Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o javnoj svojini

V. PREGLED ODREDABA ZAKONA KOJE SE MENJAJU I DOPUNJUJU

Član 10.

Dobra od opšteg interesa u javnoj svojini, u smislu ovog zakona, su stvari koje su zakonom određene kao dobra od opšteg interesa (poljoprivredno zemljište, šume i šumsko zemljište, vodno zemljište, vodni objekti, zaštićena prirodna dobra, kulturna dobra i dr.), zbog čega uživaju posebnu zaštitu.

Dobrima u opštoj upotrebi u javnoj svojini, u smislu ovog zakona, smatraju se one stvari koje su zbog svoje prirode namenjene korišćenju svih i koje su kao takve određene zakonom (javni putevi, javne pruge, most i tunel na javnom putu pruzi ili ulici, ulice, trgovi, javni parkovi, granični prelazi i dr).

Način i uslovi iskorišćavanja i upravljanja dobrima u opštoj upotrebi i dobrima od opšteg interesa uređuju se posebnim zakonom.

Na dobrima u opštoj upotrebi može se steći pravo predviđeno posebnim zakonom (koncesija, zakup i sl).

Svako ima pravo da dobra u opštoj upotrebi koristi na način koji je radi ostvarenja te namene propisan zakonom, odnosno odlukom organa ili pravnog lica kome su ta dobra data na upravljanje.

Dobra od opšteg interesa na kojima postoji pravo javne svojine su u svojini Republike Srbije, ako zakonom nije drukčije određeno.

IZUZETNO, OD STAVA 6. OVOG ČLANA, KULTURNA DOBRA MOGU BITI U JAVNOJ SVOJINI AUTONOMNE POKRAJINE, ODNOSNO JEDINICE LOKALNE SAMOUPRAVE, UKOLIKO JE TO U FUNKCIJI OSTVARIVANJA NADLEŽNOSTI AUTONOMNIH POKRAJINA, ODNOSNO JEDINICA LOKALNE SAMOUPRAVE.

KULTURNA DOBRA U JAVNOJ SVOJINI REPUBLIKE SRBIJE MOGU BITI DATA NA KORIŠĆENJE I UPRAVLJANJE DRUGOM NOSIOCU PRAVA JAVNE SVOJINE, O ČEMU ODLUKU DONOSI VLADA NA PREDLOG REPUBLIČKE DIREKCIJE ZA IMOVINU REPUBLIKE SRBIJE (U DALJEM TEKSTU: DIREKCIJA).

ODREDBE ST. 7. I 8. OVOG ČLANA NE ODNOSE SE NA NEPOKRETNOSTI U JAVNOJ SVOJINI KOJE KORISTE DRŽAVNI ORGANI I ORGANIZACIJE, A NAMENJENE SU IZVRŠAVANJU NJIHOVIH NADLEŽNOSTI.

Dobra u opštoj upotrebi su u svojini Republike Srbije izuzev državnih puteva II reda, koji su u svojini autonomne pokrajine na čijoj se teritoriji nalaze, kao i izuzev nekategorisanih puteva, opštinskih puteva i ulica (koji nisu deo autoputa ili državnog puta I i II reda) i trgova i javnih parkova, koji su u svojini jedinica lokalne samouprave na čijoj teritoriji se nalaze.

Član 16.

Prirodna bogatstva, dobra u opštoj upotrebi, mreže u javnoj svojini, vodno zemljište i vodni objekti u javnoj svojini, zaštićena prirodna dobra u javnoj svojini i kulturna dobra u javnoj svojini, ne mogu biti predmet prinudnog izvršenja.

Na nepokretnostima u javnoj svojini koje, u celini ili delimično, koriste organi Republike Srbije, autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave za ostvarivanje njihovih prava i dužnosti ne može se sprovesti prinudno izvršenje.

Predmet prinudnog izvršenja ne mogu biti objekti, oružje i oprema namenjeni odbrani i državnoj i javnoj bezbednosti.

Predmet prinudnog izvršenja ne mogu biti ni udeli, odnosno akcije koje javna preduzeća i privredna društva čiji je vlasnik republika srbija, autonomna pokrajina ili jedinica lokalne samouprave imaju u privrednim društvima, osim ukoliko postoji saglasnost republike srbije, autonomne pokrajine ili jedinice lokalne samouprave na uspostavljanje zaloge na tim udelima, odnosno akcijama.

Predmet prinudnog izvršenja ne mogu biti ni pokretne i nepokretne stvari koje koriste zdravstvene ustanove iz Plana mreže zdravstvenih ustanova, OSIM U SLUČAJEVIMA IZ ČLANA 17. STAV 2. OVOG ZAKONA NA OSNOVU ODLUKE VLADE.

Dobra iz stava 1. ovog člana ne mogu se otuđiti iz javne svojine.

Član 17.

