Uredba o izmenama i dopunama Uredbe o carinski dozvoljenom postupanju sa carinskom robom, puštanju carinske robe i naplati carinskog duga

Na osnovu člana 17. stav 1, člana 34. stav 4, člana 36. stav 3, člana 38. stav 3, člana 42. stav 1, člana 67, člana 103. st. 1, 4. i 7, člana 111. stav 2, člana 114. stav 2, člana 125, člana 126. stav 3, člana 141. stav 3, člana 154, člana 164, člana 170. stav 2, člana 182. stav 4, člana 188. stav 3, člana 195, člana 206. stav 2, člana 209, člana 228. stav 2, člana 231. stav 3, člana 247 i člana 249. stav 3. Carinskog zakona („Službeni glasnik RS”, br. 73/03, 61/05 i 85/05 – dr. zakon) i člana 42. stav 1. Zakona o Vladi („Službeni glasnik RS”, br. 55/05 i 71/05 – ispravka),

Vlada donosi

O IZMENAMA I DOPUNAMA UREDBE O CARINSKI

DOZVOLjENOM POSTUPANjU SA CARINSKOM ROBOM, PUŠTANjU CARINSKE ROBE I NAPLATI CARINSKOG DUGA

NAPLATI CARINSKOG DUGA

Član 1.

U Uredbi o carinski dozvoljenom postupanju sa carinskom robom, puštanju carinske robe i naplati carinskog duga („Službeni glasnik RS”, br. 127/03, 20/04, 24/04, 63/04, 104/04, 44/05, 71/05, 76/05, 106/05, 5/06 i 47/06) Glava II i čl. 3. do 53 d, menjaju se i glase:

„ POREKLO ROBE

1. NEPREFERENCIJALNO POREKLO

1) Opšte odredbe

Član 3.

Pravila o nepreferencijalnom poreklu robe, propisana Carinskim zakonom i ovom uredbom, primenjuju se na domaću i stranu robu.

Član 4.

Nepreferencijalno poreklo robe utvrđuje se primenom pravila iz čl. 37. do 41. Carinskog zakona, i pravila propisanih ovom uredbom.

Obrade ili prerade koje menjaju poreklo

Član 5.

(1) Poslednjom bitnom obradom ili preradom u smislu člana 38. Carinskog zakona i ove uredbe smatra se obrada ili prerada:

a) usled koje se dobijeni proizvod svrstava u različiti tarifni broj Carinske

tarife od tarifnog broja Carinske tarife svih materijala bez porekla koji su bili upotrebljeni u postupku obrade ili prerade, ili

b) u kojoj vrednost svih upotrebljenih uvezenih materijala ne sme biti veća od

50% cene proizvoda isporučeno u fabrici.

(2) U slučajevima iz člana 40. Carinskog zakona roba ne može promeniti poreklo, iako je usled prerade došlo do promene tarifnog broja (nedovoljna prerada).

Član 6.

Prilikom utvrđivanja porekla robe ne uzimaju se u obzir proizvodi koji se upotrebljavaju u njegovoj proizvodnji, i to:

1) energija i gorivo;

2) postrojenja i oprema;

3) mašine i alati;

4) roba koja ne ulazi, niti je predviđeno da uđe u sastav gotovog proizvoda.

Član 7.

Za potrebe člana 5. ove uredbe pojedini izrazi imaju sledeće značenje:

a) „vrednost materijala” znači carinsku vrednost u vreme uvoza upotrebljenih

materijala ili ako ona nije poznata i ne može da se utvrdi, prvu cenu koja može da se utvrdi, a koja se za te materijale plaća u zemlji izvoza;

b) „cena franko fabrika” (ex-works) znači cenu plaćenu za proizvod proizvođaču u

zemlji u kojoj je obavljena poslednja obrada ili prerada, pod uslovom da ta cena uključuje vrednost svih upotrebljenih materijala, umanjenu za unutrašnji porez koji se vraća ili se može vratiti nakon izvoza dobijenog proizvoda.

3) Rezervni delovi

Član 8.

(1) Dodatni pribor, rezervni delovi ili alat koji se isporučuju sa opremom, mašinom, uređajem ili vozilom iz Odeljka XVI, XVII i XVIII Carinske tarife, koji su deo njihove standardne opreme, imaju isto poreklo kao i ta oprema, mašina, uređaj ili vozilo.

(2) Rezervni delovi, koji se koriste sa opremom, mašinom, uređajem ili vozilom koji su stavljeni u slobodan promet ili su prethodno izvezeni, imaju isto poreklo kao i ta oprema, mašina, uređaj ili vozilo.

(3) Rezervnim delovima iz stava 2. ovog člana smatraju se delovi koji:

1) predstavljaju komponente bez kojih nije moguć pravilan rad i upotreba robe iz

stava 1. ovog člana;

2) obezbeđuju osnovne karakteristike te robe;

3) se upotrebljavaju za redovno održavanje ili za zamenu delova iste vrste koji su

uništeni, odnosno koji se više ne mogu popraviti.

(4) Na zahtev uvoznika, proizvodu u rastavljenom stanju ili proizvodu u nesastavljenom stanju, koji se uvozi u više od jedne pošiljke (sukcesivno), ako iz transportnih ili proizvodnih razloga to nije moguće obaviti u jednoj pošiljci, omogućiće se status jedinstvenog proizvoda uz primenu pravila o poreklu za taj proizvod.

(5) Ambalaža u koju je određeni proizvod upakovan smatra se istog porekla kao i proizvod koji se nalazi u toj ambalaži, pod uslovom da se ona pri carinjenju svrstava u isti tarifni stav Carinske tarife kao i taj proizvod.

Član 9.

(1) Zahtev za izdavanje uverenja o poreklu robe za rezervne delove iz člana 8. ove uredbe podnosi se nadležnoj carinskoj ispostavi i mora da sadrži izjavu zainteresovanog lica da će ta roba biti upotrebljena za redovno održavanje opreme, mašine, uređaja ili vozila, podatke o predmetnoj opremi, mašini, uređaju ili vozilu, kao i izdatom uverenju o poreklu robe.

(2) Carinska ispostava iz stava 1. ovog člana može da zahteva i dodatni dokaz, a naročito ugovor ili fakturu za predmetnu opremu, mašinu, uređaj ili vozilo, i isprave na osnovu kojih se može utvrditi da je isporuka izvršena u okviru redovnog održavanja.

4) Dokazi o poreklu robe

Član 10.

Domaće poreklo robe dokazuje se Uverenjem o domaćem poreklu robe Form A, koje izdaje Privredna komora Srbije.

Član 11.

(1) Uverenje o domaćem poreklu robe Form A izdaje se na osnovu pismenog zahteva. Način popunjavanja uverenja o domaćem poreklu robe Form A i obrazac uverenja Form A odštampani su uz ovu uredbu i čine njen sastavni deo (Prilog br. 4). Uverenje o domaćem poreklu robe izdaje se na srpskom i engleskom jeziku.

(2) Podnosilac zahteva odgovoran je za tačnost i istinitost podataka u zahtevu. Podnosilac zahteva mora na zahtev Privredne komore Srbije pribaviti dodatne podatke i isprave kojima dokazuje svoje navode u zahtevu.

Član 12.

Privredna komora Srbije izdaje uverenje o domaćem poreklu robe ako roba ispunjava uslove za dobijanje domaćeg porekla propisane čl. 37. do 40. Carinskog zakona i članom 5. ove uredbe.

Član 13.

Uverenje o domaćem poreklu robe izdaje se u jednom (originalnom) primerku. Na zahtev podnosioca zahteva, može se izdati više primeraka uverenja o poreklu robe. Na svakom primerku osim na prvom, mora biti označeno da se radi o kopiji.

Član 14.

(1) Zahtev i Uverenje o domaćem poreklu robe iz čl. 11. i 12. ove uredbe moraju biti popunjeni pisaćom mašinom (računarom) ili u rukopisu velikim štampanim slovima.

(2) Uverenje o domaćem poreklu robe mora imati redni broj. Uverenje i zahtev moraju imati isti redni broj. Privredna komora Srbije može brojčano označiti uverenja o domaćem poreklu robe prema redosledu njihovog izdavanja.

Član 15.

(1) Uverenje o domaćem poreklu robe može se izdati naknadno, nakon obavljenog izvoza robe na koju se odnosi, ako pri izvozu nije bilo izdato radi greške, nenamernih propusta ili posebnih okolnosti nastalih pri izvozu robe.

(2) U zahtevu za naknadno izdavanje uverenja o domaćem poreklu robe izvoznik je dužan da navede mesto i datum izvoza robe na koje se uverenje o domaćem poreklu robe odnosi, i da navede razloge za svoj zahtev.

