Predlog zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti

PREDLOG ZAKONA

I. OSNOVNE ODREDBE

Član

Ovim zakonom uređuje se zaštita stanovništva od zaraznih bolesti, određuju se zarazne bolesti koje ugrožavaju zdravlje stanovništva Republike Srbije i čije je sprečavanje i suzbijanje od opšteg interesa za Republiku Srbiju (u daljem tekstu: zarazne bolesti), mere za zaštitu stanovništva od tih bolesti, način njihovog sprovođenja i obezbeđivanje sredstava za njihovo sprovođenje, vršenje nadzora nad izvršavanjem ovog zakona, kao i druga pitanja od značaja za zaštitu stanovništva od zaraznih bolesti.

Član

Zarazne bolesti, u smislu ovog zakona, jesu:

A 00 kolera (Cholera); A 01 trbušni tifus i paratifus (Typhus abdominalis et paratyphus); A 02 druge salmoneloze (Salmonelloses aliae); A 03 šigeloze (Shigelloses); A 04.5 kampilobakterioza (Enteritis campyilobacterialis); A 04.6 jersinioza (Enteritis yersiniosa enterocolitica); A 04.9 druge bakterijske crevne infekcije (Infectiones intestinales bacteriales aliae); A 05.0 stafilokokno trovanje hranom (Intoxicatio alimentaria staphylococcica); A 05.1 botulizam (Botulismus); A 05.2-9 druge bakterijske alimentarne intoksikacije (Intoxicationes alimentarie bacteriales); A 06. amebijaza (Amoebiasis); A 07.1 lamblijaza (Lambliasis); A 07.2. kriptosporidijaza (Criptosporidiasis); A 09 proliv i želudačno-crevno zapaljenje, verovatno zaraznog porekla(Diarrhoea et gastroenteritis, causa infectionis suspecta) A 15-A 19 tuberkuloza (Tuberculosis); A 20 kuga (Pestis); A 21 tularemija (Tularaemia); A 22 antraks (Anthrax); A 23 bruceloza (Brucellosis); A 27 leptospiroza (Leptospirosis); A 32 listerioza (Listeriosis); A 33-A 35 tetanus (Tetanus); A 36 difterija (Diphtheria); A 37 veliki kašalj (Pertussis); A 38 šarlah (Scarlatina); A 39 meningokokna bolest (Infectio meningococcica); A 40-41 sepsa (Septicaemia); A 48.1 legioneloza (Legionellosis); A 50-A 53 sifilis (Syphillis); A 54 gonoreja (Infectio gonococcica); A 56 polna hlamidijaza (Infectiones sexuales chlamydiales); A 69.2 lajmska bolest (Morbus Lyme); A 70 ornitoza, psitakoza (Ornithosis, psittacosis); A 78 kju-groznica (Q-febris); A 80 dečja paraliza – poliomijelitis (Poliomyelitis anterior acuta); A 81.0 Krojcfeld-Jakobova bolest (CJB); A 82 besnilo (Rabies-lyssa); A 84 krpeljski virusni encefalitis (Encephalitis viralis ixodibus); A 87.0 enterovirusni meningitis (Meningitis enteroviralis); A 95 žuta groznica (Febris flava); A 96.2 umarajuća groznica (Febris lassa); A 98.0 Krimska Kongo hemoragička groznica (Febris haemorrhagica Crim-Congo); A 98.3 Marburška bolest (Morbus viralis Marmurg); A 98.4 bolest Ebola ( Morbus viralis Ebola); A 98.5 hemoragična groznica sa bubrežnim sindromom (Febris haemorrhagica cum syndroma renali); B 01 ovčije boginje-varičele (Varicella); B 04 velike boginje (Variola vera); B 05 male boginje – morbili (Morbilli); B 06 crvenka – rubeola (Rubeola); P 35.0 kongenitalna rubeola (Syndroma rubeolae congenitae); B 15 akutni virusni hepatitis A (Hepatitis acuta A); B 16 akutni virusni hepatitis B (Hepatitis acuta B); B 17.1 akutni virusni hepatit C (Hepatitis acuta C); B 17.2 akutni virusni hepatitis E (Hepatitis acuta E); B 18 hronični virusni hepatitis B, C, (Hepatitis viralis chronica B,C); B 19 neodređeni virusni hepatitis (Hepatitis viralis non specificata); B 20-B 24 HIV bolest (Morbus HIV); B 26 zauške (Parotitis ); B 27 infektivna mononukleoza (Mononucleosis infectiva); B 50-B 54 malarija (Malaria); B 55 lajšmanijaza (Leishmaniasis); B 58 toksoplazmoza (Toxoplasmosis); B 67 ehinokokoza (Echinococcosis); B 75 trihineloza (Trichinellosis); B 86 šuga (Scabies); B 96.3 bolest čiji je uzročnik hemofilus influence (Haemophilus influenzae) G 00. bakterijski meningitisi (Meningitis bacterialis); J 02.0, J 03.0 streptokokni faringitis i tonzilitis (Pharingitis et tonsillitis streptococcica); J 10 – J 11 grip (Influenza); J 12, J 12.9, J 13, J 14, J 15, J 84. zapaljenje pluća (Pneumonia viralis et bacterialis);

Ako se pojavi opasnost od zarazne bolesti koja nije navedena u stavu 1. ovog člana a može ugroziti zdravlje stanovništva Republike Srbije (u daljem tekstu: Republika), Vlada Republike Srbije (u daljem tekstu: Vlada), na predlog ministra nadležnog za poslove zdravlja (u daljem tekstu: ministar), može odlučiti da se za zaštitu stanovništva od te bolesti primenjuju odgovarajuće mere propisane ovim zakonom, kao i mere koje priroda te bolesti nalaže.

Predlog ministra sadrži naziv zarazne bolesti, mere koje se moraju sprovoditi, način njihovog sprovođenja i sredstva potrebna za njihovo sprovođenje.

O odluci donetoj u smislu stava 2. ovog člana, Vlada na odgovarajući način obaveštava javnost.

Član

Pojedini izrazi upotrebljeni u ovom zakonu imaju sledeće značenje:

1) zaštita stanovništva od zaraznih bolesti jeste organizovana i sveukupna delatnost društva sa ciljem sprečavanja pojave i suzbijanja zaraznih bolesti kao i odstranjivanja i iskorenjivanja određenih zaraznih bolesti;

2) epidemiološki nadzor jeste stalno, sistematsko prikupljanje, analiziranje i tumačenje podataka o zaraznim bolestima, kao i upućivanje povratnih informacija onima koji učestvuju u prikupljanju podataka ili njihovom korišćenju, a u cilju sprečavanja pojave i suzbijanja zaraznih bolesti;

3) sprečavanje pojave zarazne bolesti jeste skup mera koje se kontinuirano sprovode u cilju predupređivanja pojave infekcije ili zarazne bolesti;

4) suzbijanje zarazne bolesti jeste skup mera koje se sprovode protiv već prisutne zarazne bolesti, u cilju smanjivanja njene učestalosti;

5) odstranjivanje (eliminacija) određene zarazne bolesti jeste prestanak obolevanja od te bolesti na određenoj teritoriji i za određeni vremenski period;

6) iskorenjivanje (eradikacija) određene zarazne bolesti jeste nestanak autohtonih slučajeva oboljenja i potpuno uništenje uzročnika tog oboljenja na određenoj teritoriji;

7) epidemija zarazne bolesti jeste porast broja obolelih od zarazne bolesti veći od uobičajenog u određenoj populaciji i određenom vremenu.

Član

Zaštita stanovništva od zaraznih bolesti sprovodi se obavljanjem epidemiološkog nadzora i primenom propisanih mera, njihovim programiranjem, planiranjem, organizovanjem, kontrolom sprovođenja tih mera i obezbeđivanjem materijalnih i drugih sredstava za njihovo sprovođenje.

Epidemiološki nadzor iz stava 1. ovog člana organizuju i sprovode instituti, odnosno zavodi za zaštitu zdravlja u saradnji sa domovima zdravlja, u skladu sa zakonom.

Zaštita stanovništva od zaraznih bolesti obuhvata i primenu mera utvrđenih međunarodnim sanitarnim konvencijama i potvrđenim međunarodnim ugovorima.

Sprovođenje mera za zaštitu stanovništva od zaraznih bolesti propisanih ovim zakonom i obezbeđivanje sredstava za njihovo sprovođenje ima prioritet u odnosu na sprovođenje ostalih mera u oblasti zdravstvene zaštite i obezbeđivanje sredstava za njihovo sprovođenje.

Podatke o epidemiološkom nadzoru nad zaraznim bolestima, njihovoj pojavi i kretanju na teritoriji Republike, sistematski objedinjuje, analizira, tumači i razmenjuje Institut za zaštitu zdravlja Srbije.

Član

Radi obavljanja određenih stručno-metodoloških, doktrinarnih i konsultativnih poslova u oblasti zaštite stanovništva od zaraznih bolesti osniva se Republička komisija za zaštitu stanovništva od zaraznih bolesti.

Komisiju iz stava 1. ovog člana, na predlog zdravstvenih ustanova referentnih za zarazne i parazitarne bolesti (u daljem tekstu: referentne zdravstvene ustanove), obrazuje ministar.

Član

Zaštita stanovništva od zaraznih bolesti koje se mogu preneti sa životinja na ljude (u daljem tekstu: zoonoze), organizuje se i sprovodi u saradnji sa organima državne uprave i drugim organizacijama i ustanovama nadležnim za poslove veterine, u skladu sa zakonom.

II. MERE ZA ZAŠTITU STANOVNIŠTVA OD ZARAZNIH

BOLESTI I NAČIN NjIHOVOG SPROVOĐENjA

Član

Zaštita stanovništva od zaraznih bolesti vrši se sprovođenjem opštih i posebnih, vanrednih i drugih mera za zaštitu stanovništva od zaraznih bolesti, u skladu sa zakonom.

1.Opšte mere

Član

Opšte mere za zaštitu stanovništva od zaraznih bolesti jesu:

1) obezbeđivanje zdravstveno ispravnih vode za piće, životnih namirnica i predmeta opšte upotrebe;

2) obezbeđivanje sanitarno-tehničkih i higijenskih uslova (u daljem tekstu: sanitarni uslovi) u objektima pod sanitarnim nadzorom i drugim objektima u kojima se obavlja društvena, odnosno javna delatnost i na javnim mestima, u skladu sa zakonom;

3) uklanjanje ljudskih i životinjskih izlučevina, leševa, organa i tkiva, otpadnih voda i drugih otpadnih materija na način i pod uslovima koji ne ugrožavaju zdravlje stanovništva, izvorišta vode za piće i životnu sredinu;

4) sprovođenje dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije u naseljenim mestima, na javnim površinama, u stambenim objektima, u sredstvima javnog saobraćaja, u objektima pod sanitarnim nadzorom i njihovoj neposrednoj okolini i u drugim objektima u kojima se obavlja društvena, odnosno javna delatnost.

Mere iz stava 1. ovog člana, organizuju i sprovode organi jedinica lokalne samouprave, drugi nadležni organi, pravna lica i preduzetnici, u skladu sa zakonom.

2.Posebne mere

Član

Posebne mere za zaštitu stanovništva od zaraznih bolesti jesu:

1) postavljanje dijagnoze zarazne bolesti;

2) laboratorijsko ispitivanje radi utvrđivanja uzročnika zaraznih bolesti;

3) prijavljivanje;

4) epidemiološko ispitivanje;

5) zdravstveno vaspitanje;

6) prevoz, izolacija i lečenje lica obolelih od zaraznih bolesti;

7) karantin i zdravstveni nadzor;

8) zdravstveni pregledi određenih kategorija zaposlenih, drugih lica i kliconoša;

9) imunizacija i hemioprofilaksa;

10) dezinfekcija, dezinsekcija i deratizacija po epidemiološ-

kim indikacijama i druge posebne mere, u skladu sa zakonom.

Mere utvrđene u stavu 1. ovog člana organizuju i sprovode zdravstvene ustanove, zdravstveni radnici, drugi oblici obavljanja zdravstvene delatnosti i druga pravna lica koja mogu obavljati zdravstvenu delatnost za svoje zaposlene u skladu sa zakonom.

Meru dezinsekcije i deratizacije po epidemiološkim indikacijama utvrđenu u stavu 1. tačka 10) ovog člana, osim u zdravstvenim ustanovama, školama, predškolskim ustanovama i drugim objektima u kojima borave deca, omladina i stara lica, sprovode i druga pravna lica i preduzetnici, u skladu sa ovim zakonom.

Član

Sprovođenje posebnih mera određuje se i posebnim programima i stručno-metodološkim uputstvima, u skladu sa zakonom.

Referentne zdravstvene ustanove, prema specifičnim ciljevima i merama, u skladu sa zakonom i obavezama utvrđenim međunarodnim aktima, pripremaju programe za sprečavanje i suzbijanje zaraznih bolesti.

Republičke programe za odstranjivanje i iskorenjivanje određenih zaraznih bolesti i međunarodne programe za vršenje nadzora nad zaraznim bolestima priprema Institut za zaštitu zdravlja Srbije, u saradnji sa referentnim zdravstvenim ustanovama i Republičkom komisijom za zaštitu stanovništva od zaraznih bolesti.

Programe utvrđene u st. 2. i 3. ovog člana, na predlog Instituta za zaštitu zdravlja Srbije donosi Vlada.

Programi utvrđeni u st. 2. i 3. ovog člana sadrže propisane mere koje se sprovode u odnosu na određene zarazne bolesti, podatke o teritoriji na kojoj će se mere sprovoditi, vremenu i rokovima za sprovođenje tih mera, učesnicima u postupku sprovođenja mera, praćenju sprovođenja mera i merilima za procenu postignutih rezultata, kao i podatke o izvoru i dinamici obezbeđivanja sredstava za realizaciju tih programa.

1) Postavljanje dijagnoze zarazne bolesti

Član

Postavljanje dijagnoze zarazne bolesti sprovodi se u skladu sa pravilima struke, stručnim kriterijumima i propisima donetim na osnovu ovog zakona.

2) Laboratorijsko ispitivanje radi utvrđivanja

uzročnika zaraznih bolesti

Član

Laboratorijsko ispitivanje radi utvrđivanja uzročnika zaraznih bolesti (u daljem tekstu: laboratorijsko ispitivanje) sprovodi se u svim slučajevima pojave ili sumnje na pojavu zarazne bolesti u kojima je utvrđivanje uzročnika zarazne bolesti neophodno za postavljanje dijagnoze.

Laboratorijsko ispitivanje iz stava 1. ovog člana vrše zdravstvene ustanove i drugi oblici obavljanja zdravstvene delatnosti koji ispunjavaju propisane uslove za vršenje laboratorijskih ispitivanja u oblasti mikrobiologije, u skladu sa zakonom (u daljem tekstu: laboratorija).

Proveru laboratorijskih nalaza laboratorija iz stava 2. ovog člana, potvrdu identifikacije ili identifikaciju i klasifikaciju uzročnika određenih zaraznih bolesti vrše zdravstvene ustanove (u daljem tekstu: referentne laboratorije), u skladu sa zakonom.

