Predlog zakona o organskoj proizvodnji i organskim proizvodima

PREDLOG ZAKONA

O ORGANSKOJ PROIZVODNjI I ORGANSKIM PROIZVODIMA

I. OSNOVNE ODREDBE

Član 1.

Ovim zakonom uređuju se proizvodnja poljoprivrednih i drugih proizvoda metodama organske proizvodnje (u daljem tekstu: organska proizvodnja), prerada, skladištenje, transport, obeležavanje, deklarisanje i promet organskih proizvoda, izdavanje sertifikata i resertifikata za organske proizvode, kao i druga pitanja od značaja za organsku proizvodnju.

Član 2.

Cilj ovog zakona jeste:

1) dobijanje proizvoda sa potvrđenom procedurom proizvodnje;

2) obezbeđivanje održivog socijalno-ekonomskog ruralnog razvoja;

3) zaštita potrošača stavljanjem oznake koja jasno ukazuje na način i metode za dobijanje organskog proizvoda, u skladu sa zakonom;

4) zaštita prirodnih resursa od zagađenja;

5) dugoročno održavanje i povećanje plodnosti zemljišta;

6) očuvanje biodiverziteta.

Član 3.

Organska proizvodnja zasniva se na prirodnim procesima i upotrebi organskih i prirodnih mineralnih materija.

U organskoj proizvodnji ne mogu se koristiti sredstva sintetičko-hemijskog porekla, osim u slučajevima utvrđenim ovim zakonom i propisima donetim na osnovu njega.

U organskoj proizvodnji ne mogu se koristiti genetski modifikovani organizmi i njihovi derivati.

Materijal za reprodukciju (seme i sadni materijal, jaja, matice, podmladak, seme za osemenjavanje životinja i sl.) koji se primenjuje u organskoj proizvodnji mora biti proizveden metodama organske proizvodnje.

Materijal za reprodukciju koji nije proizveden metodama organske proizvodnje može se primenjivati ako:

nema na tržištu materijala za reprodukciju proizvedenog po metodama organske proizvodnje;

se postupak organske proizvodnje sprovodi u naučnoistraživačke svrhe;

se postupak organske proizvodnje sprovodi u periodu konverzije.

U slučajevima iz stava 5. tač. 1) i 2) ovog člana pribavlja se odobrenje ministra nadležnog za poslove poljoprivrede (u daljem tekstu: Ministar).

Član 4.

Pojedini izrazi upotrebljeni u ovom zakonu, imaju sledeće značenje:

divlje biljne i životinjske vrste jesu organizmi koji nisu nastali kao posledica gajenja od strane čoveka;

zasnivanje organske proizvodnje jeste skup ispunjenih uslova utvrđenih ovim zakonom kojim se omogućava proizvodnja sertifikovanog organskog proizvoda;

konvencionalna proizvodnja jeste proizvodnja poljoprivrednih, prehrambenih i drugih proizvoda, koji se ne mogu deklarisati i označiti prema ovom zakonu i propisima donetim na osnovu njega;

metode organske proizvodnje jesu postupci biljne i stočarske proizvodnje sprovedeni u skladu sa ovim zakonom i propisima donetim na osnovu njega;

ovlašćena organizacija jeste privredno društvo koje je ovlašćeno za izdavanje sertifikata i resertifikata;

oznaka «ORGANSKI PROIZVOD» jeste znak ili obeležje na proizvodu kojim se označava da je taj proizvod proizveden u skladu sa ovim zakonom i propisima donetim na osnovu njega;

organska poljoprivreda jeste sistem ekološkog upravljanja proizvodnjom kojim se unapređuje biodiverzitet, kruženje materije u prirodi, biološka aktivnost zemljišta i zaštita životne sredine;

organski proizvod jeste svaki proizvod proizveden i označen u skladu sa ovim zakonom i propisima donetim na osnovu njega;

period konverzije jeste vremenski period utvrđen ovim zakonom, potreban za prelazak sa konvencionalne na organsku proizvodnju;

proizvođač je fizičko lice, preduzetnik ili pravno lice koje proizvodi, prerađuje, stavlja u unutrašnji, odnosno spoljnotrgovinski promet organske proizvode, u skladu sa zakonom;

resertifikat je dokument kojim ovlašćena organizacija potvrđuje da je organski proizvod, koji se uvozi i koji ima sertifikat izdat od strane nadležnog organa zemlje porekla, proizveden u skladu sa ovim zakonom i propisima donetim na osnovu njega;

sertifikat je dokument kojim ovlašćena organizacija potvrđuje da je organski proizvod proizveden u skladu sa ovim zakonom i propisima donetim na osnovu njega;

stočarstvo je uzgoj stoke (goveda, svinje, konji, pčele, živina, ribe i dr.), proizvodnja i prerada stočnih proizvoda;

uključivanje u organsku proizvodnju jeste momenat od kada počinje period konverzije.

Član 5.

Sredstva za podsticajne mere za razvoj i unapređenje organske proizvodnje obezbeđuju se iz:

budžeta Republike Srbije;

donacija;

drugih izvora u skladu sa zakonom.

Pravo na korišćenje podsticajnih sredstava iz stava 1. ovog člana imaju poljoprivredna gazdinstva odnosno njihovi delovi koji su upisani u Registar poljoprivrednih gazdinstava u skladu sa propisima kojima se uređuje upis u Registar poljoprivrednih gazdinstava.

Vlada bliže propisuje podsticajne mere iz stava 1. ovog člana, kao i uslove i način raspodele i korišćenja sredstava namenjenih za razvoj i unapređenje organske proizvodnje.

Član 6.

O proizvođačima organskih proizvoda, prerađivačima organskih proizvoda, licima koja obavljaju unutrašnji odnosno spoljnotrgovinski promet organskih proizvoda, kao i o licima koja su uključena u organsku proizvodnju, vodi se jedinstvena evidencija.

Evidenciju iz stava 1. ovog člana vodi ministarstvo nadležno za poslove poljoprivrede (u daljem tekstu: Ministarstvo).

Evidencija iz stava 1. ovog člana vodi se na osnovu mesečnih izveštaja o izdatim sertifikatima odnosno resertifikatima odnosno o zaključenim ugovorima o uključivanju u organsku proizvodnju, koje Ministarstvu dostavlja ovlašćena organizacija do 20. u tekućem mesecu za prethodni mesec.

Ministar bliže propisuje način vođenja evidencije iz stava 1. ovog člana, kao i sadržinu izveštaja iz stava 3. ovog člana.

II. USLOVI ZA ZASNIVANjE ORGANSKE PROIZVODNjE

Član 7.

Uslovi za zasnivanje organske proizvodnje jesu:

prostorna izolacija zemljišnih parcela, stočarskih farmi i prerađivačkih pogona od mogućih izvora zagađenja;

nezagađeno zemljište čiji je sadržaj štetnih materija ispod propisanih maksimalno dozvoljenih količina;

propisani kvalitet vode za navodnjavanje i minimalna zagađenost vazduha proizvodnog područja.

Član 8.

Uključivanje zemljišne parcele u organsku poljoprivredu može započeti odmah ako parcela nije korišćena u poslednje dve odnosno tri godine kod dugogodišnjih zasada ili je korišćena bez upotrebe sredstava sintetičko-hemijskog porekla.

Ako je parcela korišćena uz upotrebu sredstava sintetičko-hemijskog porekla, parcela se može uključiti u organsku poljoprivredu po isteku prelaznog perioda od dve odnosno tri godine za dugogodišnje zasade, bez upotrebe sredstava sintetičko-hemijskog porekla.