Na stvarima iz člana 16. ovog ovog zakona ne može se steći pravo svojine održajem, niti se može zasnovati hipoteka ili drugo sredstvo stvarnog obezbeđenja.

IZUZETNO, HIPOTEKA SE MOŽE ZASNOVATI NA NEPOKRETNIM STVARIMA KOJE KORISTE USTANOVE IZ ČLANA 18. STAV 6. OVOG ZAKONA, NA OSNOVU ODLUKE VLADE, ODNOSNO NADLEŽNOG ORGANA AUTONOMNE POKRAJINE I JEDINICE LOKALNE SAMOUPRAVE.

Član 21.

Javno preduzeće, društvo kapitala čiji je osnivač Republika Srbija, autonomna pokrajina ili jedinica lokalne samouprave i njihova zavisna društva, koja obavljaju delatnost od opšteg interesa, koriste nepokretnosti koje im nisu uložene u kapital, a na osnovu posebnog zakona, osnivačkog akta ili ugovora zaključenog sa osnivačem.

Društvo kapitala čiji je osnivač Republika Srbija, autonomna pokrajina ili jedinica lokalne samouprave, koja ne obavlja delatnost od opšteg interesa može po osnovu ugovora zaključenog sa osnivačem, uz naknadu ili bez naknade, koristiti nepokretnosti koje mu nisu uložene u kapital, a koje su neophodne za obavljanje delatnosti radi koje je osnovano.

DRUŠTVO KAPITALA KOJE JE OSNOVANO U SKLADU SA PROPISIMA O INOVACIONOJ DELATNOSTI, ČIJI JE OSNIVAČ ILI JEDAN OD OSNIVAČA REPUBLIKA SRBIJA, AUTONOMNA POKRAJINA, JEDINICA LOKALNE SAMOUPRAVE, ODNOSNO USTANOVA IZ ČLANA 18. STAV 6. OVOG ZAKONA, MOŽE UPRAVLJATI NEPOKRETNOSTIMA U JAVNOJ SVOJINI POD USLOVIMA KOJE POSEBNIM AKTOM ODREDI OSNIVAČ KOJI JE VLASNIK NEPOKRETNOSTI, ILI PO OSNOVU UGOVORA ZAKLJUČENOG SA OSNIVAČEM, UZ NAKNADU ILI BEZ NAKNADE, KORISTITI NEPOKRETNOSTI U JAVNOJ SVOJINI KOJE MU NISU ULOŽENE U KAPITAL, A KOJE SU NEOPHODNE ZA OBAVLJANJE DELATNOSTI RADI KOJE JE OSNOVANO, A MOŽE TU NEPOKRETNOST DATI I U ZAKUP POD USLOVIMA UTVRĐENIM U JAVNOM POZIVU ZA PRUŽANJE USLUGA U SKLADU SA PROPISIMA O INOVACIONOJ DELATNOSTI.

Ugovor iz stava 2. ovog člana, sa društvom kapitala čiji je osnivač Republika Srbija, na osnovu akta Vlade, zaključuje direktor Republičke direkcije za imovinu Republike Srbije (u daljem tekstu: Direkcija) DIREKTOR DIREKCIJE ili lice iz Direkcije koje on za to ovlasti, a sa društvom kapitala čiji je osnivač autonomna pokrajina, odnosno jedinica lokalne samouprave, na osnovu akta nadležnog organa autonomne pokrajine, odnosno jedinice lokalne samouprave – lice ovlašćeno u skladu sa propisom autonomne pokrajine, odnosno jedinice lokalne samouprave.

Osnivač privrednog društva iz stava 2. ovog člana učestvuje u dobiti društva koja se ostvari poslovanjem sredstvima koja mu je osnivač uneo u kapital i poslovanjem nepokretnostima koje mu je osnivač dao na korišćenje, u skladu sa zakonom i ugovorom kojim su te nepokretnosti društvu date na korišćenje.

Član 22.

Nosioci prava korišćenja iz člana 18. ovog zakona imaju pravo da stvar drže i da je koriste u skladu sa prirodom i namenom stvari, da je daju u zakup i da njome upravljaju u skladu sa ovim i drugim zakonom.

Davanje u zakup stvari u svojini Republike Srbije iz stava 1. ovog člana, osim stvari koje koristi Narodna banka Srbije, vrši se po prethodno pribavljenoj saglasnosti Direkcije.

Aktom Direkcije iz stava 2. ovog člana daje se načelna saglasnost da se stvar da u zakup, opredeljuje se namena stvari za vreme trajanja zakupa, ali ne i budući zakupac i uslovi zakupa. Za promenu namene stvari za vreme trajanja zakupa neophodna je nova saglasnost Direkcije.

Ugovor o zakupu zaključen bez saglasnosti Direkcije iz st. 2. i 3. ovog člana ništav je.

Sredstva ostvarena davanjem u zakup stvari iz stava 1. ovog člana prihod su nosioca prava korišćenja koji je stvari dao u zakup.

