Predlog zakona o potvrđivanju Stokholmske konvencije o dugotrajnim organskim zagađujućim supstancama

PREDLOG ZAKONA

O POTVRĐIVANjU STOKHOLMSKE KONVENCIJE O DUGOTRAJNIM ORGANSKIM ZAGAĐUJUĆIM SUPSTANCAMA

Član 1.

Potvrđuje se Stokholmska konvencija o dugotrajnim organskim zagađujućim supstancama, sačinjena u Stokholmu 22. maja 2001. u originalu na arapskom, kineskom, engleskom, francuskom, ruskom i španskom jeziku.

Član 2.

Tekst Stokholmske konvencije o dugotrajnim organskim zagađujućim supstancama u originalu na engleskom jeziku i prevodu na srpski jezik glasi:

STOCKHOLM CONVENTION ON PERSISTENT ORGANIC POLLUTANTS

The Parties to this Convention,

Recognizing that persistent organic pollutants possess toxic properties, resist degradation, bioaccumulate and are transported, through air, water and migratory species, across international boundaries and deposited far from their place of release, where they accumulate in terrestrial and aquatic ecosystems,

Aware of the health concerns, especially in developing countries, resulting from local exposure to persistent organic pollutants, in particular impacts upon women and, through them, upon future generations,

Acknowledging that the Arctic ecosystems and indigenous communities are particularly at risk because of the biomagnification of persistent organic pollutants and that contamination of their traditional foods is a public health issue,

Conscious of the need for global action on persistent organic pollutants,

Mindful of decision 19/13 C of 7 February 1997 of the Governing Council of the United Nations Environment Programme to initiate international action to protect human health and the environment through measures which will reduce and/or eliminate emissions and discharges of persistent organic pollutants,

Recalling the pertinent provisions of the relevant international environmental conventions, especially the Rotterdam Convention on the Prior Informed Consent Procedure for Certain Hazardous Chemicals and Pesticides in International Trade, and the Basel Convention on the Control of Transboundary Movements of Hazardous Wastes and their Disposal including the regional agreements developed within the framework of its Article 11,

Recalling also the pertinent provisions of the Rio Declaration on Environment and Development and Agenda 21,

Acknowledging that precaution underlies the concerns of all the Parties and is embedded within this Convention,

Recognizing that this Convention and other international agreements in the field of trade and the environment are mutually supportive,

Reaffirming that States have, in accordance with the Charter of the United Nations and the principles of international law, the sovereign right to exploit their own resources pursuant to their own environmental and developmental policies, and the responsibility to ensure that activities within their jurisdiction or control do not cause damage to the environment of other States or of areas beyond the limits of national jurisdiction,

Taking into account the circumstances and particular requirements of developing countries, in particular the least developed among them, and countries with economies in transition, especially the need to strengthen their national capabilities for the management of chemicals, including through the transfer of technology, the provision of financial and technical assistance and the promotion of cooperation among the Parties,

Taking full account of the Programme of Action for the Sustainable Development of Small Island Developing States, adopted in Barbados on 6 May 1994,

Noting the respective capabilities of developed and developing countries, as well as the common but differentiated responsibilities of States as set forth in Principle 7 of the Rio Declaration on Environment and Development,

Recognizing the important contribution that the private sector and non-governmental organizations can make to achieving the reduction and/or elimination of emissions and discharges of persistent organic pollutants,

Underlining the importance of manufacturers of persistent organic pollutants taking responsibility for reducing adverse effects caused by their products and for providing information to users, Governments and the public on the hazardous properties of those chemicals,

Conscious of the need to take measures to prevent adverse effects caused by persistent organic pollutants at all stages of their life cycle,

Reaffirming Principle 16 of the Rio Declaration on Environment and Development which states that national authorities should endeavour to promote the internalization of environmental costs and the use of economic instruments, taking into account the approach that the polluter should, in principle, bear the cost of pollution, with due regard to the public interest and without distorting international trade and investment,

Encouraging Parties not having regulatory and assessment schemes for pesticides and industrial chemicals to develop such schemes,

Recognizing the importance of developing and using environmentally sound alternative processes and chemicals,

Determined to protect human health and the environment from the harmful impacts of persistent organic pollutants,

Have agreed as follows:

Article 1

Objective

Mindful of the precautionary approach as set forth in Principle 15 of the Rio Declaration on Environment and Development, the objective of this Convention is to protect human health and the environment from persistent organic pollutants.

Article 2

Definitions

For the purposes of this Convention:

“Party” means a State or regional economic integration organization that hasconsented to be bound by this Convention and for which the Convention is in force;

“Regional economic integration organization” means an organization constituted by sovereign States of a given region to which its member States have transferred competence in respect of matters governed by this Convention and which has been duly authorized, in accordance with its internal procedures, to sign, ratify, accept, approve or accede to this Convention;

“Parties present and voting” means Parties present and casting an affirmative or negative vote.

Article 3

Measures to reduce or eliminate releases from intentional production and use

1. Each Party shall:

(a) Prohibit and/or take the legal and administrative measures necessary to eliminate:

(i) Its production and use of the chemicals listed in Annex A subject to the provisions of that Annex; and

(ii) Its import and export of the chemicals listed in Annex A in accordance with the provisions of paragraph 2; and

(b) Restrict its production and use of the chemicals listed in Annex B in accordance with the provisions of that Annex.

2. Each Party shall take measures to ensure:

(a) That a chemical listed in Annex A or Annex B is imported only:

(i) For the purpose of environmentally sound disposal as set forth in paragraph 1 (d) of Article 6; or

(ii) For a use or purpose which is permitted for that Party under Annex A or Annex B;

(b) That a chemical listed in Annex A for which any production or use specific exemption is in effect or a chemical listed in Annex B for which any production or use specific exemption or acceptable purpose is in effect, taking into account any relevant provisions in existing international prior informed consent instruments, is exported only:

(i) For the purpose of environmentally sound disposal as set forth in paragraph 1 (d) of Article 6;

(ii) To a Party which is permitted to use that chemical under Annex A or Annex B; or

(iii) To a State not Party to this Convention which has provided an annual certification to the exporting Party. Such certification shall specify the intended use of the chemical and include a statement that, with respect to that chemical, the importing State is committed to:

a. Protect human health and the environment by taking the necessary measures to minimize or prevent releases;

b. Comply with the provisions of paragraph 1 of Article 6; and

c. Comply, where appropriate, with the provisions of paragraph 2 of Part II of Annex B.

The certification shall also include any appropriate supporting documentation, such as legislation, regulatory instruments, or administrative or policy guidelines. The exporting Party shall transmit the certification to the Secretariat within sixty days of receipt.

(c) That a chemical listed in Annex A, for which production and use specific exemptions are no longer in effect for any Party, is not exported from it except for the purpose of environmentally sound disposal as set forth in paragraph 1 (d) of Article 6;

(d) For the purposes of this paragraph, the term “State not Party to this Convention” shall include, with respect to a particular chemical, a State or regional economic integration organization that has not agreed to be bound by the Convention with respect to that chemical.

3. Each Party that has one or more regulatory and assessment schemes for new pesticides or new industrial chemicals shall take measures to regulate with the aim of preventing the production and use of new pesticides or new industrial chemicals which, taking into consideration the criteria in paragraph 1 of Annex D, exhibit the characteristics of persistent organic pollutants.

4. Each Party that has one or more regulatory and assessment schemes for pesticides or industrial chemicals shall, where appropriate, take into consideration within these schemes the criteria in paragraph 1 of Annex D when conducting assessments of pesticides or industrial chemicals currently in use.

5. Except as otherwise provided in this Convention, paragraphs 1 and 2 shall not apply to quantities of a chemical to be used for laboratory-scale research or as a reference standard.

6. Any Party that has a specific exemption in accordance with Annex A or a specific exemption or an acceptable purpose in accordance with Annex B shall take appropriate measures to ensure that any production or use under such exemption or purpose is carried out in a manner that prevents or minimizes human exposure and release into the environment. For exempted uses or acceptable purposes that involve intentional release into the environment under conditions of normal use, such release shall be to the minimum extent necessary, taking into account any applicable standards and guidelines.

Article 4

Register of specific exemptions

1. A Register is hereby established for the purpose of identifying the Parties that have specific exemptions listed in Annex A or Annex B. It shall not identify Parties that make use of the provisions in Annex A or Annex B that may be exercised by all Parties. The Register shall be maintained by the Secretariat and shall be available to the public.

2. The Register shall include:

(a) A list of the types of specific exemptions reproduced from Annex A and Annex B;

(b) A list of the Parties that have a specific exemption listed under Annex A or Annex B; and

(c) A list of the expiry dates for each registered specific exemption.

3. Any State may, on becoming a Party, by means of a notification in writing to the Secretariat, register for one or more types of specific exemptions listed in Annex A or Annex B.

4. Unless an earlier date is indicated in the Register by a Party, or an extension is granted pursuant to paragraph 7, all registrations of specific exemptions shall expire five years after the date of entry into force of this Convention with respect to a particular chemical.

5. At its first meeting, the Conference of the Parties shall decide upon its review process for the entries in the Register.

6. Prior to a review of an entry in the Register, the Party concerned shall submit a report to the Secretariat justifying its continuing need for registration of that exemption. The report shall be circulated by the Secretariat to all Parties. The review of a registration shall be carried out on the basis of all available information. Thereupon, the Conference of the Parties may make such recommendations to the Party concerned as it deems appropriate.

7. The Conference of the Parties may, upon request from the Party concerned, decide to extend the expiry date of a specific exemption for a period of up to five years. In making its decision, the Conference of the Parties shall take due account of the special circumstances of the developing country Parties and Parties with economies in transition.

8. A Party may, at any time, withdraw an entry from the Register for a specific exemption upon written notification to the Secretariat. The withdrawal shall take effect on the date specified in the notification.

9. When there are no longer any Parties registered for a particular type of specific exemption, no new registrations may be made with respect to it.

Article 5

Measures to reduce or eliminate releases from unintentional production

Each Party shall at a minimum take the following measures to reduce the total releases derived from anthropogenic sources of each of the chemicals listed in Annex C, with the goal of their continuing minimization and, where feasible, ultimate elimination:

(a) Develop an action plan or, where appropriate, a regional or subregional action plan within two years of the date of entry into force of this Convention for it, and subsequently implement it as part of its implementation plan specified in Article 7, designed to identify, characterize and address the release of the chemicals listed in Annex C and to facilitate implementation of subparagraphs (b) to (e). The action plan shall include the following elements:

(i) An evaluation of current and projected releases, including the development and maintenance of source inventories and release estimates, taking into consideration the source categories identified in Annex C;

(ii) An evaluation of the efficacy of the laws and policies of the Party relating to the management of such releases;

(iii) Strategies to meet the obligations of this paragraph, taking into account the evaluations in (i) and (ii);

(iv) Steps to promote education and training with regard to, and awareness of, those strategies;

(v) A review every five years of those strategies and of their success in meeting the obligations of this paragraph; such reviews shall be included in reports submitted pursuant to Article 15;

(vi) A schedule for implementation of the action plan, including for the strategies and measures identified therein;

(b) Promote the application of available, feasible and practical measures that can expeditiously achieve a realistic and meaningful level of release reduction or source elimination;

(c) Promote the development and, where it deems appropriate, require the use of substitute or modified materials, products and processes to prevent the formation and release of the chemicals listed in Annex C, taking into consideration the general guidance on prevention and release reduction measures in Annex C and guidelines to be adopted by decision of the Conference of the Parties;

(d) Promote and, in accordance with the implementation schedule of its action plan, require the use of best available techniques for new sources within source categories which a Party has identified as warranting such action in its action plan, with a particular initial focus on source categories identified in Part II of Annex C. In any case, the requirement to use best available techniques for new sources in the categories listed in Part II of that Annex shall be phased in as soon as practicable but no later than four years after the entry into force of the Convention for that Party. For the identified categories, Parties shall promote the use of best environmental practices. When applying best available techniques and best environmental practices, Parties should take into consideration the general guidance on prevention and release reduction measures in that Annex and guidelines on best available techniques and best environmental practices to be adopted by decision of the Conference of the Parties;

(e) Promote, in accordance with its action plan, the use of best available techniques and best environmental practices:

(i) For existing sources, within the source categories listed in Part II of Annex C and within source categories such as those in Part III of that Annex; and

(ii) For new sources, within source categories such as those listed in Part III of Annex C which a Party has not addressed under subparagraph (d).

When applying best available techniques and best environmental practices, Parties should take into consideration the general guidance on prevention and release reduction measures in Annex C and guidelines on best available techniques and best environmental practices to be adopted by decision of the Conference of the Parties;

(f) For the purposes of this paragraph and Annex C:

(i) “Best available techniques” means the most effective and advanced stage in the development of activities and their methods of operation which indicate the practical suitability of particular techniques for providing in principle the basis for release limitations designed to prevent and, where that is not practicable, generally to reduce releases of chemicals listed in Part I of Annex C and their impact on the environment as a whole. In this regard:

(ii) “Techniques” includes both the technology used and the way in which the installation is designed, built, maintained, operated and decommissioned;

(iii) “Available” techniques means those techniques that are accessible to the operator and that are developed on a scale that allows implementation in the relevant industrial sector, under economically and technically viable conditions, taking into consideration the costs and advantages; and

(iv) “Best” means most effective in achieving a high general level of protection of the environment as a whole;

(v) “Best environmental practices” means the application of the most appropriate combination of environmental control measures and strategies;

(vi) “New source” means any source of which the construction or substantial modification is commenced at least one year after the date of:

a. Entry into force of this Convention for the Party concerned; or

b. Entry into force for the Party concerned of an amendment to Annex C where the source becomes subject to the provisions of this Convention only by virtue of that amendment.

(g) Release limit values or performance standards may be used by a Party to fulfill its commitments for best available techniques under this paragraph.

Article 6

Measures to reduce or eliminate releases from stockpiles and wastes

1. In order to ensure that stockpiles consisting of or containing chemicals listed either in Annex A or Annex B and wastes, including products and articles upon becoming wastes, consisting of, containing or contaminated with a chemical listed in Annex A, B or C, are managed in a manner protective of human health and the environment, each Party shall:

(a) Develop appropriate strategies for identifying:

(i) Stockpiles consisting of or containing chemicals listed either in Annex A or Annex B; and

(ii) Products and articles in use and wastes consisting of, containing or contaminated with a chemical listed in Annex A, B or C;

(b) Identify, to the extent practicable, stockpiles consisting of or containing chemicals listed either in Annex A or Annex B on the basis of the strategies referred to in subparagraph (a);

(c) Manage stockpiles, as appropriate, in a safe, efficient and environmentally sound manner. Stockpiles of chemicals listed either in Annex A or Annex B, after they are no longer allowed to be used according to any specific exemption specified in Annex A or any specific exemption or acceptable purpose specified in Annex B, except stockpiles which are allowed to be exported according to paragraph 2 of Article 3, shall be deemed to be waste and shall be managed in accordance with subparagraph (d);

(d) Take appropriate measures so that such wastes, including products and articles

upon becoming wastes, are:

(i) Handled, collected, transported and stored in an environmentally sound manner;

(ii) Disposed of in such a way that the persistent organic pollutant content is destroyed or irreversibly transformed so that they do not exhibit the characteristics of persistent organic pollutants or otherwise disposed of in an environmentally sound manner when destruction or irreversible transformation does not represent the environmentally preferable option or the persistent organic pollutant content is low, taking into account international rules, standards, and guidelines, including those that may be developed pursuant to paragraph 2, and relevant global and regional regimes governing the management of hazardous wastes;

(iii) Not permitted to be subjected to disposal operations that may lead to recovery, recycling, reclamation, direct reuse or alternative uses of persistent organic pollutants; and

(iv) Not transported across international boundaries without taking into account relevant international rules, standards and guidelines;

(e) Endeavour to develop appropriate strategies for identifying sites contaminated by chemicals listed in Annex A, B or C; if remediation of those sites is undertaken it shall be performed in an environmentally sound manner.

2. The Conference of the Parties shall cooperate closely with the appropriate bodies of the Basel Convention on the Control of Transboundary Movements of Hazardous Wastes and their Disposal to, inter alia:

(a) Establish levels of destruction and irreversible transformation necessary to ensure that the characteristics of persistent organic pollutants as specified in paragraph 1 of Annex D are not exhibited;

(b) Determine what they consider to be the methods that constitute environmentally sound disposal referred to above; and

(c) Work to establish, as appropriate, the concentration levels of the chemicals listed in Annexes A, B and C in order to define the low persistent organic pollutant content referred to in paragraph 1 (d) (ii).

Article 7

Implementation plans

1. Each Party shall:

(a) Develop and endeavour to implement a plan for the implementation of its obligations under this Convention;

(b) Transmit its implementation plan to the Conference of the Parties within two years of the date on which this Convention enters into force for it; and

(c) Review and update, as appropriate, its implementation plan on a periodic basis and in a manner to be specified by a decision of the Conference of the Parties.

2. The Parties shall, where appropriate, cooperate directly or through global, regional and subregional organizations, and consult their national stakeholders, including women’s groups and groups involved in the health of children, in order to facilitate the development, implementation and updating of their implementation plans.

3. The Parties shall endeavour to utilize and, where necessary, establish the means to integrate national implementation plans for persistent organic pollutants in their sustainable development strategies where appropriate.

Article 8

Listing of chemicals in Annexes A, B and C

1. A Party may submit a proposal to the Secretariat for listing a chemical in Annexes A, B and/or C. The proposal shall contain the information specified in Annex D. In developing a proposal, a Party may be assisted by other Parties and/or by the Secretariat.

2. The Secretariat shall verify whether the proposal contains the information specified in Annex D. If the Secretariat is satisfied that the proposal contains the information so specified, it shall forward the proposal to the Persistent Organic Pollutants Review Committee.

3. The Committee shall examine the proposal and apply the screening criteria specified in Annex D in a flexible and transparent way, taking all information provided into account in an integrative and balanced manner.

4. If the Committee decides that:

(a) It is satisfied that the screening criteria have been fulfilled, it shall, through the Secretariat, make the proposal and the evaluation of the Committee available to all Parties and observers and invite them to submit the information specified in Annex E; or

(b) It is not satisfied that the screening criteria have been fulfilled, it shall, through the Secretariat, inform all Parties and observers and make the proposal and the evaluation of the Committee available to all Parties and the proposal shall be set aside.

5. Any Party may resubmit a proposal to the Committee that has been set aside by the Committee pursuant to paragraph 4. The resubmission may include any concerns of the Party as well as a justification for additional consideration by the Committee. If, following this procedure, the Committee again sets the proposal aside, the Party may challenge the decision of the Committee and the Conference of the Parties shall consider the matter at its next session. The Conference of the Parties may decide, based on the screening criteria in Annex D and taking into account the evaluation of the Committee and any additional information provided by any Party or observer, that the proposal should proceed.

6. Where the Committee has decided that the screening criteria have been fulfilled, or the Conference of the Parties has decided that the proposal should proceed, the Committee shall further review the proposal, taking into account any relevant additional information received, and shall prepare a draft risk profile in accordance with Annex E. It shall, through the Secretariat, make that draft available to all Parties and observers, collect technical comments from them and, taking those comments into account, complete the risk profile.

7. If, on the basis of the risk profile conducted in accordance with Annex E, the Committee decides:

(a) That the chemical is likely as a result of its long-range environmental transport to lead to significant adverse human health and/or environmental effects such that global action is warranted, the proposal shall proceed. Lack of full scientific certainty shall not prevent the proposal from proceeding. The Committee shall, through the Secretariat, invite information from all Parties and observers relating to the considerations specified in Annex F. It shall then prepare a risk management evaluation that includes an analysis of possible control measures for the chemical in accordance with that Annex; or

(b) That the proposal should not proceed, it shall, through the Secretariat, make the risk profile available to all Parties and observers and set the proposal aside.

8. For any proposal set aside pursuant to paragraph 7 (b), a Party may request the Conference of the Parties to consider instructing the Committee to invite additional information from the proposing Party and other Parties during a period not to exceed one year. After that period and on the basis of any information received, the Committee shall reconsider the proposal pursuant to paragraph 6 with a priority to be decided by the Conference of the Parties. If, following this procedure, the Committee again sets the proposal aside, the Party may challenge the decision of the Committee and the Conference of the Parties shall consider the matter at its next session. The Conference of the Parties may decide, based on the risk profile prepared in accordance with Annex E and taking into account the evaluation of the Committee and any additional information provided by any Party or observer, that the proposal should proceed. If the Conference of the Parties decides that the proposal shall proceed, the Committee shall then prepare the risk management evaluation.

9. The Committee shall, based on the risk profile referred to in paragraph 6 and the risk management evaluation referred to in paragraph 7 (a) or paragraph 8, recommend whether the chemical should be considered by the Conference of the Parties for listing in Annexes A, B and/or C. The Conference of the Parties, taking due account of the recommendations of the Committee, including any scientific uncertainty, shall decide, in a precautionary manner, whether to list the chemical, and specify its related control measures, in Annexes A, B and/or C.

Article 9

Information exchange

1. Each Party shall facilitate or undertake the exchange of information relevant to:

(a) The reduction or elimination of the production, use and release of persistent organic pollutants; and

(b) Alternatives to persistent organic pollutants, including information relating to their risks as well as to their economic and social costs.

2. The Parties shall exchange the information referred to in paragraph 1 directly or through the Secretariat.

3. Each Party shall designate a national focal point for the exchange of such information.

4. The Secretariat shall serve as a clearing-house mechanism for information on persistent organic pollutants, including information provided by Parties, intergovernmental organizations and non-governmental organizations.

5. For the purposes of this Convention, information on health and safety of humans and the environment shall not be regarded as confidential. Parties that exchange other information pursuant to this Convention shall protect any confidential information as mutually agreed.

Article 10

Public information, awareness and education

1. Each Party shall, within its capabilities, promote and facilitate:

(a) Awareness among its policy and decision makers with regard to persistent organic pollutants;

(b) Provision to the public of all available information on persistent organic pollutants, taking into account paragraph 5 of Article 9;

(c) Development and implementation, especially for women, children and the least educated, of educational and public awareness programmes on persistent organic pollutants, as well as on their health and environmental effects and on their alternatives;

(d) Public participation in addressing persistent organic pollutants and their health and environmental effects and in developing adequate responses, including opportunities for providing input at the national level regarding implementation of this Convention;

(e) Training of workers, scientists, educators and technical and managerial personnel;

(f) Development and exchange of educational and public awareness materials at the national and international levels; and

(g) Development and implementation of education and training programmes at the national and international levels.

2. Each Party shall, within its capabilities, ensure that the public has access to the public information referred to in paragraph 1 and that the information is kept up-to-date.

3. Each Party shall, within its capabilities, encourage industry and professional users to promote and facilitate the provision of the information referred to in paragraph 1 at the national level and, as appropriate, subregional, regional and global levels.

4. In providing information on persistent organic pollutants and their alternatives, Parties may use safety data sheets, reports, mass media and other means of communication, and may establish information centres at national and regional levels.

5. Each Party shall give sympathetic consideration to developing mechanisms, such as pollutant release and transfer registers, for the collection and dissemination of information on estimates of the annual quantities of the chemicals listed in Annex A, B or C that are released or disposed of.

Article 11

Research, development and monitoring

1. The Parties shall, within their capabilities, at the national and international levels, encourage and/or undertake appropriate research, development, monitoring and cooperation pertaining to persistent organic pollutants and, where relevant, to their alternatives and to candidate persistent organic pollutants, including on their:

(a) Sources and releases into the environment;

(b) Presence, levels and trends in humans and the environment;

(c) Environmental transport, fate and transformation;

(d) Effects on human health and the environment;

(e) Socio-economic and cultural impacts;

(f) Release reduction and/or elimination; and

(g) Harmonized methodologies for making inventories of generating sources and analytical techniques for the measurement of releases.

2. In undertaking action under paragraph 1, the Parties shall, within their capabilities:

(a) Support and further develop, as appropriate, international programmes, networks and organizations aimed at defining, conducting, assessing and financing research, data collection and monitoring, taking into account the need to minimize duplication of effort;

(b) Support national and international efforts to strengthen national scientific and technical research capabilities, particularly in developing countries and countries with economies in transition, and to promote access to, and the exchange of, data and analyses;

(c) Take into account the concerns and needs, particularly in the field of financial and technical resources, of developing countries and countries with economies in transition and cooperate in improving their capability to participate in the efforts referred to in subparagraphs (a) and (b);

(d) Undertake research work geared towards alleviating the effects of persistent organic pollutants on reproductive health;

(e) Make the results of their research, development and monitoring activities referred to in this paragraph accessible to the public on a timely and regular basis; and

(f) Encourage and/or undertake cooperation with regard to storage and maintenance of information generated from research, development and monitoring.

Article 12

Technical assistance

1. The Parties recognize that rendering of timely and appropriate technical assistance in response to requests from developing country Parties and Parties with economies in transition is essential to the successful implementation of this Convention.

2. The Parties shall cooperate to provide timely and appropriate technical assistance to developing country Parties and Parties with economies in transition, to assist them, taking into account their particular needs, to develop and strengthen their capacity to implement their obligations under this Convention.

3. In this regard, technical assistance to be provided by developed country Parties, and other Parties in accordance with their capabilities, shall include, as appropriate and as mutually agreed, technical assistance for capacity-building relating to implementation of the obligations under this Convention. Further guidance in this regard shall be provided by the Conference of the Parties.

4. The Parties shall establish, as appropriate, arrangements for the purpose of providing technical assistance and promoting the transfer of technology to developing country Parties and Parties with economies in transition relating to the implementation of this Convention. These arrangements shall include regional and subregional centres for capacity-building and transfer of technology to assist developing country Parties and Parties with economies in transition to fulfil their obligations under this Convention. Further guidance in this regard shall be provided by the Conference of the Parties.

5. The Parties shall, in the context of this Article, take full account of the specific needs and special situation of least developed countries and small island developing states in their actions with regard to technical assistance.

Article 13

Financial resources and mechanisms

1. Each Party undertakes to provide, within its capabilities, financial support and incentives in respect of those national activities that are intended to achieve the objective of this Convention in accordance with its national plans, priorities and programmes.

2. The developed country Parties shall provide new and additional financial resources to enable developing country Parties and Parties with economies in transition to meet the agreed full incremental costs of implementing measures which fulfill their obligations under this Convention as agreed between a recipient Party and an entity participating in the mechanism described in paragraph 6. Other Parties may also on a voluntary basis and in accordance with their capabilities provide such financial resources. Contributions from other sources should also be encouraged. The implementation of these commitments shall take into account the need for adequacy, predictability, the timely flow of funds and the importance of burden sharing among the contributing Parties.

3. Developed country Parties, and other Parties in accordance with their capabilities and in accordance with their national plans, priorities and programmes, may also provide and developing country Parties and Parties with economies in transition avail themselves of financial resources to assist in their implementation of this Convention through other bilateral, regional and multilateral sources or channels.

