Predlog zakona o potvrđivanju Ugovora između Vlade Republike Srbije i Vlade Kraljevine Danske o izbegavanju dvostrukog oporezivanja u odnosu na poreze na dohodak i na imovinu

PREDLOG ZAKONA

O POTVRĐIVANjU UGOVORA IZMEĐU VLADE REPUBLIKE SRBIJE I VLADE KRALjEVINE DANSKE O IZBEGAVANjU DVOSTRUKOG OPOREZIVANjA U ODNOSU NA POREZE NA DOHODAK I NA IMOVINU

Član 1.

Potvrđuje se Ugovor između Vlade Republike Srbije i Vlade Kraljevine Danske o izbegavanju dvostrukog oporezivanja u odnosu na poreze na dohodak i na imovinu, potpisan 15. maja 2009. godine u Kopenhagenu, u originalu na engleskom jeziku.

Član 2.

Tekst Ugovora u originalu na engleskom jeziku i prevodu na srpski jezik glasi:

C O N V E N T I O N

BETWEEN

THE GOVERNMENT OF THE REPUBLIC OF SERBIA

AND

THE GOVERNMENT OF THE KINGDOM OF DENMARK

FOR THE AVOIDANCE OF DOUBLE TAXATION WITH RESPECT TO TAXES ON INCOME AND ON CAPITAL

THE GOVERNMENT OF THE REPUBLIC OF SERBIA

AND

THE GOVERNMENT OF THE KINGDOM OF DENMARK

desiring to conclude a Convention for the avoidance of double taxation with respect to taxes on income and on capital,

have agreed as follows:

Article 1

PERSONS COVERED

This Convention shall apply to persons who are residents of one or both of the Contracting States.

Article 2

TAXES COVERED

1. This Convention shall apply to taxes on income and on capital imposed on behalf of a Contracting State or of its political subdivisions or local authorities, irrespective of the manner in which they are levied.

2. There shall be regarded as taxes on income and on capital all taxes imposed on total income, on total capital, or on elements of income or of capital, including taxes on gains from the alienation of movable or immovable property, taxes on the total amounts of wages or salaries paid by enterprises, as well as taxes on capital appreciation.

3. The existing taxes to which the Convention shall apply are in particular:

in Serbia:

1) the corporate income tax;

2) personal income tax;

3) the tax on capital;

(hereinafter referred to as „Serbian tax”);

in Denmark:

the income tax to the State;

the income tax to the municipalities;

the tax on assessed value of immovable property;

(hereinafter referred to as „Danish tax”).

4. The Convention shall apply also to any identical or substantially similar taxes that are imposed after the date of signature of the Convention in addition to, or in place of, the existing taxes. The competent authorities of the Contracting States shall notify each other of any significant changes that have been made in their taxation laws.

Article 3

GENERAL DEFINITIONS

1. For the purposes of this Convention:

1) the terms „a Contracting State” and „the other Contracting State” mean Serbia or Denmark, as the context requires;

the term „Serbia” means the Republic of Serbia, and when used in a geographical sense it means the territory of the Republic of Serbia;

3) the term „Denmark” means the Kingdom of Denmark including any area outside the territorial sea of Denmark which in accordance with international law has been or may hereafter be designated under Danish laws as an area within which Denmark may exercise sovereign rights with respect to the exploration and exploitation of the natural resources of the sea-bed or its subsoil and the superjacent waters and with respect to other activities for the exploration and economic exploitation of the area; the term does not comprise the Faroe Islands and Greenland;

4) the term „person” includes an individual, a company and any other body of persons;

5) the term „company” means any body corporate or any entity that is treated as a body corporate for tax purposes;

6) the terms „enterprise of a Contracting State” and „enterprise of the other Contracting State” mean respectively an enterprise carried on by a resident of a Contracting State and an enterprise carried on by a resident of the other Contracting State;

7) the term „international traffic” means any transport by a ship, aircraft or road vehicle operated by an enterprise which has its place of effective management in a Contracting State, except when the ship, aircraft or road vehicle is operated solely between places in the other Contracting State;

8) the term „competent authority” means:

– in Serbia, the Ministry of Finance or its authorized representative;

– in Denmark, the Minister for Taxation or his authorized representative.

9) the term „national” means:

– any individual possessing the nationality of a Contracting State;

– any legal person, partnership or association deriving its status as such from the laws in force in a Contracting State.

2. As regards the application of the Convention at any time by a Contracting State, any term not defined therein shall, unless the context otherwise requires, have the meaning that it has at that time under the law of that State for the purposes of the taxes to which the Convention applies, any meaning under the applicable tax laws of that State prevailing over a meaning given to the term under other laws of that State.

Article 4

RESIDENT

1. For the purposes of this Convention, the term „resident of a Contracting State” means any person who, under the laws of that State, is liable to tax therein by reason of his domicile, residence, place of management or any other criterion of a similar nature, and also includes that State and any political subdivision or local authority thereof. This term, however, does not include any person who is liable to tax in that State in respect only of income from sources in that State or capital situated therein.

2. Where by reason of the provisions of paragraph 1 an individual is a resident of both Contracting States, then his status shall be determined as follows:

1) he shall be deemed to be a resident only of the State in which he has a permanent home available to him; if he has a permanent home available to him in both States, he shall be deemed to be a resident only of the State with which his personal and economic relations are closer (centre of vital interests);

2) if the State in which he has his centre of vital interests cannot be determined, or if he has not a permanent home available to him in either State, he shall be deemed to be a resident only of the State in which he has an habitual abode;

3) if he has an habitual abode in both States or in neither of them, he shall be deemed to be a resident only of the State of which he is a national;

4) if he is a national of both States or of neither of them, the competent authorities of the Contracting States shall settle the question by mutual agreement.

3. Where by reason of the provisions of paragraph 1 a person other than an individual is a resident of both Contracting States, then it shall be deemed to be a resident only of the State in which its place of effective management is situated.

Article 5

PERMANENT ESTABLISHMENT

1. For the purposes of this Convention, the term „permanent establishment” means a fixed place of business through which the business of an enterprise is wholly or partly carried on.

2. The term „permanent establishment” includes especially:

1) a place of management;

2) a branch;

3) an office;

4) a factory;

5) a workshop, and

6) a mine, an oil or gas well, a quarry or any other place of extraction of natural resources.

3. A building site or construction or installation project constitutes a permanent establishment only if it lasts more than twelve months.

4. An installation or drilling rig or ship used for the exploration of natural resources constitutes a permanent establishment only if it lasts, or the activities continue for, more than twelve months. Activities carried on by an enterprise associated with another enterprise shall be regarded as carried on by the enterprise with which it is associated if the activities in question:

– are substantially the same as those carried on by the last – mentioned

enterprise, and

– are concerned with the same project or operation,

5. Notwithstanding the preceding provisions of this Article, the term „permanent establishment” shall be deemed not to include:

1) the use of facilities solely for the purpose of storage, display or delivery of goods or merchandise belonging to the enterprise;

2) the maintenance of a stock of goods or merchandise belonging to the enterprise solely for the purpose of storage, display or delivery;

3) the maintenance of a stock of goods or merchandise belonging to the enterprise solely for the purpose of processing by another enterprise;

4) the maintenance of a fixed place of business solely for the purpose of purchasing goods or merchandise or of collecting information, for the enterprise;

5) the maintenance of a fixed place of business solely for the purpose of carrying on, for the enterprise, any other activity of a preparatory or auxiliary character;

6) the maintenance of a fixed place of business solely for any combination of activities mentioned in sub-paragraphs 1) to 5), provided that the overall activity of the fixed place of business resulting from this combination is of a preparatory or auxiliary character.

6. Notwithstanding the provisions of paragraphs 1 and 2, where a person – other than an agent of an independent status to whom paragraph 7 applies – is acting on behalf of an enterprise and has, and habitually exercises, in a Contracting State an authority to conclude contracts in the name of the enterprise, that enterprise shall be deemed to have a permanent establishment in that State in respect of any activities which that person undertakes for the enterprise, unless the activities of such person are limited to those mentioned in paragraph 5 which, if exercised through a fixed place of business, would not make this fixed place of business a permanent establishment under the provisions of that paragraph.

7. An enterprise shall not be deemed to have a permanent establishment in a Contracting State merely because it carries on business in that State through a broker, general commission agent or any other agent of an independent status, provided that such persons are acting in the ordinary course of their business.

8. The fact that a company which is a resident of a Contracting State controls or is controlled by a company which is a resident of the other Contracting State, or which carries on business in that other State (whether through a permanent establishment or otherwise) shall not of itself constitute either company a permanent establishment of the other.

Article 6

INCOME FROM IMMOVABLE PROPERTY

1. Income derived by a resident of a Contracting State from immovable property (including income from agriculture or forestry) situated in the other Contracting State may be taxed in that other State.

2. The term „immovable property” shall have the meaning which it has under the law of the Contracting State in which the property in question is situated. The term shall in any case include property accessory to immovable property, livestock and equipment used in agriculture and forestry, rights to which the provisions of general law respecting landed property apply, usufruct of immovable property and rights to variable or fixed payments as consideration for the working of, or the right to work, mineral deposits, sources and other natural resources; ships, aircraft and road vehicles shall not be regarded as immovable property.

3. The provisions of paragraph 1 shall apply to income derived from the direct use, letting, or use in any other form of immovable property.

4. The provisions of paragraphs 1 and 3 shall also apply to the income from immovable property of an enterprise and to income from immovable property used for the performance of independent personal services.

Article 7

BUSINESS PROFITS

1. The profits of an enterprise of a Contracting State shall be taxable only in that State unless the enterprise carries on business in the other Contracting State through a permanent establishment situated therein. If the enterprise carries on business as aforesaid, the profits of the enterprise may be taxed in the other State but only so much of them as is attributable to that permanent establishment.

2. Subject to the provisions of paragraph 3, where an enterprise of a Contracting State carries on business in the other Contracting State through a permanent establishment situated therein, there shall in each Contracting State be attributed to that permanent establishment the profits which it might be expected to make if it were a distinct and separate enterprise engaged in the same or similar activities under the same or similar conditions and dealing wholly independently with the enterprise of which it is a permanent establishment.

3. In determining the profits of a permanent establishment, there shall be allowed as deductions expenses which are incurred for the purposes of the permanent establishment, including executive and general administrative expenses so incurred, whether in the State in which the permanent establishment is situated or elsewhere.

4. Insofar as it has been customary in a Contracting State to determine the profits to be attributed to a permanent establishment on the basis of an apportionment of the total profits of the enterprise to its various parts, nothing in paragraph 2 shall preclude that Contracting State from determining the profits to be taxed by such an apportionment as may be customary; the method of apportionment adopted shall, however, be such that the result shall be in accordance with the principles contained in this Article.

5. No profits shall be attributed to a permanent establishment by reason of the mere purchase by that permanent establishment of goods or merchandise for the enterprise.

6. For the purposes of the preceding paragraphs, the profits to be attributed to the permanent establishment shall be determined by the same method year by year unless there is good and sufficient reason to the contrary.

7. Where profits include items of income which are dealt with separately in other Articles of this Convention, then the provisions of those Articles shall not be affected by the provisions of this Article.

Article 8

INTERNATIONAL TRAFFIC

1. Profits from the operation of ships, aircraft or road vehicles in international traffic shall be taxable only in the Contracting State in which the place of effective management of the enterprise is situated.

2. If the place of effective management of a shipping enterprise is aboard a ship, then it shall be deemed to be situated in the Contracting State in which the home harbour of the ship is situated, or, if there is no such home harbour, in the Contracting State of which the operator of the ship is a resident.

