteženosti ekosistema, atraktivnosti prostora, kao i povećanju njihove estetske i rekreacione vrednosti. Strategije za upravljanje vodnim resursima treba da uključe zaštitu površinskih i podzemnih voda, monitoring korišćenja đubriva i navodnjavanja, tretman otpadnih voda i slično, a u kontekstu šumskih površina izbor vrste drveća, obim itd. Činjenica da se prirodni resursi najvećim delom nalaze u područjima za koja se ne pripremaju urbanistički planovi, ukazuje na značaj Prostornog plana u njihovoj zaštiti i održivom korišćenju;

Princip podsticanja održivog turizma koji podrazumeva razumno i održivo korišćenje razvojnih mogućnosti koje obezbeđuje turizam, posebno u slučaju nerazvijenih područja, pri čemu prednost imaju visokokvalitetni vidovi turizma. Oblici „mekog turizma” koji su brižljivo prilagođeni lokalnim okolnostima, kao što je ekoturizam, nude značajnu mogućnost za dalji razvoj;

Princip povećanja i zaštite fonda kulturnog nasleđa kao razvojnog resursa koji podrazumeva povećanje vrednosti kulturnog nasleđa, kao jedan od najznačajnijih doprinosa ekonomskom razvoju i jačanju identiteta prostora, i to kroz povećanje privlačnosti lokaliteta za investitore, turiste i javnost;

Princip uređenog predela, prema Evropskoj konvenciji o predelu, koji podrazumeva usklađenost građenih i prirodnih struktura prema specifičnostima pojedinih podcelina na ovom području, uz maksimalnu posvećenost održivog korišćenja usluga ekoloških sistema radi dobrobiti lokalnih zajednica i grada u celini;

Princip smanjivanja štetnog uticaja na životnu sredinu koji podrazumeva sagledavanje kvaliteta životne sredine i definisanje planskih rešenja kojima se ona štiti od negativnih uticaja u postplanskom periodu. Pri tome je potrebno bazirati koncept zaštite u cilju prevencije i zaštite od negativnih uticaja koji mogu nastati implementacijom planskih rešenja. Primena principa mora preduprediti ili ublažiti različite vrste štetnih uticaja po životnu sredinu, prvenstveno promovisanjem manje štetnih postupaka u poljoprivredi i šumarstvu, podsticanjem adekvatnih vidova saobraćaja i energetskih sistema, prevencijom industrijskih akcidenata, revitalizacijom područja ugroženih industrijskim zagađenjem; i

Princip održivog razvoja infrastrukture podrazumeva unapređenje saobraćajne dostupnosti i unapređenje tehničkih infrastrukturnih sistema kao faktora korišćenja potencijala i ravnomernijeg razvoja. Pristupačnost važnim tačkama, pre svega objekti turističke atrakcije i slično, treba da obezbedi turistima udobniju i lakšu dostupnost pojedinim odrednicama.

Na osnovu navedenih principa održivog prostornog razvoja utvrđene su sledeće propozicije za zaštitu, uređenje i razvoj posebne namene na ovom području:

Jačanje održivosti, će biti ključno merilo održanja i kvalitetnog razvoja u budućnosti. Unapređivanje identiteta razvijaće se principom prijateljskog odnosa prema prirodi, životnoj sredini, kulturnom nasleđu i tradiciji. Područje izuzetnih odlika Avala i Kosmaj imaju predispozicije da svoj budući razvoj zasnivaju na principu održivosti obzirom da imaju specifično i vredno prirodno i kulturno nasleđe, veoma izraženu raznovrsnost u prirodi, kulturi, specifičnu i još uvek očuvanu tradiciju i još očuvanu životnu sredinu. Samim tim će se očuvati kvalitet prirodnog i kulturnog nasleđa i unaprediće se simbioza između stanovništva i njihovog prirodnog i životnog okruženja.

Jačanje identiteta predstavljaće sve važniji osnov i podršku za razvoj turizma. Posebnu ulogu u tome imaće prirodno i kulturno nasleđe, ali i osobine ruralnih prostora, specifičnog kulturnog i ekonomskog obeležja, sa namerom da se usavrši identitet seoskih naselja kao sastavnih delova celine planskog područja.

Povećanje pristupačnosti područja izuzetnih odlika Avala i Kosmaj, kao jedan od ključnih preduslova za jačanje i obnavljanje veza sa okruženjem.

OPŠTI I OPERATIVNI CILJEVI PROSTORNOG RAZVOJA PODRUČJA POSEBNE NAMENE

Opšti cilj je zaštita, očuvanje, razvoj i uređenje područja izuzetnih odlika Avala i Kosmaja i njihovog okruženja, na način da se obezbedi razvoj turizma, ruralnog područja i lokalnih zajednica, uz postizanje racionalne organizacije i uređenja prostora usklađene prema osnovnoj funkciji zaštite i uređenja prirodnih i kulturno istorijskih vrednosti, uređenog predela kao i očuvane zdrave životne sredine.

Operativni ciljevi razvoja područja izuzetnih odlika Avala i Kosmaj su:

zaštita, održivo plansko korišćenje i prezentacija prirodnih dobara od izuzetnog značaja i nepokretnih kulturnih dobara;

zaštita, planiranje i unapređenje stanja predela;

razvoj turizma i drugih aktivnosti koje doprinose očuvanju prirodnih i kulturnih vrednosti područja;

razvoj obuhvaćenih lokalnih zajednica;

plansko uređenje i kontrola izgradnje naselja, ruralnog područja, turističkih prostora i mesta i koridora državnih puteva,

sanaciji neplanske izgradnje i zona vikend kuća;

zaštita ugroženih i degradiranih područja;

zaštite životne sredine i primene tehnologija koje smanjuju zagađivanje životne sredine i proizvodnju otpada; i

uvođenje korišćenja obnovljivih prirodnih resursa.

ZAŠTITA PRIRODE

Osnovni cilj zaštite prirode jeste zaštita i održivo korišćenje zaštićenih i evidentiranih prirodnih dobara.

Operativni ciljevi zaštite prirode su: očuvanje biodiverziteta i ekosistema; unapređenje turističko-rekreativnih aktivnosti; razvoj tradicionalne poljoprivredne proizvodnje ka proizvodnji zdrave hrane; uspostavljanje odgovarajućih oblika saradnje u okviru mreže zaštićenih područja; uključivanje područja Avala i Kosmaj u evropsku ekološku mrežu NATURA 2000; stroga zaštita i kontrola zaštićenih prirodnih dobara u skladu sa zakonskim odredbama i definisanim režimima zaštite sadržanih u aktima o stavljanju pod zaštitu, a u cilju njihovog očuvanja i unapređenja; ostvarivanje bolje saradnje između staraoca nad prirodnim dobrima i lokalnog stanovništva koja će biti na obostranu korist, i u korist zaštite prirode i životne sredine;

Zadaci upravljanja područjima Avala i Kosmaj, prema ustanovljenoj IUCN – V kategoriji, jesu i: očuvanje skladne interakcije prirode i kulture kroz zaštitu predela i održavanje tradicionalnog korišćenja zemljišta, načina gradnje i društvenih i kulturnih manifestacija; očuvanje diverziteta predela, staništa pridruženih vrsta i ekosistema; mogućnost korišćenja kroz rekreaciju i turizam u skladu sa osnovnim kvalitetima područja; doprinos dobrobiti lokalne zajednice kroz obezbeđenje prirodnih proizvoda i usluga.

ZAŠTITA KULTURNIH DOBARA

Osnovni cilj zaštite kulturnog nasleđa jeste da se kulturno nasleđe artikuliše kao razvojni resurs, zaštiti, uredi i koristi na način koji će doprineti uspostavljanju regionalnog i lokalnog identiteta u skladu sa evropskim standardima zaštite i omogući razvoj održivog turizma.

Operativni ciljevi zaštite kulturnog nasleđa na nivou opšteg tretmana graditeljskog nasleđa jesu:

zaustavljanje dalje degradacije postojećih prostora i fizičke strukture;

stvaranje preduslova da se aktiviraju ekonomski potencijali područja bogatih kulturnim nasleđem;

očuvanje i uređenje najvrednijih primera kulturne baštine; i

definisanje smernica za podizanje kvaliteta životne sredine u prostornim kulturno-istorijskim celinama.

Sa regionalnog aspekta cilj zaštite, uređenja i unapređenja kulturnih dobara je afirmisanje i brižljivo negovanje značenja kulturnog nasleđa, kao temelja nacionalnog identiteta u ekološki vrednom i turistički valorizovanom prirodnom ambijentu, u cilju održivog razvoja na osnovama ekološkog, ekonomskog i društvenog prosperiteta.

TURIZAM

Osnovni cilj je razvoj održivog turizma zasnovan na aktiviranju i očuvanju zaštićenih prirodnih dobara i kulturne baštine kao potencijala za razvoj turizma kao i njeno uključivanje u regionalnu turističku ponudu Beograda i primarne turističke destinacije Šumadijske planine, radi privlačenja što većeg broja turista i sticanja ekonomske dobiti.

Operativni ciljevi razvoja turizma su:

sistematska valorizacija svih prirodnih i kulturnih dobara;

formiranje turističkih centara celina (zona, rejona) i ambijentalnih celina;

razvoj identiteta postojećih turističkih lokacija;

promocija i prodaja turističkog proizvoda uz pomoć novih savremenih metoda;

izgradnja, obnova i modernizacija postojećih smeštajnih kapaciteta;

poboljšanje dostupnosti i pristupa turističkim destinacijama, podrška obnovi infrastrukture, obeležavanju i turističkoj signalizaciji; i

stvaranje boljih uslova za sportsko-rekreativne aktivnosti stanovništva i turista.

PRIRODNI SISTEMI I RESURSI

Osnovni cilj zaštite prirodnih sistema i resursa jeste očuvanje i unapređenja biološke (genetičke, specijske i ekosistemske) i geološke raznovrsnosti.

Operativni ciljevi su:

zaštita i održivo korišćenje prirodnih vrednosti i resursa, kroz efikasnu zaštitu izvorišta vodosnabdevanja, prirodnih i kulturnih dobara, racionalno korišćenje energije;

uspostavljanje i sprovođenje predeonih politika koja ima za cilj zaštitu, upravljanje i planiranje predela donošenjem posebnih mera;

uspostavljanje procedura za uključivanje najšire javnosti, lokalnih i regionalnih vlasti, kao i drugih strana koje su zainteresovane za određivanje i primenjivanje predeonih politika;

usklađivanje ljudskih aktivnosti, ekonomskih i društvenih razvojnih planova, programa, osnova i projekata sa održivim korišćenjem obnovljivih i neobnovljivih prirodnih resursa i dugoročnim očuvanjem prirodnih ekosistema i prirodne ravnoteže;

održavanje, obnavljanje i korišćenje šuma tako da se očuva i poveća njihova vrednost i opštekorisne funkcije, obezbedi trajnost i zaštita i stalno povećanje prirasta i prinosa;

podizanje nivoa svesti stanovnika ovog područja, privatnih organizacija i nadležnih organa vlasti, o vrednostima predela;

dobijanje nagrade za predeo Saveta Evrope, kao posebno odlikovanje koje se može dodeliti lokalnim i regionalnim vlastima i njihovim grupacijama koje su uvele, kao deo predeone politike, politiku ili mere zaštite, upravljanja i/ili planiranja njihovih predela, a koje su se pokazale trajno delotvorne, te zato mogu služiti kao primer drugim teritorijalnim vlastima u Evropi;

utvrđivanje i praćenje stanja prirodnih vrednosti;

unapređenje stanja narušenih delova prirode i predela;

plansko i održivo gazdovanje prirodnim resursima (plansko korišćenje, unapređenje i zaštita) uz poštovanje principa multifunkcionalnosti;

obnavljanje postojećih izdanačkih šuma putem konverzije i podizanje visokih sastojina;

intenzivno negovanje postojećih šuma i zaštita šumskog fonda od nelegalne seče, štetočina, insekata, biljnih bolesti, požara;

primena mera savremene nege šuma, uz favorizovanje i afirmisanje njihovih izletničko rekreativnih funkcija;

podizanje novih šumskih površina;

uređenje vodotoka kao važnih elemenata karaktera predela i očuvanja biodiverziteta ovog tipa karaktera predela i zaštita voda, primenom tehnoloških, vodoprivrednih i biološko-ekoloških mera;

zaštita poljoprivrednog zemljišta od nenamenskog korišćenja i širenja stihijske vikend i druge izgradnje; i

stvaranje uslova za potpunu informisanost o svim rezervama mineralnih sirovina na teritoriji Prostornog plana;

stimulisanje detaljnih geoloških istraživanja i otvaranja malih pogona za eksploataciju, pre svega geoloških građevinskih materijala (krečnjaka);

sprečavanje neplanskog korišćenja podzemnih voda.

DEMOGRAFSKO-SOCIJALNI ASPEKT RAZVOJA I MREŽA NASELJA

Osnovni cilj demografsko-socijalnog aspekta razvoja i mreže naselja jeste razvoj mreže naselja u sklopu aglomeracionog sistema Beograda i jačanje funkcijskih veza sa Beogradom i susednim opštinama.

Operativni ciljevi demografsko-socijalnog aspekta razvoja i mreže naselja jesu:

edukacija stanovništva kroz različite programe i aranžmane, prvenstveno u oblasti razvoja turizma;

usporavanje i zaustavljanje negativnih demografskih procesa u cilju zaustavljanja gašenja seoskih ekonomija;

unapređenje kvaliteta radne snage i životnih uslova;

smanjenje emigracije mlađeg i visokoobrazovanog stanovništva i povratak dela stanovništva koje se odselilo sa ovih područja;

razvijanje područja u skladu sa potrebama lokalnih zajednica i gradskih opština;

razvoj i unapređenja naselja u funkciji razvoja turističke destinacije i povezivanja sa okolnim područjima; i

revitalizacija ruralnih područja.

Oblast kulture i javne službe

u kontekstu razvoja i unapređenja turizma

Osnovni cilj razvoja javnih službi jeste poboljšanje kvaliteta življenja kroz podizanje kvaliteta usluga i dostupnosti javnih službi, uz iskorišćenje potencijala i pogodnosti lokalne zajednice, kao i njenih vrednih i privlačnih resursa i razvojnih mogućnosti.

Operativni ciljevi razvoja javnih službi jesu:

obezbeđivanje bolje dostupnosti kulturnih dobara, aktivnosti i stvaralaštva kroz funkcionalno primeren prostorni razmeštaj institucija kulture na svim nivoima (kroz decentralizaciju zasnovanu na povezivanju i saradnji ustanova od državnog/elitnog značaja sa ustanovama i akterima kulture lokalnih centara; razmena programa, različite forme gostovanja i putujućih izložbi i predstava, organizovanje specijalizovanih programa za omladinu, organizovanje dečijih klubova i slično);

podsticanje sponzorisanja, donatorstva i zadužbinarstva u kulturi;

nastavak i jačanje podrške alternativnim i neformalnim programima i aktivnostima u oblasti kulture koji definišu osobeni kulturni identitet predmetnog prostora u regionalnim razmerama;

podizanje nivoa kvaliteta objekata javnih službi u svim naseljima, zasnovanog prvenstveno na rekonstrukciji, adaptaciji i sanaciji postojećih, ali i na izgradnji novih objekata pratećih sadržaja, u cilju povećanja dostupnosti javnih službi građanima u svim delovima prostornog plana; i

razvoj sporta i rekreacije na način koji će pomoći demografskoj revitalizaciji ruralnog područja grada Beograda u gradskim opštinama Voždovac, Sopot, Mladenovac i Barajevo.

PRIVREDNE DELATNOSTI

Poljoprivreda

Osnovni cilj razvoja poljoprivrede u području posebne namene je očuvanje i korišćenje poljoprivrednih površina za proizvodnje zdravstveno bezbedne hrane koja se proizvodi bez hemikalija i ugrožavanja životne sredine. Proizvodnja organske hrane, lekovitog i aromatičnog bilja, meda i drugih proizvoda sa geografskim poreklom, predstavljaju dobar osnov za komplementarnost poljoprivrede i turizma i ugostiteljstva.

Operativni ciljevi razvoja poljoprivrede jesu:

razvijanje poljoprivredne proizvodnje na principima održivosti iz ekoloških i ekonomskih, kao i socioloških razloga: zaustavljanja depopulizacije, razvoja turizma i dr;

uspostavljanje sistema ekološke/organske poljoprivrede, proizvodnje lekovitog i aromatičnog bilja, uz izgradnju kapaciteta za proizvodnju organske hrane i zasada lekovitog, aromatičnog bilja;

očuvanje prirodne, kulturne i tradicionalne vrednosti ruralnih prostora prilagođavanjem poljoprivredne proizvodnje kriterijumima ekološki održivog i uređenog predela;

primena agrotehničkih mere kojima se ne ugrožava životna sredina i zdravstvena bezbednost i kvalitet hrane;

definisnje zone organske (ratarsko-stočarsko-voćarske) proizvodnje poljoprivrednih proizvoda sa etiketom „zdrave hrane” i stvoriti prepoznatljive slike delova regionalne specijalizacije poljoprivrede;

usklađivanje voćarske proizvodnje i povećanja površina pod voćnjacima sa prirodnim potencijalima;

usklađivanje postojećih potencijala za intenziviranje stočarske proizvodnje sa prirodnim resursima;

uspostavljanje odgovarajućeg stepena koordinacije i kombinovanog razvoja poljoprivrede i drugih delatnosti na selu.

Obezbeđenje potrebnih količina poljoprivrednih proizvoda treba da zadovolji lokalno tržište i da poljoprivredne funkcije poveže sa razvojem ekoturizma.

Trgovina

Osnovni cilj razvoja trgovine jeste povećanje pristupačnosti i razvoj pratećih aktivnosti usklađen sa potrebama turizma.

Operativni ciljevi razvoja trgovine su sledeći:

razvoj trgovine zasnivati na formiranju mreže objekata i stvaranju ponude koja će, pored zadovoljenja potreba stanovništva, omogućiti i snabdevanje posetilaca i turista na mikro, mezo i makro nivou;

ravnomerniji razmeštaj usluga i približavanje korisnicima;

infrastrukturno opremanje lokacija za razvoj trgovine na malo na prostoru gde je moguće obezbediti kontakt sa saobraćajnicama višeg ranga ili pratećim saobraćajnicama; i

revitalizacija starih jezgara malih naselja u cilju oživljavanja trgovine i turizma kao ključnih delatnosti njihovog održanja.

Industrija

Za održivi razvoj turizma naročito u delovima koji su označeni sa velikim prirodnim i predeonim karakteristikama osnovni cilj razvoja znači ograničavanje industrijske proizvodnje koja bi mogla da ugrozi životnu sredinu.

Operativni ciljevi razvoja trgovine su:

stimulisanje proizvodnje iz domena čistih tehnologija, pre svega prehrambrene proizvodnja zdrave hrane; i

preusmeravanje na novu, savremeniju proizvodno-programsku strukturu i uvođenje nove tehnologije sa orijentacijom na ekološki i tehnološki viši novo obrade.

SAOBRAĆAJ I INFRASTRUKTURNI SISTEMI

Saobraćaj i saobraćajna infrastruktura

Osnovni cilj razvoja saobraćaja i saobraćajne infrastrukture jeste razvoj, rehabilitacija, revitalizacija i rekonstrukcija saobraćajne infrastrukture (putna, železnička), u cilju što boljeg povezivanja sa gradom Beogradom, naselja unutar obuhvaćene teritorije, prirodnih dobara i postojećih i planiranih turističkih destinacija.

Operativni ciljevi razvoja saobraćaja i saobraćajne infrastrukture podrazumevaju sledeće:

razvoj ostalih vidova saobraćaja u funkciji turističkih i rekreativnih kretanja pre svih biciklistički i pešački saobraćaj;

usaglašavanje i standardizacija svih tehničkih elemenata putne mreže u skladu sa odgovarajućim rangom u državnoj putnoj mreži;

povećanje nivoa saobraćajnih usluga svih vidova, a posebno železničkog saobraćaja, i to naročito u pogledu zaštite životne sredine i drugih prirodnih dobara;

razvoj, revitalizacija i rehabilitacija postojećih vidova javnog prevoza i veći udeo železničkog saobraćaja u sistemu javnog gradsko-prigradskog prevoza putnika;

povećanje nivoa usluge celokupnog saobraćajnog sistema; i

povećanje nivoa bezbednosti svih učesnika u saobraćaju.

Vodoprivredna infrastruktura

Vodosnabdevanje

Osnovni cilj snabdevanja vodom jeste obezbeđenje pitkom vodom svih naselja i potrošača, po principu redovnosti, higijenske bezbednosti, smanjenja gubitaka i higijenske bezbednosti održivog korišćenja svih lokalnih kapaciteta i izvorišta.

Operativni ciljevi snabdevanja vodom za piće jesu:

dovođenje vode na ovaj prostor iz beogradskog vodovodnog sistema, dovršavanjem izgradnje regionalnog vodovoda „Makiš –Mladenovac”;

zaštita lokalnih izvorišta i svih pojedinačnih izvora; i

opremanje prostora infrastrukture u budućim atraktivnim zonama.

Odvođenje i tretman otpadnih voda

Osnovni cilj razvoja sistema za odvođenje i tretman otpadnih i kišnih voda jeste njihovo odvođenje organizovanim kanalizacionim sistemima sa povećanjem pristupačnosti mreže kanalizacije svim stanovnicima i korisnicima prostora.

Operativni ciljevi razvoja sistema za odvođenje i tretman otpadnih voda jesu:

izgradnja centralnih postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda većih naselja i lokalnih postrojenja za manja naselja;

uvođenje vodonepropusnih septičkih jama za pojedinačne objekte; i

izgradnja kanalizacionih sistema po separacionom sistemu za naselja: Barajevo, Mladenovac, Sopot, Beli Potok, Jajinci, Kumodraž veći deo prostora, Pinosava, Rakovica selo, Ripanj i Zuce.

Uređenje vodotoka

Osnovni cilj uređenja vodotoka jeste uređenje, korišćenje i zaštita vodnih resursa od zagađenja kao i zaštita od poplava.

Operativni ciljevi uređenja vodotoka jesu:

uređenje i regulisanje vodotokova koje se sprovode linijskim zaštitnim sistemom (pasivne mere), izgradnjom akumulacija i retenzija kojima se utiče na smanjenje poplavnih talasa (aktivne mere); i

uvođenje antierozivne zaštite i uređenje slivova.

Energetska infrastruktura

Elektroenergetska mreža i postrojenja

Osnovni cilj razvoja elektroenergetske mreže i postrojenja jeste obezbeđenje kvalitetne i sigurne isporuke električne energije diktiranu potrošnjom u narednom periodu za sve potrošače na predmetnom području.

Operativni ciljevi razvoja elektroenergetske mreže i postrojenja su:

efikasno održavanje elektroenergetske mreže i transformatorskih stanica;

definisanje koridora i zaštitnih pojasa za sve postojeće i planirane prenosne dalekovode, distributivne dalekovode i trafo stanice;

povećanje energetske efikasnosti kod proizvodnje, prenosa, distribucije i potrošnje energije, uz primenu neophodnih standarda;

blagovremena izgradnja elektroenergetskih kapaciteta prema usvojenoj koncepciji razvoja;

izgradnja novih TS 110(35)/10 kV kao i povećanje kapaciteta postojećih TS 110(35)/10 kV radi razvoja distributivne mreže sa pripadajućim vodovima 10 i 1 kV;

povećana stabilnost i pouzdanost elektroenergetskih objekata;

povećanje postojećih kapaciteta omogućava nesmetano priključenje novih kupaca na mrežu;

znatno smanjenje broja i vremena trajanja kvarova;

smanjenje tehničkih i ne tehničkih gubitaka;

smanjenje troškova ekspoloatacije i održavanja ugradnjom opreme i materijala i primena novih tehnoloških rešenja;

– u naseljima, turističkim i rekreacionim punktovima izgraditi kvalitetnu spoljnu rasvetu po zahtevima javnog komunalnog preduzeća javnog osvetljenja;

izgradnja elektroenergetske mreže u režimima zaštite, mora biti prilagođena i diktirana istim.

Telekomunikaciona mreža i postrojenja

Osnovni cilj razvoja telekomunikacione mreže i postrojenja jeste dalji razvoj i modernizacija postojećih telekomunikacionih mreža i objekata, kao i razvoj savremenih i novih telekomunikacionih sistema i usluga.

Operativni ciljevi razvoja telekomunikacione mreže i postrojenja jesu:

ubrzanje fiksno – mobilne konvergencije sa ciljem racionalizacije mrežne infrastrukture i smanjenja OPEH-a;

pružanje multimedijalnih usluga (Pay TV i IP TV);

kontinuirano razvijanje i unapređenje servisnih profila i paketa usluga za sve segmente društva (rezidencijalni i poslovni korisnici);

uvođenje novih tehnologija i mrežnih arhitektura sledeće generacije (NGN – Next Generation Network);

društveno odgovorno poslovanje i podrška projektima koji su od šireg društvenog značaja (elektronska uprava, podrška obrazovnim i drugim državnim institucijama);

progresivno razvijanje novih/savremenih sistema telekomunikacija kojima će se značajno podići nivo postojećih urbanih i ostalih struktura i ostvariti veća efikasnost u privrednim i uslužnim aktivnostima;

realizacija širokopojasnih servisa (korišćenjem tehnologija ADSL2+, SHDSL ATM, VDSL itd);

realizacija „triple play” servisa (POTS, pristup internetu sa većim protokom, distribucija TV programa i filmova, interaktivne igre);

ravnomerna pokrivenost svih delova teritorije telekomunikacionom mrežom;

transformacija i modernizacija postojećih telekomunikacionih jedinica;

digitalizacija telefonskih centrala; i

razvijanje i širenje mreže optičkih kablova.

Sistem daljinskog grejanja

Osnovni cilj razvoja sistema daljinskog grejanja jeste redovno snabdevanje toplotnom energijom postojećih potrošača.

Operativni ciljevi razvoja sistema daljinskog grejanja jesu:

izgradnja toplovodne magistrale duž Bulevara oslobođenja; i

rad na energetskoj efikasnosti.

Sistem snabdevanja prirodnim gasom

Osnovni cilj razvoja sistema snadbevanja prirodnim gasom jeste započinjanje gasifikacije područja i izgradnja elemenata gasne mreže uz unapređivanje životne i prirodne sredine.

Operativni ciljevi razvoja sistema snabdevanja prirodnim gasom su:

gasifikacija izgradnjom niskopritisne distributivne gasovodne mreže za široku potrošnju i merno-regulacionih stanica sa priključnim gradskim gasovodima po makro celinama;

izgradnja GMRS „Zuce” uz postojeći magistralni gasovod MG-07;

početak gasifikacije opštine Ripanj.

Obnovljivi izvori energije

Osnovni cilj korišćenja obnovljivih izvora energije jeste intenziviranje istraživanja svih obnovljivih energetskih potencijala u cilju pronalaženja novih rezervi i njihovog efikasnog korišćenja.

Operativni ciljevi korišćenja obnovljivih izvora energije jesu:

promovisanje korišćenja obnovljivih izvora energije, kao dopunu konvencionalnim energentima i primenu principa energetske efikasnosti radi očuvanja prirodnih resursa i zaštite životne sredine; i

utvrđivanje kriterijuma za izbor lokacija.

Komunalna infrastruktura

Osnovni cilj razvoja komunalne infrastrukture jeste pružanje adekvatnih komunalnih usluga svim korisnicima, formiranjem održivih, integralnih sistema, uz uvažavanje specifičnosti područja posebne namene.

Operativni ciljevi razvoja komunalne infrastrukture jesu:

modernizacija i proširenje kapaciteta komunalnih usluga;

izgradnja regionalnih centara za upravljanje otpadom (u Kaleniću za Kolubarski i u Vinči za Beogradski region) i uspostavljanje održivih sistema sakupljanja i tretmana otpada u okviru ovih regiona;

smanjenje količine otpada, afirmacija i podsticanje reciklaže i ponovnog iskorišćenja otpada radi očuvanja prirodnih resursa i životne sredine;

integralno upravljanje posebnim tokovima otpada; i

ravnomerna pokrivenost predmetnog područja mrežama pijaca i groblja.

ZAŠTITA ŽIVOTNE SREDINE

Osnovni cilj je zaštita i unapređenje životne sredine kao osnove održivog prostornog razvoja područja posebne namene Avala – Kosmaj.

Operativni ciljevi zaštite životne sredine su:

jačanje sistema zaštite životne sredine preduzimanjem preventivnih mera, mera za smanjenje zagađenja vazduha, vode i zemljišta, smanjenje buke, povećanje energetske efikasnosti, korišćenje obnovljivih izvora energije u javnom i privatnom sektoru;

realizacija katastra zagađivača i uspostavljanje sistema redovnog monitoringa;

razvijanje i unapređenje sistema upravljanja otpadom u skladu sa Strategijom upravljanja otpadom za period 2010-2019. godine („Službeni glasnik RSˮ, broj 29/10) i planovima upravljanja otpadom;

saniranje stanja najugroženijih prostora na planskom području sa aspekta zaštite životne sredine;

uravnoteženo korišćenje prostora sa stanovišta zaštite životne sredine i obezbeđenje uslova za očuvanje i adekvatno gazdovanje prirodnim bogatstvima;

racionalno i kontrolisano korišćenje građevinskog zemljišta;

razvoj naučno-istraživačkih aktivnosti u funkciji zaštite životne sredine;

obezbeđenje kontrole sprovođenja režima i mera zaštite definisanih u cilju očuvanja, unapređenja i zaštite biološke, geološke i predeone raznovrsnosti, i zaštite posebnih prirodnih i kulturnih vrednosti; i

povećanje obima investicija za zaštitu životne sredine, razvijanje i jačanje nivoa ekološke svesti, razvoj sistema informisanja i obrazovanja stanovništva o problemima zaštite životne sredine, uz obezbeđenje učešća javnosti u donošenje odluka koje mogu imati uticaja na kvalitet životne sredine.

ZAŠTITA OD ELEMENTARNIH NEPOGODA – SEIZMIKA, KLIZIŠTA, POPLAVE I VISOK NIVO PODZEMNE VODE

Osnovni cilj zaštite od elementarnih nepogoda jeste integralno upravljanje prirodnim uslovima kao faktorom nastanka prirodnih hazarda, što je i osnova za obezbeđenje uslova za efikasan prostorni razvoj, očuvanje ljudskih života i materijalnih dobara i definisanje rizika i prognoza potencijalnih šteta usled prirodnih nepogoda.

U tom smislu, neophodno je stvoriti dobro organizovane i opremljene službe koje će moći uspešno da rade na prevenciji, kao i na odbrani i otklanjanju posledica, ukoliko se one jave.

Operativni ciljevi zaštite od prirodnih nepogoda (zemljotresi, klizišta, bujice i poplave):

uspostavljanje i jačanje sistema za upravljanje seizmičkim rizikom;

izrada makroseizmičke i mikroseizmičke reonizacije (u skladu sa EC-8);

aseizmičko upravljanje fondom postojećih objekata i infrastrukture;

uspostavljanje i strogo poštovanje standarda, kriterijuma i normativa za gradnju i održavanje svih objekata u cilju zaštite od klizišta definisanih zakonom;

izrada katastra klizišta i nestabilnih delova terena sa procenom hazarda i rizika;

sprovođenje mera prevencije, pripravnosti i odgovora na prirodne nepogode na svim nivoima (od preduzeća i opštinskih organa do Republike Srbije);

institucionalno, organizaciono i kadrovsko jačanje sistema odbrane od prirodnih nepogoda;

obnova i unapređenje degradiranih prirodnih uslova usled manifestacije prirodne nepogode.

ZAŠTITA PROSTORA OD POŽARA

Osnovni cilj zaštite od požara je da se na svim nivoima i u svim fazama planiranja definiše prihvatljiv nivo rizika od požara, primenom najpovoljnijih privrednih, tehničkih, tehnoloških, ekonomskih i drugih mera za zaštitu od požara.

Operativni ciljevi zaštite od požara jesu:

sprečavanje nastanka rizika od požara sistemom preventivnih, organizacionih i drugih mera i instrumenata;

smanjivanje posledica od požara na prihvatljiv nivo, definisanjem mera zaštite od požara, koji može zahvatiti šire područje (šumski požari); i

izrada plana preventivnih mera zaštite od požara.

ZAŠTITA PROSTORA OD INTERESA ZA ODBRANU ZEMLJE

Opšti ciljevi uređenja prostora sa aspekta odbrane zemlje je obezbeđenje uslova za optimalni mirnodopski razvoj predmetnog područja i aktiviranje privrednih potencijala, uz istovremeno nesmetano funkcionisanje postojećih perspektivnih kompleksa od posebnog značaja za odbranu zemlje i aktiviranje vojnih potencijala odnosno objekata i kompleksa Vojske Srbije koji su predviđeni za otuđenje i prenamenu.

Operativni ciljevi u oblasti odbrane zemlje su da se perspektivni vojni kompleksi tretiraju kao površina posebne namene, sa svojom zonom zaštite, a da se za neperspektivne komplekse odrede adekvatne druge namene.

OPŠTA KONCEPCIJA I PROPOZICIJE PROSTORNOG RAZVOJA PODRUČJA POSEBNE NAMENE

Područje obuhvaćeno ovim Prostornim planom zahvata 452,2 km2 i sadrži seriju elemenata od kojih je deo pod zaštitom kulturnih vrednosti, a deo pod zaštitom prirode (Avala i Kosmaj). Ovi elementi su danas u nepovezanom i neuređenom stanju te ne predstavljaju posebnu atrakciju za turiste odnosno nemaju jasno ispoljen identitet. Osnovna koncepcijska ideja zasnovana je na regionalnoj osovini starog Kragujevačkog puta duž kojeg se nalaze sve kulturne, istorijske i prirodne vrednosti na ovom području, i koje se dalje nadovezuju na kulturne i istorijske vrednosti Beograda, Zemuna, Sremskih Karlovaca do Novog Sada na severu, odnosno Topole, Kragujevca i Aranđelovca ka jugu, uz istovremeno povezivanje prirodnih zaštićenih celina Avale, Kosmaja i dalje u pravcu Rudnika, Bukulje i Venčaca.

Duž ove osovine moguće je identifikovati nekoliko prirodno-funkcionalnih celina na makro, mezo i mikro-nivou.

Na mikro-nivou se nalaze tačke i objekti sa neposrednim okruženjem od kojih se polazi u artikulisanju prostorno-funkcionalne koncepcije ovog područja. To su objekti ili mali prostori koji predstavljaju potencijal za razvoj turizma uz rekreaciju i koji mogu, ukoliko su uređeni i povezani da omoguće građanima grada Beograda, kao i gradova i opština u okruženju pa i šire, da se odmaraju, rekreiraju, koriste prirodna i duhovna bogatstva, edukuju pa i posluju (zapošljavanje). Radi se o sledećim mikro elementima (od severa ka jugu):

Spomen park Jajinci;

Stepina kuća u selu Kumodraž;

Sunčev gaj;

objekti i male celine na Avali;

Šuplja stena;

Bela Reka;

Trešnja;

Ripanj-tunelsko okruženje;

vidikovci i tačke u Guberevačkim šumama;

restorani i hoteli u Guberevačkim šumama;

tačke i kulturni događaji u Sopotu;

vidikovci i tačke na Kosmaju;

manastiri na Kosmaju;

nekadašnja Koraćička banja;

seoska naselja u kojima postoji potencijal za razvoj ruralnog turizma (Zuce, Popović, Koraćica, Velika Ivanča i dr);

ostale potencijalne tačke.

Navedene tačke moguće je grupisati na mezo-nivou u seriju manjih celina koje imaju poseban identitet odnosno potencijal za organizovano uređenje i dopunu adekvatnim sadržajima kako bi postali zanimljivi za posebne oblike turizma i rekreacije. Sa stanovišta ove koncepcije moguće je definisati sledeće manje celine:

Celina Spomen park Jajinci sa Sunčevim gajem i centrom u Kumodraž selu;

Celina Avala povezana sa budućim centrom duž autoputa i Šupljom stenom;

Celina Bela Reka;

Celina Trešnja;

Celina Ripanjski tunel;

Celina Guberevačke šume;

Celina šuma na Kosmaju;

Celina Koraćica-Selters;

Ostale celine.

Pored ovih celina sa potencijalom za razvoj turizma na ovom području se nalazi i niz manjih i većih seoskih i poluurbanih naselja sa svojim građevinskim područjem i različitim stepenom usluga koje mogu da pruže stanovnicima i turistima.

Navedene manje celine sadrže određene zajedničke karakteristike koje se razlikuju u geografskom i funkcionalnom smislu te ih je moguće grupisati u tri makro-celine:

A. Makro-celina Avala;

B. Makro-celina Guberevačke šume;

V. Makro-celina Kosmaj.

Planska koncepcija je da ove tri makro-celine budu dalje urbanistički razrađene kako bi se definisala upotreba zemljišta, principi i pravila uređenja i građenja, i detalji infrastrukture.

Ove tri makro celine imaće dve kontaktne tačke. Kontaktnu tačku između makro-celina Avala – Guberevačke šume će predstavljati naselje Ripanj, a kontaktnu tačku između makro-celina Guberevačke šume-Kosmaj predstavljaće opštinski centar Sopot. Ova dva naselja imaće ulogu povezivanja, servisiranja, informisanja i generalnog marketinga turističke ponude na ovom području. Ostala naselja, od Zuca do Velike Ivanče, prema svojim specifičnim potencijalima mogu da se uključe u turističku ponudu na ovom području, razvijajući posebne oblike ruralnog turizma povezano sa drugim aktivnostima (poljoprivreda, vinogradarstvo, šumarstvo, lov, zanatstvo i dr).

Navedene celine sva tri nivoa biće povezane odgovarajućim mrežama saobraćajne i druge infrastrukture. Okosnicu čini put od Jajinaca, pored Avale, Trešnje, Ralje, Sopota ka Mladenovcu. Na ovaj put, turističkog karaktera ostvariće se veze u pravcu svake od tri makro-celine a unutar njih ka svakoj od mezo-celina, povezujući u njima i pojedine mikro-celine. Saobraćajna mreža će se uglavnom držati postojećih trasa uz aktivnosti modernizacije i manje intervencije povezivanja novom trasom gde je to neophodno.

Pored putnog saobraćaja na kome će važnu ulogu imati javni saobraćaj prilagođen potrebama turista, moguće je iskoristiti postojeće trase železnice za realizaciju turističke železnice koja bi iz pravca Rakovice povezala Ripanj, Sopot u pravcu Mladenovca, dakle ona naselja koja će imati ulogu centra na ovom području.

Na kraju, od posebnog značaja će biti i razvoj biciklističkog saobraćaja od Sremačke šume, preko Guberevačke šume, Trešnje, Avale do Sunčevog gaja, radi čega će režim saobraćaja na putnim pravcima biti prilagođen biciklistima.

Ostala infrastruktura će biti u koordinaciji sa saobraćajnom infrastrukturom gde je to moguće uz manje intervencije u drugim pravcima kako bi se obezbedili uslovi za razvoj kvalitetnog turizma i rekreacije.

Priroda i spomenici kulture biće uređeni prema uslovima zaštite na celinama Avale, Guberevačkih šuma i Kosmaja kao zaštićenih celina 3. režimu zaštite, a na osnovu uslova Zavoda za zaštitu prirode Srbije. Ostale aktivnosti, izvan zaštićenih područja biće razvijane u skladu sa urbanističkim planovima, u onoj meri u kojoj neće narušiti opšti turistički karakter ovog područja (poljoprivreda, vinogradarstvo, šumarstvo, lov, mala industrija, zanatstvo, javne službe, sport, rekreacija).

Ostvarenje ove planske koncepcije zahteva posebnu institucionalnu opremljenost odnosno programirane aktivnosti koje će preduzimati pre svega gradske opštine Voždovac, Sopot, Mladenovac i Barajevo za delove teritorije pod njihovom jurisdikcijom. Značaj i veličina ove koncepcije zahteva i angažovanje grada Beograda u koordinaciji sa navedenim gradskim opštinama kao i institucijama grada u oblasti turizma i dr. Od posebnog značaja će biti programiranje ostvarenja ovog plana odnosno definisanje prioriteta, finansijskih sredstava, dinamike i nosilaca realizacije programa. Naselja Ripanj i Sopot će u tome imati posebnu ulogu i odgovornost, u kooperaciji sa drugim opštinskim centrima.

Takođe, od posebnog značaja predstavljaće i formiranje tranzitno-turističkog centra „Avala” na Evrokoridoru X, odnosno autoput E-75 (Strategija razvoja turizma Beograda) koji bi Avalu dodatno pretvorio u privlačno turističko područje. Na inicijativu opštine Voždovac urađen je projekat koji je kategorisan kao projekat od nacionalnog interesa, a usvajanje od strane nadležnih institucija predstavlja preduslov za njegovo privođenje nameni. Projekat je zasnovan na mogućnostima prostora, potreba putnika u tranzitu, interesa građana Beograda za rekreacijom, kao i interesa lokalnih sela u okruženju i predviđa moguće atraktivno turističko-rekreativne i turističko-izletničke sadržaje.

Projektom su predviđeni sledeći sadržaji:

Etno kompleks Srbije;

Autokamp Avala;

Termo-akvatički kompleks za potrebe rekreacije;

Omladinski prihvatni centar;

Kompleks „Čarapićev Brest” sa sportsko zabavnim centrom;

Turistička stajališta regionalne železnice u Belom Potoku i Bubanj potoku;

Turističko-apartmanski kompleks sa vezom na dečje odmaralište na Šupljoj steni;

Turistička biciklistička transferzala od Ade Ciganlije, preko Topčidera, Jelezovačkim potokom do Spomen parka Jajinci i tranzitno-turističkog centra „Avalaˮ.

U tu svrhu potrebno je da se završi deo obilaznice od Orlovače do autoputa Beograd – Niš, ali i servisni put, paralelan sa autoputem, koji bi prolazio ispod obilaznice. Takođe, neophodno je uraditi kanalizaciju, sanirati močvarne terene i regulisati Zavojničku reku i uraditi neophodnu plansku urbanističku dokumentaciju uz potrebne saglasnosti.

REGIONALNI ASPEKT RAZVOJA PODRUČJA POSEBNE NAMENE I FUNKCIONALNE VEZE I MEĐUODNOSI SA OKRUŽENJEM

Regionalni aspekt područja Avala – Kosmaj ispoljava se u dva osnovna vida posebne namene:

1. zaštita i uređenje prirode i predela; i

2. turizma.

Oba vida u perspektivi dobijaju poseban značaj kako za grad Beograd tako i za šire okruženje.

Zaštita i uređenje prirode i predela na ovom području je, prema kriterijumima zaštite prirode u Srbiji i prema rešenjima PPRS, klasifikovana na nivou lokalnog značaja, imajući pre svega u vidu zaštićena dobra treće kategorije zaštite Avale i Kosmaja kao predela izuzetnih odlika. Iako su od lokalnog značaja obe niskoplaninske celine ulaze u ukupni bilans zaštićenih područja na teritoriji Republike Srbije, koje bi do 2020. godine trebalo da dosegne 12% ukupne teritorije i u uspostavljanje nacionalne ekonomske mreže i identifikaciju područja za evropsku ekološku mrežu NATURA 2000 (do 20% ukupne teritorije Srbije). Prema PPRS zaštićena područja će biti najvećim delom prostorno uključena u površine ekološki značajnih područja, odnosno u područje evropske ekološke mreže NATURA 2000. Utoliko Avala (489,13 ha) i Kosmaj (3514,50 ha) dobijaju i širi regionalni značaj uz mogućnost aktiviranja interesa na okolnom području, pre svega na istoku i jugu (grad Smederevo, opštine Smederevska Palanka, Topola i Aranđelovac) i koordinacije u oblasti zaštite prirode kao i onih aktivnosti koje su u harmoniji sa prirodom.

Predeo heterogen po osnovnim svojstvima, sa dve niske planine šumadijske grede, ima regionalni značaj utoliko što zahteva povezivanje i uređenje u koordinaciji sa opštinama koje se graniče sa gradom Beogradom i koje imaju iste osobine predela u odnosu na prirodne elemente kao i elemente graditeljskog karaktera. Ovo će svakako zahtevati dodatna istraživanja u saradnji grada Beograda sa opštinama (grad Smederevo, Smederevska Palanka i Topola) u okruženju radi preciznije karakterizacije predela.

Shvatajući zaštićeno prirodno dobro kao resurs za razvoj, ovo područje sa dve niske planine ima sve predispozicije za razvoj turizma i rekreacije na nivou širem od lokalnog. Grad Beograd ima kategoriju teritorije međunarodnog turističkog značaja, što znači da svi elementi turističkog sistema grada Beograda treba da budu aktivirani na odgovarajući način i na odgovarajućem nivou prezentacije, koji će jačati atraktivnost grada Beograda i kao jedne od evropskih metropola. Avala i Kosmaj, zajedno sa ostalim elementima zaštićenog prirodnog i kulturnog dobra u granicama ovog prostornog plana, postaju konkurentni u širem regionalnom okviru za razvoj specifičnih oblika turizma. I ovo takođe zahteva odgovarajući oblik saradnje grada Beograda i gradskih opština Mladenovac, Sopot, Barajevo i Voždovac sa gradom Smederevom i opštinama Smederevska Palanka, Topola i Aranđelovac, oko povezivanja turističke ponude i programa na teritorijama ovih lokalnih zajednica. Pošto su ove opštine dominantno brdsko-ravničarskog karaktera, izuzev opštine Topola koja zahvata i deo planine Rudnik, Avala i Kosmaj i ostali elementi turističke ponude na ovom području (šuma, voda, selo, banja/welness, rekreacija ili zanati) mogu da privuku znatno veći broj turista iz regionalnog okruženja od dosadašnjeg. Osovinu regionalnog povezivanja čini nekadašnji Kragujevački put, od Trga Dimitrija Tucovića u Beogradu preko Mladenovca i Topole do Kragujevca, odnosno i Aranđelovca u pravcu Bukulje i Venčaca. U širem smislu ovaj put ima nastavak preko Zemuna u pravcu Sremskih Karlovaca i Novog Sada, na taj način povezujući ključne tačke srpske istorije i kulture, najatraktivnije za razvoj organizovanog turizma na regionalnoj osnovi. Odgovarajući oblik institucionalnog povezivanja na interregionalnoj saradnji u oblasti turizma je za ovo neophodan. U tom pogledu i iskustva sličnih gradova u Evropi mogu da budu od posebnog značaja (Beč i Bečka šuma, Budimpešta i njeno zaleđe, Sofija i Vitoša i slično).