NOSIOCI PRAVA KORIŠĆENJA IZ ČLANA 18. OVOG ZAKONA IMAJU PRAVO DA STVAR DRŽE I DA JE KORISTE U SKLADU SA PRIRODOM I NAMENOM TIH STVARI, DA JE DAJU NA KORIŠĆENJE DRUGOM NOSIOCU PRAVA KORIŠĆENJA ILI U ZAKUP I DA NJOME UPRAVLJAJU U SKLADU SA OVIM I DRUGIM ZAKONOM.

DAVANJE NA KORIŠĆENJE ILI U ZAKUP STVARI U SVOJINI REPUBLIKE SRBIJE IZ STAVA 1. OVOG ČLANA, OSIM STVARI KOJE KORISTI NARODNA BANKA SRBIJE, VRŠI SE PO PRETHODNO PRIBAVLJENOJ SAGLASNOSTI DIREKCIJE.

AKT IZ STAVA 2. OVOG ČLANA KOJIM DIREKCIJA DAJE SAGLASNOST ZA DAVANJE NA KORIŠĆENJE MORA SADRŽATI USLOVE POD KOJIMA SE STVAR DAJE NA KORIŠĆENJE DRUGOM NOSIOCU PRAVA KORIŠĆENJA. AKTOM DIREKCIJE IZ STAVA 2. OVOG ČLANA KOJIM SE DAJE NAČELNA SAGLASNOST DA SE STVAR DA U ZAKUP, OPREDELJUJE SE NAMENA STVARI ZA VREME TRAJANJA ZAKUPA, ALI NE I BUDUĆI ZAKUPAC I USLOVI ZAKUPA. ZA PROMENU NAMENE STVARI ZA VREME TRAJANJA ZAKUPA NEOPHODNA JE NOVA SAGLASNOST DIREKCIJE.

UGOVOR O DAVANJU NA KORIŠĆENJE I UGOVOR O ZAKUPU ZAKLJUČEN BEZ SAGLASNOSTI DIREKCIJE IZ ST. 2. I 3. OVOG ČLANA NIŠTAV JE.

PRIPADNOST SREDSTAVA OSTVARENIH DAVANJEM U ZAKUP STVARI IZ STAVA 1. OVOG ČLANA ODREĐUJE SE U SKLADU SA ZAKONOM KOJIM SE UREĐUJE BUDŽETSKI SISTEM, S TIM DA IZUZETNO, SREDSTVA OSTVARENA OD DAVANJA U ZAKUP NEPOKRETNOSTI KOJE SU DATE NA KORIŠĆENJE NARODNOJ BANCI SRBIJE, PRIHOD SU NARODNE BANKE SRBIJE.

Odredbe st. 1. do 5. ovog člana shodno se primenjuju i kod davanja u zakup I NA KORIŠĆENJE stvari u svojini autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave, s tim što o davanju saglasnosti odlučuje nadležni organ autonomne pokrajine, odnosno jedinice lokalne samouprave.

Vlada može odlučiti da se nepokretnost u svojini Republike Srbije na kojoj postoji pravo korišćenja iz člana 18. ovog zakona, koja nije u funkciji ostvarivanja nadležnosti, odnosno delatnosti nosioca prava korišćenja na toj stvari, kao i nepokretnost koja se koristi suprotno zakonu, drugom propisu ili prirodi i nameni nepokretnosti, oduzme od nosioca prava korišćenja.

VLADA MOŽE ODLUČITI DA SE NEPOKRETNOST U JAVNOJ SVOJINI REPUBLIKE SRBIJE NA KOJOJ POSTOJI UPISANO PRAVO KORIŠĆENJA NOSIOCA PRAVA KORIŠĆENJA IZ ČLANA 18. OVOG ZAKONA, KOJA NIJE U FUNKCIJI OSTVARIVANJA NADLEŽNOSTI, ODNOSNO DELATNOSTI NOSIOCA PRAVA KORIŠĆENJA NA TOJ NEPOKRETNOSTI, AKO SE NE KORISTI DUŽI VREMENSKI PERIOD, ILI SE KORISTI SUPROTNO ZAKONU, DRUGOM PROPISU ILI PRIRODI I NAMENI NEPOKRETNOSTI, ODUZME OD NOSIOCA PRAVA KORIŠĆENJA.

U slučaju kad se nepokretnost izda u zakup bez saglasnosti nadležnog organa, smatraće se da se nepokretnost koristi suprotno zakonu u smislu stava 7. ovog člana.

Vlada može odlučiti da se nepokretnost u svojini Republike Srbije na kojoj postoji pravo korišćenja iz člana 18. ovog zakona oduzme od nosioca prava korišćenja i u slučajevima koji nisu navedeni u stavu 7. ovog člana, pod uslovom da se nosiocu prava korišćenja obezbedi korišćenje druge odgovarajuće nepokretnosti.