Spisak određenih laboratorija koje mogu da vrše ispitivanja utvrđena u st. 1. i 3. ovog člana objavljuje se u „Službenom glasniku Republike Srbije“.

Član

Laboratorije iz člana 12. st. 2. i 3. ovog zakona dužne su da vode podatke o laboratorijskim ispitivanjima i da daju obaveštenja o dobijenim rezultatima u rokovima i na način propisan ovim zakonom.

Laboratorije iz člana 12. stav 2. ovog zakona dužne su da o dobijenim rezultatima izvršenih laboratorijskih ispitivanja obaveste:

1) podnosioca zahteva po čijem je zahtevu vršeno laboratorijsko ispitivanje;

2) institut, odnosno zavod za zaštitu zdravlja na teritoriji na kojoj se nalazi laboratorija koja je izvršila laboratorijsko ispitivanje;

3) organ uprave nadležan za poslove sanitarnog nadzora na teritoriji na kojoj se nalazi laboratorija koja je izvršila laboratorijsko ispitivanje, na zahtev tog organa;

4) referentnu laboratoriju.

Referentne laboratorije iz člana 12. stav 3. ovog zakona, dužne su da o dobijenim rezultatima izvršenih laboratorijskih ispitivanja obaveste:

1) podnosioca zahteva po čijem je zahtevu vršena potvrda identifikacije uzročnika zarazne bolesti;

2) institut, odnosno zavod za zaštitu zdravlja na teritoriji na kojoj je podnet zahtev za vršenje laboratorijskog ispitivanja;

3) organ uprave nadležan za poslove sanitarnog nadzora na teritoriji na kojoj je podnet zahtev za vršenje laboratorijskog ispitivanja, na zahtev tog organa.

Ministar propisuje način vođenja podataka o laboratorijskim ispitivanjima iz stava 1. ovog člana, kao i rokove i način obaveštavanja o dobijenim rezultatima.

3) Prijavljivanje

Član

Obaveznom prijavljivanju, u skladu sa ovim zakonom, podležu sledeći slučajevi:

1) oboljenje, odnosno smrt od zarazne bolesti;

2) smrt od zarazne bolesti koja nije navedena u članu 2. ovog zakona;

3) sumnja da postoji oboljenje od kolere, kuge, velikih boginja, žute groznice, virusnih hemoragičkih groznica, poliomijelitisa, difterije, malih boginja i botulizma;

4) epidemija zarazne bolesti;

5) izlučivanje uzročnika trbušnog tifusa, paratifusa, drugih salomoneloza, šigeloza, jersinioza, kampilobakterioza, kao i nosilaštvo antigena virusnog hepatitisa B, prisustvo antitela na virusni hepatitis C, antitela na HIV i nosilaštvo parazita – uzročnika malarije;

6) mogućnost infekcije virusom besnila;

7) infekcija unutar zdravstvenih ustanova (u daljem tekstu: bolnička infekcija);

8) rezistencija bakterija na antimikrobne lekove;

9) laboratorijski utvrđen uzročnik zarazne bolesti;

10) akutna flakcidna paraliza;

11) sumnja na upotrebu biološkog agensa.

Prijavljivanje iz stava 1. ovog člana vrše zdravstvene ustanove, druga pravna lica koja mogu obavljati zdravstvenu delatnost za svoje zaposlene u skladu sa zakonom, drugi oblici obavljanja zdravstvene delatnosti i zdravstveni radnici, u skladu sa ovim zakonom.

Ministar određuje zdravstvene ustanove i određene državne organe kojima se prijavljuju slučajevi utvrđeni u stavu 1. ovog člana i propisuje rokove, način i obrazac za prijavljivanje tih slučajeva.

Član

Institut, odnosno zavod za zaštitu zdravlja koji utvrdi zaraznu bolest iz grupe zoonoza ili smrt lica prouzrokovanu tom zaraznom bolešću dužan je da o tome, odmah izvesti nadležnu veterinarsku ustanovu i inspekcijske organe nadležne za poslove sanitarnog, odnosno poslove veterinarskog nadzora, na teritoriji na kojoj je zarazna bolest utvrđena.

Nadležna veterinarska ustanova koja utvrdi zaraznu bolest iz grupe zoonoza ili uginuće životinje prouzrokovano tom bolešću dužna je da o tome, odmah izvesti institut, odnosno zavod za zaštitu zdravlja i organ uprave nadležan za poslove sanitarnog nadzora na teritoriji na kojoj je zarazna bolest utvrđena.

Ministar sporazumno sa ministrom nadležnim za poslove veterine određuje zarazne bolesti iz grupe zoonoza o kojima se vrši uzajamno izveštavanje u smislu st. 1. i 2. ovog člana i način tog izveštavanja.

4) Epidemiološko ispitivanje

Član

Epidemiološko ispitivanje (epidemiološki upitnik i mikrobiološka ispitivanja) sprovodi se radi otkrivanja izvora i načina širenja zarazne bolesti, kao i radi otkrivanja epidemije zarazne bolesti, utvrđivanja uzročnika epidemije zarazne bolesti i sprečavanja i suzbijanja tih bolesti.

Epidemiološko ispitivanje iz stava 1. ovog člana sprovode instituti, odnosno zavodi za zaštitu zdravlja u saradnji sa domovima zdravlja koji u skladu sa Uredbom o planu mreže zdravstvenih ustanova obavljaju higijensko-epidemiološku delatnost, u slučaju:

1) pojave epidemije zarazne bolesti;

2) sumnje da postoji oboljenje od kolere, kuge, velikih boginja, žute groznice, virusnih hemoragičkih groznica, poliomijelitisa, difterije, malih boginja i botulizma;

3) pojave zarazne bolesti: kolere, kuge, velikih boginja, žute groznice, virusne hemoragičke groznice, poliomijelitisa, difterije, malih boginja, trbušnog tifusa, paratifusa, druge salmoneloze, šigeloze, kampilobakterioze, jersinioze, tularemije, antraksa, bruceloze, leptospiroze, listerioze, velikog kašlja, meningokokne bolesti, legioneloze, sifilisa, gonoreje, lajmske bolesti, ornitoze-psitakoze, kju- groznice, besnila, krpeljskog virusnog encefalitisa, virusnog hepatitisa (B,C,E), HIV-bolesti, malarije, lajšmanijaze, tetanusa, trihineloze, sindroma urođene rubeole, botulizma i Krojcfeld-Jakobove bolesti.

Lice koje daje podatke u postupku epidemiološkog ispitivanja dužno je da govori istinu i da daje tačne i potpune podatke od značaja za otkrivanje izvora i načina širenja zarazne bolesti, odnosno za otkrivanje, sprečavanje i suzbijanje epidemije te zarazne bolesti, kao i da se, po potrebi, podvrgne određenim medicinskim ispitivanjima.

5) Zdravstveno vaspitanje

Član

Zdravstvene ustanove, drugi oblici obavljanja zdravstvene delatnosti i zdravstveni radnici dužni su da kroz promociju zdravlja obolela lica i druga lica iz njihove neposredne okoline pouče o načinu zaštite od zarazne bolesti, u skladu sa zakonom.

6) Prevoz, izolacija i lečenje lica obolelih

od zaraznih bolesti

Član

Lica obolela od zaraznih bolesti prevoze se pod uslovima i na način kojim se sprečava širenje zaraznih bolesti.

Lica koja su obolela od kuge, velikih boginja i virusnih hemoragičkih groznica (izuzev hemoragičke groznice sa bubrežnim sindromom), kao i lica za koja postoji sumnja da su obolela od kolere, kuge, velikih boginja, virusnih hemoragičkih groznica, poliomijelitisa i od druge zarazne bolesti nepoznate etiologije, prevoze se sanitetskim vozilom.

Doktor medicine koji utvrdi ili posumnja da je određeno lice obolelo od zarazne bolesti utvrđene u stavu 2. ovog člana, dužan je da obezbedi sanitetsko vozilo za prevoz tog lica do zdravstvene ustanove za bolničko lečenje lica obolelih od zaraznih bolesti.

Član

Lica obolela od kuge, velikih boginja i virusnih hemoragičkih groznica (izuzev hemoragičke groznice sa bubrežnim sindromom), izoluju se i leče u zdravstvenim ustanovama za bolničko lečenje lica obolelih od zaraznih bolesti.

Mera izolacije iz stava 1. ovog člana primenjuje se i traje dok postoji opasnost od širenja zarazne bolesti.

Osim lica utvrđenih u stavu 1. ovog člana, u zdravstvenim ustanovama za bolničko lečenje lica obolelih od zaraznih bolesti, izoluju se i lica za koja postoji sumnja da boluju od kuge, velikih boginja, virusnih hemoragičkih groznica, kao i lica za koja postoji sumnja da boluju od zarazne bolesti nepoznate etiologije.

Mera izolacije iz stava 3. ovog člana sprovodi se i traje do postavljanja dijagnoze koja ne zahteva izolaciju.

Lica obolela od kolere, žute groznice, trbušnog tifusa, antraksa (izuzev kožnog oblika), tetanusa, difterije, meningokokne bolesti, bakterijskih meningitisa, dečije paralize, besnila, krpeljskog meningoencefalitisa, virusne hemoragičke groznice sa bubrežnim sindromom, bruceloze, tularemije, leptospiroze, malarije, lajšmanijaze (izuzev kožnog oblika), bolesti HIV-a, leče se u zdravstvenim ustanovama za bolničko lečenje lica obolelih od zaraznih bolesti.

Lica obolela od tuberkuloze leče se u zdravstvenim ustanovama za bolničko lečenje lica obolelih od tuberkuloze, dok traje opasnost od širenja te zarazne bolesti.

Lica obolela od zaraznih bolesti koje nisu navedene u st. 1, 3, 5. i 6. ovog člana leče se, prema kliničkim indikacijama i u drugim zdravstvenim ustanovama ili u stanu bolesnika, ako u stanu bolesnika postoje odgovarajući uslovi i nema opasnosti od širenja zarazne bolesti.

Doktor medicine koji utvrdi da je određeno lice obolelo od zarazne bolesti utvrđene u st. 1. i 5. ovog člana ili posumnja da je obolelo od zarazne bolesti utvrđene u stavu 3. ovog člana, dužan je da to lice odmah uputi u zdravstvenu ustanovu u kojoj se izoluju i leče lica obolela od zaraznih bolesti.

Član

Doktor medicine u zdravstvenoj ustanovi za bolničko lečenje lica obolelih od zaraznih bolesti koji potvrdi zaraznu bolest utvrđenu u članu 19. stav 1. ili postavi sumnju na zaraznu bolest uvrđenu u članu 19. stav 3. ovog zakona, određuje lica prema kojima se sprovodi mera izolacije i lečenja, odnosno izolacije i uslove pod kojima se ta mera sprovodi.

Lice kome je određena obaveza prevoza sanitetskim vozilom, u skladu sa članom 18. stav 2. ovog zakona, ili mera izolacije i lečenja u skladu sa članom 19. stav 1, odnosno mera izolacije, u skladu sa članom 19. stav 3, dužno je da se pridržava naloga doktora medicine.

Lice koje se ne pridržava naloga doktora medicine, u skladu sa stavom 2. ovog člana, po prijavi zdravstvene ustanove prinudno se izoluje u prisustvu predstavnika organa uprave nadležnog za unutrašnje poslove.

Član

U slučaju pojave epidemije zarazne bolesti od većeg epidemiološkog značaja, lica obolela od te bolesti mogu se lečiti, odnosno izolovati i lečiti u objektima u kojima se mogu obezbediti uslovi za lečenje, odnosno za izolaciju i lečenje lica obolelih od zaraznih bolesti.

Objekti utvrđeni u stavu 1. ovog člana, određuju se aktom ministra.

Akt o određivanju objekata iz stava 1. ovog člana donosi se na predlog referentne zdravstvene ustanove.

7) Karantin i zdravstveni nadzor

Član

Karantin je mera kojom se ograničava sloboda kretanja i utvrđuju obavezni zdravstveni pregledi zdravim licima koja su bila ili za koja postoji sumnja da su bila u kontaktu sa licima obolelim od: kuge, velikih boginja i virusnih hemoragičkih groznica (izuzev hemoragičke groznice sa bubrežnim sindromom).

Mera karantina sprovodi se i u slučaju pojave druge zarazne bolesti za koju ministar, u saradnji sa Republičkom komisijom za zaštitu stanovništva od zaraznih bolesti, utvrdi da predstavlja opasnost po zdravlje stanovništva Republike.

Dužina trajanja mere utvrđene u stavu 1. ovog člana određuje se u vremenu trajanja maksimalne inkubacije određene zarazne bolesti.

Organizovanje i sprovođenje mere karantina iz st. 1. i 2. ovog člana naređuje ministar.

Lica kojima je naređena mera karantina dužna su da se pridržavaju naređenja pod pretnjom prinudnog stavljanja u karantin.

Mera karantina sprovodi se u objektima koji ispunjavaju propisane uslove za sprovođenje te mere.

Objekti utvrđeni u stavu 6. ovog člana određuju se aktom Vlade, na predlog ministra.

Pravna lica i preduzetnici čiji su objekti određeni za korišćenje u skladu sa čl. 21. i 22. st. 6. i 7. ovog zakona, dužni su da privremeno ustupe svoj objekat na korišćenje radi suzbijanja zarazne bolesti, odnosno epidemije te zarazne bolesti.

Za korišćenje objekata iz stava 8. ovog člana, vlasnicima, odnosno korisnicima objekata pripada odgovarajuća nadoknada.

Mera karantina može se sprovoditi i u kućnoj sredini ako za to postoje uslovi i preporuka referentne zdravstvene ustanove.

Član

Lica koja dolaze iz zemalja u kojima ima kolere, kuge, velikih boginja, žute groznice, virusnih hemoragičkih groznica (izuzev hemoragičke groznice sa bubrežnim sindromom) i malarije stavljaju se pod zdravstveni nadzor.

Zdravstveni nadzor može se, na predlog Instituta za zaštitu zdravlja Srbije, odrediti i za lica koja dolaze iz zemalja u kojima se organizuju skupovi visokog epidemiološkog rizika ili u kojima postoje druge zarazne bolesti koje nisu navedene u stavu 1. ovog člana ako neka od tih zaraznih bolesti može ugroziti zdravlje stanovništva Republike.

Licima koja se, u skladu sa ovim zakonom, stavljaju pod zdravstveni nadzor, na graničnom prelazu, odnosno na mestu ulaska u zemlju, uručuje se rešenje sanitarnog inspektora o stavljanju pod zdravstveni nadzor.

O broju donetih rešenja i licima koja su tim rešenjima stavljena pod zdravstveni nadzor, sanitarni inspektor obaveštava institut, odnosno zavod za zaštitu zdravlja, prema mestu boravka tih lica, u roku od 24 sata od uručenja rešenja.