4. The extent to which the developing country Parties will effectively implement their commitments under this Convention will depend on the effective implementation by developed country Parties of their commitments under this Convention relating to financial resources, technical assistance and technology transfer. The fact that sustainable economic and social development and eradication of poverty are the first and overriding priorities of the developing country Parties will be taken fully into account, giving due consideration to the need for the protection of human health and the environment.

5. The Parties shall take full account of the specific needs and special situation of the least developed countries and the small island developing states in their actions with regard to funding.

6. A mechanism for the provision of adequate and sustainable financial resources to developing country Parties and Parties with economies in transition on a grant or concessional basis to assist in their implementation of the Convention is hereby defined. The mechanism shall function under the authority, as appropriate, and guidance of, and be accountable to the Conference of the Parties for the purposes of this Convention. Its operation shall be entrusted to one or more entities, including existing international entities, as may be decided upon by the Conference of the Parties. The mechanism may also include other entities providing multilateral, regional and bilateral financial and technical assistance. Contributions to the mechanism shall be additional to other financial transfers to developing country Parties and Parties with economies in transition as reflected in, and in accordance with, paragraph 2.

7. Pursuant to the objectives of this Convention and paragraph 6, the Conference of the Parties shall at its first meeting adopt appropriate guidance to be provided to the mechanism and shall agree with the entity or entities participating in the financial mechanism upon arrangements to give effect thereto. The guidance shall address, inter alia:

(a) The determination of the policy, strategy and programme priorities, as well as clear and detailed criteria and guidelines regarding eligibility for access to and utilization of financial resources including monitoring and evaluation on a regular basis of such utilization;

(b) The provision by the entity or entities of regular reports to the Conference of the Parties on adequacy and sustainability of funding for activities relevant to the implementation of this Convention;

(c) The promotion of multiple-source funding approaches, mechanisms and arrangements;

(d) The modalities for the determination in a predictable and identifiable manner of the amount of funding necessary and available for the implementation of this Convention, keeping in mind that the phasing out of persistent organic pollutants might require sustained funding, and the conditions under which that amount shall be periodically reviewed; and

(e) The modalities for the provision to interested Parties of assistance with needs assessment, information on available sources of funds and on funding patterns in order to facilitate coordination among them.

8. The Conference of the Parties shall review, not later than its second meeting and thereafter on a regular basis, the effectiveness of the mechanism established under this Article, its ability to address the changing needs of the developing country Parties and Parties with economies in transition, the criteria and guidance referred to in paragraph 7, the level of funding as well as the effectiveness of the performance of the institutional entities entrusted to operate the financial mechanism. It shall, based on such review, take appropriate action, if necessary, to improve the effectiveness of the mechanism, including by means of recommendations and guidance on measures to ensure adequate and sustainable funding to meet the needs of the Parties.

Article 14

Interim financial arrangements

The institutional structure of the Global Environment Facility, operated in accordance with the Instrument for the Establishment of the Restructured Global Environment Facility, shall, on an interim basis, be the principal entity entrusted with the operations of the financial mechanism referred to in Article 13, for the period between the date of entry into force of this Convention and the first meeting of the Conference of the Parties, or until such time as the Conference of the Parties decides which institutional structure will be designated in accordance with Article 13. The institutional structure of the Global Environment Facility should fulfill this function through operational measures related specifically to persistent organic pollutants taking into account that new arrangements for this area may be needed.

Article 15

Reporting

1. Each Party shall report to the Conference of the Parties on the measures it has taken to implement the provisions of this Convention and on the effectiveness of such measures in meeting the objectives of the Convention.

2. Each Party shall provide to the Secretariat:

(a) Statistical data on its total quantities of production, import and export of each of the chemicals listed in Annex A and Annex B or a reasonable estimate of such data; and

(b) To the extent practicable, a list of the States from which it has imported each such substance and the States to which it has exported each such substance.

3. Such reporting shall be at periodic intervals and in a format to be decided by the Conference of the Parties at its first meeting.

Article 16

Effectiveness evaluation

1. Commencing four years after the date of entry into force of this Convention, and periodically thereafter at intervals to be decided by the Conference of the Parties, the Conference shall evaluate the effectiveness of this Convention.

2. In order to facilitate such evaluation, the Conference of the Parties shall, at its first meeting, initiate the establishment of arrangements to provide itself with comparable monitoring data on the presence of the chemicals listed in Annexes A, B and C as well as their regional and global environmental transport. These arrangements:

(a) Should be implemented by the Parties on a regional basis when appropriate, in accordance with their technical and financial capabilities, using existing monitoring programmes and mechanisms to the extent possible and promoting harmonization of approaches;

(b) May be supplemented where necessary, taking into account the differences between regions and their capabilities to implement monitoring activities; and

(c) Shall include reports to the Conference of the Parties on the results of the monitoring activities on a regional and global basis at intervals to be specified by the Conference of the Parties.

3. The evaluation described in paragraph 1 shall be conducted on the basis of available scientific, environmental, technical and economic information, including:

(a) Reports and other monitoring information provided pursuant to paragraph 2;

(b) National reports submitted pursuant to Article 15; and

(c) Non-compliance information provided pursuant to the procedures established under Article 17.

Article 17

Non-compliance

The Conference of the Parties shall, as soon as practicable, develop and approve procedures and institutional mechanisms for determining non-compliance with the provisions of this Convention and for the treatment of Parties found to be in non-compliance.

Article 18

Settlement of disputes

1. Parties shall settle any dispute between them concerning the interpretation or application of this Convention through negotiation or other peaceful means of their own choice.

2. When ratifying, accepting, approving or acceding to the Convention, or at any time thereafter, a Party that is not a regional economic integration organization may declare in a written instrument submitted to the depositary that, with respect to any dispute concerning the interpretation or application of the Convention, it recognizes one or both of the following means of dispute settlement as compulsory in relation to any Party accepting the same obligation:

(a) Arbitration in accordance with procedures to be adopted by the Conference of the Parties in an annex as soon as practicable;

(b) Submission of the dispute to the International Court of Justice.

3. A Party that is a regional economic integration organization may make a declaration with like effect in relation to arbitration in accordance with the procedure referred to in paragraph 2 (a).

4. A declaration made pursuant to paragraph 2 or paragraph 3 shall remain in force until it expires in accordance with its terms or until three months after written notice of its revocation has been deposited with the depositary.

5. The expiry of a declaration, a notice of revocation or a new declaration shall not in any way affect proceedings pending before an arbitral tribunal or the International Court of Justice unless the parties to the dispute otherwise agree.

6. If the parties to a dispute have not accepted the same or any procedure pursuant to paragraph 2, and if they have not been able to settle their dispute within twelve months following notification by one party to another that a dispute exists between them, the dispute shall be submitted to a conciliation commission at the request of any party to the dispute. The conciliation commission shall render a report with recommendations. Additional procedures relating to the conciliation commission shall be included in an annex to be adopted by the Conference of the Parties no later than at its second meeting.

Article 19

Conference of the Parties

1. A Conference of the Parties is hereby established.

2. The first meeting of the Conference of the Parties shall be convened by the Executive Director of the United Nations Environment Programme no later than one year after the entry into force of this Convention. Thereafter, ordinary meetings of the Conference of the Parties shall be held at regular intervals to be decided by the Conference.

3. Extraordinary meetings of the Conference of the Parties shall be held at such other times as may be deemed necessary by the Conference, or at the written request of any Party provided that it is supported by at least one third of the Parties.

4. The Conference of the Parties shall by consensus agree upon and adopt at its first meeting rules of procedure and financial rules for itself and any subsidiary bodies, as well as financial provisions governing the functioning of the Secretariat.

5. The Conference of the Parties shall keep under continuous review and evaluation the implementation of this Convention. It shall perform the functions assigned to it by the Convention and, to this end, shall:

(a) Establish, further to the requirements of paragraph 6, such subsidiary bodies as it considers necessary for the implementation of the Convention;

(b) Cooperate, where appropriate, with competent international organizations and intergovernmental and non-governmental bodies; and

(c) Regularly review all information made available to the Parties pursuant to Article 15, including consideration of the effectiveness of paragraph 2 (b) (iii) of Article 3;

(d) Consider and undertake any additional action that may be required for the achievement of the objectives of the Convention.

6. The Conference of the Parties shall, at its first meeting, establish a subsidiary body to be called the Persistent Organic Pollutants Review Committee for the purposes of performing the functions assigned to that Committee by this Convention. In this regard:

(a) The members of the Persistent Organic Pollutants Review Committee shall be appointed by the Conference of the Parties. Membership of the Committee shall consist of government-designated experts in chemical assessment or management. The members of the Committee shall be appointed on the basis of equitable geographical distribution;

(b) The Conference of the Parties shall decide on the terms of reference, organization and operation of the Committee; and

(c) The Committee shall make every effort to adopt its recommendations by consensus. If all efforts at consensus have been exhausted, and no consensus reached, such recommendation shall as a last resort be adopted by a two-thirds majority vote of the members present and voting.

7. The Conference of the Parties shall, at its third meeting, evaluate the continued need for the procedure contained in paragraph 2 (b) of Article 3, including consideration of its effectiveness.

8. The United Nations, its specialized agencies and the International Atomic Energy Agency, as well as any State not Party to this Convention, may be represented at meetings of the Conference of the Parties as observers. Any body or agency, whether national or international, governmental or non-governmental, qualified in matters covered by the Convention, and which has informed the Secretariat of its wish to be represented at a meeting of the Conference of the Parties as an observer may be admitted unless at least one third of the Parties present object. The admission and participation of observers shall be subject to the rules of procedure adopted by the Conference of the Parties.

Article 20

Secretariat

1. A Secretariat is hereby established.

2. The functions of the Secretariat shall be:

(a) To make arrangements for meetings of the Conference of the Parties and its subsidiary bodies and to provide them with services as required;

(b) To facilitate assistance to the Parties, particularly developing country Parties and Parties with economies in transition, on request, in the implementation of this Convention;

(c) To ensure the necessary coordination with the secretariats of other relevant international bodies;

(d) To prepare and make available to the Parties periodic reports based on information received pursuant to Article 15 and other available information;

(e) To enter, under the overall guidance of the Conference of the Parties, into such administrative and contractual arrangements as may be required for the effective discharge of its functions; and

(f) To perform the other secretariat functions specified in this Convention and such other functions as may be determined by the Conference of the Parties.

3. The secretariat functions for this Convention shall be performed by the Executive Director of the United Nations Environment Programme, unless the Conference of the Parties decides, by a three-fourths majority of the Parties present and voting, to entrust the secretariat functions to one or more other international organizations.

Article 21

Amendments to the Convention

1. Amendments to this Convention may be proposed by any Party.

2. Amendments to this Convention shall be adopted at a meeting of the Conference of the Parties. The text of any proposed amendment shall be communicated to the Parties by the Secretariat at least six months before the meeting at which it is proposed for adoption. The Secretariat shall also communicate proposed amendments to the signatories to this Convention and, for information, to the depositary.

3. The Parties shall make every effort to reach agreement on any proposed amendment to this Convention by consensus. If all efforts at consensus have been exhausted, and no agreement reached, the amendment shall as a last resort be adopted by a three-fourths majority vote of the Parties present and voting.

4. The amendment shall be communicated by the depositary to all Parties for ratification, acceptance or approval.

5. Ratification, acceptance or approval of an amendment shall be notified to the depositary in writing. An amendment adopted in accordance with paragraph 3 shall enter into force for the Parties having accepted it on the ninetieth day after the date of deposit of instruments of ratification, acceptance or approval by at least three-fourths of the Parties. Thereafter, the amendment shall enter into force for any other Party on the ninetieth day after the date on which that Party deposits its instrument of ratification, acceptance or approval of the amendment.

Article 22

Adoption and amendment of annexes

1. Annexes to this Convention shall form an integral part thereof and, unless expressly provided otherwise, a reference to this Convention constitutes at the same time a reference to any annexes thereto.

2. Any additional annexes shall be restricted to procedural, scientific, technical or administrative matters.

3. The following procedure shall apply to the proposal, adoption and entry into force of additional annexes to this Convention:

(a) Additional annexes shall be proposed and adopted according to the procedure laid down in paragraphs 1, 2 and 3 of Article 21;

(b) Any Party that is unable to accept an additional annex shall so notify the depositary, in writing, within one year from the date of communication by the depositary of the adoption of the additional annex. The depositary shall without delay notify all Parties of any such notification received. A Party may at any time withdraw a previous notification of non-acceptance in respect of any additional annex, and the annex shall thereupon enter into force for that Party subject to subparagraph (c); and

(c) On the expiry of one year from the date of the communication by the depositary of the adoption of an additional annex, the annex shall enter into force for all Parties that have not submitted a notification in accordance with the provisions of subparagraph (b).

4. The proposal, adoption and entry into force of amendments to Annex A, B or C shall be subject to the same procedures as for the proposal, adoption and entry into force of additional annexes to this Convention, except that an amendment to Annex A, B or C shall not enter into force with respect to any Party that has made a declaration with respect to amendment to those Annexes in accordance with paragraph 4 of Article 25, in which case any such amendment shall enter into force for such a Party on the ninetieth day after the date of deposit with the depositary of its instrument of ratification, acceptance, approval or accession with respect to such amendment.

5. The following procedure shall apply to the proposal, adoption and entry into force of an amendment to Annex D, E or F:

(a) Amendments shall be proposed according to the procedure in paragraphs 1 and 2 of Article 21;

(b) The Parties shall take decisions on an amendment to Annex D, E or F by consensus; and

(c) A decision to amend Annex D, E or F shall forthwith be communicated to the Parties by the depositary. The amendment shall enter into force for all Parties on a date to be specified in the decision.

6. If an additional annex or an amendment to an annex is related to an amendment to this Convention, the additional annex or amendment shall not enter into force until such time as the amendment to the Convention enters into force.

Article 23

Right to vote

1. Each Party to this Convention shall have one vote, except as provided for in paragraph 2.

2. A regional economic integration organization, on matters within its competence, shall exercise its right to vote with a number of votes equal to the number of its member States that are Parties to this Convention. Such an organization shall not exercise its right to vote if any of its member States exercises its right to vote, and vice versa.

Article 24

Signature

This Convention shall be open for signature at Stockholm by all States and regional economic integration organizations on 23 May 2001, and at the United Nations Headquarters in New York from 24 May 2001 to 22 May 2002.

Article 25

Ratification, acceptance, approval or accession

1. This Convention shall be subject to ratification, acceptance or approval by States and by regional economic integration organizations. It shall be open for accession by States and by regional economic integration organizations from the day after the date on which the Convention is closed for signature. Instruments of ratification, acceptance, approval or accession shall be deposited with the depositary.

2. Any regional economic integration organization that becomes a Party to this Convention without any of its member States being a Party shall be bound by all the obligations under the Convention. In the case of such organizations, one or more of whose member States is a Party to this Convention, the organization and its member States shall decide on their respective responsibilities for the performance of their obligations under the Convention. In such cases, the organization and the member States shall not be entitled to exercise rights under the Convention concurrently.

3. In its instrument of ratification, acceptance, approval or accession, a regional economic integration organization shall declare the extent of its competence in respect of the matters governed by this Convention. Any such organization shall also inform the depositary, who shall in turn inform the Parties, of any relevant modification in the extent of its competence.

4. In its instrument of ratification, acceptance, approval or accession, any Party may declare that, with respect to it, any amendment to Annex A, B or C shall enter into force only upon the deposit of its instrument of ratification, acceptance, approval or accession with respect thereto.

Article 26

Entry into force

1. This Convention shall enter into force on the ninetieth day after the date of deposit of the fiftieth instrument of ratification, acceptance, approval or accession.

2. For each State or regional economic integration organization that ratifies, accepts or approves this Convention or accedes thereto after the deposit of the fiftieth instrument of ratification, acceptance, approval or accession, the Convention shall enter into force on the ninetieth day after the date of deposit by such State or regional economic integration organization of its instrument of ratification, acceptance, approval or accession.

3. For the purpose of paragraphs 1 and 2, any instrument deposited by a regional economic integration organization shall not be counted as additional to those deposited by member States of that organization.

Article 27

Reservations

No reservations may be made to this Convention.

Article 28

1. At any time after three years from the date on which this Convention has entered into force for a Party, that Party may withdraw from the Convention by giving written notification to the depositary.

2. Any such withdrawal shall take effect upon the expiry of one year from the date of receipt by the depositary of the notification of withdrawal, or on such later date as may be specified in the notification of withdrawal.

Article 29

Depositary

The Secretary-General of the United Nations shall be the depositary of this Convention.

Article 30

Authentic texts

The original of this Convention, of which the Arabic, Chinese, English, French, Russian and Spanish texts are equally authentic, shall be deposited with the Secretary-General of the United Nations.

IN WITNESS WHEREOF the undersigned, being duly authorized to that effect, have signed this Convention.

Done at Stockholm on this twenty-second day of May, two thousand and one.

Annex A

ELIMINATION

Part I

Chemical Activity Specific exemption Aldrin*CAS No: 309-00-2 Production None Use Local ectoparasiticideInsecticide Chlordane*CAS No: 57-74-9 Production As allowed for the Parties listed in the Register Use Local ectoparasiticideInsecticideTermiticideTermiticide in buildings and damsTermiticide in roadsAdditive in plywood adhesives Dieldrin*CAS No: 60-57-1 Production None Use In agricultural operations Endrin*CAS No: 72-20-8 Production None Use None Heptachlor*CAS No: 76-44-8 Production None Use Termiticide Termiticide in structures of housesTermiticide (subterranean)Wood treatment In use in underground cable boxes HexachlorobenzeneCAS No: 118-74-1 Production As allowed for the Parties listed in the Register Use IntermediateSolvent in pesticideClosed system site limited intermediate Mirex*CAS No: 2385-85-5 Production As allowed for the Parties listed in the Register Use Termiticide Toxaphene*CAS No: 8001-35-2 Production None Use None Polychlorinated Biphenyls (PCB)* Production None Use Articles in use in accordance with the provisions of Part II of this Annex

Notes:

(i) Except as otherwise specified in this Convention, quantities of a chemical occurring as unintentional trace contaminants in products and articles shall not be considered to be listed in this Annex;

(ii) This note shall not be considered as a production and use specific exemption for purposes of paragraph 2 of Article 3. Quantities of a chemical occurring as constituents of articles manufactured or already in use before or on the date of entry into force of the relevant obligation with respect to that chemical, shall not be considered as listed in this Annex, provided that a Party has notified the Secretariat that a particular type of article remains in use within that Party. The Secretariat shall make such notifications publicly available;

(iii) This note, which does not apply to a chemical that has an asterisk following its name in the Chemical column in Part I of this Annex, shall not be considered as a production and use specific exemption for purposes of paragraph 2 of Article 3. Given that no significant quantities of the chemical are expected to reach humans and the environment during the production and use of a closed-system site-limited intermediate, a Party, upon notification to the Secretariat, may allow the production and use of quantities of a chemical listed in this Annex as a closed-system site-limited intermediate that is chemically transformed in the manufacture of other chemicals that, taking into consideration the criteria in paragraph 1 of Annex D, do not exhibit the characteristics of persistent organic pollutants. This notification shall include information on total production and use of such chemical or a reasonable estimate of such information and information regarding the nature of the closed-system site-limited process including the amount of any non-transformed and unintentional trace contamination of the persistent organic pollutant-starting material in the final product. This procedure applies except as otherwise specified in this Annex. The Secretariat shall make such notifications available to the Conference of the Parties and to the public. Such production or use shall not be considered a production or use specific exemption. Such production and use shall cease after a ten-year period, unless the Party concerned submits a new notification to the Secretariat, in which case the period will be extended for an additional ten years unless the Conference of the Parties, after a review of the production and use decides otherwise. The notification procedure can be repeated;

(iv) All the specific exemptions in this Annex may be exercised by Parties that have registered exemptions in respect of them in accordance with Article 4 with the exception of the use of polychlorinated biphenyls in articles in use in accordance with the provisions of Part II of this Annex, which may be exercised by all Parties. Each Party shall:

Part II

Polychlorinated biphenyls

Each Party shall:

(a) With regard to the elimination of the use of polychlorinated biphenyls in equipment (e.g. transformers, capacitors or other receptacles containing liquid stocks) by 2025, subject to review by the Conference of the Parties, take action in accordance with the following priorities:

(i) Make determined efforts to identify, label and remove from use equipment containing greater than 10 per cent polychlorinated biphenyls and volumes greater than 5 litres;

(ii) Make determined efforts to identify, label and remove from use equipment containing greater than 0.05 per cent polychlorinated biphenyls and volumes greater than 5 litres;

(iii) Endeavour to identify and remove from use equipment containing greater than 0.005 percent polychlorinated biphenyls and volumes greater than 0.05 litres;

(b) Consistent with the priorities in subparagraph (a), promote the following measures to reduce exposures and risk to control the use of polychlorinated biphenyls:

(i) Use only in intact and non-leaking equipment and only in areas where the risk from environmental release can be minimised and quickly remedied;

(ii) Not use in equipment in areas associated with the production or processing of food or feed;

(iii) When used in populated areas, including schools and hospitals, all reasonable measures to protect from electrical failure which could result in a fire, and regular inspection of equipment for leaks;

(c) Notwithstanding paragraph 2 of Article 3, ensure that equipment containing polychlorinated biphenyls, as described in subparagraph (a), shall not be exported or imported except for the purpose of environmentally sound waste management;

(d) Except for maintenance and servicing operations, not allow recovery for the purpose of reuse in other equipment of liquids with polychlorinated biphenyls content above 0.005 per cent;

(e) Make determined efforts designed to lead to environmentally sound waste management of liquids containing polychlorinated biphenyls and equipment contaminated with polychlorinated biphenyls having a polychlorinated biphenyls content above 0.005 per cent, in accordance with paragraph 1 of Article 6, as soon as possible but no later than 2028, subject to review by the Conference of the Parties;

(f) In lieu of note (ii) in Part I of this Annex, endeavour to identify other articles containing more than 0.005 per cent polychlorinated biphenyls (e.g. cable-sheaths, cured caulk and painted objects) and manage them in accordance with paragraph 1 of Article 6;

(g) Provide a report every five years on progress in eliminating polychlorinated biphenyls and submit it to the Conference of the Parties pursuant to Article 15;

(h) The reports described in subparagraph (g) shall, as appropriate, be considered by the Conference of the Parties in its reviews relating to polychlorinated biphenyls. The Conference of the Parties shall review progress towards elimination of polychlorinated biphenyls at five year intervals or other period, as appropriate, taking into account such reports.

Annex B

RESTRICTION

Part I

Chemical Activity Acceptable purpose or specific exemption DDT(1,1,1-trichloro-2,2-bis(4-chlorophenyl)ethane)CAS No: 50-29-3 Production Acceptable purpose:Disease vector control use in accordance with Part II of this AnnexSpecific exemption:Intermediate in production of dicofolIntermediate Use Acceptable purpose:Disease vector control in accordance with Part II of this AnnexSpecific exemption:Production of dicofolIntermediate

Notes:

(i) Except as otherwise specified in this Convention, quantities of a chemical occurring as unintentional trace contaminants in products and articles shall not be considered to be listed in this Annex;

(ii) This note shall not be considered as a production and use acceptable purpose or specific exemption for purposes of paragraph 2 of Article 3. Quantities of a chemical occurring as constituents of articles manufactured or already in use before or on the date of entry into force of the relevant obligation with respect to that chemical, shall not be considered as listed in this Annex, provided that a Party has notified the Secretariat that a particular type of article remains in use within that Party. The Secretariat shall make such notifications publicly available;

(iii) This note shall not be considered as a production and use specific exemption for purposes of paragraph 2 of Article 3. Given that no significant quantities of the chemical are expected to reach humans and the environment during the production and use of a closed-system site-limited intermediate, a Party, upon notification to the Secretariat, may allow the production and use of quantities of a chemical listed in this Annex as a closed-system site-limited intermediate that is chemically transformed in the manufacture of other chemicals that, taking into consideration the criteria in paragraph 1 of Annex D, do not exhibit the characteristics of persistent organic pollutants. This notification shall include information on total production and use of such chemical or a reasonable estimate of such information and information regarding the nature of the closed-system site-limited process including the amount of any non-transformed and unintentional trace contamination of the persistent organic pollutant-starting material in the final product. This procedure applies except as otherwise specified in this Annex. The Secretariat shall make such notifications available to the Conference of the Parties and to the public. Such production or use shall not be considered a production or use specific exemption. Such production and use shall cease after a ten-year period, unless the Party concerned submits a new notification to the Secretariat, in which case the period will be extended for an additional ten years unless the Conference of the Parties, after a review of the production and use decides otherwise. The notification procedure can be repeated;

(iv) All the specific exemptions in this Annex may be exercised by Parties that have registered in respect of them in accordance with Article 4.

Part II

DDT (1,1,1-trichloro-2,2-bis(4-chlorophenyl)ethane)

1. The production and use of DDT shall be eliminated except for Parties that have notified the Secretariat of their intention to produce and/or use it. A DDT Register is hereby established and shall be available to the public. The Secretariat shall maintain the DDT Register.

2. Each Party that produces and/or uses DDT shall restrict such production and/or use for disease vector control in accordance with the World Health Organization recommendations and guidelines on the use of DDT and when locally safe, effective and affordable alternatives are not available to the Party in question.

3. In the event that a Party not listed in the DDT Register determines that it requires DDT for disease vector control, it shall notify the Secretariat as soon as possible in order to have its name added forthwith to the DDT Register. It shall at the same time notify the World Health Organization.

4. Every three years, each Party that uses DDT shall provide to the Secretariat and the World Health Organization information on the amount used, the conditions of such use and its relevance to that Party’s disease management strategy, in a format to be decided by the Conference of the Parties in consultation with the World Health Organization.

5. With the goal of reducing and ultimately eliminating the use of DDT, the Conference of the Parties shall encourage:

(a) Each Party using DDT to develop and implement an action plan as part of the implementation plan specified in Article 7. That action plan shall include:

(i) Development of regulatory and other mechanisms to ensure that DDT use is restricted to disease vector control;

(ii) Implementation of suitable alternative products, methods and strategies, including resistance management strategies to ensure the continuing effectiveness of these alternatives;

(iii) Measures to strengthen health care and to reduce the incidence of the disease.

(b) The Parties, within their capabilities, to promote research and development of safe alternative chemical and non-chemical products, methods and strategies for Parties using DDT, relevant to the conditions of those countries and with the goal of decreasing the human and economic burden of disease. Factors to be promoted when considering alternatives or combinations of alternatives shall include the human health risks and environmental implications of such alternatives. Viable alternatives to DDT shall pose less risk to human health and the environment, be suitable for disease control based on conditions in the Parties in question and be supported with monitoring data.

6. Commencing at its first meeting, and at least every three years thereafter, the Conference of the Parties shall, in consultation with the World Health Organization, evaluate the continued need for DDT for disease vector control on the basis of available scientific, technical, environmental and economic information, including:

(a) The production and use of DDT and the conditions set out in paragraph 2;

(b) The availability, suitability and implementation of the alternatives to DDT; and

(c) Progress in strengthening the capacity of countries to transfer safely to reliance on such alternatives.