VLADA MOŽE ODLUČITI DA SE NEPOKRETNOST U JAVNOJ SVOJINI REPUBLIKE SRBIJE ČIJI JE KORISNIK SUBJEKAT IZ ČLANA 19. STAV 1. TAČKA 3) OVOG ZAKONA, A KOJA NIJE U FUNKCIJI OSTVARIVANJA NADLEŽNOSTI, ODNOSNO DELATNOSTI KORISNIKA NA TOJ NEPOKRETNOSTI, AKO SE NE KORISTI DUŽI VREMENSKI PERIOD, ILI SE KORISTI SUPROTNO ZAKONU, DRUGOM PROPISU ILI PRIRODI I NAMENI NEPOKRETNOSTI, KAO I SUBJEKAT KOJI NE MOŽE BITI KORISNIK, ODNOSNO NOSILAC PRAVA KORIŠĆENJA PO ODREDBAMA OVOG ZAKONA, ODUZME OD TIH KORISNIKA, RADI DAVANJA NEPOKRETNOSTI NA KORIŠĆENJE DRŽAVNIM ORGANIMA I ORGANIZACIJIMA, KAO I USTANOVAMA I JAVNIM AGENCIJAMA ČIJI JE OSNIVAČ REPUBLIKA SRBIJA.

Odredbe st. 7. do 9. 10. ovog člana shodno se primenjuju i kod oduzimanja nepokretnosti u svojini autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave, s tim što o oduzimanju odlučuje nadležni organ autonomne pokrajine, odnosno jedinice lokalne samouprave.

Odredbe st. 7. do 10. 11. ovog člana ne primenjuju se kod oduzimanja svojine, odnosno prava korišćenja na nepokretnostima u javnoj svojini u slučajevima kada je oduzimanje ovih prava uređeno posebnim zakonom.

Pravo korišćenja na nepokretnosti u javnoj svojini iz člana 18. ovog zakona prestaje i u slučaju njenog otuđenja iz javne svojine, na osnovu odluke Vlade, odnosno nadležnog organa autonomne pokrajine, odnosno jedinice lokalne samouprave, nezavisno od volje nosioca prava korišćenja na toj nepokretnosti, u slučaju prestanka nosioca prava korišćenja, kao i u drugim slučajevima utvrđenim zakonom.

Član 23.

O davanju na korišćenje nepokretnosti oduzete u skladu sa članom 22. st. 7. i 9. ovog zakona, kao i nepokretnosti koju Republika Srbija stekne nasleđem, poklonom ili jednostranom izjavom volje, ili na drugi zakonom određen način, odlučuje Vlada, ako zakonom nije drukčije određeno.

O davanju na korišćenje nepokretnosti oduzete u skladu sa članom 22. stav 10. 11. ovog zakona, kao i nepokretnosti koju autonomna pokrajina, odnosno jedinica lokalne samouprave stekne nasleđem poklonom ili jednostranom izjavom volje, ili na drugi zakonom određen način, odlučuje nadležni organ autonomne pokrajine, odnosno jedinice lokalne samouprave.

Član 29.

Nepokretne stvari pribavljaju se u javnu svojinu i otuđuju iz javne svojine, polazeći od tržišne vrednosti nepokretnosti, koju je procenio poreski, odnosno drugi nadležni organ, u postupku javnog nadmetanja, odnosno prikupljanjem pismenih ponuda, ako zakonom nije drukčije određeno.

NEPOKRETNE STVARI PRIBAVLJAJU SE U JAVNU SVOJINU I OTUĐUJU IZ JAVNE SVOJINE POLAZEĆI OD TRŽIŠNE VREDNOSTI NEPOKRETNOSTI, KOJU JE PROCENIO PORESKI ILI DRUGI NADLEŽNI ORGAN ILI LICENCIRANI PROCENITELJ, U POSTUPKU JAVNOG NADMETANJA, ODNOSNO PRIKUPLJANJEM PISMENIH PONUDA, AKO ZAKONOM NIJE DRUGAČIJE ODREĐENO.

Pribavljanjem nepokretnih stvari, u smislu stava 1. ovog člana, smatra se i razmena nepokretnosti i izgradnja objekata.

Nepokretne stvari se mogu pribavljati u javnu svojinu besteretnim pravnim poslom (nasleđe, poklon ili jednostrana izjava volje), kao i eksproprijacijom na osnovu posebnog zakona.

NEPOKRETNE STVARI SE MOGU PRIBAVLJATI U JAVNU SVOJINU BESTERETNIM PRAVNIM POSLOM (NASLEĐE, POKLON ILI JEDNOSTRANA IZJAVA VOLJE), EKSPROPRIJACIJOM, U PORESKOM, STEČAJNOM I DRUGIM POSTUPCIMA REGULISANIM POSEBNIM ZAKONOM.