Izuzetno od odredbe stava 2. ovog člana, ako su upotrebljavana sredstva sintetičko-hemijskog porekla u skladu sa zakonom, prelazni period može se produžiti ili skratiti, o čemu odlučuje Ministarstvo na predlog ovlašćene organizacije.

U toku perioda konverzije proizvođač je dužan da vodi evidenciju o načinu korišćenja proizvodne jedinice.

Član 9.

Organska stočarska proizvodnja može se zasnovati na proizvodnim jedinicama u čijem sastavu se nalaze pašnjaci ili drugo zemljište na kome se proizvodi stočna hrana ili se obezbeđuje stočna hrana za koju je izdat sertifikat .

Uključivanje stočarske proizvodnje u organsku proizvodnju može početi najmanje godinu dana od dana uključivanja zemljišnih parcela u organsku poljoprivredu odnosno kada se obezbedi organski proizvedena hrana za stoku sa navedenih parcela.

Član 10.

Sakupljanje divljih biljnih i životinjskih vrsta iz prirodnih staništa smatra se metodom organske proizvodnje, ako:

staništa nisu tretirana drugim sredstvima tri godine pre sakupljanja, izuzev onim sredstvima koja su u skladu sa ovim zakonom utvrđena kao dozvoljena u organskoj proizvodnji;

sakupljanje ne utiče na stabilnost prirodne sredine ili održavanja vrste u oblasti sakupljanja.

Sakupljanje iz stava 1. ovog člana može da se vrši ako je sa tim saglasan sopstvenik odnosno drugi korisnik zemljišta odnosno šume na kojima se vrši sakupljanje.

Proizvodi lova divljih životinja ne smatraju se proizvodima organske proizvodnje.

Ministar propisuje metode organske proizvodnje iz stava 1. ovog člana.

Član 11.

Metodama organske biljne proizvodnje utvrđuju se izbor vrsta i sorti bilja, plodored, obrada zemljišta, sredstva i način đubrenja, sistem održavanja plodnosti zemljišta i način suzbijanja biljnih bolesti, štetočina i korova.

Metodama organske stočarske proizvodnje utvrđuju se izbor vrsta i rasa životinja, način uzgoja, ishrana i zdravstvena zaštita životinja, transport i klanje životinja, kao i postupak sa životinjama koje su nabavljene sa drugih farmi.

Sredstva koja se koriste za održavanje plodnosti zemljišta, đubrenje i zaštitu zdravlja bilja odnosno životinja moraju biti registrovana u skladu sa zakonom kojim se uređuje zaštita zdravlja bilja odnosno životinja.

Ministar propisuje metode organske biljne proizvodnje i metode organske stočarske proizvodnje iz st. 1. i 2. ovog člana.

Član 12.

U preradi proizvoda dobijenih metodama organske proizvodnje koriste se posebne tehnološke linije.

Ako se tehnološke linije za organsku proizvodnju koriste i za preradu proizvoda iz konvencionalne proizvodnje, linije se pre početka korišćenja moraju temeljno očistiti i oprati.

Ministar propisuje način čišćenja i određuje sredstva za čišćenje tehnoloških linija iz stava 2. ovog člana, kao i tehnološke postupke u preradi proizvoda dobijenih metodama organske proizvodnje, dozvoljene sastojke, pomoćna sredstva i ostale proizvode nepoljoprivrednog porekla i proizvode poljoprivrednog porekla koji nisu iz organske proizvodnje, a obuhvataju sastojke, aditive i pomoćne supstance, koje je dopušteno koristiti u preradi namirnica.

Član 13.

Organski proizvodi pakuju se u ambalaži od prirodnog materijala, a samo izuzetno u ambalaži od sintetičkog materijala.

Prilikom pakovanja orgnaskih proizvoda ne može se koristiti ambalaža proizvedena od polivinil-hlorida (PVC) i drugih plastičnih materija koje sadrže hlor.

Ako se koristi ambalaža od sintetičkog materijala, ona ne sme da sadrži štetne materije koje bi prelazile na zapakovane proizvode.

Član 14.

Organski proizvodi skladište se u posebnim prostorijama skladišta. Ako su organski proizvodi upakovani i obeleženi, mogu se čuvati u istom skladištu sa proizvodima konvencionalne proizvodnje, u posebnom delu koji je obeležen.

Sredstva unutrašnjeg prevoza moraju biti bez prisustva ostataka proizvoda konvencionalne proizvodnje i ostataka neorganskog porekla.

Član 15.

Organski proizvodi prevoze se odvojeno od drugih proizvoda, a ako se prevoze zajedno moraju biti upakovani i jasno obeleženi.

Vozila, kontejneri i oprema namenjeni za prevoz proizvoda organske poljoprivrede moraju da budu čisti i bez štetnih ostataka odnosno bez ikakve materije koja bi mogla da kontaminira organski proizvod.

Član 16.

Ministar bliže propisuje uslove u pogledu pakovanja, skladištenja i prevoza organskih proizvoda.

III. ORGANIZACIJA ZA IZDAVANjE SERTIFIKATA

I RESERTIFIKATA

Član 17.

Sertifikat odnosno resertifikat može da izdaje privredno društvo koje ispunjava uslove u pogledu tehničke opremljenosti i koje ima zaposlena lica sa visokom školskom spremom odgovarajuće struke (u daljem tekstu: ovlašćena organizacija).

Ministar propisuje bliže uslove u pogledu tehničke opremljenosti i kadrovske osposobljenosti iz stava 1. ovog člana, kao i način izdavanja sertifikata odnosno resertifikata.

Ispunjenost uslova u pogledu tehničke opremljenosti i kadrovske osposobljenosti, kao i broj koda ovlašćene organizacije utvrđuje Ministar.

Član 18.

Privredno društvo podnosi Ministarstvu zahtev za utvrđivanje ispunjenosti uslova iz člana 17. .ovog zakona, najkasnije do 30. juna tekuće godine za narednu godinu.

Član 19.

Spisak ovlašćenih organizacija objavljuje se u “Službenom glasniku Republike Srbije.

IV. POSTUPAK UKLjUČIVANjA PROIZVOĐAČA U ORGANSKU PROIZVODNjU

Član 20.

Za uključivanje u organsku proizvodnju proizvođač podnosi prijavu ovlašćenoj organizaciji, u kojoj navodi podatke o uslovima za uključivanje u organsku proizvodnju.

Ovlašćena organizacija proverava podatke iz prijave i vrši njihova ispitivanja radi zaključivanja ugovora o uključivanju proizvođača u organsku proizvodnju.

Ugovor iz stava 2. ovog člana sadrži podatke o: ugovornim stranama; vrsti organske proizvodnje u koju se vrši uključivanje; trajanju perioda konverzije; pravima i obavezama ugovornih strana, a naročito o naknadi koja pripada ovlašćenoj organizaciji; uslovima i načinu ostvarivanja prava na izdavanje sertifikata i načinu zaštite za slučaj neizvršenja ugovornih obaveza. .

V. SERTIFIKAT

Član 21.

Sertifikat koji se izdaje za organski proizvod važi godinu dana od dana izdavanja.

Sertifikat sadrži: naziv, sedište i broj koda ovlašćene organizacije; naziv, adresu ili sedište proizvođača; vrstu organskog proizvoda i njegovu procenjenu količinu za godinu dana; broj sertifikata; pečat ovlašćene organizacije i potpis ovlašćenog lica u toj organizaciji.

VI. OBELEŽAVANjE I DEKLARISANjE

ORGANSKIH PROIZVODA

Član 22.