7. A Party may, at any time, withdraw its name from the DDT Registry upon written notification to the Secretariat. The withdrawal shall take effect on the date specified in the notification.

Annex C

UNINTENTIONAL PRODUCTION

Part I: Persistent organic pollutants subject to the requirements of Article 5

This Annex applies to the following persistent organic pollutants when formed and released unintentionally from anthropogenic sources:

Chemical Polychlorinated dibenzo-p-dioxins and dibenzofurans (PCDD/PCDF)Hexachlorobenzene (HCB) (CAS No: 118-74-1)Polychlorinated biphenyls (PCB)

Part II: Source categories

Polychlorinated dibenzo-p-dioxins and dibenzofurans, hexachlorobenzene and polychlorinated biphenyls are unintentionally formed and released from thermal processes involving organic matter and chlorine as a result of incomplete combustion or chemical reactions. The following industrial source categories have the potential for comparatively high formation and release of these chemicals to the environment:

(a) Waste incinerators, including co-incinerators of municipal, hazardous or medical waste or of sewage sludge;

(b) Cement kilns firing hazardous waste;

(c) Production of pulp using elemental chlorine or chemicals generating elemental chlorine for bleaching;

(d) The following thermal processes in the metallurgical industry:

(i) Secondary copper production;

(ii) Sinter plants in the iron and steel industry;

(iii) Secondary aluminium production;

(iv) Secondary zinc production.

Part III: Source categories

Polychlorinated dibenzo-p-dioxins and dibenzofurans, hexachlorobenzene and polychlorinated biphenyls may also be unintentionally formed and released from the following source categories, including:

(a) Open burning of waste, including burning of landfill sites;

(b) Thermal processes in the metallurgical industry not mentioned in Part II;

(c) Residential combustion sources;

(d) Fossil fuel-fired utility and industrial boilers;

(e) Firing installations for wood and other biomass fuels;

(f) Specific chemical production processes releasing unintentionally formed persistent organic pollutants, especially production of chlorophenols and chloranil;

(g) Crematoria;

(h) Motor vehicles, particularly those burning leaded gasoline;

(i) Destruction of animal carcasses;

(j) Textile and leather dyeing (with chloranil) and finishing (with alkaline extraction);

(k) Shredder plants for the treatment of end of life vehicles;

(l) Smouldering of copper cables;

(m) Waste oil refineries.

Part IV: Definitions

1. For the purposes of this Annex:

(a) “Polychlorinated biphenyls” means aromatic compounds formed in such a manner that the hydrogen atoms on the biphenyl molecule (two benzene rings bonded together by a single carbon-carbon bond) may be replaced by up to ten chlorine atoms; and

(b) “Polychlorinated dibenzo-p-dioxins” and “polychlorinated dibenzofurans” are tricyclic, aromatic compounds formed by two benzene rings connected by two oxygen atoms in polychlorinated dibenzo-p-dioxins and by one oxygen atom and one carbon-carbon bond in polychlorinated dibenzofurans and the hydrogen atoms of which may be replaced by up to eight chlorine atoms.

2. In this Annex, the toxicity of polychlorinated dibenzo-p-dioxins and dibenzofurans is expressed using the concept of toxic equivalency which measures the relative dioxin-like toxic activity of different congeners of polychlorinated dibenzo-p-dioxins and dibenzofurans and coplanar polychlorinated biphenyls in comparison to 2,3,7,8-tetrachlorodibenzo-p-dioxin. The toxic equivalent factor values to be used for the purposes of this Convention shall be consistent with accepted international standards, commencing with the World Health Organization 1998 mammalian toxic equivalent factor values for polychlorinated dibenzo-p-dioxins and dibenzofurans and coplanar polychlorinated biphenyls. Concentrations are expressed in toxic equivalents.

Part V: General guidance on best available techniques and best environmental practices

This Part provides general guidance to Parties on preventing or reducing releases of the chemicals listed in Part I.

A. General prevention measures relating to both best available techniques and best environmental practices

Priority should be given to the consideration of approaches to prevent the formation and release of the chemicals listed in Part I. Useful measures could include:

(a) The use of low-waste technology;

(b) The use of less hazardous substances;

(c) The promotion of the recovery and recycling of waste and of substances generated and used in a process;

(d) Replacement of feed materials which are persistent organic pollutants or where there is a direct link between the materials and releases of persistent organic pollutants from the source;

(e) Good housekeeping and preventive maintenance programmes;

(f) Improvements in waste management with the aim of the cessation of open and other uncontrolled burning of wastes, including the burning of landfill sites. When considering proposals to construct new waste disposal facilities, consideration should be given to alternatives such as activities to minimize the generation of municipal and medical waste, including resource recovery, reuse, recycling, waste separation and promoting products that generate less waste. Under this approach, public health concerns should be carefully considered;

(g) Minimization of these chemicals as contaminants in products;

(h) Avoiding elemental chlorine or chemicals generating elemental chlorine for bleaching.

B. Best available techniques

The concept of best available techniques is not aimed at the prescription of any specific technique or technology, but at taking into account the technical characteristics of the installation concerned, its geographical location and the local environmental conditions. Appropriate control techniques to reduce releases of the chemicals listed in Part I are in general the same. In determining best available techniques, special consideration should be given, generally or in specific cases, to the following factors, bearing in mind the likely costs and benefits of a measure and consideration of precaution and prevention:

(a) General considerations:

(i) The nature, effects and mass of the releases concerned: techniques may vary depending on source size;

(ii) The commissioning dates for new or existing installations;

(iii) The time needed to introduce the best available technique;

(iv) The consumption and nature of raw materials used in the process and its energy efficiency;

(v) The need to prevent or reduce to a minimum the overall impact of the releases to the environment and the risks to it;

(vi) The need to prevent accidents and to minimize their consequences for the environment;

(vii) The need to ensure occupational health and safety at workplaces;

(viii) Comparable processes, facilities or methods of operation which have been tried with success on an industrial scale;

(ix) Technological advances and changes in scientific knowledge and understanding.

(b) General release reduction measures: When considering proposals to construct new facilities or significantly modify existing facilities using processes that release chemicals listed in this Annex, priority consideration should be given to alternative processes, techniques or practices that have similar usefulness but which avoid the formation and release of such chemicals. In cases where such facilities will be constructed or significantly modified, in addition to the prevention measures outlined in section A of Part V the following reduction measures could also be considered in determining best available techniques:

(i) Use of improved methods for flue-gas cleaning such as thermal or catalytic oxidation, dust precipitation, or adsorption;

(ii) Treatment of residuals, wastewater, wastes and sewage sludge by, for example, thermal treatment or rendering them inert or chemical processes that detoxify them;

(iii) Process changes that lead to the reduction or elimination of releases, such as moving to closed systems;

(iv) Modification of process designs to improve combustion and prevent formation of the chemicals listed in this Annex, through the control of parameters such as incineration temperature or residence time.

C. Best environmental practices

The Conference of the Parties may develop guidance with regard to best environmental practices.

Annex D

INFORMATION REQUIREMENTS AND SCREENING CRITERIA

1. A Party submitting a proposal to list a chemical in Annexes A, B and/or C shall identify the chemical in the manner described in subparagraph (a) and provide the information on the chemical, and its transformation products where relevant, relating to the screening criteria set out in subparagraphs (b) to (e):

(a) Chemical identity:

(i) Names, including trade name or names, commercial name or names and synonyms, Chemical Abstracts Service (CAS) Registry number, International Union of Pure and Applied Chemistry (IUPAC) name; and

(ii) Structure, including specification of isomers, where applicable, and the structure of the chemical class;

(b) Persistence:

(i) Evidence that the half-life of the chemical in water is greater than two months, or that its half-life in soil is greater than six months, or that its half-life in sediment is greater than six months; or

(ii) Evidence that the chemical is otherwise sufficiently persistent to justify its consideration within the scope of this Convention;

(c) Bio-accumulation:

(i) Evidence that the bio-concentration factor or bio-accumulation factor in aquatic species for the chemical is greater than 5,000 or, in the absence of such data, that the log Kow is greater than 5;

(ii) Evidence that a chemical presents other reasons for concern, such as high bio-accumulation in other species, high toxicity or ecotoxicity; or

(iii) Monitoring data in biota indicating that the bio-accumulation potential of the chemical is sufficient to justify its consideration within the scope of this Convention;

(d) Potential for long-range environmental transport:

(i) Measured levels of the chemical in locations distant from the sources of its release that are of potential concern;

(ii) Monitoring data showing that long-range environmental transport of the chemical, with the potential for transfer to a receiving environment, may have occurred via air, water or migratory species; or

(iii) Environmental fate properties and/or model results that demonstrate that the chemical has a potential for long-range environmental transport through air, water or migratory species, with the potential for transfer to a receiving environment in locations distant from the sources of its release. For a chemical that migrates significantly through the air, its half-life in air should be greater than two days; and

(e) Adverse effects:

(i) Evidence of adverse effects to human health or to the environment that justifies consideration of the chemical within the scope of this Convention; or

(ii) Toxicity or ecotoxicity data that indicate the potential for damage to human health or to the environment.

2. The proposing Party shall provide a statement of the reasons for concern including, where possible, a comparison of toxicity or ecotoxicity data with detected or predicted levels of a chemical resulting or anticipated from its long-range environmental transport, and a short statement indicating the need for global control.

3. The proposing Party shall, to the extent possible and taking into account its capabilities, provide additional information to support the review of the proposal referred to in paragraph 6 of Article 8. In developing such a proposal, a Party may draw on technical expertise from any source.

INFORMATION REQUIREMENTS FOR THE RISK PROFILE

The purpose of the review is to evaluate whether the chemical is likely, as a result of its long-range environmental transport, to lead to significant adverse human health and/or environmental effects, such that global action is warranted. For this purpose, a risk profile shall be developed that further elaborates on, and evaluates, the information referred to in Annex D and includes, as far as possible, the following types of information:

(a) Sources, including as appropriate:

(i) Production data, including quantity and location;

(ii) Uses; and

(iii) Releases, such as discharges, losses and emissions;

(b) Hazard assessment for the endpoint or endpoints of concern, including a consideration of toxicological interactions involving multiple chemicals;

(c) Environmental fate, including data and information on the chemical and physical properties of a chemical as well as its persistence and how they are linked to its environmental transport, transfer within and between environmental compartments, degradation and transformation to other chemicals. A determination of the bio-concentration factor or bio-accumulation factor, based on measured values, shall be available, except when monitoring data are judged to meet this need;

(d) Monitoring data;

(e) Exposure in local areas and, in particular, as a result of long-range environmental transport, and including information regarding bio-availability;

(f) National and international risk evaluations, assessments or profiles and labelling information and hazard classifications, as available; and

(g) Status of the chemical under international conventions.

Annex F

INFORMATION ON SOCIO-ECONOMIC CONSIDERATIONS

An evaluation should be undertaken regarding possible control measures for chemicals under consideration for inclusion in this Convention, encompassing the full range of options, including management and elimination. For this purpose, relevant information should be provided relating to socio-economic considerations associated with possible control measures to enable a decision to be taken by the Conference of the Parties. Such information should reflect due regard for the differing capabilities and conditions among the Parties and should include consideration of the following indicative list of items:

(a) Efficacy and efficiency of possible control measures in meeting risk reduction goals:

Technical feasibility;

Costs, including environmental and health costs;

(b) Alternatives (products and processes):

Technical feasibility;

Costs, including environmental and health costs;

Efficacy;

Risk;

Availability; and

Accessibility;

(c)Positive and/or negative impacts on society of implementing possible control measures:

(i) Health, including public, environmental and occupational health;

(ii) Agriculture, including aquaculture and forestry;

(iii) Biota (biodiversity);

(iv) Economic aspects;

Movement towards sustainable development; and

Social costs

(d) Waste and disposal implications (in particular, obsolete stocks of pesticides and clean-up of contaminated sites):

(i) Technical feasibility; and

(ii) Cost;

(e) Access to information and public education;

(f) Status of control and monitoring capacity; and

(g) Any national or regional control actions taken, including information on alternatives, and other relevant risk management information.

ARBITRATION AND CONCILIATION PROCEDURES

FOR SETTLEMENT OF DISPUTES

(Decision SC-1/2 of the Conference of the Parties)

Part I: Arbitration procedure

The arbitration procedure for purposes of paragraph 2 (a) of Article 18 of the Convention shall be as follows:

Article 1

1. A Party may initiate recourse to arbitration in accordance with Article 18 of the Convention by written notification addressed to the other party to the dispute. The notification shall be accompanied by a statement of the claim, together with any supporting documents, and state the subject-matter of arbitration and include, in particular, the articles of the Convention the interpretation or application of which are at issue.

2. The claimant party shall notify the Secretariat that the parties are referring a dispute to arbitration pursuant to Article 18. The notification shall be accompanied by the written notification of the claimant party, the statement of claim and the supporting documents referred to in paragraph 1 above. The Secretariat shall forward the information thus received to all Parties.

Article 2

1. If a dispute is referred to arbitration in accordance with Article 1 above, an arbitral tribunal shall be established. It shall consist of three members.

2. Each of the parties to the dispute shall appoint an arbitrator and the two arbitrators so appointed shall designate by common agreement the third arbitrator, who shall be the President of the tribunal. The President of the tribunal shall not be a national of one of the parties to the dispute, nor have his or her usual place of residence in the territory of one of those parties, nor be employed by any of them, nor have dealt with the case in any other capacity.

3. In disputes between more than two parties, parties in the same interest shall appoint one arbitrator jointly by agreement.

4. Any vacancy shall be filled in the manner prescribed for the initial appointment.

5. If the parties do not agree on the subject-matter of the dispute before the President of the arbitral tribunal is designated, the arbitral tribunal shall determine the subject-matter.

Article 3

1. If one of the parties to the dispute does not appoint an arbitrator within two months of the date on which the respondent party receives the notification of the arbitration, the other party may inform the Secretary-General of the United Nations, who shall make the designation within a further two-month period.

2. If the President of the arbitral tribunal has not been designated within two months of the date of the appointment of the second arbitrator, the Secretary-General of the United Nations shall, at the request of a party, designate the President within a further two-month period.

Article 4

The arbitral tribunal shall render its decisions in accordance with the provisions of the Convention and international law.

Article 5

Unless the parties to the dispute otherwise agree, the arbitral tribunal shall determine its own rules of procedure.

Article 6

The arbitral tribunal may, at the request of one of the parties, indicate essential interim measures of protection.

Article 7

The parties to the dispute shall facilitate the work of the arbitral tribunal and, in particular, using all means at their disposal, shall:

(a) Provide it with all relevant documents, information and facilities; and

(b) Enable it, when necessary, to call witnesses or experts and receive their evidence.

Article 8

The parties and the arbitrators are under an obligation to protect the confidentiality of any information they receive in confidence during the proceedings of the arbitral tribunal.

Article 9

Unless the arbitral tribunal determines otherwise because of the particular circumstances of the case, the costs of the tribunal shall be borne by the parties to the dispute in equal shares. The tribunal shall keep a record of all its costs, and shall furnish a final statement thereof to the parties.

Article 10

A party that has an interest of a legal nature in the subject matter of the dispute which may be affected by the decision in the case may intervene in the proceedings with the consent of the tribunal.

Article 11

The tribunal may hear and determine counterclaims arising directly out of the subject matter of the dispute.

Article 12

Decisions both on procedure and substance of the arbitral tribunal shall be taken by a majority vote of its members.

Article 13

1. If one of the parties to the dispute does not appear before the arbitral tribunal or fails to defend its case, the other party may request the tribunal to continue the proceedings and to make its award. Absence of a party or a failure of a party to defend its case shall not constitute a bar to the proceedings.

2. Before rendering its final decision, the arbitral tribunal must satisfy itself that the claim is well founded in fact and law.

Article 14

The tribunal shall render its final decision within five months of the date on which it is fully constituted unless it finds it necessary to extend the time limit for a period which should not exceed five more months.

Article 15

The final decision of the arbitral tribunal shall be confined to the subject matter of the dispute and shall state the reasons on which it is based. It shall contain the names of the members who have participated and the date of the final decision. Any member of the tribunal may attach a separate or dissenting opinion to the final decision.

Article 16

The award shall be binding on the parties to the dispute. The interpretation of the Convention given by the award shall also be binding upon a Party intervening under Article 10 above insofar as it relates to matters in respect of which that Party intervened. The award shall be without appeal unless the parties to the dispute have agreed in advance to an appellate procedure.

Article 17

Any controversy which may arise between those bound by the final decision in accordance with Article 16 above, as regards the interpretation or manner of implementation of that decision, may be submitted by any of them for decision to the arbitral tribunal which rendered it.

Part II: Conciliation procedure

The conciliation procedure for purposes of paragraph 6 of Article 18 of the Convention shall be as follows:

Article 1

1. A request by a party to a dispute to establish a conciliation commission in consequence of paragraph 6 of Article 18 shall be addressed in writing to the Secretariat. The Secretariat shall forthwith inform all Parties to the Convention accordingly.

2. The conciliation commission shall, unless the parties otherwise agree, be composed of three members, one appointed by each party concerned and a President chosen jointly by those members.

Article 2

In disputes between more than two parties, parties in the same interest shall appoint their members of the commission jointly by agreement.

Article 3

If any appointments by the parties are not made within two months of the date of receipt by the Secretariat of the written request referred to in Article 1, the Secretary-General of the United Nations shall, upon request by a party, make those appointments within a further two-month period.

Article 4

If the President of the conciliation commission has not been chosen within two months of the second member of the commission being appointed, the Secretary-General of the United Nations shall, upon request by a party, designate the President within a further two-month period.

Article 5

1. The conciliation commission shall, unless the parties to the dispute otherwise agree, determine its own rules of procedure.

2. The parties and members of the commission are under an obligation to protect the confidentiality of any information they receive in confidence during the proceedings of the commission.

Article 6

The conciliation commission shall take its decisions by a majority vote of its members.

Article 7

The conciliation commission shall render a report with recommendations for resolution of the dispute within twelve months of being established, which the parties shall consider in good faith.

Article 8

Any disagreement as to whether the conciliation commission has competence to consider a matter referred to it shall be decided by the commission.

Article 9

The costs of the commission shall be borne by the parties to the dispute in shares agreed by them. The commission shall keep the record of all its costs and shall furnish a final statement thereof to the parties.

STOKHOLMSKA KONVENCIJA

O DUGOTRAJNIM ORGANSKIM ZAGAĐUJUĆIM SUPSTANCAMA

Potpisnice ove Konvencije,

Prepoznaju činjenicu da dugotrajne organske zagađujuće supstance poseduju toksična svojstva, da se teško razlažu, da su bioakumulativne i da se prenose putem vazduha, vode i migratornih vrsta, preko međunarodnih granica, a zatim talože daleko od mesta gde se ispuštaju i akumuliraju se u zemlji i vodenim ekosistemima,

Svesne su rizika po zdravlje stanovništva, posebno u zemljama u razvoju, koji su posledica lokalne izloženosti dugotrajnim organskim zagađujućim supstancama, a pre svega uticaja na zdravlje žena, i preko njih, na zdravlje novih generacija,

Konstatuju da su arktički ekosistemi i lokalne zajednice naročito u opasnosti zbog bioakumulacije dugotrajnih organskih zagađujućih supstanci i da zagađenost njihove tradicionalne hrane predstavlja problem javnog zdravlja,

Svesne su potrebe za globalnom akcijom kada su u pitanju dugotrajne organske zagađujuće supstance,

Uzimaju u obzir odluku 19/13 C od 7.februara 1997. godine, Upravnog saveta Programa Ujedinjenih nacija za životnu sredinu o pokretanju međunarodne akcije za zaštitu zdravlja ljudi i životne sredine pomoću mera kojima će se smanjiti i/ili eliminisati emisija i ispuštanje dugotrajnih organskih zagađujućih supstanci,

Podsećaju na odgovarajuće odredbe relevantnih međunarodnih konvencija o životnoj sredini, posebno na odredbe Roterdamske konvencije o Postupku davanja saglasnosti na osnovu prethodnog obaveštenja za određene opasne hemikalije i pesticide u međunarodnoj trgovini i Bazelske Konvencije o kontroli prekograničnog kretanja i odlaganja opasnog otpada, uključujući regionalne sporazume razrađene u okviru člana 11 Bazelske Konvencije,

Podsećaju i na odgovarajuće odredbe Deklaracije iz Rija o životnoj sredini i razvoju i Agende 21,

Potvrđuju da predostrožnost naglašava zabrinutost svih Potpisnica i da je ugrađena u ovu Konvenciju,

Prepoznaju da se ova Konvencija i drugi međunarodni sporazumi iz oblasti trgovine i iz oblasti životne sredine međusobno dopunjuju,

Naglašavaju da države, u skladu s Poveljom Ujedinjenih Nacija i principima međunarodnog prava, imaju suvereno pravo da koriste sopstvene resurse saglasno sopstvenoj razvojnoj politici i politici životne sredine, kao i odgovornost da obezbede da aktivnosti koje su u njihovoj nadležnosti ili pod njihovom kontrolom ne utiču štetno na životnu sredinu drugih država ili oblasti izvan nacionalnih granica,

Uzimaju u obzir posebne okolnosti i posebne potrebe zemalja u razvoju, a pre svega najnerazvijenijih zemalja i zemalja čije su privrede u tranzicijiu tranziciji, a naročito potrebu jačanja njihovih nacionalnih kapaciteta u upravljanju hemikalijama, uključujući transfer tehnologije, finansijsku i tehničku pomoć i promovisanje saradnje između Potpisnica,

U potpunosti uzimaju obzir Akcioni program za održivi razvoj malih ostrvskih zemalja u razvoju, usvojen na Barbadosu, 6.maja 1994. godine,

Konstatuju odgovarajuće sposobnosti razvijenih zemalja i zemalja u razvoju, kao i zajedničke, ali i diferencirane odgovornosti država utvrđene u Principu 7 Deklaracije iz Rija o životnoj sredini i razvoju,

Prepoznaju značajan doprinos koji mogu da pruže privatni sektor i nevladine organizacije u postizanju smanjenja i/ili eliminisanja emisije i ispuštanja dugotrajnih organskih zagađujućih supstanci,

Ističu značaj preuzimanja odgovornosti proizvođača dugotrajnih organskih zagađujućih supstanci za smanjenje štetnih efekata izazvanih njihovim proizvodima i informisanje korisnika, vlada i javnosti o opasnim svojstvima tih hemikalija,

Svesne su potrebe preduzimanja mera za prevenciju štetnih efekata izazvanih dugotrajnim organskim zagađujućim supstancama u svim stadijumima njihovog životnog ciklusa,

Reafirmišu Princip 16 Deklaracije iz Rija o životnoj sredini i razvoju u kojoj se navodi da državni organi treba da streme unapređivanju internalizacije troškova vezanih za životnu sredinu i korišćenje ekonomskih instrumenata, uzimajući u obzir pristup da zagađivač u principu treba da snosi troškove zagađivanja, s dužnom pažnjom prema javnom interesu, a bez remećenja međunarodne trgovine i investicija,

Podstiču Potpisnice koje nemaju regulativu i postupke za procenu pesticida i industrijskih hemikalija, da takve postupke razviju,

Prepoznaju značaj razvoja i korišćenja alternativnih procesa i hemikalija bezbednih po životnu sredinu

Odlučne su da zaštite zdravlje ljudi i životnu sredinu od štetnih uticaja dugotrajnih organskih zagađujućih supstanci,

Sporazumele su se o sledećem:

ČLAN 1

Cilj

Na osnovu preventivnog pristupa utvrđenog u Principu 15 Deklaracije iz Rija o životnoj sredini i razvoju, cilj ove Konvencije je zaštita zdravlja ljudi i životne sredine od dugotrajnih organskih zagađujućih supstanci.

ČLAN 2

Definicije

U okviru ove Konvencije:

(a) „Potpisnica“ označava državu ili organizaciju regionalne ekonomske integracije koja se saglasila da se obaveže ovom Konvencijom i na koju se Konvencija primenjuje.

(b) „Organizacija regionalne ekonomske integracije“ označava organizaciju koju osnivaju suverene države određenog regiona, a na koju je država članica prenela nadležnost u pogledu pitanja koja se uređuju ovom Konvencijom i koja je ovlašćena da, u skladu sa sopstvenim pravilima, potpiše, potvrdi, prihvati, odobri ili pristupi ovoj Konvenciji.

(c) „Potpisnice koje su prisutne i glasaju“ znači Potpisnice koje su prisutne i glasaju za ili protiv.

ČLAN 3

Mere za smanjenje ili elimisanje ispuštanja iz namerne proizvodnje i upotrebe

1. Svaka Potpisnica će:

(a) Zabraniti i/ili preduzeti zakonske i administrativne mere potrebne da se eliminiše:

proizvodnja i korišćenje hemikalija navedenih u Aneksu A, a u skladu sa odredbama tog Aneksa , i

uvoz i izvoz hemikalija navedenih u Aneksu A, u skladu s odredbama stava 2; i

(b) Ograničiti svoju proizvodnju i korišćenje hemikalija navedenih u Aneksu B u skladu s odredbama ovog Aneksa.

2. Svaka Potpisnica će preduzeti mere da obezbedi:

(a) da svaka hemikalija navedena u Aneksu A ili Aneksu B bude uvezena samo:

u svrhu odlaganja na način bezbedan po životnu sredinu kao što je navedeno u stavu 1 (d) člana 6; ili

za korišćenje ili u svrhu dozvoljenu za tu Potpisnicu prema odredbama Aneksa A ili Aneksa B;

(b) da se hemikalija navedena u Aneksu A, a za čiju proizvodnju ili upotrebu je na snazi poseban izuzetak ili da se hemikalija navedena u Aneksu B, a za čiju proizvodnju ili upotrebu je na snazi poseban izuzetak ili prihvatljiva namena, uzimajući u obzir sve relevantne odredbe u postojećim međunarodnim instrumentima o saglasnosti po prethodnom obaveštenju, izvozi isključivo:

u svrhu odlaganja na način bezbedan po životnu sredinu kao što je navedeno u stavu 1 (d) člana 6;

u Potpisnicu kojoj je dozvoljeno da koristi tu hemikaliju na osnovu Aneksa A ili Aneksa B; ili

u državu koja nije Potpisnica ove Konvencije, a koja je dostavila godišnji sertifikat Potpisnici koja vrši izvoz. Ovaj sertifikat mora da sadrži preciziranu namenu hemikalije i izjavu da se, u vezi s tom hemikalijom država koja vrši uvoz obavezuje da:

a. štiti zdravlje ljudi i životnu sredinu preduzimanjem potrebnih mera da se ispuštanja svedu na najmanju meru ili spreče;

b. poštuje odredbe stava 1 člana 6; i

c. poštuje, gde je to moguće, odredbe stava 2 Dela II Aneksa B.