Lice kome je određena mera stavljanja pod zdravstveni nadzor mora se, u skladu sa izdatim rešenjem sanitarnog inspektora, javljati institutu, odnosno zavodu za zaštitu zdravlja prema mestu boravka, radi praćenja svog zdravstvenog stanja i mora se pridržavati naloga doktora medicine.

Instituti, odnosno zavodi za zaštitu zdravlja iz stava 5. ovog člana dužni su da obaveste organ uprave nadležan za poslove sanitarnog nadzora o licima koja se u skladu sa izdatim rešenjem sanitarnog inspektora ne javljaju zdravstvenoj ustanovi radi praćenja svog zdravstvenog stanja.

Lice koje putuje u zemlju ili dolazi iz zemlje u kojoj ima kolere, kuge, velikih boginja, žute groznice, virusnih hemoragičkih groznica (izuzev hemoragičke groznice sa bubrežnim sindromom) i malarije, dužno je da se, pre putovanja u te zemlje, kao i po povratku iz tih zemalja, pridržava obaveza propisanih ovim zakonom, kao i mera koje priroda te bolesti nalaže.

Ministar propisuje bliže uslove i način određivanja mere karantina, odnosno stavljanja lica pod zdravstveni nadzor.

8) Zdravstveni pregledi određenih kategorija

zaposlenih, drugih lica i kliconoša

Član

Obaveznom zdravstvenom pregledu, u skladu sa ovim zakonom podležu:

1) zaposleni na poslovima javnog snabdevanja stanovništva vodom za piće, proizvodnje, prometa i usluživanja životnih namirnica, izuzev lica zaposlenih u proizvodnji žestokih alkoholnih pića, vina, sirćeta i sirćetne kiseline;

2) zaposleni na poslovima ishrane i nege u predškolskim ustanovama, ustanovama za kolektivni smeštaj dece i omladine i ustanovama socijalne zaštite za smeštaj određenih kategorija lica;

3) zaposleni na poslovima zdravstvenih pregleda, lečenja i nege bolesnika i poslovima održavanja higijene u zdravstvenim ustanovama i drugim oblicima obavljanja zdravstvene delatnosti, i to na odeljenjima sa povećanim rizikom od zaraze;

4) zaposleni na poslovima pružanja higijenske nege i ulepšavanja lica i tela, poslovima pružanja nemedicinskih estetskih intervencija kojima se narušava integritet kože, kao i na poslovima proizvodnje lekova i kozmetičkih sredstava;

5) lica koja u toku školovanja obavljaju obaveznu praksu na poslovima utvrđenim u stavu 1. tač. od 1) do 4) ovog člana.

Na poslovima utvrđenim u stavu 1. tač. 1) do 4) ovog člana ne mogu se zapošljavati i ne mogu obavljati delatnost ili obaveznu praksu lica koja nisu izvršila obavezne zdravstvene preglede, u skladu sa ovim zakonom.

Na poslovima utvrđenim u stavu 1. tač. 1) do 4) ovog člana ne mogu se zapošljavati i ne mogu obavljati delatnost ili obaveznu praksu lica obolela od određenih zaraznih bolesti, kao i lica koja su nosioci određenih mikroorganizama i parazita.

Zdravstvene ustanove, drugi oblici obavljanja zdravstvene delatnosti, druga pravna lica i preduzetnici koji obavljaju delatnosti utvrđene u stavu 1. tač. 1) do 4) ovog člana, dužni su da obezbede vršenje obaveznih zdravstvenih pregleda određenih kategorija svojih zaposlenih u rokovima i na način propisan ovim zakonom, da snose troškove tih pregleda, kao i da u poslovnim prostorijama objekata u kojima se obavlja delatnost čuvaju sanitarne knjižice kao dokaze o zdravstvenom stanju zaposlenih.

Meru obaveznog zdravstvenog pregleda određenih kategorija zaposlenih, drugih lica i kliconoša utvrđenih u stavu 1. ovog člana, organizuju i sprovode instituti, odnosno zavodi za zaštitu zdravlja na teritoriji za koju su osnovani.

Obaveznom zdravstvenom pregledu, u skladu sa ovim zakonom podležu i:

1) davaoci krvi, semene tečnosti, jajnih ćelija, tkiva i delova ljudskog tela koji se presađuju;

2) trudnice;

3) lica na lečenju hemodijalizom.

Meru obaveznog zdravstvenog pregleda za određene kategorije lica utvrđenih u stavu 6. ovog člana organizuju i sprovode nadležne zdravstvene ustanove, u skladu sa zakonom.

Ministar određuje zarazne bolesti i nosilaštvo određenih mikroorganizama i parazita iz stava 3. ovog člana, propisuje vrste obaveznih zdravstvenih pregleda kojima podležu lica iz stava 1. tač. 1) do 5) i stava 6. tač. 1) do 3) ovog člana, kao i uslove, rokove i način sprovođenja tih pregleda.

9) Imunizacija i hemioprofilaksa

Član

Imunizacija se vrši vakcinama (u daljem tekstu: vakcinacija) i specifičnim imunoglobulinima.

Vakcinacija je obavezna protiv:

1) tuberkuloze, difterije, tetanusa, velikog kašlja, dečije paralize, malih boginja, rubeole, zaušaka, virusnog hepatitisa „B“ i oboljenja izazvanih hemofilusom influence tipa „B“ – za lica određenog uzrasta;

2) hepatitisa „B“, besnila i tetanusa – za lica izložena povećanim rizicima od obolevanja od tih bolesti;

3) gripa, oboljenja izazvanih hemofilusom influence tipa „B“, streptokokusom pneumonije i meningokokne bolesti – za određena lica, prema indikacijama;

4) žute groznice, kolere, difterije, meningokokne bolesti i trbušnog tifusa – za lica u međunarodnom saobraćaju koja putuju u zemlje u kojima ima tih bolesti ili u zemlje koje zahtevaju vakcinaciju protiv tih bolesti.

U slučaju pojave epidemije zarazne bolesti utvrđene u stavu 2. ovog člana, može se odrediti i obavezna vanredna vakcinacija protiv te zarazne bolesti – za sva lica, odnosno za određene kategorije lica, ako se utvrdi opasnost od širenja epidemije te zarazne bolesti.

Licima utvrđenim u stavu 2. ovog člana, može se odrediti obavezna vakcinacija i protiv druge zarazne bolesti koja nije navedena u tom stavu, ako se utvrdi opasnost od širenja te zarazne bolesti.

Obavezna vakcinacija iz st. 3. i 4. ovog člana naređuje se aktom ministra, na predlog Instituta za zaštitu zdravlja Srbije.

Ministarstvo nadležno za poslove zdravlja (u daljem tekstu: Ministarstvo), na predlog referentnih zdravstvenih ustanova, određuje zdravstvene ustanove koje mogu vršiti imunizaciju lica protiv besnila i putnika u međunarodnom saobraćaju.

Imunizacija specifičnim imunoglobulinima obavezna je za lica kojima je, po epidemiološkim indikacijama, potrebna postekspoziciona zaštita protiv tetanusa, besnila, hepatitisa „B“ i Krimske Kongo hemoragičke groznice.

Zaštita lekovima (hemioprofilaksa) sprovodi se kod lica koja su izložena zaražavanju od tuberkuloze i malarije, a po epidemiološkim indikacijama i kod lica koja su izložena drugim zaraznim bolestima.

Imunizaciju vakcinama i specifičnim imunoglobulinima, kao i zaštitu lekovima organizuju i sprovode nadležne zdravstvene ustanove i zdravstveni radnici prema utvrđenom planu imunizacije, u skladu sa zakonom.

Imunizaciju iz stava 1. ovog člana po izvršenom pregledu svakog lica koje treba imunizovati, kao i vođenje propisane evidencije o izvršenim imunizacijama vrši doktor medicine.

Imunizaciju mogu vršiti i zdravstveni radnici sa višom ili srednjom stručnom spremom odgovarajućeg smera u prisustvu i pod nadzorom doktora medicine.

Nadzor nad sprovođenjem imunizacije iz stava 1. ovog člana vrše instituti, odnosno zavodi za zaštitu zdravlja.

Ministar propisuje uslove, način i indikacije za sprovođenje imunizacije, način vođenja evidencija o izvršenoj imunizaciji, kao i način zaštite lekovima.

10) Dezinfekcija, dezinsekcija i deratizacija

po epidemiološkim indikacijama

Član

Obavezna je dezinfekcija izlučevina, ličnih i drugih predmeta, kao i stambenih i drugih objekata, prostorija i prevoznih sredstava u kojima je boravilo lice obolelo od velikih boginja i virusne hemoragičke groznice (izuzev hemoragičke groznice sa bubrežnim sindromom), kao i od druge zarazne bolesti za koju nadležna zdravstvena ustanova utvrdi da predstavlja opasnost po zdravlje stanovništva.

Član

Obavezna je dezinsekcija lica, ličnih predmeta, stambenih i drugih prostorija i prevoznih sredstava u kojima je boravilo lice obolelo ili za koje se sumnja da je obolelo od kuge, odnosno druge zarazne bolesti koju prenose insekti, za koju nadležna zdravstvena ustanova utvrdi da predstavlja opasnost po zdravlje stanovništva.

U slučaju pojave autohtone malarije obavezna je dezinsekcija stambenih i drugih objekata, prevoznih sredstava, naselja i njihove okoline, na ugroženom, odnosno zaraženom području.

Član

Obavezna je deratizacija domaćinstava, naselja i njihove okoline, luka i pristaništa, aerodroma, brodova i drugih sredstava javnog saobraćaja, skladišta i drugih javnih prostorija, u slučaju pojave ili opasnosti od pojave kuge, kao i druge zarazne bolesti čiji su prenosioci glodari za koju nadležna zdravstvena ustanova utvrdi da predstavlja opasnost po zdravlje stanovništva.

Pravna lica i preduzetnici dužni su da omoguće nesmetano vršenje dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije u slučajevima utvrđenim u čl. 26. do 28. ovog zakona.

Član

Dezinfekciju, dezinsekciju i deratizaciju obavljaju nadležne zdravstvene ustanove, a u slučajevima propisanim ovim zakonom i druga pravna lica i preduzetnici koji ispunjavaju uslove u pogledu prostorija, kadrova, opreme, zaštitnih sredstava, vrste i količine preparata i drugih potrebnih sredstava za sprovođenje dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije.

Pravna lica i preduzetnici mogu početi sa radom i obavljati poslove dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije kada Ministarstvo utvrdi da su ispunjeni propisani uslovi.

Ispunjenost propisanih uslova iz stava 1. ovog člana, Ministarstvo utvrđuje preko sanitarnih i zdravstvenih inspektora.

Ministar propisuje bliže uslove iz stava 1. ovog člana i način njihovog utvrđivanja.

Spisak nadležnih zdravstvenih ustanova i drugih pravnih lica i preduzetnika koji ispunjavaju uslove za obavljanje dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije objavljuje se u Službenom glasniku Republike Srbije.

3. Vanredne mere za zaštitu stanovništva od zaraznih

bolesti i način njihovog sprovođenja

1) Proglašavanje epidemije zarazne bolesti

od većeg epidemiološkog značaja

Član

Ministar proglašava pojavu epidemije zarazne bolesti od većeg epidemiološkog značaja i naređuje mere koje se u tom slučaju moraju sprovoditi.

Akt iz stava 1. ovog člana ministar donosi na predlog Instituta za zaštitu zdravlja Srbije, najkasnije u roku od pet dana od dana dostavljanja predloga.

Predlog iz stava 2. ovog člana sadrži naziv zarazne bolesti, područje zahvaćeno epidemijom, mere koje se u tom slučaju moraju sprovoditi, način njihovog sprovođenja i sredstva potrebna za obezbeđivanje sprovođenja tih mera.

2) Mere radi sprečavanja unošenja u zemlju, širenja i

suzbijanja zaraznih bolesti

Član

Radi sprečavanja unošenja u zemlju, širenja i suzbijanja zaraznih bolesti ministar, u saradnji sa Republičkom komisijom za zaštitu stanovništva od zaraznih bolesti, može narediti mere za zaštitu stanovništva od zaraznih bolesti, i to:

1) zabranu putovanja u zemlju u kojoj vlada epidemija zarazne bolesti;

2) zabranu kretanja stanovništva, odnosno ograničenje kretanja stanovništva u području zahvaćenom određenom zaraznom bolešću, odnosno epidemijom te zarazne bolesti;

3) zabranu ili ograničenje prometa pojedinih vrsta robe i proizvoda;

4) obavezno učešće zdravstvenih ustanova, drugih oblika obavljanja zdravstvene delatnosti, drugih pravnih lica, preduzetnika i građana u suzbijanju zarazne bolesti i korišćenju određenih objekata, opreme i prevoznih sredstava radi suzbijanja zaraznih bolesti.

Za učešće u sprovođenju mere iz stava 1. tačka 4) ovog člana, zdravstvenim ustanovama i drugim oblicima obavljanja zdravstvene delatnosti, drugim pravnim licima, preduzetnicima i građanima pripada odgovarajuća nadoknada.

Mere iz stava 1. ovog člana mogu trajati najduže dok postoji opasnost od unošenja zarazne bolesti u zemlju, odnosno od širenja epidemije zarazne bolesti.

3) Epidemiološki nadzor u vanrednim slučajevima

Član

Epidemiološki nadzor sprovodi se u sledećim vanrednim slučajevima:

1) u slučaju elementarnih nesreća i katastrofa u kojima postoji opasnost od pojave epidemija zaraznih bolesti;

2) za vreme epidemije zarazne bolesti, kada i posle preduzimanja protivepidemijskih mera postoji opasnost od širenja epidemije;

3) u slučaju pojave nove ili nedovoljno poznate zarazne bolesti;

4) u slučaju sumnje na upotrebu biološkog agensa.

Epidemiološki nadzor iz stava 1. ovog člana sprovodi se dok postoje razlozi navedeni u stavu 1. ovog člana.

Epidemiološki nadzor u vanrednim slučajevima iz stava 1. ovog člana organizuju i sprovode instituti, odnosno zavodi za zaštitu zdravlja.

4. Druge mere za zaštitu stanovništva od zaraznih bolesti i način njihovog sprovođenja

1) Nadzor nad bolničkim infekcijama

Član

Zdravstvene ustanove, drugi oblici obavljanja zdravstvene delatnosti, socijalne ustanove u kojima se obavlja i zdravstvena delatnost i druga pravna lica koja mogu obavljati zdravstvenu delatnost za svoje zaposlene, u skladu sa zakonom, dužni su da sprovode odgovarajuće stručne, organizacione i druge propisane mere radi sprečavanja pojave, ranog otkrivanja i suzbijanja bolničkih infekcija.

Radi sprovođenja nadzora nad bolničkim infekcijama iz stava 1. ovog člana, zdravstvene ustanove i socijalne ustanove u kojima se obavlja i zdravstvena delatnost dužne su da obrazuju komisiju za zaštitu od bolničkih infekcija.

Ministar propisuje mere iz stava 1. ovog člana, način i postupak za njihovo sprovođenje, kao i način obrazovanja i rada komisije za zaštitu od bolničkih infekcija.