Sertifikovan organski proizvod obeležava se oznakom: «ORGANSKI PROIZVOD», kodom ovlašćene organizacije i nacionalnim znakom.

Oznakom iz stava 1. ovog člana mogu se obeležiti i reklamni materijal, prateća dokumentacija i etikete.

Proizvodi iz perioda konverzije mogu se obeležiti oznakom: «PROIZVOD IZ PERIODA KONVERZIJE» po isteku roka od godinu dana od dana podnošenja prijave za uključivanje u organsku proizvodnju,

ako je zaključen ugovor iz člana 20. stav 3. ovog zakona.

Proizvodi iz st. 1. i 3. ovog člana, mogu se obeležiti i nazivom i znakom ovlašćene organizacije.

Na proizvode iz stava 1. ovog člana, kao i na njihov reklamni materijal, prateću dokumentaciju i etikete, mogu se staviti i termini odnosno skraćenice koji označavaju poreklo organskog proizvoda (ekološki, biološki, organik, odnosno eko, bio, org i sl.).

Organski proizvod u prometu mora da odgovara kvalitetu označenom u deklaraciji i etiketi.

Reklamni materijal, prateća dokumentacija i etiketa ne mogu sadržati tekst kojim se upućuje da je proizvod vrhunskog kvaliteta samo zato što je proizveden metodama organske proizvodnje.

Ministar propisuje izgled oznake iz st. 1. i 3. ovog člana i izgled nacionalnog znaka.

Član 23.

U deklaraciji organskog proizvoda navode se naziv proizvođača, odnosno uvoznika, zemlja porekla, godina proizvodnje, rok trajanja proizvoda, broj i datum izdavanja sertifikata.

U deklaraciji prehrambenih proizvoda, pored podataka iz stava 1. ovog člana, navode se svi sastojci po redosledu njihovog masenog učešća, aditivi i metoda prerade proizvoda iz organske proizvodnje.

VII. PROMET ORGANSKIM PROIZVODIMA

Član 24.

Lica koja obavljaju promet poljoprivrednim, prehrambenim i drugim proizvodima u skladu sa zakonom, mogu obavljati promet organskim proizvodima, pod uslovima utvrđenim ovim zakonom.

Promet organskim proizvodima može se obavljati na proizvodnoj jedinici, u maloprodajnim objektima na jasno obeleženom mestu odvojeno od drugih proizvoda i na pijacama bez mešanja sa proizvodima konvencionalne proizvodnje.

Ministar i ministar nadležan za poslove trgovine sporazumno propisuju bliže uslove i način prometa organskih proizvoda.

Član 25.

Uvoznik proizvoda koji se po propisima zemlje porekla proizvoda smatra organskim proizvodom dužan je da uvoz prijavi ovlašćenoj organizaciji.

Uz prijavu iz stava 1. ovog člana uvoznik podnosi sertifikat izdat od nadležnog organa zemlje porekla organskog proizvoda i dokumentaciju o poreklu robe, na osnovu čega ovlašćena organizacija vrši resertifikaciju organskog proizvoda iz uvoza.

Pored podataka iz člana 21. stav 2. ovog zakona, resertifikat mora da sadrži naziv stranog proizvođača i naziv uvoznika.

Na obeležavanje i deklarisanje organskih proizvoda iz uvoza shodno se primenjuju odredabe ovog zakona o obeležavanju i deklarisanju organskih proizvoda.

VIII. NADZOR

Član 26.

Inspekcijski nadzor nad sprovođenjem ovog zakona i propisa donetih na osnovu njega vrši Ministarstvo preko inspektora za organsku proizvodnju.

Izuzetno od stava 1. ovog člana inspekcijski nadzor nad sprovođenjem odredaba ovog zakona i propisa donetih na osnovu njega, koji se odnose na promet, označavanje i deklarisanje organskih proizvoda, vrši ministarstvo nadležno za poslove trgovine preko tržišnog inspektora.

Član 27.

U vršenju nadzora nad sprovođenjem ovog zakona inspektor za organsku proizvodnju ovlašćen je da vrši:

kontrolu ispunjenosti uslova za zasnivanje organske proizvodnje;

kontrolu uključivanja zamljišne parcele u organsku proizvodnju;

kontrolu uključivanja stočarske proizvodnje u organsku proizvodnju;

kontrolu načina sakupljanja divljih životinjski i biljnih vrsta;

kontrolu ispunjenosti uslova za uključivanje proizvođača u organsku proizvodnje;

kontrolu metoda primene organske biljne proizvodnje i organske stočarske proizvodnje;

kontrolu tehnoloških postupaka u preradi proizvoda iz organske proizvodnje;

kontrolu skladištenja, pakovanja i prevoza proizvoda iz organske proizvodnje;

kontrolu da li je proizvod dobijen metodama organske proizvodnje;

pregled poslovnih knjiga i isprava proizvođača u vezi sa sprovođenjem ovog zakona;

kontrolu ispunjenosti uslova za ovlašćenje sertifikacionih organizacija;

pregled poslovnih knjiga sertifikacionih organizacija u vezi sa poslovima izdavanja sertifikata, odnosno resertifikata, obavljanja stručnog nadzora.

U vršenju nadzora nad sprovođenjem ovog zakona tržišni inspektor ovlašćen je da vrši kontrolu korišćenja oznake iz člana 22. ovog zakona.

Član 28.

U vršenju nadzora nad sprovođenjem ovog zakona, inspektor za organsku proizvodnju ovlašćen je da:

zabrani proizvođaču proizvodnju proizvoda iz organske poljoprivrede, ako utvrdi da taj proizvod ne ispunjava uslove propisane ovim zakonom, do otklanjanja nedostataka;

podnosi krivične prijave, prijave za privredne prestupe i zahteve za pokretanje prekršajnog postupka zbog povrede odredaba ovog zakona;

privremeno zabrani rad ovlašćenoj organizaciji, ako utvrdi da ona ne ispunjava uslove utvrđene ovim zakonom;

naredi preduzimanje drugih mera na osnovu ovlašćenja utvrđenih zakonom.

U vršenju nadzora nad sprovođenjem ovog zakona, tržišni inspektor ovlašćen je da:

zabrani stavljanje u promet ili izvoz proizvoda sa oznakom iz člana 22. ovog zakona, ako utvrdi da taj proizvod ne ispunjava uslove propisane ovim zakonom;

podnosi krivične prijave, prijave za privredne prestupe i zahteve za pokretanje prekršajnog postupka zbog povrede odredaba ovog zakona;

naredi preduzimanje drugih mera na osnovu ovlašćenja utvrđenih zakonom.

Mere iz stava 1. tač. 1), 3) i 4) i stava 2. tač. 1) i 3) ovog člana određuju se rešenjem inspektora.

Na rešenje inspektora za organsku proizvodnju odnosno tržišnog inspektora može se izjaviti žalba nadležnom ministru.

Član 29.

Inspektor za organsku proizvodnju ima službenu legitimaciju.

Ministar propisuje obrazac službene legitimacije iz stava 1. ovog člana.

IX. KAZNENE ODREDBE

Član 30.