III. PLANSKA REŠENJA

ZAŠTITE PREDELA, PRIRODNOG I KULTURNOG NASLEĐA

ZAŠTITA PREDELA I PRIRODNOG NASLEĐA

Plansko rešenje zaštite prirode na području posebne namene Avala – Kosmaj zasniva se na očuvanju prirodnih dobara i prirodnih vrednosti koje se iskazuju biološkom, geološkom i predeonom raznovrsnošću. Takođe, plansko rešenje podrazumeva održivo korišćenje prirodnog nasleđa korišćenjem komponenata biodiverziteta ili geodiverziteta na način i u obimu koji ne vodi ka njihovom dugoročnom smanjenju, a održava njihov potencijal radi zadovoljenja potreba i težnji sadašnjih i budućih generacija.

Na zaštićenim područjima Prostornog plana, utvrđuju se režimi zaštite:

I stepena (stroga zaštita), ukupne površine 8,06 ha ili 0,20 % ukupno zaštićenih područja (0,02% planskog područja);

II stepena (aktivna zaštita), ukupne površine od 798,78 ha ili 19,95% ukupno zaštićenih područja (1,76% planskog područja); i

III stepena (aktivna zaštita i mogućnost održivog korišćenja), ukupne površine od 3196,70 ha ili 79,84% ukupno zaštićenih područja (7,07% planskog područja).

Briga o održivom razvoju, iskazana na konferenciji o biodiverzitetu, održanoj u Rio de Žaneiru, određuje predeo kao suštinski bitan faktor u uspostavljanju ravnoteže između očuvanja prirodnog i kulturnog nasleđa, kao izraza evropskog identiteta i raznolikosti i njegovog korišćenja kao ekonomskog potencijala koji omogućava otvaranje novih radnih mesta, a u kontekstu održivog turizma. Upravo postojeće vrednosti područja Avala – Kosmaj, nastale dejstvom različitih kombinacija prirodnih i ljudskih faktora, predstavljaju osnov i smernicu da se plansko rešenje zasniva na planiranju predela – kulturnog predela.

Konceptom planskog rešenja predmetno područje je profilisano u tri zone: Avala, Guberevačke šume i Kosmaj, međutim, treba imati u vidu činjenicu da su one prostorno i funkcionalno povezane prirodnim vrednostima različitih vrsta, i deo su definisanih karakterističnih tipova predela. S toga, plansko rešenje zaštite prirodnih vrednosti i prirodnih dobara očuvanja i unapređenja prirodnih vrednosti i zaštićenih prirodnih dobara formirano je u kontekstu integralne, odnosno integrativne zaštite prirode i kulturnog nasleđa, tj. zaštite kulturnog predela.

Planska rešenja utemeljena su na postojećoj legislativi i regulativi, gde se po prvi put posebno ističu načela „Evropske konvencije o predelu”. Tako, planiranje predela kao plansko rešenje našlo je utemeljenje na tome:

da je predeo bitna komponenta ljudskog okruženja, izraz raznolikosti zajedničke kulturne i prirodne baštine i temelj identiteta;

da zaštita i unapređenje kulturnih predela i predeo pomažu očuvanju kolektivne memorije naroda i kulturnog identiteta ljudskih zajednica, te da čine bitan faktor u poboljšanju njihovog okruženja;

da je životna sredina dinamički sistem koji obuhvata prirodne i kulturne elemente koji na određenom mestu i u određeno vreme stupaju u interakciju što može imati neposredne i dugoročne efekte na živa bića, ljudske zajednice i nasleđe uopšte;

da se obezbedi jedinstvena zaštita koja se odnosi na kulturni, estetski, ekološki, ekonomski i socijalni značaj date oblasti; i

da je zaštita, očuvanje i izgradnja predela jedinstven i trajan proces, uz svest o tome da je spomeničko nasleđe kulturni kapital koji može da omogući obnovu na različitim poljima ljudskih delatnosti.

Plansko rešenje podrazumeva:

zaštitu predela kroz očuvanje i održavanje značajnih ili karakterističnih obeležja predela, opravdane vrednošću nasleđa, proisteklom iz njegove prirodne strukture i/ili ljudske aktivnosti;

planiranje predela kroz dugoročne i dalekosežne postupke sa ciljem unapređenja, ponovnog uspostavljanja ili kreiranja predela; i

upravljanje predelom primenjujući postupke, kojima se, iz perspektive održivog razvoja, obezbeđuje redovno održavanje predela, sa ciljem usmeravanja i usklađivanja promena izazvanih društvenim i ekonomskim procesima, kao i procesima u životnoj sredini.

Planskim rešenjem je obezbeđeno očuvanje zaštićenih i evidentiranih prirodnih dobara i prirodnih vrednosti, a samim tim i predela na predmetnom području, i to:

Očuvanje, uređenje i održavanje zaštićenih prirodnih dobara – Predeo izuzetnih odlika Avala i Predeo izuzetnih odlika Kosmaj, kao dobara od velikog ekološkog, naučnog, obrazovnog i kulturno-istorijskog značaja, koja, pored statusa zaštićenog prirodnog dobra na nacionalnom nivou, predstavljaju i Ekološki značajna područja ekološke mreže Republike Srbije, Odabrana područja za dnevne leptire u Srbiji (PBA – Prime Butterfly Areas in Serbia) i Emerald područja. U cilju ostvarivanja zaštite planskim rešenjem se nalaže sprovođenje mera propisanih rešenjima o zaštiti i sprovođenje planova upravljanja za oba prirodna dobra, donetih za period do 2020. godine;

Zaštita evidentiranih prirodnih dobara, i to:

Spomenika prirode geološkog karaktera:

Šuplja stena – stari rudnik cinabarita pod Avalom iznad druma Beograd -Ralja (KO Ripanj);

Serpentiniti na ušću Bubanj potoka u Zavojničku reku (KO Kumodraž);

Sedimenti badena (srednji miocen) u Rakovičkom potoku u podnožju brda Torlak (KO Kumodraž);

Crveni breg – stari rudnik olova i cinka (KO Ripanj);

Dolina potoka Konopljište (ispod crkve u Belom Potoku) – profil klasičnog razvića donjeg ponta u Srbiji (KO Beli Potok);

Ušće Banjičkog i Topličkog potoka (KO Stojnik);

Kosmajski Guberavac (KO Guberevac);

Slojevi sa aptihusima kod železničke stanice „Bela Reka” (KO Ripanj);

Termalne/Mineralne/Termomineralne vode:

Termalna voda u Đurincima (KO Đurinci);

Hidrografski čvor – Parcanski vis (KO Parcani);

Banje:

Koraćička banja (KO Koraćica);

Šume:

Stepin Lug;

Trešnja.

Očuvanje i zaštita šumskih ekosistema kao prirodnih vrednosti predmetnog područja, i to šume GJ „Avala” (854 ha), GJ „Stepin Lug” (492 ha), GJ „Spomen park Jajinci” (82 ha), GJ „Guberevačke šume” (1.573 ha), GJ „Trešnja” (200 ha) i GJ „Kosmaj” (660 ha), kao i ostatke šuma i šume izdanačkog porekla u slivu Topčiderske reke i gajeva u dolini reke Veliki Lug;

Očuvanje i zaštita šuma sopstvenika fizičkih lica ukupne površine 7.178 ha, u 24 katastarske opštine: Barajevo – KO Lisović (201 ha), Voždovac – KO Jajinci (6ha), KO Kumodraž (68 ha), KO Rakovica (4ha), KO Zuce (73 ha), KO Beli Potok (67 ha), KO Pinosava (50 ha), KO Ripanj (1.237 ha), Mladenovac – KO Amerić (268 ha), KO V. Ivanča (700 ha), KO Koraćica (488 ha), Sopot – KO Babe (236 ha), KO Dučina (144 ha), KO Guberevac (360 ha), KO Đurinci (188 ha), KO Mala Ivanča (204 ha), KO Mali Požarevac (KO 400 ha), KO Nemenikuće (508 ha), KO Parcani (380 ha), KO Popović (184 ha), KO Ralja (4 ha), KO Rogača (564 ha), KO Sopot (468 ha) i KO Stojnik (376 ha);

Očuvanje i zaštita vrednih staništa (biotopa) kao savremeni pristup u očuvanju raznovrsnosti flore i faune koja ih nastanjuje, među kojima su vrste koje su u znatnoj meri zastupljene na predmetnom području i među kojima je veliki broj zaštićen po različitom osnovu;

Očuvanje i zaštita osnovnih karakteristika – evidentirana četiri tipa predela: „Brdsko i brdsko-planinsko područje severne Šumadije”, „Pobrđe i zaravni u neposrednom slivu Dunava i u slivovima reka Ralja i Lug”, „Neogeno i brdsko pobrđe u slivu Kolubare” i „Pobrđe i zaravni u neposrednom slivu Save” (Referalna karta br. 3 – Zaštita životne sredine, prirodnih i kulturnih vrednosti);

Očuvanje tradicionalnog kulturnog šumadijskog predela, i to kroz zaštitu kulturnih obrazaca polja i mreže živica, šumaraka i priobalne vegetacije duž vodenih tokova, kao i tradicionalnog načina poljoprivredne proizvodnje;

Očuvanje i revitalizacija vodotokova kao važnih elemenata karaktera predela.

ZAŠTITA KULTURNIH DOBARA

Planski obuhvat područja posebne namene Avala – Kosmaj, sa aspekta zaštite kulturnog nasleđa ima složenu prostornu strukturu, počev od njegove vrednosti i raznovrsnosti, sve do teritorijalnog pozicioniranja svakog pojedinačnog kulturnog dobra, dobra pod prethodnom zaštitom ili objekta od ambijentalnog značaja (objekata u kontekstu razvoja turizma);

Uređenje i održivo korišćenje prostora koji ima prirodni, kulturno-istorijski, turistički, rekreativni i poljoprivredni značaj, je potvrđeno planersko opredeljenje. Ključni element sprovođenja planskih rešenja i zaštite kulturnog nasleđa predstavlja stavljanje područja Avale i Kosmaja pod zaštitu, kao predela izuzetnih odlika.

Imajući u vidu da iako je predmetno područje planski profilisano sa tri područja: Avala, Guberevačke šume i Kosmaj, činjenica je da su sva tri logički povezana nasleđenim kulturnim vrednostima različitih vrsta sa mogućnošću povezivanja kulturnim itinererima.

Makro celina Avala se može posmatrati kao predeo koji je snažno markiran Spomen parkom „Jajinci”, i spomenikom Neznanom junaku koji je kulturno dobro od izuzetnog značaja za Republiku Srbiju. Takođe, neophodno je pomenuti u nizu drugih spomeničkih obeležja koja svedoče o istoriji područja Avale i arheološke ostatke srednjevekovnog grada Žrnova, spomenik Vasi Čarapiću na severoistočnoj padini Avale, hotel „Avalu”, Spomenik ruskim vojnim veteranima i Televizijski toranj na Avali, koji svakako nosi spomenički predznak, iako nije vrednovan sa aspekta zaštite kulturnih dobara.

U okviru makro celine Guberevačke šume, uključujući selo Ripanj u ukupno područje gradske opštine Sopot, nalazi se niz disperzno raspršenih objekata različitih vrsta nepokretnih kulturnih dobara i dobara koja uživaju prethodnu zaštitu. Od kraja XIX veka do danas na području Sopota i dela Mladenovca očuvan je veći broj pojedinačnih spomenika narodnog graditeljstva (stambenih i javnih zgrada) i sakralne arhitekture, lociranih pre svega u sedištu opštine Sopot, ali i seoskim naseljima oko njega, poput Nemenikuća, Rogače, Popovića, Ropočeva, Koraćice, Velike Ivanče i Amerića.

Predeona i etno atraktivnost makro celina Avale i Guberevačkih šuma daje dve mogućnosti realizacije etno parkova:

edukativnog karaktera, koji bi direktno bio vezan za valorizovane objekte narodnog  graditeljstva i za koji bi plan i program opremanja i sadržaja odredile služba zaštite spomenika kulture, etnografskog muzeja ili neke druge relevantne ustanove kulture i obrazovanja, uz fiskalne olakšice i partnersku podršku vlasnicima objekata; i

ambijentalno – turističkog karaktera, sa novom izgradnjom šumadijskog tipa (stambeni i ekonomski objekti), koji bi trebalo da bude realizovan  u saradnji sa etnografskim muzejom, arhitektonskim i šumarskim fakultetom, turističkom organizacijom i drugim relevantnim institucijama obrazovanja i kulture.

Realizacija etno parkova podstiče lokalni razvoj i otvara široke mogućnosti zapošljavanja u nizu zanimanja koja bi morala da podrže kako projektovanje i izgradnju, isto tako i njihovu potonju programsku delatnost.

Moguće je u okviru makro celine Avala, formirati muzej na otvorenom – etno park pod Avalom, kao atraktivan turistički objekat u kojem bi se našli objekti narodne arhitekture iz Srbije, a evocirao bi narodni život i običaje.

U podnožju Kosmaja, moguće je realizovati i zabavni park u kontekstu projekta „Putevi despota Stefana Lazarevića”, sa simulacijom života srednjevekovnog doba (arhitektura, kostimi, kulinarstvo, organizacija viteških svečanosti, lova i narodnih svetkovina) upravo na području Kosmaja, tokom cele godine sa različitim intenzitetom aktivnosti.

Područje Kosmaja sa manastirima i drugim spomen obeležjima i objektima turističkog značaja predstavlja okosnicu integralne zaštite prirode i kulturnih dobara, što podrazumeva i izazov pun odgovornosti u pogledu izgradnje turističke infrastrukture u kontekstu predeone atraktivnosti. Po spomeničkom značaju posebno se izdvajaju arheološko nalazište Manastir Kastaljan i Manastir Pavlovac. Manastir Tresije, iako sa spomeničkog aspekta, nije posebno vrednovan čini funkcionalnu celinu duhovnog karaktera.

Među spomenicima novije istorije su svakako: Spomen kosturnica poginulim srpskim ratnicima u Prvom svetskom ratu, udaljena 50-ak metara od Belog kamena, najvišeg vrha Malog Kosmaja, na mestu gde je zaustavljena austrougarska vojska 1914. godine u Kolubarskoj bici i Spomenik palim borcima Kosmajsko-posavskog odreda, podignut na nižem vrhu Velikog Kosmaja, 1971. godine.

U okviru sva tri područja nalazi se fond od 112 arheoloških lokaliteta koji datiraju iz različitih arheoloških perioda i svedoče o kontinualnom nastanjivanju i povoljnoj prirodnoj predispoziciji ovog prostora za život. Zaštita arheološkog nasleđa iako ima brojne lokalitete, sa aspekta razvoja i izgradnje ne predstavlja ograničavajući faktor. Sve aktivnosti koje se budu dešavale na lokacijama zabeleženih arheoloških lokaliteta upravo će omogućiti i konačno definisanje njihovog statusa kao i načina prezentacije (ex situ ili in situ).

UTICAJ POSEBNE NAMENE NA TURIZAM

Razvoj turizma zasnivaće se na prednostima područja, pre svega kroz zaštićena prirodna dobra Avalu i Kosmaj, očuvane šume, plodno zemljište, vodene površine, ruralna područja, arheološke lokalitete i tradicionalno graditeljstvo, zdravu hranu, zdravu životnu sredinu, manifestacije i dr. Razvijaće se turizam koji može da zadovolji potrebe stanovništva, u gradu Beogradu i gradovima u okruženju, za odmorom i boravkom u prirodi. Time bi se podstakla i turistička potrošnja, što doprinosi povećanju zaposlenosti stanovništva i privrednom razvoju perifernih delova grada Beograda.

Osnovno uporište razvoja turizma na ovim lokacijama jeste jačanje funkcije i uloge lokalnih centara i podrška razvoju i uređenju ruralnih područja funkcijski povezanih sa urbanim područjima, centara u Ripnju i Sopotu, kako bi se ostvarila dinamična urbano-ruralna struktura. To zahteva promenu dosadašnjih tendencija u pogledu većeg uvažavanja lokalnih vlasti i vrednosti i aktiviranje ruralnih zajednica, u prvom redu na očuvanju i održivom korišćenju njihovih prirodnih resursa i vrednosti.

Osnovno plansko opredeljenje je formiranje mreže turističkih značajnih područja, adekvatne veličine i strukture kao i funkcionalno povezivanja sa centrom Beograda i turističkom ponudom i projektima gradova u okruženju – Smederevom, Smederevskom Palankom, Topolom i Aranđelovcom kao i stvaranje novih – intenzivnih funkcionalnih veza.

Najveći turistički potencijali na području Prostornog plana koje bi trebalo aktivirati su:

Spomen park Jajinci – memorijalni park gde su tokom Drugog svetskog rata nemačke snage ubile skoro 80.000 ljudi, od kojih su mnogi bili zatočenici obližnjeg logora Banjica;

Rodna kuća vojvode Stepe Stepanovića u Kumodražu – kulturno dobro od velikog značaja;

Sunčev gaj;

objekti i male celine na Avali – planina Avala nadmorske visine sa 597 biljnih vrsta i 67 vrsta ptica, od kojih je 21 vrsta zaštićena, ispresecana je pešačkim stazama sa objektima od značaja za razvoj različitih vidova turizma, i to: spomenik Neznanom junaku, Avalski toranj, hotel „Avala”, „Čarapićev Brest”, Spomenik ruskim veteranima, Spomen obeležje Vasi Čarapiću, Šumarska kuća; Uredbom o utvrđivanju prioritetnih turističkih destinacija, zona, lokacija i kategorija objekata u mestima za odmor, i turističkim mestima u prioritetnim turističkim destinacijama („Službeni glasnik RS”, br. 35/11 i 90/11), Avala je proglašena za turističku lokaciju sa tačno definisanom granicom i smatra se sastavnim delom prve turističke zone, turističkog mesta Beograd i jedna je od prioritetnih turističkih destinacija opšte namene od nacionalnog značaja za Srbiju;

Celina duž autoputa – neizgrađen prostor pored autoputa E-75, na potezu Zavojničke reke, u selima Beli Potok i Zuce, površine 3.500 ha, dužine oko 7 km i širine oko 500 m. Predviđen za formiranje tranzitno-turističkog centra „Avala” koji bi predstavljao centar od nacionalnog interesa;

Šuplja stena – stari rudnik cinabarita pod Avalom iznad puta Beograd -Ralja (KO Ripanj), Spomenika prirode geološkog karaktera i dečije odmaralište;

Jezero Bela reka – veštačko jezero, površine 103.850 m², ekološki čista netaknuta priroda sa pogodnostima za ribolov (ribe: šaran, smuđ, som, babuška, crvenperka, deverika i klen);

Trešnja – šumski kompleks površine 200 ha sa veštačkim jezerom dužine 150 m i širine 20 m i zatvorenim lovištem krupne divljači „Trešnja” (pre svega jelen lopatar i  muflon) površine 117.23 ha;

Ripanj – tunelsko okruženje – neuređen prostor u šumskom okruženju. Prolazi „Beovoz” (sa neredovnim i nedovoljnim brojem polazaka s obzirom na potrebe stanovnika) i vozovi na putu ka Nišu i Sofiji, značajan za potrebe i prihvat turista koji putuju železnicom;

vidikovci i tačke u Guberevačkim šumama – gusta listopadna šuma površine 987 ha, bogata biljnim i životinjskim svetom, izvorskom vodom, nizom rudarskih kopova iz rimskog vremena;

restorani i hoteli u Guberevačkim šumama;

kulturni događaji u Sopotu – Filmski festival, manifestacija „Dani Milovana Vidakovića”, takmičenja frulaša, programi različitih KUD-ova, ikonopisačka kolonija, susreti književnika i slično;

vidikovci i tačke na Kosmaju – planina Kosmaj nadmorske visine do 630 m, listopadna šuma, brdske livade i pašnjaci, sa 557 biljnih vrsta i 96 vrsta ptica, ispresecana pešačkim stazama sa bogatim sadržajem kulturnog nasleđa. Kosmaj je proglašen za turističku lokaciju Uredbom o utvrđivanju prioritetnih turističkih destinacija, zona, lokacija i kategorija objekata u mestima za odmor, i turističkim mestima u prioritetnim turističkim destinacijama sa tačno definisanom granicom i smatra se sastavnim delom prve turističke zone, turističkog mesta Beograd i jedna je od prioritetnih turističkih destinacija opšte namene od nacionalnog značaja za Srbiju i Beograd;

manastiri na Kosmaju – manastir Pavlovac u Koraćici, Mladenovac, Kulturno dobro od velikog značaja i manastir Tresije;

Koraćička banja – nalazi se na jugoistočnoj strani planine Kosmaj, sa izvorištem mineralne vode (potiče iz više pojedinačnih izvora sa dubine od 180 do 207 m temperature 30°C) i termalnim reonom površine 3,5 ha;

Zuce, Brđani, Popović, Orovac, Nemenikuće, Amerić, Koraćica, Velika Ivanča, Rogača, Dučina i Lisović obiluju seoskim pejzažima koji pružaju velike mogućnosti za razvoj eko-seoskog turizma u uslovima čiste nezagađene prirode daleko od gradskog zagađenja i buke;

ostale potencijalne tačke i reperi – celo područje pokriveno je raznovrsnim mikro celinama koje predstavljaju svojevrstan potencijal za razvoj turizma, a koje ukoliko se urede i povežu mogu postati atraktivne kako za građane Beograda, tako i za posetioce iz okruženja.

Koncepcija održivog razvoja turizma podrazumeva izdvajanje tri makro-turističke celine i unutar njih nekoliko mezo celina, i to:

Makro celina Avala sa mezo celinama:

Celina spomen park Jajinci sa Sunčevim gajem i centrom u Kumodraž selu;

Celina Avala povezana sa budućim centrom duž autoputa i Šupljom stenom;

Celina Bela Reka.

Predodređena je za razvoj tranzitnog turizma uz koridor autoputa E-75, ruralnog, izletničkog i sportsko rekreativnog turizma, zbog izrazitih kulturno-istorijskih i prirodnih potencijala, pre svega bogatstva u šumama i vodenim akumulacijama, kao i seoskih pejzaža.

Makro celina Guberevačke šume sa mezo celinama:

Celina Ripanjski tunel;

Celina Guberevačke šume;

Celina Trešnja;

Turističke lokacije naselja Mala Ivanča i Mali Požarevac.

Predodređena je za razvoj izletničkog, sportsko-rekreativnog i lovnog vida turizma, zbog izrazitih kulturnih vrednosti i prirodnih potencijala, pre svega šuma i vodenih akumulacija, kao i nekoliko lovišta otvorenog i zatvorenog tipa.

Makro celina Kosmaj sa mezo celinama:

Šume na Kosmaju;

Celina Koraćica – Selters;

Predodređena je za razvoj kulturno-istorijskih i prirodnih potencijala, pre svega izletničkog, zdravstvenog i ruralnog turizma u seoskim naseljima koja okružuju planinu (Rogača, Nemenikuće, Amerić, Koraćica i Velika Ivanča), područje ekološki zdrave životne sredine, uz značajnu izgradnju vikend naselja.

Navedene makro celine biće povezane kontaktnim tačkama:

Kontaktna tačka Ripanj – između makro-celina Avala i Guberevačke šume, zasniva se na razvoju kulturno – istorijskih aktivnosti;

Kontaktna tačka Sopot – između makro-celina Guberevačke šume i Kosmaj, zasniva se na razvoju manifestacionog i kulturnog vida turizma sa značajnim prirodnim potencijalima.

Naselje Ripanj i Sopot imaće ulogu povezivanja, servisiranja, informisanja i generalnog marketinga turističke ponude na ovom području. Ostala naselja, od Zuca do Velike Ivanče, prema svojim specifičnim potencijalima mogu da se uključe u turističku ponudu na ovom području, razvijajući posebne oblike ruralnog turizma povezano sa drugim aktivnostima (poljoprivreda, vinogradarstvo, šumarstvo, lov, zanatstvo i dr).

U skladu sa predloženom prostornom koncepcijom razvoja očekuje se razvoj sledećih vidova turizma:

Izletnički turizam – razvijaće se pre svega zbog potrebe dela stanovništva koji živi u urbanim sredinama za kraćim, jednodnevnim boravkom u prirodi, koja ima veoma nizak stepen zagađenja s obzirom da ne postoji industrija većeg obima na ovom području; može biti realizovan kroz: kulturno-obrazovne izlete (manastiri i drugi spomenici kulture); obilaske zaštićenih i drugih uređenih prirodnih vrednosti (neophodno je obeležavanje objekata, formiranje pešačkih staza i slično); rekreativne izlete (planinarenje, pešačenje, boravak u prirodi, aktivnosti na jezerima, i slično). Mogućnost za razvoj izletničkog turizam imaju: Avala i podavalska sela, Guberevačke šume i jezero Trešnja, Kosmaj. Zastupljen je u svim makro celinama.

Ruralni turizam – razvijaće se uređenjem i organizovanjem seoskih domaćinstava za smeštaj i boravak turista prvenstveno zdrave tradicionalne hrane, tradicionalne arhitekture, prirodnih i kulturno-istorijskih motiva i proizvoda iz domaće radinosti; mogućnost za razvoj imaju podavalska i podkosmajska sela Zuce, Brđani, Popović, Orovac, Nemenikuće, Amerić, Koraćica, Velika Ivanča, Rogača, Dučina i Lisović. Zastupljen je u svim makro celinama, naročito u makro celini Kosmaj.

Lovno/ribolovni turizam – Prostor poseduje mogućnosti za razvoj lova i ribolova koji su smešteni u živopisnim predelima netaknute prirode šumsko-brdskog ambijenta sa brojnim izvorima i sa velikim brojem srna, zečeva, fazana i jarebica u okviru otvorenih lovišta i zatvorenog lovišta „Trešnja”. Područja pogodna za lov su: Guberevačke šume i šume Avale i Kosmaja. Najpogodnije lokacije za ribolovni turizam su vezane za veštačka jezera, koja obiluju šaranom, smuđem, babuškama i dr, i to: Trešnja, Bela Reka i brojne rečice koje presecaju teritoriju. Zastupljen je u svim makro celinama.

Dečji i omladinski turizam obuhvata mladu populaciju i može se usmeravati prema kulturnim i sportskim manifestacijama, tokom cele godine, kao što je škola košarke i drugih ekipnih sportova na komercijalnoj osnovi za domaće i strane učesnike dečijeg i omladinskog uzrasta u okviru centara škole u prirodi u svim zonama. Obnovom postojećih i izgradnjom novih centara škole u prirodi (Avala, Kosmaj, Guberevačke šume) izbeglo bi se odvođenje učesnika u udaljene centre. Neophodno je obezbediti lokacije za nove objekte. Zastupljen je u svim makro celinama.

Ekološki turizam podrazumeva putovanja i posete u relativno očuvana područja, radi uživanja u prirodi (i pratećim kulturnim odlikama – kako iz prošlosti, tako i sadašnjosti) uz unapređenje zaštite prirode, mali negativni uticaj posetilaca i koristan aktivan uticaj na lokalno stanovništvo. Eko turizam nudi edukaciju i zabavne sadržaje u prirodi ali istovremeno i motiviše na dublje razumevanje važnosti očuvanja prirodnih i kulturnih resursa (šetnja kroz šumu se ne smatra eko turizmom ukoliko ne utiče na podizanje svesti i prikupljanje sredstava za unapređenje tih prostora). Na taj način eko turizam istovremeno podržava i unapređuje život lokalne zajednice i služi kao motiv i generator poslovnih mogućnosti u mestu. Zastupljen je u svim makro celinama.

Ekskurzioni turizam – podrazumeva kratak boravak turista među kojima su najbrojniji učenici iz gradova Srbije. Ekskurzionim turizmom moguće je obuhvatiti i domaće i strane posetioce koji učestvuju u sajamskim priredbama, kongresnim i poslovnim skupovima u bližoj i daljoj okolini. Obilazak prirodnih i antropogenih istorijskih i savremenih vrednosti, uz ponudu kulinarskih specijaliteta domaće kuhinje je ekonomski opravdano i svrsishodno. Zastupljen je u svim makro celinama.

Tranzitni turizam – povoljan saobraćajno-geografski položaj pruža mogućnost da se uz postojeće i planirane tranzitne saobraćajnice osim smeštajnih kapaciteta osnovne namene organizuju punktovi – objekti sa parking prostorom, menjačnicama, turističko-informativnim centrom, stanicama za napajanje gorivom, restoranima – kafeterijama, suvenirnicama itd. Zastupljen je u svim makro celinama, a naročito u mezo celini duž autoputa i mezo celini Ripanj tunel.

Zdravstveni turizam – predstavlja jedan od sve popularnijih, značajnih trendova današnjeg turizma. Osnovu zdravstvenog turizma čini korišćenje prirodnih lekovitih činilaca. To je posebna grana turizma koja se stručno i kontrolisano služi prirodnim lekovitim faktorima i postupcima fizikalne terapije u cilju očuvanja i unapređenja zdravlja, a samim tim i poboljšanja kvaliteta života. Da bi se ovaj vid turizma razvio potrebno je uz zdravstveni razviti i Wellness turizam koji podrazumeva osim lečenja, odmor i rekreaciju i privlačenje ne samo bolesnih već i zdravih turista. Koraćička banja pruža mogućnost za razvoj ovog vida turizma, a povezivanjem Selters i Koraćičke banje proširila bi se teritorija i stvorili uslovi za razvoj sportsko-rekreativnih i ostalih sadržaja koji bi zaokružili i obogatili turističku ponudu komplementarnim sadržajima (kupanje, plivanje, izleti, pešačenje, biciklizam, sportske aktivnosti, ribolov i drugo). Najzastupljeniji je u makro celini Kosmaj u okviru mezo celine Koraćica-Selters.

Kulturno-manifestacioni turizam – organizovani događaji mogu biti jedan od pokretača razvoja turizma na ovom području budući da su one jedan od motiva pri donošenju odluke o putovanju. Turisti kroz aktuelne manifestacije upoznaju kulturu ovog kraja, mogu da se zabave i steknu nova iskustva, a neke od njih (Filmski festival u Sopotu, Manifestacija „Oko vodenice”, takmičenja frulaša, programi različitih KUD-ova, ikonopisačka kolonija, susreti književnika i sl.) za posetioce ostaju zapamćene kao jedinstven autentičan doživljaj. Po istraživanju Turističke organizacije Srbije (u daljem tekstu: TOS), manifestacije su prve na listi turističkih motiva za dolazak stranih turista u našu zemlju (Elaborat „Kategorizacija Beograda kao turističkog mesta”). Zastupljen je u svim makro celinama, a najzastupljeniji je u kontaktnoj tački Sopot i mezo celini Spomen park Jajinci.

Sportsko-rekreativni turizam – koncepcija razvoja zasniva se na: revitalizaciji i rekonstrukciji postojećih sportskih objekata i sportskih površina, realizaciji novih uređenih sportskih površina (tereni za planinarenje, trim i staze zdravlja, biciklističke staze, prostori za orijentiring, tereni za sportski lov, itd) u okviru zaštićenih prirodnih područja Avale, Kosmaja Guberevačkih šuma i na prostorima oko vodenih akumulacija na području Ripnja, Sopota i Mladenovca, realizaciji sportskog kampa sa otvorenim sportskim terenima i kapacitetima za smeštaj sportista na padinama Avale, pre svega u celini Trešnja, planiranju novih specijalizovanih sportsko-rekreativnih kompleksa (bazeni, akva-park, wellness) u okviru naseljenih područja Sopota, Ralje, Baba i Ripnja, realizaciji novih sportskih terena i dečijih igrališta uz postojeće i planirane smeštajne kapacitete i promociji tradicionalnih sportskih manifestacija (susreti planinara, bicklističke trke, pešačke ture itd). Aktivnosti su vezane za pripreme sportista, škole sportova, vikend i godišnji odmori, seminari i tečajevi sportskih grupa, različitih alternativnih sportova. Zastupljen je u svim makro celinama.

Za celine Avala, Bela Reka, Ripanjski tunel i šume na Kosmaju potrebno je formirati informativni punkt, koji bi u Celini Ripanjski tunel imao multifunkcionalnu salu za prezentaciju turističkih atrakcija u neposrednoj okolini.

Duž staza za šetanje i trim staza, na igralištima i slično, moguće je realizovati solarno javno osvetljenje, kao alternativni izvor energije.

U širem okruženju Avala i Kosmaj zajedno sa Bukuljom, Venčacom, Rudnikom, Vujanom, Kotlenikom i Gledićkim planinama čine Šumadijske planine i predstavljaju jednu regionalnu celinu sa integrisanom ponudom, koje mogu da nađu učešće u turističkoj ponudi ovog područja.

ZAŠTITA, UREĐENJE I KORIŠĆENJE PRIRODNIH SISTEMA

POLJOPRIVREDNO ZEMLJIŠTE

Prostorno uređenje i razvoj treba da se zasnivaju na povezivanju ekološki očuvanih velikih poljoprivrednih površina (voćarstvo, povrtarstvo, stočarstvo) da bi se omogućio sistematski razvoj poljoprivrednih proizvoda sa etiketom „zdrave hrane” prema posebnom programu. Prilikom ukrupnjavanja poljoprivrednog zemljišta, zadržati šumarke, živice, međe, košanice i vlažna staništa sa očuvanom i delimično izmenjenom vegetacijom, kako bi se održala raznovrsnost mozaičnost predeonih elemenata podnožja Avale i Kosmaja i obezbedila njihova uloga ekoloških koridora.

Plan zaštite, unapređivanja stanja i buduće korišćenje poljoprivrednog zemljišta u području posebne namene podrazumeva realizaciju sledećih zadataka:

preduzimanje preventivnih mera zaštite od bujičnih tokova i poboljšanje prirodne plodnosti zemljišta;

usklađivanje namena i načina korišćenja poljoprivrednog zemljišta sa režimima zaštite i prirodnim pogodnostima i ograničenjima, uz poštovanje pragova agroekološkog kapaciteta različitih kategorija poljoprivrednih površina;

produktivnost zemljišta povećati primenom interaktivnog sistema agrošumarstva, zajedničkim korišćenjem šumskih površina sa poljoprivrednim oblicima korišćenja zemljišta;

očuvanje prirodne plodnosti pedološkog pokrivača kao i preduzimanje efikasnih mera popravke nisko produktivnih i degradiranih zemljišta; i

pošumljavanje plitkih i erodobilnih oranica i niskoproduktivnih pašnjaka.

Makro celina Avala

Padine Avale gotovo su isključivo pokrivene šumskom vegetacijom, ulaze u sastav seoskih atara, prirodno su predisponirane za razvoj stočarstva, proizvodnju hrane visokog biološkog kvaliteta, kontrolisano sakupljanje šumskih plodova i lekovitog bilja, razvoj seoskog turizma i slično.

Makro celina Guberevačke šume

S obzirom na prirodne karakteristike, osunčanost, ekspoziciju, bonitet zemljišta,obuhvaćeno područje ima uslova za:

komplementarnu ratarsko-stočarsku proizvodnju;

voćarsko-vinogradarsku proizvodnju.

U atarima pojedinih katastarskih opština (Babe, Nemenikuće, Mali Požarevac, Slatina) zapaža se značajan udeo livada i pašnjaka, koje su osnova za bavljenje stočarstvom.

Održivo korišćenje zemljišnog prostora, poboljšanja ekološkog kapaciteta produkcije ili prevencije prekomernog korišćenja osetljivih resursa zemljišta, je imperativ u budućnosti i zahteva primenu interaktivnog sistema agrošumarstva. To podrazumeva sisteme korišćenja zemljišnog prostora u kojima se šume ili zasadi šumskog drveća i žbunja razvijaju u zajednici sa poljoprivrednim usevima, pašnjacima/travnjacima ili životinjama (stočarstvo, lovstvo), u kojima se uvažavaju ekološke i ekonomske interakcije između pojedinih komponenti.

Makro celina Kosmaj

Pretežno brdska područja Kosmaja, gde preovlađuju kategorije zemljišta bonitetne klase od III do VI, zahvaljujući prostranim i blagim padinama, sa dosta sunčanih dana u godini i dovoljnom količinom padavina, imaju preduslove kao i tradiciju bavljenja stočarstvom i voćarstvom, kao i proizvodnjom cveća.

Zbog brojnih ograničenja koja postoje u korišćenju zemljišta III i IV bonitetne klase mora voditi računa o procesima degradacije izraženim u većoj ili manjoj meri. Zemljište I bonitetne klase je pogodno za gajenje svih kultura sa ovog područja. Za zemljišta II bonitetne klase, potreban je pažljiviji poljoprivredni odabir ratarskih i voćarskih kultura, u zavisnosti od mehaničkog sastava zemljišta (težine) koja utiče na vodno-vazdušne osobine pedološkog supstrata, izloženost eroziji i povremenim sušama. Za III bonitetnu klasu zemljišta preporučuje se gajenje voća. Ograničenja IV bonitetne klase zemljišta su veća (veliki nagib, erozija), tako da poljoprivredu treba usmeravati ka zasnivanju veštačkih livada i voćnjaka. Zemljište V bonitetne klase odlikuje se velikim ograničenjima u korišćenju, ovakvi tereni mogu poslužiti za zasnivanje veštačkih livada.

ŠUME I ŠUMSKO ZEMLJIŠTE

Prostorno uređenje i razvoj šumskog područja realizovaće se kroz unapređivanje stanja šuma i povećanje površine pod šumom, u skladu sa Strategijom pošumljavanja područja Beograda („Službeni list grada Beograda”, broj 20/11) i važećim planovima detaljnije razrade za predmetno područje. Ukupno je planirana površina od oko 9.270 ha šuma. Takođe, razvoj i unapređenje šuma realizovaće se kroz uzgoj divljači i razvoj lovstva: povećanje brojnosti sitne i krupne divljači i poboljšanje strukture i kvaliteta divljači.

Plan zaštite, unapređivanja stanja postojećih državnih šuma i buduće korišćenje podrazumeva realizaciju sledećih zadataka:

povećanje površina i poboljšanje kvaliteta šuma;

indirektna konverzija izdanačkih šuma u visoke;

direktna konverzija izdanačkih šuma u visoke;

popunjavanje veštački podignutih sastojina;

rekonstrukcija veštački podignutih degradiranih sastojina;

zaštita i poboljšanje stanja šumskog pokrivača, kroz smanjeni obim seče i pažljivo negovanje postojećih šumskih sastojina, fragmentiranih šumaraka (zabrana, grupacija, drvoreda i koridora) pojaseva drvenastog rastinja, kao i pošumljavanje sa povezivanjem usitnjenih šumskih površina;

očuvanje jedinstvenosti, izvornosti i autentičnosti prirodnih vrednosti područja, kao i njihovo unapređivanje u skladu sa zakonom;

očuvanje biodiverziteta, odnosno specijske, ekosistemske i genetske raznovrsnosti;

povećanje stepena biološke raznovrsnosti formiranjem zasada s autohtonim vrstama lišćara;

uvođenje divljih voćkarica, žbunja u zaštitne šumske sastojine.

Mere očuvanja šuma i šumskog zemljišta, realizovati u skladu sa Zakonom o šumama („Službeni glasnik RS”, br. 30/10 i 93/12).

VODE I VODNO ZEMLJIŠTE

Među prirodnim resursima poseban značaj ima održivo i strogo kontrolisano korišćenje vodnih resursa kao i zaštita voda od neracionalne privatizacije, zagađenja i neadekvatnog korišćenja. Održivi razvoj podrazumeva optimalno upravljanje, očuvanje i unapređenje kvaliteta voda i njihovo racionalno korišćenje.

Ostvarivanje koncepcije održivog razvoja vodnih resursa predviđeno je realizacijom sledećih planskih rešenja:

zaštita voda – vraćanje u propisanu klasu kvaliteta površinskih voda i zaštita izvorišta;

povećati stepen priključenosti na javne sisteme za vodosnabdevanje uz obezbeđenje dodatnih količina kvalitetne vode, tako da se racionalno koriste lokalna izvorišta sa optimalnim pripremom vode za piće;

izgradnja kanalizacionih sistema za prikupljanje i odvođenje otpadnih voda, a naročito u oblastima zaštićenih područja i u zonama zaštite vodoizvorišta;

izgradnja objekata /postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda;

izgradnja i povezivanje više separatnih sistema za tretman/prečišćavanje komunalnih otpadnih voda, a u funkciji formiranja lokalnog kanalizacionog podsistema;

zaštita jezera Bela reka i Trešnja od degradacije i zagađenja;

očuvanje izvora u prirodnom obliku;

za sve izvore koji se koriste za snabdevanje naselja ili individualnih objekata vodom obavezno utvrditi kvalitet vode i sanitarne zone zaštite;

očuvati i unaprediti razvoj banja (Koraćička);

pojačati kontrolu privrednih subjekata sa aspekta sprovođenja propisa vezanih za industrijske otpadne vode;

uspostaviti monitoring na svim vodnim telima koja su pod rizikom ili verovatno pod rizikom, radi predlaganja i sprovođenja mera zaštite i postizanja dobrog statusa.

Otpadne vode ispuštati u vode uz primenu odgovarajućeg tretmana, na način i do nivoa koji ne predstavlja opasnost za prirodne procese ili za obnovu kvaliteta i količine vode i koji ne umanjuje mogućnost njihovog višenamenskog korišćenja. Zaštita i korišćenje voda ostvaruje se sprovođenjem tehnoloških, vodoprivrednih i organizaciono-ekonomskih mera čime se čuva kvalitet i količina površinskih i podzemnih voda i njihovih rezervi, obezbeđuje zaštita korita, obalnih područja i slivova, u skladu sa posebnom zakononskom regulativom. Primenom mera za zaštitu kvaliteta voda, u skladu sa Zakonom o vodama („Službeni glasnik RS”, br. 30/10 i 93/12), sprečava se ili ograničava unošenje u vode opasnih, otpadnih i drugih štetnih materija, obezbeđuje se praćenje i ispitivanje kvaliteta površinskih i podzemnih voda, kao i kvaliteta otpadnih voda i njihovo prečišćavanje.

GEOLOŠKI RESURSI

Razvoj i uređenje prostora u smislu višenamenskog korišćenja podzemnih voda, uključujući i korišćenje kao geotermalnog resursa, treba da se zasniva na planskom, održivom i ekonomičnom korišćenju podzemnih voda, uz adekvatne mere zaštite, kao i njihovo korišćenje kao jednog od izvora obnovljive energije.

Optimizacija ovog sistema sa aspekta njegovog razvoja na jednoj strani i zaštite životne i prirodne sredine i uređenja na drugoj, podrazumeva sledeće operativne zadatke:

primenu koncepcije održivog razvoja u ugroženim delovima teritorije;

poseban program i akcije sanacije prirodne i životne sredine na prostorima napuštenih rudnika, uz primenu hitnih mera rekultivacije i revitalizacije ugroženog prostora i zaštite ljudi koji ga naseljavaju;

istraživanje i analize mineralno-sirovinske baze i njenog prostornog okruženja na geološko interesantnim terenima, uz posebnu pažnju na ekološku dimenziju razvoja;

racionalnije korišćenje raspoloživih rezervi mineralnih sirovina, uz smanjenje njihovih gubitaka pri eksploataciji, pripremi, primarnoj preradi i obradi;

stvaranje uslova za optimalno korišćenje sirovina, u onim područjima gde se one najsvrsishodnije ekonomski i ekološki valorizuju;

izvođenje intenzivnijih geotermalnih istraživanja imajući u vidu geotermalnu potencijalnost teritorije grada Beograda i mogućnosti korišćenja geotermalne energije za niskotemperaturne potrebe.

MINERALNE SIROVINE

Na teritoriji Prostornog plana skoncentrisano je relativno raznovrsno i u odnosu na pojedine mineralne sirovine, u ekonomskom pogledu, veoma značajno mineralno bogatstvo.

U odnosu na prostorni razmeštaj ležišta metaličnih mineralnih sirovina i rudarsku proizvodnju, moguće je izdvojiti centralnu zonu južno od Ripnja, gde se eksploatišu vatrostalno-keramičke gline, kvarcni i drugi peskovi, mermerna breča.

U lokalitetu Košutica na padinama Kosmaja istraženo je ležište krečnjaka, čije rezerve iznose oko 2.800.000. t kvalitetnog tehničkog građevinskog kamena.

Ležište krečnjaka Košutica ograničen je koordinatama:

H Y 1. 4.924.769 7.468.090 2. 4.924.801 7.468.248 3. 4.924.780 7.468.269 4. 4.924.681 7.468.275 5. 4.924.587 7.468.281 6. 4.924.555 7.468.257 7. 4.924.529 7.468.114 8. 4.924.550 7.468.096 9. 4.924.641 7.468.068 10. 4.924.743 7.468.081

U selu Babe kod Stojnika otkriveno je ležište polimetalične rude (Pb-Zn-Ag-Au-Cu) pod nazivom „Babeˮ i evidentirano je više rudnih pojava istih mineralizacija u lokalitetima: „Crveni Bregˮ, na padinama Avala, „Ljuta Stenaˮ kod Ripnja, „Vrh Kosmajaˮ itd. U ovim lokalitetima postoje brojni ostaci (pinge i šljačišta iz antičkog perioda), na osnovu kojih se može zaključiti da je ova ruda bila eksploatisana pre mnogo vekova. Jedino u lokalitetu „Šuplja stenaˮ (na južnim padinama Avale) vršena je ograničena eksploatacija žive (Hg) u kratkom periodu posle Drugog svetskog rata, ali je ovaj rudnik zatvoren još šezdesetih godina prošlog veka i danas više nije aktivan.

Dalje, na delu prostora koji je obuhvaćen Prostornim planom danas se izvode geološka istraživanja navedene polimetalične mineralizacije/rude Pb-Zn-Ag-Au-Cu. Na osnovu rezultata savremenih geoloških istraživanja u okviru ovog istražnog prostora i naročito povoljnog geološko-metalogenetskog ambijenta tog područja (nalazi se u okviru poznate Šumadijske metalogenetske zone), te imajući u vidu da se utvrđeni mineralni resurs ležište „Babeˮ u ovom momentu procenjuje na oko 6,5 miliona tona Pb-Zn-Ag rude, sa srednjim sadržajem metala olova i cinka oko 7%, a srebra oko 320 g/t, uz značajno prisustvo i pratećih metala (bakra, zlata i drugo), danas se smatra da bi ovakav rudni potencijal u budućnosti mogao biti eksploatabilan, pod uslovom da budu ispunjeni i drugi relevantni uslovi utvrđeni Zakonom o rudarstvu i geološkim istraživanjima („Službeni glasnik RSˮ, broj 88/11), Zakonom o zaštiti životne sredine („Službeni glasnik RSˮ, br 135/04, 36/09, 36/09 – dr. zakon, 72/09 -dr. zakon i 43/11 – US) i drugim zakonima.

Lokacija „Babe-Ljuta stenaˮ ograničena je koordinatama:

H Y 1. 4.931.000 7.460.000 2. 4.935.000 7.457.000 3. 4.945.000 7.457.000 4. 4.945.000 7.461.000 5. 4.938.000 7.465.000 6. 4.931.000 7.465.000

Za ležišta ruda metala ne postoje overene rezerve zbog niskog stepena istraženosti kao i zbog prekinute eksploatacije.