3. Profits derived by an enterprise of a Contracting State from the use, maintenance or rental of containers (including trailers, barges and related equipment for the transport of containers) used for the transport of goods or merchandise by that enterprise in international traffic shall be taxable only in the Contracting State in which the place of effective management of the enterprise is situated where such use, maintenance or rental is supplementary or incidental to the operation of ships, aircraft or road vehicles in international traffic. In other cases such profits shall be treated in accordance with the provisions of Article 7.

4. The provisions of paragraphs l and 3 shall also apply to profits from the participation in a pool, a joint business or an international operating agency.

Article 9

ASSOCIATED ENTERPRISES

1. Where

1) an enterprise of a Contracting State participates directly or indirectly in the management, control or capital of an enterprise of the other Contracting State, or

2) the same persons participate directly or indirectly in the management, control or capital of an enterprise of a Contracting State and an enterprise of the other Contracting State,

and in either case conditions are made or imposed between the two enterprises in their commercial or financial relations which differ from those which would be made between independent enterprises, then any profits which would, but for those conditions, have accrued to one of the enterprises, but, by reason of those conditions, have not so accrued, may be included in the profits of that enterprise and taxed accordingly.

2. Where a Contracting State includes in the profits of an enterprise of that State – and taxes accordingly – profits on which an enterprise of the other Contracting State has been charged to tax in that other State and the profits so included are profits which would have accrued to the enterprise of the first-mentioned State if the conditions made between the two enterprises had been those which would have been made between independent enterprises, then that other State shall make an appropriate adjustment to the amount of the tax charged therein on those profits. In determining such adjustment, due regard shall be had to the other provisions of this Convention and the competent authorities of the Contracting States shall if necessary consult each other.

Article 10

DIVIDENDS

1. Dividends paid by a company which is a resident of a Contracting State to a resident of the other Contracting State may be taxed in that other State.

2. However, such dividends may also be taxed in the Contracting State of which the company paying the dividends is a resident and according to the laws of that State, but if the beneficial owner of the dividends is a resident of the other Contracting State, the tax so charged shall not exceed:

1) 5 per cent of the gross amount of the dividends if the beneficial owner is a company (other than a partnership) which holds directly at least 25 per cent of the capital of the company paying the dividends;

2) 15 per cent of the gross amount of the dividends in all other cases.

The competent authorities of the Contracting States shall by mutual agreement settle the mode of application of these limitations.

This paragraph shall not affect the taxation of the company in respect of the profits out of which the dividends are paid.

3. The term „dividends” as used in this Article means income from shares or other rights, not being debt-claims, participating in profits, as well as income from other corporate rights which is subjected to the same taxation treatment as income from shares by the laws of the State of which the company making the distribution is a resident.

4. The provisions of paragraphs 1 and 2 shall not apply if the beneficial owner of the dividends, being a resident of a Contracting State, carries on business in the other Contracting State of which the company paying the dividends is a resident, through a permanent establishment situated therein, or performs in that other State independent personal services from a fixed base situated therein, and the holding in respect of which the dividends are paid is effectively connected with such permanent establishment or fixed base. In such case the provisions of Article 7 or Article 14, as the case may be, shall apply.

5. Where a company which is a resident of a Contracting State derives profits or income from the other Contracting State, that other State may not impose any tax on the dividends paid by the company, except insofar as such dividends are paid to a resident of that other State or insofar as the holding in respect of which the dividends are paid is effectively connected with a permanent establishment or a fixed base situated in that other State, nor subject the company’s undistributed profits to a tax on the company’s undistributed profits, even if the dividends paid or the undistributed profits consist wholly or partly of profits or income arising in such other State.

Article 11

INTEREST

1. Interest arising in a Contracting State and paid to a resident of the other Contracting State may be taxed in that other State.

2. However, such interest may also be taxed in the Contracting State in which it arises and according to the laws of that State, but if the beneficial owner of the interest is a resident of the other Contracting State, the tax so charged shall not exceed 10 per cent of the gross amount of the interest. The competent authorities of the Contracting States shall by mutual agreement settle the mode of application of this limitation.

3. Notwithstanding the provisions of paragraph 2, interest arising in a Contracting State and paid to a resident of the other Contracting State shall be taxable only in that other State if the recipient is the beneficial owner of the interest and such interest is derived by:

1) the Government of the other Contracting State or political

subdivisions or local authorities thereof;

2) the Central or National Bank of the other Contracting State;

3) any national agency or any other agency (including a financial

institution) fully owned or controlled by the Government of the other

Contracting State or political subdivisions or local authorities

thereof.

4. The term „interest” as used in this Article means income from debt-claims of every kind, whether or not secured by mortgage and whether or not carrying a right to participate in the debtor’s profits, and in particular, income from government securities and income from bonds or debentures, including premiums and prizes attaching to such securities, bonds or debentures. Penalty charges for late payment shall not be regarded as interest for the purpose of this Article.

5. The provisions of paragraphs 1 and 2 shall not apply if the beneficial owner of the interest, being a resident of a Contracting State, carries on business in the other Contracting State in which the interest arises, through a permanent establishment situated therein, or performs in that other State independent personal services from a fixed base situated therein, and the debt-claim in respect of which the interest is paid is effectively connected with such permanent establishment or fixed base. In such case the provisions of Article 7 or Article 14, as the case may be, shall apply.

6. Interest shall be deemed to arise in a Contracting State when the payer is a resident of that State. Where, however, the person paying the interest, whether he is a resident of a Contracting State or not, has in a Contracting State a permanent establishment or a fixed base in connection with which the indebtedness on which the interest is paid was incurred, and such interest is borne by such permanent establishment or fixed base, then such interest shall be deemed to arise in the State in which the permanent establishment or fixed base is situated.

7. Where, by reason of a special relationship between the payer and the beneficial owner or between both of them and some other person, the amount of the interest, having regard to the debt-claim for which it is paid, exceeds the amount which would have been agreed upon by the payer and the beneficial owner in the absence of such relationship, the provisions of this Article shall apply only to the last-mentioned amount. In such case, the excess part of the payments shall remain taxable according to the laws of each Contracting State, due regard being had to the other provisions of this Convention.

Article 12

ROYALTIES

1. Royalties arising in a Contracting State and paid to a resident of the other Contracting State may be taxed in that other State.

2. However, such royalties may also be taxed in the Contracting State in which they arise and according to the laws of that State, but if the beneficial owner of the royalties is a resident of the other Contracting State, the tax so charged shall not exceed 10 per cent of the gross amount of the royalties. The competent authorities of the Contracting States shall by mutual agreement settle the mode of application of this limitation.

3. The term „royalties” as used in this Article means payments of any kind received as a consideration for the use of, or the right to use, any copyright of literary, artistic or scientific work including cinematograph films or films or tapes used for radio or television broadcasting, any patent, trade mark, design or model, plan, secret formula or process, or for the use of, or the right to use, industrial, commercial, or scientific equipment, or for information concerning industrial, commercial or scientific experience.

4. The provisions of paragraphs 1 and 2 shall not apply if the beneficial owner of the royalties, being a resident of a Contracting State, carries on business in the other Contracting State in which the royalties arise, through a permanent establishment situated therein, or performs in that other State independent personal services from a fixed base situated therein, and the right or property in respect of which the royalties are paid is effectively connected with such permanent establishment or fixed base. In such case the provisions of Article 7 or Article 14, as the case may be, shall apply.

5. Royalties shall be deemed to arise in a Contracting State when the payer is a resident of that State. Where, however, the person paying the royalties, whether he is a resident of a Contracting State or not, has in a Contracting State a permanent establishment or a fixed base in connection with which the liability to pay the royalties was incurred, and such royalties are borne by such permanent establishment or fixed base, then such royalties shall be deemed to arise in the State in which the permanent establishment or fixed base is situated.

6. Where, by reason of a special relationship between the payer and the beneficial owner or between both of them and some other person, the amount of the royalties, having regard to the use, right or information for which they are paid, exceeds the amount which would have been agreed upon by the payer and the beneficial owner in the absence of such relationship, the provisions of this Article shall apply only to the last-mentioned amount. In such case, the excess part of the payments shall remain taxable according to the laws of each Contracting State, due regard being had to the other provisions of this Convention.

Article 13

CAPITAL GAINS

1. Gains derived by a resident of a Contracting State from the alienation of immovable property referred to in Article 6 and situated in the other Contracting State may be taxed in that other State.

2. Gains from the alienation of movable property forming part of the business property of a permanent establishment which an enterprise of a Contracting State has in the other Contracting State or of movable property pertaining to a fixed base available to a resident of a Contracting State in the other Contracting State for the purpose of performing independent personal services, including such gains from the alienation of such a permanent establishment (alone or with the whole enterprise) or of such fixed base, may be taxed in that other State.

3. Gains from the alienation of ships, aircraft or road vehicles operated in international traffic or movable property pertaining to the operation of such ships, aircraft or road vehicles, shall be taxable only in the Contracting State in which the place of effective management of the enterprise is situated.

4. Gains derived by a resident of a Contracting State from the alienation of shares deriving more than 50 per cent of their value directly or indirectly from immovable property situated in the other Contracting State may be taxed in that other State.

5. Gains from the alienation of any property other than that referred to in paragraphs 1, 2, 3 and 4 shall be taxable only in the Contracting State of which the alienator is a resident.

6. With respect to gains derived by the Danish, Norwegian and Swedish air transport consortium the Scandinavian Airlines System (SAS), the provisions of paragraph 3 shall apply only to such proportion of the gains as corresponds to the participation held in that consortium by the Danish partner of Scandinavian Airlines System.

Article 14

INDEPENDENT PERSONAL SERVICES

1. Income derived by a resident of a Contracting State in respect of professional services or other activities of an independent character shall be taxable only in that State, unless:

1) he has a fixed base regularly available to him in the other Contracting State for the purpose of performing his activities; in that case, only so much of the income as is attributable to that fixed base may be taxed in that other Contracting State; or

2) his stay in the other Contracting State is for a period or periods amounting to or exceeding in the aggregate 183 days in any twelve month period commencing or ending in the fiscal year concerned; in that case, only so much of the income as is derived from his activities performed in that other Contracting State may be taxed in that other State.

2. The term „professional services” includes especially independent scientific, literary, artistic, educational or teaching activities as well as the independent activities of physicians, lawyers, engineers, architects, dentists and accountants.

Article 15

DEPENDENT PERSONAL SERVICES

1. Subject to the provisions of Articles 16, 18 and 19, salaries, wages and other similar remuneration derived by a resident of a Contracting State in respect of an employment shall be taxable only in that State unless the employment is exercised in the other Contracting State. If the employment is so exercised, such remuneration as is derived therefrom may be taxed in that other State.

2. Notwithstanding the provisions of paragraph 1, remuneration derived by a resident of a Contracting State in respect of an employment exercised in the other Contracting State shall be taxable only in the first-mentioned State if:

1) the recipient is present in the other State for a period or periods not exceeding in the aggregate 183 days in any twelve month period commencing or ending in the fiscal year concerned, and

2) the remuneration is paid by, or on behalf of, an employer who is not a resident of the other State, and

3) the remuneration is not borne by a permanent establishment or a fixed base which the employer has in the other State.

3. Notwithstanding the preceding provisions of this Article, remuneration derived in respect of an employment exercised aboard a ship, aircraft or road vehicle operated in international traffic may be taxed in the Contracting State in which the place of effective management of the enterprise is situated.

Article 16

DIRECTORS’ FEES

Directors’ fees and other similar payments derived by a resident of a Contracting State in his capacity as a member of the board of directors or a similar organ of a company which is a resident of the other Contracting State may be taxed in that other State.