Novčanom kaznom od 100.000 do 3.000.000 dinara kazniće se za privredni prestup pravno lice – proizvođač:

ako svoje proizvode, odnosno proizvode koje je uvezao, označava oznakom: «ORGANSKI PROIZVOD», a navedeni proizvodi nisu dobili sertifikat odnosno resertifikat (član 22. stav 1);

ako na reklamnom materijalu, pratećim dokumentima i etiketama za svoje proizvode odnosno za proizvode koje je uvezao, stavlja oznaku: «ORGANSKI PROIZVOD», a navedeni proizvodi nemaju sertifikat, odnosno resertifikat (član 22. stav 2);

ako svoj proizvod označi oznakom: «PROIZVOD IZ PERIODA KONVERZIJE», a nije podneo prijavu iz člana 20. ovog zakona odnosno ako je podneo prijavu a oznaku stavio pre roka utvrđenog članom 22. stav 3. ovog zakona;

ako na svojim proizvodima ili na reklamnom materijalu, pratećim dokumentima i etiketama štampa termine odnosno skraćenice koji označavaju poreklo organskog proizvoda (ekološki, biološki, odnosno eko, bio i sl.), a navedeni proizvodi nemaju sertifikat odnosno resertifikat (član 22. stav 5);

ako organski proizvod nema svojstva kvaliteta koja je označio na etiketi ili deklaraciji (član 22. stav 6);

ako u reklamni materijal, prateću dokumentaciju i etiketu stavi tekst kojim se upućuje da je proizvod vrhunskog kvaliteta samo zato što je proizveden metodama organske proizvodnje (član 22. stav 7);

ako ne postupi po rešenju inspektora u skladu sa ovim zakonom.

Za privredni prestup iz stava 1. ovog člana kazniće se novčanom kaznom od 10.000 do 200.000 dinara i odgovorno lice u pravnom licu.

Za radnje iz stava 1. ovog člana pored novčane kazne može se izreći zaštitna mera zabrane pravnom licu da se bavi određenom privrednom delatnošću, odnosno zaštitna mera zabrane odgovornom licu da vrši određene dužnosti, u trajanju od šest meseci do deset godina.

Član 31.

Novčanom kaznom od 100.000 do 3.000.000 dinara kazniće se za privredni prestup ovlašćena organizacija ako:

obavlja poslove utvrđene ovim zakonom, a ne ispunjava uslove iz člana 17. stav 1. ovog zakona;

u izveštaju navede netačne podatke (član 6. stav 3);

ako ne postupi po rešenju inspektora u skladu sa ovim zakonom.

Za privredni prestup iz stava 1. ovog člana kazniće se novčanom kaznom od 10.000 do 200.000 dinara i odgovorno lice u ovlašćenoj organizaciji.

Za radnje iz stava 1. ovog člana pored novčane kazne može se izreći zaštitna mera zabrane pravnom licu da se bavi određenom privrednom delatnošću odnosno zaštitna mera zabrane odgovornom licu da vrši određene dužnosti, u trajanju od šest meseci do deset godina.

Član 32.

Novčanom kaznom od 100.000 do 3.000.000 dinara kazniće se za privredni prestup pravno lice ako izda sertifikat, odnosno resertifikat, a nije ovlašćena organizacija u smislu ovog zakona ( član 17. stav 3 ).

Član 33.

Novčanom kaznom od 100.000 do 1.000.000 dinara kazniće se za prekršaj pravno lice – proizvođač:

ako proizvod iz organske poljoprivrede pakuje u ambalažu proizvedenu od polivinil hlorida i drugih plastičnih materijala koji sadrže hlor i druge štetne materije koje bi prelazile na zapakovane proizvode (član 13. st. 2. i 3);

ako na deklaraciju proizvoda iz organske poljoprivrede ne stavi sve podatke iz člana 23. ovog zakona.

Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kazniće se novčanom kaznom od 5.000 do 50.000 dinara i odgovorno lice u pravnom licu.

Član 34.

Novčanom kaznom od 100.000 do 1.000.000 dinara kazniće se za prekršaj ovlašćena organizacija ako ne podnese izveštaj u skladu sa članom 6. stav 3. ovog zakona.

Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kazniće se novčanom kaznom od 5.000 do 50.000 dinara i odgovorno lice u pravnom licu.

Član 35.

Novčanom kaznom u iznosu od 5.000 do 50.000 dinara kazniće se za prekršaj preduzetnik-proizvođač odnosno fizičko lice– proizvođač ako izvrši neku od radnji iz čl. 30. i 33. ovog zakona.

X. ZAVRŠNE ODREDBE

Član 36.

Propisi koji se donose za izvršavanje ovog zakona doneće se u roku od 60 dana od dana njegovog stupanja na snagu.

Do donošenja propisa iz stava 1. ovog člana primenjivaće se akti doneti na osnovu Zakona o organskoj poljoprivredi («Službeni list SRJ», broj 28/00).

Član 37.

Zahtevi za dobijanje ovlašćenja iz člana 18. ovog zakona za 2006. godinu podnose se do 31. marta 2006. godine.

Član 38.

Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o organskoj poljoprivredi («Službeni list SRJ», broj 28/00).

Član 39

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku Republike Srbije“.

O B R A Z L O Ž E Nj E

II RAZLOZI ZA DONOŠENjE ZAKONA

Na konferenciji Ujedinjenih nacija „O životnoj sredini i održivom razvoju“ održanoj u Brazilu juna 1992. godine donešena je strategija održive poljoprivrede i ruralnog razvoja, po kojoj održiva poljoprivreda predstavlja širok spektar poljoprivrednih metodologija koje podržavaju životnu sredinu. Organska poljoprivredna proizvodnja je jedan metod iz ovog spektra i u osnovi predstavlja potpun sistem upravljanja proizvodnjom koji unapređuje i povećava biodiverzitet, biološke cikluse i biološku aktivnost zemljišta. Ukoliko posmatramo dostignuti stepen razvoja poljoprivrede u Srbiji, raspoložive prirodne i ljudske resurse, stanje životne sredine, međunarodno tržište hrane te dostignuti stepen razvoja nauke i tehnologije možemo zaključiti da je realno očekivati da budući razvoj poljoprivrede u Srbiji bude utemeljen na konceptu održivog razvoja.

Četiri principa su kreirana da prepoznaju organsku poljoprivredu:

Princip zdravlja

Organska poljoprivreda treba da održi zdravlje zemljišta, biljki, životinja i ljudi kao jedna i jedina tj. nedeljiva prirodna celina

Ekološki princip

Organska poljoprivreda treba biti bazirana na živim ekološkim sistemima, da radi sa njima, oponaša ih i pomaže im da se održe.

Princip pravednosti

Organska poljoprivreda treba biti izgrađena na odnosima koji obezbeđuju pravednost poštujući zajedničko okruženje i životne mogućnosti.

Princip negovanja i staranja

Organskom poljoprivredom treba da se upravlja na preventivni i odgovoran način da bi se zaštitilo zdravlje i blagostanje sadašnjih i budućih generacija i okruženja.

Zašto novi zakon?