(3) Privredna komora Srbije može izdati uverenje o domaćem poreklu robe naknadno samo po obavljenoj proveri da se podaci u zahtevu izvoznika slažu sa podacima u odgovarajućem dokumentu.

(4) Uverenje o domaćem poreklu koje je naknadno izdato mora u rubrici „Primedbe” da sadrži sledeću napomenu na srpskom i engleskom jeziku: „NAKNADNO IZDATO” / „ISSUED RETROSPECTIVELY”.

Član 16.

(1) U slučaju krađe, nestanka ili uništenja uverenja o domaćem poreklu robe, izvoznik može da zatraži od Privredne komore Srbije da mu izda duplikat uverenja koji se popunjava na osnovu izvozne dokumentacije kojom raspolaže. Rubrika „Primedbe” duplikata uverenja o domaćem poreklu robe mora da sadrži sledeću napomenu na srpskom i engleskom jeziku: „DUPLIKAT” / „DUPLICATE”.

(2) Duplikat iz stava 1. ovog člana, na kome mora biti naznačen datum izdavanja prvog (originalnog) uverenja o domaćem poreklu robe, važi od datuma izdavanja prvog uverenja.

Član 17.

Ako je roba za koju je izdato uverenje o nepreferencijalnom poreklu robe pod carinskim nadzorom, moguće je na zahtev korisnika zameniti prvobitno uverenje o domaćem poreklu robe sa jednim ili više uverenja o domaćem poreklu robe, ako je to potrebno radi slanja svih ili nekih proizvoda u carinsko područje ili van carinskog područja. Uverenja o domaćem poreklu robe izdaje carinarnica nadležna za carinski nadzor nad predmetnom robom.

5) Druga uverenja o robi

Član 18.

(1) Ako se pri izvozu ili uvozu robe od izvoznika ili uvoznika zahtevaju uverenje o krajnjem korisniku, uverenje o višoj sili i uverenje o poreklu robe iz treće zemlje, ta uverenja izdaje, odnosno overava Privredna komora Srbije.

(2) Dokazi iz stava 1. ovog člana izdaju se na osnovu pismenog zahteva uvoznika odnosno izvoznika, koji uz zahtev prilažu sledeće:

a) za uverenje o krajnjem korisniku robe – izjavu da će se roba koristiti za tačno

određenu svrhu na teritoriji Republike Srbije i da neće biti reeksportovana, podatke o uvozniku, krajnjem korisniku i dostavljaču robe, kao i robi koja se uvozi;

b) za uverenje o višoj sili – potvrdu o „višoj sili”, koju izdaje nadležni organ

lokalne samouprave na čijem području se dogodio slučaj više sile;

v) za uverenje o poreklu robe iz treće zemlje – izvorno uverenje o poreklu robe, koje

je izdao nadležni organ u zemlji porekla robe ili zemlji uvoza.

(3) Privredna komora Srbije će, po potrebi, propisati način izdavanja dokaza iz stava 1. ovog člana, kao i sadržinu uverenja, u skladu sa zakonom, ovom uredbom ili međunarodnim ugovorom.

2. NEPREFERENCIJALNO POREKLO ZA TEKSTIL I PROIZVODE OD TEKSTILA

Član 19.

U skladu sa odredbom člana 38. stav 1. Carinskog zakona za tekstil i proizvode od tekstila iz Odeljka XI Harmonizovani sistem naziva i šifarskih oznaka roba (u daljem tekstu: „Harmonizovani sistem” ili „HS”), koji se po nepreferencijalnom tretmanu izvoze u zemlje Evropske zajednice potpunom preradom smatraju se postupci koji su u skladu sa uslovima iz člana 19a ove uredbe.

1) Obrade ili prerade koje menjaju poreklo

Član 19a

(1) Obrada ili prerada na osnovu koje se dobijeni proizvod svrstava u tarifni broj Harmonizovanog sistema koji je različit od tarifnog broja u koji su bili svrstani upotrebljeni materijali bez porekla, smatraće se potpunom preradom.

(2) Izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana, za proizvode iz Liste obrade ili prerade koju treba izvršiti na materijalima bez porekla kako bi dobijeni proizvod stekao status proizvoda sa poreklom, koja je odštampana uz ovu uredbu i čini njen sastavni deo (Prilog br. 21), samo određeni postupci navedeni u koloni 3 ove liste koji se odnose na svaki dobijeni proizvod posebno, smatraće se potpunom preradom, bilo da ona uključuje ili ne promenu tarifnog broja.

(3) Način korišćenja pravila iz Liste iz stava 2. ovog člana utvrđen je u Uvodnim napomenama uz Listu obrade ili prerade koju treba izvršiti na materijalima bez porekla kako bi dobijeni proizvod stekao status proizvoda sa poreklom, koje su odštampane uz ovu uredbu i čine njen sastavni deo (Prilog br. 20).

Član 19b

Nedovoljnom obradom ili preradom za sticanje statusa proizvoda sa poreklom u smislu člana 19a ove uredbe smatraće se, bez obzira da li je nastala promena tarifnog broja ili ne, sledeće radnje:

1) održavanje robe u dobrom stanju tokom prevoza i skladištenja (provetravanje,

prostiranje, sušenje, uklanjanje oštećenih delova i sl.);

2) jednostavni postupci sa robom koji se sastoje od otklanjanja prašine, prosejavanja

ili zaštićivanja, razvrstavanja, klasifikovanja, sastavljanja (uključujući sastavljanje kompleta), pranja, rasecanja;

3) (a) promene pakovanja, rastavljanje i ponovno sastavljanje omota;

(b) jednostavno stavljanje u vreće, sanduke, kutije, pričvršćivanje na kartice i sl.

i ostali jednostavni postupci pakovanja;

4) stavljanje oznaka, natpisa i drugih obeležja na proizvode ili njihova pakovanja;

5) jednostavno sklapanje delova radi izrade gotovog proizvoda;

6) kombinacija dva ili više postupaka iz tač. 1) do 5) ovog člana.

Član 19v

Ako prema pravilu iz Liste iz stava 2. člana 19a ove uredbe za sticanje porekla robe vrednost upotrebljenih materijala bez porekla ne sme preći određeni procenat cene dobijenog proizvoda franko fabrika, pojedini pojmovi, u smislu ove uredbe, imaju sledeće značenje:

1) „vrednost” znači carinsku vrednost u vreme uvoza upotrebljenih materijala bez

porekla ili, ako ona nije poznata ili se sa sigurnošću ne može utvrditi, prvu cenu koja se može utvrditi sa sigurnošću kao cenu koja se plaća za te materijale u zemlji prerade;

2) „cena franko fabrika” znači cenu proizvoda isporučenog u fabrici, umanjenu za

unutrašnji porez koji se vraća ili može vratiti nakon izvoza dobijenog proizvoda;

„vrednost koja je rezultat postupka sastavljanja” znači uvećanje vrednosti koja je

proizašla iz samog sastavljanja, uključujući završne i kontrolne postupke, a iz ugradnje svih delova poreklom iz zemlje u kojoj su ti postupci bili izvedeni, uključujući profit i opšte troškove nastale u toj zemlji kao rezultat tih postupaka.

Dokazi o poreklu za tekstil i proizvode od tekstila

Član 19g

(1) Uverenje o poreklu robe za tekstil i proizvode od tekstila, kao i uverenje o poreklu robe za tkanine izrađene na ručnim razbojima, proizvode od tekstila ručno izrađene u narodnoj radinosti i tradicionalne ručno izrađene folklorne proizvode od tekstila, izdaje nadležna carinska ispostava koja sprovodi postupak izvoznog carinjenja, na pismeni zahtev zainteresovanog lica.

(2) Uverenja iz stava 1. ovog člana sačinjavaju se i podnose na obrascima koji su odštampani uz ovu uredbu i čine njen sastavni deo (Prilog br. 22 i Prilog br. 23).

(3) Uz zahtev iz stava 1. ovog člana prilaže se popunjen obrazac uverenja o domaćem poreklu robe, izvozna deklaracija izvoznika i potrebni dokazi.

(4) Nadležna carinska ispostava može da zahteva od podnosioca zahteva dopunske isprave (izjava proizvođača i dr.), proverava tačnost podataka navedenih u tim ispravama, a ovlašćeni carinski službenik i da vrši uvid u finansijsku i drugu dokumentaciju u vezi sa robom, kao i u proizvodnju te robe.

(5) Podaci u ispravama i drugi podaci iz stava 4. ovog člana smatraju se poverljivim.