Article 17

ARTISTES AND SPORTSMEN

1. Notwithstanding the provisions of Articles 14 and 15, income derived by a resident of a Contracting State as an entertainer, such as a theatre, motion picture, radio or television artiste, or a musician, or as a sportsman, from his personal activities as such exercised in the other Contracting State, may be taxed in that other State.

2. Where income in respect of personal activities exercised by an entertainer or a sportsman in his capacity as such accrues not to the entertainer or sportsman himself but to another person, that income may, notwithstanding the provisions of Articles 7, 14 and 15, be taxed in the Contracting State in which the activities of the entertainer or sportsman are exercised.

3. The provisions of paragraphs 1 and 2 shall not apply to income derived from activities performed in a Contracting State by artistes or sportsmen where:

the visit to that State is wholly or mainly supported by public funds of one or both of the Contracting States or political subdivisions or local authorities thereof, or

the activities are exercised in a Contracting State within the framework of a cultural or sports exchange programme approved by both Contracting States.

In such cases the income shall be taxable only in the Contracting State in which the artiste or the sportsman is a resident.

Article 18

PENSIONS, SOCIAL SECURITY PAYMENTS AND SIMILAR PAYMENTS

1. Payments received by an individual, being a resident of a Contracting State, under the social security legislation of the other Contracting State, or under any other scheme out of funds created by that other State or a political subdivision or a local authority thereof, may be taxed in that other State.

2. Subject to the provisions of paragraph 1 of this Article and paragraph 2 of Article 19, pensions and other similar remuneration arising in a Contracting State and paid to a resident of the other Contracting State, whether in consideration of past employment or not, shall be taxable only in the other Contracting State. However, pensions and other similar remuneration may be taxed in the first-mentioned Contracting State where:

contributions paid by the beneficiary to the pension scheme were deducted from the beneficiary,s taxable income in the first-mentioned Contracting State under the law of that State; or

contributions paid by an employer were not taxable income for the beneficiary in the first-mentioned Contracting State under the law of that State.

3. Pensions and other similar remuneration shall be deemed to arise in a Contracting State if paid by a pension fund or other similar institution providing pension schemes in which individuals may participate in order to secure retirement benefits, where such pension fund or other similar institution is established, recognized for tax purposes and controlled in accordance with the laws of that State.

Article 19

GOVERNMENT SERVICE

1. 1) Salaries, wages and other similar remuneration, other than a pension, paid by a Contracting State or a political subdivision or a local authority thereof

to an individual in respect of services rendered to that State or subdivision or authority shall be taxable only in that State.

2) However, such salaries, wages and other similar remuneration shall be taxable only in the other Contracting State if the services are rendered in that State and the individual is a resident of that State who:

– is a national of that State; or

– did not become a resident of that State solely for the purpose of rendering the services.

2. 1) Any pension paid by, or out of funds created by, a Contracting State or a political subdivision or a local authority thereof to an individual in respect

of services rendered to that State or subdivision or authority shall be taxable only in that State.

2) However, such pension shall be taxable only in the other Contracting State

if the individual is a resident of, and a national of, that State.

3. The provisions of Articles 15, 16, 17 and 18 shall apply to salaries, wages and other similar remuneration, and to pensions, in respect of services rendered in connection with a business carried on by a Contracting State or a political subdivision or a local authority thereof.

Article 20

STUDENTS

Payments which a student or business apprentice who is or was immediately before visiting a Contracting State a resident of the other Contracting State and who is present in the first-mentioned State solely for the purpose of his education or training receives for the purpose of his maintenance, education or training shall not be taxed in that State, provided that such payments arise from sources outside that State.

OTHER INCOME

1. Items of income of a resident of a Contracting State, wherever arising, not dealt with in the foregoing Articles of this Convention shall be taxable only in that State.

2. The provisions of paragraph 1 shall not apply to income, other than income from immovable property as defined in paragraph 2 of Article 6, if the recipient of such income, being a resident of a Contracting State, carries on business in the other Contracting State through a permanent establishment situated therein, or performs in that other State independent personal services from a fixed base situated therein, and the right or property in respect of which the income is paid is effectively connected with such permanent establishment or fixed base. In such case the provisions of Article 7 or Article 14, as the case may be, shall apply.

Article 22

CAPITAL

1. Capital represented by immovable property referred to in Article 6, owned by a resident of a Contracting State and situated in the other Contracting State, may be taxed in that other State.

2. Capital represented by movable property forming part of the business property of a permanent establishment which an enterprise of a Contracting State has in the other Contracting State or by movable property pertaining to a fixed base available to a resident of a Contracting State in the other Contracting State for the purpose of performing independent personal services, may be taxed in that other State.

3. Capital represented by ships, aircraft and road vehicles operated in international traffic and by movable property pertaining to the operation of such ships, aircraft and road vehicles shall be taxable only in the Contracting State in which the place of effective management of the enterprise is situated.

4. With respect to capital owned by the Danish, Norwegian and Swedish air transport consortium the Scandinavian Airlines System (SAS), the provisions of paragraph 3 shall apply only to such proportion of the capital as corresponds to the participation held in that consortium by the Danish partner of Scandinavian Airlines System.

5. All other elements of capital of a resident of a Contracting State shall be taxable only in that State.

Article 23

ELIMINATION OF DOUBLE TAXATION

1. In Serbia, double taxation shall be eliminated as follows:

1) Where a resident of Serbia derives income or owns capital which, in accordance with the provisions of this Convention, may be taxed in Denmark, Serbia shall allow:

– as a deduction from the tax on the income of that resident, an amount

equal to the income tax paid in Denmark;

– as a deduction from the tax on the capital of that resident, an amount

equal to the capital tax paid in Denmark.

Such deduction in either case shall not, however, exceed that part of the income tax or capital tax, as computed before the deduction is given, which is attributable, as the case may be, to the income or the capital which may be taxed in Denmark.

2) Where in accordance with any provision of the Convention income derived or capital owned by a resident of Serbia is exempt from tax in Serbia, Serbia may nevertheless, in calculating the amount of tax on the remaining income or capital of such resident, take into account the exempted income or capital.

2. In Denmark, double taxation shall be eliminated as follows:

1) Subject to the provisions of sub-paragraph 3), where a resident of Denmark derives income or owns capital which, in accordance with the provisions of this Convention, may be taxed in Serbia, Denmark shall allow:

as a deduction from the tax on the income of that resident, an amount equal to the income tax paid in Serbia;

– as a deduction from the tax on the capital of that resident, an amount

equal to the capital tax paid in Serbia.

2) Such deduction in either case shall not, however, exceed that part of the income tax or capital tax, as computed before the deduction is given, which is attributable, as the case may be, to the income or the capital which may be taxed in Serbia.

3) Where a resident of Denmark derives income or owns capital which in accordance with the provisions of this Convention shall be taxable only in Serbia, Denmark may include this income or capital in the tax base, but shall allow as a deduction from the income tax or capital tax that part of the income tax or capital tax which is attributable to the income derived from Serbia or the capital owned in Serbia.

Article 24

NON-DISCRIMINATION

1. Nationals of a Contracting State shall not be subjected in the other Contracting State to any taxation or any requirement connected therewith, which is other or more burdensome than the taxation and connected requirements to which nationals of that other State in the same circumstances, in particular with respect to residence, are or may be subjected. This provision shall, notwithstanding the provisions of Article 1, also apply to persons who are not residents of one or both of the Contracting States.

2. The taxation on a permanent establishment which an enterprise of a Contracting State has in the other Contracting State shall not be less favourably levied in that other State than the taxation levied on enterprises of that other State carrying on the same activities. This provision shall not be construed as obliging a Contracting State to grant to residents of the other Contracting State any personal allowances, reliefs and reductions for taxation purposes on account of civil status or family responsibilities which it grants to its own residents.

3. Except where the provisions of paragraph 1 of Article 9, paragraph 7 of Article 11, or paragraph 6 of Article 12, apply, interest, royalties and other disbursements paid by an enterprise of a Contracting State to a resident of the other Contracting State shall, for the purpose of determining the taxable profits of such enterprise, be deductible under the same conditions as if they had been paid to a resident of the first-mentioned State. Similarly, any debts of an enterprise of a Contracting State to a resident of the other Contracting State shall, for the purpose of determining the taxable capital of such enterprise, be deductible under the same conditions as if they had been contracted to a resident of the first-mentioned State.

4. Enterprises of a Contracting State, the capital of which is wholly or partly owned or controlled, directly or indirectly, by one or more residents of the other Contracting State, shall not be subjected in the first-mentioned State to any taxation or any requirement connected therewith which is other or more burdensome than the taxation and connected requirements to which other similar enterprises of the first-mentioned State are or may be subjected.

5. The provisions of this Article shall apply to the taxes referred to in Article 2.

Article 25

MUTUAL AGREEMENT PROCEDURE

1. Where a person considers that the actions of one or both of the Contracting States result or will result for him in taxation not in accordance with the provisions of this Convention, he may, irrespective of the remedies provided by the domestic law of those States, present his case to the competent authority of the Contracting State of which he is a resident or, if his case comes under paragraph 1 of Article 24, to that of the Contracting State of which he is a national.The case must be presented within three years from the first notification of the action resulting in taxation not in accordance with the provisions of the Convention.

2. The competent authority shall endeavour, if the objection appears to it to be justified and if it is not itself able to arrive at a satisfactory solution, to resolve the case by mutual agreement with the competent authority of the other Contracting State, with a view to the avoidance of taxation which is not in accordance with this Convention. Any agreement reached shall be implemented notwithstanding any time limits in the domestic law of the Contracting States.

3. The competent authorities of the Contracting States shall endeavour to resolve by mutual agreement any difficulties or doubts arising as to the interpretation or application of the Convention. They may also consult together for the elimination of double taxation in cases not provided for in the Convention.

4. The competent authorities of the Contracting States may communicate with each other directly, including through a joint commission consisting of themselves or their representatives, for the purpose of reaching an agreement in the sense of the preceding paragraphs.

Article 26

EXCHANGE OF INFORMATION

1. The competent authorities of the Contracting States shall exchange such information as is forseeably relevant for carrying out the provisions of this Convention or to the administration or enforcement of the domestic laws concerning taxes of every kind and description imposed on behalf of the Contracting States, or of their political subdivisions or local authorities, insofar as the taxation thereunder is not contrary to the Convention. The exchange of information is not restricted by Articles 1 and 2.

2. Any information received by a Contracting State shall be treated as secret in the same manner as information obtained under the domestic laws of that State and shall be disclosed only to persons or authorities (including courts and administrative bodies) concerned with the assessment or collection of, the enforcement or prosecution in respect of, the determination of appeals in relation to the taxes referred to in paragraph 1, or the oversight of the above. Such persons or authorities shall use the information only for such purposes. They may disclose the information in public court proceedings or in judicial decisions.

3. In no case shall the provisions of paragraphs 1 and 2 be construed so as to impose on a Contracting State the obligation:

1) to carry out administrative measures at variance with the laws and administrative practice of that or of the other Contracting State;

2) to supply information which is not obtainable under the laws or in the normal course of the administration of that or of the other Contracting State;

3) to supply information which would disclose any trade, business, industrial, commercial or professional secret or trade process, or information the disclosure of which would be contrary to public policy (ordre public).

4. If information is requested by a Contracting State in accordance with this Article, the other Contracting State shall use its information gathering measures to obtain the requested information, even though that other State may not need such information for its own tax purposes. The obligation contained in the preceding sentence is subject to the limitations of paragraph 3 but in no case shall such limitations be construed to permit a Contracting State to decline to supply information solely because it has no domestic interest in such information.