2) Higijensko postupanje prilikom pružanja usluga

higijenske nege i ulepšavanja lica i tela, kao i

nemedicinskih estetskih intervencija kojima se

narušava integritet kože

Član

Pravna lica i preduzetnici koji obavljaju delatnost pružanja usluga higijenske nege i ulepšavanja lica i tela, kao i nemedicinskih estetskih intervencija kojima se narušava integritet kože (u daljem tekstu: higijenske usluge), dužni su da svoje usluge pružaju pod uslovima i na način kojim se sprečava pojava i širenje zaraznih bolesti.

Ministar propisuje bliže uslove u pogledu kadrova, prostorija, uređaja i opreme koje moraju ispunjavati pravna lica i preduzetnici koji obavljaju delatnost pružanja higijenskih usluga, kao i način postupanja kojim se sprečava pojava i širenje zaraznih bolesti prilikom pružanja tih usluga.

3)Postupanje sa licem umrlim od zarazne bolesti

Član

Pravna lica i preduzetnici mogu obavljati poslove iskopavanja i prenošenja lica umrlih od zaraznih bolesti pod uslovima kojima se sprečava pojava i širenje zaraznih bolesti i na način utvrđen ovim zakonom.

Iskopavanju lica umrlog od zarazne bolesti može se pristupiti samo po prethodno pribavljenom odobrenju za iskopavanje opštinskog organa uprave nadležnog za poslove komunalnih delatnosti i odobrenju sanitarnog inspektora, u skladu sa zakonom.

Prenošenje lica umrlih od zaraznih bolesti, na teritoriji Republike, kao i iznošenje lica umrlih od zaraznih bolesti preko granice Republike, vrši se na osnovu sprovodnice, odnosno odobrenja i sprovodnice.

Sprovodnicu, odnosno odobrenje i sprovodnicu iz stava 3. ovog člana izdaje sanitarni inspektor u mestu u kome se vrši iskopavanje, odnosno opremanje umrlog lica, na osnovu javne isprave kojom se dokazuje identitet umrlog lica i potvrde, odnosno dokumenta o uzroku smrti.

Izuzetno od stava 4. ovog člana, sprovodnicu radi prenošenja lica koje je umrlo od zarazne bolesti u zdravstvenoj ustanovi, vojnoj jedinici ili jedinici policije, izdaje doktor medicine koji je prisustvovao opremanju umrlog lica.

Ministar propisuje način i bliže uslove pod kojima se može vršiti prenošenje, odnosno iskopavanje i prenošenje lica umrlih od zaraznih bolesti, prevozna sredstva koja se za tu svrhu mogu koristiti i određuje slučajeve u kojima sanitarni inspektor izdaje sprovodnicu, odnosno odobrenje i sprovodnicu.

Odobrenje i sprovodnica za prenošenje ili iskopavanje i prenošenje lica umrlih od kuge ili velikih boginja, u svim slučajevima utvrđenim ovim zakonom, izdaje se samo na osnovu prethodno pribavljene saglasnosti ministarstva nadležnog za poslove zdravlja.

Sprovodnicu radi prenošenja lica umrlog od zarazne bolesti iz inostranstva na teritoriju Republike i preko teritorije Republike, odnosno u tranzitu, izdaje nadležno diplomatsko, odnosno konzularno predstavništvo Srbije i Crne Gore u državi iz koje se umrlo lice iznosi, na osnovu odobrenja za prenošenje umrlog lica izdatog od nadležnog organa te države, a u slučaju prenošenja umrlog lica preko teritorije Republike, odnosno u tranzitu, i na osnovu odobrenja za unošenje umrlog lica, izdatog od nadležnog organa države u koju se umrlo lice unosi.

Radi izdavanja sprovodnice iz stava 8. ovog člana ovlašćeni radnik diplomatskog, odnosno konzularnog predstavništva Srbije i Crne Gore dužan je da prisustvuje postupku zatvaranja, lemljenja i pečaćenja sanduka i utvrdi da li su u postupku iskopavanja, odnosno opremanja umrlog lica sprovedene propisane mere.

Odobrenjem za iskopavanje i prenošenje lica umrlog od zarazne bolesti utvrđuje se da li su ispunjeni propisani uslovi za iskopavanje lica umrlih od određenih zaraznih bolesti i određuju uslovi pod kojima se vrši iskopavanje i opremanje umrlog lica imajući u vidu uzrok smrti, vreme i način prethodne sahrane.

Sprovodnicom se potvrđuju podaci o umrlom licu i utvrđuje se da li su ispunjeni propisani uslovi u pogledu načina opremanja umrlog lica i prevoznog sredstva kojim se prenosi telo lica umrlog od zarazne bolesti.

Ministar propisuje obrazac sprovodnice na osnovu koje se vrši prenos lica umrlog od zarazne bolesti.

III. OSTALE ODREDBE

Član

Zdravstvene ustanove, druga pravna lica, drugi oblici obavljanja zdravstvene delatnosti i drugi preduzetnici, zdravstveni radnci i građani dužni su da sprovode mere propisane ovim zakonom i postupe po izvršnom rešenju sanitarnog inspektora radi zaštite stanovništva od zaraznih bolesti u rokovima, pod uslovima i na način određen tim rešenjem.

Zdravstvene ustanove, druga pravna lica i drugi oblici obavljanja zdravstvene delatnosti, koji u vršenju zdravstvene delatnosti otkriju zaraznu bolest, dužni su da preduzmu propisane mere za sprečavanje širenja i suzbijanja te zarazne bolesti i druge mere koje priroda bolesti zahteva, kao i da pouče obolela lica i druga lica iz njihove okoline o načinu zaštite od te zarazne bolesti.

Član

Lice obolelo od zarazne bolesti, odnosno nosilac uzročnika zarazne bolesti dužno je da se pridržava određenih mera i uputstava zdravstvene ustanove, odnosno naloga doktora medicine, naročito u pogledu sprečavanja širenja zarazne bolesti.

Član

Sredstva za sprovođenje epidemiološkog nadzora, kao i sredstva za sprovođenje posebnih mera za zaštitu stanovništva od zaraznih bolesti utvrđenih u članu 9. stav 1. tač. 1) do 6) i tač. 8) i 9) ovog zakona, izuzev za zdravstvene preglede određenih kategorija zaposlenih i drugih lica utvrđenih u članu 24. stav 1. ovog zakona i za vakcinacije lica u međunarodnom saobraćaju, obezbeđuju se u skladu sa zakonom kojim se uređuje oblast zdravstvene zaštite i zakonom kojim se uređuje oblast zdravstvenog osiguranja.

Član

Sredstva za sprovođenje posebnih mera za zaštitu stanovništva od zaraznih bolesti utvrđenih u članu 9. stav 1. tač. 7) i 10) ovog zakona, sredstva za sprovođenje zaštite stanovništva od zaraznih bolesti koje nisu utvrđene ovim zakonom a čija pojava može ugroziti zdravlje stanovništva Republike i od zaraznih bolesti čiji je uzročnik nepoznat, kao i sredstva za sprečavanje, suzbijanje i gašenje epidemija tih zaraznih bolesti, obezbeđuju se u budžetu Republike.

Sredstva za sprovođenje vanrednih mera utvrđenih ovim zakonom obezbeđuju se u budžetu Republike.

Sredstva za sprovođenje programa utvrđenih u članu 10. ovog zakona, potvrđenih međunarodnih ugovora i međunarodnih sanitarnih konvencija obezbeđuju se u budžetu Republike.

Član

Sredstva za odgovarajuću nadoknadu troškova nastalih u vezi sa korišćenjem objekata za lečenje, odnosno za izolaciju i lečenje lica obolelih od određene zarazne bolesti u slučaju epidemije te zarazne bolesti od većeg epidemiološkog značaja, za korišćenje objekata za sprovođenje mere karantina, koji su za tu svrhu određeni aktom ministra u skladu sa čl. 21. i 22. ovog zakona, kao i sredstva za sprovođenje vanrednih mera naređenih radi sprečavanja unošenja u zemlju, širenja i suzbijanja zaraznih bolesti u skladu sa članom 31. ovog zakona, obezbeđuju se u budžetu Republike.

IV. INSPEKCIJSKI NADZOR

Član

Inspekcijski nadzor nad primenom ovog zakona, drugih propisa i opštih akata kojima se uređuje oblast zaštite stanovništva od zaraznih bolesti vrši Ministarstvo, preko sanitarnih inspektora.

U vršenju inspekcijskog nadzora iz stava 1. ovog člana, sanitarni inspektor ima pravo i dužnost da:

1) naredi preduzimanje propisanih mera i drugih radnji u skladu sa zakonom;

2) naredi preduzimanje drugih mera u skladu sa obavezama utvrđenim potvrđenim međunarodnim ugovorima i međunarodnim sanitarnim konvencijama;

3) naredi propisan pregled zaposlenih, drugih lica i kliconoša, proizvoda, uređaja i opreme, kao i uzimanje potrebnog materijala za laboratorijska ispitivanja radi utvrđivanja uzročnika zaraznih bolesti;

4) naredi zdravstveni pregled lica i biološkog materijala radi utvrđivanja zaraznih bolesti, odnosno uzročnika zaraznih bolesti zbog kojih se nalaže mera stavljanja pod zravstveni nadzor;

5) naredi prinudnu izolaciju i lečenje licima obolelim od kuge, velikih boginja i virusnih hemoragičkih groznica (izuzev hemoragičke groznice sa bubrežnim sindromom), odnosno, prinudnu izolaciju licima za koja postoji sumnja da boluju od kuge, velikih boginja, virusnih hemoragičkih groznica i od druge zarazne bolesti nepoznate etiologije, kao i bolničko lečenje licima obolelim od tuberkuloze, dok traje opasnost od širenja bolesti;

6) naredi prinudno stavljanje u karantin zdravim licima koja su bila ili za koja postoji sumnja da su bila u kontaktu sa licima obolelim od kuge, velikih boginja i virusnih hemoragičkih groznica (izuzev hemoragičke groznice sa bubrežnim sindromom) i od druge zarazne bolesti za koju ministar, u saradnji sa Republičkom komisijom za zaštitu stanovništva od zaraznih bolesti, utvrdi da predstavlja opasnost po zdravlje stanovništva Republike;

7) zabrani obavljanje delatnosti licima zaposlenim na poslovima utvrđenim u članu 24. stav 1. tač. 1) do 4) ovog zakona, kao i licima koja na tim poslovima obavljaju obaveznu praksu, ako nisu izvršila obavezne zdravstvene preglede u rokovima i na način utvrđen ovim zakonom, ili ako u poslovnim prostorijama objekta u kome se obavlja određena delatnost ne poseduju sanitarne knjižice kao dokaz o svom zdravstvenom stanju, do pribavljanja rezultata da ne boluju od određenih zaraznih bolesti, odnosno da nisu nosioci uzročnika tih zaraznih bolesti;

8) zabrani obavljanje delatnosti licima zaposlenim na poslovima utvrđenim u članu 24. stav 1. tač. 1) do 4) ovog zakona, kao i licima koja na tim poslovima obavljaju obaveznu praksu, ako su obolela od određenih zaraznih bolesti ili su nosioci određenih mikroorganizama i parazita, do izlečenja, odnosno do prestanka izlučivanja uzročnika zaraznih bolesti;

9) zabrani, odnosno ograniči kretanje licima za koja se posumnja ili utvrdi da su se mogla zaraziti kugom, velikim boginjama i virusnim hemoragičkim groznicama (izuzev hemoragičke groznice sa bubrežnim sindromom) i drugom zaraznom bolešću za koju ministar, u saradnji sa Republičkom komisijom za zaštitu stanovništva od zaraznih bolesti, utvrdi da predstavlja opasnost po zdravlje stanovništva Republike;

10) zabrani okupljanje lica u školama, predškolskim ustanovama, zdravstvenim ustanovama, javnim objektima i na drugim javnim mestima dok traje opasnost od epidemije zarazne bolesti od većeg epidemiološkog značaja;

11) zabrani rad laboratorija koje ne ispunjavaju propisane uslove za vršenje laboratorijskih ispitivanja radi utvrđivanja uzročnika zaraznih bolesti, kao i referentnih laboratorija koje ne ispunjavaju uslove za vršenje provere laboratorijskih nalaza, potvrde identifikacije ili identifikacije i klasifikacije uzročnika određenih zaraznih bolesti, do ispunjenja uslova;

12) zabrani obavljanje poslova dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije zdravstvenim ustanovama i drugim pravnim licima i preduzetnicima koji ne ispunjavaju propisane uslove za vršenje dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije, do ispunjenja tih uslova;

13) da podnese prijavu nadležnom organu za učinjeno krivično delo, odnosno zahtev nadležnom organu za pokretanje prekršajnog postupka u skladu sa zakonom;

14) da obavesti drugi organ o razlozima za preduzimanje mera za koje je taj organ nadležan.

Član

Radi zaštite od unošenja zaraznih bolesti na teritoriju Republike, sanitarni inspektori na granici, odnosno na drugim mestima gde se vrši carinjenje, vrše sanitarni nadzor nad putnicima, njihovim stvarima i nad saobraćajnim sredstvima u međunarodnom saobraćaju.

U vršenju inspekcijskog nadzora iz stava 1. ovog člana, sanitarni inspektor ima pravo i dužnost da:

1) naredi zdravstveni pregled lica i biološkog materijala radi utvrđivanja zaraznih bolesti;

2) zabrani kretanje lica za koja se utvrdi ili posumnja da su se mogla zaraziti kugom, velikim boginjama, virusnim hemoragičkim groznicama, izuzev hemoragičkom groznicom sa bubrežnim sindromom i drugom zaraznom bolešću za koju ministar, u saradnji sa Republičkom komisijom za zaštitu stanovništva od zaraznih bolesti, utvrdi da predstavlja opasnost po zdravlje stanovništva Republike;

3) ograniči kretanje lica za koja se utvrdi ili posumnja da su se mogla zaraziti kolerom, kugom, velikim boginjama, žutom groznicom, virusnim hemoragičkim groznicama, izuzev hemoragičkom groznicom sa bubrežnim sindromom i malarijom, kao i drugih lica koja dolaze iz zemalja u kojima se organizuju skupovi visokog epidemiološkog rizika ili u kojima postoje druge zarazne bolesti koje nisu navedene u članu 21. stav 1. ovog zakona, ako neka od tih zaraznih bolesti može ugroziti zdravlje stanovništva Republike;

4) zabrani unošenje u zemlju hrane i vode licima koja dolaze iz zemalja u kojima ima kolere i iz drugih zemalja u kojima ima drugih zaraznih bolesti koje se mogu preneti hranom i vodom, a za koje Institut za zaštitu zdravlja Srbije utvrdi da predstavljaju opasnost po zdravlje stanovništva Republike;

5) naredi preduzimanje drugih mera u skladu sa ovim zakonom i obavezama utvrđenim potvrđenim međunarodnim ugovorima i međunarodnim sanitarnim konvencijama.

Član

Mere uvrđene u članu 42. stav 2. i članu 43. stav 2. ovog zakona, nalažu se rešenjem sanitarnog inspektora u upravnom postupku.