Zakon o organskoj poljoprivredi („Službeni list SRJ“ broj 28/00) je nekompletan, nerealan i nefunkcionalan.

nema mogućnosti za uspostavljanje nacionalnog certifikacionog sistema koji se njime predviđa zbog:

nedovoljnih ljudskih kapaciteti, broj zaposlenih u upravi se po odluci Vlade stalno smanjuje

cena uspostavljanja i održavanja nacionalnog sertifikacionog sistema je previsoka i on se, po proceni dinamike razvoja organske poljoprivrede i potraznje za domaćim znakom ne može samostalno održavati

priznavanje domaćeg sertifikacionog sistema u izvozu je izuzetno dugotrajan proces jer je ulazak na listu trećih zemalja za zemlje sa novim nacionalnim sertifikatorskim sistemima sporo i neizvesno, pogotovo jer nije vezano samo za nivo dostignute tehničke obučenosti i organizovanosti, vec je i stvar politike (iskustvo drugih zemalja u tranziciji)

veliki broj stranih certifikatorskih kuća je već prisutan na terenu, prisustvo stranih sertifikatora vezano je za plasman-tražišta prepoznaju određene sertifikatore, pa se i proizvođači za njih logično opredeljuju

nema prostora za razvoj organske proizvodnje i nacionalnog tržišta organskih proizvoda u ambijentu gde se sinonimi organska, eko, ekološka ili biološka koriste redovno i bez ograničenja i kontrole na tržištu poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda; stari zakon štiti samo oznaku i naziv YU hrana iz organske poljoprivrede, a ne zabranjuje izričito upotrebu reči organska i njenih sinonima

kod metode proizvodnje i pravila prerade i sl. beskompromisno se moraju prilagoditi zakonodavstvu EU na čije se tržište najviše cilja; stari zakon nije u dovoljnoj meri prilagođen zakonodavstvu EU u ovoj oblasti

rad stranih sertifikotarskih kuća na nacionalnoj sceni se mora legalizovati

zbog zaštite porekla domaćeg proizvoda na stranom tržištu i imidža Srbije kao zemlje u kojoj je organska proizvodnja ne samo moguća, već se i smatra ozbiljnim elementom razvoja poljorpivrede i sela, zaštite životne okoline i sl.

zbog sprečavanja protivpravno stečene koristi

otvaranje stalnih kancelarija i registracija organizacija za sertifikaciju u zemlji radi povećane dostupnosti usluga

stvaranje pozitivne konkurencije među sertifikatorima i konsekventno smanjenje cena sertifikatorskih usluga i povećanje njihovog kvaliteta

zapošljavanje domaćeg kadra na poslovima sertifikacije sa takođe povratnim efektom na smanjenje troškova sertifikacije i otvaranja novih radnih mesta

stvaranje demokratskog ambijenta za razvoj sertifikatorskog biznisa bez favorizovanja i protežiranja jedne sertifikatorsk kuce, stranih ili domacih sertifikatora zbog davanja mogućnosti proizvođačima da prodru na tržišta koja prepoznaju određene sertifikatore

organska proizvodnja daje mnogo više prostora i mogućnosti razvoju sela od poljoprivredne organske proizvodnje, a prethodni zakon nije obuhvatao celu organsku proizvodnju

država nije imala pravni okvir za praćenje organske proizvodnje, identifikaciju stvarnih mogucnosti i registraciju obima proizvodnje jer se ona odvijala na sivom tržištu, u tom smislu opravdanje mera za podsticaj ovoj proizvodnji, bez kvantitativnih pokazatelja nije bila moguca.

Ciljevi zakona:

Ovaj zakon uvodi monitoring praksu kroz obrazovanje registra, čime ce se omogućiti takođe Zakonom predviđeno uvođenje kvalitetnih mera podrške za razvoj organske proizvodnje. Sve ovo je u skladu sa prioritetima iz poljoprivredne strategije vezanim za povećanje konkurentnosti i razvoj sela, uz sve pozitivne uticaje na povećanje ekonomske i ekološke odrzivosti, kao i ispunjenje milenijumskih ciljeva, ispunjavanja odrednica strategije za smanjenje siromaštva, lokalnog održivog razvoja, nacionalnog programa za zaštitu životne okoline itd. Ovo posebno zato, što ova vrsta proizvodnje predstavlja kompromis između razvoja tržišno orijentisanog i ekonomski efikasnog farmerskog sektora i opstanka malih farmi, koje zbog neminovnog sporog procesa restrukturiranja još uvek obezbeđuju opstanak velikog dela ruralne populacije.

Ovaj zakon omogućava puni zamah razvoju organske proizvodnje sa ogromnim efektom na socio-ekonomski razvoj sela, posebno u oblastima od interesa za zaštitu prirode, kao i uz celokupan doprinos smanjenju zagađenja iz poljoprivrede, očuvanju vode, vazduha i zemljišta, očuvanju prirodnog i agrobiodiverziteta, povećanju konkurentnosti i osvajanju tržišta uz povećani ekonomski efekat i racionalno iskorišćanje prirodnih resursa i povećanje mogućnosti za zaposljavanje. Organska proizvodnja efikasno upošljava obrazovanu radnu snagu čime moze snažno doprineti slabljenju tenizija u urbanim i suburbanim sredinama industrijskih zona.

Ulaskom 10 novih zemalja u EU (maja prošle godine) fond obradivog zemljišta EU je porastao za novih 30. 124. 000 ha (izvor: FAO Productin Yearbook) čime postaje jasno da je sve manje prostora na EU tržištu za naše konvencionalne proizvode. Intenzivnijim razvojem organske proizvodnje u Srbiji (preduslov donošenje predloženog Zakona usklađenog sa EU regulativom) možemo očekivati sve jaču prisutnost naših organskih proizvoda na tržištu EU i USA (godišnji promet oko 24 milijardi USA dolara) jer treba znati da se danas od ukupne organske proizvodnje u Srbiji izvozi preko 95% na tržišta EU i USA.

III OBJAŠNjENjE OSNOVNIH PRAVNIH INSTITUTA

I POJEDINAČNIH REŠENjA

Ovim zakonom uređuju se proizvodnja poljoprivrednih i drugih proizvoda metodama organske proizvodnje (u daljem tekstu: organska proizvodnja), uključivanje proizvođača u organsku proizvodnju, uslovi za zasnivanje organske proizvodnje, izdavanje ovlašćenja organizacijama za izdavanje sertifikata, organskih proizvoda, prerada, skladištenje, i transport organskih proizvoda, obeležavanje i deklarisanje organskih proizvoda, promet organskih proizvoda, nadzor nad vršenjem ovog zakon, kao i druga pitanja vezana za organsku proizvodnju.

Ovaj zakon ima za cilj (član 2): proizvodnju hrane visoke nutritivne vrednosti; dobijanje proizvoda potvrđenog kvaliteta; održiv socijalno-ekonomski ruralni razvoj; zaštitu potrošača, stavljanjem oznake koja jasno ukazuje na način i metode za dobijanje organskog proizvoda; zaštitu prirodnih resursa od zagađenja; dugoročno održavanje i povećanje plodnosti zemljišta; očuvanje biodiverziteta.

Organska proizvodnja zasniva se na prirodnim procesima i upotrebi organskih i prirodnih mineralnih materija (član 3.). Pri tome, organskoj proizvodnji ne mogu se koristiti sredstava sintetičko-hemijskog porekla, osim u slučajevima utvrđenim ovim zakonom i propisima donetim na osnovu njega. U organskoj proizvodnji ne mogu se koristiti genetski modifikovani organizmi i njihovi derivati. Materijal za reprodukciju (seme i sadni materijal, jaja, matice, podmladak, seme za osemenjavanje životinja i sl.) koji se primenjuje u organskoj proizvodnji mora biti proizveden metodama organske proizvodnje. Samo izuzetno, može se primenjivati materijal za reprodukciju koji nije proizveden metodama organske proizvodnje ako: materijala za reprodukciju proizvedenog po metodama organske proizvodnje nema na tržištu; se postupak organske proizvodnje sprovodi u naučnoistraživačke svrhe; se postupak organske proizvodnje sprovodi u periodu konverzije.

Objašnjenje značenja pojedinih izraza upotrebljenih u zakonu dato je u članu 4. Definisano je šta se smatra: zasnivanjem organske proizvodnje, metodama organske proizvodnje, organskim proizvodom, sertifikatom, kao i niz stručnih termina

U članu 5. predviđa se da Vlada utvrđuje podsticajne mere za razvoj i unapređenje organske proizvodnje. Pravo na podsticajna sredstva imaju poljoprivredna gazdinstva, odnosno njihovi delovi koji su upisani u Registar poljoprivrednih gazdinstava u skladu sa propisima kojima se uređuje upis u Registar poljoprivrednih gazdinstava.