5. In no case shall the provisions of paragraph 3 be construed to permit a Contracting State to decline to supply information solely because the information is held by a bank, other financial institution, nominee or person acting in an agency or a fiduciary capacity or because it relates to ownership interests in a person.

Article 27

MEMBERS OF DIPLOMATIC MISSIONS

AND CONSULAR POSTS

Nothing in this Convention shall affect the fiscal privileges of members of diplomatic missions or consular posts under the general rules of international law or under the provisions of special agreements.

Article 28

ENTRY INTO FORCE

1. Each of the Contracting States shall notify in writing to other of the completion of the procedure required by its law for the entry into force of this Convention.

2. This Convention shall enter into force on the date of the later of these notifications and shall thereupon have effect for taxable years beginning on or after the first day of January in the year next following the year of the entry into force of the Convention.

3. The Convention between the Socialist Federal Republic of Yugoslavia and the Kingdom of Denmark for the Avoidance of Double Taxation with Respect to Taxes on Income and on Capital signed at Belgrade on 19 March 1981, shall terminate in relations between Serbia and Denmark upon the entry into force of this Convention, and its provisions shall cease to have effect on the date on which this Convention becomes effective.

Article 29

TERMINATION

This Convention shall remain in force until terminated by a Contracting State. Either Contracting State may terminate the Convention, through diplomatic channels, by giving written notice of termination at least six months before the end of any calendar year after the expiry of five years from the date on which the Convention enters into force. In such case, the Convention shall cease to have effect for taxable years beginning on or after the first day of January in the calendar year next following the year in which the notice of termination has been given.

IN WITNESS WHEREOF the undersigned, duly authorized thereto by their respective Governments, have signed this Convention.

DONE in two originals at Copenhagen this 15 day of May 2009, in the English language, both originals being equally authentic.

FOR THE GOVERNMENT FOR THE GOVERNMENT

OF THE REPUBLIC OF SERBIA OF THE KINGDOM OF DENMARK

VUK JEREMIC PER STIG MØLER

U G O V O R

IZMEĐU

VLADE REPUBLIKE SRBIJE

I

VLADE KRALjEVINE DANSKE

O IZBEGAVANjU DVOSTRUKOG OPOREZIVANjA U ODNOSU NA POREZE NA DOHODAK I NA IMOVINU

VLADA REPUBLIKE SRBIJE

I

VLADA KRALjEVINE DANSKE

u želji da zaključe Ugovor o izbegavanju dvostrukog oporezivanja u odnosu na poreze na dohodak i na imovinu,

sporazumele su se o sledećem:

Član 1.

LICA NA KOJA SE PRIMENjUJE UGOVOR

Ovaj ugovor primenjuje se na lica koja su rezidenti jedne ili obe države ugovornice.

Član 2.

POREZI NA KOJE SE PRIMENjUJE UGOVOR

1. Ovaj ugovor primenjuje se na poreze na dohodak i na imovinu koje zavodi država ugovornica ili njene političke jedinice ili jedinice lokalne samouprave, nezavisno od načina naplate.

2. Porezima na dohodak i na imovinu smatraju se svi porezi koji se zavode na ukupan dohodak, na ukupnu imovinu ili na delove dohotka ili imovine, uključujući poreze na dobitak od otuđenja pokretne ili nepokretne imovine, poreze na ukupne iznose zarada koje isplaćuju preduzeća, kao i poreze na prirast imovine.

3. Porezi na koje se primenjuje ovaj ugovor su:

u Srbiji:

1) porez na dobit preduzeća;

2) porez na dohodak građana;

3) porez na imovinu;

(u daljem u tekstu: „srpski porez”);

u Danskoj:

državni porez na dohodak;

opštinski porez na dohodak;

porez na razrezanu vrednost nepokretne imovine;

(u daljem tekstu: „danski porez”).

4. Ugovor se primenjuje i na iste ili bitno slične poreze koji se posle datuma potpisivanja ovog ugovora zavedu pored ili umesto postojećih poreza. Nadležni organi država ugovornica obaveštavaju jedni druge o značajnim promenama izvršenim u njihovim poreskim zakonima.

Član 3.

OPŠTE DEFINICIJE

1. Za potrebe ovog ugovora:

1) izrazi „država ugovornica” i „druga država ugovornica” označavaju Srbiju ili Dansku, zavisno od smisla;

2) izraz „Srbija” označava Republiku Srbiju, a upotrebljen u geografskom smislu označava teritoriju Republike Srbije;

3) izraz „Danska” označava Kraljevinu Dansku uključujući svako područje izvan teritorijalnog mora Danske koje je u skladu sa međunarodnim pravom bilo, ili ubuduće, po danskim zakonima, može biti označeno kao područje unutar kojeg Danska može ostvarivati suverena prava u odnosu na istraživanje i korišćenje prirodnih bogatstava morskog dna ili njegovog podzemlja i vodenih površina iznad njega, kao i u odnosu na ostale delatnosti za istraživanje i ekonomsko korišćenje područja; izraz ne obuhvata Farska Ostrva i Grenland;

4) izraz „lice” obuhvata fizičko lice, kompaniju i društvo lica;

5) izraz „kompanija” označava akcionarsko društvo ili lice koje se smatra akcionarskim društvom za poreske svrhe;

6) izrazi „preduzeće države ugovornice” i „preduzeće druge države ugovornice” označavaju preduzeće kojim upravlja rezident države ugovornice, odnosno preduzeće kojim upravlja rezident druge države ugovornice;

7) izraz „međunarodni saobraćaj” označava saobraćaj pomorskim brodom, vazduhoplovom ili drumskim vozilom koji obavlja preduzeće čije se sedište stvarne uprave nalazi u državi ugovornici, osim ako se saobraćaj obavlja pomorskim brodom, vazduhoplovom ili drumskim vozilom isključivo između mesta u drugoj državi ugovornici;

8) izraz „nadležan organ” označava:

u Srbiji, Ministarstvo finansija ili njegovog ovlašćenog predstavnika;

u Danskoj, ministra za oporezivanje ili njegovog ovlašćenog predstavnika.

9) izraz „državljanin” označava :

– fizičko lice koje ima državljanstvo države ugovornice;

– pravno lice, ortačko društvo ili udruženje koje takav status ima na osnovu zakonodavstva važećeg u državi ugovornici.

2. Kada država ugovornica primenjuje Ugovor, svaki izraz koji u njemu nije definisan ima značenje, osim ako kontekst ne zahteva drugačije, koje ima u vreme primene Ugovora, prema zakonu te države o porezima na koje se Ugovor primenjuje i značenje prema važećim poreskim zakonima koje primenjuje ta država ima prednost u odnosu na značenje koje tom izrazu daju drugi zakoni te države.

Član 4.

REZIDENT

1. Izraz „rezident države ugovornice”, za potrebe ovog ugovora, označava lice koje, prema zakonima te države, podleže oporezivanju u toj državi po osnovu svog prebivališta, boravišta, sedišta uprave ili drugog merila slične prirode, i uključuje tu državu, njenu političku jedinicu ili jedinicu lokalne samouprave. Ovaj izraz ne obuhvata lice koje u toj državi podleže oporezivanju samo za dohodak iz izvora u toj državi ili samo za imovinu koja se u njoj nalazi.

2. Ako je, prema odredbama stava 1. ovog člana, fizičko lice rezident obe države ugovornice, njegov se status određuje na sledeći način:

1) smatra se da je rezident samo države u kojoj ima stalno mesto stanovanja; ako ima stalno mesto stanovanja u obe države, smatra se da je rezident samo države sa kojom su njegove lične i ekonomske veze tešnje (središte životnih interesa);

2) ako ne može da se odredi u kojoj državi ima središte životnih interesa ili ako ni u jednoj državi nema stalno mesto stanovanja, smatra se da je rezident samo države u kojoj ima uobičajeno mesto stanovanja;

3) ako ima uobičajeno mesto stanovanja u obe države ili ga nema ni u jednoj od njih, smatra se da je rezident samo države čiji je državljanin;

4) ako je državljanin obe države ili nijedne od njih, nadležni organi država ugovornica rešiće pitanje zajedničkim dogovorom.

3. Ako je, prema odredbama stava 1. ovog člana lice, osim fizičkog, rezident obe države ugovornice, smatra se da je rezident samo države u kojoj se nalazi njegovo sedište stvarne uprave.

Član 5.

STALNA POSLOVNA JEDINICA

1. Izraz „stalna poslovna jedinica”, za potrebe ovog ugovora, označava stalno mesto preko koga preduzeće potpuno ili delimično obavlja poslovanje.

2. Pod izrazom „stalna poslovna jedinica” podrazumeva se naročito:

1) sedište uprave;

2) ogranak;

3) poslovnica;

4) fabrika;

5) radionica, i

6) rudnik, izvor nafte ili gasa, kamenolom ili drugo mesto iskorišćavanja prirodnih bogatstava.

3. Gradilište ili građevinski ili montažni radovi čine stalnu poslovnu jedinicu samo ako traju duže od dvanaest meseci.

4. Postrojenje, oprema za bušenje ili pomorski brod za istraživanje prirodnih bogatstava čine stalnu poslovnu jedinicu samo ako se koriste, ili se delatnosti obavljaju, duže od 12 meseci. Delatnosti koje obavlja preduzeće povezano sa drugim preduzećem smatra se kao da ih obavlja preduzeće sa kojim je povezano, ako su ove delatnosti:

– u osnovi iste kao one koje obavlja poslednje navedeno preduzeće, i

– u vezi sa istim radovima ili poslovanjem,

osim u meri u kojoj se te delatnosti obavljaju istovremeno. Za potrebe ovog stava, smatra se da su preduzeća povezana kada ista lica učestvuju neposredno ili posredno u upravljanju, kontroli ili imovini preduzeća.

5. Izuzetno od prethodnih odredaba ovog člana, pod izrazom „stalna poslovna jedinica” ne podrazumeva se:

1) korišćenje objekata i opreme isključivo u svrhe uskladištenja, izlaganja ili isporuke dobara ili robe koja pripada preduzeću;

2) održavanje zalihe dobara ili robe koja pripada preduzeću isključivo u svrhu uskladištenja, izlaganja ili isporuke;

3) održavanje zalihe dobara ili robe koja pripada preduzeću isključivo sa svrhom da je drugo preduzeće preradi;

4) održavanje stalnog mesta poslovanja isključivo u svrhu kupovine dobara ili robe ili pribavljanja obaveštenja za preduzeće;

5) održavanje stalnog mesta poslovanja isključivo u svrhu obavljanja, za preduzeće, svake druge delatnosti koja ima pripremni ili pomoćni karakter;

6) održavanje stalnog mesta poslovanja isključivo u svrhu delatnosti navedenih u tač. 1) do 5) u bilo kojoj kombinaciji, pod uslovom da je ukupna delatnost stalnog mesta poslovanja koja nastaje iz ove kombinacije pripremnog ili pomoćnog karaktera.

6. Izuzetno od odredaba st. 1. i 2. ovog člana, kada lice – osim zastupnika sa samostalnim statusom na koga se primenjuje stav 7. ovog člana – radi u ime preduzeća i ima i uobičajeno koristi u državi ugovornici ovlašćenje da zaključuje ugovore u ime preduzeća, smatra se da to preduzeće ima stalnu poslovnu jedinicu u toj državi u odnosu na delatnosti koje to lice obavlja za preduzeće, osim ako su delatnosti tog lica ograničene na delatnosti navedene u stavu 5. ovog člana koje, ako bi se obavljale preko stalnog mesta poslovanja, ne bi ovo stalno mesto poslovanja činile stalnom poslovnom jedinicom prema odredbama tog stava.