U pogledu nemetaličnih sirovina, ležišta od značaja za budući razvoj su:

Straževica, sa oko 20.000.000 m³ kvalitetnog krečnjaka, od kojeg se sada otkopavaju rezerve od oko 2.000.000 m³; i

ostala ležišta – kamenolomi krečnjaka u kojima je prestala eksploatacija, ali koji sadrže određene količine koje je potrebno istražiti: Bela Reka i Grabovac kod Ripnja, Vlaško brdo kod Ralje, itd.

Ukoliko se pronađu nova ležišta, zbog blizine naselja i osetljivih ekoloških problema, moguće je koristiti samo one koji neće opteretiti pejzaž, odnosno prirodnu i životnu sredinu.

Takođe, postoji mogućnost za eksploataciju ležišta granodiorita, kersantita, dacita i andezita.

U eksploataciji su:

ležište mermerne breče Ropočevo; i

ležišta vatrostalnih opekarskih i drugih glina u Mladenovačkom basenu.

Napuštenim kopovima kamena neophodna je rekultivacija i revitalizacija, što predstavlja obavezu lokalne samouprave.

U aktivnim kamenolomima, zbog ozbiljnog narušavanja prirode i životne sredine, neophodno je primeniti plansko korišćenje i odlaganje kamena, mere rekultivacije i revitalizacije na lokalitetima: Straževica i Brajkovčki masiv.

U području Prostornog plana sa širom okolinom (do 20 km na jug) postoje određena ležišta nemetaličnih i metaličnih mineralnih sirovina kao i potencijal za povećanje postojećih rezervi, eventualno pronalaženje novih ležišta. S obzirom da je životna sredina, u ovom području, u velikoj meri ugrožena (usled kombinovanog delovanja brojnih negativnih faktora) ne bi trebalo održavati i razvijati rudarsku proizvodnju.

Na planskom području nalaze se sledeća ležišta mineralnih sirovina:

eksploataciono polje br. 137, lokalitet Šuplja stena, mineralna sirovina – ruda žive;

eksploataciono polje br. 249, lokalitet Vlaško polje, mineralna sirovina – kvarcni pesak;

eksploataciono polje br. 256, lokalitet Sagne Vlaška, mineralna sirovina – kvarcni pesak;

eksploataciono polje br. 262, lokalitet selo Rača, mineralna sirovina -cementni laporac;

eksploataciono polje br. 263, lokalitet selo Stojnik, mineralna sirovina – keramička glina;

eksploataciono polje br. 270, lokalitet selo Babe, mineralna sirovina – keramička glina; i

eksploataciono polje br. 281, lokalitet selo Šuplja stena – Avala, mineralna sirovina – nikal, kobalt, gvožđe.

PODZEMNE VODE

Na osnovu hidrogeoloških karakteristika sredine sa aspekta mogućnosti zahvatanja i eksploatacije podzemnih voda zadovoljavajućih količina i temperature, na području Prostornog plana, može se izvršiti preliminarna klasifikacija hidrogeotermalnih sistema niske entalpije na sledeće kategorije:

1. kategorija: zone sa temperaturom podzemne vode preko 20°C;

2. kategorija: zone sa najvišim izmerenim temperaturama (20°C) u delovima terena gde se oseća efekat toplotnog ostrva;

3. kategorija: zone sa stabilnim temperaturnim režimom 15°C-20°C i velikom izdašnošću Q>10 l/s;

4. kategorija: zone sa povišenim temperaturama usled efekta toplotnog ostrva i izdašnošću od 5 l/s do 10 l/s;

5. kategorija: zone sa stabilnim temperaturnim režimom 12°C-15°C i velikom izdašnošću Q>10 l/s; i

6. kategorija: pojave značajne sa balneološkog aspekta.

Na predmetnom području nije izvršeno istraživanje pojave mineralnih i termalnih voda, pre svega Koraćičke banje i Mladenovca „Selters”.

Predlaže se izrada detaljnih hidrogeološko-hidrogeotermalnih istraživanja lokacija i realizacija (po nekom od ekonomski najatraktivnijih sadržaja) onih koje se mogu ostvariti. To su:

toplifikacija zgrada;

sportsko-rekreacione svrhe;

izgradnja spa centara; i

balneo-terapeutski sadržaji.

Razvoj mineralnih i geotermalnih resursa zasnivaće se na:

intenziviranju i okončanju osnovnih geoloških i hidrogeoloških istraživanja;

izvođenju detaljnih istraživanja u širim zonama poznatih ležišta;

korišćenju naučnih saznanja u svrhu pronalaženja novih, ekonomski značajnih koncentracija mineralnih sirovina;

rekultivaciji prostora posle završetka eksploatacije;

definisanju rezervi i kvalitetu podzemnih voda;

definisanju potencijalnih zona u kojima je moguće korišćenje podzemnih voda u cilju korišćenja obnovljivih vidova energije;

korišćenju termalne vode i toplotnih pumpi kao ekološki izvor energije za zagrevanje objekata;

regulisanju uslova korišćenja geološke dokumentacije;

promociji i podsticanju primene OIE radi očuvanja prirodnih resursa i zaštiti životne sredine, kao i promociju rezultata na gradskom, regionalnom i lokalnom nivou;

razvoju adekvatnog informacionog prostornog sistema i uvođenje geografskog informacionog sistema prilikom određivanja potencijala i lokacija za proizvodnju energije iz OIE;

utvrđivanje baze podataka o svim obnovljivim izvorima sa njihovim potencijalima i aktivnostima u kojima bi mogli biti korišćeni (regionalna i lokalna rasprostranjenost, sirovine, proizvođači, korisnici, institucije i dr);

proizvodnju energije iz OIE;

detaljnijem istraživanju i preciznijem utvrđivanju potencijala OIE.

UTICAJ POSEBNE NAMENE NA DEMOGRAFSKE I SOCIJALNE PROCESE I SISTEME

Stanovništvo i mreža naselja

Projekcija broja stanovnika urađena je po katastarskim opštinama, na bazi trenda i prikazana je u tabeli 11.

Tabela 11: Projekcija broja stanovnika do 2020. godine

Katastarska opština 2002. 2011. 2020. Prosečna godišnja stopa rasta 2020/2002. Lisović 1057 1054 1051 -0.03 Beli Potok 3417 3911 4405 1.4 Jajinci 6611 8876 32317 9.2 Kumodraž 12340 13343 14346 0.8 Pinosava 2839 3151 3463 1.1 Rakovica-selo 2580 3292 4004 2.5 Ripanj 10741 11088 11435 0.3 Zuce 2024 2001 1978 -0.1 Amerić 807 835 863 0.4 Koraćica 1924 1989 2054 0.4 Velika Ivanča 1796 1532 1268 -1.9 Babe 332 348 364 0.5 Dučina 736 729 722 -0.1 Guberevac 646 535 424 -2.3 Mala Ivanča 1701 1769 1837 0.4 Mali Požarevac 1479 1321 1163 -1.3 Nemenikuće 2058 1992 1926 -0.4 Parcani 657 619 581 -0.7 Popović 1545 1679 1813 0.9 Ralja 2858 2933 3008 0.3 Rogača 1046 953 860 -1.1 Sopot 4115 4548 4981 1.1 Stojnik 642 567 492 -1.5 Đurinci 1088 973 858 -1.3 UKUPNO 65039 70038 96213 2.2

Na osnovu projekcije ocenjeno je da će se broj stanovnika povećavati po stopi 2,2% prosečno godišnje tako da će broj stanovnika biti povećan preko 26.000. Broj st/ha biće povećan od 1,4 (2002. godine) na 2,1 (2020. godine).

Projekcija broja stanovnika do 2020. godine po makro-celinama i kontaktnim zonama vidi se u tabeli 12:

Tabela 12: Projekcija broja stanovnika do 2020. godine po makro-celinama i kontaktnim zonama

  2002. 2011. 2020. % UČEŠĆA 2002. % UČEŠĆA 2020. Prosečna godišnja stopa rasta 2020/2002. Makro-celina AVALA 29811 34574 60513 45.9 62.9 4.0 Makro-celina GUBEREVAČKE ŠUME 11939 11798 11591 18.4 12.0 -0.2 MC -KOSMAJ 8367 8030 7693 12.9 8.0 -0.3 KZ -RIPANJ 10741 11088 11435 16.5 11.9 0.3 KZ -SOPOT 4115 4548 4981 6.3 5.2 0.9  UKUPNO 64973 70038 96213 100.0 100.0 1.5

U ukupnom broju stanovnika najveće učešće 2020. godine imaće makro-celina Avala čije učešće će biti povećano od 45.9% (2002. godine) na 62.9% (2020. godine) dok će u ostalim makro-celinama i kontaktnim zonama procenat učešća biti smanjen. Prosečna godišnja stopa rasta broja stanovnika na nivou Prostornog plana je 1.5%. Planirano je da se gustina (broj stanovnika/ha) na nivou Prostornog plana poveća od 1,4 na 2,1.

Makro celina Avala

U makro celini Avala, površine 5739 ha, nalazi se šest naselja (katastarskih opština) koje pripadaju opštini Voždovac, prikazane u tabeli br. 13.

Tabela 13: Projekcija broja stanovnika do 2020. godine u okviru makro celine Avala

NASELJA 2002. 2011. 2020. % UČEŠĆA 2002. % UČEŠĆA 2020. Prosečne godišnje stope rasta 2020/2002. Beli Potok 3417 3911 4405 11.5 7.3 1.4 Jajinci 6611 8876 32317 22.2 53.4 2.9 Kumodraž 12340 13343 14346 41.4 23.7 0.8 Pinosava 2839 3151 3463 9.5 5.7 1.1 Rakovica-selo 2580 3292 4004 8.7 6.6 2.5 Zuce 2024 2001 1978 6.8 3.3 -0.1 UKUPNO 29811 34574 60513 100.0 100.0 4.0

Zbog planirane velike stambene izgradnje, u narednom periodu u naselju Jajinci, broj stanovnika će rasti 2.9% prosečno godišnje, tako da bi ovo naselje 2020. godine trebalo da ima preko 32.000 stanovnika. U ostalim naseljima su prosečne stope rasta mnogo niže. Planirano je da preko 53% stanovnika ove mikro-celine živi u Jajincima. Dok je na nivou mikro-celine 2002. godine bilo 5.2 stanovnika po hektaru u Jajincima je bilo 24 stanovnika po hektaru. U 2020. godini iste veličine će biti 10.5 i 63.6 stanovnika po hektaru.

U starosnoj strukturi, posmatrano na nivou Prostornog plana u celom posmatranom periodu, preovlađuju stara lica. Odnos 2020. godine će biti 12.5%:14.7%. Izuzetak predstavlja naselje Jajinci u kome će biti više dece od 7-14 godina nego lica koja imaju više od 65 godina.

Makro celina Guberevačke šume

U makro celini Guberevačke šume nalazi se deset naselja (katastarskih opština) koja pripadaju gradskim opštinama Barajevo i Sopot. Površina ove makro celine iznosi 15.287 ha. U tabeli br. 14. prikazana je projekcija broja stanovnika do 2020. godine.

Tabela 14: Projekcija broja stanovnika do 2020. godine u okviru makro celine Guberevačke šume NASELJA 2002. 2011. 2020. % UČEŠĆA 2002. % UČEŠĆA 2020. Prosečne godišnje stope rasta 2020/2002. Lisović 1057 1054 1051 8.9 9.1 -0.03 Babe 332 348 364 2.8 3.1 0.5 Guberevac 646 535 424 5.4 3.7 -2.3 Mala Ivanča 1701 1769 1837 14.2 15.8 0.4 Mali Požarevac 1479 1321 1163 12.4 10.0 -1.3 Parcani 657 619 581 5.5 5.0 -0.7 Popović 1479 1679 1813 12.4 15.6 1.1 Ralja 2858 2933 3008 23.9 26.0 0.3 Stojnik 642 567 492 5.4 4.2 -1.5 Đurinci 1088 973 858 9.1 7.4 -1.3 UKUPNO 11939 11798 11591 100.0 100.0 -0.2

Naselja Guberevac (2.187 ha) i Stojnik (2.161 ha) imaju najveću površinu, dok Ralja ima najveću gustinu (broj stanovnika/ha) – 2.3 (2020. godine). U naseljima Babe i Ralja u periodu od 2002-2020. godine biće najviše stope rasta broja stanovnika, dok će u šest naselja prosečne stope rasta biti negativne. Prosečna godišnja stopa rasta u periodu 2002-2020. godine biće negativna (-0,2), tako da će gustina (broj stanovnika/ha) na nivou mikro celine biti povećana od 0,78 na 0,76.

Odnosi u starosnoj strukturi, u celom posmatranom periodu, su nepovoljni jer preovlađuju stara lica. Dok je 2002. godine odnos dece od 0-14 godina i lica iznad 65 godina bio 15.2%:20.5%, u 2020. godini taj odnos će biti 10.4%:17.7%.

Makro celina Kosmaj

U ovoj makro celini, površine 14.190 ha, ima šest naselja (katastarskih opština) koja su prikazana u tabeli br. 15.

Tabela 15: Projekcija broja stanovnika do 2020. godine u okviru makro celine Kosmaj

NASELJA 2002. 2011. 2020. % UČEŠĆA 2002. % UČEŠĆA 2020. Prosečne godišnje stope rasta 2020/2002. Dučina 736 729 722 8.8 9.4 -0.1 Amerić 807 835 863 9.6 11.2 0.4 Koraćica 1924 1989 2054 23.0 26.7 0.4 Velika Ivanča 1796 1532 1268 21.5 16.5 -1.9 Nemenikuće 2058 1992 1926 24.6 25.0 -0.4 Rogača 1046 953 860 12.5 11.2 -1.1 UKUPNO 8367 8030 7693 100.0 100.0 -0.5

Stopa rasta ukupnog broja stanovnika u periodu od 2002-2020. godine biće negativna i gustina (broj stanovnika/ha) će opasti od 0,59 na 0,54 po hektaru na nivou mikro-celine. Broj stanovnika i gustina će porasti samo u Ameriću i Koraćici. Starosna struktura biće nepovoljna, jer će biti više starih lica od dece uzrasta od 0-14 godina. Odnos dece i starih lica 2020. godine biće 7.8%:18.9%.

Kontaktna zona Ripanj

Kontaktna zona Ripanj povezuje makro-celine Avalu i Guberevačke šume. Njena površina je 7.662 ha. Broj stanovnika u periodu 2002-2020. godine će biti u porastu po prosečnoj stopi od 0,35% godišnje, tako da će gustina (broj stanovnika/ha) biti povećana od 1.40 (2002. godine) na 1.49 (2020. godine). U tabeli br. 16. prikazana je projekcija broja stanovnika u kontaktnoj zoni Ripanj do 2020. godine.

Tabela 16: Projekcija broja stanovnika u kontaktnoj zoni Ripanj do 2020. godine.

Naselje 2002. 2011. 2020. Prosečne godišnje stope rasta 2020/2002. Ripanj 10741 11088 11435 0.3

Starosna struktura u ovoj kontaktnoj zoni je veoma nepovoljna, jer ima mnogo više starih lica iznad 65 godina od dece od 0-14 godina (odnos je bio 14.8%:16.9.% prema popisu stanovništva 2011). Nepovoljna kretanja biće nastavljena i u narednom periodu.

Kontaktna zona Sopot

U kontaktnoj zoni Sopot, koja povezuje makro celine Guberevačke šume i Kosmaj, nalaze se dva naselja (Sopot i Ropočevo) u katastarskoj opštini Sopot. Ova zona ima površinu 2.302 ha. Prosečna stopa rasta će biti 0,94% godišnje tako da će gustina (broj stanovnika/ha) biti povećana od 1,79 (2002. godine) na 2,16 (2020. godine). U tabeli br. 17. prikazana je projekcija broja stanovnika u ovoj kontaktnoj zoni.

Tabela 17: Projekcija broja stanovnika u kontaktnoj zoni Sopot do 2020. godine.

Naselja 2002. 2011. 2020. Prosečne godišnje stope rasta 2020/2002. Sopot 4115 4548 4981 1.1

U starosnoj strukturi mnogo veće učešće imaju lica starija od 65 godina od dece do 14 godina. Prema popisu stanovništva 2011. godine, odnos je bio 14,6%:16,4%. Slični odnosi će biti i u narednom periodu.

Zaposlenost

Povećanje broja zaposlenih, na teritoriji ovog prostornog plana, u velikoj meri zavisi od toga da li će biti uspešno realizovani njegovi ciljevi, tako da ovo područje postane atraktivno turističko područje. Jedan od primarnih razvojnih ciljeva je otvaranje novih radnih mesta za lokalno stanovništvo, pre svega, u oblasti turizma. Kretanje broja zaposlenih po makro celinama i kontaktnim zonama vidi se u tabeli br. 18. Osnovni problem predstavljalo je nepostojanje pouzdanih statističkih podataka o broju zaposlenih po naseljima, pre svega, 2011. godine, s obzirom na to da samo postoje podaci o broju zaposlenih na nivou opština. Podaci o broju zaposlenih prema popisu stanovništva 2002. godine dati su na nivou statističkih krugova pa su prevedeni na nivo naselja (katastarskih opština).

Tabela 18: Broj zaposlenih po mestu rada prema makro celinama i kontaktnim zonama

Makroceline i Kontaktne zone 2002. 2011. 2015. 2020. MC Avala 4.108 4.854 6.116 7.736 MC Guberevačke šume 1.093 579 850 1.130 MC Kosmaj 1.135 670 875 1.089 KZ Ripanj 1.346 914 1.104 1.250 KZ Sopot 1.475 785 950 1.395 UKUPNO 9.157 7.802 9.895 12.600

Posle znatnog opadanja broja zaposlenih u periodu od 2002-2011. godine u narednom periodu očekuje se njihov porast.

Aktivno stanovništvo

Prema popisu stanovništva 2002. godine, u katastarskim opštinama koje se nalaze u ovom prostornom planu, bilo je oko 45% aktivnog stanovništva. Od toga je obavljalo neko zanimanje 20% u Sopotu, 35% u Mladenovcu i 34% u Voždovcu.

U kontaktnoj zoni Ripanj je 29% aktivnog stanovništva radilo u prerađivačkoj industriji, 15.2% u saobraćaju i 14.1% u trgovini. U kontaktnoj zoni Sopot je 18.2% radilo u prerađivačkoj industriji, 14.5% u trgovini, dok se 8.3% aktivnog stanovništva bavilo poljoprivredom.

Mreža naselja

Mreža naselja je podeljena na tri makro-celine i dve kontaktne zone.

Tabela 19: Mreža naselja u okviru makrocelina i kontaktnih zona

MREŽA NASELJA U OKVIRU MAKROCELINA I KONTAKTNIH ZONA Makroceline i kontaktne zone Naselja Broj stanovnika u makrocelini i kontaktnoj zoni Indeks rasta 2020/2002. Ukupan broj naselja Površina (km²) Gustina naseljenosti st/km² Gustina naseljenosti st/km² 2002. 2020. 2002. 2020. MC Avala Jajinci, Kumodraž, Rakovica-selo, Pinosava, Beli Potok, Zuce 29811 60513 203.3 6 57.38 519.5 1054.6 MC Guberevačka šuma Lisović, Guberevac, Stojnik, Babe, Parcani, Popović, Ralja, Đurinci, Mali Požarevac, Mala Ivanča 11939 11591 97.1 10 152.87 78.1 75.8 MC Kosmaj Dučina, Nemenikuće, Rogača, Amerić, Koraćica, Velika Ivanča 8367 7693 91.9 6 141.9 59.0 53.3 KZ Ripanj Ripanj 10741 11435 106.5 1 76.61 140.2 149.2 KZ Sopot Sopot 4115 4981 121.0 1 23.01 178.8 216.5 UKUPNO 64973 96213 148.1 24 451.8 143.8 213.0

Najveću površinu (152.87 km²) i najviše naselja (deset) ima makro celina Guberevačke šume koja zauzima 33.8% površine Prostornog plana. Najveći broj stanovnika kao i najveći porast broja stanovnika do 2020. godine (4.0% prosečno godišnje) ima makro celina Avala koja zauzima 12.7% površine Prostornog plana. U makro celini Kosmaj, koja zauzima 31.4% površine Prostornog plana i ima šest naselja, broj stanovnika će opadati 0.5% prosečno godišnje.

Gustina naseljenosti stanovništva na području Prostornog plana iznosi oko 143.8 st/km², s tim što je očekivano značajnije najveća u naseljima makro celine Avala, na teritoriji opštine Voždovac gde iznosi oko 519.5 st/km² , dok najnižu gustinu imaju podkosmajska naselja u okviru makro celine Kosmaj gde iznosi oko 59.0 st/km². Prema popisu stanovništva 2011. godine, odnos je bio 14,6%:16,4%. Slični odnosi će biti i u narednom periodu.

Ljudski resursi, preduslov za implementaciju programa održivog razvoja

S obzirom na činjenicu da i ljudski resursi, pored istorijskog i spomeničkog nasleđa, nose razvoj područja možemo zaključiti da područje Avala – Kosmaj trenutno ima kapacitete za sprovođenje razvojnih programa zasnovanih na principu održivosti i mudrog korišćenja prirodnih resursa i uopšte razvoj turizma i rekreacije na širem nivou od lokalnog, kao dva osnovna regionalna aspekta koncepcije razvoja područja. Za uključivanje lokalnih zajednica u ekonomske aktivnosti zasnovane na očuvanim prirodnim karakteristikama i vrednostima područja, potrebna je njihova motivacija kroz obezbeđivanje finansijskih i drugih pogodnosti i olakšica, kao i obuka za bavljenje ovim aktivnostima.

Mreža javnih službi

Budući razvoj, prostorni razmeštaj i organizacija javnih službi na području ovog prostornog plana, definisani su u skladu sa odredbama PPRS, ciljevima razvoja mreže naselja i posebno razrađeni u okviru prostornih planova gradskih opština.

Za izradu predmetnog plana, detaljno će biti razmatrane samo one javne službe koje su od krucijalnog značaja za razvoj turizma i zaštitu i uređenje prirode i predela, kao dva osnovna vida posebne namene. Reč je o određenim objektima kulture i određenim sadržajima, odnosno kulturnim manifestacijama, kao i objektima obrazovanja u kontekstu izgradnje nove infrastrukture za održivi razvoj područja. Ostale javne službe biće prikazane u najkraćim crtama, u okviru makro celina i kontaktnih tačaka (detaljno su obrađene u prostornim, odnosno urbanističkim planovima koji pokrivaju određena naselja), dok će izvan zaštićenih područja biti razvijene u skladu sa odredbama prostornih i urbanističkih planova, u onoj meri u kojoj neće narušiti opšti turistički karakter ovog područja, a u potpunosti će odgovoriti potrebama stanovnika.

Planirana mreža javnih službi obezbeđuje zadovoljenje osnovnih naseljskih potreba i potreba širih prostornih celina, u skladu sa planiranim nivoom naselja, odnosno njegovim funkcionalnim značajem u mreži naselja gradskih opština u obuhvatu prostornog plana.

Tabela 20: Ilustrativni prikaz mreže javnih službi prema hijerarhijskom nivou naselja

ORGANIZACIJA JAVNIH SLUŽBI HIJERARHIJSKI NIVO NASELJA PRIMARNO ZAJEDNICA NASELJA OPŠTINSKI CENTAR A. Socijalna zaštita 1. Domovi za smeštaj dece bez roditeljskog staranja h • 2. Centri (kompleksi) za stare h • B. Obrazovanje 1. Dečije ustanove H • • 2. Predškolsko vaspitanje i obrazovanje • • • 3. Osnovne škole – područne • 4. Osnovne škole – potpune H • • 5. Srednje škole h • 6. Više škole i fakulteti h 7. Učenički i studentski domovi h • V. Zdravstvena zaštita 1. Ambulanta, zdravstvena stanica, mobilna zdravstvena služba • • • 2. Dom zdravlja • • 3. Opšta bolnica ° h 4. Socijalne (specijalizovane) bolnice, zavodi i institucije h h h 5. Apoteke h • 6. Veterinarske stanice h • G. Kultura 1. Biblioteke • • • 2. Domovi kulture h • • 3. Narodni univerziteti h • 4. Muzeji h • • 5. Arhivi h • 6. Galerije i izložbeni prostori h • • 7. Scensko-muzičke delatnosti h • 8. Zavodi za zaštitu spomenika h D. Informatičke delatnosti i komunikacije h • Đ. Fizička kultura 1. Otvoreni – uređeni prostori • • • 2. Otvoreni – uređeni i opremljeni prostori • • 3. Pokriveni objekti fizičke kulture h • 4. Manji sportsko-rekreativni centri h

Legenda: • – obavezni sadržaji; h – mogući sadržaji ako postoji interes i ekonomska osnova za organizovanje sadržaja ili kod naselja sa specifičnim funkcijama

Oblast kulture i ostale javne službe u kontekstu razvoja i unapređenja turizma

Prema podacima dobijenim za izradu drugih planskih dokumenata na području makro celina Avala – Guberevačke šume – Kosmaj i kontaktnih tačaka, naselja Ripanj i opštinskog centra Sopot, od objekata kulture i ostalih javnih službi, nalazi se sledeće:

Makro celina Avala

Dom kulture u naselju Beli Potok. Objekat je izgrađen 1917. godine, ali je proteklih decenija bio zapušten. Dom kulture je u proteklom periodu obnovljen. U obnovljenom Domu kulture moći će da se održavaju tribine, pozorišne predstave, manji koncerti, a u sali će biti postavljena i dva stola za stoni tenis, koji će zainteresovani moći besplatno da koriste.

U Kumodražu se nalazi jedinstveni spomenik kulture, rodna kuća proslavljenog vojvode Stepe Stepanovića, u kojoj se nalazi stalna postavka Vojnog muzeja sa predmetima koji su bili u upotrebi u periodu Prvog svetskog rata (lični predmeti vojvode Stepe, predmeti pokućstva koji su se koristili u to vreme, kao i veliki broj zanimljivih fotografija koji ilustruju bitne momente toga vremena).

Na opštini Voždovac organizuju se razna kulturno umetnička događanja, kao što su manifestacije na kojima se promovišu kulture, tradicije i običaji srpskog, kao i drugih naroda (Dani Avale, Dani Slovačke kulture, Dani Indije); pesničke večeri na kojima su se Voždovčanima predstavljali književni portreti mnogih poznatih pesnika i pisaca, razna predavanja, tribine, izložbe.

Prisutan je veći broj KUD-ova: AKUD „Vojvoda Stepa” iz Kumodraža, osnovano je 1972. godine sa sedištem u rodnom mestu našeg slavnog vojskovođe po kome je i dobilo ime. Kroz sekcije društva edukovano je preko dve hiljade mladih. Trenutno u KUD-u rade tri folklorna ansambla i grupa pevača koji broje oko 90 članova.  Učestvovali su na nekoliko festivala u zemlji i inostranstvu, gostovali u nekoliko stranih država; KUD „Radost” osnovano je pre 25 godina i u svom folklornom ansamblu okuplja uglavnom decu najmlađeg uzrasta. Sedište KUD-a je u voždovačkom Selu Rakovica.

Od ostalih objekata javnih službi nalaze se: dva vrtića (u naseljima Beli Potok i Pinosava); četiri matične osnovne škole (u naseljima Kumodraž selo, Rakovica selo, Beli Potok i Zuce) i jedno izdvojeno odeljenje osnovne škole (u naselju Pinosava); Farmaceutski fakultet; Institut Torlak; zdravstvena stanica u naselju Beli Potok i zdravstvena ambulanta u naselju Zuce.

Od objekata sakralne arhitekture na području makro celine Avala nalaze se objekti: Crkva Svetog Kirila i Metodija u naselju Jajinci, Crkva Svete Trojice u Kumodražu, Crkva Svete Marije Magdaline u Belom Potoku (podignuta 1883. godine) i Hram Nerukotvorenog Lika Gospodnjeg u naselju Zuce.

Kontaktna tačka „naselje Ripanj” koja povezuje makro-celine Avalui Guberevačke šume

Dom kulture „Ripanj”. Dom je renoviran i ponovo otvoren u junu 2011. godine, čime su žitelji, a posebno mladi u Ripnju dobili mogućnost da se aktivnije bave različitim kulturnim i sportskim sadržajima i da tako provode svoje slobodno vreme. U sklopu Doma otvoren je Klub za mlade (5. oktobra 2011. godine). U novootvorenom prostoru za mlade biće organizovana besplatna škola engleskog jezika, a uskoro i škola računara. Na tri računara svim korisnicima Kluba za mlade biće omogućen besplatan internet.

KUD „Milan Đ. Milićević” iz Ripnja osnovano je 1975. godine. Okuplja preko 100 članova u dve sekcije: folklorni ansambl i narodni orkestar. Na svom repertoaru Društvo neguje pesme i igre svih naroda koji žive u Srbiji. Društvo je nastupalo na mnogim festivalima i koncertima u zemlji i inostranstvu.

Naselje Ripanj je dobro pokriveno i ostalim objektima javnih službi: jedna predškolska ustanova; dve matične osnovne škole i jedno izdvojeno odeljenje osnovne škole; ogranak Doma zdravlja „Voždovac” sa podstanicom hitne pomoći i dve zdravstvene ambulante.

Od verskih objekata u naselju Ripanj nalazi se i crkva Svete Trojice, sagrađena u periodu 1892 – 1894. godine na mestu nekadašnje drvene crkve.

Makro celina Guberevačke šume

Ogranak biblioteke „Milovan Vidaković” u naselju Ralja, kao jedna od organizacionih jedinica Biblioteke grada Beograda, funkcioniše kao obrazovno- kulturni i informacioni centar lokalne zajednice. Pored svoje osnovne delatnosti Biblioteka organizuje i raznovrsne programe za decu i odrasle: književno-muzičke sadržaje, tribine, radionice, takmičenja i dr.

U ovoj makrocelini nalaze se i sledeći objekti javnih službi: dva samostalna objekta predškolskih ustanova (u naseljima Ralja i Mala Ivanča), jedan depandans u naselju Mali Požarevac i dve pripremne grupe pri osnovnim školama u naselju Lisović; dve matične osnovne škole (u naseljima Ralja i Mala Ivanča) i osam izdvojenih odeljenja osnovnih škola (u naseljima: Babe, Đurinci, Lisović – dva objekta, Mali Požarevac, Parcani, Popović i Stojnik); dve zdravstvene stanice (u naseljima Ralja i Mali Požarevac) i tri zdravstvene ambulante (u naseljima Guberevac, Mala Ivanča i Stojnik).

Od objekata sakralne arhitekture na području Makro celine Guberevačke šume nalaze se objekti: Crkva Svetog Marka u naselju Stojnik, Crkva Svetog Ilije u Malom Požarevcu, kao i Crkva Svetog Đorđa u naselju Popović.

Kontaktna tačka „opštinski centar Sopot”, koja povezuje makro-celineGuberevačku šumu i Kosmaj

Od objekata kulture u okviru opštinskog centra nalazi se Centar za kulturu Sopot (jedini objekat kulture na teritoriji opštine, najpoznatiji po filmskom festivalu). Centar za kulturu Sopot organizuje i umetničke izložbe skulptura i slika, koncerte klasične muzike, prikazuje filmove, pozorišne predstave kao i razne vrste kurseva za jezike, likovne umetnosti itd. U skladu sa strateškim opredeljenjem, grad Beograd kao kulturna prestonica Evrope 2020. godine, u narednom četvorogodišnjem periodu planira se, kao jedna u nizu aktivnosti, uređenje objekta i uvođenje digitalne tehnologije u višenamensku dvoranu Centra za kulturu u opštinskom centru Sopot, kako bi se stvorili tehnički uslovi za široke kulturne aktivnosti lokalnih zajednica.

U zgradi, u okviru Centra, nalazi se i biblioteka „Milovan Vidaković”, kao jedna od organizacionih jedinica Biblioteke grada Beograda, osnovana 1911. godine. Biblioteka funkcioniše kao obrazovno – kulturni i informacioni centar lokalne zajednice. U svojoj mreži ima tri ogranka u naseljima: Ralja, Mali Požarevac i Rogača. Pored svoje osnovne delatnosti Biblioteka grada Beograda organizuje i raznovrsne programe za decu i odrasle: književno-muzičke sadržaje, tribine, radionice, takmičenja i drugo.

Jedna od najznačajnijih manifestacija, Filmski festival u Sopotu osmišljen je kao takmičarski producentski festival domaćih igranih filmova. Održava se u prvoj polovini jula u Dvorani Centra za kulturu Sopot, i traje okvirno pet dana – organizator je Direkcija FEST-a. U kontinuitetu traje već punih 36 godina, a od 2007. godine uvršten je u manifestaciju od kulturnog značaja za grad Beograd.

Manifestacija „Dani Milovana Vidakovića”, pored navedenog filmskog festivala, predstavlja jednu od najstarijih kulturnih manifestacija sa ovog prostora. Program je inspirisan delom prvog srpskog romanopisca, Milovana Vidakovića, koji je rođen u selu Nemenikuće. Manifestacija je sačinjena od više nezavisnih događaja, koji se dešavaju u periodu od 7. do 12. jula. U toku navedenih dana na različitim mestima u gradskoj opštini Sopot, ali najviše kod manastira Tresije i ispred crkve u naselju Nemenikuće, odigravaju se brojni programi. Najpoznatiji su: takmičenja frulaša, programi različitih kulturno-umetničkih društava, ikonopisačka kolonija, susreti književnika i slično.

Od kulturno-umetničkih društava (u daljem tekstu: KUD), najpoznatiji su: KUD „Mali Požarevac”, Mali Požarevac; KUD „Kosmaj”, Sopot; KUD „Veseli kosmajci”, Sopot i drugi.

Van opštinskog centra, u centrima naselja, prostorije osnovnih škola se koriste za potrebe kulture, kao sale za okupljanje i manje kulturne manifestacije. Objekti domova kulture, nekada planirani (u većini naselja) za tu svrhu, danas imaju drugu namenu.

Od ostalih javnih službi, u opštinskom centru, nalaze se: dve predškolske ustanove; jedna matična osnovna škola; jedan srednjoškolski obrazovni centar (Mašinska škola i Ekonomsko- trgovinska škola) i Dom zdravlja „Sopot”.

Makro-celina Kosmaj

Deo programa manifestacija „Dani Milovana Vidakovića” dešava se kod manastira Tresija i ispred crkve u Nemenikućama. Najpoznatiji su: takmičenja frulaša, programi različitih KUD-ova, ikonopisačka kolonija, susreti književnika i slično.

„Sabor frulaša” je manifestacija koja se održava prvog vikenda u septembru, u porti manastira Tresije. Organizovana je kao takmičenje i kao škola.

Manifestacija „Oko vodenice”, održava se sredinom oktobra, u Nemenikućama u vidu multimedijalnog programa.

Ogranak biblioteke „Milovan Vidaković” u naselju Rogača, kao jedna od organizacionih jedinica Biblioteke grada Beograda, funkcioniše kao obrazovno kulturni i informacioni centar lokalne zajednice. Pored svoje osnovne delatnosti Biblioteke grada Beograda organizuje i raznovrsne programe za decu i odrasle: književno-muzičke sadržaje, tribine, radionice, takmičenja i dr.

Ostali objekti javnih službi, koji se nalaze u granicama makro celine su: dva depandansa PU (u naseljima Dučina i Rogača), tri pripremna odeljenja pri osnovnim školama (u naseljima Amerić, Velika Ivanča i Koraćica); dve matične osnovne škole (u naseljima Velika Ivanča i Rogača), pet izdvojenih odeljenja osnovnih škola (u naseljima Amerić, Velika Ivanča, Dučina, Koraćica i Nemenikuće); četiri zdravstvene ambulante (u naseljima Velika Ivanča, Dučina, Koraćica i Rogača).

Manastiri i crkve, kao kulturna dobra predstavljaju potencijal za razvoj turizma, npr. kulturno-manifestacionog i ekskurzionog. Šire područje gradske opštine Sopot, karakteristično je i po srednjevekovnom crkvenom zadužbinarstvu, koje se posebno razvijalo na području Kosmaja. Iz ovog perioda, od ukupno sedam sagrađenih, ostala su očuvana četiri manastira, među kojima poseban značaj imaju Kastaljan i Tresije na području atara Nemenikuća. Manastir Kastaljan (Kasteljan) nalazi se na severoistočnoj padini Kosmaja u selu Nemenikuće i posvećen je Svetom Đorđu. Podignut je verovatno u 13. veku. Na području makro celine Kosmaj nalazi se i Manastir Tresije, posvećen Saboru Svetih Arhangela. U ataru naselja Koraćica se nalazi i Manastir Pavlovac. Od verskih objekata se u naselju Koraćica nalazi Crkva Sv. Trojice (1858. godina), Crkva Sv. Duha sa kriptom kosturnicom u naselju Rogača i Crkva Sv. Apostola Petra i Pavla u Nemenikućama. Tu se takođe nalaze i manastiri u Velikoj Ivanči sa ostacima crkve ili manastira iz XV veka.

UTICAJ POSEBNE NAMENE NA EKONOMIJU I PRIVREDNE DELATNOSTI

Neophodno je da se postojeća nepovoljna i uglavnom neisplativa privredna struktura razvojem u narednom periodu bitno izmeni, pre svega u korist tercijarnih delatnosti, sa turizmom kao glavnim osloncem i pokretačem razvoja, koji će objedinjavati i podsticati druge delatnosti – poljoprivredu, robni promet, saobraćaj i zanatsku proizvodnju i usluge.

Poljoprivreda

Prostorno uređenje i razvoj poljoprivrede treba da se zasnivaju na povezivanju ekološki očuvanih velikih poljoprivrednih površina (voćarstvo, povrtarstvo, stočarstvo), da bi se omogućio sistematski razvoj poljoprivrednih proizvoda sa etiketom „zdrave hrane” prema posebnom programu. Neophodno je uvođenje određenih tehnoloških i kvalitativnih standarda, povećanje nivoa znanja, širenje ideja i inicijativa iz oblasti proizvodnje organske hrane. Takođe je potrebno među poljoprivrednim proizvođačima, kao i među potrošačima odgovarajuće organizovanje i aktivna tržišna promocija ekoproizvoda.

Plan zaštite, unapređivanja stanja i buduće korišćenje poljoprivrede u području posebne namene podrazumeva realizaciju sledećih zadataka:

edukacija proizvođača i potrošača o organskoj hrani – sve je izraženiji trend potrošnje hrane koja je proizvedena na organskim osnovama;

povećanje površina pod organskom proizvodnjom i podsticanje procesa sertifikacije organske proizvodnje;

unapređenje krmne baze na livadama i pašnjacima kao preduslova za unapređenje vodećeg sektora poljoprivrede – stočarstva;

revitalizacija autohtonih voćarsko-vinogradarskih sorti;

afirmacija i razvoj voćarstva, povećanje površina pod voćarskim kulturama;

podsticanje proizvodnje kvalitetnog cveća, semena, kalemova i ostalog cvetnog materijala budući da postoje agroekološki uslovi za taj vid privređivanja;

edukacija poljoprivrednih proizvođača o mogućnostima koje donosi proizvodnja cveća i ukrasnog bilja;

organizovani otkup i promocija sakupljanja lekovitog bilja i šumskih plodova, isključivo u skladu sa uslovima nadležnog Zavoda za zaštitu prirode Srbije, u pogledu vrsta i količina;

razvoj otkupne mreže i pogona za sušenje i pakovanje u seoskim sredinama;

podsticati autentične agroproizvode (prerađevine od autohtonih sorti voća, mleka, vune i dr), kao deo specifične turističke ponude;

pokretanje procesa integracije na funkcionalnoj i interesnoj osnovi i kompatibilnim ekonomskim mogućnostima i potencijalima opština na kojima se plansko područje nalazi, sa susednim opštinama u okviru regiona.

Makro celina Avala

Poljoprivredu podavalskih sela, Zuce, Beli Potok, Pinosava, razvijati prvenstveno kao rekreativno-turističko ruralno područje sa okućničkom poljoprivredom, uz primenu mera antierozionog gazdovanja zemljištem.

Padine Avale gotovo su isključivo pokrivene šumskom vegetacijom, ulaze u sastav seoskih atara, prirodno su predisponirane za razvoj stočarstva, proizvodnju hrane visokog biološkog kvaliteta, kontrolisano sakupljanje šumskih plodova i lekovitog bilja, razvoj seoskog turizma i sl.

U zavisnosti od stepena zaštite i prirodnih potencijala, ovo područje treba podržati i pomoći za razvoj agroturizma, u proizvodnji organske hrane, uzgoj živine, jaja, proizvodnje i prerade mleka. Poljoprivredna proizvodnja ove celine treba da bude usmerena u funkciji razvoja i afirmacije turizma.

Makro celina Guberevačke šume

S obzirom na prirodne karakteristike, osunčanost, ekspoziciju, bonitet zemljišta, obuhvaćeno područje ima uslova za:

komplementarnu ratarsko-stočarsku proizvodnju;

voćarsko-vinogradarsku proizvodnju.

Veći udeo voćnjaka u pojedinim naseljima (Mali Požarevac, Parcani, Popović, Sopot, Mala Ivanča), voćarstvo čine najvažnijom granom u agrarnoj. Voćarsko-vinogradarsku proizvodnju treba intenzivirati pre svega na južnim, jugoistočnim i istočnim padinama, kao i na jugozapadnim padinama ovog područja, uz primenu antierozionih mera, odnosno zabrane korišćenja zemljišta na način koji intenziviraju erozione procese. Na višim padinama gajenje ovih kultura može da ima i sanacioni karakter, ukoliko se nalazi na površinama koje su izložene manjoj eroziji.

U atarima pojedinih katastarskih opština (Babe, Nemenikuće, Mali Požarevac, Slatina) zapaža se značajan udeo livada i pašnjaka, koje su osnova za bavljenje stočarstvom. Sa stanovišta održavanja i povećanja zemljišne produktivnosti, potrebno je primeniti principe agrošumarstva, tako da se šume razvijaju u zajednicama sa poljoprivrednim oblicima, u karakterističnom prostornom rasporedu.

Makro celina Kosmaj

Pretežno brdska područja Kosmaja imaju preduslove kao i tradiciju bavljenja stočarstvom i voćarstvom, kao i proizvodnjom cveća.

Prednost dati zasadima i obogaćenju fonda starih sorti voća i voćkarica (drenjine, oskoruše), koje predstavlja izuzetan genetski potencijal za voćarsku proizvodnju, naročito kao autohtone podloge otpornije na bolesti, štetočine i klimatske prilike koje su karakteristični za ovo područje.

Zbog brojnih ograničenja koja postoje u korišćenju zemljišta III i IV bonitetne klase mora se voditi računa o procesima degradacije izraženim u većoj ili manjoj meri. I bonitetna klasa zemljišta je pogodna za gajenje svih kultura sa ovog područja. Za zemljišta II bonitetne klase, potreban je pažljiviji poljoprivredni odabir ratarskih i voćarskih kultura, u zavisnosti od mehaničkog sastava zemljišta (težine), koja utiče na vodno–vazdušne osobine pedološkog supstrata, izloženost eroziji i povremenim sušama. III bonitetna klasa zemljišta se preporučuje za gajenje voća. Ograničenja IV bonitetne klase zemljišta su veća (veliki nagib, erozija), tako da poljoprivredu treba usmeravati ka zasnivanju veštačkih livada i voćnjaka. V bonitetna klasa zemljišta odlikuje se velikim ograničenjima. U korišćenju ovakvih terena može poslužiti za zasnivanje veštačkih livada.

Povezivanje ekološki očuvanih, velikih poljoprivrednih površina (voćarstvo, povrtarstvo, stočarstvo) u severnom delu gradske opštine Mladenovac, od Dubone prema Velikoj Ivanči, pa preko južnog dela gradske opštine Sopot sa centrom u Rogači, južnog dela gradske opštine Barajevo, omogućava sistematski razvoj poljoprivrednih proizvoda sa etiketom „zdrave hrane”.

Trgovina i usluge

Razvoj trgovine planira se:

u skladu sa potrebama za razvoj turizma (etno turizma, seoskog turizma i sl.) i sportsko rekreativnih aktivnosti;

u skladu sa razvojem mreže naselja i centara, a pre svega u kontaktnim tačkama (Ripanj i Sopot);

u skladu sa potrebama stanovništva i posetilaca, kako u savremenim kapacitetima namenjenim i ekskluzivnoj prodaji, pre svega karakterističnih proizvoda sa ovog područja, tako i tradicionalnim oblicima povremene prodaje na otvorenom;

u skladu sa revitalizacijom starih jezgara i uređenja prirodnih vrednosti.

Značajni efekti mogu se ostvariti i bržim razvojem zanatstva. U cilju povećanja atraktivnosti naselja i podizanja ukupnog standarda življenja potrebno je:

razvijati usluge namenjene ličnim potrebama, potrebama domaćinstva, posetiocima i turistima sa karakteristikama male privrede i u cilju povećanja zaposlenosti;

podsticati razvoj tradicionalnih zanata koji će pored oživljavanja tradicionalnog profila naselja, imati i edukativno dejstvo (kazandžije, kovači, kolari, užari, stolari, ćurčije, opančari, voskari i dr.);

održavati zanate, za čije proizvode i danas postoji određeno tržište, uz prilagođavanje savremenim zahtevima.

U skladu sa karakterom pojedinih celina moguće je razvijati veće kapacitete u celini duž autoputa i kontaktnim tačkama Ripanj i Sopot, u funkciji snabdevanja robom široke potrošnje i specijalizovanom robom: sportsko-rekreativna oprema, kamp oprema, zanatski proizvodi. U celinama Avala i Bela Reka mogu se razvijati manji trgovinski kapaciteti (prodavnice suvenira, zdrave hrane, sportske opreme itd). U celinama Šuplja stena, Guberevačke šume, Trešnja i Šuma na Kosmaju karakteristična ponuda treba da bude: tradicionalni zanatski proizvodi, suveniri, zdrava hrana, prodaja šumskih plodova, lekovitog bilja, gljiva itd. U celini Ripanjski tunel pored navedenih sadržaja mogući su i dopunski, u funkciji posetilaca i turista koji putuju železnicom.

PROSTORNI RAZVOJ SAOBRAĆAJA I INFRASTRUKTURNIH SISTEMA

Saobraćaj i saobraćajna infrastruktura

Planska rešenja razvoja predmetnog područja, sa saobraćajnog aspekta, zasnivaju se na analizi postojećeg stanja, kao i osnovnim ciljevima razvoja saobraćaja i saobraćajne infrastrukture, usaglašenim sa globalnim ciljevima razvoja ovog područja kao područja posebne namene.