(6) Uverenje iz stava 1. ovog člana izdaje se ako je međunarodnim ugovorom predviđeno njegovo korišćenje.

(7) Uverenje iz stava 1. ovog člana nije potrebno za izvoz proizvoda obuhvaćenih uverenjem o poreklu EUR.1 izdatim u skladu sa odredbama autonomnog trgovinskog režima koji je odobren Republici Srbiji od strane Evropske zajednice.

3. PREFERENCIJALNO POREKLO ROBE

1) Zajedničke odredbe

Član 20.

Pojedini pojmovi, u smislu preferencijalnog porekla, imaju sledeće značenje:

„izrada” znači bilo koju vrstu obrade ili prerade, uključujući sklapanje ili

posebne postupke;

„materijal” znači bilo koji sastojak, sirovinu, komponentu ili deo itd. koji

se koristi u izradi proizvoda;

„proizvod” znači proizvod koji se izrađuje, čak i ako je namenjen za kasniju

upotrebu u nekom drugom postupku izrade;

„roba” znači i materijale i proizvode;

„carinska vrednost” znači vrednost utvrđenu u skladu sa Sporazumom o

primeni člana VII Opšteg sporazuma o carinama i trgovini (STO Sporazum o carinskoj vrednosti ) iz 1994. godine;

„cena franko fabrika” znači cenu plaćenu za proizvod proizvođaču u strani

ugovornici u čijem je preduzeću obavljena poslednja obrada ili prerada, pod uslovom da ta cena uključuje vrednost svih upotrebljenih materijala, uz odbitak unutrašnjih poreza koji se vraćaju ili se mogu vratiti nakon izvoza dobijenog proizvoda;

„vrednost materijala” znači carinsku vrednost u vreme uvoza upotrebljenih

materijala bez porekla ili, ako ona nije poznata i ne može se utvrditi, prvu cenu koja se može utvrditi a koja se za te materijale plaća u toj strani ugovornici;

„vrednost materijala sa poreklom” znači vrednost materijala iz tačke 7. ovog

stava kada se uzmu u obzir potrebne izmene (mutatis mutandis);

„dodata vrednost” podrazumeva cenu proizvoda na paritetu franko fabrika,

umanjenu za carinsku vrednost svakog uključenog materijala sa poreklom ili, ako carinska vrednost nije poznata i ne može se utvrditi, prvu cenu koja se može utvrditi, a koja se za te materijale plaća u toj strani ugovornici;

„glave” i „tarifni brojevi” znače glave i tarifne brojeve (četvorocifreni

brojevi) korišćene u nomenklaturi koja čini Harmonizovani sistem;

„razvrstan” se odnosi na klasifikaciju proizvoda ili materijala pod

određenim tarifnim brojem;

„pošiljka” znači proizvode koje jedan izvoznik istovremeno šalje jednom

primaocu ili proizvode obuhvaćene jednim prevoznim dokumentom za njihovu dopremu od izvoznika do primaoca ili, u nedostatku takvog dokumenta, proizvode obuhvaćene jednom fakturom;

„područje” uključuje teritorijalne vode;

„evro” predstavlja jedinstvenu valutu za područje Evropske monetarne unije.

2) Opšta šema preferencijala

Član 21.

(1) Kada je utvrđivanje porekla robe potrebno radi sticanja preferencijalnog carinskog postupanja sa robom, to poreklo se utvrđuje u skladu sa odredbama čl. 25. do 28. ove uredbe, međunarodnim sporazumom, odnosno Autonomnim trgovinskim merama kojima se propisuje takvo postupanje.

(2) Ako propisi iz stava 1. ovog člana ne sadrže odredbe o utvrđivanju i dokazivanju preferencijalnog porekla robe, primenjuju se opšta pravila iz čl. 37. do 40. Carinskog zakona i pravila o nepreferencijalnom poreklu robe propisana ovom uredbom.

2.1) Uverenje o poreklu

Član 22.

(1) Srpsko poreklo robe dokazuje se obrascem Form A radi sticanja preferencijalnog statusa robe na osnovu opštih šema preferencijala (Generalized System of Preferences – GSP), koji izdaje Privredna komora Srbije, ako su ispunjeni propisani uslovi, za primenu u određenoj zemlji.

(2) Izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana, Uverenje o domaćem poreklu robe Form A, izdaje nadležna carinarnica u slučajevima kada je to predviđeno zaključenim međunarodnim ugovorima ili kada to zahteva država – davalac preferencijala.

(3) Način popunjavanja uverenja o domaćem poreklu robe Form A i obrazac uverenja Form A odštampani su uz ovu uredbu i čine njen sastavni deo (Prilog br. 4).

Član 23.

(1) Dobavljač robe u unutrašnjem prometu (u daljem tekstu: dobavljač) mora da na zahtev kupca izda dokaz o poreklu robe – izjavu dobavljača, ako se za robu koja se izvozi zahteva izdavanje uverenja o preferencijalnom poreklu robe, bez obzira na to da li će roba biti izvezena u nepromenjenom stanju ili će biti prerađena, dorađena ili ugrađena u drugu robu.

(2) Izjava dobavljača može se dati za svaki posao posebno (kratkoročna izjava) ili za period koji ne može biti duži od 12 meseci (dugoročna izjava).

(3) Kratkoročna izjava dobavljača izdaje se na obrazcu koji je odštampan uz ovu uredbu i čini njen sastavni deo (Prilog br. 24).

(4) Dugoročna izjava dobavljača izdaje se na obrazcu koji je odštampan uz ovu uredbu i čini njen sastavni deo (Prilog br. 25).

Član 24.

Privredna komora Srbije i drugi nadležni organi, zahteve za izdavanje potvrda o domaćem poreklu, odnosno o preferencijalnom poreklu robe, kao i druge isprave, moraju čuvati najmanje tri godine od dana izdavanja.

3) Opšta pravila o preferencijalnom poreklu

Član 25.

Radi sprovođenja odredaba, koje određuju mere preferencijalnog carinskog postupanja, predviđene u ugovorima koje je Republika Srbija zaključila, odnosno Autonomnih trgovinskih mera, za sledeće proizvode se smatra da potiču iz neke od zemalja ugovornica, odnosno iz Republike Srbije:

1) proizvodi u celosti dobijeni u toj zemlji u skladu sa članom 26. ove uredbe,

2) proizvodi dobijeni u toj zemlji, u čijoj su izradi upotrebljeni i drugi

proizvodi, osim onih iz tačke 1. ovog stava, pod uslovom da je na tim proizvodima izvršena dovoljna obrada ili prerada u skladu sa članom 27. ove uredbe.

Član 26.

(1) Robom domaćeg porekla, u smislu ove uredbe, smatra se roba koja je u potpunosti proizvedena u Republici Srbiji, i to:

1) mineralni proizvodi izvađeni iz zemljišta;

2) biljni proizvodi uzgojeni ili ubrani u Republici Srbiji;

3) priplodi životinja okoćenih i uzgajanih u Republici Srbiji;

4) proizvodi dobijeni od živih životinja uzgojenih u Republici Srbiji;

5) proizvodi dobijeni lovom ili ribolovom u Republici Srbiji;

6) proizvodi dobijeni od riba uzgojenih u Republici Srbiji;

7) proizvodi morskog ribolova i drugi proizvodi koji su izvađeni iz mora izvan

teritorijalnih voda Republike Srbije, plovnim objektima registrovanim u Republici Srbiji koji plove pod njenom zastavom;

8) roba dobijena ili proizvedena na domaćim brodovima-fabrikama isključivo od

proizvoda izvađenih iz mora izvan teritorijalnih voda, pod uslovom da su takvi brodovi-fabrike registrovani u Republici Srbiji i da plove pod njenom zastavom;

9) proizvodi uzeti sa morskog dna izvan teritorijalnih voda Republike Srbije, pod

uslovom da ona ima isključivo pravo na eksploataciju morskog dna;

10) ostaci i otpaci proizvoda dobijeni iz proizvodnih delatnosti ili

upotrebljavanih predmeta, ako su u Republici Srbiji prikupljeni i ako su pogodni samo za ponovno dobijanje sirovina;

11) druga roba proizvedena u Republici Srbiji, isključivo od proizvoda navedenih

u tač. 1) do 10) stava 1. ovog člana ili od njenih derivata, nezavisno od stepena obrade.