7. Ne smatra se da preduzeće ima stalnu poslovnu jedinicu u državi ugovornici samo zato što u toj državi obavlja svoje poslove preko posrednika, generalnog komisionog zastupnika ili drugog predstavnika sa samostalnim statusom ako ta lica deluju u okviru svoje redovne poslovne delatnosti.

8. Činjenica da kompanija koja je rezident države ugovornice kontroliše ili je pod kontrolom kompanije koja je rezident druge države ugovornice ili koja obavlja poslovanje u toj drugoj državi (preko stalne jedinice ili na drugi način), sama po sebi nije dovoljna da se jedna kompanija smatra stalnom poslovnom jedinicom druge kompanije.

Član 6.

DOHODAK OD NEPOKRETNE IMOVINE

1. Dohodak koji rezident države ugovornice ostvari od nepokretne imovine (uključujući dohodak od poljoprivrede ili šumarstva) koja se nalazi u drugoj državi ugovornici može se oporezivati u toj drugoj državi.

2. Izraz „nepokretna imovina” ima značenje prema zakonu države ugovornice u kojoj se odnosna nepokretna imovina nalazi. Ovaj izraz u svakom slučaju obuhvata imovinu koja pripada nepokretnoj imovini, stočni fond i opremu koja se koristi u poljoprivredi i šumarstvu, prava na koja se primenjuju odredbe opšteg zakona o zemljišnoj svojini, plodouživanje nepokretne imovine i prava na promenljiva ili stalna plaćanja kao naknade za iskorišćavanje ili za pravo na iskorišćavanje mineralnih nalazišta, izvora i drugih prirodnih bogatstava; pomorski brodovi, vazduhoplovi i drumska vozila ne smatraju se nepokretnom imovinom.

3. Odredbe stava 1. ovog člana primenjuju se na dohodak koji se ostvari neposrednim korišćenjem, iznajmljivanjem ili drugim načinom korišćenja nepokretne imovine.

4. Odredbe st. 1. i 3. ovog člana primenjuju se i na dohodak od nepokretne imovine preduzeća i na dohodak od nepokretne imovine koja se koristi za obavljanje samostalnih ličnih delatnosti.

Član 7.

DOBIT OD POSLOVANjA

1. Dobit preduzeća države ugovornice oporezuje se samo u toj državi, osim ako preduzeće obavlja poslovanje u drugoj državi ugovornici preko stalne poslovne jedinice koja se u njoj nalazi. Ako preduzeće obavlja poslovanje u drugoj državi ugovornici preko stalne poslovne jedinice, dobit preduzeća može se oporezivati u toj drugoj državi, ali samo do iznosa koji se pripisuje toj stalnoj poslovnoj jedinici.

2. Zavisno od odredbe stava 3. ovog člana, kada preduzeće države ugovornice obavlja poslovanje u drugoj državi ugovornici preko stalne poslovne jedinice koja se u njoj nalazi, u svakoj državi ugovornici se toj stalnoj poslovnoj jedinici pripisuje dobit koju bi mogla da ostvari da je bila odvojeno i posebno preduzeće koje se bavi istim ili sličnim delatnostima, pod istim ili sličnim uslovima i da je poslovala potpuno samostalno sa preduzećem čija je stalna poslovna jedinica.

3. Pri određivanju dobiti stalne poslovne jedinice, kao odbici priznaju se troškovi koji su učinjeni za potrebe stalne poslovne jedinice, uključujući troškove upravljanja i opšte administrativne troškove, bilo u državi u kojoj se nalazi stalna poslovna jedinica ili na drugom mestu.

4. Ako je uobičajeno da se u državi ugovornici dobit koja se pripisuje stalnoj poslovnoj jedinici određuje na osnovu raspodele ukupne dobiti preduzeća na njegove posebne delove, rešenje iz stava 2. ovog člana ne sprečava tu državu ugovornicu da takvom uobičajenom raspodelom odredi dobit koja se oporezuje; usvojeni metod raspodele treba da bude takav da rezultat bude u skladu s načelima koja su sadržana u ovom članu.

5. Stalnoj poslovnoj jedinici ne pripisuje se dobit ako ta stalna poslovna jedinica samo kupuje dobra ili robu za preduzeće.

6. Za potrebe prethodnih stavova, dobit koja se pripisuje stalnoj poslovnoj jedinici određuje se istom metodom iz godine u godinu, osim ako postoji opravdan i dovoljan razlog da se postupi drukčije.

7. Kada dobit obuhvata delove dohotka koji su regulisani posebnim članovima ovog ugovora, odredbe ovog člana ne utiču na odredbe tih članova.

Član 8.

MEĐUNARODNI SAOBRAĆAJ

1. Dobit od obavljanja međunarodnog saobraćaja pomorskim brodom, vazduhoplovom ili drumskim vozilom oporezuje se samo u državi ugovornici u kojoj se nalazi sedište stvarne uprave preduzeća.

2. Ako se sedište stvarne uprave preduzeća koje se bavi pomorskim saobraćajem nalazi na pomorskom brodu, smatra se da se nalazi u državi ugovornici u kojoj se nalazi matična luka pomorskog broda ili, ako nema matične luke, u državi ugovornici čiji je rezident korisnik pomorskog broda.

3. Dobit preduzeća države ugovornice, od korišćenja, održavanja ili davanja u zakup kontejnera (uključujući prikolice, šlepove i odgovarajuću opremu za prevoz kontejnera) koje to preduzeće koristi za prevoz dobara ili robe u međunarodnom saobraćaju, oporezuje se samo u državi ugovornici u kojoj se nalazi mesto stvarne uprave tog preduzeća kada je takvo korišćenje, održavanje ili davanje u zakup dopunsko ili je povremeno povezano sa obavljanjem međunarodnog saobraćaja pomorskim brodom, vazduhoplovom ili drumskim vozilom. U ostalim slučajevima, takva dobit se tretira u skladu sa odredbama člana 7. ovog ugovora.

4. Odredbe st. 1. i 3. ovog člana primenjuju se i na dobit od učešća u pulu, zajedničkom poslovanju ili međunarodnoj poslovnoj agenciji.

5. U odnosu na dobit koju ostvari Danski, Norveški i Švedski avio-transportni konzorcijum Skandinavski Aerotransportni Sistem (SAS) odredbe st. 1, 2. i 3. ovog člana primenjuju se samo na onaj deo dobiti koji odgovara učešću koji u tom konzorcijumu poseduje danski partner u Skandinavskom Aerotransportnom Sistemu.

Član 9.

POVEZANA PREDUZEĆA

1. Ako

1) preduzeće države ugovornice učestvuje neposredno ili posredno u upravljanju, kontroli ili imovini preduzeća druge države ugovornice, ili

2) ista lica učestvuju neposredno ili posredno u upravljanju, kontroli ili imovini preduzeća države ugovornice i preduzeća druge države ugovornice

i ako su i u jednom i u drugom slučaju, između ta dva preduzeća, u njihovim trgovinskim ili finansijskim odnosima, dogovoreni ili nametnuti uslovi koji se razlikuju od uslova koji bi bili dogovoreni između nezavisnih preduzeća, dobit koju bi, da nema tih uslova, ostvarilo jedno od preduzeća, ali je zbog tih uslova nije ostvarilo, može se uključiti u dobit tog preduzeća i shodno tome oporezovati.

2. Ako država ugovornica uključuje u dobit preduzeća te države dobit za koju je preduzeće druge države ugovornice oporezovano u toj drugoj državi, i shodno tome je oporezuje, i ako je tako uključena dobit ona dobit koju bi preduzeće prvopomenute države ostvarilo da su uslovi dogovoreni između ta dva preduzeća bili oni uslovi koje bi dogovorila nezavisna preduzeća, ta druga država vrši odgovarajuću korekciju iznosa poreza koji je u njoj utvrđen na tu dobit. Prilikom vršenja te korekcije, vodiće se računa o ostalim odredbama ovog ugovora i, ako je to potrebno, nadležni organi država ugovornica međusobno će se konsultovati.

Član 10.

DIVIDENDE

1. Dividende koje isplaćuje kompanija rezident države ugovornice rezidentu druge države ugovornice mogu se oporezivati u toj drugoj državi.

2. Dividende se mogu oporezivati i u državi ugovornici čiji je rezident kompanija koja isplaćuje dividende, u skladu sa zakonima te države, ali ako je stvarni vlasnik dividendi rezident druge države ugovornice, razrezan porez ne može biti veći od:

1) 5 odsto bruto iznosa dividendi ako je stvarni vlasnik kompanija (izuzimajući partnerstvo) koja neposredno ima najmanje 25 odsto kapitala kompanije koja isplaćuje dividende;

2) 15 odsto bruto iznosa dividendi u svim drugim slučajevima.

Nadležni organi država ugovornica dogovaraju se o načinu primene ovih ograničenja.

Ovaj stav ne utiče na oporezivanje dobiti kompanije iz koje se dividende isplaćuju.

3. Izraz „dividende”, u ovom članu, označava dohodak od akcija ili drugih prava učešća u dobiti koja nisu potraživanja duga, kao i dohodak od drugih prava kompanije koji je poreski izjednačen sa dohotkom od akcija u zakonima države čiji je rezident kompanija koja vrši raspodelu.

4. Odredbe st. 1. i 2. ovog člana ne primenjuju se ako stvarni vlasnik dividendi, rezident države ugovornice, obavlja poslovanje u drugoj državi ugovornici čiji je rezident kompanija koja isplaćuje dividende preko stalne poslovne jedinice koja se nalazi u toj državi ili obavlja u toj drugoj državi samostalne lične delatnosti iz stalne baze koja se nalazi u toj državi, a akcije na osnovu kojih se dividende isplaćuju stvarno pripadaju stalnoj poslovnoj jedinici ili stalnoj bazi. U tom slučaju primenjuju se, prema potrebi, odredbe člana 7. ili člana 14. ovog ugovora.

5. Ako kompanija koja je rezident države ugovornice ostvaruje dobit ili dohodak iz druge države ugovornice, ta druga država ne može da zavede porez na dividende koje isplaćuje kompanija, osim ako su te dividende isplaćene rezidentu te druge države ili ako akcije na osnovu kojih se dividende isplaćuju stvarno pripadaju stalnoj poslovnoj jedinici ili stalnoj bazi koja se nalazi u toj drugoj državi, niti da neraspodeljenu dobit kompanije oporezuje porezom na neraspodeljenu dobit kompanije, čak i ako se isplaćene dividende ili neraspodeljena dobit u potpunosti ili delimično sastoje od dobiti ili dohotka koji su nastali u toj drugoj državi.

Član 11.

KAMATA

1. Kamata koja nastaje u državi ugovornici a isplaćuje se rezidentu druge države ugovornice, može se oporezivati u toj drugoj državi.

2. Kamata se može oporezivati i u državi ugovornici u kojoj nastaje, u skladu sa zakonima te države, ali ako je stvarni vlasnik kamate rezident druge države ugovornice, razrezan porez ne može biti veći od 10 odsto bruto iznosa kamate. Nadležni organi država ugovornica dogovaraju se o načinu primene ovog ograničenja.

3. Izuzetno od odredaba stava 2. ovog člana, kamata koja nastaje u državi ugovornici a isplaćuje se rezidentu druge države ugovornice oporezuje se samo u toj drugoj državi ako je primalac stvarni vlasnik kamate i ako kamatu ostvari:

vlada druge države ugovornice ili njene političke jedinice ili jedinice lokalne samouprave;

centralna ili narodna banka druge države ugovornice;

bilo koja nacionalna agencija ili bilo koja druga agencija (uključujući finansijsku instituciju) koju u potpunosti poseduje ili kontroliše vlada druge države ugovornice ili njene političke jedinice ili jedinice lokalne samouprave.