Planska rešenja saobraćajnog sistema treba da omoguće uspostavljanje održivog saobraćajnog sistema kao faktora u razvoju područja, sa posebnim osvrtom na mikrolokacije prirodnog i kulturnog nasleđa ili cela područja posebnog režima zaštite.

Putna mreža

Plan razvoja putne mreže područja, zasniva se na daljem unapređenju nivoa usluge postojećih saobraćajnica i realizaciji planiranih putnih pravaca.

Aktivnosti na planskom razvoju putne mreže kao dela održivog saobraćajnog sistema obuhvataju:

razvoj, modernizaciju, revitalizaciju i rekonstrukciju celokupne putne mreže, u cilju ravnomernije i lakše dostupnosti svih delova teritorije i iskorišćenja prirodnih i turističkih potencijala područja posebne namene;

izgradnju dela državnog puta IA reda A1, na deonici od Resnika do petlje Bubanj potok, koji predstavlja deo autoputske obilaznice oko Beograda i koji je detaljno planski razrađen Regulacionim planom deonice autoputa E-75 i E-70 Dobanovci – Bubanj potok („Službeni list grada Beograda”, broj 13/99);

izgradnju državnog puta IB reda 25, tzv. „Šumadijska magistrala”, deonica od Malog Požarevca (veza sa državnim putem IA reda A1, autoputem E-75) – Mladenovac – Topola – Rudnik – Takovo (veza sa državnim putem IA reda A2, E-763, Beograd – Južni Jadran), koja jednim delom prolazi kroz granicom plana obuhvaćenog područja;

proširenje mreže opštinskih i lokalnih puteva i ulica u funkciji povećanja pristupačnosti unutar posmatranog područja, odnosno boljeg povezivanje naselja, prostornih celina, značajnih turističkih i rekreativnih destinacija i centara opština u obuhvatu granice Prostornog plana;

izgradnju novog avalskog puta kao novog uvodnog pravca u grad sa južne strane Beograda, na delu od obilaznog autoputa do naselja Kumodraž 2;

realizacije pratećih sadržaja putne i ulične mreže (stanice za snabdevanje gorivom, odmorišta, moteli, autoservisi itd);

uslov da se izgradnja objekata može planirati na određenoj udaljenosti od saobraćajnica i to:

a) minimum 40 m za državne puteve prvog A reda – autoputeve;

b) minimum 20 m za ostale državne puteve prvog B reda;

v) minimum 10 m za državne puteve drugog reda.

Razvoj, modernizaciju i revitalizaciju lokalne putne mreže, pored ostalog, potrebno je vršiti u cilju opsluge kulturnih i prirodnih dobara kao mesta veće atrakcije na prostoru, u okviru područja posebne namene. Sa tim u vezi potrebno je dalje razvijati lokalnu putnu mrežu, a posebno na sledećim pravcima i prostornim celinama:

U okviru PIO „Avalaˮ i PIO „Kosmajˮ sa svrhom opsluge mikrolokacija u obuhvatu ovih celina,

u zoni Guberevačkih šuma od naselja Guberevac ka potoku Celevac;

u zoni naselja Parcani , Ralje i Baba ka zoni Guberevačkih šuma;

ka Kosmaju iz pravca Amerića, Nemenikuća i Sopota.

Pešačke i planinarske staze potrebno je planirati u zoni mikrolokacija povećane atrakcije. Pozicije ovih staza treba da omoguće obilazak kulturno istorijskih i prirodnih lokaliteta u pojedinim prostornim celinama. Posebno je značajno, da početak i kraj pešačkih staza ima dobru povezanost sa stanicama javnog gradskog prevoza.

U skladu sa navedenim u zoni PIO „Avalaˮ pešačke odnosno planinske staze treba planirati tako da se na trasi staza nađu sledeći objekti:

Spomenik Vasi Čarapiću;

Spomenik Ruskoj vojnoj delegaciji;

Hotel Avala;

Mitrovića dom;

Spomenik Neznanom junaku;

Avalski toranj;

U zoni PIO „Kosmajˮ pešačke i planinarske staze treba trasirati i planirati tako da obuhvate Kosmajske manastire, spomenike podignutoj srpskoj vojsci i prirodna dobra uključujući izvore termalno mineralnih voda na različitim lokalitetima u okviru ove celine.

Pored navedenog, značajno je napomenuti da su na području PIO „Avalaˮ i PIO „Kosmajˮ formirane pešačke staze koje je potrebno revitalizovati, dodatno opremiti neophodnim sadržajima (informacioni punktovi, odmorišta i sl.).

Železnička infrastruktura

Plan razvoja železničke infrastrukture na prostoru u obuhvatu Prostornog plana obuhvatao bi:

modernizaciju i rekonstrukciju postojeće jednokolosečne pruge Beograd – Niš, za pruge velikih brzina, kao dela Panevropskog multimodalnog saobraćajnog Koridora X;

revitalizaciju i modernizaciju pruge Beograd – državna granica (Bijelo Polje) za intermodalni transport, sa dogradnjom neophodnih kapaciteta;

izgradnja nove pruge Beli Potok – Vinča – most preko Dunava – Pančevo, kao vezu postojeće pruge Beograd – Mala Krsna – Velika Plana, čija je realizacija veoma značajna za odvijanje teretnog saobraćaja kroz grad Beograd;

prostorna provera postojećih saobraćajnih rešenja železničke infrastrukture sa ciljem razgraničenja sa susednim namenama.

Javni prevoz putnika

Planski razvoj sistema javnog prevoza putnika odvijao bi se u više paralelnih pravaca.

Pored poboljšanja nivoa usluge na svim linijama javnog prevoza putnika, povećanjem broja polazaka, značajno je, aktivnosti usmeriti ka posrednom uticaju ovog vida saobraćaja na poboljšanje izgleda prostora u obuhvatu granice Prostornog plana kao i promociji prirodnih i kulturnih znamenitosti ovog područja.

Plan razvoja javnog prevoza putnika sagledati kroz sledeće aktivnosti i pravce:

povećanje nivoa usluge sistema, uvođenjem sezonskih linija tokom letnjih meseci ka Avali odnosno Kosmaju uz definisanje većeg broja stajališta;

povećanje nivoa usluge sistema, uvođenjem novih svakodnevnih polazaka na relaciji Beograd – Mladenovac, preko Avale, državnim putem IIA reda 149 (ranije R-200);

vođenje reklamnih kampanja u vozilima koja saobraćaju kroz područje posebne namene, sa ciljem popularizacije prirodnih i kulturnih znamenitosti predmetnog područja;

zamena postojećih i izgradnja novih, tipskih autobuskih stajališta sa ciljem;

angažovanje drumskih vozila u sistemu javnog prevoza putnika sa motorima koji koriste ekološki podobna goriva.

Biciklistički saobraćaj

Plansko sagledavanje razvoja biciklističkih staza i koridora odvijao bi se sa ciljem:

međusobnog povezivanja naselja i turističko-rekreativnih zona;

povezivanja definisane biciklističke rute 11 „Eurovelo” Varšava – Beograd – Skoplje – Atina, koja delom prolazi Starim avalskim putem sa predmetnim prostorom, a u cilju turističkog i ekološkog promovisanja predela i zaštićenih prirodnih dobara;

razvoja biciklističkih trasa, koje po mogućstvu treba formirati na nezavisnim koridorima uz primarnu i lokalnu, putnu i uličnu mrežu, kao i kroz predele kao samostalne staze;

formiranja pratećih sadržaje uz biciklističke koridore kao što su: odmorišta, manji smeštajni kapaciteti, servisi i radionice, kao i određeni turističko-informativni i ugostiteljski objekti i slično.

Planska rešenja po makro celinama

Makro celina Avala

Od deonica autoputa, u okviru granice ove makro celine, značajno mesto zauzima deo autoputske obilaznice oko Beograda za koju je izrađena planska i projektna dokumentacija, i koju je potrebno realizovati na terenu.

U obuhvatu makro celine Avala najznačajniji putni pravac je državni put IIA reda 149 (ranije R-200), stari Avalski ili Kragujevački put, koji predstavlja kičmu putne mreže ove celine. Njime saobraćaju glavni saobraćajni tokovi kako lokalnog tako i daljinskog saobraćaja.

Navedeni putni pravac primarna je saobraćajna veza ovog prostora sa centralnim gradskim područjem sa jedne strane i ostalim delovima prostora u obuhvatu predmetnog Prostornog plana.

Ovom saobraćajnicom saobraćaju i vozila javnog prevoza putnika ka Mladenovcu, Sopotu, Ralji i Aranđelovcu.

Ovim saobraćajnim pravcem vrši se opsluga značajnih prostornih celina u njenoj gravitacionoj zoni, i to celine Spomen park Jajinci, celine Avala, celine Šuplja stena.

Za deo ove značajne saobraćajnice od ulice Nove kumodraške do petlje „Avala” (oko km 593+000) izrađuje se plan detaljne regulacije, te je u narednom periodu potrebno izraditi odgovarajuću projektnu dokumentaciju kao osnov za njenu dalju realizaciju.

U skladu sa navedenim potrebno je izvršti analizu mogućnosti i detaljno planski sagledati deonice ove saobraćajnice od petlje „Avala” (oko km 593+000) do granice ove prostorne celine, sa ciljem realizacije eventualno još dve saobraćajne trake i biciklističke staze.

Pored državnog puta IIA reda broj 149 (ranije R-200), veliki značaj za ovu prostornu celinu i njene turističko-prirodne i kulturne znamenitosti ima kružni put na Avali DP IIB reda 345 (ranije regionalni put drugog reda R-200b).

Saobraćajnim pravcem kroz Ripanj DP IIB reda 346 (ranije DP drugog reda R-204) i dalje lokalnom putnom mrežom koja je povezana na njega, opslužuju se značajne mikroceline u ovoj prostornoj celini, i to pre svega celina Bela Reka. Ovim regionalnim putem povezani su državni put IIA reda broj 149 (ranije R-200) i državni put IA reda A22 (ranije M-22) ka Čačku.

Polazeći od značaja ovog puta neophodno je izvršiti njegovu rekonstrukciju i revitalizaciju.

U pogledu železničkog saobraćaja u ovoj makro celini u funkciji su tri železničke pruge, i to:

jednokolosečna magistralna pruga Beograd – Mladenovac – Niš – Preševo – državna granica (Tabanovci), koja je deo panevropskog Koridora X, sa železničkim stanicama Beli Potok i Zuce;

jednokolosečna magistralna železnička pruga Beograd – Rakovica – Jajinci – Mala Krsna – Velika Plana, sa železničkim stanicama Ripanj i Klenje;

jednokolosečna magistralna elektrificirana pruga Beograd – Resnik – Požega – Vrbnica – državna granica (Bijelo Polje), sa železničkom stanicom Bela Reka.

Planska rešenja vezana za razvoj železničkog saobraćaja u ovoj makro celini za naredni period, potrebno je usmeriti ka detaljnom planskom sagledavanju mogućnosti realizacije drugog koloseka za sve tri deonice gore navedenih železničkih pravaca, kao i za sve ostale prateće železničke objekte, a posebno stanične zgrade i perone.

Posebno je značajno analizirati mogućnosti za poboljšanje pristupačnosti ovog vida saobraćaja, sa svrhom njegovog uključivanja u sistem javnog prevoza putnika, što bi značajno doprinelo i povećanju posećenosti turističkih, prirodnih i kulturnih znamenitosti posebno u celini Bela Reka i samom naselju Ripanj.

Javni saobraćaj u ovoj makro celini potrebno je razvijati u skladu sa opšte definisanim planskim rešenjima, uz potrebu da u postupku detaljnog planskog sagledavanja putnih i saobraćajnih pravaca kojima saobraćaju vozila javnog prevoza putnika, u planska i projektantska rešenja budu uključena prostorna rešenja, koja će poboljšati funkcionisanje javnog prevoza putnika (niše na stajalištima, pešačke komunikacije za povećanje nivoa dostupnosti, prateći sadržaji terminusa i terminala, stanični mobilijar i sl.).

Biciklistički saobraćaj u ovoj makro celini treba razvijati pre svega duž državnog puta IIA reda 149 (ranije R-200), koji prema karakteristikama terena i predela kroz koje se pruža, otvara velike mogućnosti u pogledu realizacije i eksploatacije biciklističkih staza. Pored navedenog značajno je razvijati nove biciklističke staze na području prostorne celine „Avala” u okviru koje već postoje težnje ka razvoju ovog vida saobraćaja u sportske i rekreativne svrhe.

Razvoj biciklistikog saobraćaja i realizacija novih trasa predmet su posebnih lokacijskih i prostornih analiza u okviru prostornih celina Bela Reka i Šuplja stena.

Planski razvoj pešačkog saobraćaja u makro celini Avala ima veliku perspektivu, pre svega zbog prirodnih karakteristika terena, mogućnosti organizovanja planinarskih tura i nasleđa formiranja pešačkih i planinarskih staza. Razvoj ovog vida saobraćaja na području ovog prostornog plana treba razvijati sa svrhom rekreacije i sporta.

Pored Avale kao još od ranije prepoznate destinacije za razvoj pešačkih aktivnosti, veoma je značajan dalji razvoj nešto manje poznatog lokaliteta bližeg Beogradu „Stepin gaj”, čime bi se značajno otvorile turističko izletničke mogućnosti šireg centralnog gradskog područja.

Saobraćajna dostupnost pojedinih turistički značajnih destinacija u okviru ove makro celine, data je u narednoj tabeli br. 21.

Tabela 21: Saobraćajna dostupnost pojedinih turistički značajnih destinacija u okviru makro celine Avala

MAKROCELINA DRUMSKI ŽELEZNIČKI JAVNI GRADSKI BICIKLISTIČKI PEŠAČKI AVALA POSTOJEĆI PLANIRANI POSTOJEĆI PLANIRANI POSTOJEĆI GUBEREVAČKE ŠUME POSTOJEĆI PLANIRANI POSTOJEĆI PLANIRANI POSTOJEĆI KOSMAJ POSTOJEĆI PLANIRANI Dućevac „Dućevac” 170 Palanka „Palanka” 150 Šutilovac p. „Šutilovac” 190 Kovinski p. „Kovina” 260 Ciganski p. „Zbeg” 120 Prečica „Prečica” 190 Sikijevac „Rasnik II” 110 UKUPNO 1140

Pored navedenih planirane su retenzije – akumulacije na potoku Zmajevac, akumulacija „Manastir”, retenzija „Ađinac”, akumulacija „Rakovica”, retenzije na Jelezovačkom potoku i Kumodraškom potoku.

Reke u predmetnom delu sliva i svog toka protiču urbanizovanim gradskim tkivom ili ruralnim delovima sliva ređe naseljenim, pa je kanalisanje otpadnih voda uglavnom individualnog karaktera. Zato se planira poboljšanje kvaliteta voda u higijensko – sanitarnom i estetsko – ambijentalnom smislu, tako što se planira:

razdvajanje upotrebljene od atmosferskih voda – primeniće se separacioni kanalizacioni sistem;

postavljanje separatora i taložnika na mestima ispusta atmosferskih voda;

povećanje protoka ispuštanjem voda iz postojećih i planiranih akumulacija, u periodu malih voda.

Za planirane radove regulacija reka potrebno je doneti planska dokumenta, imajući u vidu nivo razrade tehničke dokumentacije, koja bi to omogućila.

Energetska infrastruktura

Elektroenergetska mreža i objekti

Za napajanje predmetnog konzuma električnom energijom, u planiranom vremenskom periodu, koristiće se postojeće navedene transformatorske stanice i iz njih naponske mreže 10 kV i TS 10/0,4 kV sa pripadajućim distributivnim mrežama 1 kV. Takođe, predviđena je izgradnja sledećih elektroenergetskih objekata i mreže:

TS 110/10 kV „Jajinci” (Sinst = 2h40 MVA) sa dvosistemskim priključnim vodom 110 kV do postojećeg nadzemnog voda br. 136A/2 koji povezuje TS 220/110 kV „Beograd 17” i TS 110/35 kV „Beograd 11”;

TS 35/10 kV „Ripanj 2” (Sinst = 2h8 MVA) sa dvosistemskim priključnim vodom 35 kV od TS 110/35/10 kV „Beograd 18 (Ralja)” do ogranka TS 35/10 kV „Vrčin” i do planirane TS 35/10 kV „Ripanj 2”;

izgradnja nadzemnog voda 35 kV od TS 35/10 kV „Vrčin” do postojećeg voda 35 kV koji povezuje TS 110/35/10 kV „Beograd 18 (Ralja)” i TS 35/10 kV „Ripanj”;

izgradnja nadzemnog voda 35 kV od TS 110/35/10 kV „Beograd 18 (Ralja)” do ogranka TS 35/10 kV „Sopot” i 35 kV voda od TS 35/10 kV „Sopot” do TS 35/10 kV „Mladenovac 4”;

izgradnja nadzemnog voda 35 kV od TS 35/10 kV „Mladenovac 6” do TS 35/10 kV „Sopot” i 35 kV voda od TS 35/10 kV „Sopot”do TS 35/10 kV „Dučina”.

Za pouzdano napajanje potrošača/korisnika potrebno je izgraditi odgovarajući broj novih TS 10/0,4 kV sa elektroenergetskom mrežom 10 kV i 1 kV. U funkciji budućeg razvoja i korišćenja zemljišta neophodna je rekonstrukcija postojećih nadzemnih vodova 10 kV, a tamo gde se ukaže potreba planirati povećanje instalisanih snaga postojećih TS 10/0,4 kV i rekonstrukciju postojeće distributivne mreže. Elektroenergetsku mrežu 10 kV i 1 kV graditi duž svih saobraćajnih površina u skladu sa tehničkim propisima i standardima iz ove oblasti.

U daljem planiranju prostora potrebno je obezbediti i nove prostore za visokonaponsku i srednjenaponsku mrežu sa potrebnim merama zaštite okoline. Utvrđuju se koridori za sledeće nove elektroenergetske vodove:

nadzemni vod 400 kV – paralelno trasi postojećeg nadzemnog voda 400 kV br. 412;

nadzemni vod 110 kV po trasi postojećeg nadzemnog voda 110 kV br. 141;

priključni vod 35 kV od TS 110/35/10 kV „Beograd 18 (Ralja)” do ogranka TS 35/10 kV „Vrčin” i do planirane TS 35/10 kV „Ripanj 2”, paralelno trasi postojećeg nadzemnog voda 35 kV koji povezuje TS 110/35/10 kV „Beograd 18 (Ralja)” i TS 35/10 kV „Ripanj”;

nadzemni vod 35 kV od TS 35/10 kV „Vrčin” do postojećeg voda 35 kV koji povezuje TS 110/35/10 kV „Beograd 18 (Ralja)” i TS 35/10 kV „Ripanj”, paralelno trasi postojećeg nadzemnog voda 35 kV, koji povezuje TS 110/35/10 kV „Beograd 18 (Ralja)” i TS 35/10 kV „Vrčin”;

nadzemni vod 35 kV od TS 110/35/10 kV „Beograd 18 (Ralja)” do ogranka TS 35/10 kV „Sopot”, paralelno trasi postojećeg nadzemnog voda 35 kV koji povezuje TS 110/35/10 kV „Beograd 18 (Ralja)” i TS 35/10 kV „Sopot”;

nadzemni vod 35 kV od TS 35/10 kV „Sopot” do TS 35/10 kV „Mladenovac 4”;

nadzemni vod 35 kV od TS 35/10 kV „Sopot” do TS 35/10 kV„Mladenovac 6”;

nadzemni vod 35 kV od TS 35/10 kV „Sopot”do TS 35/10 kV „Dučina”.

Telekomunikaciona mreža i objekti

Na osnovu uslova kompanije Telekom Srbija a.d. i u zavisnosti od dinamike planirane izgradnje, na teritoriji predmetnog prostornog plana predvideđeno je oko 35 planiranih pristupnih čvorova međusobno povezanih optičkim kablovima. Od planiranih pristupnih čvorova formirati nova kablovska područja i položiti telekomunikacione kablove do planiranih pretplatnika. Optičke kablove i telekomunikacione koridore planinariti u koridoru postojećih i planiranih saobraćajnih površina.

Distributivne telekomunikacione kablove koji su postavljeni kroz telekomunikacionu kanalizaciju ili su položeni u zemlju, a čiji kapacitet ne zadovoljava potrebe planiranih korisnika telekomunikacionih usluga, zameniti novim većeg kapaciteta.

U narednom periodu, za potrebe mobilne telefonije instalirati komutaciono – upravljačke centre na lokacijama koje omogućavaju optimalno povezivanje sa fiksnom telekomunikacionom mrežom. Bazne radio stanice rasporediti na potrebnim lokacijama u granicama predmetnog područja, radi obezbeđivanja zahtevane količine usluga i kvalitetnijeg signala unutar zgrada u gusto razvijenoj urbanističkoj infrastrukturi.

Za međusobno povezivanje komutaciono-upravljačkih centara, kontrolera baznih stanica i baznih radio stanica, koristiti fiksnu telekomunikacionu mrežu ili radio relejne stanice. Radio relejne stanice izgraditi na lokacijama baznih radio stanica. Uređaji baznih radio stanica i radio relejnih stanica biće instalisani u planiranim objektima, postojećim objektima uz minimalne adaptacije, na krovovima postojećih i planiranih objekata (krovna kontejnerska varijanta), ili na zemlji (kontejnerska varijanta).

Antene baznih radio stanica i radio relejnih stanica će biti montirane na tipskim nosačima, koji se fiksiraju za postojeće građevinske objekte ili na posebnim samostojećim antenskim stubovima potrebne visine.

Implementacijom digitalne televizije, koje sprovodi Ministarstvo kulture i informisanja, predvideti dislociranje TV predajnika sa vrha Kosmaja (628 m) na kotu Malovan (628 m) i novu lokaciju za Torlak/Kumodraž (332 m), odakle će se emitovati digitalni paket za nacionalne i regionalne TV emitere. Za dotur i distribuciju modulacionog radijskog i TV signala, predviđene su radio-relejne veze u opsegu 8 GHz u pravcima: Avala – Vršac, Avala – Crni Vrh (Jagodina), Avala – Torlak i Avala – Kosmaj.

Sistem daljinskog grejanja

Kroz usvojene urbanističko-programske elemente ne postoje jače razvojne mogućnosti za razvoj sistema daljinskog grejanja, sem na grejnom području toplane TO „Voždovac”. Planira se priključenje objekata kolektivnog i individualnog stanovanja duž Ulice vojvode Stepe u naselju Kumodraž i izgradnja novog magistralnog toplovoda duž Bulevara oslobođenja.

U ostalim naseljima predmetnog prostornog plana osim dela gradske opštine Barajevo – naselje Lisović (gde postoji rezerva od Q=3,5 MW), nema ekonomske opravdanosti za razvojem centralizovanog sistema grejanja, pre svega zbog malih gustina stanovanja i visokih investicionih troškova.

Rad na energetskoj efikasnosti predstavlja smanjenje potrošnje toplotne energije u toplifikacionom sistemu TO„Voždovac”, kao i smanjenje gubitaka pri distribuciji toplotne energije i povećanje efikasnosti proizvodnje toplotne energije.

Sistem snabdevanja prirodnim gasom

Na predmetnom prostoru, praktično u svim pravcima, nalaze se naselja sa većim brojem korisnika koje je potrebno gasifikovati.

Postojeći rezervni kapacitet u magistralnoj i gradskoj mreži kao i u GMRS „Avala” i GMRS „Mladenovac” pružaju mogućnost priključenja znatnog broja korisnika prirodnog gasa. Takođe, značajan broj korisnika u opštoj potrošnji biće priključen i na novoplaniranu GMRS „Zuce” koja se locira na postojećem magistralnom gasovodu deonica MG-07 Beli Potok (GMRS „Avala”) – Veliko Orašje, prečnika (610 mm i pritiska r=50 bar-a.

U skladu sa razvojem saobraćajne infrastrukture kako u makro celinama (Avala, Guberevačka šuma i Kosmaj) tako i između njih (naselja Ripanj i Sopot), planirati nastavak izgradnje distributivne gasovodne mreže pritiska r=1÷4 bar-a za široku potrošnju i merno-regulacionih stanica sa priključnim gradskim gasovodima.

Planira se i završetak gasifikacije naselja Jajinci i uvođenje prirodnog gasa na području svih negasifikovanih naselja koja pripadaju predmetnom prostoru (naselja Amerić, Koraćica i Velika Ivanča u gradskoj opštini Mladenovac, naselja Rakovica selo, Kumodraž, Pinosava, Beli Potok i Zuce u gradskoj opštini Voždovac i dr).

Planira se i početak gasifikacije opštine Ripanj, izgradnjom deonice gradskog gasovoda od postojećeg magistralnog gasovoda do planiranih merno- regulacionih stanica (u daljem tekstu: MRS) „Ripanj 1” i „Ripanj 2”.

Korišćenje obnovljivih izvora energije

Prostorni razvoj OIE mora da se zasniva na:

ispitivanju svih uslova na kojima je predviđena izgradnja različitih sistema obnovljive energije (planski, tehnički, meteorološki, infrastrukturni uslovi, projektni zahtevi, tehnički propisi, zakonske odredbe, obrazovni kadar, ekonomski potencijali, makro celina, itd);

utvrđivanju potencijala pojedinačnih lokacija za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora.

Za područja u okviru ovog prostornog plana značajno je pomenuti korišćenje biomase i biogasa kao najzastupljenije obnovljive izvore energije.

Biomasa: ima primenu za proizvodnju električne i toplotne energije (u kogenerativnim postrojenjima manje snage), biogasa i biodizela i kao takva predstavlja značajan energetski potencijal na predmetnom području. Uz ogrevno drvo koje je dominantni obnovljiv izvor energije, energetsku vrednost imaju drvni otpad šuma, parkova i zelenih površina, biljni ostaci ratarske proizvodnje, ostaci obrade u voćarstvu i vinogradarstvu i dr. Planiranim pošumljavanjem energetski potencijal otpadne drvne mase i ogrevnog drveta bi mogao biti udvostručen do 2030. godine.

Proizvodnja i prerada čvrste biomase (peleti, briketi, drvna sečka, ogrevno drvo) može se dozvoliti na predmetnom prostoru, u okviru organizovane poljoprivredne aktivnosti (ratarstvo, stočarstvo, šumarstvo, ostaci uređenja zelenih površina Beograda). Centralna skladišta potrebno je da budu organizovana u blizini proizvodnje, a manja dostavna skladišta mogu biti i u okviru obodnih naselja na lokacijama određenim za to .

Biogas: proizvodnja biogasa se može dozvoliti na teritoriji obuhvaćenoj premetnim prostornim planom u okviru organizovane poljoprivredne aktivnosti (ratarstvo i stočarstvo). Proizvodnja, skladištenje i transport gasa moraju biti organizovani prema propisima za skladištenje i prevoz zapaljivih gasova (koje važe za tečni naftni gas i prirodni gas). Centralna skladišta je potrebno locirati blizu proizvodnih pogona, a manji distributivni objekti mogu biti i u urbanim zonama.

Energetska efikasnost

Prostorni razvoj energetske efikasnosti mora se zasnivati na:

smanjenju potrošnje toplotne energije u toplotnim izvorima i zgradama i smanjenju gubitaka pri distribuciji toplotne energije;

uvođenju principa energetske efikasnosti u sve nivoe planiranja, projektovanja, izvođenja i korišćenja objekata i infrastrukture;

izgradnji i priključenju što većeg broja potrošača na distributivnu gasnu mrežu, kako bi se rasteretio pre svega elektroenergetski sistem;

korišćenju svih raspoloživih vidova obnovljivih izvora energije na predmetnom prostoru.

Komunalna infrastruktura

Koncepcija razvoja komunalne infrastrukture zasniva se na sledećim aktivnostima:

povećanje kvaliteta komunalnih usluga na planskom području;

izgradnja sanitarnih regionalnih deponija u Vinči i naselju Kalenić;

sanacija postojećih smetlišta i nesanitarnih deponija;

izgradnja reciklažnih dvorišta;

uspostavljanje sistema (infrastrukture) za upravljanje posebnim tokovima otpada (opasnim otpadom, otpadna ulja, akumulatori, baterije, gume, elektronski otpad, medicinski otpad, otpad životinjskog porekla, stara neupotrebljiva vozila);

dalji razvoj primarne selekcije i reciklaže;

konzervacija i uređenje postojećih groblja na teritoriji obuhvaćenoj planom, kao i formiranje novih groblja;

decentralizacija, odnosno povećanje disperzije punktova i zona namenjenih davanju komunalnih usluga; i

proširenje raznovrsnosti ponude uvođenjem novih komunalnih usluga.

Upravljanje otpadom

Strategijom upravljanja otpadom Republike Srbije za period 2010-2019. godine, predviđeno je osnivanje regionalnih centara za upravljanje otpadom, koji obuhvataju regionalnu deponiju za komunalni otpad, postrojenje za separaciju reciklabilnog otpada, transfer stanice, kao i postrojenja za kompostiranje. Predmetno područje pokrivaju dva regiona upravljanja otpadom – beogradski, sa centrom u Vinči, kome će gravitirati gradske opštine Voždovac, Mladenovac i Sopot, i kolubarski sa centrom u naselju Kalenić, ka kome je usmerena gradska opština Barajevo. Učestalost prikupljanja otpada, kao i tip posuda (podzemni/nadzemni kontejneri, kante, kontejneri za primarnu selekciju i sl) potrebno je definisati na osnovu količina otpada, tipa naselja i posebnih uslova područja. Posebnu pažnju treba posvetiti organizaciji prikupljanja otpada u zonama zaštićenih prirodnih i kulturnih dobara i turističkim centrima).

U cilju razvoja sistema primarne selekcije i reciklaže otpada, neophodno je formirati veliki broj „zelenih ostrva” sa kontejnerima za primarnu selekciju (zeleni za papir, plavi za metalni otpad, a narandžasti za PET ambalažu), kao i reciklažna dvorišta (u gradskim opštinama Sopot i Voždovac). U okviru ovog dvorišta moguće je, pod posebnim uslovima, predvideti sakupljanje određenih vrsta opasnog otpada iz domaćinstava (otpadnih ulja, otpadnih električnih i elektronskih aparata, otpadnih baterija i dr.).

Lokacije reciklažnih dvorišta moraju da zadovolje minimum sledeće uslove: da budu na obodu naseljenih mesta/turističkih centara, da ne ugrožava životnu sredinu i zdravlje ljudi (ne sme da bude na manje od 500 m od stambenih kuća i vulnerabilnih objekata, zona prirodnih i kulturnih dobra) i predeone karakteristike, da nije u zoni sanitarne zaštite vodoizvorišta, vodnom zemljištu, ili zoni bogatoj termomineralnim vodama, da nije na poljoprivrednom zemljištu I-IV bonitetne klase i da nije na pravcu dominantnih vetrova.

Za uspostavljanje sistema upravljanja opasnim otpadom planirana je izgradnja Nacionalnog centra (u centralnoj Srbiji), dok je na teritoriji grada Beograda neophodno definisati lokacije centara za sakupljanje opasnog otpada iz domaćinstava (otpadnih ulja, otpadnih električnih i elektronskih aparata, otpadnih baterija i dr).

Zadržava se sistem upravljanja medicinskim otpadom, uspostavljen raspoređivanjem drobilica i autoklava za niskotemperaturni tretman dela medicinskog otpada unutar kliničkih centara i bolnica.

Pijace

U cilju racionalnog korišćenja prostora zelenih i stočnih pijaca, potrebno je proširiti i komunalno urediti postojeće lokacije pijaca koje se zadržavaju.

Takođe, potrebno je preispitati mogućnosti i potrebe lociranja manjih pijaca u turističkim zonama, na kojima bi se prodavali proizvodi lokalnih proizvođača (hrana, suveniri, proizvodi tradicionalnog zanatstva i sl).

Groblja

S obzirom na to da je veliki broj groblja na teritoriji plana nastao stihijski i da brigu o njima često ne vodi ni lokalna mesna zajednica, neophodno je pre svega utvrditi nadležnost opštinskih javnih komunalnih preduzeća nad svim grobljima na teritoriji opština. Takođe, radi racionalnog korišćenja postojećih kapaciteta i smanjenja broja i površina novih groblja, u svakom pojedinom slučaju treba sagledati mogućnosti optimalnog uređenja i proširenja postojećih lokacija. Ukoliko na postojećem groblju nije moguće proširenje prostora za sahranjivanje (zbog prirodnih karakteristika terena ili blizine izgrađenog urbanog tkiva) potrebno je planirati nove lokacije za kompleks groblja.

ZAŠTITA ŽIVOTNE SREDINE, ZAŠTITA OD ELEMENTARNIH NEPOGODA I ZAŠTITA PROSTORA OD INTERESA ZA ODBRANU ZEMLJE

Zaštita životne sredine

Ciljeve, zadatke i mere zaštite životne sredine moguće je efikasno ostvariti integracijom politike zaštite životne sredine sa politikama drugih sektora, unapređenjem i doslednim sprovođenjem zakonske regulative, unapređenjem sistema kontrole kvaliteta životne sredine, razvojem efikasnog sistema finansiranja zaštite životne sredine i donošenjem strateških planskih dokumenata iz oblasti zaštite životne sredine.

Zaštita vazduha

Zaštita vazduha ostvariće se preduzimanjem mera sistematskog praćenja kvaliteta vazduha, smanjenjem zagađivanja vazduha zagađujućim materijama ispod propisanih graničnih vrednosti emisije, preduzimanjem potrebnih mera za smanjenje emisije, kao i praćenjem uticaja zagađenog vazduha na zdravlje ljudi, prirodna dobra i životnu sredinu.

Potrebno je preduzeti sledeće mere zaštite vazduha:

ograničavanje emisija zagađujućih materija iz lokalnih privrednih postrojenja, saobraćaja, poljoprivrednih delatnosti, farmi i ložišta i kotlarnica u stambenim naseljima;

uvođenje sistema gasifikacije i toplifikacije;

primena najbolje dostupne tehnologije i rešenja usklađenih sa važećim propisima, za postojeće i nove privredne objekte (proizvodnja i prerada hrane i poljoprivrednih proizvoda, zanatske delatnosti i usluge, komercijalne delatnosti i sl.);

očuvanje i unapređenje postojećih šumskih kompleksa i parkovskih površina oko javnih objekata, stambenih i rekreativnih zona;

korišćenje alternativnih energetskih izvora – sunčeve i energije vetra, termalnih voda, energije biomase i otpada.

Zaštita i korišćenje voda

Mere zaštite voda obezbeđuju sprečavanje ili ograničavanje unošenja u vode opasnih, otpadnih i drugih štetnih materija, praćenje i ispitivanje kvaliteta površinskih i podzemnih voda, kao i kvaliteta otpadnih voda i njihovo prečišćavanje. Kao mere zaštite voda moraju se preduzeti sledeće aktivnosti:

zaštita svih vodotoka i stajaćih voda u obuhvatu planskog dokumenta, sa ciljem poboljšanja kvaliteta voda i njihovo dovođenje u klasu čistih voda;

prioritetna izgradnja kanalizacionih sistema za prikupljanje i odvođenje otpadnih voda, a naročito u naseljima izgrađenim na terenima sa visokim nivoom podzemnih voda i u zonama zaštite vodoizvorišta;

upuštanje otpadnih voda iz privrednih objekata u prirodne recipijente i zemljište nije dozvoljeno bez prethodnog tretmana PPOV. Kvalitet prečišćenih voda mora da zadovolji propisanu kategoriju kvaliteta recipijenta;

za manja naselja, stočne farme ili klanice treba predvideti sisteme sa biološkim prečišćavanjem otpadnih voda;

u cilju zaštite podzemnih voda od zagađenja vršiti kontrolu primene hemijskih sredstava u poljoprivrednoj proizvodnji;

zemljište i vodene površine u području zaštite izvorišta vodosnabdevanja, u skladu sa čl. 72, 73, 76. i 77. Zakona o vodama, moraju biti zaštićeni od namernog ili slučajnog zagađivanja i drugih uticaja koji mogu nepovoljno delovati na izdašnost izvorišta i zdravstvenu ispravnost vode. Pravilnikom o načinu određivanja i održavanja zona sanitarne zaštite izvorišta vodosnabdevanja, bliže se propisuje način određivanja i održavanja zona sanitarne zaštite područja na kom se nalazi izvorište, koje se po količini i kvalitetu može koristiti za javno snabdevanje vodom za piće;

kvalitet voda akumulacija namenjene rekreaciji i sportu mora biti u skladu sa Direktivom kojom je definisan kvalitet vode namenjene za kupanje 76/160/EEZ, kao i ostalim direktivama koje su proistekle iz navedene direktive.

Zaštita, korišćenje i uređenje zemljišta

Zaštita, korišćenje i uređenje zemljišta ostvariće se u okviru izgradnje sistema integralnog upravljanja poljoprivrednim, građevinskim, šumskim, vodnim i drugim zemljištem kao jednim od osnovnih prirodnih resursa. Zaštita obuhvata očuvanje biodiverziteta, produktivnosti, strukture i slojeva tla, kao i prirodnih i prelaznih oblika i procesa. Na površini ili ispod zemljišta mogu se obavljati aktivnosti i odlagati samo one materije koje ne zagađuju niti oštećuju zemljište.

Zaštita zemljišta ostvaruje se:

zabranom prenamene kvalitetnog poljoprivrednog zemljišta, kao i vraćanjem poljoprivrednoj nameni kvalitetnog zemljišta koje se koristi za nepoljoprivredne svrhe;

podsticanjem proizvodnje zdrave/organske hrane;

podsticanjem korišćenja neobrađenih i napuštenih kvalitetnih poljoprivrednih površina za organsku ili sličnu poljoprivrednu proizvodnju;

sanacijom i rekultivacijom degradiranih površina;

upravljanjem komunalnim otpadom; organizovanjem sakupljanja otpada po naseljima;

saniranjem površina degradiranih i ugroženih erozijom i klizištima;

restriktivnom kontrolom i primenom veštačkih đubriva, pesticida i deponovanja poljoprivrednog otpada: informisanje i obrazovanje poljoprivrednih proizvođača o uticajima poljoprivrede na životnu sredinu;

podizanjem zaštitnih – izolacionih zelenih pojaseva između poljoprivrednih površina i prometnih saobraćajnica.

Smanjenje buke i vibracija

Smanjenje buke i vibracija vrši se:

podizanjem pojaseva zaštitnog zelenila i tehničkih barijera za zaštitu od buke na najugroženijim lokacijama duž prometnih saobraćajnica;

akustičnim zoniranjem i utvrđivanjem posebnih režima korišćenja pojedinih zona.

Zaštita od nejonizujućeg zračenja

Zaštita od nejonizujućeg zračenja vršiće se u skladu sa Zakonom o zaštiti od nejonizujućih zračenja („Službeni glasnik RS”, broj 36/09) kao i Pravilnikom o izvorima nejonizujućih zračenja od posebnog interesa, vrstama izvora, načinu i periodu njihovog ispitivanja („Službeni glasnik RS”, broj 104/09) i Pravilnikom o granicama izlaganja nejonizujućim zračenjima („Službeni glasnik RS”, broj 104/09).

Prema Pravilniku o izvorima nejonizujućih zračenja od posebnog interesa, vrstama izvora, načinu i periodu njihovog ispitivanja, zone povećane osetljivosti jesu: područja stambenih zona u kojima se osobe mogu zadržavati i 24 sata dnevno.

U zoni koridora dalekovoda ne planirati namene poput stanovanja, sporta, rekreacije, javnih ustanova socijalne i zdravstvene zaštite i sličnih delatnosti koje podrazumevaju duži boravak ljudi.

Zaštita od jonizujućih zračenja

Zabranjena je ugradnja radioaktivnih gromobrana, kao i jonizujućih detektora dima koji imaju izvor jonizujućih zračenja u gasovitom stanju ili izvor jonizujućih zračenja čiji su produkti raspada u gasovitom stanju.

Zabranjeno je obavljanje delatnosti sa izvorima jonizujućih zračenja i nuklearnim materijalima u skladu sa Zakonom o zaštiti od jonizujućeg zračenja i o nuklearnoj sigurnosti („Službeni glasnik RS”, br. 36/09 i 93/12).

Zaštita od udesa

U oblasti zaštite od udesa primenjuju se sledeće mere:

smanjenje opasnosti od udesa pri transportu opasnih materija duž putničkih i železničkih koridora;

smanje rizika od udesa u okviru bilo kog privrednog pogona u okviru koga bi se mogle naći opasne materije (hladnjače i slično);

priprema mera i postupaka sanacije zemljišta u slučaju udesa.

Prema mogućim negativnim uticajima na životnu sredinu, odnosno prema mogućem ekološkom opterećenju, utvrđuju se sledeće kategorije delatnosti, odnosno privrednih preduzeća.

Kategorija A – male firme čije je ekološko opterećenje znatno ispod graničnih vrednosti mogu biti locirane unutar stambenog naselja. Delatnosti ovih firmi, kao što su zanatske usluge i opravke, tehnički servisi, pekarske i poslastičarske, izrada i opravka predmeta od drveta, stakla, papira, kože, gume i tekstila, po pravilu ne smeju izazivati neprijatnosti susednom stanovništvu, ne generišu opasan otpad i nemaju rizik od hemijskog udesa.

Kategorija B – male i srednje firme koje mogu imati mali i lokalni uticaj na okruženje; moguće prisustvo vrlo malih količina opasnih materija, rizik od hemijskog udesa-redak i mali sa beznačajnim posledicama po zdravlje stanovništva i životnu sredinu, nivo buke 55-60 dB (A), na granici kompleksa sa susednim namenama. Ova kategorija firmi (veće elektro-mehaničarske radionice, izrada proizvoda od gotovih sirovina plastičnih masa, izrada proizvoda od drveta, stakla, papira, kože, gume i tekstila, skladišta građevinskog materijala i dr.), može biti locirana na rubnim delovima stambenog naselja uz primenu adekvatne zaštitne zone, tako da delatnost ne ugrožava zdravlje i bezbednost stanovništva i ne izaziva neprijatnost susedstvu.

Kategorija V – firme koje mogu imati srednji uticaj na okruženje opštinskog nivoa, prisutne manje količine opasnih materija, rizik od hemijskog udesa – srednji sa malim posledicama po neposrednu okolinu, nivo buke 60-65 dB (A). Ove firme (tržni centri i veća skladišta – iznad 5.000 m2, prehrambena industrija, tekstilna industrija, itd.), moraju biti locirane na bezbednom odstojanju od stambenog naselja tako da njihova funkcija na tom rastojanju ne ugrožava zdravlje i bezbednost stanovništva i ne izaziva neprijatnost susedstvu.

Na predmetnoj teritoriji ne planiraju se lokacije privrednih delatnosti koje mogu imati veći negativan uticaj na životnu sredinu.

U cilju unapređenja sveukupnog stanja životne sredine, postojeći privredni i poljoprivredni objekti (skladišta veštačkog đubriva) objekti i proizvodni pogoni moraju sprovesti sve neophodne urbanističke, tehničko-tehnološke, sanacione, organizacione mere zaštite u skladu sa zahtevima Zakona o zaštiti životne sredine i drugim relevantnim zakonima i propisima koji uređuju datu oblast a u skladu sa zakonodavstvom Evropske unije.

Postojeće firme koje ne mogu da zadovolje potrebne kriterijume sa aspekta zaštite životne sredine, bezbednosti i zdravlja ljudi, moraju se dislocirati na odgovarajuće bezbedne lokacije.

Prilikom formiranja novih privrednih objekta i zona, utvrđuju se urbanistička pravila i uslovi zaštite životne sredine za određene ekološke kategorije preduzeća koja se zasnivaju na minimalnim planskim površinama kruga preduzeća i obaveznim zaštitnim rastojanjima između potencijalnih izvora opasnosti u krugu i stambenih naselja, kao što je prikazano u tabeli br. 25. Minimalni uslovi za lociranje privrednih delatnosti.

Tabela. 25: Minimalni uslovi za lociranje privrednih delatnosti

Kategorija preduzeća* A B V Mogućnost emisije štetnih materija u vazduh Nema -toksične materije-zapaljive materijeKlasa 1 -toksične materije-zapaljive materijeKlasa 2 Rizik od hemijskog udesa Nema mali srednji Buka –dB(A) <50 <55 <60 Površina kompleksa (ha) – <3 3-80 Zaštitno odstojanje (m) <50 50-100 100-500 Potrebna urbanistička dokumentacija za zaštitu životne sredine** – PU PUPO *Kada je prisutno više rizika, kategorija preduzeća se određuje prema najvećem riziku**PU=procena uticaja projekata (objekta) na životnu sredinu. PO=procena opasnosti od hemijskog udesa, SPU=strateška procena uticaja kompleksa na životnu sredinu

Kriterijumi zaštite od uticaja poljoprivede

Utvrđuje se zaštitno odstojanje između stambenih objekata i oranica, odnosno plantažnih voćnjaka koji se tretiraju veštačkim đubrivom i pesticidima od najmanje 800 m. U zaštitnom pojasu između granice poljoprivrednih parcela i obale vodotoka 10 m, nije dozvoljeno korišćenje pesticida i veštačkih đubriva.

Utvrđuju se minimalna zaštitna odstojanja između granice kompleksa većih stočnih farmi i objekata u susedstvu, i to: od stambenih zgrada 200 m, od magistralnih puteva 200 m , od rečnih tokova 200 m i od izvorišta vodosnabdevanja 800 m. Navedena odstojanja mogu biti i veća ako to pokaže analiza uticaja na životnu sredinu za farme sa preko 500 uslovnih grla.

Za izbor lokacije stočnih pijaca radi se procena uticaja na životnu sredinu u okviru koje se procenjuju mogući uticaji i mere zaštite kojima se utvrđuju:

minimalna rastojanja mikrolokacije objekta od osetljivih funkcija kao što su izvorišta – kaptaže, stambena naselja, zdravstvene ustanove, škola i dr;

veterinarsko-sanitarni uslovi, tehnički i drugi uslovi zaštite životne sredine;

uslovi režima saobraćaja u okolini objekta i u samom objektu.

Kriterijumi zaštite u zonama saobraćaja

Pravila i zaštitne zone za planiranja drugih namena zemljišta uz pojaseve saobraćajnica definišu se u odnosu na ekološko opterećenje, a bezbednost sa aspekta saobraćaja regulisana je drugim zakonskim i podzakonskim aktima. Navedena pravila i zaštitne zone utvrđuju se kao uslovi planiranja drugih namena zemljišta uz pojaseve veoma opterećenih saobraćajnica. Za autoputeve i magistralne saobraćajnice i obilaznice u rubnim područjima grada utvrđuju se tri zone zaštite računajući od ivice zemljišnog pojasa na spoljnu stranu:

1) zona – pojas neposredne zaštite od veoma velikog ekološkog opterećenja širine po 20 m sa obe strane puta zbog emisija u vazduh, povećane buke i zagađivanja zemljišta. U zaštitnom pojasu dozvoljeno je formirati zaštitno zelenilo, a nije dozvoljena izgradnja stambenih, poslovnih i pomoćnih objekata;

2) zona – uži pojas zaštite od velikog ekološkog opterećenja širine po 50 m sa obe strane puta, zbog povećane buke i zagađivanja zemljišta. Nije dozvoljena izgradnja stambenih, poslovnih i pomoćnih objekata. Postojeći legalno izgrađeni objekti moraju biti zaštićeni odgovarajućom akustičkom zaštitom. Dozvoljena je izgradnja objekata u funkciji puta (benzinske stanice, servisi, skladišta i sl.);

3) zona – pojas malog ekološkog opterećenja širine po 300 m sa obe strane puta, zbog povećane buke. Izgradnja stambenih, poslovnih i privrednih objekata dozvoljena pod uslovom da se obezbede mere zaštite od buke.