Sertifikat obuhvata i odgovarajuću prateću dokumentaciju, kao što su propisi, regulatorni instrumenti ili administrativna uputstva ili uputstva za primenu programske politike. Potpisnica koja vrši izvoz dostavlja sertifikat Sekretarijatu u roku od šezdeset dana od prijema.

(c) Da se hemikalija navedena u Aneksu A, a za čiju proizvodnju i upotrebu nije više na snazi poseban izuzetak ni za jednu Potpisnicu, ne izvozi iz te Potpisnice izuzev u svrhu odlaganja na način bezbedan po životnu sredinu kao što je navedeno u stavu 1 (d) člana 6.;

(d) U svrhe ovog stava, izraz “država koja nije Potpisnica ove Konvencije“ obuhvata, u odnosu na određenu hemikaliju, državu ili organizaciju regionalne ekonomske integracije koja se nije saglasila da se obaveže Konvencijom u odnosu na datu hemikaliju.

3. Svaka Potpisnica koja poseduje jedan ili više postupaka regulatorne kontrole i procene za nove pesticide ili nove industrijske hemikalije preduzima regulatorne mere u cilju sprečavanja proizvodnje i korišćenja novih pesticida ili novih industrijskih hemikalija koje, uzimajući u obzir kriterijume iz stava 1 Aneksa D, pokazuju svojstva dugotrajnih organskih zagađujućih supstanci.

4. Svaka Potpisnica koja poseduje jedan ili više postupaka regulatorne kontrole i procene za pesticide ili industrijske hemikalije, gde je to moguće, u okviru ovih postupaka uzima u razmatranje kriterijume iz stava 1 Aneksa D prilikom vršenja procena pesticida ili industrijskih hemikalija koje su trenutno u upotrebi.

5. Ukoliko nije drugačije utvrđeno u ovoj Konvenciji, stavovi 1 i 2 ne primenjuju se na količine hemikalije koje će se koristiti na nivou laboratorijskih istraživanja ili kao referentni standard.

6. Bilo koja Potpisnica koja ima poseban izuzetak u skladu sa Aneksom A ili poseban izuzetak ili prihvatljivu namenu u skladu sa Aneksom B, preduzeće odgovarajuće mere da obezbedi da se svaka proizvodnja ili upotreba koja potpada pod dati izuzetak ili namenu sprovodi na način koji sprečava ili minimizira izloženost ljudi i ispuštanje u životnu sredinu. Za upotrebe za koje važe posebne izuzetke ili prihvatljive namene koje uključuju namerno ispuštanje u životnu sredinu pod uslovima uobičajene upotrebe, takvo ispuštanje biće izvršeno u najmanjoj mogućoj meri, uzimajući u obzir sve standarde i uputstva koje se na to primenjuju.

ČLAN 4

Registar posebnih izuzetaka

1. Ovim se osniva Registar u cilju identifikovanja Potpisnica koje poseduju posebne izuzetke navedene u Aneksu A ili Aneksu B. Isti se neće primenjivati na Potpisnice koje koriste odredbe u Aneksu A ili Aneksu B koje mogu da vrše sve Potpisnice. Registar vodi Sekretarijat i dostupan je javnosti.

2. Registar obuhvata:

(a) spisak vrsta posebnih izuzetaka iz Aneksa A i Aneksa B;

(b) spisak Potpisnica koje poseduju poseban izuzetak naveden u Aneksu A ili Aneksu B; i

(c) spisak datuma isteka važnosti za svaki od registrovanih posebnih izuzetaka.

3. Bilo koja država može, pošto postane Potpisnica, putem pismenog obaveštenja Sekretarijatu, da se registruje za jedanu ili više vrsta posebnih izuzetaka navedenih u Aneksu A ili Aneksu B.

4. Sve registracije posebnih izuzetaka ističu pet godina od datuma stupanja na snagu ove Konvencije u pogledu određene hemikalije, osim ukoliko Potpisnica nije naznačila određeni raniji datum u Registru, ili ako se odobri produžetak u skladu sa odredbama stava 7. ovog člana.

5. Konferencija Potpisnica na svom prvom zasedanju odlučuje o postupku revizije za upis u Registar.

6. Pre revizije određenog upisa u Registar, data Potpisnica će dostaviti izveštaj Sekretarijatu u kome opravdava dalju potrebu za registrovanjem datog izuzetka. Sekretarijat prosleđuje izveštaj svim Potpisnicama. Revizija određene registracije biće obavljena na bazi svih raspoloživih informacija. Nakon Konferencije Potpisnica datoj Potpisnici mogu se dati preporuke koje se smatraju odgovarajućim.

7. Konferencija Potpisnica može, na zahtev date Potpisnice, da odluči da produži datum isteka važnosti određenog posebnog izuzetka za period do pet godina. U donošenju odluke tokom Konferencije Potpisnice uzimaju u obzir posebne okolnosti Potpisnica – zemalja u razvoju i Potpisnica – zemalja čije su privrede u tranziciji.

8. Potpisnica može, bilo kada da opozove određeni upis u Registar za posebni izuzetak nakon podnošenja pismenog obaveštenja Sekretarijatu. Opoziv stupa na snagu datumom navedenim u obaveštenju.

9. Kada za određenu vrstu posebnog izuzetka više ne bude registrovana ni jedna Potpisnica , neće biti moguće nove registracije u odnosu na isti izuzetak.

ČLAN 5

Mere za smanjenje ili eliminisanje ispuštanja iz nenamerne proizvodnje

Svaka Potpisnica će kao minimum preduzeti sledeće mere za smanjenje ukupnog ispuštanja iz antropogenih izvora svake od hemikalija navedenih u Aneksu C, a u cilju njihovog trajnog smanjenja i, gde je to moguće, konačnog eliminisanja:

(a) Izraditi akcioni plan, ili gde je to moguće, regionalni ili subregionalni akcioni plan u roku od dve godine od datuma stupanja ove Konvencije na snagu za datu Potpisnicu, a zatim omogućiti sprovođenje akcionog plana kao dela implementacionog plana iz člana 7, namenjenog za identifikaciju, karakterizaciju i rešavanje ispuštanja hemikalija navedenih u Aneksu C i olakšati primenu tačaka (b) do (e) ovog stava. Akcioni plan će obuhvatiti sledeće elemente:

Procenu trenutnih i projektovanih ispuštanja, uključujući izradu i dopunu inventara izvora i procenu ispuštanja, uzimajući u obzir kategorije izvora navedenih u Aneksu C;

Procenu efikasnosti zakona i programskih politika Potpisnica u pogledu upravljanja takvim ispuštanjima;

Strategije radi ispunjavanja obaveza iz ovog stava, uzimajući u obzir procene pod (i) i (ii);

Preduzete korake za unapređenje obrazovanja i obuku prema tim strategijama, kao i podizanje svesti o tim strategijama;

Reviziju datih strategija koja se vrši na svakih pet godina i koja uključuje i procenu njihovog uspeha u ispunjavanju obaveza iz ovog stava; revizija je sastavni deo izveštaja koji se podnose u skladu sa članom 15.;

Program sprovođenja akcionog plana, uključujući strategije i mere identifikovane u njima;

(b) Promovisati primenu mera koje su raspoložive, izvodljive i praktične i pomoću kojih se može efikasno ostvariti realan i značajan nivo smanjenja emisija ili eliminacija izvora;

(c) Promovisati razvoj i tamo gde je to moguće, zahtevati da se koriste zamene ili modifikovani materijali, proizvodi i procesi za sprečavanje stvaranja i ispuštanja hemikalija navedenih u Aneksu C, uzimajući u obzir opšte smernice za mere sprečavanja i ispuštanja iz Aneksa C i uputstva koje svojom odlukom treba da usvoje Potpisnice na Konferenciji;

(d) Promovisati, i u skladu sa planiranom realizacijom akcionih planova, zahtevati da se koriste najbolje dostupne tehnike za nove izvore u okviru kategorije izvora koje je Potpisnica identifikovala kao pogodne za primenu takvih mera u svojim akcionim planovima, gde na početku aktivnosti pažnju treba usmeriti na kategorije izvora navedene u Delu II Aneksa C. U svakom slučaju, zahtev da se koriste najbolje dostupne tehnike za nove izvore u kategorijama navedenim u Delu II tog Aneksa razradiće se po fazama čim to bude izvodljivo ali najkasnije četiri godine od stupanja Konvencije na snagu za datu Potpisnicu. Za identifikovane kategorije, Potpisnice će promovisati korišćenje najboljih praksi po životnu sredinu. Prilikom primene najbolje dostupnih tehnika i najboljih praksi po životnu sredinu, Potpisnice će uzeti u obzir opšta uputstva u pogledu mera za sprečavanje i smanjenje ispuštanja u datom Aneksu i uputstva o najbolje dostupnim tehnikama i najboljih praksi po životnu sredinu koje će se usvojiti odlukom Konferencije Potpisnica;

(e) Promovisati, u skladu sa svojim akcionim planom, korišćenje najboljih dostupnih tehnika i najboljih praksi po životnu sredinu:

za postojeće izvore, u okviru kategorija izvora navedenih u Delu II Aneksa C i u okviru kategorija izvora navedenih u Delu III tog Aneksa; i

za nove izvore, u okviru kategorija izvora kao izvora navedenih u Delu III Aneksa C, koje Potpisnica nije uzela u obzir u skladu sa odredbama tačke (d).

Za primenu najboljih dostupnih tehnika i najboljih praksi po životnu sredinu, Potpisnice će uzeti u obzir opšta uputstva o merama za prevenciju i smanjenje ispuštanja emisija iz Aneksa C i uputstva o primeni najboljih dostupnih tehnika i najboljih praksi po životnu sredinu koje će se usvojiti odlukom Konferencije Potpisnica.

(f) U okviru ovog stava i Aneksa C, utvrđuje se značenje određenih izraza:

”najbolje dostupne tehnike” predstavljaju najdelotvorniji i najnapredniji stepen razvoja aktivnosti i metoda rada koje ukazuju na praktičnu podobnost određenih tehnika kojima se u principu obezbeđuje osnova za ograničavanje ispuštanja, namenjena sprečavanju, a gde to nije izvodljivo, generalno smanjenju ispuštanja hemikalija navedenih u Delu I Aneksa C i njihov uticaj na životnu sredinu u celini. U tom smislu:

“tehnike” uključuju i tehnologiju koja se koristi i način na koji se postrojenje projektuje, gradi, održava, funkcioniše i zatvara;

“dostupne” označava tehnike koje su dostupne operatoru i koje su razvijene u obimu koji dozvoljava primenu u datom industrijskom sektoru, pod ekonomski i tehnički prihvatljivim uslovima, uzimajući u obzir troškove i prednosti; i

“najbolje” označava najefikasniji način u postizanju visokog opšteg nivoa zaštite životne sredine u celini;

“najbolje prakse po životnu sredinu” označavaju primenu najpogodnijih kombinacija mera i strategija;

“novi izvor” je svaki izvor čija je izgradnja ili značajna tehnološka promena počela najmanje godinu dana od datuma:

a. stupanja na snagu ove Konvencije, za datu Potpisnicu; ili

b. stupanja na snagu amandmana na Aneks C za datu Potpisnicu čime izvor podleže odredbama ove Konvencije na osnovu amandmana.

(g) Granične vrednosti emisija, ili merodavnost radnog učinka mogu se koristiti od strane Potpisnica pri ispunjavanju obaveza koje se tiču najboljih dostupnih tehnika u skladu sa odredbama ovog stava.

ČLAN 6

Mere za smanjivanje ili eliminaciju emisija sa zaliha i od otpada

1. Da bi se zalihama koje sadrže ili se sastoje od hemikalija navedenih u Aneksu A ili u Aneksu B, kao i otpadom, uključujući proizvode i artikle, koji su postali otpad, a koji se sastoje i koji sadrže, ili koji su kontaminirani nekom od hemikalija sa listi iz Aneksa A, B, ili C, upravljalo na način kojim se obezbeđuje zaštita zdravlja ljudi i životne sredine, svaka Potpisnica će:

(a) razviti odgovarajuće strategije za identifikaciju:

zaliha koje se sastoje od, ili koje sadrže hemikalije navedene u Aneksu A ili Aneksu B; i

proizvoda i artikala u upotrebi, kao i otpada koji se sastoji, odnosno sadrži, ili je kontaminiran nekom hemikalijom navedenom u Aneksu A, B ili C;

(b) identifikovati, koliko god je to moguće, zalihe koje se sastoje, odnosno sadrže hemikalije navedene bilo u Aneksu A ili Aneksu B na bazi strategija iznetih u tački (a) ovog stava.

(c) upravljati zalihama, gde je to primenljivo, na bezbedan, efikasan i po životnu sredinu bezbedan način. Zalihe hemikalija navedenih bilo u Aneksu A ili Aneksu B, nakon što više njihova upotreba nije dozvoljena u skladu sa izuzecima preciziranim u Aneksu A, ili nekim posebnim izuzetkom, odnosno prihvatljivom namenom korišćenja preciziranim u Aneksu B, osim za zalihe koje je dozvoljeno izvoziti u skladu sa stavom 2. člana 3., smatraju se otpadom i njima se upravlja u skladu sa tačkom (d) ovog stava;

(d) preduzeti odgovarajuće mere kako bi se ovakavim otpadom, uključujući proizvode i artikle koji su postali otpad:

rukovalo, sakupljalo, transportovalo i skladištilo na način bezbedan po životnu sredinu;

kako bi se isti odlagao na takav način da se sadržaj dugotrajne organske zagađujuće supstance uništi, ili nepovratno transformiše tako da ne pokazuje karakteristike dugotrajnih organskih zagađujućih supstanci, ili na drugi, po životnu sredinu bezbedan način, onda kada uništavanje ili nepovratna transformacija nisu po životnu sredinu najpoželjnija opcija ili je sadržaj dugotrajne organske zagađujuće supstance nizak, uzimajući u obzir međunarodna pravila, standarde i uputstva, uključujući one koji su saglasni sa stavom 2, kao i relevantne globalne ili regionalne sisteme za upravljanje opasnim otpadom;

kako se ne bi dozvolilo da isti bude podvrgavan operacijama odlaganja koje mogu dovesti do obnove, recikliranja, ponovnog izdvajanja, direktne ponovne upotrebe ili alternativnih upotreba dugotrajnih organskih zagađujućih supstanci ; i

kako isti ne bi bio transportovan preko državnih granica, a da se pri tom ne uzmu u obzir odgovarajuća međunarodna pravila, standardi i uputstva;

(e) nastojati da razviju odgovarajuće strategije za prepoznavanje lokacija zagađenih hemikalijama navedenim u Aneksu A, B ili C; ukoliko se preduzima remidijacija tih lokacija ona mora biti obavljena, na način bezbedan po životnu sredinu.

2. Konferencija Potpisnica će blisko sarađivati s odgovarajućim telima Bazelske Konvencije o prekograničnom kretanju opasnih otpada i njihovom odlaganju sa ciljem da se, između ostalog:

(a) utvrdi nivo uništavanja ili nepovratne transformacije koji je neophodan za gubitak svojstava dugotrajnih organskih zagađujućih supstanci navedenih u stavu 1 Aneksa D;

(b) utvrde metode odlaganja na način bezbedan po životnu sredinu; i

(c) rade na određivanju nivoa koncentracije hemikalija navedenih u Aneksima A, B i C kako bi se definisao nizak sadržaj dugotrajnih organskih zagađujućih supstanci na koji se odnose odredbe podtačke (ii) tačke (d) stava 1 kada je to potrebno.

ČLAN 7

Implementacioni Planovi

1. Svaka Potpisnica:

(a) razvija i nastoji da primeni plan za implementaciju svojih obaveza po ovoj Konvenciji;

(b) prosledi svoj plan implementacije Konferenciji Potpisnica u roku od dve godine od datuma stupanja ove Konvencije na snagu za datu Potpisnicu; i

(c) revidira i ažurira, ukoliko je potrebno, svoj Plan implementacije periodično, na način koji se utvrdi odlukom Konferencije Potpisnica.

2. Potpisnice, ukoliko je to moguće, sarađuju direktno ili preko globalnih, regionalnih i subregionalnih organizacija i konsultuju svoje nacionalne zainteresovane strane, uključujući grupe žena i grupe koje se bave zdravljem dece, u cilju olakšavanja razvoja, realizacije, implementacije i ažuriranja Planova implementacije, gde je to moguće.

3. Potpisnice nastoje da koriste Planove implementacije, i po potrebi utvrde sredstva za integraciju Nacionalnih implementacionih planova za dugotrajne organske zagađujuće supstance u svoje Nacionalne strategije održivog razvoja.

ČLAN 8

Upis hemikalija u Anekse A, B i C

1. Potpisnica može da podnese predlog Sekretarijatu za upis određene hemikalije u Aneks A, B i/ili C. Predlog mora da sadrži informacije navedene u Aneksu D. Pri izradi predloga, Potpisnici može pomoći druga Potpisnica i/ili Sekretarijat..

2. Sekretarijat potvrđuje da li predlog sadrži informacije navedene u Aneksu D. Ukoliko Sekretarijat oceni da predlog sadrži sve potrebne informacije, proslediće predlog Komitetu za reviziju dugotrajnih organskih zagađujućih supstanci .

3. Komitet će preispitati predlog i na fleksibilan i transparentan način primeniti kriterijume za proveru navedene u Aneksu D, uzimajući pri tome u obzir sve pružene informacije na celovit i uravnotežen način.

4. Ako Komitet odluči da:

(a) su kriterijumi za proveru ispunjeni, Komitet će preko Sekretarijata dostaviti predloge sa procenom Komiteta svim Potpisnicama i Posmatračima i pozvaće ih da dostave informacije navedene u Aneksu E; ili

(b) kriterijumi za reviziju nisu ispunjeni, Komitet će preko Sekretarijata o tome obavestiti sve Potpisnice i Posmatrače, predlog i procena Komiteta biće dostupni svim Potpisnicama, a predlog će biti odbačen.

5. Svaka Potpisnica može ponovo da podnese Komitetu predlog koji je odbačen u skladu sa stavom 4. Pri ponovnom podnošenju predloga može se dostaviti bilo koji prigovor određene Potpisnice, kao i obrazloženje zbog čega se traži ponovno razmatranje od strane Komiteta. Ako, poštujući ovu proceduru Komitet ponovo odbaci predlog, Potpisnica može da uloži žalbu na odluku Komiteta Konferenciji Potpisnica koja će na svom sledećem zasedanju razmatrati žalbu. Konferencija Potpisnica može da donese odluku o prihvatanju predloga, na osnovu kriterijuma za proveru datih u Aneksu D, i uzimajući u obzir procenu Komiteta, kao i bilo koje dodatne informacije koje dostavi bilo koja Potpisnica ili Posmatrač.

6. U slučaju da Komitet odluči da su kriterijumi za proveru ispunjeni, ili da Konferencija Potpisnica odluči da prihvati predlog, Komitet će dodatno razmotriti predlog, uzimajući u obzir sve relevantne dodatne informacije koje je primio, i pripremiće nacrt profila rizika u skladu sa Aneksom E. Komitet će preko Sekretarijata nacrt učiniti dostupnim svim Potpisnicama i Posmatračima, prikupiti njihove tehničke komentare, i na osnovu istih, upotpuniti profil rizika.

7. Ako, na osnovu profila rizika sačinjenog u skladu sa Aneksom E, Komitet odluči da:

(a) će hemikalija verovatno dovesti do značajnih negativnih efekata po zdravlje ljudi i/ili životnu sredinu koji nastaju kao rezultat njenog transporta na velike udaljenosti u životnoj sredini, i to takvih da će globalna akcija biti opravdana, predlog će biti prihvaćen. Nedostatak potpune naučne izvesnosti neće sprečiti prihvatanje predloga. Komitet će, preko Sekretarijata, pozvati sve Potpisnice i Posmatrače da dostave informacije koje se odnose na razmatranja navedena u Aneksu F. Komitet će zatim pripremiti procenu upravljanja rizikom koja uključuje analizu mogućih kontrolnih mera za datu hemikaliju u skladu sa datim Aneksom; ili

(b) predlog ne treba dalje procesuirati, Komitet će preko Sekretarijata profil rizika učiniti dostupnim svim Potpisnicama i Posmatračima i odbaciti predlog.

8. Za svaki predlog, koji je odbačen, u skladu sa tačkom (b) stava 7 ovog člana, svaka Potpisnica u roku ne dužem od godinu dana može zahtevati da Konferencija Potpisnica da naloži Komitetu da zatraži dodatne informacije od Potpisnice koja podnosi predlog i drugih Potpisnica. Po isteku tog roka i na osnovu bilo koje dobijene informacije, Komitet će ponovo razmotriti predlog u skladu sa stavom 6. ovog člana po redosledu prioriteta koji će odrediti Konferencija Potpisnica. Ako, u skladu sa ovom procedurom, Komitet ponovo odbaci predlog, Potpisnica može da se žali na odluku Komiteta i Konferencija Potpisnica će razmotriti to pitanje na sledećem zasedanju. Konferencija Potpisnica može da donese odluku, zasnovanu na profilu rizika koji je pripremljen u skladu sa Aneksom E, i uzimajući u obzir procenu Komiteta i bilo koje dodatne informacije koje je dostavila Potpisnica ili Posmatrač i da usvoji predlog. Ako Konferencija Potpisnica donese odluku da se predlog usvaja, Komitet će onda uraditi procenu upravljanja rizikom.

9. Komitet će, na osnovu profila rizika, iz stava 6., i procene upravljanja rizikom, iz tačke (a) stava 7 ili stava 8, preporučiti da upis određene hemikalije na listu Aneksa A, B, i/ili C treba da bude razmatran na Konferenciji Potpisnica. Konferencija Potpisnica će, uzimajući u obzir preporuke Komiteta, uključujući bilo koju naučnu neizvesnost, sa predostrožnošću doneti odluku o upisu date hemikalije u listu Aneksa A, B, i/ili C i o neophodnosti preciziranja odgovarajućih kontrolnih mera.

ČLAN 9

Razmena informacija

1. Svaka Potpisnica će omogućiti ili učestvovati u razmeni informacija bitnih za:

(a) Smanjenje ili eliminaciju proizvodnje, upotrebe i ispuštanja dugotrajnih organskih zagađujućih supstanci; i

(b) alternative za dugotrajne organske zagađujuće supstance, uključujući i informacije koje se odnose na rizik koji mogu pedstavljati, kao i njihove ekonomske i socijalne efekte.

2. Potpisnice će razmenjivati informacije pomenute u stavu 1 ovog člana, neposredno ili preko Sekretarijata.

3. Svaka Potpisnica će odrediti nacionalnu fokalnu tačku za razmenu takvih informacija.

4. Sekretarijat će služiti kao mehanizam za razmenu podataka i koordinaciju informacija o dugotrajnim organskim zagađujućim supstancama, uključujući i informacije koje pružaju Potpisnice, međuvladine organizacije i nevladine organizacije.

5. Za potrebe ove Konvencije, neće se smatrati poverljivim informacije o zdravlju i bezbednosti ljudi i životne sredine. Potpisnice koje razmenjuju i ostale informacije u skladu sa odredbama ove Konvencije će vršiti zaštitu poverljivih informacija shodno međusobnom dogovoru.

ČLAN 10

Informisanje javnosti, podizanje svesti i edukacija

1. Svaka Potpisnica će, u skladu sa svojim mogućnostima, promovisati i razvijati:

(a) svest o dugotrajnim zagađujućim supstancama kod donosilaca političkih i drugih važnih odluka;

(b) obaveštavanje javnosti o svim dostupnim informacijama o dugotrajnim organskim zagađujućim supstancama, u skladu sa stavom 5, člana 9;

(c) razvoj i primenu, programa edukacije i podizanja svesti o dugotrajnim organskim zagađujućim supstancama, kao i o njihovim efektima po zdravlje ljudi i životnu sredinu, i njihovim alternativama, posebno kada su u pitanju žene, deca i najslabije obrazovane kategorije stanovništva;

(d) učešće javnosti u rešavanju pitanja u vezi sa dugotrajnim organskim zagađujućim supstancama i njihovim efektima na zdravlje ljudi i životnu sredinu, i u pripremi adekvatnih odgovora, uključujući i mogućnosti za obezbeđivanje ulaznih informacija na nacionalnom nivou u vezi sa sprovođenjem ove Konvencije ;

(e) obuku radnika, naučnika, instruktora i tehničkog i rukovodećeg osoblja;

(f) izradu i razmenu obrazovnog i informativnog materijala na nacionalnom i međunarodnom nivou; i

(g) razvoj i primenu obrazovnih programa, kao i programa za obuku na nacionalnom i međunarodnom nivou.

2. Svaka Potpisnica će, u skladu sa svojim mogućnostima, obezbediti pristup javnosti javnim informacijama iz stava 1. ovog člana, na nacionalnom nivou, kao i aktuelnost tih informacija.

3. Svaka Potpisnica će, u skladu sa svojim mogućnostima, podsticati industrijske i profesionalne korisnike da promovišu i omogućavaju pružanje informacija iz stava 1. ovog člana, na nacionalnom nivou, i ako je potrebno, subregionalnom, regionalnom i globalnom nivou.

4. U pružanju informacija o dugotrajnim organskim zagađujućim supstancama i njihovim alternativama, Potpisnice mogu da koriste liste sa podacima o bezbednosti, izveštaje, sredstva javnog informisanja i druga sredstva komunikacije, kao i da osnivaju informativne centre na nacionalnom i regionalnom nivou.

5. Svaka Potpisnica će ozbiljno razmotriti razvojne mehanizame, kao što su registri ispuštanja i transfera zagađujućih supstanci, za prikupljanje i širenje informacija o proceni godišnjih količina hemikalija koje se ispuštaju ili odlažu, a nalaze se na listi Aneksa A, B, ili C.

ČLAN 11

Istraživanje, razvoj i monitoring

1. Potpisnice će, u okviru svojih mogućnosti, na nacionalnom i međunarodnom nivou, podsticati i/ili preduzimati odgovarajuća istraživanja, razvoj, monitoring i saradnju u vezi sa dugotrajnim organskim zagađujućim supstancama, i kada je potrebno, rad na njihovim alternativama, i hemikalijama koje su predložene za status dugotrajnih organskih zagađujućih supstanci uključujući i njihove:

(a) izvore i ispuštanje u životnu sredinu;

(b) prisustvo, nivoe i trendove kod ljudi i u životnoj sredini;

(c) puteve transporta kroz životnu sredinu, sudbinu i transformacije u životnoj sredini;

(d) efekte na zdravlje ljudi i životnu sredinu;

(e) socio-ekonomske i kulturne uticaje;

(f) smanjenja i/ili elimisanja ispuštanja; i

(g) usklađene metodologije za izradu inventara izvora zagađivanja i analitičkih tehnika za merenje emisija.