Izuzetno od stava 1. ovog člana, nepokretne stvari se mogu pribaviti ili otuđiti neposrednom pogodbom, ali ne ispod od strane nadležnog organa procenjene tržišne vrednosti nepokretnosti (kod otuđenja), odnosno ne iznad te vrednosti (kod pribavljanja), ako u konkretnom slučaju to predstavlja jedino moguće rešenje. Predlog akta, odnosno akt o ovakvom raspolaganju mora da sadrži obrazloženje iz koga se može utvrditi postojanje ovih okolnosti.

ČLAN 31A

IZUZETNO, U SLUČAJU KADA SE NEPOKRETNOST NE OTUĐI IZ JAVNE SVOJINE U SPROVEDENOM POSTUPKU JAVNOG OGLAŠAVANJA U SKLADU SA ČLANOM 29. STAV 1. OVOG ZAKONA, POČETNA PROCENJENA VREDNOST NEPOKRETNOSTI MOŽE SE UMANJITI NA 80% OD POČETNE PROCENJENE VREDNOSTI UTVRĐENE NA NAČIN I POD USLOVIMA IZ ČLANA 29. STAV 1. OVOG ZAKONA. U SLUČAJU KADA SE NEPOKRETNOST NI U PONOVLJENOM POSTUPKU JAVNOG OGLAŠAVANJA SA UMANJENOM POČETNOM VREDNOŠĆU NE OTUĐI IZ JAVNE SVOJINE, POČETNA PROCENJENA VREDNOST NEPOKRETNOSTI PO KOJOJ SE ISTA OTUĐUJE, MOŽE SE UMANJITI NA 60%, PO KOJOJ CENI ĆE SE NASTAVITI SA JAVNIM OGLAŠAVANJEM.

ODLUKU O UMANJENJU VREDNOSTI NEPOKRETNOSTI IZ STAVA 1. OVOG ČLANA DONOSI VLADA, ODNOSNO NADLEŽNI ORGAN AUTONOMNE POKRAJINE, ODNOSNO JEDINICE LOKALNE SAMOUPRAVE, POD USLOVOM DA JE TO OD INTERESA ZA REPUBLIKU SRBIJU, AUTONOMNU POKRAJINU, ODNOSNO JEDINICU LOKALNE SAMOUPRAVE.

ODREDBE ST. 3. I 4. OVOG ČLANA PRIMENJUJU SE I U POSTUPKU OTUĐENJA POKRETNIH STVARI U JAVNOJ SVOJINI IZ ČLANA 33. OVOG ZAKONA.

Član 64.

Organi Republike Srbije, autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave vode evidenciju o stanju i kretanju sredstava u javnoj svojini koje koriste, u skladu sa zakonom.

Organi iz stava 1. ovog člana vode posebnu evidenciju nepokretnosti u javnoj svojini koje koriste.

Organi Republike Srbije, autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave dužni su da podatke iz evidencije nepokretnosti iz stava 2. ovog člana dostavljaju Direkciji, koja vodi jedinstvenu evidenciju nepokretnosti u javnoj svojini.

Vlada uredbom propisuje sadržinu i način vođenja evidencije nepokretnosti iz stava 2. ovog člana, kao i rokove dostavljanja podataka i način vođenja jedinstvene evidencije iz stava 3. ovog člana.

Organi autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave dužni su da vode evidenciju nepokretnosti u svojini autonomne pokrajine, odnosno jedinice lokalne samouprave koje koriste, u skladu sa uredbom iz stava 4. ovog člana.

Javno preduzeće, društvo kapitala, zavisno društvo kapitala, ustanova ili drugo pravno lice čiji je osnivač Republika Srbija, autonomna pokrajina ili jedinica lokalne samouprave vodi evidenciju nepokretnosti u javnoj svojini koje koristi.

Podatke iz evidencije nepokretnosti iz stava 6. ovog člana, javno preduzeće, društvo kapitala, zavisno društvo kapitala, ustanova javna agencija i drugo pravno lice čiji je osnivač Republika Srbija, dostavljaju Direkciji, koja vodi jedinstvenu evidenciju nepokretnosti u javnoj svojini.

Podatke iz evidencije nepokretnosti iz stava 6. ovog člana, javno preduzeće, društvo kapitala, zavisno društvo kapitala, ustanova ili drugo pravno lice čiji je osnivač autonomna pokrajina ili jedinica lokalne samouprave dostavljaju nadležnom organu osnivača, koji te podatke dostavlja Direkciji, koja vodi jedinstvenu evidenciju nepokretnosti u javnoj svojini.

Nadležni organ autonomne pokrajine, odnosno jedinice lokalne samouprave vodi jedinstvenu evidenciju nepokretnosti u svojini autonomne pokrajine, odnosno jedinice lokalne samouprave, u skladu sa uredbom iz stava 4. ovog člana.

Jedinstvenu evidenciju nepokretnosti u javnoj svojini iz stava 3. ovog člana, Direkcija vodi kao javnu i elektronsku bazu podataka, osim za nepokretnosti za posebne namene iz člana 59. ovog zakona.