4. Izraz „kamata”, u ovom članu, označava dohodak od potraživanja duga svake vrste, nezavisno od toga da li su obezbeđena zalogom i da li se na osnovu njih stiče pravo na učešće u dobiti dužnika, a naročito dohodak od državnih hartija od vrednosti i dohodak od obveznica ili obveznica zajma, uključujući premije i nagrade na takve hartije od vrednosti ili obveznice. Kaznena kamata ne smatra se kamatom za svrhe ovog člana.

5. Odredbe st. 1. i 2. ovog člana ne primenjuju se ako stvarni vlasnik kamate, rezident države ugovornice, obavlja poslovanje u drugoj državi ugovornici u kojoj kamata nastaje, preko stalne poslovne jedinice koja se nalazi u toj državi ili ako obavlja u toj drugoj državi samostalne lične delatnosti iz stalne baze koja se nalazi u toj državi, a potraživanje duga na koje se plaća kamata je stvarno povezano s tom stalnom poslovnom jedinicom ili stalnom bazom. U tom slučaju se primenjuju, prema potrebi, odredbe člana 7. ili člana 14. ovog ugovora.

6. Smatra se da kamata nastaje u državi ugovornici kada je isplatilac kamate rezident te države. Kada lice koje plaća kamatu, bez obzira na to da li je rezident države ugovornice, ima u toj državi ugovornici stalnu poslovnu jedinicu ili stalnu bazu u vezi sa kojom je povezan dug na koji se plaća kamata, a tu kamatu snosi ta stalna poslovna jedinica ili stalna baza, smatra se da kamata nastaje u državi u kojoj se nalazi stalna poslovna jedinica ili stalna baza.

7. Ako iznos kamate, zbog posebnog odnosa između platioca kamate i stvarnog vlasnika ili između njih i trećeg lica, imajući u vidu potraživanje duga za koje se ona plaća, prelazi iznos koji bi bio ugovoren između platioca kamate i stvarnog vlasnika, odredbe ovog člana primenjuju se samo na iznos koji bi bio ugovoren da takvog odnosa nema. U tom slučaju višak plaćenog iznosa oporezuje se saglasno zakonima svake države ugovornice, imajući u vidu ostale odredbe ovog ugovora.

Član 12.

AUTORSKE NAKNADE

1. Autorske naknade koje nastaju u državi ugovornici a isplaćuju se rezidentu druge države ugovornice, mogu se oporezivati u toj drugoj državi.

2. Autorske naknade mogu se oporezivati i u državi ugovornici u kojoj nastaju, u skladu sa zakonima te države, ali ako je stvarni vlasnik autorskih naknada rezident druge države ugovornice, razrezan porez ne može biti veći od 10 odsto bruto iznosa autorskih naknada. Nadležni organi država ugovornica dogovaraju se o načinu primene ovog ograničenja.

3. Izraz „autorske naknade”, u ovom članu, označava plaćanja bilo koje vrste koja su primljena kao naknada za korišćenje ili za pravo korišćenja autorskog prava na književno, umetničko ili naučno delo, uključujući bioskopske filmove i filmove ili trake za televiziju ili radio, kao i za korišćenje ili za pravo korišćenja patenta, zaštitnog znaka, nacrta ili modela, plana, tajne formule ili postupka ili za korišćenje ili za pravo korišćenja industrijske, komercijalne ili naučne opreme ili za obaveštenja koja se odnose na industrijska, komercijalna ili naučna iskustva.

4. Odredbe st. 1. i 2. ovog člana ne primenjuju se ako stvarni vlasnik autorskih naknada, rezident države ugovornice, obavlja poslovanje u drugoj državi ugovornici u kojoj autorske naknade nastaju, preko stalne poslovne jedinice koja se nalazi u toj drugoj državi ugovornici ili u toj drugoj državi obavlja samostalne lične delatnosti iz stalne baze koja se nalazi u toj drugoj državi, a pravo ili imovina na osnovu kojih se autorske naknade plaćaju stvarno pripadaju toj stalnoj poslovnoj jedinici ili stalnoj bazi. U tom slučaju primenjuju se, prema potrebi, odredbe člana 7. ili člana 14. ovog ugovora.

5. Smatra se da autorske naknade nastaju u državi ugovornici kada je isplatilac rezident te države. Kada lice koje plaća autorske naknade, bez obzira na to da li je rezident države ugovornice, ima u državi ugovornici stalnu poslovnu jedinicu ili stalnu bazu u vezi sa kojom je nastala obaveza plaćanja autorskih naknada, a te autorske naknade padaju na teret te stalne poslovne jedinice ili stalne baze, smatra se da autorske naknade nastaju u državi u kojoj se nalazi stalna poslovna jedinica ili stalna baza.

6. Ako iznos autorskih naknada, zbog posebnog odnosa između platioca i stvarnog vlasnika ili između njih i trećeg lica, imajući u vidu korišćenje, pravo ili informaciju za koje se one plaćaju, prelazi iznos koji bi bio ugovoren između platioca i stvarnog vlasnika da takvog odnosa nema, odredbe ovog člana primenjuju se samo na iznos koji bi tada bio ugovoren. U tom slučaju višak plaćenog iznosa oporezuje se saglasno zakonima svake države ugovornice, imajući u vidu ostale odredbe ovog ugovora.

Član 13.

KAPITALNI DOBITAK

1. Dobitak koji ostvari rezident države ugovornice od otuđenja nepokretne imovine navedene u članu 6. ovog ugovora, a koja se nalazi u drugoj državi ugovornici, može se oporezivati u toj drugoj državi.

2. Dobitak od otuđenja pokretne imovine koja čini deo imovine namenjene za poslovanje stalne poslovne jedinice koju preduzeće države ugovornice ima u drugoj državi ugovornici ili od pokretne imovine koja pripada stalnoj bazi koju koristi rezident države ugovornice u drugoj državi ugovornici za obavljanje samostalnih ličnih delatnosti, uključujući i prihode od otuđenja te stalne poslovne jedinice (same ili zajedno s celim preduzećem) ili stalne baze, može se oporezivati u toj drugoj državi.

3. Dobitak od otuđenja pomorskih brodova, vazduhoplova ili drumskih vozila koji se koriste u međunarodnom saobraćaju ili od pokretne imovine koja služi za korišćenje tih pomorskih brodova, vazduhoplova ili drumskih vozila oporezuje se samo u državi ugovornici u kojoj se nalazi sedište stvarne uprave preduzeća.

4. Dobitak koji ostvari rezident države ugovornice od otuđenja akcija koje više od 50 odsto svoje vrednosti ostvaruju neposredno ili posredno od nepokretne imovine koja se nalazi u drugoj državi ugovornici, može se oporezivati u toj drugoj državi.

5. Dobitak od otuđenja imovine, osim imovine navedene u st. 1, 2, 3. i 4. ovog člana, oporezuje se samo u državi ugovornici čiji je rezident lice koje je otuđilo imovinu.

6. U odnosu na dobitak koju ostvari Danski, Norveški i Švedski avio-transportni konzorcijum Skandinavski Aerotransportni Sistem (SAS) odredbe stava 3. ovog člana primenjuju se samo na onaj deo dobitka koji odgovara učešću koji u tom konzorcijumu poseduje danski partner u Skandinavskom Aerotransportnom Sistemu.

Član 14.

SAMOSTALNE LIČNE DELATNOSTI

1. Dohodak koji ostvari rezident države ugovornice od profesionalnih delatnosti ili od drugih samostalnih delatnosti oporezuje se samo u toj državi, osim:

1) ako za obavljanje svojih delatnosti ima stalnu bazu koju redovno koristi u drugoj državi ugovornici. U tom slučaju, samo deo dohotka koji se pripisuje toj stalnoj bazi oporezuje se u toj drugoj državi ugovornici; ili

2) ako boravi u drugoj državi ugovornici u periodu ili u periodima koji ukupno traju 183 dana ili duže u periodu od 12 meseci koji počinje ili se završava u odnosnoj poreskoj godini. U tom slučaju, samo deo dohotka koji se ostvaruje od delatnosti koje se obavljaju u toj drugoj državi ugovornici oporezuje se u toj drugoj državi.

2. Izraz „profesionalne delatnosti” posebno obuhvata samostalne naučne, književne, umetničke, obrazovne ili nastavne delatnosti, kao i samostalne delatnosti lekara, advokata, inženjera, arhitekata, stomatologa i računovođa.

Član 15.

RADNI ODNOS

1. Zavisno od odredaba čl. 16, 18. i 19. ovog ugovora, zarade, naknade i druga slična primanja koja rezident države ugovornice ostvari iz radnog odnosa oporezuju se samo u toj državi, osim ako se rad obavlja u drugoj državi ugovornici. Ako se rad obavlja u drugoj državi ugovornici, takva primanja koja se u njoj ostvaruju mogu se oporezivati u toj drugoj državi.

2. Izuzetno od odredaba stava 1. ovog člana, primanja koja rezident države ugovornice ostvari iz radnog odnosa u drugoj državi ugovornici oporezuju se samo u prvopomenutoj državi:

1) ako primalac boravi u drugoj državi u periodu ili periodima koji ukupno ne prelaze 183 dana u periodu od 12 meseci koji počinje ili se završava u odnosnoj poreskoj godini, i

2) ako se primanja isplaćuju od strane ili u ime poslodavca koji nije rezident druge države, i

3) ako primanja ne padaju na teret stalne poslovne jedinice ili stalne baze koju poslodavac ima u drugoj državi.

3. Izuzetno od prethodnih odredaba ovog člana, primanja ostvarena iz radnog odnosa obavljenog na pomorskom brodu, vazduhoplovu ili drumskom vozilu u međunarodnom saobraćaju, mogu se oporezivati u državi ugovornici u kojoj se nalazi sedište stvarne uprave preduzeća.

Član 16.

PRIMANjA DIREKTORA

Primanja direktora i druga slična primanja koja ostvari rezident države ugovornice, u svojstvu člana odbora direktora ili sličnog organa kompanije koja je rezident druge države ugovornice, mogu se oporezivati u toj drugoj državi.

Član 17.

UMETNICI I SPORTISTI

1. Izuzetno od odredaba člana 14. i člana 15. ovog ugovora, dohodak koji ostvari rezident države ugovornice kao izvođač od ličnog obavljanja delatnosti pozorišnog, filmskog, radio ili televizijskog umetnika, muzičara ili sportiste u drugoj državi ugovornici, može se oporezivati u toj drugoj državi.

2. Ako dohodak od lično obavljenih delatnosti izvođača ili sportiste ne pripada lično izvođaču ili sportisti nego drugom licu, taj dohodak se, izuzetno od odredaba čl. 7, 14. i 15. ovog ugovora, može oporezivati u državi ugovornici u kojoj su obavljene delatnosti izvođača ili sportiste.

3. Odredbe st. 1. i 2. ovog člana ne primenjuju se na dohodak ostvaren od delatnosti obavljenih u državi ugovornici od strane umetnika ili sportista ako:

je poseta toj državi u potpunosti ili uglavnom finansirana iz javnih fondova jedne ili obe države ugovornice ili njene političke jedinice ili jedinice lokalne samouprave, ili

su te delatnosti obavljene u državi ugovornici u okviru programa kulturne ili sportske razmene koji su odobrile obe države ugovornice.

U ovim slučajevima, dohodak se oporezuje samo u državi ugovornici čiji je rezident umetnik ili sportista.

Član 18.

PENZIJE, PLAĆANjA PO OSNOVU SOCIJALNOG OSIGURANjA I SLIČNA PLAĆANjA

1. Primanja koja ostvari fizičko lice, rezident države ugovornice, po osnovu zakonodavstva o socijalnom osiguranju druge države ugovornice, ili po osnovu bilo koje druge šeme iz fondova koje je osnovala ta druga država ili njena politička jedinica ili jedinica lokalne samouprave, mogu se oporezivati u toj drugoj državi.