Utvrđuje se zaštitno odstojanje između magistralnih železničkih pruga i stanovanja od 25 m, uz obavezno sprovođenje mera akustične zaštite na ugroženim objektima. Pojas može biti i uži ako se zaštitnim merama u ugroženim objektima nivo buke i vibracija dovede na niži nivo od dozvoljenog. Ukoliko se ne preduzimaju mere zaštite, pojas zaštite od železnice mora da bude 125 m od spoljne ivice koloseka.

U pogledu monitoringa obavezno je uspostavljanje, odnosno preispitivanje postojećeg programa i uspostavljanje novih mernih mesta radi dobijanja sveobuhvatne/tačne slike o kvalitetu voda, vazduha, zagađenosti zemljišta i nivoa komunalne buke, kao i uspostavljanje informacionog sistema i definisanja načina dostavljanja podataka, a u cilju vođenja integralnog katastra zagađivača. Pored navedenih oblasti potrebno je poboljšati monitoring komponenti biodiverziteta, ugroženih vrsta, ekosistema i zaštićenih područja, kao i održivog korišćenja prirodnih resursa (lov, ribolov, šumarstvo), u skladu sa Nacionalnim programom zaštite životne sredine i Pravilnikom o nacionalnoj listi indikatora zaštite životne sredine („Službeni glasnik RS”, broj 37/11).

Prostorna diferencijacija životne sredine

Polazeći od stanja životne sredine, kao i definisanih strateških opredeljenja, planirana je kategorizacija životne sredine prema stepenu zagađenosti delova područja, odnosno prostorno-ekoloških zona. Kategorizacija je urađena prema metodologiji iz PPRS, uz određene modifikacije.

(I) Područja zagađene i degradirane životne sredine – na ovim lokalitetima treba prioritetno sprečiti dalju degradaciju prostora i zagađenje vodotoka, izvršiti sanaciju posledica zagađenja, izvršiti rekultivaciju devastiranog zemljišta i revitalizaciju i unapređenje posebno šumskih i vodenih ekosistema. Postojeći industrijski objekti i postrojenja svoj tehnološki nivo treba da prilagode ekološkim zahtevima na principu najboljih dostupnih tehnologija. Dalji razvoj prilagoditi kapacitetima životne sredine.

(II) Područja ugrožene životne sredine – su lokaliteti na kojima povremeno dolazi do prekoračenja graničnih vrednosti. Prioritetni zadaci su sprečavanje dalje degradacije i ugrožavanja životne sredine merama koje doprinose smanjenju zagađenja na izvoru nastanka, a potom sanacijom posledica, zaštitom i revitalizacijom resursa. Svi zagađivači moraju obezbediti prečišćavanje otpadnih gasova i otpadnih voda i prilagoditi domaćoj zakonskoj regulativi odnosno propisima i standardima Evropske unije.

(III) Područja kvalitetne životne sredine – su teritorije i lokaliteti na kojima su očuvani prirodni resursi i ekosistemi, šume, vode, biodiverzitet, vodotoci druge klase, lovna i ribolovna područja, poljoprivredno zemljište na kojima nije bila zastupljena intenzivna poljoprivreda i tretman hemijskim sredstvima.

Za ova područja je značajno da se očuvaju, zaštite i unaprede prirodni resursi i kvalitet životne sredine i omogući održivi razvoj – razvoj organske poljoprivrede na površinama koje se analizom zemljišta pokažu kao odgovarajuće, ekonomski isplativih i ekološki prihvatljivih i zdravstveno bezbednih poljoprivrednih proizvoda, razvoj prerađivačkih kapaciteta poljoprivrednih proizvoda, uspostavljanju ekološki optimalnih odnosa između poljoprivrednih, šumskih i drugih površina, zaštitom i unapređenjem šumskih resursa, na održivim principima se može razvijati lovstvo kao grana privrede i turizma, razvoj zona za odmor i rekreaciju.

U ovim područjima ne planiraju se delatnosti koje na bilo koji način mogu pogoršati i ugroziti postojeće stanje životne sredine i prirodnih resursa.

(IV) Područja veoma kvalitetne životne sredine – nenaseljena područja bez izvora zagađenja, to su područja očuvanih i zaštićenih prirodnih dobara, područja zaštićena međunarodnim konvencijama (Ramsarska i druge konvencije; IBA područja i sl.), kao i područja koja zbog svojih karakteristika zaslužuju zaštitu i očuvanje.

Obezbediti zaštitu i dalje unapređenje kvaliteta i vrednosti prirodnih dobara kao i životne sredine uopšte, sankcionisati bespravnu gradnju i uzurpaciju prostora ili eksploataciju resursa, kojom bi se ovakvo stanje ugrozilo ili pogoršalo.

Prostorna diferencijacija se definiše u dva vremenska horizonta, i to u prvoj etapi sprovođenja i u vremenskom horizontu plana, uključujući i period dugoročne vizije.

Tabela 26: Predviđena kategorizacija područja prema stepenu zagađenosti

Kategorija područja Stanje životne sredine do 2018. godine posle 2018. godine IIdržavni putevi prvog i drugog reda , železničke pruge, građevinsko područje Generalnog plana Beograda 2021 povremena pojava vrednosti emisije zagađujućih materija u vazduhu iznad graničnih vrednosti; poboljšanje kvaliteta površinskih voda, proširenje kanalizacione mreže i izgradnja odgovarajućih postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda; sporadično i povremeno prekoračenje nivoa buke i vibracija iznad propisanih vrednosti. vrednosti emisije zagađujućih materija u vazduhu ispod propisanih graničnih vrednosti;prečišćavanje svih otpadnih voda u PPOV, uz korišćenje materija iz otpadnih voda u komercijalne svrhe;zaštitno zelenilo podignuto oko saobraćajnica i stepen šumovitosti povećan do optimalnog nivoa. IIIseoska i vikend naselja, putevi lokalnog značaja, područja oko nepokretnih kulturnih dobara vrednosti emisije zagađujućih materija u vazduhu ispod propisanih graničnih vrednosti;poboljšan kvalitet površinskih i podzemnih voda;zaštita i poboljšanje stanja šumskog pokrivača, kroz smanjeni obim seče i pažljivo negovanje postojećih šumskih sastojina; očuvano kvalitetno poljoprivredno zemljište;organizovano sakupljanje otpada po naseljima;revitalizacija poljoprivredne proizvodnje na principima održivosti;nivo buke i vibracija ispod propisanih vrednosti;intezivno komunalno opremanje naselja;započinjanje gasifikacije područja i izgradnja elemenata gasne mreže. prečišćavanje svih otpadnih voda u PPOV; povećane površine pod šumama do optimalnog nivoa;iskorišćen ekološki potencijal područja sa svim uslovima za proizvodnju ekološki „zdrave hrane” i povećanje površina za organsku proizvodnju hrane;razvoj saobraćaja u funkciji turističkih i rekreativnih kretanja s posebnim akcentom na biciklistički i pešački saobraćaj;smanjenje količine otpada, afirmacija i podsticanje reciklaže i ponovnog iskorišćenja otpada; korišćenje obnovljivih izvora energije i primena principa energetske efikasnosti radi očuvanja prirodnih resursa i zaštite životne sredine. IVprirodna dobra, šumska i lovna područja prirodna i kulturna dobra valorizovana i uključena u turističku ponudu uz smanjivanje negativnih uticaja u zaštićenim područjima;uključivanje lokalnih zajednica u ekonomske aktivnosti zasnovane na očuvanim prirodnim karakteristikama i vrednostima područja. aktiviranje i uređenje zaštićenih prirodnih dobara u naučne, turističke i rekreativne svrhe;povećanje površina pod zaštićenim prirodnim dobrima i efikasna zaštita i unapređenje prirodnih i kulturnih dobara; formiranje nacionalnih staza;usklađivanje ljudskih aktivnosti, ekonomskih i društvenih razvojnih planova, programa, osnova i projekata sa održivim korišćenjem obnovljivih i neobnovljivih prirodnih resursa i dugoročnim očuvanjem prirodnih ekosistema i prirodne ravnoteže.

Zaštita od elementarnih nepogoda

Savremen koncept zaštite i upravljanja polazi od činjenice da je na svim nivoima i u svim fazama planiranja potrebno definisati prihvatljiv nivo rizika od prirodnih nepogoda, pa zatim sistemom preventivnih, organizacionih i drugih mera i instrumenata intervenisati u cilju sprečavanja njihovog nastanka, odnosno smanjivanja posledica nepogoda na prihvatljiv nivo.

Područje Prostornog plana nema jedinstvenu jasno definisanu politiku zaštite od prirodnih nepogoda, već se ovaj problem rešavao ili kroz sektorske studije za pojedine vrste nepogoda ili kao sastavni deo raznih planskih dokumenata. Zbog toga, neophodno je u narednom periodu doneti strategiju integralne zaštite od prirodnih nepogoda, koja bi uz odgovarajuće planske i druge potrebne mere i instrumente, morala biti podržana adekvatnom zakonskom, prostorno-planskom, urbanističkom i tehničkom regulativom, naročito u vezi sa politikom korišćenja zemljišta, izgradnje objekata i tehničke infrastrukture.

Zaštita od prirodnih nepogoda zasniva se na:

uspostavljanju i jačanju sistema za upravljanje seizmičkim rizikom;

donošenju strategije za smanjenje rizika od zemljotresa;

pripremi i organizovanju preventivnih mera odbrane na osnovu realnog sistema monitoringa na najugroženijim lokacijama;

donošenju strategije za smanjenje rizika od klizišta i drugih pojava nestabilnosti;

uspostavljanju i strogom poštovanju standarda, kriterijuma i normativa za gradnju i održavanje svih objekata u cilju zaštite od pojave klizišta;

preduzimanju adekvatnih mera sanacije i melioracije kod nestabilnih terena;

implementaciji savremenog sistema, u cilju obezbeđenja optimalne koordinacije i sinhronizacije svih aktivnosti na sprečavanju poplava ili ublažavanju njihovih posledica;

uspostavljanju sistema telekomunikacija koji omogućava maksimalno brzu reakciju svih službi u slučaju opasnosti od poplava;

rekonstrukciji osetljivih delova nasipa i obaloutvrda na vodotocima;

izradi integralnog informacionog sistema o prirodnim nepogodama.

Zaštita od zemljotresa

Zaštitu od zemljotresa predstavljaće primena principa aseizmičkog projektovanja objekata odnosno primena sigurnosnih standarda i tehničkih propisa o gradnji na seizmičkim područjima. Tako se obezbeđuje odgovarajući stepen zaštite ljudi, minimalna oštećenja građevinskih konstrukcija i kontinuitet u radu objekata od vitalnog značaja u periodu nakon zemljotresa.

Činioci koji imaju značajan uticaj na smanjenje povredivosti teritorije u slučaju zemljotresa su izgrađenost zemljišta, gustina naseljenosti, sistemi izgradnje, spratnost objekata, mreža neizgrađenih površina i dr. Zbog toga, prilikom planiranja i izgradnje svi ovi činioci treba da budu u optimalnim (dozvoljenim) granicama kako bi se neposredno uticalo na smanjenje negativnih posledica koje zemljotresi prouzrokuju.

Zaštita od prirodnih nepogoda sa aspekta seizmike

Zaštita od prirodnih nepogoda sa aspekta seizmike zasniva se na:

uspostavljanju i jačanju sistema za upravljanje seizmičkim rizikom;

donošenju strategije za smanjenje rizika od zemljotresa;

izradi integralnog informacionog sistema o prirodnim nepogodama, koji bi između ostalog bio vezan i za makro i mikroseizmičku aktivnost.

Klizišta i nestabilni tereni

Područje u obuhvatu Prostornog plana je zbog specifične geološke građe terena, morfoloških, hidrogeoloških i drugih prirodnih karakteristika, kao i pod uticajem stihijske urbanizacije prostora, otvoren je hazard klizanja (egzogeni).

Klizišta su jedan od najvećih ograničavajućih faktora za korišćenje prostora. U zavisnosti da li su aktivna, umirena ili sanirana, predstavljaju veliki problem kada je u pitanju planiranje urbanih sadržaja. Na području Prostornog plana uočavaju se određene zone u kojima su prisutna klizišta i nestabilne padine.

Zaštita od prirodnih nepogoda sa aspekta klizišta, odrona i nestabilnih padina zasniva se na:

pripremi i organizovanju preventivnih mera odbrane i uvođenju monitoringa na najugroženijim lokacijama na kojima postoje izgrađeni objekti;

donošenje strategije za smanjenje rizika od klizišta i odrona; i

izrada integralnog informacionog sistema o prirodnim nepogodama, koji bi između ostalog bio i vezan za klizišta i nestabilne padine.

Zaštita od požara

Za uređenje područja Prostornog plana za potrebe zaštite od požara, a u cilju zaštite šumskog fonda (21% teritorije Prostornog plana), materijalnih dobara i ljudskih života, primenjivaće se zakonom utvrđene mere i kriterijumi protivpožarne zaštite uz primenu sledećih planskih rešenja:

obezbeđivanje saobraćajne pristupačnosti svih delova šuma – izgradnjom i održavanjem mreže javnih, službenih i šumskih puteva, koji pored saobraćajne imaju ulogu protivpožarnih barijera koje dele šume po sektorima i na manje celine;

obezbeđivanje tehničke vode, crpljenjem iz potoka i izvorišta, a koja se ne koristi za vodosnabdevanje;

plansko postavljanje protivpožarnih barijera (pruga i progala) pri seči i pošumljavanju;

organizovanje službe osmatranja i javljanja, koja obuhvata i protivpožarnu zaštitu. Neposredna zaštita od požara sprovodi se uz sadejstvo sa protivpožarnim službama u naseljima i centrima – sedištima jedinica lokalne samouprave, u skladu sa Zakonom o zaštiti od požara („Službeni glasnik RS”, broj 111/09);

svi turistički centri, naselja i punktovi, kao i ostali objekti moraju da zadovolje uslove protivpožarne zaštite u skladu sa Zakonom o zaštiti od požara.

Ostale moguće tehničke katastrofe koje za posledicu imaju pojavu požara, kao i zaštitu od eksplozija, trovanja, kontaminacije i dr, sprečiti primenom zakonske regulative za svaku od tih oblasti.

Zaštita prostora od interesa za odbranu zemlje

Uređenje područja Prostornog plana za potrebe odbrane i zaštite od ratnih razaranja, zasniva se na primeni sledećih planskih rešenja:

oko perspektivnog kompleksa posebne namene planira se zona prostorne zaštite, koja predstavlja prostor sa posebnim režimom korišćenja, uređenja i izgradnje;

buduća namena neperspektivnih kompleksa „posebne” namene, odrediće se planovima nižeg reda koje je potrebno dostaviti Ministarstvu odbrane, na usaglašavanje sa potrebama odbrane zemlje, a realizaciji planskih rešenja može se pristupiti tek nakon prethodne saglasnosti Ministarstva odbrane i regulisanja svojinskih odnosa, u skladu sa odredbama Zakona o javnoj svojini („Službeni glasnik RS”, br. 72/11, 88/13 i 105/14), a u postupku pred Republičkom direkcijom za imovinu Republike Srbije;

pri izgradnji objekata u opštinskim centrima i drugim naseljenim mestima, koja prema proceni ugroženosti mogu biti cilj napada, investitor je dužan da u skladu sa prostornim i urbanističkim planom, obezbedi izgradnju skloništa ili drugih zaštitnih objekata, prilagođavanje postojećih i novih komunalnih objekata, kao i sve druge objekte pogodne za zaštitu i sklanjanje, shodno Zakonu o vanrednim situacijama („Službeni glasnik RS”, br. 111/09, 92/11 i 93/12).

NAMENA PROSTORA I BILANS POVRŠINA POSEBNE NAMENE

Poštujući principe održivog razvoja, očuvanja i racionalnog korišćenja prostora, zaštite životne sredine, uspostavljanja režima zaštite prirode i očuvanja kulturno-istorijskih vrednosti, definisana je namena prostora.

Granicom Prostornog plana obuhvaćeno je područje ukupne površine od 45180 ha. Deo teritorije je obuhvaćen Generalnim urbanističkim planom Beograda 2021 („Službeni list grada Beograda”, br. 27/03, 8/05, 25/05, 24/06, 34/07, 63/09 i 70/14, u daljem tekstu: GUP).

Na teritoriji Prostornog plana (bez područja u granicama GUP-a) površine od 39.430 ha, izdvojene su sledeće osnovne namene:

Šumsko zemljište površine oko 8.308 ha (21%);

Vodno zemljište površine oko 742 ha (2%);

Poljoprivredno zemljište površine oko 20.272 ha (52%);

Građevinsko zemljište površine oko 10.108 ha (25%).

Ukupna površina Predela izuzetnih odlika „Avala” iznosi 489,13 ha, od toga:

u režimu I stepena zaštite je 8,06 ha (1.6%);

u režimu II stepena zaštite je 121,78 ha (24.9%);

u režimu III stepena zaštite je 359,29 ha (73.5%).

Ukupna površina Predela izuzetnih odlika „Kosmaj” iznosi 3.514,50 ha, od toga:

u režimu II stepena zaštite je 677 ha (19.3%).

U području obuhvaćenom granicom Prostornog plana izdvojene su Makro-celina Avala, Makro-celina Guberevačke šume i Makro-celina Kosmaj.

U okviru Makro-celine Avala su celine:

celina Spomen park Jajinci;

celina Avala;

celina Bela Reka.

U okviru Makro-celine Guberevačke šume:

celina Trešnja;

celina Ripanjski tunel;

celina Guberevačke šume.

U okviru Makro-celine Kosmaj:

celina šuma na Kosmaju.

Posebno je izdvojena celina Koraćica – Selters banja.

IV. PRAVILA UPOTREBE ZEMLJIŠTA,

PRAVILA UREĐENJA I PRAVILA GRAĐENJA

PRAVILA UREĐENJA I GRAĐENJA (SA ZONAMA ZAŠTITE)

Zone zaštite prirode i prirodnih vrednosti

Očuvanje prirode podrazumeva niz mera i aktivnosti koje se sprovode radi zaštite ili obnavljanja prirodnih staništa i populacija divljih vrsta, u cilju očuvanja njihovog povoljnog stanja, prirodnih ekosistema i predeone raznovrsnosti.

Na području zaštićenog prirodnog dobra PIO „Avalaˮ, tač. 5-9. Rešenja o stavljanju pod zaštitu prirodnog dobra „Avala”, utvrđene su opšte mere zaštite i korišćenja zaštićenog područja, a u skladu sa ustanovljenim režimom zaštite (granice ustanovljenih režima zaštite prikazane su na Referalnoj karti 3 – Zaštita životne sredine, prirodnih i kulturnih vrednosti).

Na području predela izuzetnih odlika „Avala” ustanovljen je trostepeni režim zaštite i to:

režim zaštite I stepena – na delu zaštićenog područja koji obuhvata rezervat „Ladne vode”, ukupne površine 8,06 ha (1,6% PIO), koji se nalazi u okviru šumskog odeljenja 26, na delu odseka „a” (deo kat. parc. 1964/16 KO Beli Potok);

režim zaštite II stepena – kojim su obuhvaćene šumske zajednice i geonasleđe na tri lokacije (ostaci starih rudarskih radova), ukupne površine 121,78 ha (24,9% PIO), od kojih je najveća na jugoistočnim padinama Avale i obuhvata šumske zajednice u okviru šumskih odeljenja 15 i 16 – u celini 29 – odsek „c”, 26 – deo odseka „a”, odseci „b”, „c”, „d” i „e” (na delu kat. parc. 1964/16, 2269/1, 2269/2, 2301/2 i k.p. 2265/3, 2270, 2271 KO Beli Potok, delu kat. parc. 27/2, 27/3 i kat. parc. 39/1, 39/2, 39/3, 39/4, 39/5, 40/1, 40/2, 40/3, 40/4, 40/5, 41/1, 41/2, 41/3, 41/4, 41/5, 41/6, 42/1, 42/2, 43, 44/1, 44/2, 53, 54/1, 54/2, 54/3, 54/4, 55/1, 55/2, 55/3, 9674 KO Ripanj;

režim zaštite III stepena – na ostalom delu prostora u granicama zaštićenog prirodnog dobra, ukupne površine od 359,20 ha (73,5% PIO).

Površina pod PIO Avala najviše je zastupljena u KO Beli Potok (93% PIO), a znatno manje u katastarskim opštinama Ripanj (3,7% PIO), Zuce (2,3% PIO) i Pinosava (1% PIO).

Na zaštićenom prirodnom dobru sa ustanovljenim režimom zaštite I, II i III stepena, utvrđene su opšte mere zaštite i korišćenja kojima se zabranjuje:

krčenje šuma;

branje, kidanje i uništavanje biljaka, posebno zaštićenih i retkih vrsta flore i nekontrolisano sakupljanje lekovitog bilja;

lov;

uznemiravanje ptica, naročito u periodu razmnožavanja i podizanja mladih, kao i uništavanje njihovih gnezda;

izvođenje radova koji mogu poremetiti stabilnost terena;

regulisanje vodotokova i uređenje njihovih obala, osim u funkciji zaštite od erozije;

izgradnja industrijskih i privrednih objekata;

kaptiranje izvora za potrebe punjenja i pakovanja radi prodaje;

upuštanje neprečišćenih otpadnih voda u vodotokove, jaruge i zemljište;

odlaganje otpada i formiranje smetlišta; kao i

eksploatacija mineralnih sirovina.

U okviru ustanovljenog režima zaštite I, II i III stepena, dozvoljavaju se opšte mere zaštite i korišćenja koje se odnose na:

obeležavanje planinarskih i rekreativnih staza;

postavljanje informativnih tabli i putokaza;

primenu odgovarajućih bioloških mera protiv fitopatoloških i entomoloških oboljenja šuma;

izvođenje geoloških istražnih radova kojima se ne remeti morfologija terena i ne utiče na ukupno stanje flore i faune;

naučno-istraživački rad u okviru posebnih programa i projekata odobrenih od nadležnih državnih organa ili naučnih institucija;

kontinuirano praćenje (monitoring) biljnih i životinjskih vrsta i specifičnih biljnih zajednica;

hvatanje ptica u svrhu prstenovanja; kao i

obezbeđivanje mera protivpožarne zaštite.

Za radove i mere koje se preduzimaju u zaštićenom prirodnom dobru obavezno se pribavljaju uslovi zavoda za zaštitu prirode.

Na zaštićenom prirodnom dobru sa utvrđenim režimom zaštite I stepena, utvrđuje se kao posebna mera zabrane korišćenja prirodnih bogatstava i prostora i izvođenja svih vidova aktivnosti koje nisu posebno određene kao dozvoljene.

U okviru režima zaštite I stepena, dozvoljeno je vremenski i prostorno ograničeno korišćenje zaštićenog prirodnog dobra u okviru posebno odobrenih programa i projekata uključujući obrazovane programe i projekte, kao i preduzimanje nužnih intervencija, u slučaju opasnosti po zaštićeno prirodno dobro.

Na zaštićenom prirodnom dobru sa utvrđenim režimom zaštite II stepena, utvrđuju se posebne mere zaštite i korišćenja kojima se zabranjuje:

– unošenje alohtonih vrsta drveća; uništavanje korenovog sistema biljaka prilikom izvođenja radova;

– seča zajednica ili grupacija autohtonih vrsta;

– postavljanje tabli i drugih obaveštenja na stablima;

– preoravanje i pošumljavanje površina pod livadama i na čistinama;

– zatrpavanje svrtnjeva i šljačišta (troskišta);

– korišćenje materijala iz troskišta i jalovišta za nasipanje saobraćajnica i staza pri njihovoj sanaciji i rekonstrukciji;

– izgradnja objekata.

U okviru režima zaštite II stepena, dozvoljavaju se posebne mere zaštite i korišćenja i to:

– gazdovanje šumskim zajednicama sa alohtonim vrstama do kraja ophodnje;

– prevođenje šuma panjača u semenske;

– smanjenje površina pod bagremom;

– izvođenje uzgojno-sanitarne seče u cilju unapređivanja zdravstvenog stanja zajednica i obezbeđenje uslova za ceo ekosistem;

– popunjavanje proređenih zajednica po posebnim programima i projektima;

– uređenje prilaza lokacijama Zvečara, Kriva ćuprija i Stari Seldau, uklanjanje rastinja na velikom broju svrtnjeva i sređivanje napuštenih rudarskih kopova radi bezbednog kretanja posetilaca;

– uklanjanje šiblja duž postojećih staza koje okružuju ovu zonu radi omogućavanja nesmetanog prolaza;

– postavljanje veštačkih gnezda na visoko drveće za privlačenje dupljašica i postavljanje hranilica pred zimu na stablima; i

– postavljanje mobilijara sa opremom za pasivan i aktivan odmor odraslih.

Za radove i mere koje se preduzimaju u zaštićenom prirodnom dobru obavezno se pribavljaju uslovi zavoda za zaštitu prirode.

Na zaštićenom prirodnom dobru sa utvrđenim režimom zaštite III stepena, utvrđuju se posebne mere zaštite i korišćenja kojima se zabranjuje: unošenje alohtonih vrsta drveća, osim na parkovskim površinama i hortikulturno uređenim površinama; proširenje poljoprivrednih površina smanjivanjem šumskog zemljišta; izvođenje radova kojima se izazivaju oštećenja postojećih objekata; izgradnja objekata osim adaptacije i sanacije postojećih i rekonstrukcije tornja sa pratećim objektom; proširenje parking prostora uz izgrađene objekte i saobraćajnice smanjivanjem šumskog zemljišta; izvođenje radova kojima se menja hidrološki režim staništa; i loženje vatre van mesta određenih za tu namenu.

U okviru režima zaštite III stepena, dozvoljavaju se posebne mere zaštite i korišćenja, i to:

gazdovanje šumskim zajednicama sa alohtonim vrstama do kraja ophodnje;

veštačko pošumljavanje sadnicama lišćara starosti od tri do pet godina i sadnicama četinara u parkovskom delu zaštićenog prirodnog dobra, unošenje dekorativnih i žbunastih vrsta kao elemenata uređenja spomenika kulture;

zamena alohtonih vrsta drveća autohtonim vrstama;

prevođenje šuma panjača i niskih šuma u visoke;

izvođenje uzgojno-sanitarne seče radi unapređivanja zdravstvenog stanja zajednica, radovi na iskorenjivanju invazionih vrsta, krčenje podrasta nepoželjnih vrsta i suzbijanje izdanaka i izbojaka sve do sklapanja zajednice;

popunjavanje proređenih zajednica po posebnim programima i projektima;

podsađivanje, gde god je to moguće, žbunastim vrstama sa sitnijim plodovima kao i divljim voćkama;

povećanje travnatih površina na području odeljenja 21. – odsek „c” i „d”, uz uklanjanje žbunaste vegetacije;

sanacija i adaptacija postojećeg rasadnika, odnosno proširenje rasadničkog materijala dodavanjem autohtonih drvenastih, žbunastih, lekovitih vrsta sa Avale i dekorativnih vrsta;

ostavljanje manjeg broja starih i šupljih stabala radi očuvanja skloništa za slepe miševe, puhove, veverice i druge sitne glodare;

postavljanje manjih osmatračnica i nadstrešnica na mestima koja će se odrediti posebnim programima;

održavanje prostora oko vodotoka;

obeležavanje mesta starih rudišta;

izvođenje radova na obezbeđenju starih napuštenih površinskih kopova, pozajmišta i potkopa u cilju bezbednosti posetilaca;

izgradnja manjih montažnih objekata od prirodnih materijala za potrebe edukacije;

rekonstrukcija i sanacija postojećih i izgradnja novih objekata infrastrukture i priključivanje svih korisnika;

rekonstrukcija i izgradnja pratećih objekata u zoni turizma, u funkciji podizanja kvaliteta usluga i unapređenja aktivnosti;

ograničena izgradnja sportsko-rekreativnih terena bez velikih zemljanih radova i radova na nivelaciji terena ili seče šume radi održavanja kulturnih i sportskih manifestacija manjeg obima;

sanacija i uređenje postojećih kolskih i pešačkih staza;

uređenje rekreacionog prostora oko planinarskog doma „Čarapićev Brest”;

postavljanje mobilijara sa opremom za pasivan i aktivan odmor odraslih i opremom za dečja igrališta.

Za radove i mere koje se preduzimaju u zaštićenom prirodnom dobru obavezno se pribavljaju uslovi organizacije za zaštitu prirode.

Za sve retke biljne i životinjske vrste i njihova staništa, bez obzira u kom delu zaštićenog prirodnog dobra se nalaze, važi režim I stepena zaštite.

U zoni koja obuhvata poljoprivredne površine, dozvoljava se: korišćenje leguminoza radi obogaćivanja zemljišta azotom; plodored radi povećanja produktivnosti zemljišta i sprečavanja pojave i razvoja štetočina; proizvodnja aleopatskih useva radi sprečavanja razvoja korovskih vrsta u početnim stadijumima razvoja; upotreba stajskog đubriva i komposta; i korišćenje lagane mehanizacije.

Zaštićeno prirodno dobro povereno je na upravljanje, odnosno upravljanje Javnom preduzeću „Srbijašume”, – Šumsko gazdinstvo „Beograd” – Šumska uprava „Avala”.

Kao dugoročni plan upravljanja ovim zaštićenim prirodnim dobrom upravljač donosi program zaštite i razvoja zaštićenog prirodnog dobra (plan upravljanja), u skladu sa prethodno pribavljenim uslovima zavoda za zaštitu prirode.

Plan upravljanja sadrži naročito: prioritetne zadatke na očuvanju i održavanju zaštićenog prirodnog dobra; poslovno-finansijski plan, sa definisanim troškovima upravljanja, odnosno troškovima sprovođenja ciljeva i zadataka, kao i procenom očekivanih prihoda, izvora i načina obezbeđenja sredstava; dinamiku i subjekte realizacije planiranih zadataka; kao i druge zadatke od značaja za zaštitu i razvoj zaštićenog prirodnog dobra (kartiranje biotopa, praćenje promena u okviru zajednica, praćenje stanja određenih vrsta, stanja životne sredine i dr).

Unutrašnji red, organizacija i rad čuvarske službe u zaštićenom prirodnom dobru uređuju se aktom koji donosi upravljač uz prethodnu saglasnost organizacione jedinice gradske uprave nadležne za zaštitu životne sredine.

Na području predela izuzetnih odlika Kosmaj ustanovljavaju se dva režima zaštite, i to:

Režim zaštite II stepena na delu zaštićenog područja, ukupne površine 677 ha (19,3% PIO) koji obuhvata prostor Gazdinske jedinice „Kosmaj” (659,30 ha), iz koje je izuzet odsek „k” odeljenja 12, a uključeno pripadajuće „tuđe” zemljište u granicama te GJ (odsek 1. odeljenja 3, odsek 12. i 13. odeljenja 4, odsek 11. i 12. odeljenja 7. i odsek 6. odeljenja 14), kao i prostor u okruženju manastira Pavlovac (17,70 ha);

režim zaštite III stepena na ostalom prostoru u granicama zaštićenog područja, ukupne površine 2.837,50 ha (80,7% PIO).

Površina pod PIO Kosmaj najviše je zastupljena u gradskoj opštini Sopot (54,5% PIO), a zatim u gradskoj opštini Mladenovac (45,5% PIO).

Na području zaštićenog prirodnog dobra PIO „Kosmajˮ, tač. 5-9. Rešenje o stavljanju pod zaštitu prirodnog dobra „Kosmaj” utvrđene su opšte mere zaštite i korišćenja zaštićenog područja.

Tako, na zaštićenom prirodnom dobru sa ustanovljenim režimom zaštite II i III stepena, utvrđuju se opšte mere zaštite i korišćenja kojima se zabranjuje: izgradnja industrijskih objekata; izgradnja poljoprivrednih i drugih privrednih objekata i objekata komunalne, saobraćajne i energetske infrastrukture čije građenje i rekonstrukcija ili rad može negativno uticati na kvalitet vazduha, voda, zemljišta, živog sveta, šuma, lepote predela, kulturnih dobara ili druge značajne uticaje na životnu sredinu; izgradnja i rekonstrukcija stambenih, ekonomskih i pomoćnih objekata poljoprivrednih domaćinstava i vikend objekata izvan građevinskih rejona za koje nisu doneti planovi i drugi akti kojima se uređuje građenje izvan postojećih građevinskih parcela; eksploatacija mineralnih sirovina; razgradnja i drugi vidovi oštećivanja i uništavanja objekata koji po svojim arhitektonsko-građevinskim odlikama, vremenu nastanka i nameni predstavljaju spomenike narodnog graditeljstva; prekomerno, nestručno i nepropisno korišćenje i seča šume; uništavanje, branje ili sakupljanje biljaka i životinja koje su zaštićene kao prirodne retkosti; preoravanje zemljišta, krčenje šuma i obavljanje drugih radnji na mestima i na način koji mogu izazvati procese jake i ekscesivne vodne erozije i nepovoljne promene izgleda predela; odlaganje i bacanje komunalnog otpada i otpada iz poljoprivrednih domaćinstava izvan mesta određenog za tu namenu, odlaganje otpadnih vozila, otpadnog građevinskog materijala, ambalaže, industrijskog i drugog otpada, kao i neregulisano skladištenje stajskog đubreta; rukovanje hemikalijama, naftnim derivatima i drugim opasnim i otrovnim materijama i proizvodima, na način koji može prouzrokovati udes ili zagađivanje zemljišta i voda; neregulisano ispuštanje otpadnih voda iz domaćinstava, turističko-ugostiteljskih, ugostiteljskih, uslužnih i drugih objekata; i zapuštanje i zakorovljavanje obradivog poljoprivrednog zemljišta, puteva, vodotoka, površina namenjenih za rekreaciju ili narodne svetkovine i druge skupove, zemljišta u putnom i vodnom pojasu, okolini kulturnih dobara, istorijskih spomenika i javnih česama.

Na području zaštićenog prirodnog dobra sa utvrđenim režimom zaštite II stepena, utvrđuju se posebne mere zaštite i korišćenja kojima se zabranjuje: izgradnja objekata, izuzev rekonstrukcije, adaptacije i sanacije postojećih objekata, puteva, električnih, telefonskih i vodovodskih instalacija, nepokretnih kulturnih dobara, spomen-obeležja, javnih česama i drugih objekata na postojećim građevinskim parcelama; eksploatacija mineralnih sirovina, uključujući i privremena pozajmišta, korišćenje kamena i drugog materijala geološke podloge; kaptiranje izvora radi vodosnabdevanja; lov, izuzev sanitarnog odstrela i planskih aktivnosti na gajenju, zaštiti i kontroli brojnosti divljači; čista seča i krčenje šume, odlaganje i deponovanje posečene drvne mase u šumi i kraj puteva, seča najvećih, reprezentativnih i najstarijih stabala drveća i primeraka retkih i značajnih vrsta drveća i žbunja, usamljenih primeraka ili grupa šumskog drveća na livadama, njivama, pored puteva i u dvorištima; sadnja, zasejavanje i naseljavanje novih vrsta biljaka i životinja stranih za prirodni, izvorni živi svet Šumadije i Kosmaja, izuzev na malim površinama i u strogo kontrolisanim uslovima u cilju hortikulturnog uređenja rekreativnih površina; ulazak motornih vozila u šumu i kretanje šumskim putevima, izuzev u okviru šumarskih radova i posebno utvrđenih službenih potreba; loženje vatre, kampovanje, parkiranje vozila, izuzev na mestima određenim za tu namenu; i branje i sakupljanje gljiva, šumskih plodova, biljaka i životinja bez odobrenja nadležnog organa koje se izdaje u skladu sa posebnim propisom.

Na području zaštićenog prirodnog dobra dozvoljavaju se mere zaštite i korišćenja, i to:

nega i unapređenje ambijentalne raznovrsnosti i estetskih vrednosti predela i kvaliteta činilaca životne sredine;

planska izgradnja novih objekata, utvrđivanje građevinskih rejona i pravila građenja;

izgradnja, infrastrukturno opremanje i uređivanje prostora za potrebe rekreacije i turizma, obrazovnog i naučnog rada i planinarskih aktivnosti;

praćenje stanja, očuvanje i uvećanje raznovrsnosti autohtonog živog sveta, posebno retkih i značajnih biljnih i životinjskih vrsta, njihovih populacija i staništa;

primena mera upravljanja šumama kojima se osigurava umereno povećanje površina pod šumskim ekosistemima i poboljšanje njihove strukture, vitalnosti i zdravstvenog stanja, posebno u pogledu zastupljenosti viših uzgojnih tipova i većih debljinskih razreda, količine i kvaliteta drvne mase, raznovrsnosti i autohtonosti florističko-dendrološkog sastava;

održavanje javnih, seoskih i šumskih puteva;

poboljšanje fonda lovne divljači, postavljanje namenskih objekata i opreme za potrebe prihrane, čuvanja i nadzora lovne divljači;

uređenje, održavanje i rekonstrukcija zaštićenih i drugih kulturno istorijskih objekata, javnih česama, javnih i drugih objekata i njihove okoline;

očuvanje i obnavljanje objekata narodnog graditeljstva (kuća, vajata, bunara, ambara/koševa, senika, kačara, vodenica i dr) i uređivanje njihove okoline, kao i sakupljanje, konzervacija i čuvanje predmeta, alata i opreme tradicionalnog seoskog života;

sakupljanje, očuvanje i plansko gajenje starih sorti voća, vinove loze i drugih biljnih kultura i autohtonih rasa domaćih životinja;

uređivanje i održavanje dvorišta i okućnica poljoprivrednih domaćinstava i vikendica;

održavanje živica na granicama parcela (međama) i očuvanje usamljenih primeraka ili grupa šumskog drveća na livadama, njivama, pored puteva i u dvorištima.

Za radove i mere koje se preduzimaju u zaštićenom prirodnom dobru, obavezno je pribavljanje uslova zavoda za zaštitu prirode.

Pored rešenjem utvrđenih mera, na zaštićeno prirodno dobro primenjuju se i druge mere i režimi zaštite utvrđeni zakonom i drugim propisom donetim na osnovu zakona.

Zaštićeno prirodno dobro poverava se na upravljanje Javnom preduzeću „Srbijašume”, odnosno Šumskom gazdinstvu „Beograd”.

Kao dugoročni plan upravljanja ovim zaštićenim prirodnim dobrom upravljač donosi program zaštite i razvoja zaštićenog prirodnog dobra (plan upravljanja), u skladu sa prethodno pribavljenim uslovima organizacije za zaštitu prirode.

Avala i Kosmaj predstavljaju ekološki značajna područja ekološke mreže Republike Srbije, utvrđena Uredbom o ekološkoj mreži.

Ekološkom mrežom upravlja se na način koji obezbeđuje očuvanje povoljnog stanja osetljivih, retkih, ugroženih i tipova staništa od posebnog značaja za očuvanje, i populacija strogo zaštićenih i zaštićenih divljih vrsta, od nacionalnog i međunarodnog značaja, kao i održanje i unapređenje funkcionalne i prostorne povezanosti njenih delova.

Pod upravljanjem ekološkom mrežom podrazumeva se upravljanje pojedinačnim ekološki značajnim područjima i ekološkim koridorima, radi održavanja i unapređivanja funkcionalne celovitosti ekološke mreže.

Zaštita ekološke mreže obezbeđuje se sprovođenjem propisanih mera zaštite radi očuvanja biološke i predeone raznovrsnosti, održivog korišćenja i obnavljanja prirodnih resursa i dobara i unapređenja zaštićenih područja, tipova staništa i staništa divljih vrsta u skladu sa zakonom kojim se uređuje zaštita prirode, i drugim propisima, kao i aktima o proglašenju zaštićenih područja i međunarodnim ugovorima.

Uredbom o ekološkoj mreži propisane su mere zaštite ekološke mreže, i to:

zabranjeno je uništavanje i narušavanje staništa kao i uništavanje i uznemiravanje divljih vrsta;

zabranjena je promena namena površina pod prirodnom i poluprirodnom vegetacijom (livade, pašnjaci, tršćaci itd);

zabranjena je promena morfoloških i hidroloških osobina područja od kojih zavisi funkcionalnost koridora;

planiranjem namene površina, kao i aktivnim merama zaštite očuvati i unaprediti prirodne i poluprirodne elemente koridora u skladu sa predeonim i vegetacijskim karakteristikama područja;

stimulisati tradicionalne vidove korišćenja prostora koji doprinose očuvanju i unapređivanju biodiverziteta;

preduzeti mere kojima se obezbeđuju sprečavanje, odnosno smanjenje, kontrola i sanacija svih oblika zagađivanja;

unaprediti ekološke koridore unutar građevinskih područja uspostavljanjem kontinuiteta zelenih površina čija struktura i namena podržava funkcije koridora;

na mestima ukrštanja ekoloških koridora sa elementima infrastrukturnih sistema koji formiraju barijere za migraciju vrsta, obezbediti tehničko-tehnološka rešenja za neometano kretanje divljih vrsta;

izvan zone stanovanja naselja zabranjena je izgradnja objekata čija namena nije direktno vezana za vodu na rastojanju manjem od 50 m od obale stajaćih voda, odnosno linije srednjeg vodostaja vodotoka.

Zaštita spomenika kulture

Za predmetno plansko područje u zavisnosti od postojećih nepokretnih kulturnih dobara, važe opšte mere zaštite u skladu sa vrstom i nivoom zaštite, prema Zakonu o kulturnim dobrima.

Za zaštitu spomenika kulture obavezno je:

očuvanje autentičnog, izvornog izgleda, horizontalne i vertikalne regulacije kao i dekorativnih elemenata arhitekture i enterijera;

očuvanje konstruktivno-statičkih elemenata, originalnih materijala, gabarita, oblika i nagiba krova; i

zabranjena je gradnja objekata trajnog ili privremenog karaktera koji svojom namenom, gabaritom, volumenom i oblikom mogu ugroziti spomenik kulture, njegovu zaštićenu okolinu ili narušiti autentičnost ambijenta.

Za zaštitu znamenitih mesta obavezno je:

očuvanje spomeničkih vrednosti prostora memorijalnog karaktera, prostora na kojima su se odigrali značajni istorijski događaji (spomen obeležja, javni spomenici, spomen ploče, mesta stradanja) i primereno hortikulturalno uređenje i održavanje zaštićene parcele kulturnog dobra, njegove zaštićene okoline i neposredne blizine.

Za zaštitu arheoloških nalazišta:

obavezan je arheološki nadzor prilikom izvođenja građevinskih intervencija, odnosno zemljanih radova u granicama zaštićenih arheoloških lokaliteta i u slučaju otkrića arheološkog kulturnog sloja zabrana izvođenja bilo kakvih radova koji bi ga devastirali; kao i

ukoliko se prilikom izvođenja zemljanih radova u okviru granice predmetnog planskog područja naiđe na arheološke nalaze i ostatke, sve radove treba obustaviti i o tome obavestiti Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda, kako bi se preduzele neophodne mere za njihovu zaštitu. Plan i program arheoloških iskopavanja sačiniće saradnici Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Beograda u saradnji sa investitorom gradnje, koji je po članu 110. Zakona o kulturnim dobrima dužan da obezbedi potrebna finansijska sredstva za obavljanje arheoloških iskopavanja.

Zaštita dobara koja uživaju prethodnu zaštitu podrazumeva:

istraživanje, prikupljanje arhivske građe i njihovo valorizovanje i

iste mere zaštite kao i za kulturna dobra u zavisnosti od vrste, a u skladu sa odredbama Zakona o kulturnim dobrima.

Tokom sprovođenja Prostornog plana, obavezno je ukoliko se on direktno ili na drugi način sprovodi, pribavljanje uslova i mera zaštite kulturnih dobara i dobara koja uživaju prethodnu zaštitu, putem neposredne saradnje sa nadležnim zavodom zaštite spomenika kulture, u skladu sa važećom regulativom.

Sa aspekta zaštite prirode, u okviru zaštićenih predela Avale i Kosmaja, prednost se daje zaštiti nepokretnih kulturnih dobara u cilju njihove prezentacije u slučaju da vegetacija usled urastanja remeti njihovo očuvanje.

Zone sanitarne zaštite

Zaštita izvorišta podrazumeva preduzimanje svih neophodnih mera u cilju očuvanja kvaliteta podzemnih voda od slučajnih ili namernih zagađivača ili štetnih dejstava koja mogu privremeno ili trajno uticati na zdravstvenu ispravnost vode. Zaštita izvorišta i rezervi podzemne vode obezbeđuje se formiranjem zona i pojaseva sanitarne zaštite, definisanjem uslova i mera zaštite, monitoringom i kontrolom korisnika prostora.

Zemljište i vodene površine u području zaštite izvorišta vodosnabdevanja, u skladu sa čl. 72, 73, 76. i 77. Zakona o vodama, moraju biti zaštićeni od namernog ili slučajnog zagađivanja i drugih uticaja koji mogu nepovoljno delovati na izdašnost izvorišta i zdravstvenu ispravnost vode.

Pravilnikom o načinu određivanja i održavanja zona sanitarne zaštite izvorišta vodosnabdevanja, bliže se propisuje način određivanja i održavanja zona sanitarne zaštite područja na kom se nalazi izvorište koje se po količini i kvalitetu može koristiti za javno snabdevanje vodom za piće.

Za deo predmetne teritorije doneto je Rešenje o određivanju zona i pojaseva sanitarne zaštite za izvorišta koja se koriste za snabdevanje vodom za piće na području grada Beograda „šira zona zaštite – sektor nadzora i Rešenje o utvrđivanju zona i pojaseva sanitarne zaštite za izvorišta koja se koriste za snabdevanje vodom za piće gradske opštine Sopot.