REPUBLIČKI GEODETSKI ZAVOD OBEZBEĐUJE DIREKCIJI, NA UPIT, PRISTUP BAZI PODATAKA IZ SVOJE NADLEŽNOSTI NEOPHODNIH ZA VOĐENJE JEDINSTVENE EVIDENCIJE NEPOKRETNOSTI U JAVNOJ SVOJINI, U SKLADU SA ZAKONOM KOJIM SE UREĐUJE ELEKTRONSKA UPRAVA.

Član 74.

Izuzetno od odredaba člana 72. stav 4. i stav 5. alineja prva ovog zakona na nepokretnostima koje na dan stupanja na snagu ovog zakona faktički koriste Republika Srbija, odnosno državni organi i organizacije, Republika Srbija danom stupanja na snagu ovog zakona stiče:

– javnu svojinu ukoliko na nepokretnostima na dan stupanja na snagu ovog zakona nisu kao korisnici ili nosioca prava korišćenja upisani drugi nosioci javne svojine, ili od njih osnovane ustanove i druge organizacije;

– javnu svojinu ukoliko su nepokretnosti namenjene ZA POTREBE DRŽAVNIH ORGANA, ORGANIZACIJA I JAVNIH USTANOVA ČIJI JE OSNIVAČ REPUBLIKA SRBIJA, za reprezentativne potrebe državnih organa i Republike Srbije ili služe za smeštaj stranih diplomatsko-konzularnih predstavništava, bez obzira na stanje korisnika, odnosno nosioca prava korišćenja u javnom registru nepokretnosti i prava na njima;

– pravo besteretnog korišćenja u trajanju od 10 godina ukoliko su na nepokretnostima na dan stupanja na snagu ovog zakona upisani kao korisnici ili nosioci prava korišćenja drugi nosioci javne svojine ili od njih osnovane ustanove i druge organizacije, DOK POSTOJI POTREBA ZA KORIŠĆENJEM, ODNOSNO DOK SE NE OBEZBEDI DRUGA ODGOVARAJUĆA NEPOKRETNOST.

Pravo besteretnog korišćenja u smislu stava 1. alineja treća ovog člana stiče se i u slučaju delimičnog korišćenja određene nepokretnosti – na delu koji se faktički koristi, a prema popisu koji će sačiniti korisnici nepokrenosti.

U slučajevima iz stava 1. alineja treća i stava 2. ovog člana, nadležni organi Republike Srbije i Autonomne pokrajine Vojvodine, odnosno jedinice lokalne samouprave mogu se sporazumeti da se umesto predmetne nepokretnosti Repulblici Srbiji, odnosno državnim organima i organizacijama obezbedi korišćenje druge nepokretnosti pod istim uslovima, KAO I DA SE IZVRŠI RAZMENA ILI PRENESE PRAVO JAVNE SVOJINE NA TOJ ILI DRUGOJ NEPOKRETNOSTI, AKO JE TO U INTERESU NOSILACA PRAVA JAVNE SVOJINE.

Član 76.

Pravo javne svojine autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave na nepokretnostima iz člana 72. ovog zakona stiče se upisom prava javne svojine u javnu knjigu o nepokretnostima i pravima na njima.

Nadležni organ autonomne pokrajine, odnosno jedinice lokalne samouprave podnosi nadležnom organu za upis prava na nepokretnostima zahtev za upis prava javne svojine autonomne pokrajine, odnosno jedinice lokalne samouprave na osnovu odredaba ovog zakona, S TIM DA ĆE ZAHTEV BITI ODBIJEN AKO SE ISTI ODNOSI NA NEPOKRETNOST IZ ČLANA 74. OVOG ZAKONA.

Uz zahtev iz stava 2. ovog člana podnosi se izvod iz javne knjige u koju se upisuju prava na nepokretnostima ili druga isprava kojom se dokazuje pravo korišćenja, odnosno svojstvo korisnika nepokretnosti, kao i potvrda Republičke direkcije za imovinu da su nepokretnosti prijavljene za jedinstvenu evidenciju nepokretnosti u državnoj svojini saglasno zakonu.

U slučaju kad nepokretnost nije evidentirana kod Direkcije korisnik nepokretnosti je dužan da podnese evidencionu prijavu na propisanom obrascu.

Rok za podnošenje zahteva

Član 77.

Autonomna pokrajina i jedinica lokalne samouprave podnose zahtev za upis prava javne svojine iz člana 76. stav 2. ovog zakona u roku od pet godina od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Ukoliko se zahtev za upis prava javne svojine za određenu nepokretnost ne podnese u roku iz stava 1. ovog člana, nadležni organ za upis prava na nepokretnostima, izvršiće po službenoj dužnosti, PO SILI ZAKONA, na toj nepokretnosti upis prava javne svojine Republike Srbije uz zadržavanje postojećeg upisa prava korišćenja, odnosno korisnika.