2. U skladu sa odredbama stava 1. ovog člana i člana 19. stav 2. ovog ugovora, penzije i druga slična primanja koja nastaju u državi ugovornici i isplaćuju se rezidentu druge države ugovornice, bilo po osnovu ranijeg radnog odnosa ili ne, oporezuju se samo u drugoj državi ugovornici. Penzije i druga slična primanja mogu se oporezivati u prvopomenutoj državi ugovornici ako:

su doprinosi koje je korisnik platio penzijskoj šemi bili odbijeni od korisnikovog oporezivog dohotka u prvopomenutoj državi ugovornici, na osnovu zakona te države; ili

doprinosi koje je platio poslodavac ne predstavljaju oporezivi dohodak za korisnika u prvopomenutoj državi ugovornici, na osnovu zakona te države.

3. Smatra se da penzije i druga slična primanja nastaju u državi ugovornici ako ih isplaćuje penzijski fond ili druga slična institucija koja obezbeđuje penzijske šeme, u kojima fizička lica mogu da učestvuju u cilju obezbeđenja penzijskih pogodnosti, ako je taj penzijski fond ili druga slična institucija osnovana, priznata za poreske svrhe i podleže kontroli u skladu sa zakonima te države.

Član 19.

USLUGE ZA POTREBE VLADE

1. 1) Zarade, naknade i druga slična primanja, osim penzije, koje plaća država ugovornica ili njena politička jedinica ili jedinica lokalne samouprave fizičkom licu, za usluge učinjene toj državi ili toj političkoj jedinici ili jedinici lokalne samouprave, oporezuju se samo u toj državi.

2) Zarade, naknade i druga slična primanja oporezuju se samo u drugoj državi ugovornici ako su usluge učinjene u toj državi, a fizičko lice je rezident te države koje je:

državljanin te države; ili

– koje nije postalo rezident te države samo zbog vršenja usluga.

2. 1) Penzija koju fizičkom licu plaća država ugovornica ili njena politička jedinica ili jedinica lokalne samouprave neposredno ili iz fondova, za usluge učinjene toj državi ili njenoj političkoj jedinici ili jedinici lokalne samouprave oporezuje se samo u toj državi.

2) Penzija se oporezuje samo u drugoj državi ugovornici ako je fizičko lice rezident i državljanin te države.

3. Odredbe čl. 15, 16, 17. i 18. ovog ugovora primenjuju se na zarade, naknade i druga slična primanja, kao i na penzije za usluge učinjene u vezi sa privrednom delatnošću države ugovornice ili njene političke jedinice ili jedinice lokalne samouprave.

Član 20.

STUDENTI

Student ili lice na stručnoj obuci koje je neposredno pre odlaska u državu ugovornicu bilo rezident ili je rezident druge države ugovornice, a boravi u prvopomenutoj državi isključivo radi obrazovanja ili obučavanja, ne oporezuje se u toj državi za primanja koja dobija za izdržavanje, obrazovanje ili obučavanje, pod uslovom da su ta primanja iz izvora van te države.

Član 21.

OSTALI DOHODAK

1. Delovi dohotka, rezidenta države ugovornice, bez obzira na to gde nastaju, koji nisu regulisani u prethodnim članovima ovog ugovora oporezuju se samo u toj državi.

2. Odredbe stava 1. ovog člana ne primenjuju se na dohodak, izuzimajući dohodak od nepokretne imovine definisane u stavu 2. člana 6. ovog ugovora, ako primalac tog dohotka – rezident države ugovornice obavlja poslovanje u drugoj državi ugovornici preko stalne poslovne jedinice koja se u njoj nalazi ili ako u toj drugoj državi obavlja samostalne lične delatnosti iz stalne baze koja se u njoj nalazi, a pravo ili imovina na osnovu kojih se dohodak plaća stvarno su povezani sa stalnom poslovnom jedinicom ili stalnom bazom. U tom slučaju se, prema potrebi, primenjuju odredbe člana 7. ili člana 14. ovog ugovora.

Član 22.

IMOVINA

1. Imovina koja se sastoji od nepokretne imovine navedene u članu 6. ovog ugovora koju poseduje rezident države ugovornice i koja se nalazi u drugoj državi ugovornici, može se oporezivati u toj drugoj državi.

2. Imovina koja se sastoji od pokretne imovine koja predstavlja deo imovine namenjene poslovanju stalne poslovne jedinice koju preduzeće države ugovornice ima u drugoj državi ugovornici ili od pokretne imovine koja pripada stalnoj bazi koja služi rezidentu države ugovornice u drugoj državi ugovornici za obavljanje samostalnih ličnih delatnosti, može se oporezivati u toj drugoj državi.

3. Imovina koja se sastoji od pomorskih brodova, vazduhoplova i drumskih vozila koji se koriste u međunarodnom saobraćaju i pokretne imovine koja služi za korišćenje tih pomorskih brodova, vazduhoplova i drumskih vozila, oporezuje se samo u državi ugovornici u kojoj se nalazi sedište stvarne uprave preduzeća.

4. U odnosu na imovinu koju poseduje Danski, Norveški i Švedski avio-transportni konzorcijum Skandinavski Aerotransportni Sistem (SAS) odredbe stava 3. ovog člana primenjuju se samo na onaj deo imovine koji odgovara učešću koji u tom konzorcijumu poseduje danski partner u Skandinavskom Aerotransportnom Sistemu.

5. Sva ostala imovina rezidenta države ugovornice oporezuje se samo u toj državi.

Član 23.

OTKLANjANjE DVOSTRUKOG

OPOREZIVANjA

1. U Srbiji se dvostruko oporezivanje otklanja na sledeći način:

1) Ako rezident Srbije ostvaruje dohodak ili poseduje imovinu koji se, u skladu s odredbama ovog ugovora, mogu oporezivati u Danskoj, Srbija odobrava:

– kao odbitak od poreza na dohodak tog rezidenta, iznos jednak porezu na

dohodak koji je plaćen u Danskoj;

– kao odbitak od poreza na imovinu tog rezidenta, iznos jednak porezu na

imovinu koji je plaćen u Danskoj.

Taj odbitak i u jednom i u drugom slučaju ne može biti veći od dela poreza na dohodak ili poreza na imovinu, kako je obračunat pre izvršenog odbijanja, koji odgovara, zavisno od slučaja, dohotku ili imovini koji se mogu oporezivati u Danskoj.

2) Ako su, u skladu s nekom odredbom Ugovora, dohodak koji ostvari ili imovina koju poseduje rezident Srbije izuzeti od oporezivanja u Srbiji, Srbija može, pri obračunavanju poreza na ostali dohodak ili imovinu tog rezidenta, da uzme u obzir izuzeti dohodak ili imovinu.

2. U Danskoj se dvostruko oporezivanje otklanja na sledeći način:

1) U skladu sa odredbama podstava 3) ovog člana, ako rezident Danske ostvaruje dohodak ili poseduje imovinu koji se, u skladu s odredbama ovog ugovora, mogu oporezivati u Srbiji, Danska odobrava:

– kao odbitak od poreza na dohodak tog rezidenta, iznos jednak porezu na

dohodak koji je plaćen u Srbiji;

– kao odbitak od poreza na imovinu tog rezidenta, iznos jednak porezu na

imovinu koji je plaćen u Srbiji.

2) Taj odbitak i u jednom i u drugom slučaju ne može biti veći od dela poreza na dohodak ili poreza na imovinu, kako je obračunat pre izvršenog odbijanja, koji odgovara, zavisno od slučaja, dohotku ili imovini koji se mogu oporezivati u Srbiji.

3) Ako rezident Danske ostvaruje dohodak ili poseduje imovinu koji se, u skladu s odredbama ovog ugovora, oporezuju samo u Srbiji, Danska može da uključi taj dohodak ili tu imovinu u poresku osnovicu, ali odobrava kao odbitak od poreza na dohodak ili poreza na imovinu samo deo dohotka ili deo imovine koji se pripisuje dohotku koji se ostvaruje iz Srbije ili imovini koja se poseduje u Srbiji.

Član 24.

JEDNAK TRETMAN

1. Državljani države ugovornice ne podležu u drugoj državi ugovornici oporezivanju ili zahtevu u vezi s oporezivanjem koje je drukčije ili teže od oporezivanja i zahteva u vezi s oporezivanjem, posebno u odnosu na rezidentnost, kojima državljani te druge države u istim uslovima, podležu ili mogu podleći. Ova odredba se, nezavisno od odredaba člana 1, primenjuje i na lica koja nisu rezidenti jedne ili obe države ugovornice.

2. Oporezivanje stalne poslovne jedinice koju preduzeće države ugovornice ima u drugoj državi ugovornici ne može biti nepovoljnije u toj drugoj državi od oporezivanja preduzeća te druge države koja obavljaju iste delatnosti. Ova odredba ne može se tumačiti tako da obavezuje državu ugovornicu da rezidentima druge države ugovornice odobrava lična oslobađanja, olakšice i umanjenja za svrhe oporezivanja zbog ličnog statusa ili porodičnih obaveza koje odobrava svojim rezidentima.

3. Kamata, autorske naknade i druge isplate koje preduzeće države ugovornice plaća rezidentu druge države ugovornice, pri utvrđivanju oporezive dobiti tog preduzeća, odbijaju se pod istim uslovima kao da su plaćene rezidentu prvopomenute države, osim kada se primenjuju odredbe stava 1. člana 9. stav 1, člana 11. stav 7. ili člana 12. stav 6. ovog ugovora. Takođe, dugovi preduzeća države ugovornice rezidentu druge države ugovornice, pri utvrđivanju oporezive imovine tog preduzeća, odbijaju se pod istim uslovima kao da su bili ugovoreni s rezidentom prvopomenute države.

4. Preduzeća države ugovornice čiju imovinu potpuno ili delimično poseduju ili kontrolišu, posredno ili neposredno, jedan ili više rezidenata druge države ugovornice, u prvopomenutoj državi ugovornici ne podležu oporezivanju ili obavezi u vezi s oporezivanjem, koje je drukčije ili teže od oporezivanja i obaveza u vezi s oporezivanjem kome druga slična preduzeća prvopomenute države podležu ili mogu podleći.

5. Odredbe ovog člana primenjuju se na poreze navedene u članu 2. ovog ugovora.

Član 25.

POSTUPAK ZAJEDNIČKOG DOGOVARANjA

1. Ako lice smatra da mere jedne ili obe države ugovornice dovode ili će dovesti do toga da ne bude oporezovano u skladu s odredbama ovog ugovora, ono može, bez obzira na pravna sredstva predviđena unutrašnjim zakonom tih država, da izloži svoj slučaj nadležnom organu države ugovornice čiji je rezident ili, ako njegov slučaj potpada pod stav 1. člana 24. ovog ugovora one države ugovornice čiji je državljanin. Slučaj mora biti izložen u roku od tri godine od dana prvog obaveštenja o meri koja dovodi do oporezivanja koje nije u skladu s odredbama ovog ugovora.

2. Ako nadležni organ smatra da je prigovor opravdan i ako nije u mogućnosti da sam dođe do zadovoljavajućeg rešenja, nastojaće da slučaj reši zajedničkim dogovorom s nadležnim organom druge države ugovornice radi izbegavanja oporezivanja koje nije u skladu s ovim ugovorom. Postignuti dogovor primenjuje se bez obzira na vremenska ograničenja u unutrašnjem zakonu država ugovornica.