Ministarstvo nadležno za poslove poljoprivrede (u daljem tekstu: Ministarstvo) vodi jedinstvenu evidenciju o proizvođačima organskih proizvoda, prerađivačima organskih proizvoda, licima koja obavljaju unutrašnji, odnosno spoljnotrgovinski promet organskih proizvoda, kao i licima koja su uključena u organsku proizvodnju, na osnovu mesečnih izveštaja koje sertifikaciona organizacija dostavlja o izdatim sertifikatima, odnosno resertifikatima, odnosno zaključenim ugovorima o uključivanju u organsku proizvodnju, kao i o izvršenom stručnom nadzoru. Bliži način vođenja ove evidencije kao i podatke koje mora sadržati izveštaj koji sertifikaciona organizacija dostavlja propisuje Ministar.

USLOVI ZA ZASNIVANjE ORGANSKE PROIZVODNjE

Čl. 7. do 16. uređuju se uslovi za za zasnivanje organske proizvodnje. Pre svega, neophodno je obezbediti prostornu izolaciju zemljišnih parcela, stočarskih farmi i prerađivačkih pogona od mogućih izvora zagađenja; nezagađenost zemljišta čiji je sadržaj štetnih materija ispod propisanih maksimalno dozvoljenih količina; i propisani kvalitet vode za navodnjavanje i minimalna aero-zagađenost proizvodnog područja.

Da bi se omogućilo neophodno je da parcela nije korišćena u poslednje dve, odnosno tri godine kod dugogodišnjih zasada, ili je korišćena bez upotrebe sredstava sintetičko-hemijskog porekla. Ipak, ako je parcela korišćena uz upotrebu sredstava sintetičko-hemijskog porekla, parcela se može uključiti u organsku poljoprivredu po isteku prelaznog perioda od dve, odnosno tri godine za dugogodišnje zasade, bez upotrebe sredstava sintetičko-hemijskog porekla. Izuzetno od navedenog, ako su upotrebljavana sredstva sintetičko-hemijskog porekla u skladu sa zakonom, prelazni period može se produžiti ili skratiti, o čemu odlučuje ovlašćena organizacija. U toku perioda konverzije proizvođač je dužan da vodi evidenciju o načinu korišćenja proizvodne jedinice.

Organska stočarska proizvodnja može se zasnovati samo na proizvodnim jedinicama u čijem sastavu se nalaze pašnjaci ili drugo zemljište na kome se proizvodi stočna hrana. Uključivanje stočarske proizvodnje u organsku proizvodnju može početi posle najmanje godinu dana od uključivanja zemljišnih parcela organsku proizvodnju, odnosno kada se obezbedi organski proizvedena hrana za stoku sa navedenih parcela. Pri tome je bitno naglasiti da je razvoj biljne i stočarske proizvodnje mora biti usklađen.Usklađenost biljne i stočarske proizvodnje znači povezanost u procesim uključivanja u organsku proizvodnje kako same farme na kojoj se stočarska proizvodnja odvija, tako i zemljišta na kojem se ta stoka hrani.

Sakupljanje divljih biljnih i životinjskih vrsta iz prirodnih staništa i poljoprivrednih oblasti, smatra se metodom organske proizvodnje ako: staništa, odnosno oblasti tri godine pre sakupljanja nisu tretirana drugim sredstvima, izuzev onim koja su u skladu sa ovim zakonom utvrđena kao dozvoljena u organskoj proizvodnji; sakupljanje ne utiče na stabilnost prirodne sredine ili održavanja vrste u oblasti sakupljanja; je saglasan sopstvenik, odnosno drugi korisnik zemljišta, odnosno šume koja se nalazi u ovim oblastima. Proizvodi lova divljih životinja ne smatraju se proizvodima organske proizvodnje.

Metodama organske biljne proizvodnje utvrđuju se: izbor vrsta i sorti bilja, plodored, obrada zamljišta, sredstva i način đubrenja, sistem održavanja plodnosti zemljišta, način suzbijanja biljnih bolesti, štetočina i korova. Metodama organske stočarske proizvodnje utvrđuju se: izbor vrsta i rasa životinja, način uzgoja, ishrana i zdravstvena zaštita životinja, transport i klanje životinja, kao i postupak sa životinjama koje su nabavljene sa drugih farmi. Metode organske biljne proizvodnje i metode organske stočarske proizvodnje propisuje Ministar. Sredstva koja se koriste za održavanje plodnosti žemljišta, đubrenje i zaštitu zdravlja bilja, odnosno životinja moraju biti registrovana u skladu sa zakonom kojim se uređuje zaštita zdravlja bilja, odnosno životinja.

U preradi proizvoda dobijenih metodama organske proizvodnje koriste se posebne tehnološke linije. Ako se tehnološke linije za organsku proizvodnju koriste i za preradu proizvoda iz konvencionalne proizvodnje, linije se pre početka korišćenja moraju temeljno očistiti i oprati, na način i sredstvima koje propisuje Ministar. Tehnološke postupke u preradi proizvoda dobijenih metodama organske proizvodnje, dozvoljene sastojke, pomoćna sredstva i ostale proizvode nepoljoprivrednog porekla, kao i proizvode poljoprivrednog porekla koji nisu iz organske proizvodnje, a obuhvataju sastojke, aditive i pomoćne supstance koje je dopušteno koristiti u preradi namirnica, propisuje Ministar.

Organski proizvodi pakuju se u ambalaži od prirodnog materijala, a samo izuzetno u ambalaži od sintetičkog materijala. Prilikom pakovanja orgnaskih proizvoda ne može se koristiti ambalaža proizvedena od polivinil-hlorida (PVC) i drugih plastičnih materija koje sadrže hlor. Ako se koristi ambalaža od sintetičkog materijala, ona ne sme da sadrži štetne materije koje bi prelazile na zapakovane proizvode.

Organski proizvodi skladište se u posebnim prostorijama skladišta. Ako su organski proizvodi upakovani i obeleženi, mogu se čuvati u istom skladištu sa proizvodima konvencionalne proizvodnje, u posebnom delu koji je obeležen. Sredstva unutrašnjeg prevoza moraju biti bez prisustva ostataka proizvoda konvencionalne proizvodnje i ostataka neorganskog porekla.

Organski proizvodi prevoze se odvojeno od drugih proizvoda, a ako se prevoze zajedno, moraju biti upakovani i jasno obeleženi. Vozila, kontejneri i oprema namenjena za prevoz proizvoda organske poljoprivrede moraju da budu čisti i bez štetnih ostataka, odnosno bez ikakve materije koja bi mogla da kontaminira proizvod. Ministar propisuje bliže uslove u pogledu pakovanja, skladištenja i prevoza organskih proizvoda.

ORGANIZACIJE ZA IZDAVANjE SERTIFIKATA I IZDAVANjE OVLAŠĆENjA (čl. 17. do 19)

Ovim zakonom utvrđuje se nov način sertifikacije. Naime, ovaj posao se poverava privrednim društvima koja ispunjavaju uslove utvrđene ovim zakonom za vršenje sertifikacije, resertifikacije.

Ovlašćena organizacija je ovlašćeno pravno lice koje sprovodi sertifikaciju, odnosno resertifikaciju i vrši stručni nadzor nad sprovođenjem ovog zakona i koje ispunjava uslove u pogledu opremljenosti i zaposlenosti kadrova i načinu izdavanja sertifikata o čemu propise kojima se bliže uređuju uslovi u pogledu opremljenosti donosi Ministar.