U slučaju iz stava 2. ovog člana, ukoliko autonomna pokrajina, odnosno jedinica lokalne samouprave ne podnese zahtev za upis prava javne svojine u smislu stava 1. ovog člana, u roku od 10 godina od dana stupanja na snagu ovog zakona, nadležni organ za upis prava na nepokretnostima izvršiće, po službenoj dužnosti, brisanje prava korišćenja, odnosno korisnika.

Član 77a

Nadležni organ za upis prava na nepokretnostima dužan je da po službenoj dužnosti, po sili zakona, izvrši upis prava javne svojine jedinice lokalne samouprave na nepokretnostima iz člana 72. stav 5. alineja 3. ovog zakona.

NADLEŽNI ORGAN ZA UPIS PRAVA NA NEPOKRETNOSTIMA DUŽAN JE DA PO SLUŽBENOJ DUŽNOSTI, PO SILI ZAKONA, IZVRŠI UPIS PRAVA JAVNE SVOJINE JEDINICE LOKALNE SAMOUPRAVE NA NEKATEGORISANIM PUTEVIMA I OPŠTINSKIM PUTEVIMA NA KOJIMA JE KAO KORISNIK UPISANA JEDINICA LOKALNE SAMOUPRAVE, ODNOSNO NJENI ORGANI I ORGANIZACIJE, KAO I NA NEPOKRETNOSTIMA IZ ČLANA 72. STAV 5. ALINEJE 2. I 3. OVOG ZAKONA.

NAKON ISTEKA ROKOVA ZA PODNOŠENJE ZAHTEVA ZA UPIS PRAVA JAVNE SVOJINE PROPISANIH OVIM ZAKONOM, KAO I PRAVA SVOJINE JAVNIH PREDUZEĆA, DRUŠTAVA KAPITALA I DRUGIH KORISNIKA U SKLADU SA OVIM ZAKONOM, NADLEŽNI ORGAN ZA UPIS PRAVA NA NEPOKRETNOSTIMA DUŽAN JE DA PO SLUŽBENOJ DUŽNOSTI, PO SILI ZAKONA, IZVRŠI UPIS PRAVA JAVNE SVOJINE REPUBLIKE SRBIJE I BRISANJE UPISA PRAVA KORIŠĆENJA, ODNOSNO KORISNIKA NA SVIM NEPOKRETNOSTIMA ZA KOJE NIJE IZVRŠEN UPIS SVOJINE NITI JE PODNET ZAHTEV, A SVE U SKLADU SA ZAKONOM.

Upis prava svojine javnog preduzeća i društva kapitala

Član 82.

Pravo svojine javnog preduzeća i društva kapitala na nepokretnostima iz člana 72. st. 7, 8. i 9. ovog zakona, stiče se upisom u javnu evidenciju o nepokretnostima i pravima na njima.

Uz zahtev za upis prava svojine iz stava 1. ovog člana podnosi se izvod iz javne knjige u kojoj se upisuju prava na nepokretnostima ili druga isprava kojom se dokazuje pravo korišćenja, akt o saglasnosti nadležnog organa osnivača, izmena osnivačkog akta i potvrda Direkcije da su nepokretnosti prijavljene radi upisa u jedinstvenu evidenciju nepokretnosti u skladu sa zakonom.

UZ ZAHTEV ZA UPIS PRAVA SVOJINE IZ STAVA 1. OVOG ČLANA PODNOSI SE AKT O SAGLASNOSTI NADLEŽNOG ORGANA OSNIVAČA I IZMENA OSNIVAČKOG AKTA.

Javno preduzeće odnosno društvo kapitala, kao i njihova zavisna društva podnose zahtev za upis prava svojine u roku od pet godina od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Neće se dozvoliti upis prava svojine javnog preduzeća i društva kapitala na:

1) prirodnim bogatstvima;

2) dobrima u opštoj upotrebi;

3) mrežama u javnoj svojini;

4) nepokretnostima iz člana 20. stav 2. ovog zakona koje su poverene javnom preduzeću, odnosno društvu kapitala, odnosno njihovom zavisnom društvu radi davanja u zakup odnosno na korišćenje;

5) nepokretnostima koje koriste organi i organizacije nosioca prava javne svojine na tim nepokretnostima;

6) poljoprivrednom i građevinskom zemljištu i drugim nepokretnostima koje nisu uložene, niti se mogu uložiti u kapital javnog preduzeća i društva kapitala, odnosno koje mogu biti isključivo u javnoj svojini.

Odredbe člana 78. st. 4, 5. i 6. ovog zakona shodno će se primenjivati i kod rešavanja po zahtevu za upis prava svojine javnog preduzeća i društva kapitala na nepokretnostima iz stava 1. ovog člana.