Održavanje zone III – šira zona sanitarne zaštite:

U zoni III ne mogu se graditi ili upotrebljavati objekti i postrojenja, koristiti zemljište ili vršiti druge delatnosti, ako to ugrožava zdravstvenu ispravnost vode na izvorištu, i to:

trajno podzemno i nadzemno skladištenje opasnih materija i materija koje se ne smeju direktno ili indirektno unositi u vode;

proizvodnja, prevoz i manipulisanje opasnim materijama i materijama koje se ne smeju direktno ili indirektno unositi u vode;

komercijalno skladištenje nafte i naftnih derivata;

ispuštanje otpadne vode i vode koja je služila za rashlađivanje industrijskih postrojenja;

izgradnja saobraćajnica bez kanala za odvod atmosferskih voda;

eksploatacija nafte, gasa, radioaktivnih materija, uglja i mineralnih sirovina;

nekontrolisano deponovanje komunalnog otpada, havarisanih vozila, starih guma i drugih materija i materijala iz kojih se mogu osloboditi zagađujuće materije ispiranjem ili curenjem;

nekontrolisano krčenje šuma;

izgradnja i korišćenje vazdušne luke;

površinski i podpovršinski radovi, miniranje tla, prodor u sloj koji zastire podzemnu vodu i odstranjivanje sloja koji zastire vodonosni sloj, osim ako ti radovi nisu u funkciji vodosnabdevanja; i

održavanje auto i moto trka.

Održavanje zone II – uža zona sanitarne zaštite:

U zoni II ne mogu se graditi ili upotrebljavati objekti i postrojenja, koristiti zemljište ili vršiti druge delatnosti, ako to ugrožava zdravstvenu ispravnost vode na izvorištu, i to:

izgradnja ili upotreba objekata i postrojenja, korišćenje zemljišta ili vršenje druge delatnosti kao u široj zoni sanitarne zaštite;

stambena izgradnja;

upotreba hemijskog đubriva, tečnog i čvrstog stajnjaka;

upotreba pesticida, herbicida i insekticida;

uzgajanje, kretanje i ispaša stoke;

kampovanje, vašari i druga okupljanja ljudi;

izgradnja i korišćenje sportskih objekata;

izgradnja i korišćenje ugostiteljskih i drugih objekata za smeštaj gostiju;

produbljivanje korita i vađenje šljunka i peska; i

formiranje novih groblja i proširenje kapaciteta postojećih.

Održavanje zone I – zona sanitarne zaštite:

U zoni I ne mogu se graditi ili upotrebljavati objekti i postrojenja, koristiti zemljište ili vršiti druge delatnosti, ako to ugrožava zdravstvenu ispravnost vode na izvorištu, i to:

izgradnja ili upotreba objekata i postrojenja, korišćenje zemljišta ili vršenje druge delatnosti kao u užoj zoni sanitarne zaštite;

postavljanje uređaja, skladištenje opreme i obavljanje delatnosti koji nisu u funkciji vodosnabdevanja;

kretanje vozila koja su u funkciji vodosnabdevanja van za to pripremljenih saobraćajnica, prilaz vozilima na motorni pogon koja nisu u funkciji vodosnabdevanja, korišćenje plovila na motorni pogon, održavanje sportova na vodi i kupanje ljudi i životinja;

napajanje stoke; i

uzgajanje ribe radi komercijalnog izlovljavanja.

Pravila uređenja i izgradnje mreža i objekata infrastrukture

Opštim pravilima građenja infrastrukturnih mreža i objekata koji su sastavni deo predmetnog prostornog plana, definišu se pre svega tehnički uslovi za izgradnju infrastrukture koji su univerzalni i proizašli iz svih važećih zakona, tehničkih normativa, pravilnika i propisa.

Posebna pravila građenja nisu propisana ovim prostornim planom, već će se izradom odgovarajućih planova detaljne regulacije, uz obavljenu saradnju sa svim komunalnim infrastrukturnim preduzećima izraditi rešenja ovih mreža i objekata koji nisu jednoobrazni, već se prilagođavaju ostalim uslovljenostima planirane izgradnje (suprastruktura, saobraćaj i dr).

Saobraćaj i saobraćajne površine

Putna mreža

Prostornim planom je predviđeno unapređivanje postojeće primarne saobraćajne mreže i planiranje nove, a s takvim ciljem treba integrisati u dugoročno plansko rešenje dosadašnje planove i projekte razvoja putne i ulične mreže.

Saobraćajnice se po pravilu postavljaju unutar javnog zemljišta ili u ostalom građevinskom zemljištu uz prethodno rešavanje imovinskih odnosa. Profili i regulacija određuju se u skladu sa programima javnog preduzeća nadležnog za uređenje građevinskog zemljišta.

Regulacioni prostor svih saobraćajnica mora služiti isključivo osnovnoj nameni – neometanom odvijanju javnog, komunalnog, snabdevačkog, individualnog i pešačkog saobraćaja kao i smeštaju komunalnih i saobraćajnih instalacija i zelenila.

U zaštitnom pojasu pored javnog puta van naselja zabranjena je izgradnja građevinskih ili drugih objekata, kao i postavljanje postrojenja, uređaja i instalacija, osim izgradnje saobraćajnih površina pratećih sadržaja javnog puta, kao i postrojenja, uređaja i instalacija koji služe potrebama javnog puta i saobraćaja na javnom putu.

U zaštitnom pojasu javnog puta je dozvoljena gradnja, odnosno postavljanje, vodovoda, kanalizacije, toplovoda, kao i telekomunikacione i elektro vodove, postrojenja i sl. Zaštitni pojas, sa svake strane javnog puta, mereno od spoljne ivice zemljišnog putnog pojasa ima sledeće širine:

državni putevi I reda (osim autoputeva) 20 m;

državni putevi II reda 10 m;

opštinski putevi 5 m.

Ograde, drveće i zasade pored javnih puteva podizati tako da ne ometaju preglednost javnog puta i ne ugrožavaju bezbednost odvijanja saobraćaja.

Reklamne table, reklamni panoi, uređaji za slikovno ili zvučno obaveštavanje ili oglašavanje mogu se postavljati pored državnog puta na minimalnoj udaljenosti od 7,0 m, pored opštinskog puta na minimalnoj udaljenosti od 5,0 m, mereno sa spoljne strane od ivice kolovoza.

Sačuvati koridore za rekonstrukciju, odnosno dvostrano proširenje kolovoza državnih puteva na projektovanu širinu min. 7,7 m (bez izdignutih ivičnjaka), odnosno 7,0 m (sa izdignutim ivičnjacima) i kolovoza državnog puta II reda (postojeće i planirana trasa) na projektovanu širinu min. 7,1 m (bez izdignutih ivičnjaka), odnosno 6,5 m (sa izdignutim ivičnjacima). Za opštinske puteve sačuvati minimalno 5,9 m.

Državni put koji prolazi kroz naselje, a koji je istovremeno i ulica u naselju, može se na zahtev nadležnog organa opštine, razradom kroz odgovarajuću urbanističku i tehničku dokumentaciju, urediti kao ulica sa elementima koji odgovaraju potrebama naselja kao i sa putnim objektima na tom putu koji odgovaraju potrebama tog naselja. Najmanja širina trotoara i pešačkih staza je 1,50 m.

Prilikom rekonstrukcije državnog puta, javno preduzeće nadležno za održavanje puta, dužno je da smanji broj raskrsnica ili priključaka opštinskih ili nekategorisanih puteva na državni put, na najmanji mogući broj, a u cilju povećanja kapaciteta i povećanja nivoa bezbednosti saobraćaja na državnom putu.

Promenu pravca državnog puta, koji prolazi kroz naselje, određuje skupština opštine, odnosno skupština grada, po prethodno pribavljenoj saglasnosti ministarstva nadležnog za poslove saobraćaja.

Promena pravca državnog puta u naselju može da se vrši ako novi pravac državnog puta ispunjava, po svojim tehničkim karakteristikama, uslove koji se zahtevaju za tu kategoriju puta.

Zabranjeno je ukrštanje državnog puta I reda sa železničkom prugom u istom nivou.

Na raskrsnici javnog puta sa drugim putem i ukrštanja javnog puta sa železničkom prugom u istom nivou, moraju se obezbediti zone potrebne preglednosti u skladu sa propisima.

U zonama potrebne preglednosti zabranjeno je podizati zasade, ograde i drveće, ostavljati predmete i materijale, postavljati postrojenja i uređaje i graditi objekte, odnosno vršiti druge radnje koje ometaju preglednost javnog puta.

Priključak prilaznog puta na javni put može se graditi uz saglasnost upravljača javnog puta.

Raskrsnica ili ukrštaj opštinskog, odnosno nekategorisanog puta, kao i ulice, sa državnim putem, odnosno priključak na državni put može se graditi uz saglasnost javnog preduzeća, koja sadrži posebne uslove izgradnje; potrebnu saobraćajnu signalizaciju i opremu.

Zemljani put koji se ukršta ili priključuje na javni put mora se izgraditi sa tvrdom podlogom ili sa istim kolovoznim zastorom kao i javni put sa kojim se ukršta, odnosno na koji se priključuje, u širini od najmanje pet metara i u dužini od najmanje 40 m za državni put I reda, 20 m za državni put II reda i 10 m za opštinski put, računajući od ivice kolovoza javnog puta.

Saobraćajne priključke na državni put II reda, planirati kao uliv-izliv na dovoljno velikom rastojanju tako da ne ometaju saobraćaj na putu.

Za izmenu saobraćajnih površina pratećih sadržaja javnog puta potrebno je pribaviti saglasnost upravljača javnog puta.

Putni objekti javnog puta moraju se izgraditi tako da širina kolovoza na putnom objektu ne sme da bude manja od širine kolovoza javnog puta.

Saobraćajna površina autobuskog stajališta na javnom putu, osim ulice, mora se izgraditi van kolovoza javnog puta.

Instalacije planirati na udaljenosti minimalno 3,0 m od krajnje tačke poprečnog profila – nožice nasipa trupa puta, ili spoljne ivice putnog kanala za odvodnjavanje (izuzetno ivice kolovoza rekonstruisanog puta ukoliko se time ne remeti režim odvodnjavanja kolovoza, isključivo unutar centralne zone naselja).

Uslovi za ukrštanje predmetnih instalacija sa predmetnim putem:

da se ukrštanje sa putem predvidi isključivo mehaničkim podbušivanjem ispod trupa puta, upravno na predmetni put u propisanoj zaštitnoj cevi;

zaštitna cev mora biti postavljena na celoj dužini između krajnjih tačaka poprečnog profila puta, uvećana za po 3,0 m sa svake strane puta;

minimalna dubina predmetnih instalacija i zaštitnih cevi od najniže gornje kote kolovoza do gornje kote zaštitne cevi iznosi 1,35 – 1,50 m u zavisnosti od konfiguracije terena;

minimalna dubina predmetnih instalacija i zaštitnih cevi ispod putnog kanala za odvodnjavanje (postojećeg ili planiranog) od kote dna kanala do gornje kote zaštitne cevi iznosi 1,00-1,20 m; i

ukrštaje planiranih instalacija udaljiti od ukrštaja postojećih instalacija na min. 10,00 m.

Na predlog opštine, odnosno grada ili prevoznika koji obavlja linijski prevoz putnika, na državnom putu može se izgraditi autobusko stajalište uz saglasnost javnog preduzeća.

Pravila za javni prevoz putnika:

nagib rampe na prilazu stajališnom platou za pešake i invalidska kolica iznosi 5%, izuzetno može iznositi 8,33% (za kratka rastojanja);

projektovati radijuse skretanja vozila od minimalno 12,0 m;

maksimalni podužni nagib kolovoza za kretanje vozila javnog prevoza od 6%;

na gradskim saobraćajnicama neophodno je projektovati stajališne platoe na trasi dužine 18,0 m i širine stajališnog fronta (trotoara) minimum 3,0 m i visine stajališnog platoa od 16 cm;

minimalna širina saobraćajne trake za kretanje vozila javnog prevoza od minimum 3,5 m;

širina stajališnog fronta (trotoar) mora biti minimum 3,0 m.

Izgradnja železničke infrastrukture vrši se u skladu sa zakonom kojim se uređuje planiranje i izgradnja objekata.

Ukrštanje železničke infrastrukture sa javnim putevima van prostora za koji su doneti urbanistički planovi u načelu se izvodi sa njihovim svođenjem na najneophodniji broj, usmeravanjem dva ili više javnih puteva na zajedničko mesto ukrštanja.

Razmak između ukrštanja železničke infrastrukture i javnog puta ne može da bude manji od 2000 m.

Ukrštanje železničke infrastrukture sa nekategorisanim putevima izvodi se usmeravanjem tih puteva na najbliži javni put, koji se ukršta sa tom železničkom prugom. Ako to nije moguće, treba međusobno povezati nekategorisane puteve i izvesti njihovo ukrštanje sa železničkom infrastrukturom na zajedničkom mestu.

U zoni ukrštanja intenzivnih pešačkih tokova sa železničkom infrastrukturom, u cilju bezbednog i neometanog odvijanja pešačkog saobraćaja planirati denivelisane pešačke prelaze preko železničkih pruga, a u skladu sa važećom tehničkom regulativom.

Izgradnja, rekonstrukcija i modernizacija železničke infrastrukture vrši se u skladu sa zakonom, standardima i tehničkim normativima čije odobrenje izdaje ministarstvo nadležno za poslove saobraćaja.

Rekonstrukcija postojećih industrijskih koloseka obavljaće se prema stanju gornjeg stroja na pruzi, odnosno redovnom ciklusu zamene i obnove materijala gornjeg stroja. Pri rekonstrukciji poštovati standarde, tehničke propise, materijale. Rezervni delovi moraju da poseduju merodavne ateste.

U zaštitnom pružnom pojasu, širine 200 m ne mogu se graditi zgrade, postavljati postrojenja i uređaji i graditi poslovni, pomoćni i slični objekti na udaljenosti manjoj od 25,0 m računajući od ose krajnjih koloseka, osim objekata u funkciji železničkog saobraćaja. Na udaljenosti manjoj od 25 m zabranjena je bilo kakva gradnja objekata koja se ne odnosi na odvijanje železničkog saobraćaja, osim u izuzetnim slučajevima uz odobrenje nadležnih organa. Izuzetno, dozvoljeno je postavljanje kablova, električnih vodova niskog napona za osvetljenje, telegrafskih i telefonskih vazdušnih linija i vodova, tramvajski i trolejbuski kontaktni vodovi, postrojenja vodovoda, kanalizacije i sličnih cevovoda, a na osnovu izdate saglasnosti „Železnice Srbije” a.d.

Objekti kao što su rudnici, ciglane, krečane, kamenolomi, industrijske zgrade, postrojenja i slični objekti ne mogu se graditi u zaštitnom pružnom pojasu bliže od 50 m računajući od ose krajnjeg koloseka.

Na rastojanju manjem od 25 m moguće je planirati uređenje prostora izgradnjom saobraćajnica, parking prostora, ali na rastojanju većem od 8 m, kao i zelenih površina pri čemu treba voditi računa da visoko rastinje mora biti na rastojanju većem od 10 m, u odnosu na osu koloseka železničke pruge.

Razmak između železničke pruge i puta mora biti toliki da se između njih mogu postaviti svi uređaji i postrojenja potrebni za obavljanje saobraćaja na pruzi i putu, s tim da iznosi najmanje 8 m, računajući od osovine najbližeg koloseka do najbliže tačke gornjeg stroja puta. Razmak između železničke pruge i puta koji nema svojstvo autoputa može biti i manji od 8 m, pod uslovom da im se slobodni profili ne dodiruju i da se između njih mogu postaviti signalno-sigurnosni uređaji, telekomunikacioni uređaji, stabilna postrojenja elektrovuče i drugi uređaji neophodni za bezbedno odvijanje saobraćaja, s tim da pruga bude izvedena najmanje 1 m iznad nivelete puta. Ako postojeći put ne ispunjava ove uslove, na putu se moraju postaviti sigurnosne ograde.

Minimalna visina donje ivice konstrukcije građevinskih objekata iznad GIŠ-a, u skladu sa Pravilnikom o tehničkim i drugim uslovima za projektovanje i građenje železničkih pruga i postrojenja, uređaja i objekata na magistralnim prugama („Službeni glasnik RS”, broj 56/11), zavisi od širine objekta iznad koloseka, projektne brzine i tehničkih rešenja kontaktne mreže (KM) i iznosi:

u normalnim rasponima kontaktne mreže na otvorenoj pruzi 5,80 – 6,30 m;

u zonama zatezanja, sekcionisanja i u stanicama u zavisnosti od razmaka stubova kontaktne mreže i sistemske visine do 7,30 m.

Pružni pojas je prostor između železničkih koloseka, kao i pored krajnjih koloseka, na odstojanju najmanje 8 m, a ako železnička pruga prolazi kroz naseljeno mesto, na odstojanju od najmanje 6 m, računajući od ose krajnjih koloseka, kao i vazdušni prostor iznad pruge u visino od 12 m, odnosno 14 m od dalekovoda napona preko 22 kV, računajući od gornje ivice šine.

Vodoprivredna i hidro-tehnička infrastruktura

Vodosnabdevanje

U cilju zaštite postojećih novih izvorišta uspostaviti odmah zone neposredne zaštite, koje podrazumevaju ograđivanje izvorišta u cilju sprečavanja pristupa bunarima i pumpnim stanicama, (Pravilnik o načinu određivanja i održavanja zona sanitarne zaštite izvorišta vodosnabdevanje). Uraditi elaborat o zonama sanitarne zaštite izvorišta, prema odredbama člana 26. navedenog pravilnika, i u skladu sa nalazima takve analize uspostaviti i jasno obeležiti užu zonu zaštite svih izvorišta barajevskog podsistema.

Minimalni prečnici distributivne vodovodne mreže gradskog sistema su Ø150 mm. Minimalna dubina ukopavanja cevovoda vodovodne mreže je 1,00 m, vertikalno ukrštanje vodovodne mreže sa ostalom infrastrukturom je 0,50 m. Trase planiranih cevovoda moraju biti u javnoj površini, u regulaciji saobraćajnice. Duž magistralnog cevovoda kojim se spajaju sada izolovani vodovodni sistemi uspostaviti neposrednu zonu zaštite koridora, po 2,50 m od osovine. Hidrantsku mrežu za gašenje požara u industrijskoj zoni realizovati u skladu sa Pravilnikom o tehničkim normativima za hidrantsku mrežu za gašenje požara („Službeni list SFRJ”, broj 30/91).

Odvođenje i tretman otpadnih voda

Kanalizaciju realizovati po separacionom sistemu, razdvajajući kolektore za otpadne vode od kolektora za atmosferske vode. Zabranjuje se uvođenje voda iz oluka zgrada i odvodnjavanih površina u kolektore za otpadne vode, kao i otpadnih voda u kolektore kišne kanalizacije. U kanalizaciju za otpadne vode smeju se uvoditi samo one vode koje zadovoljavaju uslove propisane Pravilnikom o opasnim materijama u vodama („Službeni glasnik SRS”, broj 31/82) i Odluci o gradskoj kanalizaciji („Službeni list grada Beograda”, br. 5/75, 1/81, 25/I/88, 13/90, 15/91, 23/92, 9/93, 25/93, 25/93, 31/93, 4/94, 2/95, 6/99 i 11/05).

Pri realizaciji i revitalizaciji pridržavati se sledećih kriterijuma:

minimalni prečnici kolektora 250 mm;

opsezi ukopavanja zbog korisnika sistema: min. 1,80 m, a maks 5,00 m;

minimalna dimenzija cevovoda za fekalne vode je 250 mm, a za kišne vode je 300 mm; i

dubina ukopavanja cevovoda kanalizacije je 2,00 – 6,00 m.

Tabela br. 27: Zaštitna zona i pravila izgradnje

Mreža / objekat Zaštitna zona / pojas Pravila / mogućnost izgradnje Izvorište podzemnih voda Na osnovu hidroloških karakteristika sliva i mogućeg hazarda usled aktivnosti na slivu, definisati zaštitnu zonu izvorišta. Izgradnja objekata i infrastrukture uslovljena je režimom zaštite izvorišta. Primenjuje se Zakon o vodama i Pravilnik o načinu određivanja i održavanja zona sanitarne zaštite izvorišta vodosnabdevanja. Izvorište površinskih voda Na osnovu hidroloških karakteristika sliva i mogućeg hazarda usled aktivnosti na slivu definisati zaštitnu zonu izvorišta. Cevovod sirove vode Minimum 5 m, obostrano od ivice cevi. Zabranjena je izgradnja stambenih, ugostiteljskih i proizvodnih objekata, a eventualna ukrštanja sa ostalom infrastrukturom obaviti po važećim propisima i normativima, uz obostranu zaštitu i pod uglom od 90°. Magistralni vodovod Pojas zaštite oko glavnih cevovoda iznosi sa svake strane po 2,5 m. Širina pojasa zaštite cevovoda van naselja sa svake strane cevovoda određuje se u odnosu na prečnik cevovoda:- (80 mm – (200 mm = 1,5 m;- (300 mm = 2,3 m;- (300 mm – (500 mm = 3,0 m;- (500 mm – (1000 mm i preko = 5,0 m. Postrojenje za prečišćavanje vode, rezervoari, crpne stanice, komore za prekid pritiska Površina parcele na kojoj je objekat obezbeđuje se ograđivanjem najmanje 10 m od objekta. Zabranjuje se izgradnja stambenih, ugostiteljskih i proizvodnih objekata i infrastrukture u kompleksu. Primenjuje se Zakon o vodama i Pravilnik o načinu određivanja i održavanja zona sanitarne zaštite izvorišta vodosnabdevanja. Postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda (PPOV) Površina parcele na kojoj su objekti tehnološkog procesa. Zabranjuje se izgradnja stambenih, ugostiteljskih i proizvodnih objekata, a eventualna izgradnja infrastrukture u blizini uslovljena je režimom zaštite i funkcionisanja postrojenja (Zakon o vodama) i Odluka o odvođenju i prečišćavanju atmosferskih i otpadnih voda na teritoriji grada Beograda („Službeni list grada Beograda”, br. 6/10 i 29/14). Uređaj za prečišćavanje otpadnih voda – BIODISK – Biorol Obezbediti parcelu pored recipijenta. Zabranjena je izgradnja stambenih, ugostiteljskih i proizvodnih objekata, a eventualna izgradnja infrastrukture u blizini uslovljena je režimom korišćenja objekta. Postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda privrednih zona (PPOV) Locirano u okviru privrednih zona. Zaštitna zona je površina parcele na kojoj je objekat. Zabranjena je izgradnja stambenih, ugostiteljskih i proizvodnih objekata, a eventualna izgradnja infrastrukture u blizini uslovljena je režimom zaštite i korišćenja PPOV. Primenjuje se Zakon o vodama. Opštinska i gradska kanalizacija Sa svake strane gabaritno oko cevovoda i kolektora najmanje 1,5 m. Zabranjena je izgradnja stambenih, ugostiteljskih i proizvodnih objekata, a eventualna ukrštanja sa ostalom infrastrukturom obaviti po važećim propisima i normativima, uz obostranu zaštitu i pod uglom od 90°. Retenzija Na osnovu pretpostavljenih maksimalnih voda definisati maksimalnu površinu retenzije i to proglasiti vodnim zemljištem. Objekti se ne mogu locirati i nalaziti u vodnom zemljištu. Mogu se izvršiti intervencije na terenu u funkciji formiranja retenzije. Primenjuje se Zakon o vodama. Za dobijanje saglasnosti za gradnju objekata u blizini retenzije uvažiti standarde, uslove i saglasnosti JVP „Srbijavode”, odnosno „Beogradvode”. Drenažni kanal Minimum 5 m, obostrano od ivice kanala. Zabraniti izgradnju stambenih, ugostiteljskih i proizvodnih objekata, a eventualna izgradnja infrastrukture u blizini uslovljena je režimom zaštite i funkcionisanja drenažnog kanala. Izgradnju objekata i postrojenja u sklopu i neposrednoj blizini kanala obaviti po važećim propisima i normativima. Primenjuje se Zakon o vodama. Za dobijanje saglasnosti za gradnju objekata u blizini drenažnih kanala potrebno je ispoštovati standarde, uslove i saglasnosti JVP „Srbijavode”, odnosno „Beogradvode”. Odbrambeni nasip Minimum 5 m, obostrano od horizontalne projekcije, odnosno nožice nasipa. Zabraniti izgradnju stambenih, ugostiteljskih i proizvodnih objekata, a eventualna izgradnja infrastrukture u blizini uslovljena je režimom zaštite i funkcionisanja odbrambenog nasipa. Izgradnju objekata i postrojenja u sklopu i neposrednoj blizini nasipa obaviti po važećim propisima i normativima. Primenjuje se Zakon o vodama. Za dobijanje saglasnosti za gradnju objekata u blizini nasipa potrebno je ispoštovati standarde, uslove i saglasnosti JVP „Srbijavode”, odnosno „Beogradvode”. Vodno zemljište Definisana površina predstavlja zaštićenu zonu. Za eventualne aktivnosti na ovim površinama obavezna je saglasnost i nadzor JVP „Srbijavode”, odnosno „Beogradvode”. Zemljište koje se ne brani od poplava (plavljeni tereni Definisana površina predstavlja naturalnu zaštićenu zonu. Zabranjena je izgradnja stambenih, ugostiteljskih i proizvodnih objekata, a eventualna izgradnja mreže infrastrukture na plavljenom terenu i u blizini uslovljena je režimom zaštite i korišćenja. Primenjuje se Zakon o vodama. Obavezna je saglasnost i nadzor JVP „Srbijavode”, odnosno „Beogradvode”.

Elektroenergetska mreža i objekti

Objekti i mreža naponskog nivoa 400 i 220 kV

Tabela 28: Objekti i mreža naponskog nivoa 400 i 220 kV

Mreža/ objekat Zaštitna zona/pojas Pravila / mogućnost izgradnje Nadzemni vod 400 kV Min. 40 m, od ose nadzemnog voda. Zabranjuje se izgradnja objekata za stalan boravak ljudi, a eventualna izgradnja ispod i u blizini nadzemnog voda uslovljena je Pravilnikom o tehničkim normativima za izgradnju nadzemnih elektroenergetskih vodova nazivnog napona od 1 kV do 400 kV („Službeni list SFRJ”, broj 65/88 i „Službeni list SRJ”, broj 18/92) i Zakonom o zaštiti od nejonizujućih zračenja („Službeni glasnik RSˮ, broj 36/09) sa odgovarajućim pravilnicima obavezna je izrada elaborata, u kome se daje tačan odnos predmetnog nadzemnog voda i objekta koji će se graditi, uz zadovoljenje pomenutih tehničkih propisa. Za dobijanje saglasnosti za gradnju objekata ispod i u blizini dalekovoda čiji su vlasnici „Elektromreža Srbije” i „Elektrodistribucija Beograd”, potrebna je saglasnost pomenutih vlasnika. Nadzemni vod 220 kV Min. 35 m, od ose nadzemnog voda. Zabranjuje se izgradnja objekata za stalan boravak ljudi, a eventualna izgradnja ispod i u blizini nadzemnog voda uslovljena je Pravilnikom o tehničkim normativima za izgradnju nadzemnih elektroenergetskih vodova nazivnog napona od 1 kV do 400 kV i Zakonom o zaštiti od nejonizujućih zračenja sa odgovarajućim pravilnicima. Obavezna je izrada elaborata, u kome se daje tačan odnos predmetnog nadzemnog voda i objekta koji će se graditi, uz zadovoljenje pomenutih tehničkih propisa. Za dobijanje saglasnosti za gradnju objekata ispod i u blizini dalekovoda čiji su vlasnici „Elektromreža Srbije” i „Elektrodistribucija Beograd”, potrebna je saglasnost pomenutih vlasnika.

Objekti i mreža naponskog nivoa 110 kV

Tabela 29: Zaštitne zone i pojasevi

Mreža/ objekat Zaštitna zona/pojas Pravila / mogućnost izgradnje Nadzemni vod 110 kV Min. 30 m, od ose nadzemnog voda. Zabranjuje se izgradnja objekata za stalan boravak ljudi, a eventualna izgradnja ispod i u blizini nadzemnog voda uslovljena je Pravilnikom o tehničkim normativima za izgradnju nadzemnih elektroenergetskih vodova nazivnog napona od 1 kV do 400 kV i Zakonom o zaštiti od nejonizujućih zračenja sa odgovarajućim pravilnicima. Obavezna je izrada elaborata, u kome se daje tačan odnos predmetnog dalekovoda i objekta koji će se graditi, uz zadovoljenje pomenutih tehničkih propisa. Za dobijanje saglasnosti za gradnju objekata ispod i u blizini nadzemnog voda čiji su vlasnici „Elektromreža Srbije” i „Elektrodistribucija Beograd”, potrebna je saglasnost pomenutih vlasnika. TS 110/H kV kao otvoreno postrojenje minimalnih dimenzija kompleksa cca 70×60 m; Zaštitna zona se obezbeđuje minimalnim udaljenjem građevinskih linija od granice kompleksa na 5,0 m Zabranjuje se izgradnja objekata za stalan boravak ljudi, a eventualna izgradnja u blizini Razvodnog postrojenja (TS) uslovljena je Pravilnikom o tehničkim normativima za izgradnju nadzemnih elektroenergetskih vodova nazivnog napona od 1 kV do 400 kV („Službeni list SFRJ”, broj 65/88 i „Službeni list SRJ”, broj 18/92) i Zakonom o zaštiti od nejonizujućih zračenja („Službeni glasnik RS“ broj 36/09) sa odgovarajućim pravilnicima. Obavezna je izrada elaborata, u kome se daje tačan odnos predmetnog dalekovoda i objekta koji će se graditi, uz zadovoljenje pomenutih tehničkih propisa. Za dobijanje saglasnosti za gradnju objekata u blizini TS čiji je vlasnik „Elektromreža Srbije”, odnosno „Elektrodistribucija Beograd” potrebna je saglasnost pomenutih vlasnika. TS 110/X kV kao zatvoreno postrojenje Građevinski objekat orijentacionih dimenzija 35h40 m i tehnološke visine od oko 15-18 m – Predvideti (SF6) postrojenje sa pripadajućim poslovnim prostorom za sopstvene potrebe.

Objekti i mreža 110 kV

Planirane trafostanice graditi kao otvorena ili zatvorena postrojenja (SF6) sa 110 kV postrojenjem i transformatorima 110/H kV smeštenim na otvorenom prostoru ili u zgradi tj. u zatvorenom prostoru.

Ostalu opremu i 35(10) kV postrojenje smestiti u zatvorenom prostoru.

Za planiranu trafostanicu predvideti prostor dimenzija cca 70×60 m (otvoreno postrojenje) i cca 40×35 m (zatvoreno postrojenje).

Objekte planiranih trafostanica oblikovati tako da sa susednim čini skladnu urbanističku celinu.

Pristup planiranim trafostanicama ostvariti preko postojećih i planiranih saobraćajnica. Za kolski pristup planirati pristupni put širine 5 m i najmanjim poluprečnikom krivine 20 m, osovinskim pritiskom od 100 kN opterećenja.

Trafostanice će biti daljinski upravljane iz dispečerskog centra Elektrodistribucije Beograd.

Podzemne 110 kV vodove polagati u koridoru planiranih i postojećih saobraćajnica, u rovu potrebne širine i dubine 1,4 m u slobodnim površinama do 1,8 m u kolovozu.

Prilikom polaganja napojnih vodova 110 kV, paralelnog vođenja ili ukrštanja sa ostalom komunalnom infrastrukturom, pridržavati se propisanih međusobnih rastojanja.

Nadzemne vodove 110 kV izvesti na čelično-rešetkastim ili cevastim stubovima u skladu sa tehničkim propisima iz ove oblasti.

Određivanje ostalih sigurnih udaljenosti i visina od objekata, kao i ukrštanje elektroenergetskih vodova međusobno kao i sa drugim instalacijama vršiti u skladu sa Pravilnikom o tehničkim normativima za izgradnju nadzemnih elektroenergetskih vodova nazivnog napona od 1 kV do 400 kV. Zaštitu od atmosferskog pražnjenja izvesti gromobranskim instalacijama prema klasi nivoa zaštite objekata u skladu sa Pravilnikom o tehničkim normativima za zaštitu objekata od atmosferskog pražnjenja („Službeni list SRJ”, broj 11/96).

Objekti i mreža naponskog nivoa 35, 10 i 1 kV

Tabela 30: Zaštitne zone i pojasevi

Mreža/ objekat Zaštitna zona/pojas Pravila / mogućnost izgradnje Nadzemni vod 35 kV Min. 15 m, obostrano od horizontalne projekcije nadzemnog voda. Izgradnja ispod i u blizini nadzemnog voda uslovljena je tehničkim propisima za izgradnju nadzemnih elektroenergetskih vodova nazivnog napona od 1 kV do 400 kV. Za dobijanje saglasnosti za gradnju objekata ispod i u blizini nadzemnog voda čiji je vlasnik „Elektrodistribucija Beograd”, potrebna je saglasnost pomenutog vlasnika. TS 35/H kV kao otvoreno postrojenje minimalnih dimenzija kompleksa cca 35×40 m; Zaštitna zona se obezbeđuje minimalnim udaljenjem građevinskih linija od granice kompleksa na 5,0 m Izgradnja u blizini TS uslovljena je tehničkim propisima za izgradnju nadzemnih elektroenergetskih vodova nazivnog napona od 1 kV do 400 kV. Za dobijanje saglasnosti za gradnju objekata ispod i u blizini nadzemnog voda čiji je vlasnik „Elektrodistribucija Beograd”, potrebna je saglasnost pomenutog vlasnika. TS 35/H kV kao zatvoreno postrojenje minimalnih dimenzija kompleksa cca 25×30 m i potrebne tehnološke visine; – Predvideti zatvoreno postrojenje. Nadzemni vod 10 kV – Izgradnja ispod i u blizini nadzemnog voda uslovljena je Pravilnikom o tehničkim normativima za izgradnju nadzemnih elektroenergetskih vodova nazivnog napona od 1 kV do 400 kV i Zakonom o zaštiti od nejonizujućih zračenja sa odgovarajućim pravilnicima. Za dobijanje saglasnosti za gradnju objekata ispod i u blizini nadzemnog voda čiji je vlasnik „Elektrodistribucija Beograd”, potrebna je saglasnost pomenutog vlasnika.

Objekti i mreža 35, 10 i 1 kV

Planirane trafostanice 35/X kV graditi kao otvorena ili zatvorena postrojenja sa 35 kV postrojenjem i transformatorima 35/10 kV smeštenim na otvorenom prostoru ili u zgradi tj. u zatvorenom prostoru.

Ostalu opremu i 10 kV postrojenje smestiti u zatvorenom prostoru.

Za planiranu trafostanicu predvideti prostor dimenzija cca 35×40 m (otvoreno postrojenje) i cca 25×30 m (zatvoreno postrojenje).

Objekte planiranih trafostanica oblikovati tako da sa susednim čini skladnu urbanističku celinu.

Trafostanice će biti daljinski upravljane iz dispečerskog centra Elektrodistribucije Beograd.

Planirane trafostanice 10/0,4 kV graditi kao MBTS ili zidanu, a na perifernim delovima plana i ako tehničke mogućnosti to ne dozvoljavaju i kao stubnu TS.

Ako se trafostanica 10/0,4 kV smešta u prostoriju u sklopu objekta, prostorija mora ispunjavati uslove građenja iz važećih zakonskih propisa pre svega Pravilnika o tehničkim normativima za zaštitu elektroenergetskih postrojenja i uređaja od požara („Službeni list SFRJ”, broj 74/90).

Trafostanice graditi za rad na 10 kV naponskom nivou.

Pristup planiranim trafostanicama ostvariti preko postojećih i planiranih saobraćajnica.

Kod izbora lokacije TS voditi računa o sledećem: da bude postavljena što je moguće bliže težištu opterećenja; da priključni vodovi budu što kraći, a rasplet vodova što jednostavniji; o mogućnosti lakog prilaza radi montaže i zamene opreme; o mogućim opasnostima od površinskih i podzemnih voda i sl; o prisustvu podzemnih i nadzemnih instalacija u okruženju TS i uticaju TS na životnu sredinu.

Izvođenje podzemnih vodova

Elektroenergetsku mrežu 35 kV i 10 kV graditi podzemno u kablovskim kanalizacijama direktno polaganjem u zemlju i vazdušno na betonskom stubovima sa golim provodnicima, a na periferiji naselja vazdušno na betonskom stubovima sa golim provodnicima;

Na mestima gde se očekuju veća mehanička naprezanja tla, elektroenergetske vodove 35 kV i 10 kV postaviti u kablovsku kanalizaciju ili zaštitne cevi kao i na prilazima ispod kolovoza saobraćajnica;

Dubina ukopavanja kablova ne sme biti manja od 0,7 m za kablove napona do 10 kV, odnosno 1,1 m za kablove 35 kV;

Elektroenergetske vodove javnog osvetljenja postaviti podzemno u rovu dubine 0,8 m i širine u zavisnosti od broja elektroenergetskih vodova i nadzemno.

Napajanje i upravljanje javnim osvetljenjem planirati iz posebnih slobodnostojećih ormana postavljenih u neposrednoj blizini trafo stanice;

Elektroenergetsku mrežu polagati najmanje 0,5 m od temelja objekata i 1 m od kolovoza, gde je moguće mrežu polagati u slobodnim zelenim površinama;

Ukrštanje kablovskog voda sa putem izvan naselja vrši se tako što se kabl polaže u betonski kanal, odnosno u betonsku ili plastičnu cev uvučenu u horizontalno izbušen otvor, tako da je moguća zamena kabla bez raskopavanja puta. Vertikalni razmak između gornje ivice kablovske kanalizacije i površine puta treba da iznosi najmanje 0,8 m;

Međusobni razmak energetskih kablova (višežilnih, odnosno kablovskog snopa tri jednožilna kabla) u istom rovu određuje se na osnovu strujnog opterećenja, ali ne sme da bude manji od 0,07 m pri paralelnom vođenju, odnosno 0,2 m pri ukrštanju. Da se obezbedi da se u rovu kablovi međusobno ne dodiruju, između kablova može celom dužinom trase da se postavi niz opeka, koje se montiraju nasatice na međusobnom razmaku od 1 m;

Pri paralelnom vođenju energetskih i telekomunikacionih kablova najmanje rastojanje mora biti 0,5 m za kablove napona 1 kV i 10 kV, odnosno 1 m za kablove napona 35 kV;

Pri ukrštanju sa telekomunikacionim kablovima najmanje rastojanje mora biti veće od 0,5 m, a ugao ukrštanja treba da bude u naseljenim mestima najmanje 300, po mogućstvu što bliže 900, a van naseljenih mesta najmanje 450. Po pravilu elektroenergetski kabl se polaže ispod telekomunikacionih kablova;

Nije dozvoljeno paralelno polaganje energetskih kablova iznad ili ispod cevi vodovoda i kanalizacije;

Horizontalni razmak energetskog kabla od vodovodne ili kanalizacione cevi treba da iznosi najmanje 0,5 m za kablove 35 kV, odnosno najmanje 0,4 m za ostale kablove;

Pri ukrštanju, energetski kabl može da bude položen ispod ili iznad vodovodne ili kanalizacione cevi na rastojanju od najmanje 0,4 m za kablove 35 kV, odnosno najmanje 0,3 m za ostale kablove;

Ukoliko ne mogu da se postignu razmaci iz prethodne dve tačke na tim mestima energetski kabl se provlači kroz zaštitnu cev;

Razmak između energetskog kabla i gasovoda pri ukrštanju i paralelnom vođenju treba da bude najmanje: 0,8 m u naseljenim mestima i 1,2 m izvan naseljenih mesta;

Razmaci mogu da se smanje do 0,3 m ako se kabl položi u zaštitnu cev dužine najmanje 2 m sa obe strane mesta ukrštanja ili celom dužinom paralelnog vođenja;

Na mestima ukrštanja cevi gasovoda se polažu ispod energetskog kabla;

Nije dozvoljeno paralelno polaganje elektroenergetskih kablova iznad ili ispod cevi gasovoda;

Razmak između energetskog kabla i gasovoda pri ukrštanju i paralelnom vođenju treba da bude u naseljenim mestima 0,8 m, odnosno izvan naseljenih mesta 1,2 m. Razmaci mogu da se smanje do 0,3 m ako se kabl položi u zaštitnu cev dužine najmanje 2 m sa obe strane mesta ukrštanja ili celom dužinom paralelnog vođenja;

ukrštanje energetskog kabla sa vodotokom (reka, kanal, itd) izvodi se polaganjem preko mostova. Izuzetno ukrštanje sa vodotokom može da se izvede polaganjem kabla na dno ili ispod dna vodotoka;

polaganje kabla na dno vodotoka izvodi se na mestu gde je brzina vode najmanja i gde ne postoji mogućnost većeg odrona zemlje ili nasipanja mulja;

polaganje kabla ispod dna vodotoka izvodi se provlačenjem kroz cev na dubini od najmanje 1,5 m ispod dna vodotoka;

nije dozvoljeno zasađivanje rastinja iznad podzemnih vodova;

energetske kablovske vodove treba po pravilu položiti tako da su od ose drvoreda udaljeni najmanje 2 m;

iznad podzemnih vodova planirati travnjake ili trotoare popločane pomičnim betonskim pločama.

Izvođenje nadzemnih vodova

Vođenje vodova preko zgrada koje služe za stalni boravak ljudi treba ograničiti na izuzetne slučajeve, ako se druga rešenja ne mogu tehnički ili ekonomski opravdati (smatra se da vod prelazi preko zgrade i kad je rastojanje horizontalne projekcije najbližeg provodnika u neotklonjenom stanju od zgrade manje od 5 m za vodove napona većeg od 20 kV;

U slučaju postavljanja vodova iznad zgrada potrebna je električno pojačana izolacija, a za vodove iznad stambenih zgrada i zgrada u kojima se zadržava veći broj ljudi, potrebna je i mehanički pojačana izolacija;

Nije dozvoljeno postavljanje zidnih konzola ili zidnih i krovnih nosača vodova na stambenim zgradama;

Nije dozvoljeno vođenje vodova preko objekata u kojima se nalazi lako zapaljiv materijal (skladišta benzina, ulja, eksploziva i sl);

Na prolazu pored objekata u kojima se nalazi lako zapaljiv materijal horizontalna sigurnosna udaljenost jednaka je visini stuba uvećanoj za 3 m, a iznosi najmanje 15 m;

Određivanje ostalih sigurnih udaljenosti i visina od objekata, kao i ukrštanje elektroenergetskih vodova međusobno kao i sa drugim instalacijama vršiti u skladu sa Pravilnikom o tehničkim normativima za izgradnju nadzemnih elektroenergetskih vodova nazivnog napona od 1 kV do 400 kV i zaštitu od atmosferskog pražnjenja izvesti gromobranskim instalacijama prema klasi nivoa zaštite objekata u skladu sa Pravilnikom o tehničkim normativima za zaštitu objekata od atmosferskog pražnjenja;

Niskonaponski samonoseći kablovski sklop (u daljem tekstu: NN SKS) montirati na betonske stubove sa razmakom do 40 m. Izuzetno NN SKS može da se polaže i po fasadi zgrade;

Nije dozvoljeno direktno polaganje NN SKS u zemlju ili malter;

Svetiljke za javno osvetljenje postaviti na kandelaberskim stubovima ili na stubovima elektroenergetske niskonaponske mreže.

Telekomunikaciona mreža i objekti

Planirane multiservisne platforme (MSAN, DSLAM) izgraditi u sklopu građevinskih objekata (indoor) ili kao slobodnostojeće objekte (outdoor). Za smeštaj opreme MSAN potrebno je obezbediti prostor od 15-25 m² (indoor) i oko 10 m² (outdoor) varijanta;

Prostorija treba da se nalazi u prizemlju objekta (indoor);

Mora imati nesmetan direktan pristup spolja (indoor);

Potrebno je obezbediti adekvatno napajanje (MSAN, DSLAM);

Potrebno je izvesti uzemljenje (MSAN, DSLAM);

Kroz prostoriju (MSAN, DSLAM) ne smeju da prolaze toplovodne, kanalizacione i vodovodne instalacije;

Celokupna telekomunikaciona mreža mora biti kablirana, do telefonskih izvoda;

Ukoliko tehničke mogućnosti ne dozvoljavaju izgradnju podzemnih kablova iste izvesti nadzemno;

Dubina polaganja telekomunikacionih vodova mora biti najmanje 0,8 m;

Cevi za telekomunikacionu kanalizaciju polagati u rovu preko sloja peska debljine 0,1 m. Dubina rova za postavljanje telekomunikacione kanalizacije u trotoaru je 1,10 m, a u kolovozu 1,30 m;

Rastojanje planiranih kablova od ostale postojeće infrastrukture mora biti prema pribavljenim uslovima, a od planirane infrastrukture prema važećim propisima;

Telekomunikacionu mrežu polagati u zelenim površinama pored trotoara i kolovoza, ili ispod trotoara na rastojanju najmanje 0,5 m od regulacione linije;

Pri ukrštanju sa saobraćajnicom kabl mora biti postavljen u zaštitnu cev, a ugao ukrštanja treba da bude 900;

Pri paralelnom vođenju sa elektroenergetskim kablovima, najmanje rastojanje mora biti 0,5 m za kablove napona 1 kV i 10 kV, odnosno 1 m za kablove napona 35 kV;

Pri ukrštanju sa energetskim kablovima najmanje rastojanje mora biti veće od 0,5 m, a ugao ukrštanja treba da bude u naseljenim mestima najmanje 300, po mogućstvu što bliže 900, a van naseljenih mesta najmanje 450. Po pravilu telekomunikacioni kabl se polaže iznad energetskih kablova;

Ukoliko ne mogu da se postignu razmaci iz prethodno navedene dve tačke na tim mestima se energetski kabl provlači kroz zaštitnu cev, ali i tada razmak ne sme da bude manji od 0,3 m;

Pri paralelnom vođenju sa cevima vodovoda, kanalizacije, gasovoda i toplovoda najmanje rastojanje mora biti 1,0 m. Pri ukrštanju, najmanje rastojanje mora biti 0,5 m. Ugao ukrštanja treba da bude 900;

Telekomunikacioni kablovi koji služe isključivo za potrebe elektrodistribucije mogu da se polažu u isti rov sa energetskim kablovima, na najmanjem razmaku koji se proračunom pokaže zadovoljavajući, ali ne manjem od 0,2 m;

Telekomunikacionu mrežu graditi na osnovu glavnih projekata u skladu sa važećim zakonskim propisima;

Na prelazu ispod kolovoza saobraćajnica kao i na svim onim mestima gde se telekomunikacioni kablovi uvode u objekte, telekomunikacione kablove postaviti kroz zaštitne cevi;

Bazne radio stanice i radio-relejne stanice sa pripadajućim antenskim sistemima i infrastrukturom graditi po tehničkim preporukama i svetskim standardima iz ove oblasti, a neposredni prostor oko antenskog stuba ograditi (100 m²) i sprečiti blisku izgradnju koja će smanjiti efikasnost funkcionisanja (umanjiti ili sprečiti signal);

Prilikom odabira lokacije za bazne radio stanice i radio relejne stanice pridržavati se uslova Sekretarijata za zaštitu životne sredine grada Beograda;

Kolski pristup planirati izgradnjom pristupnog puta najmanje širine 3,00 m do najbliže saobraćajnice;

U cilju neometanog rada radio-relejne veze duž trase obezbediti slobodan koridor, odnosno, neophodno je da prostorna zona cilindričnog oblika poluprečnika II Frenelove zone, na trasi bude slobodna od prepreka.