2. U preduzimanju akcija iz stava 1 ovog člana, Potpisnice će, u skladu sa svojim mogućnostima:

(a) podržati i dalje razvijati, prema potrebi, međunarodne programe, mreže i organizacije koje imaju za cilj definisanje, izvođenje, procenu i finansiranje istraživanja, prikupljanje podataka i monitoring, uzimajući u obzir potrebu izbegavanja preklapanja aktivnosti;

(b) podržati nacionalne i međunarodne napore da se ojačaju nacionalni tehnički i istraživački resursi, posebno u zemljama u razvoju i zemljama čije su privrede u tranziciji, i unapređivati dostupnost i razmenu podataka i analiza;

(c) uzeti u obzir teškoće i potrebe, posebno u oblasti finansijskih i tehničkih resursa, zemalja u razvoju, i zemalja čije su privrede u tranziciji i pružiti podršku u podizanju njihovih kapaciteta za učešće u naporima u skladu sa tačkama (a) i (b) ovog stava;

(d) preduzeti istraživački rad usmeren ka otklanjanju efekata dugotrajnih organskih zagađujućih supstanci na reproduktivnu sposobnost;

(e) blagovreno i redovno pružati na uvid javnosti rezultate svojih istraživačkih i razvojnih aktivnosti, kao i rezultate aktivnosti monitoringa u skladu sa ovim stavom; i

(f) podsticati, odnosno preduzimati saradnju u pogledu čuvanja i ažuriranja informacija dobijenih istraživanjem, razvojem i monitoringom.

ČLAN 12

Tehnička pomoć

1. Potpisnice uviđaju da je pružanje pravovremene i odgovarajuće tehničke pomoći na zahtev Potpisnica – zemalja u razvoju i Potpisnica-zemalja čije su privrede u tranziciji, od ključnog značaja za uspešnu primenu ove Konvencije.

2. Potpisnice će sarađivati u pružanju pravovremene i adekvatne tehničke pomoći Potpisnicama-zemljama u razvoju i Potpisnicama-zemaljama čije su privrede u tranziciji, uzimajući u obzir njihove posebne potrebe, u razvijanju i jačanju kapaciteta za ispunjavanje obaveza po ovoj Konvenciji.

3. U tom smislu tehnička pomoć koju će obezbediti razvijene zemlje Potpisnice, kao i druge Potpisnice u okviru svojih mogućnosti, uključiće, prema potrebi, i u međusobnom dogovoru, tehničku pomoć za izgradnju kapaciteta potrebnih za ispunjavanje obaveza po ovoj Konvenciji. Dalje smernice po ovom pitanju sačiniće Konferencija Potpisnica.

4. Potpisnice će, prema potrebi, uspostaviti mehanizme pružanja tehničke pomoći i unapređenja transfera tehnologije u Potpisnice – zemlje u razvoju i Potpisnice – zemlje čije su privrde u tranziciji, a u vezi sa implementacijom ove Konvencije. Ovi ugovori uključiće regionalne i subregionalne centre za izgradnju kapaciteta i transfer tehnologije radi pomoći zemljama u razvoju i zemljama čije su privrede u tranziciji u cilju ispunjavanja svojih obaveza prema ovoj Konvenciji. Dalje smernice u ovom pogledu odrediće Konferencija Potpisnica.

5. Potpisnice će, u skladu sa ovim članom, u sprovođenju akcija u pogledu tehničke pomoći, u potpunosti uzeti u obzir specifične potrebe i posebne situacije u najmanje razvijenim zemljama, i malim ostrvskim zemljama u razvoju.

ČLAN 13

Finansijska sredstva i mehanizmi

1. Svaka Potpisnica se obavezuje da prema svojim mogućnostima obezbedi, finansijsku podršku i podsticaje onim nacionalnim aktivnostima koje su usmerene na postizanje ciljeva ove Konvencije u skladu sa svojim nacionalnim planovima, prioritetima i programima.

2. Razvijene zemlje Potpisnice će obezbediti nove i dodatne finansijske resurse pomoću kojih će se omogućiti, Potpisnicama – zemljama u razvoju i Potpisnicama – zemljama čije su privrede tranziciji, da u celosti podnesu porast troškova koji proizilaze iz primene mera za ispunjavanje njihovih obaveza prema ovoj Konvenciji, o čemu je postignut dogovor između Potpisnice primaoca i entiteta koji učestvuje u mehanizmu opisanom u stavu 6 ovog člana. Druge Potpisnice takođe mogu pružiti takvu finansijsku pomoć na dobrovoljnoj osnovi i u okviru svojih mogućnosti. Doprinose iz drugih izvora takođe treba podsticati. U ispunjavanju ovih obaveza uzeće se u obzir i potreba za adekvatnošću, predvidivošću, pravoremnošću priliva sredstava i važnost podele tereta između Potpisnica koje pružaju doprinos.

3. Razvijene zemlje-Potpisnice, i druge Potpisnice u okviru svojih mogućnosti i u skladu sa svojim nacionalnim planovima, prioritetima i programima mogu takođe da pruže finansijska sredstva, i zemljama u razvoju i zemljama čije su privrede u tranziciji za sprovođenje ove Konvencije preko drugih bilateralnih, regionalnih i multilateralnih izvora i kanala.

4. Stepen u kome će razvijene zemlje – Potpisnice uspešno ispuniti svoje obaveze po ovoj Konvenciji zavisiće od efikasnosti koju zemlje u razvoju pokazuju u ispunjavanju svojih obaveza po ovoj Konvenciji kada su u pitanju finansijski resursi, tehnička pomoć i transfer tehnologije. Činjenica da održivi ekonomski i socijalni razvoj i iskorenjivanje siromaštva predstavljaju prve i najjače prioritete zemalja u razvoju biće u potpunosti uzeta u obzir, uz odgovarajuću pažnju prema potrebi za zaštitom zdravlja ljudi i životne sredine.

5. Potpisnice će u svojim akcijama koje se odnose na finansiranje, u potpunosti uzeti u obzir specifične potrebe i posebne prilike u nerazvijenim zemljama i malim ostrvskim zemljama u razvoju.

6. Mehanizam za obezbeđivanje adekvatnih i održivih finansijskih sredstava Potpisnicama – zemljama u razvoju i Potpisnicama – zemljama čije su privrde u tranziciji na osnovu donacija ili koncesija koje će potpomoći implementaciju Konvencije u ovim Potpisnicama, definisan je ovde. Konferencija Potpisnica će rukovoditi, nadzirati i biti odgovorna za funkcionisanje ovog mehanizama za potrebe ove Konvencije. Funkcionisanje ovog mehanizma biće povereno jednom ili više entiteta, uključujući i postojeće međunarodne entitete, o čemu može odlučivati Konferencija Potpisnica. Dati mehanizam takođe može uključiti i druge entitete koji pružaju multilateralnu, regionalnu i bilateralnu finansijsku i tehničku pomoć. Doprinosi ovom mehanizmu će se izvršiti kao dodatni u odnosu na druge finansijske transfere u Potpisnice-zemlje u razvoju i Potpisnice-zemlje čije su privrede u tranziciji, u skladu sa stavom 2.

7. U skladu sa ciljevima ove Konvencije i u skladu sa stavom 6.ovog člana, Konferencija Potpisnica će na svom prvom zasedanju usvojiti odgovarajuće smernice koje će odrediti ovaj mehanizam, i sporazumeće se sa entitetom ili entitetima koji će učestvovati u finansijskom mehanizmu u skladu sa dogovorima koji će dati odgovarajući efekat. Smernice će se, između ostalog baviti i:

(a) Određivanjem političkih, strateških i programskih prioriteta, kao i jasnih i detaljnih kriterijuma i smernica kojima se određuje podobnost za pristup i mogućnost korišćenja finansijskih sredstava, uključujući redovno praćenje i procenu takvog korišćenja;

(b) Obezbeđenjem redovnog izveštavanja Konferencije Potpisnica o adekvatnosti i održivosti finansiranja za aktivnosti od značaja za sprovođenje ove Konvencije od strane entiteta ;

(c) Unapređivanjem pristupa višestrukih izvora, mehanizama i aranžmana finansiranja;

(d) Modalitetima za predvidivo i prepoznatljivo određivanje potrebne i dostupne količine sredstava za sprovođenje ove Konvencije, imajući u vidu da je za postepeno eliminisanje dugotrajnih organskih zagađujućih supstanci neophodna odgovarajuća finansijska pomoć, kao i uslove pod kojima će ti iznosi biti periodično revidirani; i

(e) Modalitetima za pružanje pomoći zainteresovanim Potpisnicama u vezi sa procenom potreba, informacijama u vezi sa dostupnim izvorima sredstava i programima finansiranja u cilju održavanja koordinacije između njih.

8. Konferencija Potpisnica će ispitati, najkasnije do drugog zasedanja, a nakon toga redovno, uspešnost mehanizma koji su određeni ovim članom, njegovoj sposobnosti da izađe u susret promenljivim potrebama zemalja u razvoju i zemalja čije su privrede u tranziciji, kriterijume i smernice iz stava 7. ovog člana, nivo finansiranja kao i uspešnost rada institucija kojima je povereno da realizuju dati finansijski mehanizam. Na osnovnu takvih pregleda, Konferencija će preduzeti odgovarajuće akcije, ukoliko je to potrebno, za unapređenje efikasnosti datog mehanizma, putem preporuka ili smernica o merama za osiguranje adekvatnog i održivog finansiranja uzimajući u obzir potrebe Potpisnica.

ČLAN 14

Privremeni finansijski sporazumi

Institucionalna struktura Globalnog fonda za životnu sredinu, koji funkcioniše u skladu sa Instrumentom za osnivanje Reorganizovanog Globalnog fonda za životnu sredinu, će na privremenim osnovama biti glavni subjekt kome je povereno funkcionisanje finansijskog mehanizma iz člana 13., za period između datuma stupanja na snagu ove Konvencije i prvog zasedanja Konferencije Potpisnica, ili do trenutka koji Konferencija Potpisnica odredi koja će institucionalna struktura biti za to izabrana u skladu s članom 13. Institucionalna struktura Globalnog fonda za životnu sredinu treba da ispunjava ovu funkciju putem operativnih mera koje se posebno odnose na dugotrajne organske zagađujuće supstance, uzimajući u obzir mogućnost da će postojati potreba za novim sporazumima u ovoj oblasti.

ČLAN 15

Izveštavanje

1. Svaka Potpisnica podnosiće izveštaje Konferenciji Potpisnica o merama koje je preduzela u sprovođenju odredaba ove Konvencije i efikasnosti tih mera u ispunjavanju ciljeva Konvencije.

2 Svaka Potpisnica će dostaviti Sekretarijatu:

(a) statističke podatke o ukupnim količinama proizvodnje, uvoza i izvoza svake od hemikalija koja se nalazi na listi Aneksa A i Aneksa B ili razumnu procenu datih podataka; i

(b) U meri u kojoj je to moguće, spisak država iz kojih je uvozila svaku takvu supstancu i zemalja u koje je izvozila svaku takvu supstancu.

3. Takvo izveštavanje sprovodiće se u periodičnim intervalima i u formatu koji će odrediti Konferencija Potpisnica na svom prvom zasedanju.

ČLAN 16

Procena efikasnosti

1. Po isteku četiri godine od datuma stupanja na snagu ove Konvencije, a zatim periodično u intervalima koje će odrediti Konferencija Potpisnica, Konferencija će ocenjivati efikasnost ove Konvencije.

2. Konferencija Potpisnica će u cilju obavljanja ovog procenjivanja, na svom prvom zasedanju pokrenuti uspostavljanje sporazuma koji će obezbediti uporedive podatke o praćenju prisustva hemikalija navedenih u Aneksu A, V i C, kao i o njihovom transportu u životnoj sredini na regionalnom i globalnom nivou. Ovi sporazumi:

(a) treba da budu primenjivani od Potpisnica kada je moguće, na regionalnom nivou, u skladu sa svojim tehničkim i finansijskim mogućnostima, koristeći postojeće programe i mehanizme monitoringa u stepenu u kome je to izvodivo i da promovišu usklađivanje pristupa;

(b) mogu biti dopunjavani gde je to potrebno, uzimajući u obzir razlike između regiona i njihove sposobnosti da primene aktivnosti monitoringa; i

(c) uključiće izveštaje Konferenciji Potpisnica o rezultatima aktivnosti monitoringa na regionalnom i globalnom nivou u intervalima koje će odrediti Konferencija Potpisnica.

3. Procena iz stava 1. ovog člana biće sprovedena na osnovu dostupnih naučnih, ekoloških, tehničkih i ekonomskih informacija, uključujući :

izveštaje i druge informacije o monitoringu, dobijene u skladu sa odredbama stava 2;

(b) nacionalne izveštaje koji se podnose u skladu odredbama člana 15; i

(c) informacije o neispunjavanju odredbi Konvencije prikupljene u skladu sa postupcima datih u odredbama člana 17.

ČLAN 17

Neispunjavanje odredbi Konvencije

Konferencija Potpisnica će, čim to bude moguće, razviti i odobriti postupke i institucionalne mehanizme za određivanje nepoštovanja odredbi ove Konvencije i postupanja prema Potpisnicama za koje se utvrdi da se ne pridržavaju istih.

ČLAN 18

Rešavanje sporova

1. Potpisnice će rešavati sve međusobne sporove koji se odnose na tumačenje ili primenu ove Konvencije putem pregovora ili drugim mirnim sredstvima po sopstvenom izboru.

2. Pri potvrđivanju, prihvatanju, odobravanju i pristupanju ovoj Konvenciji, ili bilo kada nakon toga, Potpisnica koja nije regionalna organizacija za ekonomsku integraciju, može da objavi, u pisanom instrumentu koji se podnosi depozitaru, da vezano za svaki spor koji se tiče tumačenja ili primene Konvencije, priznaje jedan ili oba od sledećih načina za rešavanje sporova kao obavezne u odnosu na svaku Potpisnicu koja prihvata istu obavezu:

(a) arbitražu u skladu sa procedurama u Aneksu koji će usvojiti Konferencija Potpisnica što je pre moguće;

(b) iznošenje spora pred Međunarodni sud pravde.

3. Potpisnica koja je organizacija regionalne ekonomske integracije može da podnese izjavu sa istim dejstvom u vezi sa arbitražom u skladu sa procedurama iz tačke (a) stava 2.

4. Izjava podneta u skladu sa stavom 2 ili stavom 3 ostaje na snazi dok ne istekne pod propisanim uslovima, ili u roku od tri meseca od pismenog obaveštenja o opozivu koji se deponuje kod depozitara.

5. Isticanje važnosti izjave, obaveštenje o povlačenju ili nova izjava neće uticati na postupak pred arbitražnim sudom, ili Međunarodnim sudom pravde, osim ako se strane u sporu ne dogovore drugačije.

6. Ako strane u sporu ne prihvate isti ili bilo koji postupak u skladu sa stavom 2, i ako ne mogu da razreše spor u roku od dvanest meseci nakon što jedna strana obavesti drugu o postojanju spora između njih, spor se predaje Mirovnoj komisiji na zahtev bilo koje strane u sporu. Mirovna komisija daje izveštaj sa preporukama. Dodatni postupci u vezi sa Mirovnom komisijom biće obuhvaćeni aneksom koji će usvojiti Konferencija Potpisnica najkasnije na svom drugom zasedanju.

ČLAN 19

Konferencija Potpisnica

1. Ovime se osniva Konferencija Potpisnica.

2. Prvo zasedanje Konferencije Potpisnica sazvaće izvršni direktor Programa Ujedinjenih Nacija za životnu sredinu najkasnije godinu dana od stupanja ove Konvencije na snagu. Nakon toga redovna zasedanja Konferencije Potpisnica održavaće se u redovnim intervalima o kojima će odlučiti Konferencija.

3. Vanredna zasedanja Konferencije Potpisnica održavaće se onda kada to Konferencija smatra potrebnim, ili na pismeni zahtev bilo koje Potpisnice uz podršku najmanje jedne trećine Potpisnica.

4. Konferencija Potpisnica će se saglasiti i usvojiti konsenzusom na svom prvom zasedanju Poslovnik o radu i finansijska pravila za sebe i svako pomoćno telo, kao i finansijske odredbe koje se odnose na upravljanje poslovima Sekretarijata.

5. Konferencija Potpisnica će konstantno razmatrati i ocenjivati sprovođenje ove Konvencije. Konferencija Potpisnica obavlja poslove koji su joj Konvencijom povereni, i u tom cilju će :

(a) osnovati, u skladu sa zahtevima iz stava 6, pomoćna tela koja smatra potrebnim za sprovođenje ove Konvencije;

(b) sarađivati, kada je potrebno sa nadležnim međunarodnim organizacijama i međuvladinim i nevladinim organizacijama;

(c) redovno razmatrati sve informacije stavljene na raspolaganje Potpisnicama u skladu sa članom 15, uključujući razmatranje efikasnosti iz podtačke (iii) tačke (b) stava 2 člana 3;

(d) razmatrati i preduzimati svaku dodatnu akciju koja može biti potrebna za postizanje ciljeva Konvencije.

6. Konferencija Potpisnica će, na svom prvom zasedanju, osnovati pomoćno telo koje će se zvati Komitet za razmatranje dugotrajnih organskih zagađujućih supstanci u cilju obavljanja funkcija poverenih tom Komitetu ovom Konvencijom. U tom pogledu:

(a) članove Komiteta za razmatranje dugotrajnih organskih zagađujućih supstanci imenovaće Konferencija Potpisnica. Članovi Komiteta biće eksperti vlada za procenu ili upravljanje hemikalijama. Članovi Komiteta imenuju se na bazi ravnopravne geografske zastupljenosti;

(b) Konferencija Potpisnica odlučiće o pravilniku, organizaciji i radu Komiteta; i

(c) Komitet će ulagati sve napore da svoje preporuke usvaja konsenzusom. Ukoliko su iscrpljene sve mogućnosti za postizanje konsenzusa, a isti nije postignut, krajnja mogućnost je da se takva preporuka usvoji dvotrećinskom većinom glasova prisutnih članova koji glasaju.

7. Konferencija Potpisnica će, na svom trećem zasedanju, oceniti dalju potrebu za procedurom sadržanom u tački (b) stava 2 člana 3, uključujući i razmatranje sopstvene efikasnosti.

8. Ujedinjene Nacije, specijalizovane agencije Ujedinjenih Nacija i Međunarodna agencija za atomsku energiju, kao i svaka država koja nije Potpisnica ove Konvencije, mogu biti zastupljene na zasedanjima Konferencije Potpisnica kao posmatrači. Bilo koje telo ili agencija, bilo nacionalna ili međunarodna, vladina ili ne-vladina organizacija, kvalifikovana za pitanja kojima se bavi Konvencija, a koja obavesti Sekretarijat o želji da učestvuje na zasedanju Konferencije Potpisnica može biti primljena kao Posmatrač osim ukoliko najmanje jedna trećina prisutnih Potpisnica ne uloži prigovor. Prijem i učešće posmatrača uređuje se Poslovnikom o radu koji usvoji Konferencija Potpisnica.

ČLAN 20

Sekretarijat

1. Ovom Konvencijom osniva se Sekretarijat.

2. Delokrug poslova Sekretarijata je:

(a) da priprema zasedanja Konferencije Potpisnica i njenih pomoćnih tela i pruža usluge Potpisnicama, kada se za tim ukaže potreba;

(b) da, na zahtev, pruži pomoć Potpisnicama, naročito Potpisnicama-zemljama u razvoju i Potpisnicama-zemljama čije su privrede u tranziciji, u sprovođenju ove Konvencije;

(c) da obezbedi neophodnu koordinaciju sa sekretarijatima drugih relevantnih međunarodnih tela;

(d) da priprema i stavlja na raspolaganje Potpisnicama periodične izveštaje na osnovu informacija dobijenih u skladu sa odredbama člana 15 i druge raspoložive informacije;

(e) da u skladu sa smernicama Konferencije Potpisnica ulazi u takve administrativne i ugovorne aranžmane koji su neophodni za efikasno obavljanje njegovih poslova; i

(f) obavlja druge poslove Sekretarijata precizirane u ovoj Konvenciji i druge poslove koje može odrediti Konferencija Potpisnica.

3. Poslove Sekretarijata za ovu Konvenciju obavljaće Izvršni direktor Programa Ujedinjenih Nacija za životnu sredinu, izuzev ukoliko Konferencija Potpisnica ne odluči tročetvrtinskom većinom prisutnih Potpisnica koje glasaju, da poveri poslove Sekretarijata jednoj ili većem broju međunarodnih organizacija.

ČLAN 21

Amandmani na Konvenciju

1. Amandmane na ovu Konvenciju mogu da predlože sve Potpisnice.

2. Amandmani na ovu Konvenciju usvajaju se na zasedanju Konferencije Potpisnica. Tekst bilo kog predloženog amandmana Sekretarijat će dostaviti Potpisnicama najmanje šest meseci pre zasedanja na kome se dati amandman predlaže za usvajanje. Sekretarijat će takođe dostaviti predložene amandmane potpisnicama ove Konvencije i depozitaru, radi informisanja.

3. Potpisnice će uložiti sve napore da konsenzusom postignu dogovor po svakom predloženom amandmanu na ovu Konvenciju. Ukoliko su iscrpljene sve mogućnosti za postizanje konsenzusa, a isti nije postignut, krajnja mogućnost je da se takav dogovor usvoji tročetvrtinskom većinom glasova Potpisnica koje su prisutne i glasaju.

4. Amandman se dostavlja od strane depozitara svim Potpisnicama na potvrđivanje, prihvatanje ili odobrenje.

5. O potvrđivanju, prihvatanju ili usvajanju amandmana obaveštava se depozitar pismenim putem. Amandman koji je usvojen u skladu sa stavom 3 stupa na snagu, za Potpisnice koje su ga prihvatile devedesetog dana od datuma deponovanja instrumenata o potvrđivanju, prihvatanju ili usvajanju od strane najmanje tri četvrtine Potpisnica. U skladu sa prethodnim, za bilo koju drugu Potpisnicu amandman stupa na snagu devedesetog dana od datuma kada ta Potpisnica deponuje svoj instrument o potvrđivanju, prihvatanju ili usvajanju amandmana.

ČLAN 22

Usvajanje i izmena aneksa

1. Aneksi na ovu Konvenciju predstavljaju sastavni deo iste i, osim ako nije izričito utvrđeno drugačije, pozivanje na ovu Konvenciju predstavlja samim tim istovremeno pozivanje na bilo koji od Aneksa.

2. Svi dodatni Aneksi ograničavaju se na proceduralna, naučna, tehnička ili administrativna pitanja.

3. Sledeća procedura primenjuje se za predlaganje, usvajanje, stupanje na snagu dodatnih Aneksa na ovu Konvenciju:

(a) dodatni Aneksi predlažu se i usvajaju u skladu sa procedurom utvrđenom u stavovima 1,2, i 3 člana 21;

(b) svaka Potpisnica koja nije u mogućnosti da prihvati dodatni Aneks obavestiće o tome depozitara pismenim putem, u roku od godinu dana od datuma obaveštavanja od strane depozitara o usvajanju dodatnog Aneksa. Depozitar će bez odlaganja obavestiti sve Potpisnice o svim primljenim obaveštenjima. Potpisnica može bilo kada da povuče prethodno obaveštenje o neprihvatanju u pogledu bilo kog dodatnog aneksa, a dati aneks će zatim stupiti na snagu za datu Potpisnicu u skladu sa odredbama tačke (c) ovog stava; i

(c) po isteku godine dana od datuma obaveštenja od strane depozitara o usvajanju dodatnog aneksa, dati Aneks stupa na snagu za sve Potpisnice koje nisu podnele obaveštenje, u skladu sa odredbama tačke (b) ovog stava.

4. Predlaganje, usvajanje i stupanje na snagu izmena Aneksa A, B, ili C podleže istim procedurama kao i za predlaganje, usvajanje i stupanje na snagu dodatnih aneksa na ovu Konvenciju, sa izuzetkom da izmena Aneksa A, B ili Cneće stupiti na snagu u odnosu na bilo koju Potpisnicu koja je podnela izjavu u odnosu na izmenu datih aneksa u skladu sa stavom 4 člana 25. U tom slučaju će svaka takava izmena stupiti na snagu za datu Potpisnicu devedesetog dana od datuma deponovanja njenog instrumenta o potvrđivanju, prihvatanju, usvajanju ili pristupanju datoj izmeni kod depozitara.

5. Sledeća procedura se primenjuje za predlaganje, usvajanje i stupanje na snagu izmena Aneksa D, E ili F:

(a) izmene se predlažu u skladu sa procedurom iz stavova 1 i 2 člana 21;

(b) Potpisnice donose odluke o izmeni Aneksa D, E ili F konsenzusom; i

(c) odluku o izmeni Aneksa D, E ili F depozitar odmah dostavlja Potpisnicama. Amandman stupa na snagu za sve Potpisnice na dan koji će se utvrditi u odluci.

6. Ako je dodatni Aneks ili izmena Aneksa vezana za amandman na ovu Konvenciju, dodatni Aneks ili izmena ne stupa na snagu dok amandman na Konvenciju ne stupi na snagu.

ČLAN 23

Pravo glasa

1. Svaka Potpisnica ove Konvencije ima jedan glas, osim u slučaju iz stava 2.

2. Organizacija regionalne ekonomske integracije, o pitanjima u okviru svoje nadležnosti, koristi svoje pravo glasa sa brojem glasova koji je jednak broju njenih država članica koje su Potpisnice ove Konvencije. Takva organizacije neće koristiti svoje pravo glasa, ako bilo koja država članica koristi svoje pravo glasa i obrnuto.

ČLAN 24

Potpisivanje

Ova Konvencija je otvorena za potpisivanje u Stokholmu svim državama i organizacijama regionalne ekonomske integracije 23 maja 2001. godine, a u Sedištu Ujedinjenih Nacija u Njujorku, od 24. maja 2001. do 22 maja 2002. godine.

ČLAN 25

Potvrđivanje, prihvatanje, odobrenje ili pristupanje

1. Ova Konvencija podleže potvrđivanju, prihvatanju ili usvajanju od strane država i organizacija regionalne ekonomske integracije. Otvorena je za pristupanje od strane država i organizacija regionalne ekonomske integracije od dana nakon datuma zatvaranja potpisivanja ove Konvencije. Instrumenti potvrđivanja, prihvatanja, usvajanja ili pristupanja deponuju se kod depozitara.

2. Svaka organizacija regionalne ekonomske integracije koja postane Potpisnica ove Konvencije, a da ni jedna od njenih država članica nije Potpisnica podleže svim obavezama koje određuje Konvencija. U slučaju takvih organizacija čija je jedna ili više država članica Potpisnica ove Konvencije, data organizacija i njene države članice će se dogovoriti o odgovornostima svake od njih za izvršenje njihovih obaveza po Konvenciji. U takvim slučajevima, organizacije i države članice nisu ovlašćene da istovremeno koriste prava po Konvenciji.