Upis prava svojine javnog preduzeća i društva kapitala na nepokretnostima iz stava 1. ovog člana ne može se izvršiti bez pisane saglasnosti osnivača, koju daje nadležni organ autonomne pokrajine, odnosno jedinice lokalne samouprave, a za javna preduzeća i društva kapitala čiji je osnivač Republika Srbija – Vlada, na predlog ministarstva nadležnog za oblast kojoj pripada delatnost javnog preduzeća, odnosno društva kapitala.

Upis prava svojine javnog preduzeća i društva kapitala neće se dozvoliti i u drugim slučajevima postojanja zabrane upisa, odnosno sticanja svojine javnog preduzeća i društva kapitala.

Ukoliko se zahtev za upis prava svojine za određenu nepokretnost ne podnese u roku iz stava 3. ovog člana, ili taj zahtev bude pravosnažno odbijen, organ nadležan za upis prava na nepokretnostima izvršiće, po službenoj dužnosti, upis prava javne svojine Republike Srbije – ako je reč o zahtevu javnog preduzeća, odnosno društva kapitala čiji je osnivač Republika Srbija, a ako je reč o zahtevu javnog preduzeća odnosno društva kapitala čiji je osnivač autonomna pokrajina, odnosno jedinica lokalne samouprave – organ nadležan za upis izvršiće, po službenoj dužnosti, upis prava javne svojine autonomne pokrajine odnosno jedinice lokalne samouprave ako su za to ispunjeni uslovi propisani ovim zakonom.

Do upisa prava svojine podnosioca zahteva za upis, odnosno prava javne svojine osnivača iz stava 8. ovog člana, javno preduzeće i društvo kapitala koji imaju pravo korišćenja zadržavaju pravo korišćenja na predmetnim nepokretnostima sa pravima i obavezama koje imaju na dan stupanja na snagu ovog zakona. Otuđenje ovog prava ne može se izvršiti bez saglasnosti osnivača, a akt o otuđenju suprotno ovoj odredbi ništav je.

Zabrana za upis iz stava 4. tačka 4) ovog člana nije smetnja da se nepokretnost u javnoj svojini, na osnovu odluke Vlade, odnosno nadležnog organa autonomne pokrajine, odnosno jedinice lokalne samouprave, u skladu sa ovim zakonom, prenese u svojinu javnog preduzeća, odnosno društva kapitala.

ČLAN 15.

NA NEPOKRETNOSTIMA NA KOJIMA SU U JAVNOJ KNJIZI O NEPOKRETNOSTIMA I PRAVIMA NA NJIMA KAO KORISNICI, ODNOSNO NOSIOCI PRAVA KORIŠĆENJA UPISANA PRAVNA LICA I DRUGI OBLICI ORGANIZOVANJA KOJI SU PRESTALI DA POSTOJE I KOJI NEMAJU PRAVNE SLEDBENIKE, PRESTAJE NAVEDENO PRAVO I KONSTITUIŠE SE PRAVO JAVNE SVOJINE REPUBLIKE SRBIJE.

ZAHTEV ZA UPIS JAVNE SVOJINE REPUBLIKE SRBIJE NA NEPOKRETNOSTIMA NAVEDENIM U STAVU 1. OVOG ČLANA PODNOSI DRŽAVNO PRAVOBRANILAŠTVO, ODNOSNO DIREKCIJA.

UZ ZAHTEV ZA UPIS JAVNE SVOJINE REPUBLIKE SRBIJE DOSTAVLJA SE: DOKAZ DA PRAVNO LICE, ODNOSNO ORGANIZACIJA NIJE UPISANA U REGISTAR PRAVNIH LICA I ORGANIZACIJA I DA NEMA PRAVNOG SLEDBENIKA; AKT O BRISANJU IZ REGISTRA PRAVNIH LICA, KAO I DRUGA DOKUMENTACIJA NA OSNOVU KOJE SE MOŽE UTVRDITI DA SU UPISANI KORISNICI, ODNOSNO NOSIOCI PRAVA KORIŠĆENJA PRESTALI DA POSTOJE.

LICE KOJE IMA PRAVNI INTERES MOŽE OSPORITI UPIS PRAVA JAVNE SVOJINE REPUBLIKE SRBIJE U SMISLU OVOG ČLANA ZAKONA.

ČLAN 16.

ODREDBE ČLANA 8. OVOG ZAKONA PRIMENJUJU SE I U POSTUPCIMA OTUĐENJA STVARI U JAVNOJ SVOJINI KOJI SU ZAPOČETI, A NISU OKONČANI PRODAJOM STVARI DO DANA STUPANJA NA SNAGU OVOG ZAKONA, ZBOG NEPRIHVATANJA POČETNE PROCENJENE VREDNOSTI.

ČLAN 17.

OVAJ ZAKON STUPA NA SNAGU OSMOG DANA OD DANA OBJAVLJIVANJA U „SLUŽBENOM GLASNIKU REPUBLIKE SRBIJE.”.