Zahtev za dobijanje ovlašćenja podnosi se Ministarstvu u tekućoj za narednu godinu, najkasnije do 30. juna tekuće godine. O ispunjenosti uslova za davanje ovlašćenja Ministar odlučuje rešenjem, kojim se utvrđuje i broj koda sertifikacione organizacije, a spisak ovlašćenih sertifikacionih organizacija objavljuje se u “Službenom Glasniku Republike Srbije.

POSTUPAK UKLjUČIVANjA PROIZVOĐAČA U ORGANSKU PROIZVODNjU (član 20)

Za uključivanje u organsku proizvodnju proizvođač se prijavljuje ovlašćenoj organizaciji. Ovlašćena organizacija razmatra prijavu proizvođača i ispituje navode i pristupa zaključenju ugovora.

SERTIFIKAT (član 21)

Sertifikat izdat za organski proizvod važi godinu dana od dana izdavanja. Sertifikat mora da sadrži naziv, sedište i broj koda ovlašćene organizacije, naziv, adresu ili sedište proizvođača, vrstu organskog proizvoda i procenjenu količinu za godinu dana, evidencioni broj izdatog sertifikata, pečat ovlašćene organizacije i potpis ovlašćenog lica u ovlašćenoj organizaciji.

OBELEŽAVANjE I DEKLARISANjE ORGANSKIH PROIZVODA (član 22. do 23)

Sertifikovan organski proizvod obeležava se oznakom: «ORGANSKI PROIZVOD» i kodom ovlašćene organizacije. Ovom oznakom mogu se obeležiti i propagandni materijal, prateća dokumentacija i etikete. Proizvodi iz perioda konverzije mogu se obležiti oznakom: «PROIZVOD IZ PERIODA KONVERZIJE» ako je zaključen ugovor iz člana 20. stav 3. ovog zakona, po proteku roka od jedne godine od dana podnošenja prijave za uključivanje u organsku proizvodnju. Oznaka može sadržati i naziv i znak ovlašćene organizacije. Na organske proizvode, kao i na njihov propagandni materijal, prateću dokumentaciju i etikete, mogu se staviti i termini, odnosno izvednice, koji označavaju poreklo organskog proizvoda (ekološki, biološki, organik, odnosno eko, bio, org i sl.). Organski proizvod u prometu mora da odgovara kvalitetu označenom u deklaraciji i etiketi. Propagandni materijal, prateća dokumentacija i etiketa ne smeju sadržavati tekst kojim se upućuje da je proizvod vrhunskog kvaliteta samo zato što je proizveden metodama organske proizvodnje. Izgled oznake propisuje Ministar.

U deklaraciji organskog proizvoda navode se naziv proizvođača, odnosno uvoznika, godina proizvodnje, rok trajanja proizvoda, i broj i datum izdavanja sertifikata. U deklaraciji prehrambenih proizvoda, pored podataka iz, navode se svi sastojci po redosledu njihovog masenog učešća, aditivi i metoda prerade proizvoda iz organske proizvodnje.

PROMET ORGANSKIM PROIZVODIMA (čl. 24. do 25)

Lica koja obavljaju promet poljoprivrednim, prehrambenim i drugim proizvodima u skladu sa zakonom, mogu obavljati promet organskim proizvodima, pod uslovima utvrđenim ovim zakonom.

Uvoznik proizvoda, koji se po propisima zemlje porekla proizvoda smatra organskim proizvodom, dužan je da uvoz prijavi sertifikacionoj organizaciji. Uz prijavu uvoznik podnosi sertifikat izdat od sertifikacione organizacije zemlje porekla organskog proizvoda i dokumentaciju o poreklu robe, na osnovu čega ovlašćena organizacija vrši resertifikaciju organskog proizvoda iz uvoza. Pored podataka koji se u članu 21. stav 4. predviđaju da mora sadržati sertifikat, resertifikat mora sadržati naziv stranog proizvođača i naziv uvoznika. Na obeležavanje i deklarisanje organskih proizvoda iz uvoza važi shodna primena odredaba ovog zakona o obeležavanju i deklarisanju organskih proizvoda.

Upravni nadzor nad sprovođenjem ovog zakona i propisa donetih na osnovu njega, vrš Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede i Ministarstvo trgovine, turizima i usluga..

IV ANALIZA EFEKATA

Koji problem se rešava propisom?

Sistem sertifikacije organskih proizvoda koji je propisan po tenutno važećem Zakonu o organskoj poljoprivredi uticao je nepovoljno na sam razvoj organske proizvodnje, iz razloga što je komplikovan i nefunkcionalan.

Sertifikat koji proizvođači dobiju od Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede a potvrđuje da je njihov proizvod proizveden po metodama organske proizvodnje nije priznat na stranom tržištu, tako da naši proivođači nisu bili u mogućnosti da sa tim sertifikatom plasiraju svoje proizvode van granica naše zemlje.

U takvom ambijentu na našoj teritoriji pojavile su se samozvane domaće sertifikacione organizacije i strane organizacije koje nemaju predstavništva u SCG i čiji rad nije legalizovan i kontrolisan.

Novim propisom omogućićemo da se rad sertifikacionih organizacija legalizuje jer će po novom propisu one obavljati sertifikaciju organskih proizvoda, ukoliko ispunjavaju uslove u pogledu kadrova i opreme.

Legalizacijom sertifikacionih kuća:

-bićemo u mogućnosti da zaštitimo poreklo domaćeg proizvoda na stranom tržištu i imidž Srbije kao zemlje u kojoj je organska proizvodnja ne samo moguća, već se smatra ozbiljnim elementom razvoja poljoprivrede i sela;

-stvorićemo pozitivnu konkurenciju među sertifikatorima i konsekventno smanjenje cena sertifikatorskih usluga

-zapošljavanje domaćeg kadra na poslovima sertifikacije

-stvaranje demokratskog ambijenta za razvoj sertifikatorskog biznisa bez favorizovanja i protežiranja jedne sertifikatorske kuće, stranih ili domaćih sertifikatora zbog davanja mogućnosti proizvođačima da prodru na tržišta koja prepoznaju određene sertifikatore

-rad sertifikacionih kuća, odnosno sertifikacija organskih proizvoda biće kontrolisana od strane inspektora za organsku proizvodnju, što će sprečiti da proizvodi koji nisu proizvedeni metodama organske proizvodnje dobiju sertifikat a time i obmanu naših potrošača

Novim propisom obuhvatićemo ne samo primarne poljoprivredne proizvode već i prehrambene i neprehrambene proizvode u čiji sastav ulaze sirovine proizvedene metodama organske proizvodnje.

Dobijamo pravni okvir za praćenje organske proizvodnje, indentifikaciju stvarnih mogućnosti i registraciju obima proizvodnje, jer se ona odvijala na sivom tržištu, u tom smislu i opravdanje mera za podsticaj ovoj proizvodnji, koje bez kvantitativnih pokazatelja nisu bile moguće.

Sprovođenjem novog zakona dobićemo mogućnost da sprečimo da se sinonimi organska, eko , ekološka ili biološka koriste bez ograničenja i kontrole na tržištu poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, jer trnutno važeći zakon štiti samo oznaku YU- HRANA PROIZVOD IZ ORGANSKE POLjOPRIVREDE a ne zabranjuje izričito upotrebu reči organska i njenih sinonima. Time ćemo onemogućiti obmanu potrošača i stavljanje u neravnopravan položaj proizvođača čiji proizvodi poseduju sertifikat za organski proizvod.