3. U svom instrumentu o potvrđivanju, prihvatanju, usvajanju ili pristupanju organizacija regionalne ekonomske integracije će navesti stepen svoje nadležnosti u odnosu na pitanja koje reguliše ova Konvencija. Bilo koja takva organizacija će takođe informisati depozitara, koji će Potpisnicama proslediti informaciju o bilo kojoj relevantnoj modifikaciji u stepenu njene nadležnosti.

4. U svojim instrumentima o potvrđivanju, prihvatanju, usvajanju ili pristupanju, svaka Potpisnica može da navede da u odnosu na nju svaka izmena Aneksa A, B ili C stupa na snagu tek nakon deponovanja njenog instrumenta o potrvđivanju, prihvatanju, odobrenju ili pristupanju u odnosu na dato.

ČLAN 26

Stupanje na snagu

1. Ova Konvencija stupa na snagu devedesetog dana od datuma deponovanja pedesetog instrumenta o potvrđivanju, prihvatanju, usvajanju ili pristupanju.

2. Za svaku državu ili organizaciju regionalne ekonomske integracije koja potvrdi, prihvati ili usvoji ovu Konvenciju ili joj pristupi nakon deponovanja pedesetog instrumenta o potvrđivanju, prihvatanju, odobrenju ili pristupanju, Konvencija stupa na snagu devedestog dana od datuma deponovanja instrumenta o potvrđivanju, prihvatanju, usvajanju ili pristupanju date države ili organizacije regionalne ekonomske integracije.

3. U svrhu stavova 1 i 2, svaki instrument deponovan od strane organizacije regionalne ekonomske integracije ne računa se kao dodatno deponovan instrument država članica date organizacije.

ČLAN 27

Ograničenja

U odnosu na primenu ove Konvencije ne može biti nikakvih ograničenja.

ČLAN 28

Opoziv

1. U bilo kom trenutku, u periodu od tri godine od stupanja na snagu ove Konvencije za Potpisnicu, svaka Potpisnica može da se povuče iz Konvencije dostavljanjem pismenog obaveštenja depozitaru.

2. Svaki takav opoziv stupa na snagu po isteku roka od jedne godine od datuma prijema obaveštenja o opozivu od strane depozitara, ili nakon tog roka, datumom koji se može precizirati u obaveštenju o opozivu.

ČLAN 29

Depozitar

Generalni Sekretar Ujedinjenih Nacija je depozitar ove Konvencije.

ČLAN 30

Autentični tekstovi

Original ove Konvencije, pri čemu su arapski, kineski, engleski, francuski, ruski i španski tekstovi jednako autentični, deponuje se kod Generalnog Sekretara Ujedinjenih Nacija.

POTVRĐUJUĆI NAVEDENO dole potpisani, na osnovu pravnovaljanih ovlašćenja, potpisali su ovu Konvenciju.

U Stokholmu dana dvadeset drugog maja, dve hiljade prve godine.

Aneks A

Hemikalija Aktivnost Posebni izuzetak Aldrin *CAS No: 309-00-2 Proizvodnja Nema Upotreba Lokalni ektoparaziticidInsekticid Hlordan*CAS No: 57-74-9 Proizvodnja U skladu sa onim što je dozvoljeno Potpisnicama nabrojanim u Registru Upotreba Lokalni ektoparaziticidInsekticidTermiticidTermiticid u zgradama i nasipimaTermiticid u putevimaDodatak u lepkovima za ivericu Dieldrin*CAS No: 60-57-1 Proizvodnja Nema Upotreba U poljoprivrednim radovima Endrin*CAS No: 72-20-8 Proizvodnja Nema Upotreba Nema Heptahlor*CAS No: 76-44-8 Proizvodnja Nema Upotreba TermiticidTermiticid u izgradnji kućaTermiticid (podzemni)Tretiranje drvetaKoristi se u podzemnim kablovskim kutijama HeksahlorbenzenCAS No: 118-74-1 Proizvodnja U skladu sa onim što je dozvoljeno Potpisnicama nabrojanim u Registru Upotreba Intermedijer Rastvarač u pesticidima Intermedijer u zatvorenom sistemu na određenoj lokaciji Mirex*CAS No:2385-85-5 Proizvodnja U skladu sa onim što je dozvoljeno Potpisnicama nabrojanim u Registru Upotreba Termiticid Toksafen*CAS No: 8001-35-2 Proizvodnja Nema Upotreba Nema Polihlorovani bifenili (PCB)* Proizvodnja Nema Upotreba Proizvodi u upotrebi u skladu s odredbama Dela II ovog Aneksa Napomene:

(i) Ukoliko nije drugačije određeno u ovoj Konvenciji, količine hemikalije koja se pojavljuje u tragovima kao nenamerno proizvedena zagađujuća supstanca u proizvodima i artiklima ne treba da budu navedene u ovom Aneksu;

(ii) Ova napomena ne smatra se proizvodnjom i specifičnim izuzetkom u svrhe stava 2, člana 3. Količine hemikalije koja je sastojak artikala proizvedenih ili su već bili u upotrebi pre ili na dan stupanja odgovarajuće obaveze u pogledu date hemikalije, ne treba navoditi u ovom Aneksu, pod uslovom da je Potpisnica obavestila Sekretarijat da dati tip artikla ostaje u upotrebi u okvirima date Potpisnice. Sekretarijat će takvo obaveštenje učiniti javno dostupnim;

(iii) Ova napomena, koja se ne primenjuje na hemikaliju koja je obeležena zvezdicom pored naziva u koloni hemikalija u Delu I ovog Aneksa, ne smatra se posebnim izuzetkom u pogledu proizvodnje i upotrebe u svrhe stava 2, člana 3. S obzirom da se ne očekuje da značajne količine date hemikalije dospeju do ljudi i životne sredine prilikom proizvodnje i upotrebe polu-proizvoda u zatvorenom sistemu na određenoj loaciji, data Potpisnica, nakon obaveštavanja Sekretarijata, može dozvoliti proizvodnju i upotrebu određene količine hemikalije koja je navedena u ovom Aneksu kao intermedijer dobijen u zatvorenom sistemu na određenoj lokaciji koja se hemijski transformiše prilikom dobijanja drugih hemikalija,a koje prema kriterijumima iz stava 1 Aneksa D ne poseduju svojstva dugotrajnih organskih zagađujućih supstanci. Ovo obaveštenje treba da sadrži informacije o ukupnoj proizvodnji i upotrebi hemikalije ili realnu procenu ovakve informacije i informacije u vezi sa procesom u zatvorenom sistemu,na određenoj lokaciji uključujući količinu polaznog netransformisanog materijala i nenamerno kontaminiran dugotrajnim organskim zagađujućim supstancama u tragovima, a koji je prisutan u finalnom proizvodu. Ovaj postupak se primenjuje izuzev ako nije drugačije navedeno u ovom Aneksu. Sekretarijat će staviti takva obaveštenja na raspolaganje Konferenciji Potpisnica i javnosti. Takva proizvodnja ili upotreba neće se smatrati posebnim izuzetkom proizvodnje ili upotrebe. Takva proizvodnja i upotreba prestaju nakon desetogodišnjeg perioda, izuzev ukoliko Potpisnica ne podnese novo obaveštenje Sekretarijatu. U tom slučaju se period produžava za još deset godina izuzev ako Konferencija Potpisnica, nakon procene proizvodnje i upotrebe, ne odluči drugačije. Procedura obaveštavanja se može ponavljati;

(iv) Sve posebne izuzetke u ovom Aneksu mogu primenjivati Potpisnice koje su registrovale izuzetke u odnosu na njih u skladu sa odredbama člana 4, sa izuzetkom upotrebe polihlorovanih bifenila u artiklima koja se koristi u skladu sa odredbama Dela II ovog Aneksa, koje mogu da koriste sve Potpisnice.

Polihlorovani bifenili

Svaka Potpisnica će:

(a) u cilju eliminisanja upotrebe polihlorovanih bifenila u opremi (npr. transformatorima, kondenzatorima ili drugim posudama koje sadrže tečnost) do 2025. godine, što podleže reviziji Konferencije Potpisnica, preduzeti akcije u skladu sa sledećim prioritetima:

uložiti odlučne napore da se identifikuje, obeleži i povuče iz upotrebe oprema koja sadrži više od 10 procenata polihlorovanih bifenila i ima zapreminu veću od 5 litara;

uložiti odlučne napore da se identifikuje, obeleži i povuče iz upotrebe oprema koja sadrži više od 0,05 procenata polihlorovanih bifenila i ima zapreminu veću od 5 litara;

nastojati da se identifikuje i povuče iz upotrebe oprema koja sadrži preko 0,005 procenata polihlorovanih bifenila i ima zapreminu veću od 0,05 litara;

(b) u skladu s prioritetima u tački (a) ovog stava, unaprediti sledeće mere za smanjenje izloženosti i smanjenje rizika u cilju kontrole upotrebe polihlorovanih bifenila:

polihlorovane bifenile koristiti samo u neoštećenoj opremi i nepropusnoj opremi i samo na mestima gde je moguće da se rizik od ispuštanja u životnu sredinu svede na najmanju meru i brzo otkloni;

polihlorovane bifenile ne koristiti u opremi na mestima na kojima se vrši proizvodnja ili prerada hrane ili hrane za životinje;

kada se oprema koja sadrži polihlorovane bifenile koristi u naseljenim mestima, uključujući škole i bolnice, primeniti sve odgovarajuće mere zaštite od kvara na električnim instalacijama koji može da dovede do požara, kao i mere redovnog nadzora opreme zbog opasnosti od curenja;

(c) bez obzira na stav 2, člana 3, obezbediti da se oprema koja sadrži polihlorovane bifenile, kako je opisano u tački (a) ovog stava, ne izvozi ili ne uvozi izuzev u svrhu upravljanja otpadom na način bezbedan po životnu sredinu;

(d) ne dozvoliti regeneraciju tečnosti sa sadržajem polihlorovanih bifenila većim od 0,005 procenata u svrhe ponovnog korišćenja u drugoj opremi, izuzev za potrebe održavanja i servisiranja;

(e) uložiti odlučne napore koji obezbeđuju upravljanje otpadom koji sadrži tečnosti sa polihlorovanim bifenilima i kontaminiranu opremu sa sadržajem polihlorovanih bifenila većim od 0,005 procenata na način bezbedan po životnu sredinu, u skladu sa stavom 1, člana 6, što je pre moguće ali ne kasnije od 2028. godine, što podleže reviziji Konferencije Potpisnica;

(f) umesto napomene (ii) u Delu I ovog Aneksa, nastojati da se identifikuju drugi proizvodi koji sadrže preko 0,005 procenata polihlorovanih bifenila (npr. kablovske obloge, reparirane zaptivače i obojene predmete) i upravljati njima u skladu sa stavom 1 člana 6;

(g) pripremiti izveštaj svakih pet godina o napretku u eliminisanju polihlorovanih bifenila i dostaviti ga Konferenciji Potpisnica u skladu sa članom 15;

(h) Konferencija Potpisnica će kada je to potrebno, prilikom procena koje se odnose na polihlorovane bifenile uzeti u obzir izveštaje iz tačke (g) ovog stava. Konferencija Potpisnica će razmotriti napredak u pravcu eliminisanja polihlorovanih bifenila u petogodišnjim intervalima ili u drugom periodu, kako je potrebno, uzimajući u obzir date izveštaje.

OGRANIČENjA

Hemikalija Aktivnost Prihvatljiva namena ili poseban izuzetak DDT(1, 1, 1-trihloro-2,2-bis(4-hlorofenil)etan)CAS No.: 50-29-3 Proizvodnja Prihvatljiva namena:Korišćenje za suzbijanje vektora bolestiu skladu sa Delom II ovog AneksaPosebni izuzetci:Intermedijer u proizvodnji dikofolaIntermedijer Upotreba Prihvatljiva namena:Korišćenje za suzbijanje vektora bolestiu skladu sa Delom II ovog AneksaPosebni izuzetci:Proizvodnja dikofolaIntermedijer

Napomene:

(i) Ukoliko nije drugačije precizirano u ovoj Konvenciji, količine hemikalija koje se javljaju kao nenamerno proizvedene zagađujuće supstance u tragovima u proizvodima i artiklima ne treba da budu navedene u ovom Aneksu;

(ii) Ova napomena se ne odnosi na proizvodnju i upotrebu kao prihvatljivu namenu ili poseban izuzetak u skladu sa stavom 2 člana 3. Količine hemikalije koje se javljaju kao sastojci artikala koji su proizvedeni ili su već bili u upotrebi pre ili na dan stupanja na snagu odgovarajuće obaveze u pogledu date hemikalije, ne treba da budu navedene u ovom Aneksu, u slučaju da je Potpisnica obavestila Sekretarijat da određeni tip artikla ostaje u upotrebi unutar te Potpisnice. Sekretarijat će staviti ta obaveštenja na raspolaganje javnosti;

(iii) Ova napomena neće se smatrati kao poseban izuzetak od proizvodnje i upotrebe u skladu sa stavom 2, člana 3. S obzirom da se ne očekuje da znatne količine dospeju do ljudi i životne sredine prilikom proizvodnje i upotrebe intermedijera u zatvorenom sistemu određenog kapaciteta, po obaveštavanju Sekretarijata, Potpisnica može da dozvoli proizvodnju i upotrebu određenih količina hemikalije navedene u ovom Aneksu kao intermedijer dobijen u zatvorenom sistemu na određenoj lokaciji , koja se hemijski transformiše prilikom dobijanja drugih hemikalija i koja prema kriterijumima iz stava 1 Aneksa D ne poseduja svojstva dugotrajne organske zagađujuće supstance. Ovo obaveštenje treba da sadrži informacije o ukupnoj proizvodnji i upotrebi hemikalije ili realnu procenu ovakve informacije i informacije u vezi sa procesom u zatvorenom sistemu na određenoj lokaciji, uključujući količinu polaznog materijala koji je ne-transformisan i nenamerno kontaminiran dugotrajnim organskim zagađujućim supstancama u tragovima, a koji je prisutan u finalnom proizvodu. Ovaj postupak se primenjuje izuzev ako nije drugačije navedeno u ovom Aneksu. Sekretarijat će staviti takva obaveštenja na raspolaganje Konferenciji Potpisnica i javnosti. Ovakva proizvodnja ili upotreba neće se smatrati posebnim izuzetkom od proizvodnje ili upotrebe. Takva proizvodnja i upotreba prestaju nakon desetogodišnjeg perioda, izuzev ukoliko Potpisnica ne podnese novo obaveštenje Sekretarijatu. U tom slučaju se period produžava za još deset godina izuzev ako Konferencija Potpisnica, nakon procene proizvodnje i upotrebe, ne odluči drugačije. Procedura obaveštavanja se može ponavljati;

(iv) Sve posebne izuzetke u ovom Aneksu mogu primenjivati Potpisnice koje su registrovale izuzetke u odnosu na njih u skladu sa odredbama člana 4.

DDT (1,1,1-trihloro-2,2-bis (4-hlorofenil)etan)

1. Proizvodnja i upotreba DDT će biti ukinuta sa izuzetkom Potpisnica koje obaveste Sekretarijat o nameri da ga proizvode i/ili koriste. Ovim se uspostavlja Registar DDT koji će biti na raspolaganju javnosti. Sekretarijat vodi DDT registar.

2. Svaka Potpisnica koja proizvodi i/ili koristi DDT ograničiće tu proizvodnju i/ili korišćenje za suzbijanje vektora bolesti u skladu sa preporukama Svetske zdravstvene organizacije i smernicama o korišćenju DDT i kada primena lokalno bezbednih, efikasnih i dostupnih alternativa nije na raspolaganju datoj Potpisnici.

3. U slučaju da Potpisnica koja nije navedena u DDT registru odluči da joj je potreban DDT za suzbijanje vektora bolesti, obavestiće Sekretarijat što je pre moguće da se njeno ime doda u DDT registar. Istovremeno će obavestiti Svetsku zdravstvenu organizaciju.

4. Svake tri godine, svaka Potpisnica koja koristi DDT obezbediće Sekretarijatu i Svetskoj zdravstvenoj organizaciji informacije o korišćenoj količini, uslovima takvog korišćenja i relevantnosti za strategiju kontrole bolesti od strane Potpisnice, u obliku o kome će odlučiti Konferencija Potpisnica u konsultaciji sa Svetskom zdravstvenom organizacijom.

5. U cilju smanjivanja i konačnog prestanka korišćenja DDT, Konferencija Potpisnica će podsticati:

(a) svaku potpisnicu koja koristi DDT da razvije i realizuje akcioni plan kao deo plana primene navedenog u članu 7. Taj akcioni plan obuhvatiće:

razvoj zakonodavnih i drugih mehanizama u cilju ograničavanja upotrebe DDT samo na suzbijanje vektora bolesti;

primenu odgovarajućih alternativnih proizvoda, metoda i strategija, uključujući strategije sprečavanja pojave rezistentnosti u cilju obezbeđivanja dugotrajnog delovanja datih alternativa;

mere unapređenja zdravstvene zaštite i smanjivanja učestalosti datog oboljenja.

(b) Potpisnice, da u okviru svojih mogućnosti unapređuju istraživanje i razvoj bezbednih alternativnih hemijskih i ne-hemijskih proizvoda, metoda i strategija za Potpisnice koje koriste DDT, koje odgovaraju uslovima datih zemalja i sa ciljem smanjivanja opterećenja na ekonomisju i ljudstvo zbog širenja bolesti. Faktori koje treba unapređivati kada se razmatraju alternative ili kombinacije alternativa treba da uključe i rizik po zdravlje ljudi i životnu sredinu od ovih alternativa. Odgovarajuće alternative za DDT treba da obezbede manji rizik po zdravlje ljudi i životnu sredinu, da budu pogodne za kontrolu oboljenja na osnovu uslova date Potpisnice i na osnovu podataka dobijenih monitoringom.

6. Počevši od prvog zasedanja Konferencija Potpisnica će najkasnije svake treće godine nakon zasedanja, uz konsultacije sa Svetskom zdravstvenom organizacijom, proceniti kontinuiranu potrebu za korišćenje DDT radi suzbijanja vektora bolesti na osnovu raspoloživih naučnih, tehničkih, ekoloških i ekonomskih informacija, uključujući:

(a) proizvodnju i korišćenje DDT i uslove navedene u stavu 2 ;

(b) raspoloživost, pogodnost i primenljivost alternativa za DDT; i

(c) napredak u jačanju kapaciteta zemalja da bezbedno uvedu upotrebu takvih alternativa.

7. Potpisnica može bilo kada da povuče svoje ime iz DDT registra na osnovu pismenog obaveštenja Sekretarijatu. Povlačenje stupa na snagu sa datumom navedenim u obaveštenju.

Aneks C

NENAMERNA PROIZVODNjA

Deo I: Dugotrajne organske zagađujuće supstance koje podležu zahtevima člana 5

Ovaj Aneks se odnosi na sledeće dugotrajne organske zagađujuće supstance kada se nenamerno proizvode i ispuštaju iz antropogenih izvora:

Hemikalija Polihlorovani dibenzo-p-dioksini i dibenzofurani (PCDD/PCDF)Heksahlorobenzen (HCB) (CAS No.: 118-74-1)Polihlorovani bifenili (PCB)

Deo II: Kategorije izvora

Polihlorovani dibenzo-p-dioksini i dibenzofurani, heksahlorbenzen i polihlorovani bifenili nenamerno se proizvode i ispuštaju iz termičkih procesa u kojima učestvuje organska materija i hlor kao rezultat nepotpunog sagorevanja ili hemijske reakcije. Sledeće kategorije industrijskih izvora imaju visoki potencijal za proizvodnju i ispuštanje ovih hemikalija u životnu sredinu:

(a) insineratori otpada, uključujući i koinsineratore za gradski, opasni ili medicinski otpad i otpadni mulj;

(b) cementne peći za sagorevanje opasnog otpada;

(c) proizvodnja pulpe koristeći elementarni hlor ili hemikalije koje stvaraju elementarni hlor za izbeljivanje;

(d) sledeći termički procesi u metalurgiji:

sekundardna proizvodnja bakra;

postrojenje za sinterovanje u proizvodnji čelika i gvožđa;

sekundardna proizvodnja aluminijuma;

sekundardna proizvodnja cinka.

Deo III: Kategorije izvora

Polihlorovani dibenzo-p-dioksini i dibenzofurani, heksahlorobenzen i polihlorovani bifenili takođe mogu da se nenamerno proizvode i ispuštaju iz sledećih kategorija izvora, uključujući:

sagorevanje otpada na otvorenom, uključujući paljenje deponija;

(b) termičke procese u metalurškoj industriji koji nisu pomenuti u Delu II;

(c) izvore sagorevanja u domaćinstvima;

(d) postrojenja na fosilna goriva i industrijske kotlove;

(e) instalacije za loženje na drvo i one koje koriste biomasu kao gorivo;

(f)specifične hemijske proizvodne procese u kojima se oslobađaju nenamerno proizvedene dugotrajne organske zagađujuće supstance, posebno proizvodnju hlorofenola i hloranila;

(g) krematorijume;

(h) motorna vozila, naročito ona koja koriste olovni benzin;

(i) uništavanje životinjskih leševa;

(j) bojenje (korišćenjem hloranila) i obrada (sa baznom ekstrakcijom) tekstila i kože;

(k) postrojenja za sečenje i dalje tretitanje rashodovanih vozila;

(l) pretapanje bakarnih kablova;

(m) rafinerije otpadnih ulja.

Deo IV: Definicije

1. U okviru ovog Aneksa:

(a) „polihlorovani bifenili“ jesu aromatična jedinjenja formirana na takav način da atomi vodonika na molekulu bifenila (dva benzenova prstena vezana jednom ugljenik-ugljenik vezom) mogu da se zamene sa do deset atoma hlora; i

(b) „polihlorovani dibenzo-p-dioksini“ i ‘polihlorovani dibenzofurani’ su triciklična, aromatična jedinjenja formirana od dva benzenova prstena povezana sa dva atoma kiseonika u polihlorovanim dibenzo-p-dioksinima i jednim atomom kiseonika i jednom ugljenik-ugljenik vezom u polihlorovanim dibenzofuranima i atomima vodonika od kojih do osam može biti zamenjeno atomima hlora.

2. U ovom Aneksu, toksičnost polihlorovanih dibenzo-p-dioksina i dibenzofurana izražava se uz pomoć koncepta ekvivalenta toksičnosti koji predstavlja meru relativne toksične aktivnosti različitih kongenera polihlorovanih dibenzo-p-dioksina i dibenzofurana i koplanarnih polihlorovanih bifenila u odnosu na 2,3,7,8-tetrahlorodibenzo-p-dioksin. Vrednosti faktora ekvivalenta toksičnosti koji se koristi u svrhe ove Konvencije biće u skladu sa prihvaćenim međunarodnim standardima, počevši od vrednosti faktora ekvivalenta toksičnosti sisara utvrđenog od Svetske zdravstvene organizacije iz 1998 za polihlorovane dibenzo- p -dioksine i dibenzofurane i koplanarne polihlorovane bifenile. Koncentracije su izražene u ekvivalentima toksičnosti.

Deo V: Opšte smernice za najbolje dostupne tehnike i

najbolje prakse po životnu sredinu

Ovaj Deo određuje opšte smernice Potpisnicama za sprečavanje ili smanjivanje ispuštanja hemikalija navedenih u Delu I.

A.Opšte preventivne mere koje se odnose na najbolje dostupne

tehnike i najbolje prakse po životnu sredinu

Prioritet treba dati razmatranju pristupa za sprečavanje nenamerne proizvodnje i ispuštanja hemikalija navedenih u Delu I. Korisne mere mogu da obuhvate:

(a) korišćenje tehnologije sa niskom količinom otpada;

(b) korišćenje manje opasnih supstanci;

(c) promovisanje regeneracije i recikliranja otpada i supstanci koje nastaju i koriste se u određenim procesima;

(d) zamena ulaznih materijala koji su dugotrajne organske zagađujuće supstance ili gde postoji direktna veza između ovih materijala i oslobađenih dugotrajnih organskih zagađujućih supstanci iz izvora;

(e) Programi dobrog upravljanja i preventivnog održavanja sistema;

(f) Unapređenja upravljanja otpadom u cilju prestanka nekontrolisanog sagorevanja otpada na otvorenom, uključujući i paljenje deponija. Prilikom razmatranja predloga za izgradnju novih deponija, treba razmotriti alternative kao što su aktivnosti za svođenje na minimum gradskog i medicinskog otpada, uključujući obnavljanje resursa, ponovo korišćenje, recikliranje, razvrstavanje otpada i promovisanje proizvoda koji generišu manje otpada. U okviru ovog pristupa potrebno je pažljivo razmotriti probleme zdravstvene zaštite;

(g) Smanjenje udela ovih hemikalija kao zagađujućih supstanci u proizvodima;

(h) Izbegavanje korišćenja elementarnog hlora ili hemikalija koje stvaraju elementarni hlor za izbeljivanje.

B. Najbolje dostupne tehnike

Koncept najbolje dostupnih tehnika nije usmeren na propisivanje neke određene tehnike ili tehnologije, već na razmatranje tehničkih karakteristika određenog postrojenja, njegove geografske lokacije i lokalnih uslova životne sredine. Odgovarajuće tehnike kontrole u cilju smanjenja oslobađanja hemikalija navedenih u Delu I uglavnom su iste. Kod utvrđivanja najbolje dostupnih tehnika, posebno treba razmotriti, generalno ili u određenim slučajevima, sledeće faktore, uzimajući u obzir predviđene troškove i koristi, kao i mere predostrožnosti i prevencije:

(a) opšta razmatranja:

priroda, efekti i količina datog ispuštanja: tehnike mogu da variraju zavisno od veličine izvora;

datumi puštanja u rad novih ili postojećih postrojenja;

potrebno vreme za uvođenje najbolje dostupnih tehnika;

potrošnja i svojstva sirovina korišćenih u procesu i energetska efikasnost;

potreba za prevencijom ili minimalizacijom ukupnog uticaja ispuštanja i rizika po životnu sredinu;

potreba za prevencijom akcidenata u cilju smanjenja posledica po

životnu sredinu;

potreba obezbeđenja zdravstvene zaštite i bezbednosti na radu;

uporedivi procesi, postrojenja ili metodi rada koji su sa uspehom

oprobani u industriji;

tehnološki razvoj i promene u naučnim saznanjima i shvatanjima.

(b) Opšte mere smanjenja emisija: Prilikom razmatranja predloga za izgradnju novih postrojenja ili znatne izmene u postojećim postrojenjima koja koriste procese koji oslobađaju hemikalije navedene u ovom Aneksu, prioritet u razmatranju treba dati alternativnim procesima, tehnikama ili praksama koje obezbeđuju sličnu korist, ali koje izbegavaju nastajanje i oslobađanje takvih hemikalija. U slučajevima kada će se takva postrojenja graditi ili znatno menjati, pored mera prevencije izloženih u odeljku A Dela V, sledeće mere smanjenja takođe bi mogle da se razmotre u određivanju najboljih dostupnih tehnika:

korišćenje unapređenih metoda za čišćenje odvodnih cevi za gasove kao što je termička ili katalitička oksidacija, taloženje prašine ili adsorpcija;

tretiranje ostataka, otpadnih voda, otpada i kanalizacionog mulja, na primer toplotnim postupkom ili dovođenjem u inertno stanje ili hemijskim procesima koji ih detoksifikuju;

zamena procesa u cilju smanjivanja ili eliminisanja ispuštanja, kao što je prelaz na zatvorene sisteme;

modifikacija procesnih projekata radi poboljšavanja sagorevanja i sprečavanja nastajanja hemikalija navedenih u ovom Aneksu, putem kontrole parametara kao što je temperatura insineracije ili vreme trajanja.