Preduzimanje izuzetno hitnih mera radi otklanjanja neposredne opasnosti po život i zdravlje ljudi, sanitarni inspektor može narediti i usmenim rešenjem, u skladu sa zakonom.

Rešenje iz stava 2. ovog člana unosi se u zapisnik o izvršenom sanitarnom nadzoru.

Protiv rešenja sanitarnog inspektora može se izjaviti žalba u roku od osam dana od dana dostavljanja rešenja.

Žalba protiv rešenja sanitarnog inspektora ne odlaže izvršenje tog rešenja.

Po žalbi protiv rešenja sanitarnog inspektora odlučuje ministar.

Rešenje iz stava 6. ovog člana, konačno je.

Član

Zdravstvene ustanove, drugi oblici obavljanja zdravstvene delatnosti, druga pravna lica, preduzetnici i građani koji podležu nadzoru iz čl. 42. i 43. ovog zakona, dužni su da omoguće organu uprave nadležnom za poslove sanitarnog nadzora, kao i zdravstvenim ustanovama i zdravstvenim radnicima da vrše nadzor, odnosno propisane preglede lica i proizvoda, objekata, prostorija, uređaja i opreme, kao i uzimanje potrebnog materijala za laboratorijsko ispitivanje i preduzimanje drugih propisanih i naređenih mera, radi sprečavanja ili suzbijanja zaraznih bolesti.

Troškove koji nastanu u vršenju laboratorijskih ispitivanja iz stava 1. ovog člana snosi pravno lice, odnosno preduzetnik koji obavlja delatnost u objektu u kojem se nadzor vrši.

V. KAZNENE ODREDBE

Član

Novčanom kaznom u iznosu od 400.000 do 800.000 dinara kazniće se za prekršaj zdravstvena ustanova i drugo pravno lice ako:

1) ne postupi po naređenim merama i ne uzme obavezno učešće u suzbijanju zarazne bolesti i korišćenju određenih objekata, opreme i prevoznih sredstava (član 31. stav 1. tačka 4);

2) ne omogući organu uprave nadležnom za poslove sanitarnog nadzora, kao i zdravstvenim ustanovama i zdravstvenim radnicima da vrše nadzor i propisane preglede lica i proizvoda, objekta, prostorija, uređaja i opreme, kao i uzimanje potrebnog materijala za laboratorijsko ispitivanje i preduzimanje drugih propisanih i naređenih mera radi sprečavanja ili suzbijanja zaraznih bolesti (član 44. stav 1).

Za prekršaj utvrđen u stavu 1. ovog člana kazniće se odgovorno lice u zdravstvenoj ustanovi i drugom pravnom licu novčanom kaznom u iznosu od 25.000 do 50.000 dinara.

Za prekršaj utvrđen u stavu 1.ovog člana kazniće se drugi oblik obavljanja zdravstvene delatnosti i drugi preduzetnik novčanom kaznom u iznosu od 100.000 do 400.000 dinara.

Za prekršaj utvrđen u stavu 1. ovog člana kazniće se fizičko lice novčanom kaznom u iznosu od 20.000 do 40.000 dinara.

Član

Novčanom kaznom u iznosu od 200.000 do 500.000 dinara kazniće se za prekršaj zdravstvena ustanova i drugo pravno lice ako:

1) ne organizuje i ne sprovodi posebne mere za zaštitu stanovništva od zaraznih bolesti, u skladu sa zakonom (član 9. stav 2);

2) ne izvrši prijavljivanje slučaja koji podleže obaveznom prijavljivanju, u skladu sa ovim zakonom (član 14. stav 2);

3) zaposli, odnosno dozvoli obavljanje delatnosti ili obavezne prakse licima koja nisu izvršila obavezne zdravstvene preglede u skladu sa ovim zakonom (član 24. stav 2);

4) zaposli, odnosno dozvoli obavljanje delatnosti ili obavezne prakse licima koja boluju od određenih zaraznih bolesti, kao i licima koja su nosioci određenih mikroorganizama i parazita (član 24. stav 3);

5) ne obezbedi vršenje obaveznih zdravstvenih pregleda određenih kategorija svojih zaposlenih u rokovima i na način propisan ovim zakonom, ako ne snosi troškove tih pregleda, kao i ako u poslovnim prostorijama objekata u kojima se obavlja delatnost ne čuva sanitarne knjižice kao dokaze o zdravstvenom stanju svojih zaposlenih (član 24. stav 4);

6) prilikom vršenja svoje delatnosti ne sprovodi odgovarajuće stručne, organizacione i druge propisane mere radi sprečavanja pojave, ranog otkrivanja i suzbijanja zaraznih bolesti unutar ustanove (član 33. stav 1);

7) ne obrazuje Komisiju za zaštitu od bolničkih infekcija (član 33. stav 2);

8) ne sprovodi mere propisane ovim zakonom i ako ne postupi po izvršnom rešenju sanitarnog inspektora radi zaštite stanovništva od zaraznih bolesti u rokovima, pod uslovima i na način određen tim rešenjem (član 36. stav 1).

9) u vršenju zdravstvene delatnosti otkrije zaraznu bolest a ne preduzme propisane mere za sprečavanje širenja i suzbijanja te zarazne bolesti i druge mere koje priroda bolesti zahteva, kao i ako ne pouči obolela lica i druga lica iz njihove neposredne okoline o načinu zaštite od te zarazne bolesti (član 36. stav 2).

Za prekršaj utvrđen u stavu 1. ovog člana kazniće se i odgovorno lice u zdravstvenoj ustanovi i drugom pravnom licu novčanom kaznom u iznosu od 20.000 do 40.000 dinara.

Za prekršaj utvrđen u stavu 1. tač. 1) do 6) i tač. 8) i 9) ovog člana kazniće se drugi oblik obavljanja zdravstvene delatnosti novčanom kaznom u iznosu od 75.000 do 200.000 dinara.

Za prekršaj utvrđen u stavu 1. tač. 3) do 5) i tački 8. ovog člana kazniće se i drugi preduzetnik novčanom kaznom u iznosu od 75.000 do 200.000 dinara.

Za prekršaj utvrđen u stavu 1. tač. 1), 2) i 8) ovog člana kazniće se zdravstveni radnik novčanom kaznom u iznosu od 10.000 do 30.000 dinara.

Član

Novčanom kaznom u iznosu od 200.000 do 500.000 dinara kazniće se za prekršaj zdravstvena ustanova ako:

1) ne vrši laboratorijsko ispivanje u slučajevima utvrđenim ovim zakonom i ako vrši laboratorijska ispitivanja a ne ispunjava propisane uslove za vršenje laboratorijskih ispitivanja u oblasti mikrobiologije (član 12. stav 2);

2) ne vodi podatke o laboratorijskim ispitivanjima i ako ne daje obaveštenja o dobijenim rezultatima u rokovima i na način propisan ovim zakonom (član 13. stav 1);

3) ne sprovodi epidemiološko ispitivanje u slučajevima propisanim ovim zakonom (član 16. stav 2);

4) ne organizuje i ne sprovodi meru obaveznih zdravstvenih pregleda za određene kategorije lica utvrđenih u članu 24. stav 6. ovog zakona (član 24. stav 7);

5) ne organizuje i ne sprovodi imunizaciju vakcinama i specifičnim imunoglobulinima, kao i zaštitu lekovima, u skladu sa zakonom (član 25. stav 9).

Za prekršaj utvrđen u stavu 1. ovog člana kazniće se i odgovorno lice u zdravstvenoj ustanovi novčanom kaznom u iznosu od 20.000 do 40.000 dinara.

Za prekršaj utvrđen u stavu 1. tač. 1) i 2) ovog člana kazniće se drugi oblik obavljanja zdravstvene delatnosti novčanom kaznom u iznosu od 75.000 do 200.000 dinara.

Za prekršaj utvrđen u stavu 1. tačka 5) ovog člana kazniće se zdravstveni radnik novčanom kaznom u iznosu od 10.000 do 30.000 dinara.

Član

Novčanom kaznom u iznosu od 200.000 do 500.000 dinara kazniće se za prekršaj institut, odnosno zavod za zaštitu zdravlja ako:

1) utvrdi zaraznu bolest iz grupe zoonoza ili smrt lica prouzorkovanu tom zaraznom bolešću a o tome odmah, ne izvesti nadležnu veterinarsku ustanovu i inspekcijske organe nadležne za poslove sanitarnog, odnosno poslove veterinarskog nadzora na teritoriji na kojoj je zarazna bolest utvrđena (član 15. stav 1);

2) ne obavesti organ uprave nadležan za poslove sanitarnog nadzora o licima koja se, u skladu sa izdatim rešenjem sanitarnog inspektora, ne javljaju zdravstvenoj ustanovi radi praćenja svog zdravstvenog stanja (član 23. stav 6);

3) ne organizuje i ne sprovodi meru obaveznih zdravstvenih pregleda za određene kategorije zaposlenih, drugih lica i kliconoša utvrđenih u članu 24. stav 1. ovog zakona (član 24. stav 5);

4) ne vrši nadzor nad sprovođenjem imunizacije (član 25. stav 12);

5) ne organizuje i ne sprovodi epidemiološki nadzor u vanrednim slučajevima utvrđenim u članu 32. stav 1. ovog zakona (član 32. stav 3).

Za prekršaj utvrđen u stavu 1. ovog člana kazniće se i odgovorno lice u institutu odnosno zavodu za zaštitu zdravlja, novčanom kaznom u iznosu od 20.000 do 40.000 dinara.

Član

Novčanom kaznom u iznosu od 200.000 do 500.000 dinara kazniće se za prekršaj pravno lice ako:

1) ne sprovodi dezinfekciju, dezinsekciju i deratizaciju utvrđenu u članu 8. stav 1. tačka 4) ovog zakona (član 8. stav 2);

2) ne sprovodi dezinsekciju i deratizaciju po epidemiološkim indikacijama u skladu sa ovim zakonom (član 9. stav 3);

3) utvrdi zaraznu bolest iz grupe zoonoza ili uginuće životinje prouzrokovano tom bolešću, a o tome odmah ne izvesti institut, odnosno zavod za zaštitu zdravlja i organ uprave nadležan za poslove sanitarnog nadzora na teritoriji na kojoj je zarazna bolest utvrđena (član 15. stav 2);

4) privremeno ne ustupi svoj objekat na korišćenje radi suzbijanja zarazne bolesti, odnosno epidemije te zarazne bolesti u skladu sa čl. 21. i 22. st. 6. i 7. ovog zakona (član 22. stav 8);

5) ne omogući nesmetano vršenje dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije u slučajevima utvrđenim u čl. 26. do 28. ovog zakona (član 28. stav 2);

6) pružanje higijenskih usluga ne pruža pod uslovima i na način kojim se sprečava pojava i širenje zaraznih bolesti (član 34. stav 1);

7) iskopavanje i prenošenje lica umrlih od zaraznih bolesti ne vrši pod uslovima kojima se sprečava pojava i širenje zaraznih bolesti i na način utvrđen ovim zakonom (član 35. stav 1).

Za prekršaj utvrđen u stavu 1. ovog člana kazniće se i odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom od 20.000 do 40.000 dinara.

Za prekršaj utvrđen u stavu 1. tač. 1) i 2) i tač. 4) do 7) ovog člana kazniće se preduzetnik novčanom kaznom od 75.000 do 200.000 dinara.

Za prekršaj utvrđen u stavu 1. tač. 6) i 7) ovog člana kazniće se fizičko lice zaposleno na poslovima pružanja higijenskih usluga, odnosno na poslovima iskopavanja i prenošenja lica umrlih od zaraznih bolesti, novčanom kaznom od 10.000 do 30.000 dinara.

Član

Novčanom kaznom u iznosu od 100.000 do 300.000 dinara kazniće se za prekršaj zdravstvena ustanova ako:

1) ne sprovodi epidemiološki nadzor u skladu sa zakonom (član 4. stav 2);

2) ne pripremi programe za sprečavanje i suzbijanje zaraznih bolesti u skladu sa zakonom (član 10. stav 2);

3) kroz promociju zdravlja, obolela lica i druga lica iz njihove neposredne okoline ne pouče o načinu zaštite od zaraznih bolesti u skladu sa zakonom (član 17).

Za prekršaj utvrđen u stavu 1. ovog člana kazniće se i odgovorno lice u zdravstvenoj ustanovi novčanom kaznom u iznosu od 15.000 do 30.000 dinara.

Za prekršaj utvrđen u stavu 1. tačka 3) ovog člana kazniće se drugi oblik obavljanja zdravstvene delatnosti novčanom kaznom u iznosu od 50.000 do 100.000 dinara.

Za prekršaj utvrđen u stavu 1. tačka 3) ovog člana kazniće se zdravstveni radnik novčanom kaznom u iznosu od 10.000 do 25.000 dinara.

Član

Novčanom kaznom u iznosu od 100.000 do 300.000 dinara kazniće se za prekršaj Institut za zaštitu zdravlja Srbije ako ne pripremi republički program za odstranjivanje i iskorenjivanje određenih zaraznih bolesti, u saradnji sa referentnim zdravstvenim ustanovama i Republičkom komisijom za zaštitu stanovništva od zaraznih bolesti.

Za prekršaj utvrđen u stavu 1.ovog člana, kazniće se i odgovorno lice u Institutu za zaštitu zdravlja Srbije, novčanom kaznom od 20.000 do 40.000 dinara.

Član

Novčanom kaznom u iznosu od 25.000 do 50.000 dinara kazniće se za prekršaj doktor medicine ako:

1) utvrdi ili posumnja da je određeno lice obolelo od zarazne bolesti utvrđene u članu 18. stav 2. ovog zakona, a ne obezbedi sanitetsko vozilo za prevoz tog lica do zdravstvene ustanove za bolničko lečenje lica obolelih od zaraznih bolesti (član 18. stav 3);

2) utvrdi da je određeno lice obolelo od zarazne bolesti utvrđene u članu 19. st. 1. i 5. ili posumnja da je obolelo od zarazne bolesti utvrđene u članu 19. stav 3. ovog zakona a to lice, odmah ne uputi u zdravstvenu ustanovu u kojoj se izoluju i leče lica obolela od zaraznih bolesti (član 19. stav 8);

3) potvrdi zaraznu bolest utvrđenu u članu 19. stav 1. ili postavi sumnju na zaraznu bolest utvrđenu u članu 19. stav 3. ovog zakona, a ne odredi lica prema kojima se sprovodi mera izolacije i lečenja, odnosno izolacije i uslove pod kojima se ta mera sprovodi (član 20. stav 1);

4) po izvršenom pregledu svakog lica koje treba imunizovati, ne izvrši imunizaciju i ne vodi propisane evidencije o izvršenim imunizacijama (član 25. stav 10).