3. Nadležni organi država ugovornica nastoje da zajedničkim dogovorom otklone teškoće ili nejasnoće koje nastaju pri tumačenju ili primeni ovog ugovora. Oni se mogu i zajednički savetovati radi otklanjanja dvostrukog oporezivanja u slučajevima koji nisu predviđeni ovim ugovorom.

4. Nadležni organi država ugovornica mogu neposredno međusobno opštiti, uključujući opštenje preko zajedničke komisije koju čine oni sami ili njihovi predstavnici, radi postizanja dogovora u smislu prethodnih stavova ovog člana.

Član 26.

RAZMENA OBAVEŠTENjA

1. Nadležni organi država ugovornica razmenjuju obaveštenja za koja se može predvideti da će biti od značaja za primenu odredaba ovog ugovora ili za administriranje ili prinudno izvršenje unutrašnjih zakona koji se odnose na poreze svake vrste i opisa koje zavode države ugovornice ili njihove političke jedinice ili jedinice lokalne samouprave, ako oporezivanje predviđeno tim zakonima nije u suprotnosti s ovim ugovorom. Razmena obaveštenja nije ograničena čl. 1. i 2. ovog ugovora.

2. Obaveštenje primljeno, na osnovu stava 1. ovog člana, od države ugovornice smatra se tajnom isto kao i obaveštenje dobijeno prema unutrašnjim zakonima te države i može se saopštiti samo licima ili organima (uključujući sudove i upravne organe) koji su nadležni za razrez ili naplatu, prinudno ili sudsko izvršenje, rešavanje po žalbama, u odnosu na poreze navedene u stavu 1. ovog člana ili u odnosu na kontrolu napred navedenog. Ta lica ili organi koriste obaveštenja samo za te svrhe. Oni mogu saopštiti obaveštenja u javnom sudskom postupku ili u sudskim odlukama.

3. Odredbe st. 1. i 2. ovog člana ne mogu se ni u kom slučaju tumačiti kao obaveza nadležnog organa države ugovornice da:

1) preduzima upravne mere suprotne zakonima ili upravnoj praksi te ili druge države ugovornice;

2) daje obaveštenja koja se ne mogu dobiti na osnovu zakona ili u redovnom upravnom postupku te ili druge države ugovornice;

3) daje obaveštenja koja otkrivaju trgovinsku, poslovnu, industrijsku, komercijalnu ili profesionalnu tajnu ili poslovni postupak ili obaveštenje čije bi saopštenje bilo suprotno javnom poretku.

4. Ukoliko država ugovornica traži obaveštenja u skladu sa ovim članom, druga država ugovornica će koristiti svoje mere da bi pribavila tražena obaveštenja, čak i da toj drugoj državi ta obaveštenja možda nisu potrebna za sopstvene poreske svrhe. Obaveza sadržana u prethodnoj rečenici podleže ograničenjima iz stava 3. ovog člana, osim ako bi ta ograničenja onemogućila državu ugovornicu da daje obaveštenja samo zbog toga što ne postoji domaća potreba za takvim obaveštenjima.

5. Odredbe stava 3. ovog člana ne mogu se ni u kom slučaju tumačiti kao mogućnost države ugovornice da odbije davanje obaveštenja samo zato što obaveštenja poseduje banka, druga finansijska institucija, lice koje radi u agenciji ili u fiducijarnom svojstvu ili koje ima veze sa vlasništvom interesa u licu.

Član 27.

ČLANOVI DIPLOMATSKIH MISIJA I KONZULATA

Odredbe ovog ugovora ne utiču na poreske povlastice članova diplomatskih misija ili konzulata predviđene opštim pravilima međunarodnog prava ili odredbama posebnih ugovora.

Član 28.

STUPANjE NA SNAGU

Član 29.

PRESTANAK VAŽENjA

Ovaj ugovor ostaje na snazi dok ga ne otkaže jedna od država ugovornica. Država ugovornica može otkazati ovaj ugovor diplomatskim putem, dostavljanjem pismenog obaveštenja o prestanku njegovog važenja najkasnije šest meseci pre kraja bilo koje kalendarske godine po isteku pet godina od datuma stupanja na snagu ovog ugovora. U tom slučaju, Ugovor prestaje da se primenjuje za poreske godine koje počinju prvog januara ili posle prvog januara godine koja neposredno sledi godinu u kojoj je dato obaveštenje o prestanku važenja.

U potvrdu čega su dole potpisani, punovažno za to ovlašćeni od strane svojih vlada, potpisali ovaj ugovor.

Sačinjeno u dva originalna primerka u Kopenhagenu ovog 15. dana maja 2009. godine, na engleskom jeziku, s tim što su oba primerka podjednako verodostojna.

ZA VLADU ZA VLADU

REPUBLIKE SRBIJE KRALjEVINE DANSKE

VUK JEREMIĆ PER STIG MELER

Član 3.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku Republike Srbije – Međunarodni ugovori”.

O B R A Z L O Ž E Nj E

I. Ustavni osnov za donošenje zakona

Ustavni osnov za donošenje Zakona o potvrđivanju Ugovora između Vlade Republike Srbije i Vlade Kraljevine Danske o izbegavanju dvostrukog oporezivanja u odnosu na poreze na dohodak i na imovinu, koji je potpisan 15. maja 2009. godine u Kopenhagenu, sadržan je u članu 97. tačka 1. Ustava Republike Srbije, prema kome Republika Srbija, između ostalog, uređuje i obezbeđuje svoj međunarodni položaj i odnose sa drugim državama i međunarodnim organizacijama i u članu 99. stav 1. tačka 4. Ustava, prema kome Narodna skupština potvrđuje međunarodne ugovore kada je zakonom predviđena obaveza njihovog potvrđivanja.

II. Razlozi za donošenje Zakona i ciljevi koji se njime žele ostvariti

Između SFR Jugoslavije i Kraljevine Danske zaključen je Sporazum o izbegavanju dvostrukog oporezivanja dohotka i imovine, koji se primenjuje od 01. 01. 1983. godine.

Sporazum proizvodi pravno dejstvo i u bilateralnim ekonomskim odnosima između Republike Srbije i Kraljevine Danske.

I pored toga što, od dana početka primene Sporazuma, sa danskom stranom nije bilo problema u njegovoj primeni, obostrano je ocenjeno da je potrebno izvršiti reviziju. Ovo zbog toga, što su mnoga rešenja iz važećeg Sporazuma prevaziđena, imajući u vidu protek vremena i promene u privrednom, pravnom, a naročito poreskom sistemu dve zemlje, posebno u Republici Srbiji.

Dve strane su 2001. godine započele pregovore radi revizije važećeg Sporazuma. Novi tekst Ugovora, sa Protokolom, je u potpunosti usaglašen i parafiran u Beogradu, 4. juna 2006. godine, nakon čega je srpska strana predlagala određene izmene koje odražavaju sadašnju situaciju (u tom smislu, da će potpisnik Ugovora biti RS, umesto bivše državne zajednice). Poslednji predlog izmena (zbog promene naziva poreza na koje se Ugovor primenjuje) danskoj strani je (preko MSP-a) upućen u martu o.g. Istovremeno, srpska strana je predložila i brisanje Protokola.

S tim u vezi, posredstvom Ambasade RS u Kopenhagenu, dobijen je odgovor da nadležni organi Danske prihvataju predložene izmene i, istovremeno, predlažu pokretanje procedure za potpisivanje Ugovora.

S tim u vezi, Vlada Republike Srbije je, Zaključkom 05 Broj: 413-2654/2009 od 14. maja 2009. godine, pored ostalog, usvojila Nacrt ugovora između Vlade Republike Srbije i Vlade Kraljevine Danske o izbegavanju dvostrukog oporezivanja u odnosu na poreze na dohodak i na imovinu i ovlastila Vuka Jeremića, ministra spoljnih poslova da potpiše Ugovor.

Ugovor je potpisan 15. maja 2009. godine u Kopenhagenu. U ime Vlade, kao zastupnika Republike Srbije, Ugovor je potpisao Vuk Jeremić, ministar spoljnih poslova, a u ime Vlade Kraljevine Danske, Per Stig Meler, ministar inostranih poslova.

Ovim ugovorom se postiže:

– otklanjanje problema dvostrukog oporezivanja fizičkih i pravnih lica rezidenata Srbije i Danske, putem obezbeđenja zajedničkih metoda i kriterijuma za određivanje prava oporezivanja pojedinih kategorija dohotka i imovine, što omogućava stimulisanje, odnosno intenziviranje ekonomsko-finansijskih odnosa između Srbije i Danske;

– obezbeđenja pravne, odnosno poreske sigurnosti kao uslova za unapređenje privredne delatnosti rezidenata obe države ugovornice;

– osiguranja pozitivnog dejstva poreskih olakšica radi stimulisanja ulaganja rezidenata jedne države ugovornice u drugu državu ugovornicu;

– da se zarade rezidenata Srbije po osnovu rada koji se obavlja u Danskoj mogu oporezivati u toj zemlji samo ako rad traje duže od 183 dana;

– da dohodak koji srpski vazdušni prevoznici ostvare od međunarodnog saobraćaja u Danskoj, ne podleže oporezivanju u toj zemlji, već u Srbiji;

– da se visina stopa za oporezivanje prihoda ostvarenih u Srbiji, odnosno u Danskoj po osnovu dividendi, kamata i autorskih naknada određuje ovim ugovorom, a ne unutrašnjim zakonodavstvom država ugovornica. Inače, u slučaju nepostojanja Ugovora, poreske stope bi bile znatno veće;

– generalna primena načela jednakog poreskog tretmana fizičkih i pravnih lica iz Srbije koja obavljaju delatnost u Danskoj u odnosu na danska fizička i pravna lica koja obavljaju istu delatnost i pod istim ili bitno sličnim uslovima;

– unapređenja saradnje poreskih organa Srbije i Danske, u cilju razmene informacija i sprečavanja poreske evazije od strane rezidenata obe države.

Ugovorom se, takođe, obezbeđuje da preduzeća iz Srbije koja obavljaju delatnost u Danskoj, podležu oporezivanju u ovoj zemlji samo ako u njoj imaju stalnu poslovnu jedinicu, i to za iznos dobiti koji se može pripisati stalnoj poslovnoj jedinici po osnovu delatnosti u Danskoj. U slučaju izvođenja investicionih radova (građevinskih i montažnih delatnosti) ovim ugovorom se obezbeđuje rešenje prema kome preduzeća iz Srbije imaju stalnu poslovnu jedinicu u Danskoj, samo ako ti radovi traju duže od 12 meseci. Ako radovi traju kraće od 12 meseci, dobit naših preduzeća ne bi se oporezivao u Danskoj, već u Srbiji.

III. Objašnjenje osnovnih pravnih instituta i pojedinačnih rešenja

Odredbom člana 1. Predloga zakona predviđa se potvrđivanje Ugovora između Vlade Republike Srbije i Vlade Kraljevine Danske o izbegavanju dvostrukog oporezivanja u odnosu na poreze na dohodak i na imovinu, potpisanog 15. maja 2009. godine u Kopenhagenu.

Odredba člana 2. Predloga zakona sadrži tekst Ugovora između Vlade Republike Srbije i Vlade Kraljevine Danske o izbegavanju dvostrukog oporezivanja u odnosu na poreze na dohodak i na imovinu, u originalu na engleskom jeziku i prevodu na srpski jezik.

U odredbi člana 3. Predloga zakona uređuje se stupanje na snagu ovog zakona.

IV. Ocena potrebnih finansijskih sredstava za sprovođenje Zakona

Za sprovođenje ovog zakona nisu potrebna finansijska sredstva iz budžeta Republike Srbije.

Ostavite komentar