C. Najbolje prakse po životnu sredinu

Konferencija Potpisnica može da razvije smernice u pogledu najboljih praksi po životnu sredinu.

Aneks D

ZAHTEVI U POGLEDU INFORMISANjA I KRITERIJUMA ZA PROVERU

1. Potpisnica koja dostavlja predlog za stavljanje određene hemikalije na spisak u Aneksu A, B, i/ili C identifikovaće hemikaliju kako je opisano u tački (a) ovog stava i pružiti informacije o datoj hemikaliji i proizvodima njene transformacije kada je potrebno, u vezi sa kriterijumima za proveru utvrđenim u tačkama (b) do (e) ovog stava:

(a) hemijski identitet:

naziv, uključujući trgovački naziv ili nazive, komercijalni naziv ili nazive i sinonime, Registarski broj Službe hemijskih abstrakta (CAS No.), naziv po IUPAC (Međunarodna unija za čistu i primenjenu hemiju) nomenklaturi; i

strukturu, uključujući specifikaciju izomera, gde je potrebno, i strukturu hemijske klase;

(b) dugotrajnost:

Dokaz da je vreme poluraspada hemikalije u vodi duže od dva meseca, ili da je vreme njenog poluraspada u zemljištu duže od šest meseci, ili da je vreme njenog poluraspada u sedimentu duže od šest meseci; ili

dokaz da je data hemikalija dovoljno perzistetna, tako da se opravdava njeno razmatranje u okviru ove Konvencije;

(c) bioakumulacija;

dokaz da je faktor bio-koncentracije hemikalije ili bio-akumulacije, kod vodenih vrsta veći od 5000 ili, u nedostatku takvih podataka, da je log Kow (logaritamska vrednost odnosa oktanol:voda) veći od 5;

dokaz da hemikalija predstavlja i druge razloge za zabrinutost, kao što je visoka bioakumulacija u drugim vrstama, visoka toksičnost ili ekotoksičnost; ili

monitoring podataka u biotama, koji ukazuju da je potencijal bioakumulacije date hemikalije dovoljan da opravda njeno razmatranje u okviru ove Konvencije;

(d) potencijal za transport na velike udaljenosti u životnoj sredini

nivoi hemikalije mereni na lokacijama udaljenim od izvora njenog ispuštanja, koji izazivaju zabrinutost;

podaci dobijeni monitoringom koji pokazuju da se transport date hemikalije na velike udaljenosti u životnoj sredini, sa potencijalom za prenos u životnu sredinu prijema, možda odigrao putem vazduha, vode ili migratornih vrsta; ili

sudbina u životnoj sredini i/ili model rezultati koji pokazuju da data hemikalija ima potencijal za transport na velike udaljenosti u životnoj sredini putem vazduha, vode ili migratornih vrsta, sa potencijalom za prenos u prijemnu životnu sredinu na lokacijama udaljenim od izvora ispuštanja. Za hemikaliju koja u značajnoj meri migrira kroz vazduh, njeno vreme poluraspada u vazduhu treba da bude duže od dva dana; i

(e) negativni efekti

dokazi o negativnim efektima po ljudsko zdravlje ili životnu sredinu koji opravdavaju razmatranje date hemikalije u okviru ove Konvencije; ili

podaci o toksičnosti ili ekotoksičnosti koji ukazuju na potencijal štetnosti po ljudsko zdravlje ili životnu sredinu.

2. Potpisnica predlagač dostaviće izjavu o razlozima za zabrinutost uključujući, gde je to moguće, poređenje podataka o toksičnosti ili ekotoksičnosti sa utvrđenim ili predviđenim nivoima hemikalije koja nastaje ili se očekuje na osnovu njenog transporta na velike udaljenosti u životnoj sredini, i kratku izjavu koja ukazuje na potrebu globalne kontrole.

3. Potpisnica predlagač će, koliko god je moguće i uzimajući u obzir njene mogućnosti, obezbediti dodatne informacije da podrži reviziju predloga iz stava 6 člana 8. U razradi takvog predloga, Potpisnica može da koristi tehničku ekspertizu iz bilo kog izvora.

Aneks E

ZAHTEVI U POGLEDU INFORMACIJA O PROFILU RIZIKA

Cilj revizije je da se proceni da li određena hemikalija dovodi do značajnih negativnih efekata po zdravlje ljudi i životnu sredinu koji nastaju kao rezultat njenog transporta na velike udaljenosti u životnoj sredini, i to takvih da će globalna akcija biti opravdana. U tom cilju, razviće se profil rizika koji dalje razrađuje i ocenjuje informacije na koje se odnosi Aneks D i obuhvata, što je više moguće, sledeće vrste informacija:

(a) Izvore, koji sadrže:

podatke o proizvodnji, uključujući količinu i lokaciju;

načine upotrebe; i

načine oslobađanja, kao što su ispuštanja, gubici i emisije;

(b) procenu opasnosti za krajnju tačku ili krajnje tačke koje izazivaju zabrinutost, uključujući razmatranje toksikoloških interakcija sa većim brojem hemikalija;

(c) sudbina hemikalije u životnoj sredini, uključujući podatke i informacije o hemikaliji, fizičkim osobinama hemikalije, kao i, dugotrajnost i način na koji su one povezane sa njenim transportom u životnoj sredini, prenosom unutar i između ekoloških celina, degradaciju i transformaciju u druge hemikalije. Određivanje faktora biokoncentracije ili faktora bioakumulacije, na osnovu izmerenih vrednosti, biće dostupni izuzev kada su podaci monitoringa dovoljni za ovu potrebu;

(d) podaci o monitoringu;

(e) podatke o izloženosti naročito u lokalnim područjima, kao rezultat transporta na velike udaljenosti u životnoj sredini uključujući informacije o bio-raspoloživosti;

(f) raspoložive nacionalne i međunarodne procene ili profile rizika i informacije o obeležavanju i klasifikaciji prema opasnosti, i

(g) status date hemikalije u skladu sa međunarodnim konvencijama.

INFORMACIJE O SOCIO- EKONOMSKIM RAZMATRANjIMA

Treba uraditi procenu u pogledu eventualnih kontrolnih mera za hemikalije koje se razmatraju za uključivanje u ovu Konvenciju, obuhvatajući ukupan opseg opcija, uključujući upravljanje i eliminaciju. Za ovu svrhu, treba obezbediti relevantne informacije u vezi sa socio-ekonomskim razmatranjima eventualnih kontrolnih mera na osnovu kojih bi Konferencija Potpisnica mogla da donose odluku. Takve informacije treba da daju uvid u različite mogućnosti i uslove kod Potpisnica i treba da obuhvate činioce sa sledeće indikativne liste:

(a) Efektivnost i efikasnost mogućih kontrolnih mera u cilju smanjenja rizika:

tehničku izvodljivost; i

troškove, uključujući troškove zaštite životne sredine i zdravstvene zaštite;

(b) Alternative (proizvoda i procesa):

tehničku izvodljivost,

troškove, uključujući troškove zaštite životne sredine i zdravstvene zaštite;

efektivnost;

rizik;

raspoloživost; i

dostupnost;

(c) Pozitivne i/ili negativne uticaje na društvo prilikom sprovođenja mogućih kontrolih mera:

zdravlje, uključujući zdravstvenu zaštitu, zdravu životnu sredinu i zaštitu na radu;

poljoprivreda, uključujući vodoprivreda i šumarstvo;

biote (biodiverzitet);

ekonomski aspekti;

kretanje u pravcu održivog razvoja; i

socijalni troškovi;

(d) Otpad i implikacije odlaganja (naročito zaliha napuštenih pesticida i čišćenje kontaminiranih lokacija):

tehnička izvodljivost; i

troškovi

(e) Dostupnost informacija i edukacija javnosti;

(f) Status kapaciteta kontrole i monitoringa; i

(g) Preduzete akcije nacionalne ili regionalne kontrole, uključujući informacije o alternativama i druge informacije relevantne za upravljanje rizikom.

Aneks G

ARBITRAŽA I POSTUPAK MIRNOG REŠAVANjA SPOROVA

(Odluka Konferencije Potpisnica SC-1/2)

Deo I: Arbitražni postupak

U slučajevima navedenim u stavu 2.(a) član 18. Konvencije primeniće se sledeći Arbitražni postupak:

Član 1

Potpisnica može pokrenuti arbitražni postupak na osnovu člana 18. Konvencije upućivanjem pismenog obaveštenja drugoj strani u sporu. Uz obaveštenje se prilaže zahtev zajedno sa pratećim dokumentima, uz navođenje predmeta spora, uključujući i članove Konvencije čije je tumačenje ili primena predmet spora pred arbitražom.

Podnosilac zahteva obaveštava Sekretarijat, da će strane u sporu na osnovu člana 18. Konvencije, izneti predmet spora pred arbitražu. U prilogu ovog obaveštenja dostavlja se obaveštenje o Arbitraži i zahtev zajedno sa pratećim dokumentima, iz stava 1. ovog člana. Sekretarijat dostavlja dobijenu informaciju svim potpisnicama Konvencije.

Član 2

Ukoliko je u vezi spora pokrenut arbitražni postupak u skladu sa članom 1., osnoviva se arbitražno veće koje se sastoji od tri člana.

Svaka od strana u sporu imenuje svog arbitra. Imenovani arbitri u međusobnom dogovoru, biraju trećeg arbitra, koji je istovremeno i Predsednik veća. Predsednik veća, ne može imati državljanstvo i prebivalište na teritoriji jedne od strane u sporu, ne može biti zaposlen kod bilo koje od strana ili uključen u spor u bilo kom drugom svojstvu.

Ukoliko u sporu učestvuju više od dve strane, strane koje imaju zajednički interes imenuju zajedničkog arbitra na osnovu sporazuma.

Ukoliko se bilo koje mesto arbitra uprazni, novo imenovanje sprovodi se na način propisan za prvo imenovanje.

Ukoliko strane u sporu ne mogu da postignu saglasnost oko predmeta spora, arbitražno veće utvrđuje predmet spora, pre izbora Predsednika veća.

Član 3

Ukoliko jedna strana u sporu ne imenuje arbitra u roku od dva meseca od dana prijema obaveštenja o arbitraži, druga strana može obavestiti o tome Generalnog Sekretara UN, koji će u tom slučaju imenovati arbitra u dodatnom roku od dva meseca.

Ukoliko Predsednik veća ne bude imenovan u roku od dva meseca od dana imenovanja drugog arbitra, Generalni sekretar UN će na zahtev bilo koje strane u sporu imenovati Predsednika veća u dodatnom roku od dva meseca.

Član 4

Arbitražno veće će svoje odluke donositi na osnovu odredbi Konvencije i međunarodnog prava.

Član 5

Arbitražno veće će utvrditi pravila postupka, izuzev ukoliko se strane u sporu ne dogovore drugačije.

Član 6

Arbitražno veće može na zahtev jedne od strana u sporu predložiti primenu privremenih zaštitnih mera.

Član 7

Strane u sporu su u obavezne da pružaju pomoć u radu arbitražnom veću koristeći sva raspoloživa sredstva i da:

(a) stave na raspolaganje sva relavantna dokumenta, informacije i ostala sredstva;

(b) omoguće, kada se ukaže potreba, pozivanje svedoka i veštaka i izvođenje dokaza.

Član 8

Strane u sporu i Arbitri imaju obavezu čuvanja poverljivih informacija do kojih dođu u toku rada arbitražnog veća.

Član 9

Troškove rada arbitražnog veća snose obe strane u sporu podjednako, osim ako arbitražno veće zbog određenih okolnosti spora ne odluči drugačije. Arbitražno veće vodi evidenciju o svojim troškovima i dostavlja konačni obračun stranama u sporu.

Član 10

Strana koja je zainteresovana za pravnu prirodu predmeta spora i koja može biti oštećena određenom odlukom može, uz saglasnost arbitražnog veća, učestvovati u sporu.

Član 11

Arbitražno veće može saslušati i razmatrati sve protivzahteve koji direktno proizilaze iz predmeta spora.

Član 12

Sve odluke kako o postupku, tako i o predmetu spora donese se većinom glasova članova veća.

Član 13

Ukoliko se jedna od strana u sporu ne pojavi pred Arbitražnim većem, ili ne bude u stanju da dokaže svoje tvrdnje, druga strana u posupku može zahtevati od veća da nastavi sa radom i da donese odluku. Neodazivanje jedne strane u sporu ili njena nesposobnost da dokaže svoje tvrdnje ne predstavlja prepreku za vođenje postupka.

Konačna odluka se ne može doneti pre nego što arbitražno veće utvrdi da je zahtev pravno i činjenično osnovan.

Član 14

Arbitražno veće donosi konačnu odluku u roku od pet meseci od dana kada je potpuno konstituisano, osim ukoliko smatra da je neophodno da se navedeni rok produži za period ne duži od dodatnih pet meseci.

Član 15

Konačna odluka arbitražnog veća se odnosi na predmet spora i mora imati obrazloženje. Konačna odluka takođe sadrži i imena arbitara, kao i datum donošenja. Svaki član veća može dodati svoje izdvojeno i drugačije mišljenje u okviru konačne odluke.

Član 16

Arbitražna odluka je obavezujuća za strane u sporu. Tumačenje Konvencije na osnovu Arbitražne odluke je obavezujuće i za stranu koja je učestvovala u arbitražnom posupku na osnovu člana 10., u onom delu u kome se na nju odnosi. Ova odluka je bez prava na žalbu, osim ukoliko su se strane u sporu unapred sporazumele o žalbenom postupku.

Član 17

Svaka polemika između onih na koje se konačna arbitražna odluka odnosi saglasno članu 16. , a tiče se tumačenja ili načina izvršenja navedene odluke može se izneti pred arbitražno veće koje ju je donelo.

Deo II: Postupak mirenja

Postupak mirenja za slučajeve iz stava 6. člana 18. Konvencije je sledeći:

Član 1

Zahtev strane u sporu za osnivanje mirovne komisije u skladu sa stavom 6. Člana 18. mora se u pismenoj formi uputiti Sekretarijatu. Sekretarijat će o zahtevu obavestiti sve Potpisnice Konvencije.

Mirovna komisija će, ukoliko se strane ne dogovore drugačije biti sastavljena od tri člana, od kojih po jednog imenuje svaka zainteresovana strana, a trećeg sporazumno biraju već imenovani članovi.

Član 2

U slučaju da u sporu učestvuje više od dve strane, strane u sporu koje imaju zajednički interes sporazumno imenuju njihove članove u mirovnu komisiju.

Član 3

Ukoliko se u roku od dva meseca po prijemu zahteva za osnivanje mirovne komisije od strane Sekretatijata ne izvrši imenovanje ni jednog člana u skladu sa članom 1. Generalni Sekretar UN će na zahtev jedne od strana izvršiti ova imenovanja u dodatnom roku od dva meseca.

Član 4

Ukoliko Predsednik mirovne komisije ne bude izabran u roku od dva meseca od imenovanja drugog člana, Generalni Sekretar UN će na predlog strane u sporu, imenovati Predsednika u dodatnom roku od dva meseca.

Član 5

Mirovna komisija utvrdđuje pravila postupka, ukoliko se strane u sporu ne dogovore drugačije.

Strane u sporu i članovi komisije su u obavezi da štite poverljive informacije do kojih dođu u toku postupka.

Član 6

Mirovna komisija donosi svoje odluke većinom glasova.

Član 7

Mirovna komisija dostavlja Izveštaj sa preporukama za rešavanje spora u roku od dvanaest meseci od osnivanja, koji strane u sporu dobronamerno razmatraju.

Član 8

Mirovna komisija raspravlja i o eventualnim sporovima u pogledu sopstvene nadležnosti.

Član 9

Troškove rada Mirovne komisije snosiće strane u sporu, u udelima koje one dogovore. Komisija vodi evidenciju svih troškova i dostavlja konačni obračun stranama u sporu.

U skladu sa odredbama člana 18. stav 2. Stokholmske konvencije o dugotrajnim organskim zagađujućim supstancama, Republika Srbija se opredelila da prizna oba načina rešavanja sporova oko tumačenja ili primene Konvencije.

Član 4.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku Republike Srbije – Međunarodni ugovori”.

OBRAZLOŽENjE

I. USTAVNI OSNOV ZA DONOŠENjE ZAKONA

Ustavni osnov za donošenje Zakona o potvrđivanju Stokholmske konvencije o dugotrajnim organskim zagađujućim supstancama je odredba člana 99. stav 1. tačka 4. Ustava Republike Srbije prema kojoj Narodna skupština potvrđuje međunarodne ugovore kada je zakonom predviđena obaveza njihovog potvrđivanja.

II. RAZLOZI ZBOG KOJIH SE PREDLAŽE DONOŠENjE ZAKONA

Stokholmska konvencija o dugotrajnim organskim zagađujućim supstancama (u daljem tekstu Stokholmska konvencija), usvojena je maja 2001. godine a stupila je na snagu 17.05.2004. godine. Do danas Stokholmskoj konvenciji pristupilo je preko 160 država kao i EU. Naša zemlja potpisala je konvenciju maja meseca 2002. godine.

Cilj ove konvencije je zaštita zdravlja ljudi i životne sredine smanjenjem ili potpunom eliminacijom ispuštanja u životnu sredinu 12 ključnih dugotrajnih organskih zagađujućih supstanci (persistent organic pollutants-POPs). Ove RORѕ supstance su: Aldrin insekticid, Dieldrin insekticid, Endrin insekticid, Heptahlor insekticid, Heksahlorobenzen fungicid, Mireks insekticid i aditiv za suzbijanje zapaljivosti plastičnih masa i električnih uređaja, Toksafen insekticid, Polihlorovanibifenili (PCBs) sadržani u nekim električnim transformatorima i kondenzatorima, kao i Polihlorovani-dibenzo-p-dioksini i dibenzofurani koje se ne sintetišu radi komercijalne proizvodnje, već nastaju nepotpunim sagorevanjem određenih organiskih materija uključujući primarna goriva i otpad.

Očekuje se da se ova lista dopuni novim supstancama sa sličnim svojstvima o čijim negativnim efektima su u međuvremenu stečena nova saznanja.

POPs supstance su supstance koje poseduju toksična svojstva i teško se vrši njihova degradacija. Osim toga ove supstance su bioakumulativne i prenose se vazduhom, vodom i migratornim vrstama i talože se daleko od mesta gde su nastale, a akumuliraju se u zemljišnim i vodenim ekosistemima i živim organizmima.

Na osnovu istraživanja posledica korišćenja POPs supstanci u poljoprivredi, veterini, šumarstvu, industriji kao i njihovog ispuštanja u životnu sredinu, utvrđeno je štetno dejstvo na zdravlje ljudi, životinjski i biljni svet kao i na kopnene i vodene ekosisteme u celini. Zdravstvena implikacija na ljude odnosi se na smanjenje ili gubitak plodnosti i povećanje podložnosti karcinogenim oboljenjima.

Dakle, ova konvencija bavi se merama za smanjenje ili eliminisanje ispuštanja POPs supstanci koje su nastale kao nenaemerno proizvedene supstance pri određenim procesima, zatim merama za smanjenje ili eliminisanje ispuštanja komercijalno proizvedenih POPs supstanci i merama za smanjenje ili eliminisanje ispuštanja ovih supstanci iz zaliha i otpada.

Zbog svojstava POPs supstanci, a posebno zbog efekta koje te supstance imaju na ljude, propisi EU uređuju čitav niz mera kako bi se smanjilo ili eliminisalo ispuštanje POPs supstanci u životnu sredinu. S obzirom da se u Republici Srbiji sprovodi postupak harmonizacije propisa sa propisima EU, mnoge od obaveza datih konvencijom već su uređene novim zakonima odnosno predlozima zakona, pa pristupanje ovoj konvenciji uglavnom neće doći do preuzimanja novih obaveza.

Takođe, treba istaći da je Stokholmska konvencija, zbog obaveza koje postavlja pred države članice, posebno uzela u obzir okolnosti i posebne zahteve zemalja u razvoju i zemalja sa privredom u tranziciji, a naročito potrebu jačanja njihovih sposobnosti za upravljanjem hemikalijama, uključujući prenos tehnologija, obezbeđivanjem finansijske i tehničke pomoći i saradnje između zemalja koje su članice ove konvencije.

Potvrđivanje ove konvencije doprinelo bi smanjenju ili eliminisanju POPs supstanci a samim tim dovelo do zdravije životne sredine. Takođe, naša privreda imala bi mogućnost da razmeni informacije bitne za smanjenje ili eliminisanje proizvodnje korišćenja i ispuštanja POPs supstanci, kao i informacije o alternativama za te supstance.

Pored toga, Republika Srbija kao zemlja čija je privreda u tranziciji, može da bude korisnik tehničke i finansijske pomoći koje pružaju zemlje članice konvencije. Naime, u konvenciji se precizira obaveza da se zemljama u razvoju i zemljama u tranziciji pruži pravovremena i adekvatna tehnička pomoć radi izvršavanja obaveza iz konvencije. Takođe se definišu mehanizmi za ostvarivanjem te pomoći. Sve to bi doprinelo da se pomenuti zakoni koji su harmonizovani sa EU propisima sprovode sa više efikasnosti.

Međutim, pored očigledne koristi od potvrđivanja ove konvencije za državne organe Republike Srbije i srpsku privredu stvaraju se vrlo konkretne obaveze.

Zbog toga što je sprovođenje Stokholmske konvencije vrlo komplikovano u samoj konvenciji nalazi se obaveza izrade nekih dokumenata koji trebaju da olakšaju njeno sprovođenje, odnosno da obezbede organizovan i sveobuhvatan pristup svih zainteresovanih strana ovim obavezama.

Pre svega mora se razviti i sprovesti Nacionalni implementacioni plan za sprovođenje Stoholmske konvencije, koji se mora dostaviti Konferenciji zemalja članica (u daljem tekstu Konferencija) u roku od dve godine od dana stupanja na snagu ove konvencije za Republiku Srbiju. Osim toga ovaj plan se mora povremeno, po potrebi menjati i dopunjavati. Posebno je važna naša obaveza da se ostvari saradnja sa drugim sektorima radi integrisanja ovog implementacionog plana sa drugim nacionalnim strategijama kako bi se ostvarilo permanentno angažovanje svih nadležnih državnih organa i drugih sektora.

Osim toga propisana je i obaveza podnošenja izveštaja svake dve godine Konferenciji zemalja članica konvencije o merama koje je zemlja preduzela u sprovođenju konvencije i efikasnosti tih mera.

Takođe obaveza države je da odredi organ koji će biti nadležan za razmenu informacija o POPs supstancama sa Konferencijom.

Kao jedna od značajnih obaveza zemlje članice je da sve podatke o POPs supstancama učini dostupnim najširoj javnosti, kako bi svaki pojedinac svojim ponašanjem uticao na smanjenje ili eliminisanje ispuštanja POPs supstanci u medije životne sredine.

U ove obaveze spada i obezbeđenje mehanizama kojim se podstiče industrija i druge delatnosti na korišćenje i razmenu informacija o POPs supstancama u nacionalnim, regionalnim i međunarodnim okvirima.

Radi pripreme za sprovođenje ove konvencije odnosno izvršavanja obaveza koje ona nameće u Ministarstvu životne sredine i prostornog planiranja sprovodi se projekat „Izrada plana za implemenataciju Stokholmske konvencije o dugotrajnim organskim zagađujućim supstancama“. Ovaj projekat sprovodi se finansijskim sredstvima koje je obezbedio Globalni fond za zaštitu životne sredine (GEF) uz pomoć UNEP kao implementacione agencije. U okviru ovog projekta izrađen je Nacionalni profil za upravljanje hemikalijama koji predstavlja sveobuhvatnu procenu stanja u upravljanju hemikalijama u Republici Srbiji kroz čitav takozvani „životni ciklus“ hemikalija, od proizvodnje do odlaganja i prikazuje analizu zakonodavnog, institucionalnog, administrativnog i stručno-tehničkog aspekta upravljanja hemikalijama u Republici Srbiji. Ovaj nacionalni dokument služi kao dobra osnova za adekvatnu međuresornu koordinaciju upravljanja hemikalijama, identifikaciju problema i uspostavljanje prioriteta za unapređenje ove oblasti.

Takođe u okviru ovog projekta sačinjeni su preliminarni inventari POPs supstanci u Republici Srbiji, kao i akcioni planovi za sprovođenje obaveza iz konvencije konkretizovani stvarnim stanjem. Projekat je u završnoj fazi.

Sve ovo je doprinelo da se sagledaju sve obaveze i da se u budućnosti pristupi njihovom izvršavanju na organizovan i sveobuhvatan način.

Pored obaveza koje se nalažu državnim organima, ovom konvencijom propisuju se i obaveze za privredu. Te obaveze odnose se na promenu odgovarajućih tehnologija i sirovina, ali te obaveze sprovode se postepeno u skladu sa akcionim planovima a na osnovu procena ekonomskih, socijalnih, tehničkih i drugih uslova i mogućnosti.

Bez obzira što se Stokholmskom konvencijom stvaraju obaveze i za državne organe i za industriju, Republika Srbija bi od pristupanja ovoj konvenciji imala višestruku korist. Ova korist odnosi se pre svega na organizovan i sveobuhvatan pristup smanjenja odnosno eliminacije POPs supstanci. S druge stane Republika Srbija može biti korisnik tehničke i finansijske pomoći koje pružaju zemlje članice zemljama u razvoju i zemljama čija je privreda u tranziciji.

Stokholmska konvencija, kao što je već rečeno, bavi se merama za smanjenje ili eliminisanje ispuštanja POPs supstanci koje su nastale kao nenamerno proizvedene supstance pri određenim procesima, zatim koje su nastale njihovom namernom proizvodnjom kao i merama za smanjivanje ili eliminisanje POPs supstanci iz zaliha i otpada.

Pored osnovnog teksta, konvencija sadrži i sedam aneksa koji bliže propisuju procedure, naučna, tehnička i administrativna pitanja neophodna za njeno sprovođenje.

Veoma važne su odredbe člana 3. kojima se propisuju mere koje zemlje članice treba da sprovedu radi smanjenja ili eliminisanja ispuštanja namerno proizvedenih POPs supstanci. Te mere su propisivanje zabrana proizvodnje, korišćenja, uvoza i izvoza supstanci iz Aneksa A (trenutno se u ovom aneksu nalaze POPs pesticidi i RSVѕ), kao i ograničenja proizvodnje i korišćenja supstanci iz Aneksa B (trenutno se u ovom aneksu nalazi DDT).