Član

Novčanom kaznom u iznosu od 20.000 do 50.000 dinara kazniće se za prekršaj fizičko lice ako:

1) u postupku epidemiološkog ispitivanja ne govori istinu i ne daje tačne i potpune podatke od značaja za otkrivanje izvora i načina širenja zarazne bolesti, odnosno za otkrivanje, sprečavanje i suzbijanje epidemije te zarazne bolesti, kao i ako se po potrebi ne podvrgne određenim medicinskim ispitivanjima (član 16. stav 3);

2) se ne pridržava naloga doktora medicine u slučaju kada mu je određena obaveza prevoza sanitetskim vozilom ili mera izolacije i lečenja, odnoso izolacije, u skladu sa ovim zakonom (član 20. stav 2);

3) se ne pridržava naređenja ministra kojim se naređuje mera karantina (član 22. stav 5);

4) se u skladu sa izdatim rešenjem sanitarnog inspektora, ne javlja institutu, odnosno zavodu za zaštitu zdravlja prema mestu boravka radi praćenja svog zdravstvenog stanja i ako se ne pridržava naloga doktora medicine (član 23. stav 5);

5) se pre putovanja u zemlju u kojoj ima kolere, kuge, velikih boginja, žute groznice, virusnih hemoragičkih groznica (izuzev hemoragičke groznice sa bubrežnim sindromom) i malarije, kao i po povratku iz tih zemalja ne pridržava obaveza propisanih ovim zakonom, kao i mera koje priroda te bolesti nalaže (član 23. stav 7);

6) ne sprovodi mere propisane ovim zakonom i ne postupi po izvršnom rešenju sanitarnog inspektora radi zaštite stanovništva od zaraznih bolesti, u rokovima, pod uslovima i na način određen tim rešenjem (član 36. stav 1);

7) je obolelo od zarazne bolesti, odnosno ako je nosilac uzročnika zarazne bolesti a ne pridržava se određenih mera i uputstava zdravstvene ustanove, odnosno naloga doktora medicine, naročito u pogledu sprečavanja širenja zarazne bolesti (član 37).

VI. PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član

Zdravstvene ustanove i drugi oblici obavljanja zdravstvene delatnosti koji su po dosadašnjim propisima ovlašćeni da obavljaju laboratorijska ispitivanja radi utvrđivanja uzročnika zaraznih bolesti i laboratorijska ispitivanja radi provere laboratorijskih nalaza, potvrde identifikacije ili identifikacije i klasifikacije uzročnika određenih zaraznih bolesti, kao i pravna lica i preduzetnici koji su po dosadašnjim propisima ovlašćeni da obavljaju poslove dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije, nastaviće da obavljaju te poslove do izdavanja novih ovlašćenja u skladu sa ovim zakonom.

Član

Podzakonske akte utvrđene u članu 13. stav 4, članu 14. stav 3, članu 15. stav 3, članu 23. stav 8, članu 24. stav 8, članu 25. stav 13, članu 29. stav 4, članu 33. stav 3, članu 34. stav 2 i članu 35. st. 6. i 12. ovog zakona, ministar će doneti u roku od jedne godine od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Do donošenja podzakonskih akata iz stava 1. ovog člana primenjivaće se propisi doneti do dana stupanja na snagu ovog zakona, ako nisu u suprotnosti sa ovim zakonom.

Član

Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti („Službeni glasnik SRS“, broj 59/89, i „Službeni glasnik RS“, br. 44/91, 53/93, 67/93 i 48/94) i Zakon o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti koje ugrožavaju celu zemlju („Službeni list SRJ“, br. 46/96, 12/98 i 37/02).

Član

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku Republike Srbije“.

U Beogradu, 01. jula 2004. godine

Broj: 011-00-133/03-04

4351204.042/2

O B R A Z L O Ž E Nj E

I. USTAVNI OSNOV

Ustavni osnov za donošenje ovog zakona sadržan je u članu 72. stav 1. tač. 6. i 11. Ustava Republike Srbije („Službeni glasnik RS“, broj 1/90), kojim je utvrđeno da Republika Srbija uređuje i obezbeđuje sistem u oblastima zdravstva, kao i organizaciju, nadležnost i rad republičkih organa.

II. RAZLOZI ZA DONOŠENjE ZAKONA

Zakonom o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti uređuje se zaštita stanovništva od određenih zaraznih bolesti koje ugrožavaju zdravlje stanovništva Republike Srbije i čije je sprečavanje i suzbijanje od opšteg interesa. Ovim se zakonom takođe, određuju mere za zaštitu stanovništva od bolesti koje ugrožavaju zdravlje stanovništva Republike Srbije i jasno definiše način njihovog sprovođenja. Određivanjem zaraznih bolesti na način kako je navedeno, kao i definisanjem opštih i posebnih mera i načina za njihovo sprovođenje obezbeđuju se potrebni pravni uslovi od značaja za uređivanje sistema zaštite, očuvanja i unapređenja zdravlja stanovnika Republike Srbije.

Osavremenjivanjem odredaba ovog dela zakonske regulative uslovljava se inovacija i drugih sistemskih zakona čijim je normama utvrđeno obavezno ponašanje, koje ima za cilj upravo zaštitu zdravlja stanovnika od zaraznih bolesti koje se mogu prenositi, npr. životnim namirnicama, vodom za piće ili neposrednim ili posrednim kontaktom.

Uređivanjem zaštite stanovništva od zaraznih bolesti utvrđuju se obavezna ponašanja u raznim sferama javnog života i to: u oblasti sveukupne zdravstvene zaštite stanovništva; oblasti zdravstvene ispravnosti životnih namirnica i predmeta opšte upotrebe; javnog snabdevanja stanovništva zdravstveno ispravnom vodom za piće; oblasti uslužnih delatnosti – ugostiteljske, trgovinske, turističke; oblasti pružanja higijenskih usluga, obrazovanja, kulture, fizičke kulture, sporta, rekreacije i sl.).

Radi ostvarivanja potpune pravne sigurnosti u ovoj oblasti, potrebno je precizno urediti obim prava i obaveza svih učesnika u postupcima ostvarivanja prava na zaštitu od zaraznih bolesti kao i ovlašćenja organa u čijem je delokrugu rada kontrola primene navedenog zakona.

Odredbom člana 77. stav 1. Ustava Savezne Republike Jugoslavije bilo je utvrđeno da Savezna Republika Jugoslavija, preko svojih organa utvrđuje politiku, donosi i izvršava savezne propise u oblastima određenim u tač. 1) do 12) tog člana, pri čemu je u tački 8) bila jasno definisana i oblast „zaštite života i zdravlja ljudi od zaraznih bolesti koje ugrožavaju celu zemlju“.

Na osnovu tog ustavnog ovlašćenja Savezna skupština donela je 1996. godine Zakon o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti koje ugrožavaju celu zemlju. Navedenim zakonom obuhvaćene su sve zarazne bolesti, dakle i one koje su do tada bile utvrđene i republičkim Zakonom o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti koji se primenjivao za teritoriju Republike Srbije.

Napominjemo da je republički Zakon o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti donet, takođe na osnovu ovlašćenja utvrđenih u Ustavu Republike Srbije iz 1974. godine, i da formalno-pravno još uvek nije stavljen van snage. U trenutku donošenja saveznog Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti koje ugrožavaju celu zemlju faktički su derogirane odredbe republičkog Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti, čime je kompletna oblast izmeštena u nadležnost saveznog organa – Saveznog sekretarijata za rad, zdravstvo i socijalno staranje.

Odredbom člana 36. Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti koje ugrožavaju celu zemlju, u trenutku donošenja tog zakona, bila je ostavljena mogućnost da inspekcijski nadzor nad sprečavanjem, suzbijanjem, eliminacijom i iskorenjivanjem zaraznih bolesti u zemlji vrši republička sanitarna inspekcija, po odredbama tog zakona, do januara 1999. godine. Od januara 1999. godine kontrola sprovođenja saveznog Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti koje ugrožavaju celu zemlju bila je u isključivoj nadležnosti savezne države, odnosno savezne sanitarne inspekcije.

1. Ustavnom poveljom državne zajednice Srbija i Crna Gora („Službeni list SCG“, broj 1/03), u članu 64. stav 2. utvrđena je obaveza država članica da donesu nove propise kojima se regulišu oblasti izvan poslova državne zajednice, kao i to da se postojeći savezni zakoni primenjuju i dalje kao zakoni država članica, do donošenja novih propisa od strane država članica, osim zakona za koje skupština države članice odluči da se ne primenjuje.

Danom stupanja na snagu Ustavne povelje prestao je sa radom Savezni sekretarijat za rad, zdravstvo i socijalno staranje u čijoj je nadležnosti, u skladu sa Uredbom o obrazovanju saveznih ministarstava, drugih saveznih organa i organizacija i službi savezne vlade, bila i oblast „zaštita stanovništva od zaraznih bolesti koje ugrožavaju celu zemlju“.

Zakonom za sprovođenje Ustavne povelje državne zajednice Srbija i Crna Gora („Sl.list SCG“, broj 1/03), u članu 13. stav 1. tačka 3. utvrđeno je da Savezni sanitarni, veterinarski i fitosanitarni inspektorat, koji je bio u sastavu Saveznog sekretarijata za rad, zdravstvo i socijalno staranje, postaje organ države članice Srbije i nastavlja rad u skladu sa propisima na osnovu kojih je obrazovan i koji će se primenjivati na teritoriji Republike Srbije do donošenja odgovarajućih republičkih propisa.

Preuzimanjem napred navedenih nadležnosti sa saveznog nivoa, nužno je uslovljeno i donošenje novog Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti kojim bi se, pored ostalih ciljeva, istovremeno stavili van snage savezni Zakon o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti koje ugrožavaju celu zemlju („Službeni list SRJ“, br. 46/96, 12/98 i 37/2002) i republički Zakon o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti („Službeni glasnik SRS“, broj 59/89 i „Službeni glasnik RS“, br. 44/91, 53/93, 67/93 i 48/94).

2. Osim usklađivanja odredaba Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti sa promenama nastalim u zakonodavnom sistemu na saveznom nivou, nova sistemska rešenja u oblastima: uređivanja određenih nadležnosti autonomne pokrajine, lokalne samouprave, zdravstvene zaštite, sanitarnog nadzora i sl. velikim delom, dovela su u pitanje primenu postojećih odredbi zakona.

Navedenim zakonima na republičkom nivou konstituisani su novi subjekti, novi pojmovi i termini u našem pravnom sistemu, što proizvodi za posledicu i potrebu terminološkog usklađivanja zakona.

3. Postojeći Zakon kojim se uređuje zaštita stanovništva od zaraznih bolesti, osim suštinskih izmena bilo je potrebno i terminološki uskladiti sa novom, međunarodnom i životnom terminologijom.

4. Zakonom o ministarstvima („Službeni glasnik RS“, broj 19/2004), utvrđeno je da Ministarstvo zdravlja obavlja poslove državne uprave koji se odnose na: sistem zdravstvene zaštite, sadržaj zdravstvene zaštite, očuvanje i unapređenje zdravlja građana i praćenje zdravstvenog stanja i zdravstvenih potreba stanovništva, evidenciju u oblasti zdravstva i inspekcijske poslove u tim oblastima; iskopavanje i prenošenje umrlih lica u zemlji, prenošenje umrlih lica iz inostranstva u zemlju i iz zemlje u inostranstvo; sanitarnu inspekciju; zdravstveni i sanitarni nadzor u oblasti zaštite stanovništva od zaraznih bolesti; kontrolu sanitarno-higijenskog stanja objekata pod sanitarnim nadzorom, sredstvima javnog saobraćaja kao i sanitarni nadzor nad licima koja su posebnim zakonom stavljena pod zdravstveni nadzor; sanitarni i zdravstveni nadzor na državnoj granici, odnosno na mestu ulaska u zemlju, nad putnicima, njihovim stvarima i saobraćajnim sredstvima u međunarodnom saobraćaju.

5. Imajući u vidu da upravni postupak pretpostavlja pravni proces bez spora, predloženi Zakon predstavlja i novi projekat jasno definisanih prava i dužnosti zdravstvenih službi, fizičkih lica, inspekcijskih organa i svih drugih učesnika u postupcima ostvarivanja prava na zaštitu od zaraznih bolesti, čime se u potpunosti ostvaruje primena pravnog načela – zaštita prava građana i zaštita javnog interesa.

6. Osnovni stav autora ovog zakona je da u ovom trenutku i u postojećem ekonomskom, političkom i pravnom ambijentu, ovim zakonom postigne meru usaglašavanja osnovnih principa racionalne podele poslova između zdravstvenih službi na celoj teritoriji Republike Srbije i racionalne raspodele nadležnosti između drugih državnih organa sa kojima se u delu definisanog delokruga rada, propisana ovlašćenja preklapaju u određenim segmentima.

Za pravilno, potpuno i efikasno funkcionisanje Ministarstva zdravlja u ovoj oblasti opravdano je i neophodno postojanje posebnog Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti kojim bi se ovaj oblik zdravstvene zaštite jedinstveno uredio na celoj teritoriji Republike Srbije.

7. Ovim zakonom, a u okviru postojećeg i delom inoviranog pravnog sistema utvrđena su nova modernija i efikasnija rešenja od kojih se očekuje da doprinesu bržem ostvarivanju prava građana i potpunoj pravnoj zaštiti pojedinačnih i opštih interesa.

8. I na kraju, jasno definisani cilj – usklađivanje pravnog sistema sa propisima Evropske Unije, prvenstveno sa Direktivom EU br. 2119/98 EC Evropskog Parlamenta i pratećim Odlukama. Navedena usklađivanja nužna su u procesu brže integracije i harmonizacije zakonodavnih sistema, pre svega u oblasti slobodnog kretanja robe i lica.

Zakonom o Akcionom planu harmonizacije ekonomskih sistema država članica državne zajednice Srbija i Crna Gora radi sprečavanja i uklanjanja prepreka slobodnom protoku ljudi, robe, usluga i kapitala („Službeni glasnik RS“, broj 67/2003) u oblasti zdravstva, utvrđena je obaveza usaglašavanja propisa država članica u cilju prevencije, sprečavanja, širenja i lečenja zaraznih bolesti. U tom smislu, istim zakonom definisana je obaveza Ministarstva zdravlja, odnosno rok (31.12.2003. godine) u kome novi Zakon o zaštiti od zaraznih bolesti treba da stupi na snagu.

Bitan razlog za donošenje predloženog zakona je i potreba za ujednačavanjem metologije nadzora nad zaraznim bolestima na ukupnoj teritoriji Republike Srbije, kao i za usklađivanjem sa metodologijom nadzora nad zaraznim bolestima u susednim zemljama i zemljama EU, i unapređivanjem saradnje naših zdravstvenih službi sa odgovarajućim službama EU u ovoj oblasti.

Lista zaraznih bolesti utvrđena ovim zakonom sačinjena je na osnovu preporuka Svetske zdravstvene organizacije, Komisije evropske zajednice, kao i aktuelne epidemiološke situacije i analize kvaliteta nadzora nad pojedinim zaraznim bolestima registrovanim na teritoriji Republike Srbije na osnovu dosadašnjeg prijavljivanja.