(2) Domaći brodovi-fabrike, u smislu stava 1. tačka 8) ovog člana i člana 37. stav 1. tačka 8) Carinskog zakona, su plovila i brodovi-fabrike:

1) registrovani ili upisani u registar u Republici Srbiji;

2) koji plove pod zastavom Republike Srbije;

3) koji su najmanje 50% u vlasništvu državljana Republike Srbije ili preduzeća sa

sedištem u Republici Srbiji, u kojem direktor ili direktori, predsednik upravnog ili nadzornog odbora i većina članova tih odbora su državljani Republike Srbije i u kojima, dodatno, u slučaju partnerstva ili društava s ograničenom odgovornošću, najmanje polovina kapitala pripada Republici Srbiji ili javnim telima ili državljanima Republike Srbije;

4) na kojima su kapetan i oficiri državljani Republike Srbije;

5) na kojima su najmanje 75% posade državljani Republike Srbije.

Član 27.

(1) Za primenu odredaba člana 25. ove uredbe smatraće se da su proizvodi koji nisu u potpunosti dobijeni u zemlji, bili predmet dovoljnog procesa obrade ili prerade, ukoliko su ispunjeni uslovi iz Liste obrade ili prerade koju treba izvršiti na materijalima bez porekla kako bi prerađeni proizvod koji se sa preferencijalnim tretmanom izvozi u države članice Evropske zajednice mogao da stekne status proizvoda domaćeg porekla (u daljem tekstu: Lista obrade ili prerade), koja je odštampana uz ovu uredbu i čini njen sastavni deo (Prilog br. 1).

(2) Uslovima iz Liste obrade ili prerade, za sve proizvode koji su obuhvaćeni tom listom, utvrđuje se stepen obrade ili prerade koji mora da se izvrši na materijalima bez porekla, koji se koriste u proizvodnji i primenjuju se samo na te materijale.

(3) Ako se proizvod koji je dobio status proizvoda sa poreklom time što su ispunjeni uslovi iz Liste obrade ili prerade upotrebi u proizvodnji nekog drugog proizvoda, na njega se ne primenjuju uslovi koje mora da ispunjava proizvod u koji se ugrađuje i neće se uzeti u obzir materijali bez porekla koji su možda upotrebljeni u njegovoj proizvodnji.

Član 28.

(1) Ne smatra se da su bitno promenjena prvobitna svojstva robe, odnosno da roba nije bila „ predmet dovoljne obrade ili prerade” ako su na robi izvršene sledeće radnje:

1) za očuvanje robe u dobrom stanju za vreme prevoza i skladištenja;

2) rastavljanje i sastavljanje pošiljki;

3) pranje, čišćenje, uklanjanje prašine, korozije, ulja, boje ili drugih materija za

prekrivanje;

4) peglanje ili presovanje tekstila;

5) jednostavno bojenje i poliranje;

6) ljuštenje i beljenje (delimično ili u celini), poliranje i glaziranje žita i

pirinča;

7) bojenje šećera ili oblikovanje šećernih kocki;

8) uklanjanje koštica i ljuski, guljenje voća, oraščića i povrća;

9) brušenje, jednostavno drobljenje ili jednostavno rezanje;

10) prosejavanje, prebiranje, razvrstavanje, usklađivanje, gradiranje i sparivanje

(uključujući i sastavljanje garniture proizvoda);

11) jednostavno pakovanje u tegle, konzerve, čuture, kesice, sanduke, učvršćivanje

na kartone ili ploče i sl., kao i drugi načini pakovanja;

12) dodavanje oznaka, nalepnica, natpisa i drugih sličnih znakova za razlikovanje

proizvoda i njihove ambalaže;

13) jednostavno mešanje istih ili različitih proizvoda;

14) jednostavno sklapanje delova da bi se proizveo celovit proizvod, ili

rastavljanje proizvoda na delove;

15) klanje životinja;

16) kombinacija dve ili više radnji iz tač. 1) do 14) stava 1. ovog člana.

(2) Kod utvrđivanja da li su obrade ili prerade koje su obavljene na celom proizvodu nedovoljne u smislu stava 1. ovog člana, uzimaju se u obzir sve radnje obavljene na tom proizvodu u Republici Srbiji.

Član 29.

Kao kriterijum za svrstavanje proizvoda, radi utvrđivanja njegovog porekla, uzima se proizvod koji se smatra osnovnom jedinicom za svrstavanje prema nomenklaturi Harmonizovanog sistema, tako da:

1) kad se proizvod koji se sastoji od grupe ili delova predmeta svrstava u jedan

tarifni broj Harmonizovanog sistema, takva celina čini jednu kvalifikacijsku jedinicu;

2) kad se pošiljka sastoji od više istih proizvoda razvrstanih u isti tarifni

broj Harmonizovanog sistema, svaki proizvod uzima se pojedinačno;

kad je, u skladu sa Harmonizovanim sistemom, za potrebe razvrstavanja ambalaža

uključena zajedno sa proizvodom, ona će biti uključena i za potrebe utvrđivanja porekla.

Član 30.

(1) Stepen obrade ili prerade koji se mora izvršiti na uvezenoj robi da bi ta roba stekla status robe domaćeg porekla za izvoz u Evropsku zajednicu, utvrđuje se na osnovu Liste obrade ili prerade.

(2) Ako se roba koja je stekla status robe domaćeg porekla na osnovu uslova i pravila iz Liste obrade ili prerade upotrebi u proizvodnji drugog proizvoda, na taj proizvod se ne primenjuju uslovi koji moraju biti ispunjeni za robu u koju se ugrađuje.

(3) Izuzetno od uslova iz Liste obrade ili prerade, materijali bez porekla koji se ne mogu koristiti, mogu se koristiti pod uslovom da:

1) njihova ukupna vrednost ne prelazi 10% vrednosti proizvoda franko fabrika;

2) se primenom uslova iz Liste obrade ili prerade ne prekorači neki od

procenata koji je u Listi obrade ili prerade utvrđen kao maksimalna vrednost materijala bez porekla.

(4) Na proizvode koji se svrstavaju u Glave 50. do 63. Harmonizovanog sistema ne primenjuju se odredbe stava 3. ovog člana.

(5) Proizvodima poreklom iz Republike Srbije smatraju se proizvodi poreklom iz Evropske zajednice kada su ugrađeni u proizvod dobijen u Republici Srbiji iako su ti proizvodi bili predmet obrade ili prerade koja prelazi stepen obrade ili prerade iz člana 28. ove uredbe. Takvi proizvodi ne moraju da prođu dovoljnu obradu ili preradu iz Liste obrade ili prerade.

Član 31.

Pribor, rezervni delovi i alat isporučeni sa opremom, mašinom, uređajem ili vozilom, koji su deo opreme i uključeni su u njenu cenu ili koji nisu posebno fakturisani, smatraju se sastavnim delom te opreme, mašine, uređaja ili vozila.

Član 32.

(1) Setovi u smislu Osnovnog pravila 3. za primenu Carinske tarife imaju status proizvoda domaćeg porekla ako se sastoje od komponenata koje imaju status proizvoda domaćeg porekla.

(2) Kada se set sastoji od proizvoda domaćeg porekla i proizvoda koji nemaju domaće poreklo, smatraće se proizvodom domaćeg porekla pod uslovom da vrednost proizvoda koji nisu domaćeg porekla ne prelazi 15% cene seta franko fabrika.

Član 33.

Prilikom utvrđivanja porekla proizvoda ne uzimaju se u obzir proizvodi koji se upotrebljavaju u njegovoj proizvodnji, i to:

1) energija i gorivo;

2) postrojenja i oprema;

3) mašine i alati;

4) roba koja ne ulazi, niti je predviđeno da uđe u sastav gotovog proizvoda.

Član 34.

Ako se proizvodi poreklom iz Republike Srbije koji su izvezeni u drugu državu vraćaju u Republiku Srbiju, ne smatraju se proizvodima domaćeg porekla, osim ako se carinskim organima ne dokaže da su:

1) proizvodi koji su vraćeni istovetni sa proizvodima koji su bili izvezeni, i

2) u drugoj državi bili predmet radnji koje su bile potrebne za njihovo očuvanje u

dobrom stanju.

Član 35.

Uslovi za korišćenje carinskih povlastica na proizvode domaćeg porekla, u smislu ove uredbe, prilikom uvoza u zemlju ugovornicu su:

1) da se roba direktno prevozi u zemlju ugovornicu;

2) da je nadležna carinska ispostava na teritoriji Republike Srbije izdala

uverenje o domaćem poreklu robe EUR.1;

3) da se carinskim organima zemlje ugovornice omogući da provere autentičnost

dokumenata ili podataka o poreklu proizvoda.

Član 36.