Pored toga zemlje članice konvencije obezbediće da se: uvoze i izvoze supstanci iz Aneksa A i Aneksa B samo radi odlaganja na način prihvatljiv za životnu sredinu i za svrhe dozvoljene za određenu zemlju u skladu sa Aneksom A i Aneksom B.

Posebno je propisano da zemlje članice preduzimaju mere u cilju sprečavanja proizvodnje i korišćenja novih pesticida ili novih industrijskih hemikalija, koje pokazuju karakteristike POPs, uzimajući u obzir kriterijume iz Aneksa D.

U vezi sa ovim članom konvencije, treba napomenuti da je na osnovu važećeg Zakona o proizvodnji i prometu otrovnih materija 2000. godine objavljen Spisak otrova čija je proizvodnja, promet i korišćenje zabranjeno. Ovaj spisak obuhvata i POPs supstance. Osim toga na osnovu Zakona o zaštiti bilja po isteku važenja dozvole za stavljanje u promet pesticida iz Aneksa A i B nisu izdavane nove dozvole, pa je prestala mogućnost da se oni nađu u prometu.

S obzirom na navedene zabrane proizvodnje i korišćenja ovih supstanci one se više ne nalaze u prometu kod nas, te nije potrebno posebno urediti uvoz i izvoz.

Sprečavanje proizvodnje i korišćenje novih pesticida i novih industrijskih hemikalija koje pokazuju POPs karakteristike biće regulisano Predlogom zakona o hemikalijama, Predlogom zakona o biocidnim proizvodima i Predlogom zakona o sredstvima za zaštitu bilja, kojima se daju ovlašćenja za propisivanje zabrana i ograničenja proizvodnje, stavljanje u promet i korišćenje ovih hemikalija.

Članom 4. Stokholmske konvencije uvodi se obaveza osnivanja registra posebnih izuzetaka gde se identifikuju zemlje koje imaju prava na posebne izuzetke za supstance iz Aneksa A i Aneksa B. Tim registrom obuhvataju se tipovi posebnih izuzetaka i rokovi važenja za svaki od registrovanih izuzetaka. Svaka država, kada postane članica može da se, u Sekretarijatu, registruje za tipove posebnih izuzetaka navedenih u Aneksu A i Aneksu B. Ova izuzeća uglavnom prestaju da važe pet godina od datuma od kada se ova konvencija primenjuje na tu supstancu. Ovaj registar podleže reviziji po propisanom postupku. Kada istekne rok važenja određenog tipa posebnog izuzetka više se ne može vršiti registracija tog izuzetka.

Republika Srbija neće koristiti ovu mogućnost s obzirom da su navedene hemikalije već kod nas zabranjene odnosno nema ih na tržištu.

Članom 5. konvencije propisuju se mere za smanjenje ili eliminisanje ispuštanja nenamerno proizvedenih POPs supstanci. Države članice konvencije dužne su da preduzmu mere za smanjenje ukupnog ispuštanja iz antropogenih izvora svake supstance iz Aneksa C, u cilju njihovog trajnog smanjivanja, a gde je to moguće i konačnog eliminisanja. Tako su obavezne da razrade akcioni plan u roku od dve godine od datuma stupanja na snagu ove konvencije za tu državu. Konvencijom je dato šta akcioni plan treba da sadrži a to je: procena tekućih i projektovanih ispuštanja uključujući i razvoj; popis izvora i procene ispuštanja, uzimajući u obzir kategorije izvora navedenih u Aneksu C; ocenu efikasnosti propisa i politike u pogledu upravljanja tokovima ispuštanja; strategiju za poštovanje obaveza. Zemlje su takođe u obavezi da vrše reviziju akcionog plana svakih pet godina.

Pored akcionog plana konvencijom se utvrđuje obaveza promovisanja primene raspoloživih, izvodljivih i praktičnih mera koje efikasno mogu da obezbede realni i značajni nivo smanjenja ispuštanja ili eliminisanja izvora.

Osim toga, data je obaveza promovisanja razvoja, korišćenja zamene ili modifikacije sirovina i proizvoda ili procesa uzimajući u obzir opšte smernice za sprečavanje i ispuštanje supstanci iz Aneksa C i smernica koje se usvajaju odlukom Konferencije.

Akcioni plan treba da obuhvati zahteve korišćenja najboljih raspoloživih tehnika za nove izvore u okviru kategorija izvora za koju se proceni da je to opravdano. Tom prilikom treba da se naročito vodi računa o kategorijama izvora identifikovanim u delu II Aneksa C. Ove obaveze treba da budu razrađene po fazama ali najkasnije četiri godine od stupanja na snagu konvencije za tu državu.

Prilikom identifikovanja kategorija izvora treba da se promoviše korišćenje najbolje dostupne tehnike i najbolje prakse po životnu sredinu i to uzimajući u obzir smernice date u Aneksu C kao i smernice koje usvaja Konferencija.

Obaveze iz ovog člana regulisane su u nekoliko novih zakona odnosno u predlozima zakona. Međutim, obaveza izrade akcionog plana nigde se decidirano ne propisuje ali se Zakonom o zaštiti životne sredine a naročito Predlogom zakona o zaštiti vazduha data je nadležnost za određivanje i sprovođenje mera za smanjenje ili eliminisanje ispuštanja zagađujućih materija u koje spadaju i POPs supstance, ministarstvu nadležnom za životnu sredinu. Dakle, ovo ministarstvo može preuzeti obavezu izrade akcionog plala. S druge strane, postoje instrumenti koji omogućavaju identifikaciju, opis i sankcionisanje ispuštanja hemikalija navedenih u Aneksu C.

Na osnovu zakona o zaštiti životne sredine objavljen je Pravilnik o metodologiji za izradu integralnog katastra zagađivača, pa je Agencija za zaštitu životne sredine formirala krajem 2007. godine ovaj katastar koji sadrži podatke o izvorima, vrstama, količinama, načinu i mestu ispuštanja zagađujućih materija u vazduhu i vodi kao i količinu i vrste sastava i način tretmana i odlaganja otpada.

Takođe, Predlog zakona o zaštiti vazduha predviđa izradu Strategije zaštite vazduha i akcioni plan za realizaciju ove strategije, koji, pored ostalog sadrži prioritetne mere kao i mere za smanjenje odnosno eliminisanje nenamerno proizvedenih POPs supstanci. Nosilac izrade plana je ministarstvo nadležno za životnu sredinu, a Vlada ga donosi za period od četiri godine. Ovim zakonom pored obaveze donošenja Strategije zaštite vazduha i akcionog plana za njeno sprovođenje koji predstavlja instrument države za promovisanje navedenih mera, propisana je i obaveza operatera da ima plan za smanjenje emisija iz stacionarnih postrojenja.

Osim toga Zakon o Integrisanom sprečavanju i kontroli zagađivanja životne sredine takođe daje instrumente za sprovođenje ove obaveze. Tako po ovom zakonu nova postrojenja ne mogu da započnu sa radom pre dobijanja integrisane dozvole koju izdaje ministarstvo nadležno za životnu sredinu. Ova dozvola pored ostalog sadrži i najbolje dostupne tehnike ili druge tehničke uslove ili mere kao i granične vrednosti emisija zagađujućih materija utvrđenih za dato postrojenje. Ovim zakonom obuhvaćeni su izvori određenih kapaciteta s tim da postojeći operateri moraju da preuzmu izvršavanje navedenih obaveza do 2015. godine.

U mere koje dovode do smanjenja ili eliminisanje ispuštanja zagađujućih materija spada i obaveza izrade studije o proceni uticaja, odnosno utvrđivanje mera koje sadrže te studije, a što je propisano Zakonom o proceni uticaja na životnu sredinu.

Iz iznetog može se zaključiti da je u zakonodavstvu Republike Srbije zahtev iz Stokholmske konvencije za primenu raspoloživih izvodljivih i praktičnih mera koje mogu efikasno i realno dovesti do smanjenja ili eliminisanja POPs supstanci.

Posebnim članom (članom 6.) propisuju se mere za smanjenje ili eliminisanje ispuštanja POPs supstanci iz zaliha i otpada. Pod zalihama se podrazumevaju zalihe koje se sastoje ili koje sadrže supstance iz Aneksa A i Aneksa B, a otpad uključuje proizvode, uređaje i artikle pošto postanu otpad kada se sastoje ili sadrže ili su kontaminirani nekom supstancom iz Aneksa A, Aneksa B i Aneksa C. Ovaj član odnosi se na POPs pesticide i na uređaje koji sadrže PCBs. Tako se zalihama i otpadom mora upravljati na način koji štiti zdravlje ljudi i životnu sredinu. Da bi se to ostvarilo zemlje članice treba da razviju strategiju prepoznavanja zaliha i otpada, a koliko je to moguće upravljati zalihama na način prihvatljiv po životnu sredinu kao i na bezbedan i efikasan način. Države moraju voditi računa da se transport POPs supstanci preko međunarodne granice odvija u skladu sa međunarodnim pravima, normama i smernicama. Odlaganje otpada mora biti takvo da se sadržaj POPs supstanci uništi ili nepovratno transformiše tako da više nema karakteristike POPs odnosno, ako ne može da se na prihvatljiv način po životnu sredinu uništi ili transformiše ili kada je sadržaj POPs nizak da se odloži na bezbedan način.

Konferencija sarađuje sa odgovarajućim telima Bazelske Konvencije o kontroli prekograničnog kretanja opasnih otpada i njihovom odlaganju.

U našem pravnom sistemu nije predviđena izrada studija za identifikaciju zaliha i otpada definisano u skladu sa konvencijom. Međutim, treba napomenuti, da su u pomenutim preliminarnim inventarima obuhvaćeni POPs pesticidi koji se posle zabrane proizvodnje stavljanja u promet i korišćenja nalaze kao otpad u skladištima kod njihovih korisnika, a u akcionim planovima utvrđene su aktivnosti koje treba da dovedu do njihovog uništavanja na način kojim se ne ugrožava životna sredina. Takođe je u preliminanrom inventaru obuhvaćena i oprema koja sadrži PCBs, a akcionim planom predviđeni su pravci daljeg delovanja pre svega dalje popisivanje ove opreme i njeno obeležavanje kao i uklanjanje iz upotrebe i dalje postupanje sa njom kao sa opasnim otpadom.

Dakle, Predlog zakona o upravljanju otpadom daje osnov za pravilno upravljanje otpadom jer posebno uređuje upravljanje opasnim otpadom i upravljanje PCBs i PCBs otpadom. Ovaj zakon daje i ovlašćenje za donošenje podzakonskog propisa kojim će se bliže urediti ova materija. Ovde je važno napomenuti da je ovim zakonom dat rok da se do 2015. godine ukloni iz upotrebe oprema koja sadrži PCBs, dok je ovaj rok u konvenciji 2025. godine. Iz navedenih rokova vidi se da je konvencija blaža, odnosno da ispunjenje obaveza neće nametati nove, teže obaveze od obaveza koje su već utvrđene u našim zakonima koji su harmonizovani sa EU propisima.

Ovim članom konvencije takođe je data obaveza po kome države članice konvencije treba da nastoje da razviju odgovarajuće strategije za prepoznavanje lokacija zagađene hemikalijama navedenim u Aneksima A, B ili C. U Zakonu o zaštiti životne sredine, a naročito u Predlogu zakona o izmenama i dopunama tog zakona date su neke osnove za izvršavanje ovih obaveza. Ministarstvo nadležno za životnu sredinu utvrđuje kontaminirane lokacije na kojima su prisutne opasne materije koje predstavljaju rizik za zdravlje ljudi i životnu sredinu. Međutim obaveza remedijacije je na pravnim i fizičkim licima koje degradiraju životnu sredinu.

Stokholmska konvencija u članu 7. propisuje i obavezu članicama da razviju i primenjuju Nacionalni plan za implementaciju ove konvencije, odnosno da sprovode navedene obaveze. Ovaj plan dostavlja se Konferenciji u roku od dve godine od datuma stupanja na snagu Konvencije za tu državu. Potrebno je povremeno revidirati i ažurirati ovaj plan.

U izradu ovih planova treba da budu uključene globalne, regionalne i nacionalne organizacije, a naročito ženske grupe, grupe koje se bave decom i sl. Poželjno je da se plan za implementaciju ove konvencije uključi u Nacionalnu strategiju održivog razvoja.

Kao što je već rečeno Nacionalni plan za implementaciju ove konvencije je u završnoj fazi. Za ispunjavanje ove obaveze biće potrebno da se eventualno ažurira odnosno revidira pre njegovog dostavljanja konferenciji.

Konvencija propisuje i postupak uključivanja supstanci na spiskove iz Aneksa A, Aneksa B i Aneksa C.

Posebno se uređuje u članu 9. i 10. pitanje razmena informacija bitnih za smanjenje ili eliminisanja proizvodnje, korišćenje i ispuštanje POPs supstanci kao i informacija o alternativama tih POPs supstanci. U cilju razmena informacija svaka država određuje kontakt tačku. Sekretarijat konvencije pomaže u pojašnjenjima za konvenciju relevantnih informacija.

Informacije koje se odnose na zdravlje ljudi i životnu sredinu ne tretiraju se kao poverljive, dok se poverljivost ostalih informacija uređuje uzajamnim dogovorom država koje razmenjuju te informacije.

Stokholmska konvencija naglašava značaj informisanja javnosti, podizanja svesti i obrazovanja o uticaju POPs supstanci na zdravlje ljudi i životnu sredinu.

Takođe u članu 11. ove konvencije podstiče se da države članice u skladu sa svojim mogućnostima preduzimaju odgovarajuća istraživanja, razvoj, monitoring i saradnju u vezi sa izvorima i emisijama u životnu sredinu, prisustvom nivoa i trendova kod ljudi i u životnoj sredini, prenošenjem kroz životnu sredinu konačnim odredištima i transformacijama u životnoj sredini, efektima koje imaju po zdravlje ljudi i životnu sredinu, socio-ekonomskim i kulturnim uticajem, smanjenjem odnosno eliminisanjem emisija, usklađivanju metodologija za izradu inventara izvora zagađivača i analitičkih tehnika za merenje emisije. U vezi sa tim insistira se na pružanju podrške zemljama u razvoju i zemljama u tranziciji u poboljšanju njihove sposobnosti da učestvuju u naporima istraživanja, objavljivanja i čuvanja rezultata istraživanja.

Zakon o zaštiti životne sredine iz 2004. godine daje osnov državnim organima, organima autonomne pokrajine i organima jedinica lokalne samouprave da u okviru svojih nadležnosti obezbeđuje monitoring životne sredine kao i ovlašćenja za donošenje programa monitoringa. Monitoringom se bavi i Zakon o integrisanom sprečavanju i kontroli zagađivanja životne sredine tako što propisuje obavezu da operater koji mora imati integrisanu dozvolu mora i da planira monitoring emisija u životnu sredinu u skladu sa uslovima iz dozvole.

Posebno je važno istaći da se ovom konvencijom uređuje pružanje pravovremene i odgovarajuće tehničke pomoći na zahtev zemalja u razvoju i zemalja u tranziciji, u cilju uspešne primene ove konvencije a na osnovu smernica Konferencije.

Ova konvencija propisuje obavezu zemalja da obezbede, u skladu sa svojim mogućnostima, finansijsku podršku i podsticaj aktivnostima na postizanju ciljeva ove konvencije, u skladu sa svojim planovima i prioritetima. Razvijene zemlje obezbediće nove i dodatne finansijske resurse za nerazvijene zemlje i zemlje u tranziciji kako bi pokrile deo troškova koji proizilazi iz primena mera radi ispunjavanja obaveza iz Stokholmske konvencije. Smernice za određivanje mehanizama za dodelu finansijske pomoći usvaja Konferencija. Ove smernice obuhvataju određivanje političkih, strateških i programskih prioriteta kao i određivanje preciznih kriterijuma za kvalifikovanje zemalja za mogućnost korišćenja finansijske pomoći.

Članice konvencije izveštavaju Konferenciju o merama koje su preduzele i o efikasnosti tih mera u ispunjavanju ciljeva konvencije, a u obavezi su da pružaju i druge relevantne podatke.

Vrlo važna odredba te konvencije je ocenjivanje njene efikasnosti. U tom cilju pokrenut je postupak koji će obezbediti upotrebu podataka o praćenju prisustva supstanci iz Aneksa A, Aneksa B, Aneksa C kao i o njihovom putu u životnoj sredini na regionalnom i globalnom nivou.

Pitanje rešavanja sporova između zemalja članica regulisan je članom 18. Po odredbama ovog člana, zemlje članice treba da prilikom potvrđivanja ili u bilo kom momentu posle toga dostave izjavu o tome da u slučaju spora oko primene odnosno tumačenja ove konvencije prihvataju arbitražu ili pokretanje spora pred Međunarodnim sudom pravde ili ova oba načina.

Smatramo da su za našu zemlju prihvatljiva oba načina rešavanja sporova.

Konvencijom su propisana tela konvencije i to Konferencija zemalja članica i Sekretarijat kao i njihovi poslovi.

U ostalim članovima Stokholmske konvencije regulišu se pitanja dopune konvencije i usvajanja novih aneksa ili dopuna postojećih aneksa. Ova pitanja regulišu se na uobičajen način, sa tim što se propisuje da će se dopune ili novi aneksi biti usvojeni jednoglasno, a ako to nije moguće usvojiće se tročetvrtinskom većinom.

Depozitar ove konvencije je Generalni sekretarijat Ujedinjenih nacija.

Uz Stokholmsku konvenciju usvojeno je sedam aneksa.

Tako se u Aneksu A u delu I daju zabrane proizvodnje i korišćenja određenih hemikalija kao i izuzetci od tih zabrana. Pored toga, date su i napomene kojima se preciziraju zabrane koje se odnose na navedene supstance u ovom aneksu.

U delu II ovog aneksa propisuju se obaveze države u vezi sa eliminisanjem korišćenja polihlorovanih bifenila u opremi, transformatorima, kondenzatorima ili drugim uređajima koji sadrže tečne zalihe ovih hemikalija. Naime u tom delu aneksa navode se prioriteti u eliminisanju ovih supstanci zavisno od njihove količine i koncentracije u pojedinoj opremi odnosno uređajima, kao i kriterijumi za korišćenje ove opreme i uređaja.

U Aneksu B, delu I navedene su supstance, aktivnosti (proizvodnja ili korišćenje) i prihvatljive svrhe ili specifični izuzetci za svaku od tih aktivnosti.

U ovom delu aneksa kroz napomene data su pojedina tumačenja šta se smatra odnosno ne smatra prihvatljiva svrha ili specifičan izuzetak.

Za sada se na tom spisku nalazi samo DDT.

U delu II se uređuje uspostavljanje Registra DDT koji vodi Sekretarijat, kao i obaveze zemalja koje proizvode ili koriste DDT da to čine u skladu sa preporukama Svetske zdravstvene organizacije.

Takođe, stvorena je obaveza za zemlje koje hoće da koriste DDT da se prijave Sekretarijatu kako bi bile upisane u ovaj registar.

Zemlje koje koriste DDT obavezne su da svake tri godine obaveste Sekretarijat i Svetsku zdravstvenu organizaciju o korišćenoj količini i uslovima korišćenja.

Konferencija zemalja podstiče zemlje da smanje ili konačno eliminišu korišćenje DDT kroz akcione planove i razvoj bezbednijih alternativnih hemikalija.

U ovom delu Aneksa B takođe utvrđena obaveza da Konferencija svake tri godine, u konsultaciji sa Svetskom zdravstvenom organizacijom, oceni dalju potrebu za korišćenjem DDT radi suzbijanja vektora bolesti na osnovu raspoloživih, naučnih, ekoloških i ekonomskih informacija.

U Aneksu C dat je spisak RORѕ supstanci koje se nenamerno stvaraju i ispuštaju iz antropogenih izvora, a na koji se odnosi član 5. Konvencije.

U delu II ovog aneksa utvrđuje se kategorija izvora RORѕ supstanci koje se nenamerno proizvode i ispuštaju iz termičkih procesa u kojima učestvuju organske materije i hlor, kao rezultat nepotpunog sagorevanja ili hemijske reakcije.

U delu III ovog aneksa dat je spisak izvora iz kojih se ispuštaju RORѕ supstance, a koji nisu definisani u delu II.

U delu IV date su definicije RORѕ supstanci.

U delu V date su opšte smernice za najbolje dostupne tehnike i najbolje prakse po životnu sredinu zemljama članicama za sprečavanje ili smanjivanje ispuštanja supstanci navedenih u delu I ovog aneksa.

Pod tačkom A date su korisne mere kojima se utiče na sprečavanje stvaranja i ispuštanja RORѕ supstanci koje su navedene u delu I ovog aneksa.

Pod tačkom B data je koncepcija najboljih dostupnih tehnika, odnosno ne daju se predlozi za određene tehnike i tehnologije već se daju smernice za razmatranje tehničkih karakteristika određenih postrojenja, njihovih geografskih lokacija i lokalnih uslova životne sredine. Osim toga predlaže se koje faktore treba posebno razmotriti kod utvrđivanja najboljih dostupnih tehnika, kao i troškove i korist od datih mera.

Pored ovih opštih razmatranja ovim aneksom se predlažu prioriteti u razmatranju predloga za izgradnju novih postrojenja ili za veće rekonstrukcije postojećih.

U tački C ovog aneksa data je mogućnost da Konferencija razradi smernice najbolje prakse po životnu sredinu, odnosno naznačeno je u kom smeru će se dalje razvijati ova konvencija.

Aneks D obuhvata zahteve u pogledu informisanja i kriterijuma nadzora.

Zemlja članica može dati predlog za stavljanje određene hemikalije na spisak u Aneksu A, Aneksu B i Aneksu C. Ovaj predlog mora se sačiniti na način koji je dat u ovom aneksu.

Naime, u predlogu treba da bude naveden identitet hemikalije kao i dokazi da se radi o hemikaliji koja ima svojstva RORѕ supstanci. Uz taj predlog dostavlja se i izjava o razlozima za zabrinutost koju izaziva ta hemikalija, a ako je moguće poređenje podataka o njenoj toksičnosti i ekotoksičnosti i kratka izjava koja ukazuje na potrebu za globalnom kontrolom te hemikalije.

U Aneksu E dati su zahtevi u vezi sa informacijama o profilu rizika, odnosno oceni da li određena hemikalija zahteva globalnu akciju zbog svojih svojstava da se prenosi na velikoj udaljenosti i da dovodi do znatnog uticaja (efekta) na zdravlje ljudi i životnu sredinu.

Da bi se došlo do ove ocene u ovom aneksu, daje se uputstvo kako da se utvrdi “profil rizika“ . U uputstvu se dalje razrađuju i ocenjuju informacije koje se zahtevaju u Aneksu D. Ova ocena sadrži sledeće informacije:

o izvorima

o proceni opasnosti za datu krajnju tačku uključujući razmatranja toksikološke interakcije između te supstance i hemikalija koje su već prisutne u datoj tački

sudbini te hemikalije u životnoj sredini

podatke o praćenju te hemikalije

izloženost posebno u lokalnim područjima uključujući i informacije o bioraspoloživosti

nacionalne i međunarodne procene rizika

informacije o klasifikaciji opasnosti i obeležavanju

status te hemikalije prema međunarodnim konvencijama

Aneks F sadrži koje su informacije potrebne za razmatranje društveno-ekonomskog uticaja koji ima proizvodnja i korišćenje RORѕ supstanci vodeći računa o različitim uslovima i mogućnostima u zemljama članicama ove konvencije.

Ove informacije treba da sadrže:

efikasnost i delotvornost mera za smanjene rizika

alternative proizvodnih procesa

uticaj mera (pozitivan i negativan) na društvenu sredinu

postupanje sa otpadom i čišćenje kontaminiranih lokacija

dostupnost informacija i edukacija javnosti

kapacitete kontrole i monitoringa

preduzete akcije na nacionalnom i regionalnom nivou kao i druge informacije od značaja za upravljanje rizikom

Aneks G odnosi se na arbitražu i postupak mirnog rešavanja sporova. U delu I opisan je arbitražni postupak iz člana 18. stava 2 (a) Konvencije, a u delu II opisan je postupak mirenja iz člana 18. stava 6. Konvencije.

III.OBJAŠNjENjE OSNOVNIH PRAVNIH INSTITUTA I POJEDINAČNIH REŠENjA

Odredbom člana 1. zakona predviđa se potvrđivanje Stokholmske konvencije o dugotrajnim organskim zagađujućim supstancama sačinjena u Stokholmu 25. maja 2001. godine.

Odredba člana 2. zakona sadrži tekst Stokholmske konvencije o dugotrajnim organskim zagađujućim supstancama u originalu na engleskom jeziku i prevodu na srpski jezik.

U odredbi člana 3. zakona uređuje se stupanje na snagu ovog zakona.

IV. PROCENA IZNOSA FINANSIJSKIH SREDSTAVA POTREBNIH ZA SPROVOĐENjE ZAKONA

Stokholmska konvencija kao i druge konvencije i zakoni kojima se uređuje oblast zaštite životne sredine, nalaže obaveze državama članicama, međutim, njenim sprovođenjem osigurava se da se nivo zaštite zdravlja ljudi i životne sredine stalno povećava.

Pozitivni efekti primene ove konvencije očekuju se za nekoliko godina i očekuje se da oni budu dugotrajni. Ovde se misli na smanjenje izlaganja ljudi i životne sredine opasnim hemikalijama.

Uz očekivane efekte primene konvencije mora se istaći da ta primena neće iziskivati dodatna finansijska sredstva, jer su sve te obaveze već obuhvaćene novim zakonima iz ove oblasti, odnosno preuzete su iz EU propisa.

Takođe, treba istaći da je Stokholmska konvencija, zbog obaveza koje postavlja pred države članice, posebno uzela u obzir okolnosti i posebne zahteve zemalja u razvoju i zemalja sa privredom u tranziciji, a naročito potrebu jačanja njihovih sposobnosti za upravljanjem hemikalijama, uključujući prenos tehnologija, obezbeđivanjem finansijske i tehničke pomoći i saradnje između zemalja koje su članice ove konvencije.

Iznos kontribucije Republike Srbije kreće se u okviru određenih skala u UN i ona na primer za Bugarsku iznosi 1200 €, a za Hrvatsku 3000 €.

Prema obaveštenju Sekretarijata Stokholmske konvencije kontribucije Republike Srbije za 2009. godinu iznosi 1,352 SAD dolara koji se uplaćuje u 2010. godini, a 1,521 USD dolara za 2010. godinu koji se uplaćuje u 2011. godini.

Sredstva za kontribuciju planiraju se u budžetu Republike Srbije u okviru razdela Ministarstva spoljnih poslova.

Takođe treba istaći da se kontribucija za 2009. godinu plaća u 2010. godini, te ova sredstva trebaju da se planiraju u budžetu Republike Srbije za 2010. godinu.

Ostavite komentar