2. Koji ciljevi treba da se postignu donošenjem akta?

Ovim zakonom uređuje se proizvodnja organskih proizvoda, sertifikacija , resertifikacija uveženih organskih proizvoda, stručni nadzor nad primenom zakona, omogućava se dobijanje proizvoda potvrđenog kvaliteta i zaštita potrošača, stvaraju se uslovi za puni zamah razvoju organske proizvodnje sa velikim efektom na socio-ekonomski razvoj sela posebno u oblastima od interesa za zaštitu prirode uz celokupan doprinos smanjenju zagađenja iz poljoprivrede, omogućava se angažovanje postojećih i otvaranje novih preradnih kapaciteta, razvoj domaćeg tržišta i izvoz organskih proizvoda konkurentnih na stranom tržištu, kao i razvoj organske sertifikacije i savetodavstva. Regulisanje organske proizvodnje pomoći će i razvoj turizma i ugostiteljstva zasnovanih na organskoj proizvodnji i upotrebi organskih proizvoda.

3. Da li su razmatrane druge mogućnosti za rešanje problema?

Materija organske proizvodnje se ne može ustrojiti bez postojanja zakonskog akta, koji bi dao osnov za donošenje niza tehničkih propisa kojim se uređuju pravila u organskoj proizvodnji, tako da ne postoje druge mogućnosti za rešavanje navedenih problema.

4. Zašto je donošenje akta najbolje rešenje datog problema?

Ministarstvo je preuzelo obavezu da važeći Zakon o organskoj poljoprivredi uskladi sa propisima EU , zato što je isti neprimenljiv i sprečava razvoj organske proizvodnje za koju postoji veliko interesovanje. Sertifikat ministarstva kao sertifikacionog tela nije prepoznatljiv na stranom tržištu, niti MPŠV ima potreban broj obučenih savetodavaca i inspektora za organsku proizvodnju. Novi zakon jasno definiše prava i obaveze svih učesnika u proizvodnji, prometu i kontroli organskih proizvoda i otvara mogućnost MPŠV da konačno reguliše sertifikaciju na način koji će ukloniti i poslednju prepreku za korišćenje komparativnih prednosti koje Srbija ima za organsku proizvodnju.

5. Na koga će i kako uticati rešenja predložena u aktu?

Zakon će imati pozitivan uticaj na proizvođače, potrošače , prometnike, sertifikacione organizacije i poljoprivrednu proizvodnju uopšte.

Proizvođači će na jednostavniji način moći da sertifikuju svoje organske proizvode i dobiju sertifikat od sertifikacionih organizacija prepoznatljivih na stranom tržištu.

Potrošači će moći da kupe proizvod potvrđenog kvaliteta, čija je proizvodnja od početka pa do kraja kontrolisana. Sprečiće se dovođenje potrošača u zabludu stavljanjem na proizvod oznake koja jasno ukazuje na poreklo, kvalitet proizvoda i metode proizvodnje.

Sertifikacione organizacije dobijaju mogućnost da legalizuju svoj rad što im predhodni zakon nije omogućavao i mogućnost da razviju svoj posao bez favorizovanja i protežiranja jedne sertifikatorske kuće.

Organska proizvodnja će novim zakonom koji predviđa uvođenje kvalitetnih mera podrške moći da se mnogo brže razvija i bude zastupljena na većim površinama do sada.

Usluge sertifikacije će pojeftiniti, čime će se uštedeti i na podsticajnim sredstvima i omogućiti proizvođačima manje platežne moći i manjeg obima proizvodnje da sertifikuju svoju proizvodnju kao organsku.

Primenom metoda organske proizvodnje utiče se na očuvanje prirodnog i agrobiodiverziteta.

6. Koji su troškovi koje će primena akta izazvati građanima i privredi, posebno MSP?

Kada je reč o troškovima koje primena ovog zakona stvara za građane, može se reći da uticaj na povećanje cena ne prelazi 1% ( pricing certification policy).

Naime, organski proizvod ili usluga imaju veću cenu od konvencionalnih i već su prisutni na tržištu, ali nisu jasno definisani, što rezultira nepoverenjem potrošača i javnosti. Primenom ovog zakona, putem sertifikovanja jasno bi se podvukla razlika između organskog proizvoda i konvencionalnog, a razlika u ceni bi bila izražena na transparentan način, što podrazumeva raščišćeno i pravno uređeno stanje, koje do sada u ovoj oblasti nije postojalo.

7. Da li pozitivni efekti akata opravdavaju troškove njegove primene?

Da , jer se inspekcija organske proizvodnje vrši na teret korisnika, a na teret države pada jedino inspekcija sertifikacionih kuća, koju pokriva cena koju sertifikator plaća prilikom podnošenja zahteva za dobijanje ovlašćenja od strane Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede za obavljanje poslova sertifikacije organske proizvodnje.

8. Da li akt stimuliše pojavu novih privrednih subjekata na tržištu i tržišnu konkurenciju?

Primena ovog zakona omogućuje pravno uređen nastup poljoprivrednih proizvođača koji se bave organskom prozvodnjom. Ova oblast će uključiti veliki broj privrednih društava, naročito preduzetnika koji se bave prometom organskih proizvoda, kao i drugih pratećih delatnosti vezanih za organsku proizvodnju (transport, pakovanje, skladištenje).

Sama delatnost obavljanja sertifikacije organski proizvoda od strane sertifikacionih organizacija (koja su pravna lica) predstavlja nastajanje novih poslova u privrednom životu koji do sada nisu bili poznati u privrednom životu Republike.

Stvara se ambijent pozitivne konkurencije na tržištu među sertifikacionim organizacijama i mogućnost razvoja sertifikacionog biznisa organskih proizvoda, kao i razdvajanje savetodavne od sertifikacione funkcije.

9. Da li su zainteresovane strane imale priliku da iznesu svoje stavove o aktu?

U samu izradu nacrta zakona bili su uključeni proizvođači , trgovci, potrošači kao i organizacije koje su zainteresovane za obavljanje poslova sertifikacije.

10. Koje će mere tokom primene akta biti preuzete da bi se ostvarili ciljevi donošenja akta?

Najznačajnija mera predstavlja odredba člana 5. Zakona kojom se utvrđuju podsticajne mere za uključivanje u organsku proizvodnju, putem kojih bi se subvencionisao poljoprivredni proizvođač za vreme prelaznog perioda odnosno perioda konverzije ukoliko su na parceli korišćena sredstva sintetičko hemijskog porekla.

Cilj ove mere je da se u što većoj meri prevaziđe period umanjenja proizvodnje i period dok proizvođač ne dobije sertifikat za svoj proizvod i bude u mogućnosti da ga proda po većoj ceni od proizvoda iz konvencionalne poljoprivrede.

Osim navedenog, uslediće i snažna motivaciona kampanja od strane ovog ministarstva, nevladinog sektora, privrednih komora, lokalne samouprave za uključivanje poljoprivrednih proizvođača u organsku proizvodnju u što većoj meri.

V FINANSIJSKA SREDSTVA

Za sprovođenje ovog zakona finansijska sredstva su obezbeđena u Budžetu Republike Srbije.

U budžetu Republike za 2006. godine kao i za naredne godine, na razdelu Ministarstva poljoprivrede šumarstva i vodoprivrede, izdvojiće se sredstva za realizaciju podsticajnih mera iz člana 5. ovog zakona.

VI STUPANjE NA SNAGU

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku Republike Srbije“.

Ostavite komentar