Donošenjem Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti ova oblast usklađuje se sa novim pravnim sistemom čime se istovremeno, ostvaruje i pravni uslov za organizovano i nesmetano ostvarivanje prava na zaštitu zdravlja, koje je kao ustavna kategorija propisano u članu 30. stav 1. Ustava Republike Srbije.

III. OBJAŠNjENjA OSNOVNIH PRAVNIH INSTITUTA

I POJEDINAČNIH REŠENjA

Član 1. – Ovim članom definiše se predmet Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti koje ugrožavaju zdravlje stanovništva Republike Srbije i čije je sprečavanje i suzbijanje od opšteg interesa i izdvajaju se pitanja koja se kroz tekst Zakona obrađuju u okviru posebnih odeljaka (precizno određivanje broja i naziva zaraznih bolesti, mere za zaštitu stanovništva od tih bolesti, način njihovog sprovođenja, obezbeđivanje sredstava za njihovo sprovođenje i ovlašćenja za sprovođenje nadzora nad izvršavanjem ovog zakona i druga pitanja od značaja za zaštitu stanovništva od zaraznih bolesti).

Član 2. – U ovom članu utvrđene su zarazne bolesti čije je sprečavanje, suzbijanje, odstranjivanje i iskorenjivanje oblik organizovanog delovanja od značaja za Republiku. Lista zaraznih bolesti sačinjena je na osnovu preporuka Svetske zdravstvene organizacije, Komisije Evropske zajednice, aktuelne epidemiološke situacije na teritoriji Republike Srbije, kao i analize kvaliteta nadzora nad pojedinim zaraznim bolestima na osnovu dosadašnjeg prijavljivanja.

Predložena lista obuhvata sva obolenja koja se prijavljuju u zemljama Evropske Unije (39 obolenja), uključujući i obolenja koja su pod nadzorom Svetske zdravstvene organizacije.

U odnosu na listu bolesti propisanu prethodnim zakonom, u novom predlogu Zakona sa liste bolesti brisane su:

– zarazne bolesti koje su eliminisane i ne postoji realan epidemiološki rizik za njihovo unošenje i širenje ili bolesti koje su svedene na pojedinačno javljanje i ne postoji realan rizik od masovne pojave (pegavac, kasni recidiv pegavca, povratna groznica, trahom, lepra, gasna gangrena);

– zarazne bolesti koje nemaju veći epidemiološki značaj i protiv kojih se ne preduzimaju posebne mere, a značajno opterećuju sistem nadzora zbog:

visoke incidencije (herpes zoster, erizipel),

velikog broja nozoloških jedinica (neke parazitoze, helmintijaze, dermatofitije),

izrazite subregistracije, zbog čega postojeći sistem nadzora nije odražavao realno stanje (adenoviroze, genitalni herpes simpleks).

Predložena lista zaraznih bolesti proširena je uključivanjem novih zaraznih bolesti – Listerioza, Velike boginje (sa liste Evropske Unije), bakterijskih meningitisa (staro rešenje iz republičkog zakona) i Sepse (koja je i do sada prijavljivana iako prijavljivanje ove zarazne bolesti nije bilo obavezno. Prijavljivanje pneumonije (Streptococcus pneumoniae) je prošireno i na druge uzročnike u cilju nadzora nad SARS-om.

SARS, kao poseban entitet nije stavljen na listu.

Zbog subregistracije zaraznih proliva usled insuficientnosti etiološke dijagnostike, utvrđeno je i prijavljivanje proliva i želudačno- crevnog zapaljenja, verovatno zaraznog porekla (A09).

Napominjemo da je odredbom predloženog stava 2. ovog člana ostavljena mogućnost proširenja predložene liste bolesti, čime lista ostaje otvorena za svaki slučaj epidemiološke opasnosti od pojave nove zarazne bolesti koja nije predviđena, odnosno propisana ovim zakonom, a čija pojava može predstavljati opasnost, odnosno ugroziti zdravlje stanovništva Republike Srbije.

Na predložen način stvara se pravni osnov, odnosno ovlašćenje Vlade Republike Srbije da u slučaju pojave takve bolesti, tu zaraznu bolest proglasi za bolest opasnu po zdravlje stanovništva Republike Srbije i odredi mere koje se u postupku zaštite stanovništva od te bolesti moraju primenjivati. Na taj način utvrđuje se zapravo pravni osnov da se svaka nepoznata, odnosno nova društveno opasna bolest u pogledu tretmana u postupku sprečavanja pojave ili suzbijanja širenja, izjednači sa već utvrđenim zaraznim bolestima.

Član 3. – U ovom članu definisani su pojedini izrazi upotrebljeni u ovom zakonu i to:

– zaštita stanovništva od zaraznih bolesti;

– epidemiološki nadzor;

– sprečavanje pojave zarazne bolesti;

– suzbijanje zarazne bolesti;

– odstranjivanje (eliminacija) određene zarazne bolesti;

– iskorenjivanje (eradikacija) određene zarazne bolesti;

– epidemija zarazne bolesti,

i određeno im je značenje u smislu predloženog zakona.

Napominjemo da u postojećem saveznom zakonu ovi pojmovi nisu bili definisani. U Republičkom zakonu o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti bili su definisani samo pojmovi odstranjivanje i iskorenjivanje a ne i sprečavanje i suzbijanje zaraznih bolesti. U skladu sa napred navedenim, predložene definicije za napred navedene pojmove, a koji se odnose na odstranjivanje i iskrenjivanje zaraznih bolesti preuzete su iz postojećih definicija republičkog zakona a značenje ostalih pojmova određeno je na osnovu prihvaćenih definicija Epidemiološke sekcije SLD od 30. januara 2001. godine i prilagođene su predmetu ovog zakona.

Definicija epidemije zarazne bolesti usklađena je i prihvaćena je na epidemiološkoj sekciji Srpskog lekarskog društva.

Član 4. – Ovim članom definisani su mehanizmi kojima se ostvaruje zaštita stanovništva od zaraznih bolesti. Istim članom (stav 3) utvrđena je obavezna primena ratifikovanih međunarodnih ugovora i sanitarnih konvencija, odnosno primena posebnih mera utvrđenih ovim međunarodnim aktima.

S tim u vezi (st. 4. i 5.) naglašen je i značaj obezbeđivanja sredstava za blagovremeno i efikasno sprovođenje mera za zaštitu stanovništva od zaraznih bolesti kao i uloga Instituta za zaštitu zdravlja Srbije, koji pored propisanog obima i sadržaja rada u delu praćenja kretanja zaraznih bolesti na teritoriji Republike Srbije i prikuplja, analizira i distribuira podatke o epidemiološkom nadzoru nad zaraznim bolestima.

Na predloženi način ostvaren je i uslov Evropske Unije u smislu formiranja mreže radi blagovremenog i sveobuhvatnog izveštavanja i ranog upozoravanja o pojavi i kretanju zaraznih bolesti.

Član 5. – Ovim članom utvrđuje se pravni osnov za osnivanje Republičke komisije za zaštitu stanovništva od zaraznih bolesti. Navedena komisija obavljala bi određene stručno-metodološke, doktrinarne i konsultativne poslove u oblasti zaštite stanovništva od zaraznih bolesti.

Član 6. – Zbog posebnog značaja i čestih pojava zaraznih bolesti koje se mogu preneti sa životinja na ljude (zoonoze), ovim članom naglašena je zaštita stanovništva od tih bolesti i posebnom odredbom definisana je obavezna saradnja nadležnih zdravstvenih ustanova i državnih organa nadležnih za poslove zdravstva sa organima državne uprave i drugim organizacijama i ustanovama nadležnim za poslove veterinarstva.

Član. 7. – Kroz posebno poglavlje (II. Mere za zaštitu stanovništva od zaraznih bolesti i način njihovog sprovođenja) propisane su opšte, posebne, vanredne i druge mere za zaštitu stanovništva od zaraznih bolesti, čijim se sprovođenjem na propisan način vrši organizovana zaštita stanovništva od zaraznih bolesti.

Član 8. – Odredbom ovog člana u tač. 1) do 4) utvrđene su opšte mere za zaštitu stanovništva od zaraznih bolesti i subjekti odgovorni za njihovo organizovanje i sprovođenje.

Član9. – Odredbom ovog člana u tač. 1) do 10) utvrđene su posebne mere za zaštitu stanovništva od zaraznih bolesti i subjekti odgovorni za njihovo organizovanje i sprovođenje.

Obaveze i ovlašćenja utvrđena ovim odredbama u skladu su sa postojećim rešenjima drugih sistemskih zakona (Zakona o lokalnoj samoupravi, Zakona o komunalnim delatnostima, Zakona o zdravstvenoj zaštiti i sl.).

Za razliku od ranijih rešenja predviđenih saveznim zakonom, prema kojima su mere zaštite stanovništva od zaraznih bolesti bile podeljene na mere za sprečavanje pojave zaraznih bolesti i mere za suzbijanje zaraznih bolesti, opredeljenje autora ovog teksta je da se prihvate rešenja o podeli mera kakva su bila utvrđena prethodnim republičkim zakonom o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti i to na opšte i posebne i druge mere za zaštitu stanovništva od zaraznih bolesti. Istovremeno ostvaren je i cilj da se takvom podelom mera jasno razgraniče one mere koje su u nadležnosti jedinica lokalne samouprave, nadležnih organa uprave i drugih pravnih lica i preduzetnika od mera koje sprovode zdravstvene službe i zdravstveni radnici. Na osnovu predloženog rešenja izvršeno je pregrupisavanje mera utvrđenih saveznim zakonskim propisima, pri čemu su svi termini koji su korišćeni usklađeni sa važećim definicijama. Redosled nabrajanja mera prilagođen je redosledu aktivnosti u postupku njihovog sprovođenja.

Član 10. – Ovim članom definisan je pravni osnov za donošenje posebnih programa kojima se utvrđuje sprovođenje mera za sprečavanje i suzbijanje zaraznih bolesti, kao i pravni osnov za donošenje republičih programa za odstranjivanje i iskorenjivanje određenih zaraznih bolesti.

Predložene odredbe u skladu su sa sistemskim rešenjima utvrđenim Zakonom o zdravstvenoj zaštiti.

Čl. 11. do 29. – Utvrđenim odredbama definisanim kroz tekstove članova od 11. do 29. određene su i bliže uređene posebne mere i to: postavljanje dijagnoze zarazne bolesti; laboratorijsko ispitivanje radi utvrđivanja uzročnika zaraznih bolesti, prijavljivanje; epidemiološko ispitivanje; zdravstveno vaspitanje; prevoz, izolacija i lečenje lica obolelih od zaraznih bolesti; karantin i zdravstveni nadzor; zdravstveni pregledi određenih kategorija zaposlenih, drugih lica i kliconoša; imunizacija i hemioprofilaksa i dezinfekcija, dezinsekcija i deratizacija po epidemiološkim indikacijama.

Prilikom definisanja posebnih mera i načina njihovog sprovođenja nije bilo suštinski većih odstupanja u odnosu na ranije utvrđena zakonska rešenja.

Čl. 30. do 32. – Kroz poseban odeljak Zakona (3. Vanredne mere za zaštitu stanovništva od zaraznih bolesti i način njihovog sprovođenja) utvrđene su i vanredne mere koje se mogu narediti u različitim uslovima i to:

(član 30.) Ovim članom učinjena je dopuna u odnosu na prethodna zakonska rešenja i preuzet model iz nekadašnjeg republičkog Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti koji je sadržao slično ovlašćenje na osnovu kojeg je ministar nadležan za poslove zdravlja mogao na osnovu predloga referentne zdravstvene ustanove, proglasiti pojavu epidemije zarazne bolesti od većeg epidemiološkog značaja na teritoriji, ili na delu teritorije Republike Srbije.

Predloženim rešenjem utvrđeno je da Institut za zaštitu zdravlja Srbije, u skladu sa propisanim delokrugom rada procenjuje epidemiološki značaj nastale epidemije zarazne bolesti i na osnovu stručne procene dostavi predlog ministru nadležnom za poslove zdravlja da proglasi pojavu epidemije zarazne bolesti od većeg epidemiološkog značaja i istim rešenjem odredi područje zahvaćeno epidemijom, mere mere koje se u tom slučaju moraju sprovoditi, način njihovog sprovođenja i sredstva potrebna za obezbeđivanje sprovođenja tih mera.

(član 31.) – Ovim članom utvrđene su vanredne mere koje se mogu narediti rešenjem ministra nadležnog za poslove zdravlja u postupcima radi sprečavanja unošenja u zemlju, širenja i suzbijanja zaraznih bolesti.

(član 32.) – Ovim članom utvrđena je mera koja se sprovodi kao epidemiološki nadzor u vanrednim slučajevima utvrđenim ovim članom.

U skladu sa opšteprihvaćenom definicijom epidemiološkog nadzora, epidemiološki nadzor predstavlja polaznu osnovu za sve ostale mere za zaštitu stanovništva od zaraznih bolesti. Sa ciljem da se istakne poseban značaj ove mere u određenim kolektivima i u posebnim okolnostima i situacijama (kolektivi, okolnosti i slučajevi su već bili definisani odredbama saveznog zakona), uvedena je nova kategorija „epidemiološki nadzor u vanrednim slučajevima“, koja se sprovodi u svim slučajevima utvrđenim ovim zakonom.

Čl. 33. do 35. – Kroz poseban odeljak Zakona (4. Druge mere za zaštitu stanovništva od zaraznih bolesti i način njihovog sprovođenja, utvrđene su sledeće mere:

(član 33.) – Ovim članom utvrđena je obaveza svih zdravstvenih ustanova, zdravstvenih radnika, drugih oblika obavljanja zdravstvene delatnosti, drugih pravnih lica koja mogu da obavljaju zdravstvenu delatnost za svoje zaposlene u skladu sa zakonom i socijalnih ustanova u kojima se obavlja i zdravstvena delatnost, da sprovode odgovarajuće stručne, organizacione i druge propisane mere radi sprečavanja pojave, ranog otkrivanja i suzbijanja zaraznih bolesti unutar ustanove.

Istim članom, definisana je i obaveza sprovođenja nadzora nad bolničkim infekcijama koje mogu nastati unutar zdravstvenih ustanova i socijalnih ustanova u kojima se obavlja zdravstvena delatnost, kao i obaveza tih pravnih subjekata da, preko Komisije za zaštitu od bolničkih infekcija, sprovode nadzor nad bolničkim infekcijama.

(član 34.) – Ovim članom utvrđena je obaveza pravnih lica i preduzetnika koji obavljaju delatnost pružanja usluga higijenske nege i ulepšavanja lica i tela, kao i nemedicinskih estetskih intervencija kojima se narušava integritet kože, da usluge svoje delatnosti mogu da pružaju samo pod uslovima i na način kojim se sprečava pojava i širenje zaraznih bolesti.