(1) Direktni transport iz člana 35. ove uredbe postoji kada se:

1) proizvodi prevoze bez prelaska preko teritorije treće države;

2) proizvodi koji predstavljaju nedeljivu pošiljku prevoze i preko teritorije

drugih država, a ne samo preko teritorije Republike Srbije ili države članice Evropske zajednice, sa ili bez pretovara ili privremenog skladištenja u tim državama, pod uslovom da su proizvodi bili pod carinskim nadzorom u državi tranzita ili skladištenja i da nisu podvrgnuti drugoj radnji osim istovaru i ponovnom utovaru ili radnji koja je bila neophodna da bi se ti proizvodi sačuvali u dobrom stanju;

3) proizvodi prevoze cevovodom, bez prekida, preko teritorije koja nije teritorija

Republike Srbije ili države članice Evropske zajednice.

(2) Kao dokaz da su ispunjeni uslovi iz stava 1. tačka 2) ovog člana, nadležnom carinskom organu na teritoriji Republike Srbije ili Evropske zajednice podnosi se:

1) jedinstveni prevozni dokument na osnovu kojeg je izvršen prelaz preko

teritorije države tranzita, ili

2) potvrda koju izdaje carinski organ države tranzita.

(3) Potvrda iz stava 2. tačka 2) ovog člana sadrži:

1) opis proizvoda;

2) datume istovara i ponovnog utovara proizvoda, odnosno ukrcaja ili iskrcaja, sa

naznakom, ako je to potrebno, naziva broda ili drugog prevoznog sredstva koje se koristi;

3) potvrdu o uslovima pod kojima je roba ostala u državi tranzita, ili

4) dokument koji može da posluži kao dokaz.

Član 37.

(1) Za proizvode sa poreklom koji se privremeno izvoze iz Republike Srbije radi izlaganja u drugoj državi, a koji su nakon izlaganja prodati radi uvoza na teritoriju Evropske zajednice, uverenje o domaćem poreklu robe može se izdati pod uslovom:

1) da je izvoznik privremeno izvezao robu sa teritorije Republike Srbije u državu u

kojoj se ta roba izlaže i da je robu tamo izložio;

2) da je izvoznik prodao robu ili je ustupio primaocu u Evropskoj zajednici;

3) da je roba, za vreme ili neposredno nakon izlaganja, poslata u Evropsku zajednicu u

istom stanju u kakvom je bila izložena;

4) da roba, od momenta kad je izložena, nije korišćena u druge svrhe, osim što je

izlagana.

(2) U uverenju o domaćem poreklu robe EUR.1 upisuje se naziv i adresa mesta gde se roba izlaže.

(3) Odredba stava 1. ovog člana odnosi se na izložbe, sajmove i druge javne priredbe trgovinskog, industrijskog, poljoprivrednog ili zanatskog karaktera, osim onih koje se organizuju u privatne svrhe u trgovačkim radnjama ili prostorijama radi prodaje strane robe, za vreme čijeg održavanja roba ostaje pod carinskim nadzorom.

3.1) Dokazi o poreklu

Član 38.

(1) Radi ostvarivanja prava na preferencijalni režim prilikom uvoza proizvoda iz zemlje ugovornice u Republiku Srbiju, odnosno pri izvozu iz Republike Srbije u zemlju ugovornicu ili zemlju koja na robu srpskog porekla primenjuje Autonomne trgovinske mere, poreklo robe dokazuje se:

a) uverenjem o poreklu robe EUR.1,

b) izjavom koju daje izvoznik na fakturi, dostavnici ili drugom komercijalnom

dokumentu, koja sadrži dovoljno podataka o robi na osnovu kojih roba može da se identifikuje (u daljem tekstu: „ izjava na fakturi” ).

(2) Dokazi o poreklu važe četiri meseca od dana izdavanja u zemlji izvoznici, i u tom roku moraju biti podneseni carinskim organima u zemlji uvoznici.

(3) Dokazi o poreklu koji se carinskim organima zemlje uvoznice podnose nakon krajnjeg roka za podnošenje, iz stava 2. ovog člana, mogu se prihvatiti radi primene preferencijalnog tretmana u slučaju da je do nepodnošenja tih dokaza pre isteka krajnjeg roka došlo zbog vanrednih okolnosti.

(4) U ostalim slučajevima kašnjenja prilikom podnošenja dokaza, carinski organi zemlje uvoznice mogu da prihvate dokaze o poreklu kada se proizvodi prijave za carinjenje pre isteka krajnjeg roka.

(5) Dokazi o poreklu podnose se carinskim organima zemlje uvoznice u skladu s postupkom koji je na snazi u toj zemlji. Carinarnice mogu da zahtevaju prevod dokaza o poreklu, a mogu da zahtevaju takođe da uvozna deklaracija sadrži i izjavu kojom uvoznik potvrđuje da proizvodi ispunjavaju uslove propisane ovom uredbom i ugovorom.

Član 38a

(1) Nadležna carinska ispostava, na zahtev uvoznika i u skladu sa uslovima koje su utvrdili carinski organi u državi uvoznici, izdaje jedinstveno uverenje o domaćem poreklu robe koje se podnosi carinskim organima države uvoznice prilikom uvoza prve pošiljke, i to:

1) ako se roba uvozi u okviru trgovinskog aranžmana veće komercijalne vrednosti;

2) ako je roba predmet istog kupoprodajnog ugovora koji su strane ugovornice

zaključile u državi izvoznici ili drugoj državi članici Evropske zajednice;

3) ako se roba svrstava u isti tarifni broj Kombinovane nomenklature Evropske

unije;

4) ako se radi o robi istog izvoznika koju prima isti uvoznik i za koju se uvozne

carinske formalnosti obavljaju kod iste carinarnice u Evropskoj zajednici.

(2) Postupak će se primenjivati za količine i za period određen od strane nadležnog carinskog organa. Ovaj period ne može, ni pod kakvim okolnostima, biti duži od tri meseca.

Član 38b

(1) Uverenje o domaćem poreklu robe EUR.1 izdaje nadležna carinska ispostava na pismeni zahtev zainteresovanog lica (na obrascu iz Priloga 2).

(2) Uz zahtev iz stava 1. ovog člana prilaže se popunjen obrazac uverenja o domaćem poreklu robe, izvozna deklaracija i potrebni dokazi.

(3) Nadležna carinska ispostava može da zahteva od podnosioca zahteva dopunske isprave (izjava proizvođača i dr.), da proverava tačnost podataka navedenih u tim ispravama, a ovlašćeni carinski službenik i da vrši uvid u finansijsku i drugu dokumentaciju u vezi sa robom, kao i u proizvodnju te robe.

(4) Podaci u ispravama i drugi podaci iz st. 2. i 3. ovog člana smatraju se poverljivim.

Član 38v

(1) Uverenje o domaćem poreklu robe EUR.1, popunjava se na obrascu Uverenja o poreklu robe EUR.1, koji je odštampan uz ovu uredbu i čini njen sastavni deo (Prilog br. 2).

(2) Obrazac uverenja o domaćem poreklu robe EUR.1, koji overavaju carinski organi, može štampati samo štamparija koju, nakon sprovedenog postupka izbora, odredi direktor Uprave carina, uz saglasnost ministra finansija. Na obrascu se naznačava naziv i adresa štamparije ili druga oznaka na osnovu koje štamparija može da se identifikuje.

(3) Uverenje o domaćem poreklu robe EUR.1 sadrži serijski broj, na osnovu kojeg uverenje može da se identifikuje, koji je istovetan sa serijskim brojem zahteva za izdavanje uverenja.

(4) Nadležna carinska ispostava može da u uverenje upiše i broj koji se odnosi na redosled izdavanja.

(5) Uverenje o domaćem poreklu robe EUR.1 mora da sadrži podatke koji su potrebni za identifikaciju robe za koju se izdaje uverenje, a naročito o:

– vrsti robe;

– načinu i vrsti pakovanja, broju koleta, kao i oznake koje nose;

– količini, masi ili zapremini robe izraženim u standardnim mernim

jedinicama;

– proizvođaču i isporučiocu robe.

Član 39.

(1) Uverenje o domaćem poreklu robe EUR.1, može se izdati naknadno, nakon izvoza robe na koju se odnosi, pod uslovom da:

1) uverenje nije bilo izdato prilikom izvoza robe radi greške, nenamernih

propusta ili posebnih okolnosti, ili

2) se carinskom organu dokaže da je uverenje o domaćem poreklu robe EUR.1 bilo

izdato, ali da zbog tehničkih razloga nije bilo prihvaćeno prilikom uvoza.

(2) Nadležna carinska ispostava može naknadno da izda uverenje o domaćem poreklu robe EUR.1, kada proveri da podaci, navedeni u zahtevu izvoznika odgovaraju podacima iz odgovarajućih izvoznih dokumenata i da uverenje o domaćem poreklu robe EUR.1 koje ispunjava propisane uslove nije već izdato.