Gasovodna mreža i objekti

U ovom delu se određuju pravila uređenja i građenja gasnih merno regulacionih stanica (u daljem tekstu: MRS), i distributivnog gasovoda za radni pritisak do četiri bara (u daljem tekstu: DG). Kod projektovanja i izgradnje MRS i DG-a obavezno je poštovanje i primena svih važećih tehničkih propisa i normativa iz ove oblasti.

Gasna merno-regulaciona stanica

Objekat MRS (u kome se vrši regulacija i sniženje pritiska sa vrednosti pritiska koji vlada u gasovodu – r = 6/12 bara, na željenu vrednost, tj. na vrednost koja omogućava njegovo korišćenje u cevima DG – do 4 bara) može biti zidanog ili montažnog tipa. MRS se smeštaju u posebno građene objekte na minimalnim horizontalnim rastojanjima od različitih objekata:

do temelja zgrade ili drugih objekata: 15 m

do železničkih i tramvajskih pruga (bliža šina): 15 m

do ivice kolovoza javne saobraćajnice: 8 m

do horizontalne projekcije nadzemnih elektrovodova: 1,5 h visina stuba.

Prostor na kome se gradi MRS mora biti ograđen. Ograđivanje kompleksa MRS izvesti transparentnom ogradom od cevi ili kutijastih profila, visine 2,5 m. Preporučuje se primena vertikalnih zelenih zastora (živa ograda, puzavice itd).

Ograda mora da ispunjava sledeće uslove: između ograde i spoljnih zidova MRS mora postojati zaštitna zona od najmanje 2 m; ograda ne sme biti niža od 2,5 m; ulaz u MRS, odnosno u ograđen prostor, mora biti obezbeđen vratima koja se otvaraju na spoljnu stranu, čije su dimenzije najmanje 0,8×2 m.

Do svakog objekta MRS mora se obezbediti pristupni put, minimalne širine 3 m.

Ukoliko se objekat MRS gradi u zoni raskrsnice, njen položaj mora biti takav da ne ugrožava preglednost, bezbednost i komfor kretanja svih učesnika u saobraćaju, u skladu sa tehničkim normativima propisanim za ovu oblast.

Kod izbora boja i finalne obrade materijala, voditi računa o neposrednom okruženju i izvršiti maksimalno uklapanje objekta u okolni prostor.

Glavne merno-regulacione stanice

Pravila uređenja i građenja za objekat GMRS u kome se vrši regulacija i sniženje pritiska sa vrednosti pritiska koji vlada u magistralnom gasovodu (r = 50 bara), na r=6/12 bar, tj. vrednost koja omogućava njegovo korišćenje u cevima gradskog gasovoda (r=6/12 bar), definiše se važećim pravilnikom o tehničkim uslovima i normativima za bezbedan transport tečnih i gasovitih ugljovodonika magistralnim naftovodima i gasovodima i naftovodima i gasovodima za međunarodni transport (videti tabelu).

Distributivni gasovod

Distributivnim gasovodom smatra se cevovod od polietilenskih cevi za razvod gasa, koji se polaže ispod zemlje, radnog pritiska do četiri bara, koji počinje neposredno iza MRS, a završava se na objektu potrošača.

DG se postavlja u regulacionom pojasu saobraćajnice, i to u zelenom (ivičnom ili srednjem) pojasu ili u trotoaru iste. Ukoliko ovi prostori ne postoje ili su fizički popunjeni drugim infrastrukturnim vodovima ili njihovim zaštitnim zonama, DG se može postaviti ispod kolovoza uz obaveznu primenu posebnih zaštitnih mera.

DG se može postaviti i van regulacionog pojasa saobraćajnice, i to i zaštitnom zelenilu duž saobraćajnice i izuzetno kroz privatnu parcelu ukoliko postoji saglasnost njenog vlasnika.

Rastojanje trase DG do temelja objekta mora biti najmanje 1 m, kako bi se izbeglo sleganje delova objekta pored kojeg prolazi gasovod.

Podzemne instalacije drugih infrastrukturnih vodova moraju se ukrštati na rastojanju od 20 cm, a ako se gasovod vodi paralelno sa njima, rastojanje mora biti 40 cm.

Dubina ukopavanja DG iznosi od 0,6 do 1 m (u zavisnosti od uslova terena). Izuzetno, dubina ukopavanja DG može biti i 0,5 m, pod uslovom da se preduzmu dodatne mere zaštite.

Minimalna dubina ukopavanja pri ukrštanju DG sa:

železničkim prugama iznosi 1,5 m, računajući od gornje ivice zaštitne cevi do gornje ivice praga;

tramvajskim prugama i industrijskim kolosecima iznosi 1 m;

putevima i ulicama iznosi 1 m.

Ukrštanje DG sa saobraćajnicama vrši se polaganjem gasovoda u zaštitnu cev, odnosno kanal. Ukrštanje se vrši bez zaštitne cevi, odnosno kanala, ako se prethodnom proračunskom proverom utvrdi da je to moguće.

Prilikom ukrštanja DG sa saobraćajnicama, vodotocima i kanalima, ugao između ose prepreke i ose gasovoda mora biti od 60° do 90°.

Pravila uređenja i građenja za gradsku gasovodnu mrežu pritiska r=6/12 bar, definisana su važećom regulativom za ovu vrstu objekata.

Tabela 31: Zaštitna zona i mogućnost izgradnje gasovoda i postrojenja

Mreža/objekat Zaštitna zona/pojas Pravila/mogućnost izgradnje Magistralni gasovod (p=50 bar) Min. 30 m, obostrano od ivice gasovodne cevi. Zabranjuje se izgradnja stambenih, ugostiteljskih i proizvodnih objekata, u zaštitnom pojasu. Izgradnja u blizini gasovoda uslovljena je Pravilnikom o tehničkim uslovima i normativima za bezbedan transport tečnih i gasovitih ugljovodonika magistralnim naftovodima i gasovodima i naftovodima i gasovodima za međunarodni transport („Službeni list SFRJˮ, broj 26/85) . Razvodni gasovod (p=50 bar) Min. 30m, obostrano od ivice gasovodne cevi. Gradski gasovod (p=6÷12 bar) Min. 3 m, obostrano od ivice gasovodne cevi. Zabranjuje se izgradnja stambenih, ugostiteljskih i proizvodnih objekata, u zaštitnom pojasu. Izgradnja u blizini gasovoda uslovljena je Pravilnikom o uslovima i tehničkim normativima za projektovanje i izgradnju gradskog gasovoda („Službeni list grada Beogradaˮ, br. 14/77, sa dopunama 19/77, 18/82, 26/83 i 6/88). Glavna mernoregulaciona stanica (GMRS) Maksimum 30 m u radijusu. Zabranjuje se izgradnja stambenih, ugostiteljskih i proizvodnih objekata, u zaštitnoj zoni. Izgradnja u blizini GMRS uslovljena je Pravilnikom o tehničkim uslovima i normativima za bezbedan transport tečnih i gasovitih ugljovodonika magistralnim naftovodima i gasovodima i naftovodima i gasovodima za međunarodni transport. Mernoregulaciona stanica (MRS) 15 m u radijusu. Zabranjuje se izgradnja stambenih, ugostiteljskih i proizvodnih objekata, u zaštitnoj zoni. Izgradnja u blizini MRS uslovljena je Pravilnikom o uslovima i tehničkim normativima za projektovanje i izgradnju gradskog gasovoda. Distributivni gasovod (p=1÷4 bar) Min. 1m, obostrano od ivice gasovodne cevi. Zabranjuje se izgradnja stambenih, ugostiteljskih i proizvodnih objekata, u zaštitnoj zoni. Izgradnja u blizini gasovoda uslovljena je Pravilnikom o tehničkim uslovima i normativima za projektovanje i izgradnju distributivnih gasovoda od polietilena za radni pritisak do 4 bar-a („Službeni list SRJˮ, broj 20/92) .

Toplovodna mreža i objekti

U ovom poglavlju se određuju pravila uređenja i građenja kotlarnica prepumpnih stanica (u daljem tekstu: PPS), toplovoda (u daljem tekstu: TO) i predajnih stanica (u daljem tekstu: PS). Kod projektovanja i izgradnje objekata i vodova za distribuciju toplotne energije, obavezno je poštovanje i primena svih važećih tehničkih propisa i normativa iz ove oblasti. Takođe, pri uređenju i izgradnji prostora u granicama opštine posebnu pažnju obratiti na to da se ne ugrozi nesmetano obavljanje transporta energetskih fluida, vrele vode za daljinsko grejanje i vodene pare za tehnološke procese predmetnih potrošača.

Kotlarnica

Toplovodno energetsko postrojenje-kotlarnica može biti izvedena kao samostalni objekat, kontejner kotlarnica i kotlarnica u objektu korisnika.

Kao gorivo za potrebe kotlarnice predviđa se: gasovito gorivo (prirodni zemni gas i tečni naftni gas), tečno gorivo (lako lož ulje) i čvrsto gorivo. Položaj i veličina objekta kotlarnice, definisana je instalisanim toplotnim kapacitetom i vrstom goriva koje se koristi u kotlarnicama. Kotlarnica mora da zadovolji sve važeće zakone i propise u pogledu zaštite čovekove okoline.

Prostor na kome se gradi kotlarnica kao samostalni objekat mora biti ograđen. Ograđivanje kompleksa kotlarnice izvoditi transparentnom ogradom od cevi ili kutijastih profila, a ograda mora da ispunjava sledeće uslove:

između ograde i spoljnih zidova kotlarnice mora postojati zaštitna zona od najmanje 2 m;

ograda ne sme biti niža od 2 m;

ulaz u kotlarnicu, odnosno u ograđeni prostor, mora biti obezbeđen vratima koja se otvaraju na spoljnu stranu, čije su dimenzije najmanje 3×2 m;

do svakog objekta kotlarnice, mora se obezbediti pristupni put na najbližu javnu saobraćajnicu, minimalne širine 3 m.

Ukoliko se objekat kotlarnice gradi u zoni raskrsnice njen položaj mora biti takav da ne ugrožava preglednost, bezbednost i komfor kretanja svih učesnika u saobraćaju, u skladu sa tehničkim normativima propisanim za ovu oblast.

Prepumpna stanica

Objekti PPS se mogu graditi zavisno od potreba na magistralnim toplovodima, toplovodima, blokovskim toplovodima i toplovodnim priključcima. PPS mogu biti izvedene nadzemno kao samostalni objekti, podzemno u šahtovima i komorama, ili se mogu smestiti u prostorima bivših kotlarnica pretvorenih u predajne i prepumpne stanice.

Zidani objekat PPS se ne ograđuje i nema zaštitnu zonu. Nivo buke koji emituje PPS mora se ograničiti ugradnjom odgovarajućih izolacionih materijala u zidove objekta i ugradnjom odgovarajućih prigušivača buke, kako bi nivo buke bio ispod 40 db danju i 35 db noću.

Do svake PPS mora se obezbediti pristup, odgovarajuće širine, radi smeštaja uređaja i opreme sa armaturom. Ona mora posedovati priključke za vodovod, električnu energiju i kanalizaciju. Prepumpna stanica mora biti ventilisana i opremljena protiv-požarnim aparatima u smislu zaštite od požara. Ukoliko se objekat PPS prislanja uz postojeći objekat mora se pribaviti saglasnost vlasnika (korisnika) stanova ili poslovnog prostora čiji se prozorski otvori nalaze na strani zgrade uz koju se postavlja prepumpna stanica.

Ukoliko se PPS gradi u zoni raskrsnice, njen položaj mora biti takav da ne ugrožava preglednost, bezbednost i komfor kretanja svih učesnika u saobraćaju. Od PPS do postojeće toplovodne mreže moguće je izgraditi pripadajuće toplovode i toplovodne priključke.

Toplotna podstanica

Objekti PS mogu biti zidanog ili montažnog tipa (kontejnerske PS). Zidani objekti predviđaju se za veće potrošače i smeštaju se u objekte korisnika – u podrumskom ili prizemnom delu objekta. Montažni objekti PS se predviđaju za manje objekte, objekte individualnog stanovanja ili manje građevinske objekte zajedničkog stanovanja koji nemaju uslove za smeštaj PS u objektu korisnika.

PS mogu biti izvedene nadzemno kao samostalni objekti, podzemni u okviru objekta, ili se mogu smestiti u prostorijama bivših kotlarnica pretvorenih u predajne stanice. Pored toga predajne stanice (PS) se mogu smestiti na spoljašnjem zidu samog objekta u okviru kontejner PS.

Nivo buke koji emituje PS mora se ograničiti ugradnjom odgovarajućih izolacionih materijala u zidove objekta i ugradnjom odgovarajućih prigušivača buke, kako bi nivo buke bio ispod 40 db danju i 35 db noću.

Ukoliko se objekat PS prislanja uz postojeći objekat mora se pribaviti saglasnost vlasnika (korisnika) stanova ili poslovnog prostora čiji se prozorski otvori nalaze na strani zgrade uz koju se postavlja podstanica.

Toplovod

Toplovodna mreža može da se postavi podzemno (kanalski, predizolovano i cevi zalivene izolacionom masom) i nadzemno. Trasu toplovoda (u daljem tekstu: TO) treba odabrati tako da ona ispunjava optimalne tehničke i ekonomske uslove. Toplovodna mreža se vodi do potrošača i završava se u predajnim stanicama.

Trasa TO se postavlja u regulacionom pojasu saobraćajnice i to u zelenom (ivičnom ili srednjem pojasu) ili u trotoaru iste. Ukoliko ovi prostori ne postoje, ili su fizički popunjeni drugim infrastrukturnim vodovima ili njihovim zaštitnim zonama, TO se postavlja ispod kolovoza. Kod polaganja toplovodnih cevi u pešačkoj stazi preporučuje se podela na zone za smeštaj komunalnih instalacija.

Rastojanja trase distributivnog TO do temelja objekta mora biti najmanje 2,0 m ili 1,0 m od priključne mreže (mereno od bliže cevi), kako bi se izbeglo sleganje delova objekta pored koga prolazi toplovod.

Tabela 32: Preporučena najmanja horizontalna međurastojanja sa drugim podzemnim infrastrukturnim vodovima

V FK KK E GSP TT G(distrib.) 1 kV 10 kV 35 kV Paralelan 0,3 m 0,7 m 0,7 m Ukrštanje 0,3 m 0,6 m 0,6 m

Kod poprečnog postavljanja toplovodnih cevi ispod saobraćajnica važe slična pravila:

saobraćajnica i toplovodna instalacija ukrštaju se pod pravim uglom, odnosno u rasponu od 80(÷100(;

na mestima prolaska toplovodne mreže ispod autoputa, gradskih magistrala, železničkih pruga i na mestima gde posebni uslovi zahtevaju, cevi položiti u armirano betonske prohodne kanale ili ih provući kroz čelične zaštitne cevi sa revizinim oknima na oba kraja. Na cevovodu ugraditi pregradne organe, sa obe strane;

dubina polaganja preizolovanog cevovoda ispod saobraćajnice je u zavisnosti od odgovarajućeg saobraćajnog opterećenja i dozvoljenog pritiska na gornju površinu plastičnog omotača cevovoda. Ako su naponi prekoračeni mora se vršiti odgovarajuća zaštita.

Tabela 34: Zaštitna zona i mogućnost izgradnje toplovodne mreže

Mreža /objekat Zaštitna zona /pojas Pravila /mogućnost izgradnje Magistralni toplovod Min. 2 m, obostrano od ivice cevi Zabranjuje se izgradnja stambenih, ugostiteljskih i proizvodnih objekata, u zaštitnoj zoni. Primarni toplovod Min. 1 m, obostrano od ivice cevi

Kompleksi za korišćenje obnovljivih izvora energije

Dozvoljava se formiranje kompleksa za korišćenje obnovljivih izvora energije u okviru definisanog građevinskog reona, kao i na poljoprivrednom, šumskom i vodnom zemljištu uz saglasnost nadležnog ministarstva. To su kompleksi fotonaponskih elektrana, mini hidroelektrana, vetrogeneratorskih polja, bioelektrana i sl. U okviru kompleksa postavljaju se postrojenja za prihvat energije i grade se prateći objekti koji se opremaju postrojenjima za određenu transformaciju energije i njenu dalju distribuciju. Oni se naslanjaju na javni put, sa koga je omogućen direktan prilaz. Unutar kompleksa se formiraju interne saobraćajnice za njegovo normalno funkcionisanje.

Kompleksi se definišu kao ograđeni i posebno obeleženi prostori. Za ove prostore radiće se i odgovarajuća urbanistička dokumentacija u skladu sa zakonom. Propisuje se razrada kompleksa na nivou urbanističkog projekta ili plana detaljne regulacije uz poštovanje opštih pravila gradnje.

PRAVILA GRAĐENJA

OPŠTA PRAVILA GRAĐENJA

GUP, Plan generalne regulacije građevinskog područja naselja Ripanj (u fazi izrade Nacrta) i Prostorni plan gradske opštine Barajevo („Službeni list grada Beogradaˮ, broj 53/12), Prostorni plan gradske opštine Sopot („Službeni list grada Beogradaˮ, broj 54/12) i Prostorni plan gradske opštine Mladenovac („Službeni list grada Beogradaˮ, broj 53/12) primenjuju se po pitanju namene površina (poljoprivredno, šumsko, vodno i građevinsko zemljište) i pravila uređenja i pravila građenja, u obuhvatu ovog prostornog plana, odnosno na području izvan površina planiranih za direktno sprovođenje ovim prostornim planom.

Objekti u funkciji turizma

Za sve zone i komplekse sa turističkom namenom na području Prostornog plana, kao i za izgradnju svih objekata sa turističkom namenom u zoni sa režimom zaštite III stepena prirodnog dobra obavezna je izrada plana detaljne regulacije, izuzev za prateće sadržaje u funkciji turizma.

Objekti za smeštajne kapacitete treba da se grade u skladu sa arhitekturom podneblja – inspirisanom tradicionalnim graditeljstvom područja, sa prirodnim materijalima i u volumenima koji su primereni strukturi ambijenta – morfologiji, biljnom pokrivaču i dr.

Objekti namenjeni za smeštaj i boravak turista i delatnosti koje upotpunjuju i koje su komplementarne sa turističkom ponudom mogu biti :

ugostiteljski: restorani, kafei i sl;

sportsko-rekreativni: (otvoreni i zatvoreni bazeni, sportski tereni i sl);

izložbeni prostori, prodavnice suvenira; i

objekti u funkciji eko (etno) turizma.

Mogu biti organizovane kao:

pojedinačni sadržaji u tkivu;

turistički kompleksi u prirodnim sredinama kao što su šume, polja i livade, jezera, vodene akumulacije i sl.

Tabela 35: Maksimalni urbanistički pokazatelji (na nivou parcele) za objekte namenjene turizmu

Vrsta turističkog objekta Min. pov. parcele/komp (m²) Maks. indeks izgrađenosti Maks. indeks zauzetosti (%) Maks. spratnost Min. slobodne zelene površine (nezastrte) Turistički kompleksi u prirodnim sredinama 2000 1.6 70 P+1+Pk 20% Objekti u lovištu (Objekti lovnog turizma) 1000 0.8 50 P+Pk 30% Objekti uz zaštitnu zonu spomenika kulture 1000 0.8 50 P+Pk 30% Ugostiteljski 1000 0.7 70 P 30% Rekreativni 2000 0.8 80 P 20%

Za ugostiteljske i rekreativne objekte u obračun bruto razvijene građevinske površine ulaze sve izgrađene površine (sportski teren i objekat, pomoćni objekti i prostorije), a indeks zauzetosti parcele obračunava se za sve zastrte površine (parkinzi, pristupi, staze).

Za prateće sadržaje u funkciji turizma (prodavnice: suvenira, zdrave hrane, izložbeni prostor), a u III stepenu zaštite, dozvoljena je izgradnja istih spratnosti P, maksimalne bruto razvijene građevinske površine do 50 m². Pri izgradnji koristiti prirodne materijale, uz saglasnost zavoda za zaštitu prirode. Obezbediti u neposrednoj blizini objekta prostor za parkiranje vozila korisnika po normativu minimum tri parking mesta za putničko vozilo i jedno parking mesto za autobus.

Do izrade planova detaljne regulacije dozvoljeno je tehničko održavanje i sanacija postojećih objekata namenjenih turizmu (ugostiteljski, sportsko rekreativni).

Ruralni turizam

Pored ruralnog turizma u ovim zonama orijentacija stanovništva je na kompatibilnim delatnostima: prvenstveno proizvodnji zdrave hrane, pčelarstvu i sl. Sadržaji u okviru ovih lokaliteta i zaseoka treba da upotpune ponudu u okviru etno-turizma, a preduslov je i komunalno opremanje prostora, koje treba da obezbedi sigurno napajanje, u prvom redu električnom energijom i vodom, kao i bezbednu evakuaciju otpadnih voda i smeća.

Za ove celine primenjuju se pravila gradnje i regulacije u naseljima retke naseljenosti i porodične izgradnje, u skladu sa njihovim položajem u okviru građevinskog zemljišta, s tim da će se u ovim zonama potencirati rekonstrukcija i adaptacija postojećih objekata prema opštima pravilima građenja za objekte u funkciji ruralnog turizma. Moguća je izgradnja novih ojekata u etno-stilu od prirodnih materijala, prvenstveno na postojećim izgrađenim parcelama ili pogušćavanjem postojećih zaseoka ili minimalnom izgradnjom po njihovom obodu.

Izgradnja objekata u funkciji ruralnog turizma moguća je:

izradom plana detaljne regulacije, ukoliko se nalaze u okviru III režima zaštite; i

urbanističkim projektom, za izgradnju objekata na građevinskom području navedenih naselja.

Po pravilu objekte graditi na padinama i mestima koja nisu pogodna za poljoprivredne radove (kako bi se sačuvale pašnjačke površine za rekreativne aktivnosti, stočarstvo, kao i izgradnju neophodne infrastrukture, pejzažno uređenje, staze za šetnju i sl).

Arhitektonsko oblikovanje objekata uskladiti sa arhitekturom postojećih objekata karakterističnih za ovaj kraj, a uz saglasnost organa gradske uprave nadležnog za poslove urbanizma.

Za izgradnju koristiti prirodne materijale.

Krovove raditi kao četvorovodne ili viševodne sa padovima krovnih ravni kao na postojećim objektima.

Urbanistički parametri moraju biti primereni seoskom ambijentu kako bi se očuvale pejzažne i ambijentalne vrednosti.

Minimalna površina parcele 0,5 ha;

Maksimalni indeks zauzetosti parcele 40%;

Maksimalni indeks izgrađenosti 0,6;

Minimalan procenat uređenih zelenih površina na parceli 25%;

Maksimalna spratnost objekata P+1, izuzetno P+1+Pk za objekte ugostiteljsko-smeštajnog karaktera;

Minimalni nivo komunalne opremljenosti za ove sadržaje je: pristup javnom putu, priključenje na elektroenergetsku mrežu, interni sistem vodovoda i kanalizacije (bunar i vodonepropusna septička jama);

U okviru kompleksa je neophodno obezbediti uslove za pristup i parkiranje vozila za sopstvene potrebe i vozila korisnika, kao i obezbeđenje površina i objekata za sanitarno bezbedno odlaganje otpada. Razdvojiti otpad koji se može koristiti u daljem procesu poljoprivredne proizvodnje, energetiku i sl, a za ostali otpad, predvideti odvoženje na komunalnu deponiju ili reciklažni centar.

Tipologija objekata:

Objekti namenjeni turizmu su slobodnostojeći na pojedinačnim parcelama ili grupacije slobodnostojećih objekata na jednoj parceli (kompleksu).

Pravila parcelacije i položaj objekta na parceli:

Minimalna udaljenost objekata od granice parcele kompleksa je 1,5 m.

Pravila za slobodne i zelene površine na parceli:

Objekat namenjen turizmu treba integrisati sa prirodnim okruženjem u skladu sa uslovima zaštite i zakonskim propisima za šumsko ili drugo zemljište na kome se objekat gradi.

Zemljište u ribolovnim područjima

Uređivanje područja ribolova podrazumeva:

organizovanje čuvarske službe;

uređenje ribolovnih mesta;

uređenje pristupa reci.

Objekti – ribolovne platforme su drvene, maksimalno vizuelno uklopljene u pejzaž.

Zemljište u lovnim područjima

Prostor lovišta može biti otvoren i ograđen, i razvrstan po vrsti/tipu lovišta a radi bolje organizacije lovnog gazdovanja može biti podeljen na manje lovne revire. Lovišta ne mogu biti manja od 300 ha, osim lovišta posebne namene, a granice lovišta moraju biti udaljene najmanje 200 m od naseljenog mesta, groblja, javnih puteva, objekta za lečenje, seoskih domaćinstava, štala i dr.

U lovištima je potrebno stvoriti odgovarajuće uslove za gajenje, zaštitu i korišćenje divljači. U tom smislu u lovištima dozvoljeno je održavati postojeće i izgraditi nove lovno-tehničke objekte (hranilišta za divljač – krupnu i sitnu, solišta, pojilišta, stabilne čeke osmatračnice i dr).

Lovno tehničke objekte graditi od prirodnih materijala i uklapati u prirodni ambijent lovišta.

Farme divljači i parkovi divljači nemaju status lovišta.

Objekti lovnog turizma kao što su lovačka kuća, lovačka koliba, lovačka vila, objekti za pružanje usluge ishrane i pića, objekti kojima se pružaju usluge iznajmljivanja i smeštaj lovačkih pasa i dr, mogu se graditi u lovištu ili neposrednoj blizini lovišta u skladu sa Pravilnikom o minimalnim tehničkim uslovima za izgradnju, uređenje i opremanje lovnoturističkih objekata i standardima, uslovima i načinu pružanja i korišćenja usluga lovnog turizma („Službeni glasnik RS”, broj 56/11).

Pravila korišćenja, uređenja i zaštite lovišta podrazumevaju:

sanitarni lov u cilju očuvanja optimalne brojnosti životinja i sprečavanja zaraznih bolesti;

zabranu svih delatnosti koje menjaju uslove staništa;

zaštitu retkih i proređenih vrsta divljači;

gajenje glavnih gajenih vrsta divljači i sporednih vrsta divljači na „prirodan” način za otvorena lovišta, do postizanja ekonomskog kapaciteta;

zaštitu divljači od bolesti, predatora, krivolova i elementarnih nepogoda (poplava);

uređivanje lovišta izgradnjom lovno-tehničkih objekata, lovnih objekata, održavanje proseka, lovnih puteva i komunikacija u lovištu.

U lovištima predvideti i:

izgradnju lovno-tehničkih objekata u zavisnosti od brojnog stanja divljači, a graditi ih od prirodnih materijala i uklopiti u prirodni ambijent lovišta;

ograđivanje delova lovišta radi intenzivnog gajenja i zaštite i lova divljači;

podizanje remiza na onim mestima u lovištu gde nema prirodnih površina koje mogu da pruže zaštitu divljači.

Za izgradnju objekata važe sledeća pravila:

izgradnja objekata za potrebe lovne privrede – uzgajališta, hranilišta i dr. mora biti zasnovana na planovima uređenja prostora, na vodoprivrednim uslovima, šumsko-privrednim osnovama i dr;

objekti lovne privrede moraju biti prilagođeni pejsažu prikladnih dimenzija, maksimalne spratnosti P+Pk, građenih od prirodnih materijala i dr.

Pravila građenja na šumskom zemljištu:

U šumama mogu da se grade objekti u skladu sa planovima gazdovanja šumama i posebnim propisom kojim se uređuje oblast divljači i lovstva, kroz godišnje izvođačke planove u skladu sa Zakonom o šumama (krčenje šuma, trasiranje proseka, izgradnja šumskih puteva i sl). Nove površine pod šumamama formiraće se u skladu sa zakonom.

U šumi i na udaljenosti manjoj od 200 m od ruba šume ne mogu da se grade ćumurane, krečane, ciglane i drugi objekti sa otvorenom vatrom.

Tehnička infrastruktura (šumske saobraćajnice, protivpožarne pruge i drugi objekti koji služe gazdovanju šumama) planira se, gradi, održava i koristi na način koji ne ugrožava:

izvorišta voda i vodne tokove;

staništa značajna za opstanak divljih biljnih i životinjskih vrsta;

proces prirodnog podmlađivanja u šumi;

kulturnu i istorijsku baštinu;

ostale opštekorisne funkcije šuma; i

stabilnost zemljišta i ne uzrokuje eroziju i bujice.

Na šumskom zemljištu mogu da se grade:

objekti za turističko-rekreativne svrhe;

prateći objekti (šank-barovi, tribine, nastrešnice, odmorišta, prostorije za opremu i sl);

parterno uređenje (odmorišta, staze i sl);

objekti u funkciji lovstva i uzgoja lovne divljači (hranilišta, pojilišta, čeke i sl);

obavezna je kontrolisana izgradnja objekata, tako da ne remete prirodnu sredinu i način oblikovanja.

Pravila građenja za objekte na šumskom zemljištu

Pravila građenja za objekte na šumskom zemljištu:

Za izgradnju objekata na šumskom zemljištu (objekti za lovni turizam i dr), primeniti opšta urbanistička pravila i parametre utvrđene ovim prostornim planom, a u skladu sa planovima gazdovanja šumama i posebnim propisom kojim se uređuje oblast divljači i lovstva;

prateći objekti mogu biti površine do 40 m², spratnosti od P+0 do P+Pot;

lokacija objekata u funkciji lovstva i uzgoja lovne divljači mora zadovoljiti veterinarsko-sanitarne uslove, spratnosti do P+0; i

veličina objekata i ostala svojstva treba da budu u funkciji namene ovog prostora.

Svi turistički, ugostiteljski i drugi objekti moraju biti izgrađeni u skladu sa pravilima za objekte u funkciji lovnog turizma, utvrđenim ovim prostornim planom i opremljeni sredstvima za zaštitu od požara, prema uslovima nadležnog organa. Svi objekti moraju da imaju sistem grejanja koji koristi dozvoljene vrste goriva i izgrađen sistem instalacija, opreme i objekata za odlaganje otpadnih voda.

Zabranjena je izmena autohtone vegetacije i karakterističnog ekosistema.

Preporučuje se upotreba prirodnih materijala (drvo, kamen, šindra) i usklađenoj formi objekata sa tradicionalnom arhitekturom uklopljenom u okruženje.

Šumske staze, biciklističke staze, prosecanje progala i postavljanje eksternog mobilijara treba da se uskladi sa Osnovama gazdovanja šumama za gazdinsku jedinicu na predmetnom području.

U komercijalnom lovištu dozvoljava se izgradnja objekata kompatibilnih šumskom zemljištu i osnovnoj nameni (čeke, uzgajališta, hranilišta i sl). Objekti moraju biti od prirodnih materijala.

Dimenzije zaštitnog šumskog pojasa odrediće se nakon detaljnih klimatskih, edafskih i pedoloških analiza u daljoj planskoj razradi. Izbor modela pojasa, kao i izbor vrsta za pošumljavanje zavisi od: fitocenološke strukture područja, intenziteta zaštite, raspoloživih površina, uslova životne sredine, strukture predela, korišćenja područja, razvojnih potencijala područja.

POSEBNA PRAVILA GRAĐENJA

Za potrebe dalje razrade ovog prostornog plana kroz planove detaljne regulacije, odnosno izrade urbanističkih projekata, pored opštih pravila građenja primenjuju se posebna pravila građenja.

Za aktiviranje turističkih mikro lokacija potrebno je uređenje mezo celina i to za: Celinu Avala, Celinu Spomen park Jajinci sa centrom u Kumodraž selu i Stepinim Lugom, Celinu Šuplja stena, Celinu Bela Reka, Celinu Ripanjski tunel i Celinu šume na Kosmaju, na sledeći način:

formiranjem kompletne infrastrukturne opreme (vodovod, kanalizacija, elektriktrična energija, PTT);

izvođenjem prilaznih puteva dobrog kvaliteta;

izgradnjom parking prostora;

osmišljavanjem odgovarajućih programa (npr. za Spomen park Jajinci sa centrom u Kumodraž selu i Stepinim lugom – projekcije filmova u saradnji sa Turističkom organizacijom Beograda i Zavodom za zaštitu spomenika kulture);

formiranjem specijalizovanih objekata – spomen sobe, audio i vizuelne izložbene postavke i sl; i

opremanjem prostora turističkim mobilijarom, turističkom signalizacijom, informativnim tablama, česmom, klupama, prodavnicama suvenira i sl.

U celinama Avala, Kosmaj i Spomen park Jajinci zabranjena je izgradnja turističke suprastrukture, pod kojom se podrazumevaju osnovni i/ili dopunski objekti smeštaja i ishrane, osim postojećih koji se zdržavaju i na kojima je dozvoljena rekonstrukcija i dogradnja u funkciji podizanja kvaliteta usluga i unapređenja aktivnosti i izgradnja manjih montažnih objekata od prirodnih materijala za potrebe edukacije u prirodi. Objekti i oprema moraju biti uklopljeni u prostor i odražavati autentičan duh područja veličinom, vrstom materijala i stilom gradnje.

Za Celinu Ripanjski tunel potrebna je izrada projekta sanacije Ripanjskog tunela, gde je potrebno urediti i opremiti neposrednu okolinu sa naglaskom na očuvanje zdrave životne sredine i autentičnog duha područja.

Za celine Bela Reka, Šuplja stena i Trešnja potrebna je izrada planova detaljne regulacije, gde će u fazi izrade Koncepta plana, biti definisane precizne granice.

U okviru Celine Bela Reka dozvoljena je izgradnja sportsko-rekreativnih sadržaja za decu i odrasle (uređene plaže, pristani za nautičke sportove i sportski ribolov, trim staze i staze zdravlja itd) kao i pratećih objekata u funkciji turizma.

Prilikom uređenja Celine Bela Reka potrebno je sledeće:

izgradnja i opremanje objekata, namenjenih rekreaciji, turizmu, razonodi na vodi, sportskom ribolovu i slično, mora biti prvenstveno od montažnih elemenata, sa neophodnim sanitarno-tehničkim uređajima;

smeštajne kapacitete, prema prethodno usvojenom programu i projektu, organizovati prema konfiguraciji terena i sa malom spratnošću (maks. P+1+Pk);

prilikom uređenja ovih lokaliteta mora se voditi računa o položaju objekata, koji opredeljuju prostornu kompoziciju;

svi objekti moraju se ukomponovati u pejzaž;

koristiti pretežno prirodne materijale;

sve instalacije infrastrukture obavezno graditi podzemno;

na akumulaciji Bela reka posebnim uređajima održaće se nivo vode u jezeru, prema uslovima nadležne vodoprivredne organizacije, da bi se omogućilo uređenje obale u turističko-rekreativne svrhe;

uređenje plaža, izgradnja turističko-rekreativnih objekata, kao i ostalih pratećih kapaciteta mora biti u skladu sa uređenjem ostalih objekata i prostora.

U okviru Celine Trešnja potrebna je izrada Plana detaljne regulacije za postavljenje sportskog kampa, u neposrednoj blizini, sa pratećim sadržajima trgovačke, uslužne, ugostiteljske, sportsko-rekreativne, zabavne i slične namene kojim bi se proširili i obogatili smeštajni kapaciteti i privukli turisti koji vole ovakvu vrstu smeštaja.

Planom detaljne regulacije potrebno je definisati sledeće:

urbanističku organizaciju kampa koja je primerena prostoru i namenama uz racionalno korišćenje prostora oblikovanjem primereno dimenzionisanih zona moguće gradnje;

kvalitetno opremanje komunalnom i saobraćajnom infrastrukturnom mrežom;

izgradnju samo onih sadržaja koje nemaju negativnog uticaj na okolinu, odnosno koje mogu osigurati propisane mere zaštite okoline;

atraktivno i kvalitetno oblikovanje građevina i neizgrađenih delova tako da mogu biti uklopljeni u prostor i odražavati autentičan duh područja veličinom, vrstom materijala i stilom gradnje;

izgradnju svih sadržaja neophodnih za neometano funkcionisanje kampa;

ozelenjavanje celokupnog prostora autohtonim vrstama, ukoliko je potrebno.

Za uređenje Celine Guberevačke šume i celine Trešnja neophodno je:

u najvećoj meri zadržati i unaprediti postojeće stanje;

dozvoliti pejzažno uređenje i opremanje koje podrazumeva uređenje zelenila – uklanjanjem neadekvatnog zelenila (šiblje, žbunje, korov), formiranje uređene zelene površine (travnjake sa grupacijama visokog rastinja koje su sastavni deo klimatogene zajednice i u tom smislu maksimalno očuvati postojeći kvalitetni zeleni fond);

zabraniti izgradnju industrijskih, infrastrukturnih, hidrotehničkih i drugih objekata čiji rad i postojanje mogu izazvati nepovoljne promene kvaliteta zemljišta, voda, vazduha, živog sveta, lepote predela, kulturnih dobara i njihove okoline;

zabraniti izgradnju stambenih, ekonomskih pomoćnih objekata poljoprivrednih domaćinstava i vikend objekata izvan građevinskih područja utvrđenih posebnim planskim i urbanističkim dokumentima, odnosno gradnju objekata poljoprivrednih domaćinstava izvan postojećih građevinskih parcela;

zabraniti eksploataciju mineralnih sirovina izuzev korišćenja i uređivanja za turističke svrhe;

nije dozvoljena razgradnja i drugi vidovi uništavanja objekata koji po arhitektonsko-građevinskim odlikama i vremenu nastanka i nameni predstavljaju spomenike narodnog graditeljstva;

dozvoljena je rekonstrukcija, dogradnja i adaptacija postojećih objekata koji moraju biti uklopljeni u prostor i odražavati autentičan duh područja veličinom, vrstom materijala i stilom gradnje;

formirati kompletnu infrastrukturu (vodovod, kanalizacija, elektriktrična energija, pošta, telegraf i telefon);

urediti prilazne puteve;

ukoliko se parkirališta organizuju u šumi, ali i na čistinama obavezno je njihovo projektovanje u skladu sa postojećim zelenilom;

dozvoljeno je formiranje izletničkog prostora sa postavljanjem drvenih setova sa nadstrešnicama, stolovima i klupama, uređenim mestima za loženje vatre, pešačkih staza sa odmorištima i signalizacijom i trim staze sa potrebnim sportskim rekvizitima pojedinim punktovima, uz raskrsnice šumskih staza, bez dodatne seče šumskih stabala, omogućiti podizanje drvenih objekata u vidu brvnara spratnosti prizemlje (P), u skladu sa okolinom, koje bi mogli koristiti lokalni ljubitelji prirode, školska deca za održavanje časova u prirodi, kratke škole i kursevi biologije (biljke, ptice, ribe i dr), ekologije, snalaženja u prirodi, slikanja, vajanja, primenjene umetnosti, muzike i sl.

Za mezo celinu Koraćica – Selters moguće je formiranje banjskog područja Koraćičke banje zajedno sa banjom Selters kroz obaveznu izradu plana detaljne regulacije kojim bi se planirala i usmerila izgradnja i dogradnja lečilišta i sportsko-rekreativnih objekata i sadržaja.

V. IMPLEMENTACIJA

INSTITUCIONALNI OKVIR I UČESNICI U IMPLEMENTACIJI

Učesnici u implementaciji planskih rešenja su: grad Beograd, gradske opštine Barajevo, Mladenovac, Sopot; Ministarstvo poljoprivrede i zaštite životne sredine; Ministarstvo građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture; Ministarstvo rudarstva i energetike; Sekretarijat za zaštitu životne sredine grada Beograda, Agencija za zaštitu životne sredine; Republički hidrometeorološki zavod, privredni subjekti u opštinama; Turistička organizacija Beograda; Agencija za strana ulaganja i promociju izvoza (SIEPA); Nacionalna agencija za regionalni razvoj; Javno preduzeće „Srbijašume”; Zavod za zaštitu prirode Srbije; Javno komunalno preduzeće „Beogradski vodovod i kanalizacija”; Javno vodoprivredno preduzeće „Beogradvode”; Javno preduzeće „Elektroprivreda Srbije”; Javno preduzeće „Srbijagas”; „Železnice Srbije” a.d. Beograd; Javno preduzeće „Putevi Srbije”; Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda; „Telekom Srbije” a.d.; Republička direkcija za vode; Republička direkcija za imovinu Republike Srbije; Direkcija za građevinsko zemljište i izgradnju Beograda; Fond za razvoj; Stalna konferencija gradova i opština; javna preduzeća i zavodi; inostrani fondovi; nevladine organizacije.

SMERNICE ZA IZRADU URBANISTIČKIH PLANOVA I DRUGE RAZVOJNE DOKUMENTE ZA PODRUČJE PLANA

U skladu sa Zakonom o planiranju i izgradnji, Prostorni plan sprovodi se na dva osnovna načina, i to: 1) direktno (neposredno), izdavanjem lokacijske dozvole za objekte u funkciji zaštite prirodnih dobara i razvoja turizma u zonama II i III stepena (režima) zaštite; i 2) daljom planskom razradom i sprovođenjem prostornih i urbanističkih planova, prvenstveno GUP, Planom generalne regulacije građevinskog područja naselja Ripanj (Nacrt) i prostornim planovima gradskih opština Barajevo, Sopot i Mladenovac.

DIREKTNO SPROVOĐENJE PROSTORNOG PLANA

Prostorni plan predstavlja planski osnov za izdavanje lokacijske dozvole, u skladu sa Zakonom o planiranju i izgradnji, odnosno u skladu sa pravilima uređenja i građenja. Direktno sprovođenje Prostornog plana, odnosno izdavanje informacije o lokaciji i lokacijske dozvole, vršiće se na osnovu pravila uređenja i građenja ovog prostornog plana za sledeće objekte posebne namene:

za objekte u funkciji razvoja turizma u zonama II i III stepena (režima) zaštite Avale i Kosmaja, i to:

rekonstrukcija i izgradnja pratećih objekata u zoni turizma, u funkciji podizanja kvaliteta usluga i unapređenja aktivnosti;

rekonstrukcija i sanacija postojećih i izgradnja novih objekata infrastrukture i priključivanje svih korisnika;

ograničena izgradnja sportsko-rekreativnih terena bez velikih zemljanih radova i radova na nivelaciji terena ili seče šume radi održavanja kulturnih i sportskih manifestacija manjeg obima (tereni za planinarenje, prostori za orijentiring, otvoreni fitnes parkovi);

uređenje rekreacionog prostora oko planinarskog doma „Čarapićev Brest”;

postavljanje mobilijara sa opremom za pasivan i aktivan odmor odraslih i opremom za dečja igrališta; postavljanje informativnih oznaka (putokazi, info table i sl); izrada vizitorskog centra na vrhu Avale (info pult, suvenirnica, izložbeni deo); postavljanje drvenih kućica sa stolovima i otvorenim ložištem; ograde od drvenih stubova; izrada mini prodajnog centra od drveta; zgrada letnje učionice od drveta.

za potrebe izgradnje objekata u funkciji prirodnih dobara Avala – Kosmaj koji se nalaze u zonama predloženih režima II i III stepena zaštite, i to:

postavljanje manjih osmatračnica i nadstrešnica na mestima koja će se odrediti posebnim programima;

sanacija i uređenje postojećih kolskih i pešačkih staza;

trim i biciklističke staze; i

sanacija i uređenje postojećih kolskih i pešačkih staza i na Avali izgradnja staze zdravlja u dužini od 2.400 m, rekonstrukcija pešačke staze od autobuske stanice u podnožju Avale do silaznog puta u dužini od 180 m² (P=360 m²), rekonstrukcija pešačke staze od pansiona „Beograd” do izvora „Sakinac” u dužini 300 m (P=600 m²) i izgradnja trim staze sa 15 stanica u dužini od 1.500 m, rekonstrukcija asfaltno-pešačke staze od izvora „Sakinac” do parkinga kod hotela „Avala” i uređenje prilaza do objekata geonasleđa.

Za sve navedene aktivnosti iz navedenih tačaka 1) i 2) obavezno je pribavljanje uslova Zavoda za zaštitu prirode Srbije.

Izrada plana detaljne regulacije obavezna je za:

potencijalne turističke atrakcije u okviru mezo celina, i to:

lokacija Bela Reka;

lokacija Šuplja Stena;

lokacija Trešnja sa lovištem Trešnja;

za sve zone i komplekse sa turističkom namenom na području Prostornog plana, kao i za izgradnju svih objekata sa turističkom namenom u zoni sa režimom zaštite III stepena prirodnog dobra, izuzev za prateće sadržaje u funkciji turizma;

izgradnju novih objekata u funkciji ruralnog turizma, koji se nalaze u okviru III režima zaštite;

potrebe izgradnje infrastrukturnih sistema i saobraćajnica na području prostornog plana, kada je potrebno i kada postoji potreba za eksproprijacijom zemljišta;

formiranje banjskog područja Koraćičke banje zajedno sa banjom Selters kojim bi se usmerila izgradnja i dogradnja sportsko-rekreativnih i objekata za lečenje i odgovarajućih sadržaja;

sadržaje u okviru tranzitno-turističkog centra „Avala”.

Precizne granice planova detaljne regulacije za lokacije: Bela Reka, Šuplja stena i Trešnja biće definisane izradom koncepta plana.

Direktno sprovođenje Prostornog plana, obaveznom izradom urbanističkog projekta, pre izdavanja lokacijske dozvole, vršiće se na osnovu opštih pravila uređenja i građenja ovog prostornog plana za:

rekonstrukciju i adaptaciju postojećih objekata u funkciji eko (etno)-turizma u naseljima Zuce, Brđani, Popović, Orovac, Nemenikuće, Amerić, Koraćica, Velika Ivanča, Rogača, Dučina i Lisović;

za izgradnju novih objekata u funkciji ruralnog turizma, na građevinskom zemljištu, navedenih naselja.

Za tranzitno-turistički centar „Avala” urađen je projekat, na inicijativu opštine Voždovac, koji je kategorisan kao projekat od nacionalnog interesa, a usvajanje od strane nadležnih institucija predstavlja preduslov za njegovo privođenje nameni.

Projektom su predviđeni sledeći sadržaji:

Etno kompleks Srbije;

Autokamp Avala;

Termo-akvatički kompleks za potrebe rekreacije;

Omladinski prihvatni centar;

Kompleks „Čarapićev Brest” sa sportsko zabavnim centrom;

Turistička stajališta regionalne železnice u Belom Potoku i Bubanj potoku;

Turističko-apartmanski kompleks sa vezom na dečje odmaralište na Šupljoj steni;

Turistička biciklistička transferzala od Ade Ciganlije, preko Topčidera, Jelezovačkim potokom do Spomen parka Jajinci i tranzitnog turističkog centra Avala.