(3) Uverenje o domaćem poreklu robe EUR.1 koje je naknadno izdato mora da ima napomenu na srpskom i engleskom jeziku: „NAKNADNO IZDATO” / „ISSUED RETROSPECTIVELY” .

Član 40.

(1) U slučaju krađe, nestanka ili uništenja uverenja o domaćem poreklu robe EUR.1, izvoznik može da zatraži od nadležne carinske ispostave da mu izda duplikat uverenja koji se popunjava na osnovu izvozne dokumentacije kojom ta carinska ispostava raspolaže.

(2) Duplikat iz stava 1. ovog člana sadrži napomenu na srpskom i engleskom jeziku: „ DUPLIKAT” / „DUPLICATE” .

(3) U duplikat iz stava 1. ovog člana upisuje se datum izdavanja prvog (originalnog) uverenja o domaćem poreklu robe EUR.1 i on važi od tog datuma.

Član 41.

(1) Izjavu na fakturi može dati:

a) ovlašćeni izvoznik u smislu člana 42. ove uredbe, kada je to predviđeno

međunarodnim ugovorom; ili

b) izvoznik pošiljke koja se sastoji od jednog ili više paketa „ proizvoda sa

poreklom”, čija ukupna vrednost ne prelazi 6.000 evra.

(2) Izjava na fakturi se može dati ako se predmetni proizvodi mogu smatrati proizvodima poreklom iz Republike Srbije ili druge ugovorne strane i ako zadovoljavaju ostale zahteve saglasno sporazumu o slobodnoj trgovini, odnosno Autonomnim trgovinskim merama.

(3) Izvoznik koji daje izjavu na fakturi mora u svakom trenutku, na zahtev carinske službe zemlje izvoznice da podnese sve odgovarajuće isprave kojima se dokazuje da predmetna roba ima status proizvoda s poreklom, kao i da zadovoljava ostale zahteve saglasno sporazumu o slobodnoj trgovini, odnosno Autonomnim trgovinskim merama.

(4) Izjavu na fakturi izvoznik će dati tako što će na računu, dostavnici ili drugoj komercijalnoj ispravi otkucati, odštampati ili utisnuti u pečatnom obliku izjavu čiji se tekst navodi u sporazumu o slobodnoj trgovini, odnosno Autonomnim trgovinskim merama, pri čemu je dužan da upotrebi i jedan od jezika iz tog sporazuma, odnosno iz propisa kojim su Autonomne trgovinske mere date.

(5) Izvoznik svojeručno potpisuje izjavu na fakturi. Ovlašćeni izvoznik iz člana 42. ove uredbe nije dužan da potpiše izjavu na fakturi ako nadležnoj carinskoj ispostavi da pismenu izjavu o preuzimanju odgovornosti za svaku izjavu na fakturi koja glasi na njegovo ime.

(6) Izjava na fakturi sačinjava se za svaku pojedinačnu pošiljku.

(7) Ako je na robi koja se nalazi u pošiljci izvršena provera u Republici Srbiji, izvoznik može da se na to pozove u izjavi na fakturi.

(8) Izjavu na fakturi može dati izvoznik u trenutku izvoza proizvoda na koje se odnosi ili nakon izvoza, pod uslovom da se u zemlju uvoznicu dostavi najkasnije dve godine nakon uvoza proizvoda na koje se odnosi.

(9) Izjava na fakturi odštampana je uz ovu uredbu i čini njen sastavni deo (Prilog br. 3).

Član 42.

(1) Uprava carina može da ovlasti izvoznika (u daljem tekstu: „ovlašćeni izvoznik”), koji često isporučuje proizvode poreklom iz Republike Srbije u skladu s sporazumom o slobodnoj trgovini, da daje izjavu na fakturi bez obzira na vrednost predmetnih proizvoda. Izvoznik koji podnosi zahtev za to ovlašćenje mora Upravi carina dati sve garancije koje su neophodne za utvrđivanje statusa proizvoda s poreklom i ako su ispunjeni uslovi propisani ovom uredbom.

(2) Uprava carina može odobriti status ovlašćenog izvoznika pod uslovima koje smatra odgovarajućim, u zavisnosti od njegovog poslovanja, delatnosti i vrste robe.

(3) Uprava carina će ovlašćenom izvozniku dodeliti broj carinskog ovlašćenja koji se unosi u izjavu na fakturi.

(4) Uprava carina vrši kontrolu ovlašćenog izvoznika u postupanju sa odobrenjem koje mu je dato.

(5) Uprava carina u svakom trenutku može da opozove svoje odobrenje. Uprava carina će to učiniti kada ovlašćeni izvoznik ne može da pruži dokaze da roba ima status „ proizvoda sa poreklom” ili kada nepropisno koristi dato odobrenje.

Član 43.

U slučajevima kada se na zahtev uvoznika i pod uslovima koje odredi Uprava carina, uvoze nesastavljeni proizvodi ili u rastavljenom stanju u smislu Osnovnog pravila 2. pod (a) za primenjivanje Carinske tarife, koji pripadaju odeljcima XVI i XVII ili tar. br. 7308 i 9406 Carinske tarife, podnosi se jedinstveni dokaz o poreklu za te proizvode pri uvozu prve pošiljke.

Član 44.

(1) Za proizvode u paketima čija vrednost ne prelazi 600 evra koje fizička lica iz inostranstva šalju fizičkim licima u Republici Srbiji i za proizvode koji su deo ličnog prtljaga putnika koji dolazi iz inostranstva čija vrednost ne prelazi 1.200 evra, ne podnosi se uverenje o domaćem poreklu robe EUR.1 ili izjava na računu, pod uslovom da:

1) se ti proizvodi ne uvoze u komercijalne svrhe;

2) su prijavljeni kao proizvodi koji ispunjavaju uslove za primenu carinskih

povlastica.

(2) Proizvodi iz stava 1. ovog člana smatraće se proizvodima sa poreklom na koje se primenjuju carinske povlastice.

(3) Proizvodi namenjeni isključivo ličnim potrebama lica, putnika ili članova njihovih porodica, koji se povremeno primaju ili unose iz druge države, smatraju se nekomercijalnim proizvodima ako se, prema njihovoj vrsti i količini, može utvrditi da se ne uvoze u komercijalne svrhe.

Član 45.

Isprave koje se koriste radi dokazivanja da proizvodi obuhvaćeni dokazima o poreklu mogu biti smatrani proizvodima poreklom iz Republike Srbije ili druge zemlje ugovornice, kao i da ispunjava ostale uslove iz sporazuma, mogu se sastojati, između ostalog od:

1) neposrednih dokaza o postupcima koje je izvoznik ili dobavljač preduzeo da bi

se dobila predmetna roba i koji se nalaze u njegovoj računovodstvenoj, knjigovodstvenoj ili drugoj evidenciji;

2) isprava izdatih ili sačinjenih u Republici Srbiji ili drugoj ugovornoj strani,

kojima se status proizvoda s poreklom dokazuje za upotrebljen materijal u slučaju da se te isprave koriste u skladu sa domaćim propisima;

3) isprava izdatih ili sačinjenih u Republici Srbiji ili drugoj ugovornoj strani,

kojima se dokazuje obrada ili prerada materijala u Republici Srbiji ili drugoj ugovornoj strani za upotrebljen materijal u slučaju da se te isprave koriste u skladu s domaćim propisima;

dokazi o poreklu robe izdati ili sačinjeni u Republici Srbiji ili drugoj

ugovornoj strani u skladu sa sporazumom o slobodnoj trgovini, odnosno Autonomnim trgovinskim merama, kojima se dokazuje da upotrebljen materijal ima status proizvoda s poreklom.

Član 46.

(1) Izvoznik koji podnosi zahtev za izdavanje Uverenja o domaćem poreklu robe EUR.1 dužan je da čuva najmanje tri godine isprave.

(2) Izvoznik koji daje izjavu na fakturi, dužan je da čuva najmanje tri godine jedan primerak isprave s izjavom na fakturi.

(3) Carinski organ zemlje izvoznice koji izdaje Uverenje o domaćem poreklu robe EUR.1 dužan je da čuva najmanje tri godine obrazac zahteva.

Član 47.

Sabiranje porekla (kumulacija porekla) zavisi od konkretnog ugovora koji je Republika Srbija zaključila sa drugim zemljama ugovornicama, ili od autonomnih mera davaoca preferencijala.

Član 48.

(1) Ako se utvrdi da između sadržine dokaza o domaćem poreklu robe i navoda u dokumentima koji su podneti nadležnoj carinskoj ispostavi radi sprovođenja carinskog postupka kod izvoza robe postoji nesaglasnost, uverenje o domaćem poreklu robe smatraće se važećim, ako je na propisan način utvrđeno da takav dokument odgovara robi koja je prijavljena.

(2) Ako se utvrdi da u dokazu o domaćem poreklu robe postoje tehničke greške, to uverenje smatraće se važećim ako greške nisu takve da izazivaju sumnju u tačnost navedenih podataka.

4) Administrativna saradnja

Član 49.

(1) Uprava carina i nadležni organi druge zemlje ugovornice, odnosno zemlje koja je utvrdila Autonomne trgovinske mere, dostaviće jedna drugoj uzorke otisaka pečata koje u svojim carinarnicama koriste za izdavanje dokaza o poreklu robe i adrese carinskih organa koji su zaduženi za njihovu proveru.

(2) Kako bi osigurale pravilnu primenu Sporazuma o slobodnoj trgovini, odnosno Autonomnih trgovinskih mera, Republika Srbija i druga zemlja ugovornica, odnosno zemlja koja je utvrdila Autonomne trgovinske mere, preko svojih nadležnih carinskih organa će pomagati jedna drugoj u proveri verodostojnosti dokaza o poreklu robe.

Član 50.

Uprava carina sarađuje sa nadležnim državnim organima zemlje ugovornice, odnosno zemlje koja je utvrdila Autonomne trgovinske mere u međusobnoj pomoći u postupku naknadne provere dokaza o poreklu robe, izdatih u zemlji ugovornici, odnosno zemlji koja je utvrdila Autonomne trgovinske mere, ili u Republici Srbiji, kao i radi utvrđivanja ispravnosti podataka i navoda u tim ispravama.

Član 51.

(1) Naknadna provera dokaza o poreklu obavljaće se metodom slučajnog uzorka ili u svakom slučaju opravdane sumnje carinskih organa Republike Srbije, zemlje ugovornice, odnosno zemlje koja je utvrdila Autonomne trgovinske mere, u ispravnost takvih dokumenata, poreklo robe o kojoj se radi ili ispunjavanje drugih uslova iz ove uredbe.

(2) U cilju sprovođenja odredbe iz stava 1. ovog člana, carinski organi su dužni da vrate dokaze o poreklu robe, ako su bili podneti, ili kopiju tih dokumenata, nadležnim carinskim organima druge zemlje, uz navođenje razloga za proveru, gde je to potrebno. U prilogu zahteva za proveru potrebno je dostaviti sve potrebne isprave ili informacije koje ukazuju da su podaci na dokazu o poreklu netačni.

(3) Ako carinski organi odluče da suspenduju odobrenje povlašćenog tretmana konkretnim proizvodima u skladu sa članom 25. ove uredbe, u očekivanju rezultata provere, uvozniku će biti ponuđeno preuzimanje robe uz sve potrebne mere predostrožnosti.

Član 52.

(1) Ako Uprava carina dobije zahtev za proveru porekla robe iz zemlje uvoznice, dužna je da odmah preduzme sve potrebne radnje za proveru. U tom cilju ima pravo da zatraži sve potrebne dokaze i izvrši uvid u poslovne knjige izvoznika ili drugu proveru koju smatra primerenom.

(2) Rezultati provere će odmah, a najkasnije u roku od šest meseci biti dostavljeni carinskim organima zemlje uvoznice. Rezultati provere moraju jasno da pokažu da li su dokumenti verodostojni i da li se može smatrati da su predmetni proizvodi poreklom iz Republike Srbije ili neke druge zemlje ugovornice, odnosno zemlje koja je utvrdila Autonomne trgovinske mere, kao i da li zadovoljavaju ostale uslove iz ove uredbe.

(3) Ako u slučaju osnovane sumnje odgovor ne stigne u roku od šest meseci od dana podnošenja zahteva za proveru ili ako odgovor ne sadrži podatke dovoljne za utvrđivanje verodostojnosti konkretnog dokumenta ili stvarnog porekla proizvoda, carinski organi će ponoviti zahtev za proveru.

(4) Ako posle ponovljenog zahteva odgovor ne stigne u roku od četiri meseci od dana podnošenja ponovljenog zahteva za proveru ili ako odgovor ne sadrži podatke dovoljne za utvrđivanje verodostojnosti konkretnog dokumenta ili stvarnog porekla proizvoda, carinski organi koji su podneli zahtev će, osim u izuzetnim okolnostima, uskratiti uvozniku pravo na povlašćen tretman.

Član 52a

(1) Ako postupak naknadne provere ili bilo koji drugi raspoloživi dokaz ukazuje da se krše odredbe ove uredbe, zemlja izvoznica mora, na sopstvenu inicijativu ili na zahtev zemlje ugovornice, odnosno zemlje koja je utvrdila Autonomne trgovinske mere, da obavi prikupljanje potrebnih informacija i utvrdi tačnost takvih informacija radi utvrđivanja i sprečavanja takvih kršenja. U tim slučajevima predstavnik carinskih organa zemlje ugovornice, odnosno zemlje koja je utvrdila Autonomne trgovinske mere, može učestvovati u utvrđivanju činjenica.

(2) Rezultati provere iz člana 52. ove uredbe i iz stava 1. ovog člana, dostavljaju se zemlji ugovornici, odnosno zemlji koja je utvrdila Autonomne trgovinske mere, po postupku i na način utvrđen sporazumom, odnosno odobrenim Autonomnim trgovinskim merama.

(3) O rezultatima izvršene provere Uprava carina će pismeno obavestiti izvoznika.

(4) Ako se radi o robi koja je izvezena u neku od zemalja Evropske zajednice, o rezultatima provere iz člana 52. ove uredbe, Uprava carina može obavestiti i nadležne organe Evropske zajednice.

Član 53.

(1) Uprava carina preduzeće sve potrebne mere koje će osigurati da proizvodi koji su predmet trgovine, a koji se u toku transporta zadržavaju u slobodnoj zoni na teritoriji Republike Srbije, i uz koje je priložen dokaz o poreklu, ne budu zamenjeni drugom robom, kao i da ne budu podvrgnuti drugim postupcima osim istovara, ponovnog utovara ili bilo kog postupka namenjenog njenom očuvanju u dobrom stanju.

(2) Izuzetno, od odredbe stava 1. ovog člana, u slučaju da su proizvodi poreklom iz zemlje ugovornice, odnosno zemlje koja je utvrdila Autonomne trgovinske mere, uvezeni u slobodnu zonu na području Republike Srbije, uz koje je priložen dokaz o poreklu, podvrgnuti obradi ili preradi, Uprava carina dužna je da na zahtev izvoznika izda novo uverenje o domaćem poreklu robe EUR.1, ako je izvršena obrada ili prerada u skladu sa ovom uredbom. ”

Član 2.

Posle člana 205. dodaju se: „Glava IIIa MERE CARINSKOG NADZORA I KONTROLE U SLOBODNOJ ZONI” i čl. 205a do 205ž, koji glase ::

„Glava IIIa

MERE CARINSKOG NADZORA I KONTROLE U SLOBODNOJ ZONI

Član 205a

(1) Područje slobodne zone mora biti ograđeno na način koji carinskim organima omogućava sprovođenje mera carinskog nadzora.

(2) Privredno društvo za upravljanje slobodnom zonom i korisnik slobodne zone dužni su da preduzmu potrebne mere koje omogućavaju sprovođenje mera carinskog nadzora, uključujući i mere koje se odnose na lica zaposlena kod privrednog društva za upravljanje slobodnom zonom i korisnika zone.

Član 205b

Carinska kontrola na području slobodne zone sastoji se, između ostalog, od:

kontrole robe (vrsta, količina i vrednost) koja se uvozi, izvozi ili smešta u

slobodnu zonu;

kontrole vođenja evidencije korisnika slobodne zone;

proveravanja stanja robe i utvrđivanja tog stanja sa stanjem navedenim u

evidenciji korisnika slobodne zone;

pregleda i pretresa prevoznih i prenosnih sredstava, kao i lica koja ulaze i

izlaze iz slobodne zone.

Član 205v

(1) Nadležna carinarnica, na zahtev korisnika slobodne zone, rešenjem odobrava način vođenja evidencije za robu u slobodnoj zoni.

(2) Korisnik slobodne zone ne može da počne obavljanje delatnosti u slobodnoj zoni pre dobijanja rešenja iz stava 1. ovog člana.