Generalni plan Beograda 2021, Plan generalne regulacije građevinskog područja naselja Ripanj i prostorni planovi gradskih opština Barajevo, Sopot i Mladenovac primenjuju se po pitanju namene površina (poljoprivredno, šumsko, vodno i građevinsko zemljište) i pravila uređenja i pravila građenja, u obuhvatu ovog prostornog plana, a na području izvan površina planiranih za direktno sprovođenje ovim prostornim planom.

Namenu površina utvrđenu ovim prostornim planom u zonama I, II i III stepena (režima) zaštite nije moguće menjati drugim planskim dokumentima.

S obzirom na to da se u okviru granice Prostornog plana nalazi jedno kulturno dobro od izuzetnog značaja, u slučaju direktnog sprovođenja, potrebno je obaviti saradnju i pribaviti posebne uslove Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture.

Odnos Prostornog plana sa drugim planskim dokumentima

i smernice za izradu i usaglašavanje planova

U obuhvatu Prostornog plana primenjuju se važeći Generalni plan Beograda 2021, Plan generalne regulacije građevinskog područja naselja Ripanj (u fazi izrade Nacrta) i prostorni planovi gradskih opština Barajevo, Sopot i Mladenovac, uključujući i sve važeće urbanističke planove koji su kao takvi definisani ovim prostornim planovima. Postojeća planska dokumentacija u nadležnosti lokalnih samouprava može se sprovoditi ukoliko nije u suprotnosti sa ovim prostornim planom. Izmene i dopune Prostornog plana područja infrastrukturnog koridora autoputa E-75, deonica Beograd – Niš sadrže smernice i preporuke za usmeravanje razvoja i planiranje korišćenja, organizacije i izgradnje prostora u neposrednom okruženju infrastrukturnog koridora autoputa E-75.

Dalje upravljanje procesom planiranja na planskom području i implementacije ovog prostornog plana je potrebno posebno usmeravati imajući u vidu vezu javnog i privatnog sektora, što uslovljava primenu principa kombinacije učešća javnog i privatnog sektora u implementaciji, i to na način da javne institucije vode brigu i osiguravaju implementaciju po pitanju zakonodavnog okvira, namene zemljišta i politike korišćenja zemljišta, na kome se razvoj nalazi u rukama javno-privatnih investitora (developera). Kako bi se obezbedila neophodna koordinacija u implementaciji Prostornog plana, potrebno je primeniti posebne principe koji podrazumevaju: kontinualno preispitivanje i noveliranje prostornog plana, što povećava verovatnoću da planske odluke budu međusobno usklađene i usaglašene sa novim okolnostima i koncepcijama; sagledavanje i definisanje implikacija implementacije planskih odluka i rešenja, kao i uticaja strateškog okvira na postojeće planove i drugu razvojnu dokumentaciju; međusobno usklađivanje programsko-projektnih elemenata koji se odnose na implementaciju, kao i mera i instrumenata implementacije; i uravnotežavanje formalnih i neformalnih koraka u implementaciji, odnosno planskoj komunikaciji i interakciji (u cilju izbegavanja da neformalne procedure prethode formalnim procedurama).

U slučaju izrade novih prostornih i urbanističkih planova koji bi obuhvatili deo područja ovog prostornog plana (izvan zona II i III stepena zaštite) potrebno je ispoštovati sledeće osnovne smernice, i to:

očuvanje prirodnih dobara i prirodnih vrednosti koje se iskazuju biološkom, geološkom i predeonom raznovrsnošću;

očuvanje i održavanje značajnih ili karakterističnih obeležja predela, opravdane vrednošću nasleđa, proisteklom iz njegove prirodne strukture i/ili ljudske aktivnosti;

očuvanje i zaštita šumskih ekosistema, i to: šume Gazdinske jedinice „Avala” (854 ha), GJ „Stepin lug” (492 ha), GJ „Spomen park Jajinci” (82 ha), GJ „Guberevačke šume” (1.573 ha), GJ „Trešnja” (200 ha) i GJ „Kosmaj” (660 ha), kao i ostatke šuma i šume izdanačkog porekla u slivu Topčiderske reke i gajeva u dolini reke Veliki Lug;

očuvanje i zaštita vrednih staništa (biotopa) kao savremeni pristup u očuvanju raznovrsnosti flore i faune koja ih nastanjuje, među kojima su vrste koje su u znatnoj meri zastupljene na predmetnom području i među kojima je veliki broj zaštićen po različitim osnovama;

očuvanje tradicionalnog kulturnog šumadijskog predela, i to kroz zaštitu kulturnih obrazaca polja i mreže živica, šumaraka i priobalne vegetacije duž vodenih tokova, kao i tradicionalnog načina poljoprivredne proizvodnje;

očuvanje i revitalizacija vodotokova;

zaštita kulturnih vrednosti i očuvanje životne sredine.

Izrada urbanističkih projekata i urbanističkih planova na području ovog prostornog plana moguća je u skladu sa važećim prostornim planovima jedinica lokalne samouprave i urbanističkim planovima.

SPROVOĐENJE PROSTORNOG PLANA U SEKTORSKIM PLANOVIMA I PROGRAMIMA

Sprovođenje i usaglašavanje planskih koncepcija, rešenja i propozicija utvrđenih ovim prostornim planom u sektorskim planovima i programima u skladu sa zakonom, obezbeđuju:

JP „Srbijašume”, kao upravljač zaštićenog područja, donošenjem plana upravljanja i godišnjih programa upravljanja zaštićenim područjem;

Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda, u saradnji s nadležnim lokalnim samoupravama i privatnim sektorom, utvrđivanjem srednjoročnih i godišnjih programa istraživanja i zaštite nepokretnih kulturnih dobara;

Ministarstvo nadležno za vodoprivredu, odnosno Republička direkcija za vode, u saradnji sa Javno vodoprivredno preduzeće „Beogradvode”, donošenjem programa monitoringa kvaliteta vode i zaštite voda, a u saradnji sa ministarstvom nadležnim za zaštitu životne sredine i ministarstvom nadležnim za prostorno planiranje i rudarstvo;

organi lokalne samouprave, donošenjem srednjoročnih i godišnjih programa razvoja vodovodne i kanalizacione infrastrukture; planova i dvogodišnjih programa upravljanja otpadom i odlukama o komunalnom redu;

organi lokalne samouprave, u saradnji sa ministarstvom nadležnim za vodoprivredu, donošenjem plana za proglašenje erozionih područja i plana odbrane od bujičnih poplava na vodotokovima van sistema redovne odbrane od poplava;

organi lokalne samouprave, uz pomoć nadležnog ministarstva, turističkih organizacija i turoperatera, različitih nevladinih i drugih organizacija, donošenjem programa razvoja turizma i programa promotivnih aktivnosti;

organi lokalne samouprave, u saradnji sa ministarstvom nadležnim za poljoprivredu i šumarstvo, asocijacijama poljoprivrednih proizvođača i vlasnicima zemljišta, donošenjem programa uređenja poljoprivrednog i šumskog zemljišta;

Javno preduzeće „Srbijašume”, revizijom opšte osnove gazdovanja šumama za šumsko područje obuhvaćeno ovim prostornim planom i posebnih osnova gazdovanja šumama za gazdinske jedinice obuhvaćene ovim prostornim planom;

Lovački savezi i korisnici lovnog područja, revizijom, odnosno donošenjem lovnih osnova za gazdovanje lovnim područjem i lovištima i godišnjih planova gazdovanja lovištima u obuhvatu ovog prostornog plana;

Javno preduzeće „Putevi Srbije”, u saradnji sa nadležnim lokalnim samoupravama, usklađivanjem srednjoročnih i godišnjih programa izgradnje, rehabilitacije i održavanja državnih puteva;

nadležne lokalne samouprave, odnosno opštinska javna preduzeća nadležna za puteve, usklađivanjem srednjoročnih i godišnjih programa razvoja opštinskih puteva;

nadležne lokalne samouprave u saradnji s ministarstvom nadležnim za zaštitu životne sredine, realizacijom akcionih programa zaštite životne sredine, preko lokalnih ekoloških akcionih planova (LEAP);

lokalne samouprave, donošenjem planova upravljanja otpadom.

PRIORITETNA PLANSKA REŠENJA I PROJEKTI

U oblasti zaštite prirodnih dobara i prirodnih vrednosti

U oblasti zaštite prirodnih dobara i prirodnih vrednosti:

realizacija zadataka, radova i aktivnosti koji su detaljno i precizno definisani u godišnjim programima, kao instrumentima realizacije srednjoročnih dokumenata kao što su doneti planovi upravljanja za PIO „Avala” i PIO „Kosmaj”, za period 2011 – 2020. godine;

permanentan rad na istraživanju, zaštiti i unapređenju zaštićenih i evidentiranih prirodnih dobara i prirodnih vrednosti predmetnog područja;

detaljna analiza i vrednovanje karakteristika identifikovanih tipova predela, evidencija pokretačkih snaga i pritisaka usled kojih se predeli menjaju, kao i utvrđivanje ciljnih kvaliteta kulturnog predela uključujući sve zainteresovane strane (stručnjake, javnost, lokalne i regionalne vlasti i dr);

primena mera u gazdovanju šumama kojima se osigurava umereno povećanje površina pod šumskim ekosistemima i poboljšanje njihove strukture i zdravstvenog stanja, posebno u pogledu zastupljenosti viših uzgojnih tipova i većih debljinskih razreda, količine i kvaliteta drvne mase, raznovrsnosti i autohtonosti florističko-dendrološkog sastava;

poboljšanje stanja fonda lovne divljači, postavljanje namenskih objekata i opreme za potrebe njene prihrane, čuvanja i nadzora;

formiranje neophodnih geografskih informacionih sistema prirodnih sistema;

podizanje zaštitno emisijonih šuma duž saobraćajne infrastrukture, industrijskih objekata i u naseljima;

uklanjanje bespravno podignutih objekata koji narušavaju predeone vrednosti;

informisanje i obrazovanje javnosti, izabranih predstavnika i udruženja i jačanje svesti građana o vrednosti postojećih i budućih predela kao temelja lokalnog identiteta, odnosno svesti da pejzaž pripada svim građanima i svaki građanin ima obavezu da se o njemu brine. Edukacija putem seminara, stručnih ekskurzija i savetovanja u oblasti zaštite prirodnih dobara i prirodnih vrednosti na pojedinačnim primerima, zaštite i promocije predela i dr.

Projekat kartiranja i vrednovanja biotopa na predmetnom području

Jedna od važnih informacionih osnova podrazumeva sagledavanje prostora sa ekološkog stanovišta, odnosno kroz osnovne topografske jedinice u ekologiji – biotope. Instrument koji omogućava sagledavanje prostora sa novim pristupom jeste kartiranje i vrednovanje biotopa, kojim se detaljno evidentiraju biotopi (staništa) i prikupljaju podaci o vegetaciji, flori i fauni. Takođe, ovim procesom se vrši vrednovanje biotopa sa aspekta očuvanja raznovrsnosti staništa i vrsta, njihovoj zastupljenosti i distribuciji, a na osnovu definisanih kriterijuma.

Namena: informaciona osnova za permanentno praćenje, očuvanje i zaštitu biološke raznovrsnosti, kao neizostavnog elemenata održivog razvoja.

Rok izvršenja: 2014 – 2018. godine.

Izvor finansiranja: budžet grada; IPA (Oblast zaštite životne sredine).

Odgovornost: Zavod za zaštitu prirode Srbije, Ministarstvo građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture i Ministarstvo poljoprivrede i zaštite životne sredine, Šumarski fakultet, Biološki fakultet.

Napomena: argumentacija za ovaj projekat je utvrđena Regionalnim prostornim planom Beograda.

Projekat detaljne kategorizacije i vrednovanja tipova predela

Raznovrsnost predela nastala dejstvom različitih kombinacija prirodnih i ljudskih faktora, pored biološke i geološke raznovrsnosti, predstavlja prirodnu vrednost određenog područja. Nedavno ratifikovana Evropska konvencija o predelu nalaže identifikaciju, kategorizaciju i vrednovanje predela, kao osnov i smernicu za planiranje kulturnog predela, čime bi se obezbedio održivi razvoj područja. Osnovna karakterizacija predela na predmetnom području već je započeta studijom tipologije predela Beograda za potrebe primene Evropske konvencije o predelima. Međutim, neophodno je da se ovim projektom kategorizacija izvrši na detaljnijem nivou i uradi vrednovanje predela.

Namena: definisanje karaktera tipova predela predstavlja osnovu za očuvanje predeone raznovrsnosti kao prirodne vrednosti i kao neizostavnog elemenata održivog razvoja.

Rok izvršenja: 2014 – 2018. godine.

Izvor finansiranja: budžet grada; IPA (Oblast zaštite životne sredine).

Odgovornost: Zavod za zaštitu prirode Srbije, Ministarstvo građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture i Ministarstvo poljoprivrede i zaštite životne sredine, Šumarski fakultet, Biološki fakultet.

Napomena: argumentacija za ovaj projekat je utvrđena Prostornim planom Republike Srbije.

Projekat formiranja staza prirode

U cilju sagledavanja prirodnih atrakcija potrebno je formirati staze prirode koje treba da povežu i učine pristupačnim mesta i prostore značajne sa aspekta prirode. Ovim stazama se mogu povezati i objediniti i objekti kulturnog nasleđa. Na ovaj način bi se omogućilo posmatranje pejzaža sa određenih mesta sagledavanja, geoloških profila, flore i faune, vodotokova, itd.

Namena: edukacija i rekreacija.

Rok izvršenja: 2014 – 2018. godine.

Izvor finansiranja: budžet Grada; IPA (Oblast zaštite životne sredine); naknade za korišćenje zaštićenog prirodnog dobra.

Odgovornost: Zavod za zaštitu prirode Srbije, Javno preduzeće „Srbijašume”.

U oblasti zaštite spomenika kulture

U oblasti zaštite spomenika kulture:

konstantan rad na istraživanjima, konzervaciji, zaštiti, unapređenju i promociji svih kulturnih dobara i dobara koja uživaju prethodnu zaštitu;

organizacija kampanje informisanja i obrazovanja javnosti, izabranih predstavnika i udruženja i jačanje svesti građana o vrednosti postojećih i budućih predela kao temelja lokalnog identiteta, odnosno svesti da predeo pripada svim građanima i svaki građanin ima obavezu da se o njemu brine (edukacija putem seminara, stručnih ekskurzija i savetovanja u oblasti zaštite kulturne baštine na pojedinačnim primerima i zaštite i promocije predela);

uklanjanje bespravno podignutih objekata;

realizacija projekta etno sela na području Avale i Guberevačkih šuma;

obezbeđenje institucionalnog monitoringa upravljanja predelima;

realizacija projekta kulturnih staza sa obezbeđenjem dostupnosti i izgradnjom prateće infrastrukturne opreme;

okončanje započete izrade projekta pod nazivom – Putevi despota Stefana Lazarevića, počev od Beogradske tvrđave, preko Avale i Kosmaja i njegovih srednjevekovnih manastira Pavlovaca i Kastaljana do lokaliteta Crkvine sa kamenom strelom iz XV veka u Markovcu (spomen-obeležje na mestu smrti despota Stefana Lazarevića). Osmišljavanje programa, izgradnja objekata i realizacija pratećih sadržaja (edukativna i turistička infrastruktura);

realizacija projekta Memorijalne staze (Logor Gestapo-a, „Staro sajmište”, spomen obeležje „Topovske šupe” na Autokomandi, Logor Banjica, Spomen park Jajinci) i staze posvećene antifašističkoj borbi na području Avale i Kosmaja. „Spomenik neznanom junaku” na Avali (može biti u kontekstu iako predstavlja spomen žrtvama i nastanku Jugoslavije 1918. godine), Spomenik izginulim ruskim veteranima u Belom Potoku i spomen obeležja na planini Kosmaj iz Prvog i Drugog svetskog rata.

Projekat realizacije kulturne staze – Putevi despota Stefana Lazarevića

Realizacija projekta pod nazivom – Putevi despota Stefana Lazarevića, počev od Beogradske tvrđave, preko Avale i Kosmaja i njegovih srednjevekovnih manastira Pavlovaca i Kastaljana do lokaliteta Crkvine sa kamenom strelom iz XV veka u Markovcu (spomen-obeležje na mestu smrti despota Stefana Lazarevića).

Projekat obuhvata: osmišljavnje programa, izgradnju objekata i realizaciju pratećih sadržaja, uz realizaciju zabavnog parka sa simulacijom života srednjevekovnog doba (arhitektura, kostimi, kulinarstvo, organizacija viteških svečanosti, lova i narodnih svetkovina) na području Kosmaja, a izvan zaštićenog područja.

Ovaj projekat treba, tokom cele godine sa različitim intenzitetom aktivnosti, da obezbedi kulturne sadržaje i turističku atraktivnost. Takođe, zabavni park bi omogućio zapošljavanje većeg broja ljudi u zavisnosti od bogatstva sadržaja.

Namena: podrška društvenom i ekonomskom razvoju, zapošljavanju i obrazovanju.

Rok izvršenja: 2014 – 2018. godine.

Izvor finansiranja: budžet Grada, IPA (Oblast podrške 2: Društveno-ekonomski kriterijumi).

Odgovornost:         Ministarstvo kulture i informisanja, Sekretarijat za kulturu grada Beograda, Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda i Turistička organizacija Beograda.

U oblasti turizma

U oblasti turizma:

prenošenje prostorno-razvojne organizacije i politike na gradske opštine (Voždovac, Sopot, Mladenovac) kao budućih centara razvoja uz logističku i drugu pomoć lokalne samouprave, sa ciljem da se postigne sveukupni razvoj;

formirati „banke lokacija” na lokalnom nivou, tj. baze podataka o lokacijama planiranim za izgradnju, braunfild lokacijama i sl, čime će se omogućiti efikasnije i brže aktiviranje lokacija i izgradnja;

izrada planova (menadžment, master, urbanističkih, studija opravdanosti i sl) za sve lokacije od značaja za turizam i izrada novih nominacija kako bi se zaustavila neplanska gradnja i degradacija prostora;

turističke zone povezati turističkim itinererima koji bi bili zasnovani na putevima sa akcentom na turističku raznovrsnost: kulturno-istorijskih znamenitosti, tradicionalnih proizvoda, manifestacija, prirodne lepote i sl;

razvoj saobraćaja kako bi se poboljšao pristup lokacijama od značaja za turizam u svrhu što veće iskorišćenosti pozicija u odnosu na uže i šire okruženje;

pristupiti obnovi sela u skladu sa evropskim standardima (aktiviranje teritorijalnog potencijala).

U oblasti prirodnih sistema i resursa

U oblasti prirodnih sistema i resursa:

Izrada geološke karte za područje Prostornog plana, u razmeri 1:25 000 i to prioritetno za prostore na kojima postoje indikacije za pronalaženje novih mineralnih potencijala;

razvoj i implementacija geološkog informacionog sistema;

formiranje jedinstvene baze podataka o ležištima i pojavama metaličnih i nemetaličnih sirovina;

izrada hidrogeoloških i inženjerskogeoloških karata 1:25000 i to prvenstveno listova na planiranim koridorima važnijih saobraćajnica i drugih infrastrukturnih objekata;

izrada studije o hidrogeološkom bonitetu prostora, sa prioritetom za terene na trasama važnijih koridora;

uspostavljanje jedinstvene baze podataka o podzemnim vodama koje se mogu koristiti za vodosnabdevanje i kao vid obnovljive energije (geotermalne vode i hladna entalpija);

regulisanje uslova korišćenja geološke dokumentacije i dostave urađene geološke dokumentacije.

U razvoju saobraćaja i saobraćajne infrastrukture:

Izrada prostorno – programske analize i plana detaljne regulacije dela državnog puta IIA reda 149 (R-200) na potezu od petlje „Avala” (oko km 593+000), (ukrštanje sa Obilaznim autoputem) do ukrštanja sa državnim putem IB reda 25 (M-23).

Deo ovog najznačajnijeg putnog pravca koji prolazi središnjim delom područja posebne namene detaljno se planski sagledava kroz Plan detaljne regulacije Novog Avalskog puta od Kumodraške ulice do Kružnog puta gradska opština Voždovac, („Službeni list grada Beograda”, broj 71/14). U skladu sa pozicijom ove saobraćajnice njenom ulogom u sistemu primarne putne mreže predmetnog područja potrebno je detaljno planski razraditi ovaj saobraćajni pravac što bi značajno podiglo nivo usluge ove saobraćajnice i doprinelo podizanju nivoa turističke ponude regiona kroz koji prolazi. Planom je potrebno planirati i realizaciju biciklističke staze uz ovu saobraćajnicu.

Izradu planskih rešenja moguće je realizovati fazno.

Predlog fazne realizacije prostorno-programske provere i izrade Plana detaljne regulacije državnog puta IIA reda 149 (R-200) od Kružnog puta do veze sa državnim putem IB reda 25 (M-23):

Prva faza od Kružnog puta do odmarališta „Šuplja Stena” u dužini od oko 9,2 km sa rokom izvršenja do 2015. godine;

Druga faza od odmarališta „ Šuplja Stena” do celine „Trešnja” u dužini od oko 7,5 km sa rokom izvršenja do 2017. godine;

Treća faza od celine „Trešnja” do Ralje u dužini od oko 6,6 km sa rokom izvršenja do 2019. godine;

Četvrta faza realizacije od Ralje do veze sa državnim putem IB reda 25(M-23) u dužini od oko 12 km, sa rokom izvršenja do 2021. godine.

Predlog izvora finansiranja: JP „Putevi Srbije”, Direkcija za građevinsko zemljište i izgradnju Beograda.

Odgovornost : JP „Putevi Srbije”.

Izrada planova detaljne regulacije za izgradnju drugog koloseka železničkih pruga:

Izrada plana detaljne regulacije jednokolosečne magistralne pruge Beograd – Mladenovac – Niš – Preševo – državna granica (Tabanovci), koja je deo panevropskog Koridora X i njeno proširenje za još jedan železnički kolosek.

Izrada plana detaljne regulacije jednokolosečne magistralne železničke pruge Beograd – Rakovica – Jajinci – Mala Krsna – Velika Plana i njeno proširenje za još jedan železnički kolosek.

Predlog izvora finansiranja: „ Železnice Srbije” a.d.

Odgovornost : „Železnice Srbije” a.d.

Rok izvršenja: 2015. godina.

Izrada plana detaljne regulacije za povezivanje železničkih pruga:

Beograd – Mladenovac – Niš – Preševo – državna granica (Tabanovci) i Beograd – Rakovica – Jajinci – Mala Krsna – Velika Plana, na potezu od stanice Ripanj tunel do Malog Požarevca.

Predlog izvora finansiranja: „ Železnice Srbije” a.d.

Odgovornost : „Železnice Srbije”a.d.

Rok izvršenja: 2015. godina.

Izrada prostorno-programske analize i Plana detaljne regulacije biciklističke staze na potezu od Banje Selters u Mladenovcu preko Kosmaja do Đurinaca.

Predlog izvora finansiranja: Direkcija za građevinsko zemljište i izgradnju Beograda.

Odgovornost : Direkcija za građevinsko zemljište i izgradnju Beograda, organi lokalne samouprave gradskih opština Mladenovac i Sopot.

Rok izvršenja: 2015. godina.

U razvoju komunalne infrastrukture

Izrada Studije opravdanosti i izgradnja sistema za upravljanje otpadom u Beogradu:

Predlog izvora finansiranja: IPA fond EU, novčana sredstva privatnog sektora u okviru PPP, sredstva lokalne samouprave i sredstva javnih komunalnih preduzeća.

Odgovornost : Sekretarijat za zaštitu životne sredine.

Rok izvršenja: 2018. godina.

Izrada projekta sanacije i uređenja deponije u Sopotu, kao i divljih deponija na području ovog plana:

Javno komunalno preduzeće „Sopot” odlaže otpad prikupljen sa teritorije ove opštine na neuređenoj i nesanitarnoj deponiji. Izgradnjom centra za upravljanje otpadom u Vinči steći će se uslovi za sanaciju i zatvaranje ove deponije. Sa druge strane, već sada je moguće (boljom organizacijom prikupljanja otpada i sistemom kaznenih mera) izvršiti sanaciju svih divljih deponija na teritoriji ovog plana.

Predlog izvora finansiranja: IPA fond EU, sredstva lokalne samouprave i JKP.

Odgovornost : JKP „Sopot”, JKP „Gradska čistoća”, JKP „Mladenovac”, JKP „10. oktobar”.

Rok izvršenja: 2018. godina.

Izrada generalnog plana uređenja i proširenja groblja:

Predlog izvora finansiranja: Sredstva lokalne samouprave.

Odgovornost : Sekretarijat za urbanizam grada Beograda.

Rok izvršenja: 2018. godina.

U razvoju vodoprivredne infrastrukture

Vodosnabdevanje

Vodosnabdevanje:

doneti nova rešenja o utvrđivanju zona i pojaseva sanitarne zaštite u skladu sa novom regulativom;

definisanje sanitarnih zona zaštite postojećih izvorišta i striktno poštovanje režima zaštite lokalnih bunara i izvorišta;

izgradnja novih bunara na postojećim izvorištima;

povezivanje svih parcijalnih vodovoda u jedinstven interkomunalni opštinski sistem a potom povezivanje na beogradski vodovodni sistem;

izgradnja primarnih objekata vodovodnog sistema za naselja Pinosava i Beli Potok (cevovodi, rezervoari i crpne stanice);

izgradnja magistralnih vodova i objekata za naselje Ripanj – rezervoar „Dražanovac”, cevovod Ø400 mm od Resnika do CS „Ripanj” (cevovodi i rezervoari);

izgradnja i rekonstrukcija sekundarnih cevovoda minimum Ø150 mm II, III, IV i V visinske zone predmetne teritorije u naseljima i turističkim centrima.

Izrada plana detaljne regulacije vodosnabdevanja naselja Ripanj.

Izrada PDR-a je potrebna s obzirom da se samo deo naselja snabdeva vodom iz beogradskog vodovodnog sistema, a najveći deo iz sopstvenih sistema ili iz individualnih izvora i bunara.

U Javno komunalnom preduzeću „Beogradski vodovod i kanalizacija” izgrađen je Generalni projekat vodosnabdevanja naselja Ripanj, tokom 2009. godine koji bi mogao biti osnova za dalju razradu planske i projektne dokumentacije.

Predlog izvora finansiranja: Direkcija za građevinsko zemljište i izgradnju Beograda.

Odgovornost: Direkcija za građevinsko zemljište i izgradnju Beograda.

Rok izvršenja: 2018 godina.

Odvođenje i tretman otpadnih voda

Odvođenje i tretman otpadnih voda:

izgradnja PPOV u Mladenovcu, Sopotu, Barajevu i bolečkom kanalizacionom sistemu;

izgradnja lokalnih PPOV i kanalizacionih mreža u naseljima Ripanj, Beli Potok, Zuce i Pinosava;

razvoj kanalizacione mreže po separacionom sistemu;

sukcesivna izgradnja kanalizacije u seoskim naseljima, na području usamljenih kuća za odmor i dr;

izrada programa razvoja izgradnje i održavanja nepropusnih septičkih jama za ostala naselja manjih gustina;

izgradnja kanalizacije za naselje Rakovica selo;

izgradnja kolektora i retenzije u Kumodraškom slivu;

izgradnja kanalizacije u Jajincima za sliv banjičkog kolektora.

Izrada Plana detaljne regulacije kanalisanja i prečišćavanja otpadnih voda za naselje Ripanj.

Predmetno područje nije tretirano u pogledu organizovanog odvođenja otpadnih voda. Otpadne vode se odvode u vodopropusne septičke jame. Opština Voždovac je izradila generalni projekat kanalisanja i prečišćavanja otpadnih voda prigradskih naselja na teritoriji opštine Voždovac u Beogradu tokom 2007. godine, koji bi mogao biti osnova za bolju razradu planske i projektne dokumentacije za naselje Ripanj.U toku je realizacija ovog projekta za naselja Pinosava, Beli Potok i Zuce.

Predlog izvora finansiranja: Direkcija za građevinsko zemljište i izgradnju Beograda.

Odgovornost: Direkcija za građevinsko zemljište i izgradnju Beograda, Javno komunalno preduzeće „Beogradski vodovod i kanalizacija”, organi lokalne samouprave opštine Voždovac.

Rok izvršenja: 2018. godina.

Uređenje vodotoka

Uređenje vodotoka:

održavanje postojećih melioracija, retenzija, vodoregulacija, linijskih sistema i objekata od velikih spoljnih i unutrašnjih voda;

regulacija vodotokova na onim deonicama gde je smanjen proticajni profil i postoji opasnost od slivanja velike vode;

regulacija vodotoka Veliki Lug, Bolečica, Jelezovac, Rakovački potok, Milošev Potok, Kumodraški potok, Sopotska reka, Ralja, Sibnička reka i Turija;

izgradnja akumulacija na pritokama Topčiderske reke: Dućevac, Palanka, Šugilovac, Kovina, Zbeg, Prečica, Resnik 2, Aćinac i Bela reka;

izgradnja retenzije na Jelezovačkom potoku i Kumodraškom potoku;

– regulacija Topčiderske reke od km 12+300 do km 19+660 (od Resnika do Ripnja);

izrada programa, definisanja prioriteta i dinamike izgradnje planiranih akumulacija i retenzija u funkciji odbrane od poplava, ublažavanja erozije i problema malovodnosti u letnjem periodu na području Sopota.

Izrada plana detaljne regulacije Topčiderske reke od km 12+300 do km 19+660 i malih vodotoka sa akumulacijama u slivu Topčiderske reke.

Režim voda dobrim delom nije regulisan tako da pri većim pljuskovima dolazi do formiranja poplavnih bujičnih talasa, izlivanja voda iz korita i plavljenja nizvodnih delova sliva.

Izrađeni je idejni projekat regulacije Topčiderske reke od km 12+300 do km 17+800 i od km 17+800 do km 19+660 i generalni projekti regulacije malih vodotoka u slivu Topčiderske reke – Dućevac i Palanka sa akumulacijama i generalni projekat malih vodotoka u slivu Topčiderske reke (Brđanski, Duboki, Kovinski i drugi) koji mogu biti osnova za izradu PDR-a.

Predlog izvora finansiranja: JVP „Beograd vode”.

Odgovornost: JVP „Beograd vode” i organi lokalne samouprave gradskih opština Rakovica i Voždovac.

Rok izvršenja: 2018. godina.

Elektroenergetska infrastruktura

Energetska infrastruktura:

izgradnja TS 110/10 kV „Jajinci”, instalisane snage Sinst = 2h40 MVA, sa dvosistemskim priključnim 110 kV vodom do postojećeg nadzemnog voda koji povezuje TS „Beograd 11” i TS „Beograd 17”;

izgradnja TS 35/10 kV „Ripanj 2”, instalisane snage Sinst = 2h8 MVA, sa dvosistemskim priključnim 35 kV vodom od TS 110/35/10 kV „Ralja” do ogranka za TS 35/10 kV „Vrčin”;

izgradnja priključnog voda 35 kV od TS 110/35/10 kV „Beograd 18 (Ralja)” do ogranka TS 35/10 kV „Vrčin” i do planirane TS 35/10 kV „Ripanj 2”;

izgradnja nadzemnog voda 35 kV od TS 35/10 kV „Vrčin” do postojećeg voda 35 kV koji povezuje TS 110/35/10 kV „Beograd 18 (Ralja)” i TS 35/10 kV „Ripanj”;

izgradnja nadzemnog voda 35 kV od TS 110/35/10 kV „Beograd 18 (Ralja)” do ogranka TS 35/10 kV „Sopot”;

modernizacija distributivne elektro mreže i naplate usluge po usvojenom programu Elektrodistribucije Beograd;

razvijanje niskonaponske mreže i novih TS 10/0,4 kV na predmetnom području.

Telekomunikaciona infrastruktura

Telekomunikaciona infrastruktura:

prevođenje mreže sa koaksijalnim i simetričnim kablovima na optičke kablove;

proširenje kapaciteta postojećih centrala i postojeće komutacione opreme sa potrebnom mrežom kablovskih vodova;

rekonstrukcija postojećih i izgradnja novih pristupnih mreža kao i dalje osavremenjavanje TK čvorišta u cilju pružanja širokopojasnih servisa korisnicima;

izgradnja i postavljanje novih multiservisnih platformi (IPAN: MSAN, DSLAM) kao i druge TK opreme u kabinetima u sklopu decentralizacije telekomunikacione mreže;

polaganje PVC cevi na mestima ukrštanja trasa sa kolovozom, kao i ispod asfaltiranih površina na trasama kablova;

u naseljenim mestima gde nije isplativo graditi kablovsku pristupnu mrežu, graditi bežičnu pristupnu mrežu u CDMA tehnologiji;

izgradnja baznih stanica mobilne telefonije i pokrivanje celokupne predmetne teritorije 3G signalom mobilne telefonije;

zadržavanje postojećih pošta, uz eventualno otvaranje novih u naseljima i zonama sa većim brojem korisnika (veće privredne zone), kao i otvaranje „ugovornih pošta” u okviru trgovinsko-ugostiteljskih, servisnih i turističkih objekata;

transformacija i modernizacija postojećih TK jedinica;

dislociranje TV predajnika sa vrha Kosmaja (628 m) na kotu Malovan (628 m);

izgradnja novog TV predajnika i novoj lokaciji Torlak/Kumodraž (332 m).

U oblasti zaštite od elementarnih nepogoda

U oblasti zaštite od elementarnih nepogoda:

izrada katastra klizišta za prostor Prostornog plana u razmeri 1: 5 000 i to prioritetno za prostore koji su najugroženiji;

razvoj i implementacija geološkog informacionog sistema;

formiranje jedinstvene baze podataka o katastru klizišta i nestabilnih padina;

izrada hidrogeoloških i inženjerskogeoloških karata i to prvenstveno listova na planiranim koridorima važnijih saobraćajnica i drugih infrastrukturnih objekata;

regulisanje uslova korišćenja geološke dokumentacije i dostave urađene geološke dokumentacije.

U oblasti zaštite od požara

U oblasti zaštite od požara:

izrada elaborata preventivnih mera zaštite od požara za predele izuzetnih odlika „Avala” i „Kosmaj” i za Guberevačke šume.

MERE I INSTRUMENTI ZA IMPLEMENTACIJU

PLANSKO-PROGRAMSKE MERE I INSTRUMENTI

Plansko programske mere i instrumenti:

izrada elaborata za zaštitu evidentiranih prirodnih dobara na predmetnom području;

izrada projekta detaljnije analize i vrednovanja karaktera izdvojenih tipova predela, kao i definisanje kulturnih predela koji će zatim biti podeljena na zone sa različitim stepenom zaštite i tretmanom kulturnog nasleđa i izrada plana razvoja turizma sa predlogom mera za organizovanje turističkih tura i realizaciju kulturnih staza;

izrada programa sistema praćenja stanja, prikupljanje i obrada podataka o vegetaciji, flori i fauni;

izrada posebnih osnova gazdovanja šumama u privatnoj svojini na predmetnom području;

izrada akcionog plana za zaštitu predela i za zaštitu biodiverziteta;

izrada projekta staza prirode;

izrada projekata i programa putem kojih se promoviše kulturno nasleđe (tematske radionice, manifestacije, inicijative i sl), kroz angažovanje stručnih kadrova i korišćenje postojeće raspoložive dokumentacije;

uvođenje i definisanje kulturnih područja, programa zaštite spomenika kulture u okviru zaštićenih predela Avale i Kosmaja;

izrada studije o kulturnim područjima na državnom nivou, i njihova diferencijacija na različite stepene zaštite i mrežno povezivanje, kao informaciona osnova za zaštitu, planiranje, upravljanje i monitoring svih promena kulturnog nasleđa kao neobnovljivog resursa;

izrada studije opravdanosti za proglašenje turističke lokacije Avala;

izrada studije opravdanosti za proglašenje turističke lokacije Kosmaj;

izrada plana zaštite sliva Topčiderske reke i Velikog Luga od zagađivanja i program monitoringa;

projekti podsticanja i jačanja svesti o značaju zaštite životne sredine i saradnja sa udruženjima građana i nevladinim organizacijama;

izrada plana odbrane od bujičnih poplava;

izrada plana za proglašenje erozionih područja za područje grada Beograda;

izrada dokumentacije za zaštitu izvorišta (elaborat o zonama sanitarne zaštite izvorišta u skladu sa odredbama Pravilnika o načinu određivanja i održavanja zona sanitarne zaštite izvorišta vodosnabdevanja) i uspostavljanje zona zaštite;

izrada planske dokumentacije za izgradnju postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda;

izrada strateških karata buke i lokalnih akcionih planova;

izrada katastra septičkih jama sa ciljem utvrđivanja ekološkog statusa naselja i pripremu plansko-projektnih osnova za izbor sistema odvođenja i prečišćavanja otpadnih komunalnih otpadnih voda;

izrada plana zatvaranja i sanacije deponije u Sopotu; identifikacija i sanacija divljih odlagališta otpada; izrada studije za istraživanje lokacija za reciklažna dvorišta/centre;

izrada planova za proširenje grobalja;

izrada studije zaštite i donošenje akta o proglašenju zaštićenog područja (prema Zakonu o zaštiti prirode), među kojima prioritet imaju: evidentirana prirodna dobra, područje od Stepinog Luga, Jajinaca, Avale, Lipovačke i Guberevačkih šuma do Kosmaja kao parka prirode.

izrada katastra geološke dokumentacije i baze podataka o ležištima i kvalitetu tehničkog kamena;

izrada strategije za smanjenje rizika od zemljotresa;

izrada strategije za smanjenje rizika od klizišta i drugih pojava nestabilnosti;

izrada baze podataka o klizištima i nestabilnim padinama.

ORGANIZACIONE MERE I INSTRUMENTI

Organizacione mere i instrumenti:

organizovanje aktivnosti na promociji vrednosti PIO „Avalaˮ i PIO „Kosmajˮ, kao i svih prirodnih vrednosti predmetnog područja za lokalnu samoupravu, korisnike i posetioce (internet prezentacija, izrada publikacija, izrada tematskih flajera i lifleta, održavanje radionica, prezentacija, tribina i okruglih stolova, snimanje i prikazivanje propagandnih filmova, formiranje vodičke službe i dr);

afirmacija zaštite prirode kroz razvoj turizma i poljoprivrede na principima održivog razvoja;

predupređivanje i smanjenje aktivnosti i procesa koji predstavljaju faktore ugrožavanja prirodnih dobara, kao što su izgradnja objekata (kuće, vikendice i ugostiteljski objekti), komunalni i biljni otpad, neovlašćena seča šuma, šumski požari, upotreba pesticida i herbicida u poljoprivredi, infrastrukturno opterećenje, aktivnosti izletnika (uništavanje zelenih površina, sakupljanje biljaka i životinja, bacanje otpadaka, uništavanje mobilijara itd) i prirodne nepogode na koje čovek može da utiče na izvestan način (npr. brojnost štetnih insekata na terenu);

očuvanja i konzervacije kulturnog nasleđa kao resursa koji ima ulogu čuvanje okruženja (estetika i higijena), stvarajući dinamičnu zajednicu i održivu lokalnu ekonomiju;

povećanje konkurentnosti kulturnog područja, kulturnog predela ili istorijskog jezgra kao investicione lokacije;

privlačenje ulaganja putem pojačanog marketinga i upotrebom raznih logističkih podrški, modernizacija urbane strukture, uklapanje novih arhitektonskih formi, flekisbilnijih, ali harmonično povezanih sa kulturnim nasleđem;

dalji razvoj monitoringa površinskih i podzemnih voda prema zahtevima okvirne direktive o vodama;

nastaviti sa sprovođenjem sistematske kontrole vode sa javnih česmi;

uvođenje monitornog sistema za praćenje potrošnje i gubitaka u svim granama vodovodnog sistema;

uspostavljanje javno-privatnog partnerstva u komunalnim uslugama, obrazovanje i jačanje svesti o potrebi odvojenog sakupljanja otpada;

objediniti sve aktivnosti na višenamenskom korišćenju voda i realizaciji integralnih vodoprivrednih sistema;

stavljanje institucionalne odgovornosti i organizovanosti efikasnog upravljanja zaštitom životne sredine, posebno neobnovljivih prirodnih resursa, zaštite kulturnog nasleđa, prirodnih dobara i biodiverziteta, na lokalnom nivou;

jačanje administrativnih kapaciteta za efikasnije sprovođenje propisa u oblasti zaštite životne sredine na lokalnom nivou;

informisanje javnosti o kvalitetu voda, kvalitetu zemljišta, kvalitetu vazduha, buci i njenom štetnom dejstvu u životnoj sredini, kao i o neophodnosti zaštite i očuvanja zdrave životne sredine;

priprema i sprovođenje obrazovnih programa i informisanje poljoprivrednog stanovništva o uticajima poljoprivrede na životnu sredinu;

implementacija Nacionalnog programa zaštite životne sredine;

implementacija Nacionalne strategije koja se odnosi na pitanje održivog korišćenja prirodnih resursa i dobara;

primena Strategije pošumljavanja područja Beograda („Službeni list grada Beogradaˮ, broj 20/11).

EKONOMSKO-FINANSIJSKE MERE

Ekonomsko-finansijske mere:

definisanje izvora finansiranja kroz budžet Republike Srbije, budžet grada i lokalnih samouprava, kao i fondova za planiranje i razvoj na regionalnom i lokalnom nivou;

izvor finansiranja za realizaciju baze podataka o ležištima i kvalitetu tehničkog kamena, klizištima i nestabilnim padinama, iz ministarstva nadležnog za zaštitu životne sredine i ministarstva nadležnog za prostorno planiranje i rudarstvo, kao i ministarstva nadležnog za infrastrukturu;

povećanje državnog ulaganja u različite oblike zaštite prirode i procena ekonomskog potencijala prirodnih dobara i prirodnih vrednosti u dugoročnom smislu, kao i u različite oblike zaštite kulturnog nasleđa;

naknade za korišćenje zaštićenog prirodnog dobra;

formiranje seta ekonomskih mera za sankcionisanje negativnih efekata u prostoru na regionalnom ili lokalnom nivou;

u oblasti turizma: privlačenje stranih donatorskih sredstava, razvojni krediti i subvencionirane kamate, promocije posebnih zona za izgradnju, oslobađanje ili smanjenje poreza na dobit, oslobađanje ili smanjenje poreza na novozaposlene, diferencirane boravišne takse, diferencirane turističke naknade, penali za izgradnju neadekvatnih kapaciteta na prioritetnim turističkim lokacijama;

program prekoogranična saradnja Srbije (IPA) u oblasti zaštite životne sredine i zaštite kulturnog nasleđa;

program UN za naselja (UN Habitat);

program UN za razvoj (UNDP);

procena ekonomskog potencijala nepokretnih kulturnih dobara;

donošenje seta ekonomskih mera (poreske olakšice, komunalne takse,  subvencije, kompenzacije, kreditni aranžmani itd), naročito u kontekstu podsticanja privatnih vlasnika objekata etno nasleđa u pravcu razvijanja delatnosti, očuvanja i zaštite objekata kao i u funkciji razvoja turizma;

izdvajanje sredstava iz prihoda stečenih korišćenjem potencijala kulturnog  nasleđa (kulturni, ruralni turizam itd) u svrhu očuvanja i zaštite objekata kulturnog nasleđa;

sredstva državne i lokalne uprave za realizaciju planiranih aktivnosti na zaštiti i prezentaciji kulturne baštine i realizaciju planiranih kulturnih staza;

formiranje javno-privatnih oblika finansijske saradnje;

povećanje finansijske pomoći i drugih oblika društvene potrošnje koji ohrabruju vlasnike da čuvaju istorijske strukture kulturnog nasleđa, podrška, odnosno pomoć postojećem lokalnom biznisu i zaštita stanovnika sa malim primanjima;

izbegavanje izmeštanja stanovnika;

promovisanje svesti o zajedništvu i identitetu;

ekonomski stimulisati za smanjenje potrošnje visoko kvalitetne vode u proizvodnim delatnostima;

uvođenje poreskih olakšica za vlasnike zemljišta koje ima status vodnog zemljišta (posebno u zoni retenzija);

uvođenje podsticajnih mera za reciklažu i ponovno korišćenje otpada;

novčana sredstva privatnog sektora u okviru PPP;

kapitalna bespovratna sredstva iz pretpristupnih fondova Evropske unije (IPA);

sredstva lokalne samouprave i sredstva javnih komunalnih preduzeća (sopstvena sredstva);

dugoročni krediti od strane međunarodnih finansijskih institucija (MFI);

uvođenje opštinskih ekoloških taksi;

uvođenje pooštrenog sistema ekonomskih mera za stimulaciju sprečavanja ili smanjenja nastanka zagađenja na izvoru;

uvođenje podsticajnih ekonomskih mera za korišćenje prirodnih resursa na održivom nivou;

podsticajnim ekonomsko-finansijskim merama stimulisati razvoj i unapređenje energetski efikasnih objekata i postrojenja i korišćenje obnovljivih izvora energije;

podsticajnim ekonomsko-finansijskim merama stimulisati razvoj i unapređenje sistema, ekološke/organske poljoprivrede;

naplaćivanje naknada za odlaganje otpada, za otpadne vode, za emisiju zagađujućih materija u vazduhu i dr;

primena principa „zagađivač plaća” po kome su svi sadašnji i budući zagađivači dužni da nadoknade štetu nastalu zagađivanjem, kao i korišćenje sredstava dobijenih na ovaj način za investiranje u zaštitu životne sredine.

NORMATIVNO PRAVNE MERE I INSTRUMENTI

Normativno pravne mere i instrumenti su:

donošenje odluka o izradi projekata i planova neophodnih za zaštitu evidentiranih prirodnih dobara i prirodnih vrednosti;

donošenje propisa u vezi sa zaštitom, upravljanjem i planiranjem predela, a u cilju sprovođenja predeonih politika;

definisanje metoda i načina sprovođenja monitoringa biodiverziteta;

izrada kriterijuma za vrednovanje predela i definisanje ciljnih vrednosti predela;

donošenje novog zakona o nepokretnim kulturnim dobrima;

revizija i donošenje zaostalih odluka o kategorizaciji kulturnih dobara po ubrzanom postupku i u skladu sa novim zakonom;

donošenje odluka o izradi projekata i planova neophodnih za zaštitu prirodnih dobara i kulturnih vrednosti;

dalje usaglašavanje domaće regulative sa standardima i regulativom EU;

prenošenje Direktive kojom je definisan kvalitet vode namenjene za kupanje 76/160/EEZ.

Ostavite komentar