(3) Ako zbog promena u poslovanju korisnika slobodne zone ili zbog promena u vođenju evidencije i obrade podataka elektronskim putem odobreni način vođenja evidencije više ne omogućava u potpunosti sprovođenje mera carinskog nadzora nad poslovanjem korisnika slobodne zone, carinarnica će od korisnika zatražiti da u roku određenom prema okolnostima slučaja predloži odgovarajuće izmene ili dopune u načinu vođenja evidencije.

(4) Ako korisnik u određenom roku ne predloži odgovarajuće izmene ili dopune u načinu vođenja evidencije ili ako se utvrdi da je korisnik ponovo učinio nepravilnosti u načinu vođenja evidencije koje onemogućavaju sprovođenje mera carinskog nadzora i kontrole, carinarnica će ukinuti rešenje o odobrenju načina vođenja evidencije.

(5) Kada carinarnica ukine rešenje o vođenju evidencije u skladu sa stavom 4. ovog člana, mere carinskog nadzora i kontrole sprovodiće se u skladu sa odredbama Carinskog zakona i ove uredbe. Postojeće zalihe robe se tretiraju kao da je roba unesena ili ponovno unesena u carinsko područje i toj robi mora se odrediti carinski dozvoljeno postupanje ili upotreba.

(6) O ukidanju rešenja o vođenju evidencije carinarnica obaveštava privredno društvo za upravljanje slobodnom zonom.

Član 205g

(1) Korisnik slobodne zone mora u odobrenom načinu vođenja evidencije navesti sve podatke koji su potrebni za carinski nadzor .

(2) Evidencije iz stava 1. ovog člana moraju da sadrže naročito:

a) sve podatke o oznakama ambalaže, njenoj količini i vrsti, uobičajeni

komercijalni naziv, a po potrebi i identifikacione oznake kontejnera, količini i vrsti robnih omota;

b) podatke o prometu robe u slobodnoj zoni koji omogućavaju nadzor nad tom robom,

a posebno u slučaju promene carinski dozvoljenog postupanja ili upotrebe robe smeštene u slobodnoj zoni ili pri unosu u ostali deo carinskog područja;

v) podatke o prevoznoj ispravi koja se koristi pri unosu ili iznosu robe;

g) podatke o carinskom statusu robe, i kada je to potrebno, o potvrdi o carinskom

statusu robe;

d) podatke o uobičajenim oblicima rukovanja s robom u skladu sa članom 135. stav

1. Carinskog zakona;

đ) datum upisa unosa, odnosno iznosa robe iz slobodne zone ;

e) podatak o odobrenju za drugo carinski dozvoljeno postupanje sa robom, ako se

unosom robe u slobodnu zonu završava postupak aktivnog oplemenjivanja ili privremenog uvoza;

ž) podatke koji se odnose na robu koja puštanjem u slobodan promet ili

stavljanjem u postupak privremenog uvoza ne bi podlegala plaćanju uvoznih dažbina, ni merama komercijalne politike, a čija se upotreba ili namena mora proveravati;

z) podatke o stranoj robi smeštenoj u slobodnoj zoni, koju korisnik koristi za

obavljanje delatnosti (tarifna oznaka, vrednost robe i druge podatke potrebne za identifikaciju robe);

i) odobrenje carinskog organa izdato na osnovu člana 111. Carinskog zakona.

(3) Carinarnica može odobriti da se neki od podataka iz stava 2. ovog člana ne evidentira, ako za sprovođenje carinskog nadzora nisu neophodni.

(4) Ako se određeni podaci evidentiraju u skladu sa odredbama o sprovođenju odgovarajućeg carinskog postupka, ti podaci se ne moraju unositi u evidenciju iz stava 2. ovoga člana.

Član 205d

Prilikom skladištenja domaće robe u slobodnoj zoni, shodno se primenjuju odredbe člana 205 g ove uredbe.

Član 205đ

(1) Ako korisnik slobodne zone utvrdi da se stvarno stanje robe i stanje u odobrenim evidencijama ne slažu, mora o tome bez odlaganja obavestiti carinarnicu.

(2) Ako carinarnica utvrdi da je u slučajevima iz stava 1. ovog člana nastao carinski dug, obračunaće ga u skladu sa odredbama Carinskog zakona.

Član 205e

(1) Podatke o iznošenju robe iz slobodne zone, odnosno iz prostora gde korisnik slobodne zone obavlja delatnost vezanu za tu robu, bez odlaganja se upisuju u propisanu evidenciju

(2) Korisnik slobodne zone može robu koju je uneo u slobodnu zonu preneti drugom korisniku. Prenošenje i preuzimanje robe moraju oba korisnika iskazati u svojim evidencijama. Korisnik, koji preda robu drugom korisniku mora o tome bez odlaganja obavestiti carinarnicu, uz prilaganje odgovarajuće isprave (ugovor, račun i sl.).

Član 205ž

(1) Korisnik slobodne zone koji prestaje s poslovanjem ili obavljanjem pojedine delatnosti u slobodnoj zoni mora bez odlaganja obavestiti nadležnu carinarnicu u roku od osam dana i podneti joj konačne podatke o evidenciji robe radi provere.

(2) O nalazu utvrđenom nakon izvršene provere podataka iz stava 1. ovog člana carinarnica obaveštava korisnika slobodne zone i privredno društvo za upravaljanje zonom.”

Član 3.

U članu 255a posle stava 1. dodaje se stav 2, koji glasi:

„(2) Korisnik povlastice iz člana 192. tačka 11a) Carinskog zakona, oslobođen je od plaćanja uvoznih dažbina na putnički automobil do 10.000 evra u dinarskoj protivrednosti .”

Član 4.

Posle člana 313. dodaje se član 313a, koji glasi:

„ Član 313a

Danom početka primene ove uredbe prestaju da važe odredbe člana 1. stav 1. tač. 1), 2), 4), 5) i 7) i čl. 2, 3, 5, 6, 8. i 13. Uredbe o načinu izdavanja i overavanja isprava koje prate robu pri izvozu ili uvozu za čije izdavanje nije propisana nadležnost („Službeni glasnik RS”, br. 106/05 i 111/05).”

Član 5.

Ova uredba stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku Republike Srbije”.

Broj

U Beogradu, 2006. godine

Prilog br. 24

KRATKOROČNA IZJAVA DOBAVLjAČA ZA ROBU SA POREKLOM

Ja, dole potpisani, izjavljujem da je roba navedena na ovom računu ………………………(1) proizvedena u Republici Srbiji i da zadovoljava pravila o poreklu robe koja važe u preferencijalnoj trgovini sa ………………………(2)

Obavezujem se, ukoliko se to traži, carinskim organima dati na uvid dokaze koji potvrđuju ovu izjavu.

…………………………..(3) …………………………..(4)

……………………………(5)

……………………………(6)

____________________________

Broj i datum izdavanja računa. Ako je samo deo robe sa računa obuhvaćen izjavom, tu robu treba posebno označiti (npr. zvezdicom*), a na izjavi se treba pozvati na posebnu oznaku .

Ukoliko se koristi neki drugi komercijalni dokument a ne račun, umesto reči “računu”staviti naziv tog dokumenta.

Zemlja na koju se odnose pravila o preferencijalnom poreklu

Datum i mesto

Naziv privrednog društva

Potpis

Ime i prezime osobe koja je potpisala izjavu i funkcija u privrednom društvu

Prilog br. 25

DUGOROČNA IZJAVA DOBAVLjAČA ZA ROBU SA POREKLOM

Ja, dole potpisani, izjavljujem da je dole navedena roba

…………………………(1) ………………………….(2)

………………………… ………………………….

………………………… …………………………..

koja se redovno isporučuje privrednom društvu ……………………..(3) proizvedena u Republici Srbiji i da zadovoljava pravila o poreklu robe koja važe u trgovini sa ………………………..(4).

Ova izjava važi za sve buduće isporuke ovih proizvoda otpremljenih u vremenskom periodu od…….do……(5). Obavezujem se odmah obavestiti ……………………..(3) ukoliko izjava prestane da važi.

Obavezujem se, ukoliko se to traži, carinskim organima dati na uvid dokaze koji potvrđuju ovu izjavu.

………………………………..(6) ……………………………(7)

……………………………(8)

______________________

Opis pobe

Trgovačka oznaka (broj modela, tip, itd.)

Naziv privrednog društva kome se roba isporučuje

Zemlja na koju se odnose pravila o preferencijalnom poreklu

Vremenski period za koji se izdaje dugoročna izjava (ne duže od 12 meseci)

Mesto i datum

Potpis

Ime i prezime osobe koja je potpisala izjavu i funkcija u privrednom društvu

Ostavite komentar