Drugim stavom ovog člana utvrđen je pravni osnov ministra nadležnog za poslove zdravlja da propiše bliže uslove u pogledu kadrova, prostorija, uređaja i opreme koje moraju ispunjavati pravna lica i preduzetnici koji obavljaju higijenske usluge;

(član 35.) – Ovim članom utvrđena je obaveza pravnih lica i preduzetnika koji obavljaju poslove prenošenja, odnosno iskopavanja i prenošenja lica umrlih od zaraznih bolesti, da te poslove mogu obavljati samo pod uslovima kojima se sprečava pojava i širenje zaraznih bolesti i na način utvrđen ovim zakonom.

Sve napred navedene mere sprovode se u posebnim okolnostima u situacijama postojanja određenih epidemioloških rizika i preduzimaju se sa ciljem sprečavanja nastanka, odnosno sprečavanja širenja zaraznih bolesti.

Izuzev vanrednog epidemiološkog nadzora sve ostale – druge mere propisane ovim zakonom, na sličan način bile su propisane i prethodnim zakonima kojima se uređivala oblast zaštite stanovništva od zaraznih bolesti.

Predloženo rešenje vezano za član 35. od posebnog je pravnog značaja za propisno sprovođenje postupaka u vezi sa prenošenjem, odnosno iskopavanjem i prenošenjem lica umrlih od zaraznih bolesti, kako na teritoriji Republike Srbije, tako i u pogledu prekograničnog transporta ove vrste. Napominjemo da su postojeća rešenja utvrđena saveznim Zakonom o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti koje ugrožavaju celu zemlju bila prilično neprecizna i obuhvatala su samo slučajeve koji se odnose na lica umrla od zaraznih bolesti i njihovo prenošenje iz zemlje u inostranstvo ili iz inostranstva u zemlju. Sve ostale pravne praznine, a koje su se pojavljivale u postupcima sahranjivanja, iskopavanja i prenošenje svih ostalih umrlih lica, pokrivane su primenom odredbi republičkog Zakona o zaštiti stanovništa od zaraznih bolesti kao i primenom odredbi saveznog Pravilnika o uslovima i načinu iskopavanja i prenošenja umrlih lica („Službeni list SFRJ“, broj 42/85). Istovremeno napominjemo da su norme navedenog pravilnika u najvećem delu predstavljale odredbe koje imaju pravni karakter zakonske norme. Dakle, tim pravilnikom bila su regulisana pitanja učešća i ovlašćenja pojedinih državnih organa u postupcima iskopavanja i prenošenja umrlih lica, mere koje se u tim slučajevima moraju primenjivati, kao i definicije pravnih akata koja su se u tim postupcima mogla izdavati.

Predloženim rešenjem, kako je dato u članu 35. ovog zakona mogli bi se prevazići navedeni propusti u postupcima prenošenja, odnosno iskopavanja i prenošenja lica umrlih od zaraznih bolesti.

Član 36. – Ovim članom, u posebnom odeljku Zakona (III. Ostale odredbe), utvrđene su obaveze svih učesnika u postupcima ostvarivanja prava na zaštitu od zaraznih bolesti u skladu sa odredbama utvrđenim ovim zakonom, kao i obaveza postupanja po izvršnom rešenju sanitarnih inspektora radi zaštite stanovništva od zaraznih bolesti u rokovima, pod uslovima i na način određen tim rešenjem.

Posebnim stavom utvrđene su obaveze zdravstvenih ustanova, drugih oblika obavljanja zdravstvene delatnosti i drugih pravnih lica koji u vršenju zdravstvene delatnosti otkriju zaraznu bolesti da preduzmu propisane mere za sprečavanje širenja i suzbijanja te zarazne bolesti, kao i druge mere koje priroda bolesti zahteva, uz obavezu da pouče obolela lica i druga lica iz njihove okoline o načinu zaštite od te zarazne bolesti.

Član 37. – Ovim članom utvrđuje se obaveza za svako lice obolelo od zarazne bolesti, odnosno za svako lice koje je nosilac uzročnika zaraznih bolesti, da se pridržava propisanih i određenih mera i uputstava zdravstvene ustanove, odnosno naloga doktora medicine, naročito u pogledu sprečavanja širenja zaraznih bolesti.

Čl. 38. i 39. – Odredbama ovih članova utvrđen je način obezbeđivanja sredstava za sprovođenje ukupne zaštite stanovništva od zaraznih bolesti u skladu sa ovim zakonom, kao i zakonom kojim se uređuje oblast zdravstvene zaštite, odnosno oblast zdravstvenog osiguranja.

Član 40. – Ovim članom utvrđen je način obezbeđivanja sredstava potrebnih za nadoknadu troškova koji bi mogli nastati u vezi sa korišćenjem objekata za lečenje, odnosno za izolaciju i lečenje lica obolelih od određene zarazne bolesti, u slučaju epidemije te zarazne bolesti širih razmera, kao i objekata za sprovođenje mere karantina koji su za tu svrhu određeni aktom ministra nadležnog za poslove zdravlja. Istim članom definisana su i sredstva za sprovođenje vanrednih mera naređenih u skladu sa članom 31. ovog zakona, radi sprečavanja unošenja u zemlju, širenja i suzbijanja zaraznih bolesti.

Član 41. – Inspekcijski nadzor – Odredbom člana 42. stav 2. tač. 1) do 14) jasno su definisana ovlašćenja sanitarnog inspektora u postupcima inspekcijskog nadzora nad primenom ovog zakona i drugih propisa i opštih akata kojima se uređuje oblast zaštite stanovništva od zaraznih bolesti.

Član 42. – Odredbom ovog člana, u stavu 2. tač. 1) do 5) utvrđena su ovlašćenja sanitarnih inspektora na granici, odnosno na drugim mestima gde se vrši carinjenje, u postupcima sanitarnog nadzora nad putnicima, njihovim stvarima i nad saobraćajnim sredstvima u međunarodnom saobraćaju.

Član 43. – U skladu sa Zakonom o opštem upravnom postupku, ovim odredbama definisano je pravo na žalbu i vođenje upravnog postupka u ovoj oblasti kao i prava i obaveze svih učesnika u tim postupcima.

Posebnim stavom 2. ovog člana utvrđena je i mogućnost donošenja usmenog rešenja u postupcima kada je nužno preduzimanje izuzetno hitnih mera radi otklanjanja neposredne opasnosti po život i zdravlje ljudi.

Član 44. – Odredbom ovog člana utvrđena je obaveza zdravstvenih ustanova, drugih oblika obavljanja zdravstvene delatnosti, drugih pravnih lica, preduzetnika i građana koji podležu sanitarnom nadzoru u skladu sa ovim zakonom, da omoguće organu uprave nadležnom za poslove sanitarnog nadzora, kao i zdravstvenim ustanovama i zdravstvenim radnicima da nesmetano vrše nadzor i preduzimaju druge mere i radnje u skladu sa ovim zakonom.

Posebnim stavom ovog člana utvrđena je i obaveza naknade troškova koji nastaju u vršenju laboratorijskih ispitivanja prilikom vršenja laboratorijskih ispitivanja, odnosno inspekcijskog nadzora iz stava 1. ovog člana.

Čl. 45. do 53. – Odredbama ovih članova utvrđene su kaznene odredbe, odnosno prekršaji u ovoj oblasti za zdravstvene ustanove i druga pravna lica, odgovorna lica u tim pravnim licima, druge oblike obavljanja zdravstvene delatnosti i druge preduzetnike koji podležu odredbama ovog zakona i građane, kao i novčane kazne za ta dela.

Predložene odredbe u skladu su sa Zakonom o prekršajima („Službeni glasnik SRS“, broj 44/89 i („Službeni glasnik RS“, br. 21/90, 11/92, 6/93, 20/93, 53/93, 67/93, 28/94, 16/97, 37/97, 36/98, 44/98, 65/2001 i 55/2004).

Čl. 54. i 55. – Odredbama ovih članova definisane su prelazne i završne odredbe kojima se utvrđuje obaveza ministra nadležnog za poslove zdravlja da donese propise na osnovu ovog zakona, u predloženom roku od jedne godine, od dana stupanja na snagu ovog zakona. Navedenim članovima regulisana su i pitanja primene postojećih pravilnika do donošenja novih podzakonskih akata u skladu sa ovim zakonom.

Član 56. – Utvrđeni su uslovi prestanka važenja postojećih Zakona i to: Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti („Službeni glasnik SRS“, broj 59/89 i „Službeni glasnik RS“, br. 44/91, 53/93, 67/93 i 48/94) i Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti koje ugrožavaju celu zemlju („Službeni list SRJ“, br. 46/96, 12/98 i 37/2002).

Član 57. – Odredbom ovog člana propisan je način stupanja na snagu ovog zakona.

IV. PROCENA IZNOSA FINANSIJSKIH SREDSTAVA

POTREBNIH ZA SPROVOĐENjE ZAKONA

Zakonom o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti uređuje se zaštita stanovništva od zaraznih bolesti i mere za sprečavanje i suzbijanje određenih zaraznih bolesti, a kojim se ovaj oblik zdravstvene zaštite jedinstveno uređuje na celoj teritoriji Republike Srbije.

Lista zaraznih bolesti sačinjena je na osnovu preporuka Svetske zdravstvene organizacije i Komisije evropske zajednice, pri čemu se vodilo računa o aktuelnoj epidemiološkoj situaciji i zaraznim bolestima čije je pojavljivanje karakteristično za naše područje.

Sredstva za sprovođenje ovog zakona, koja se odnose na zaštitu stanovništva i ostvarivanje opšteg interesa obezbeđuju se u skladu sa propisima kojima se uređuje oblast zdravstvene zaštite i zdravstvenog osiguranja. U okviru planiranih sredstava za sprovođenje mera zdravstvene zaštite obezbeđenje sredstava za sprovođenje mera zaštite stanovništva od zaraznih bolesti imalo bi prioritet u odnosu na ostale mere u okviru zdravstvene zaštite. Sredstva za ove namene u određenim iznosima i do sada su obezbeđivana u budžetu i u okviru finansijskog plana Republičkog zavoda za zdravstveno osiguranje, a na osnovu bilansnih mogućnosti i procene o visini potrebnih sredstava za sprečavanje i suzbijanje pojave zaraznih bolesti i epidemija.

Pored sredstava za redovne namene, ovim nacrtom predviđa se potreba obezbeđivanja i dodatnih sredstava, a koja bi se odnosila na pojavu zaraznih bolesti koje nisu utvrđene ovim zakonom, sprovođenje vanrednih mera zaštite u tim slučajevima, kao i isplatu određenih nadoknada stvarnih troškova vezanih za korišćenje objekata za lečenje u slučaju pojave zaraznih bolesti širih razmera.

U osnovi, sredstva za sprovođenje ovog zakona mogu se svrstati u dve osnovne grupe. Prva bi obuhvatala sredstva koja je neophodno opredeliti u redovnim budžetskim postupcima i koja su već sadržana u odgovarajućim finansijskim planovima po osnovu precedura propisanih budžetskim postupkom i druga, koja nije moguće predvideti i koja bi trebalo obezbediti u slučaju vanrednih okolnosti. Za ova druga, Nacrtom se predlaže da se obezbeđuju u budžetu republike, a njihovu visinu nije moguće unapred predvideti.

S tim u vezi podsećamo da je Zakonom o budžetskom sistemu („Službeni glasnik RS“, br, 9/02 i 87/02), propisano da se u budžetu obezbeđuje deo sredstava za stalnu budžetsku rezervu, koja bi se koristila na ime učešća Republike u otklanjanju posledica vanrednih okolnosti, odnosno vanrednih događaja koji mogu da ugroze život i zdravlje ljudi ili prouzrokuju štetu većih razmera. Ove posledice mogle bi biti prouzrokovane pojavom određene zarazne bolesti većih razmera ili u obimu većim od uobičajenog, u kom slučaju bi se mogla koristiti sredstva stalne rezerve.

Imajući u vidu napred izneto, kao i činjenicu da je neophodno doneti jedan ovakav zakon, za šta se sredstva obezbeđuju shodno zakonoma kojima se reguliše oblast zdravstvene zaštite i zdravstvenog osiguranja to za realizaciju ovog zakona u tom delu nije potrebno obezbediti dodatna sredstva iz budžeta. Kada je u pitanju potreba obezbeđenja eventualno dodatnih sredstava čiju visinu nije moguće unapred predvideti, a koja nastaje usled vanrednih okolnosti, ista je moguće obezbediti jedino iz sredstava stalne budžetske rezerve, po proceduri i na način utvrđen zakonom.

4351204.042/3

V. RAZLOZI ZA DONOŠENjE ZAKONA PO HITNOM

POSTUPKU

Oblast zaštite stanovništva od zaraznih bolesti koju ugrožavaju celu zemlju regulisana je saveznim Zakonom o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti koje ugrožavaju celu zemlju („Službeni list SRJ“, br. 46/96, 12/98 i 37/02) i republičkim Zakonom o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti („Službeni glasnik SRS“, broj 59/89 i „Službeni glasnik RS“, br. 44/91 i 48/94).

Navedenim zakonima bilo je uređeno pitanje nadležnosti Ministarstva zdravlja, u delu sprovođenja nadzora nad izvršanjanjem tih zakona, odnosno nad sprovođenjem propisanih mera za zaštitu stanovništva od zaraznih bolesti.

1. Definisanje nadležnih organa i određivanje ovlašćenja i načina rada Ministarstva zdravlja, odnosno sanitarnih inspektora, prema navedenim zakonima, bilo je izvršeno shodno teritorijalnoj organizaciji Republike Srbije i unutrašnjoj organizaciji državne uprave utvrđenoj prema Ustavu Savezne Republike Jugoslavije i Ustavu Republike Srbije.

Ustavnom poveljom državne zajednice Srbija i Crna Gora utvrđena je obaveza država članica da donesu nove propise kojima se regulišu oblasti izvan poslova državne zajednice, kao i to da se postojeći savezni propisi primenjuju i dalje kao zakoni država članica, do donošenja novih propisa od strane država članica, naravno sa obavezom da države članica navedene propise donesu u najkraćem roku. U skladu sa napred navedenim, važno je napomenuti da nekadašnji savezni zakon o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti koje ugrožavaju celu zemlju, a koji predstavlja ključni zakon u oblasti sanitarnog nadzora, i dalje sadrži rešenje prema kome: „sanitarni nadzor na granici nad putnicima, njihovim stvarima i saobraćajnim sredstvima u međunarodnom saobraćaju, vrše savezni sanitarni inspektori“.

2. Razlog za donošenje ovog zakona po hitnom postupku je i jasno iskazana potreba za preciznijim određivanjem subjekata koji su odgovorni za sprovođenje nadzora nad pojavom i kretanjem zaraznih bolesti, kao i potpunijim uređivanjem postupka tog nadzora i načina predlaganja primene, odnosno sprovođenja neophodnih mera u slučajevima pojave nove zarazne bolesti ili zarazne bolesti nepoznate etiologije koja može ugroziti zdravlje stanovništva Republike Srbije, a prema primeru – kakav je mogao nastati nedavnom pojavom SARS-a.

3. Istovremeno, odluke Evropskog parlamenta i Saveta obavezuju nas na što brže uspostavljanje mreže epidemiološkog nadzora i kontrole prenosivih bolesti, kao i na izmenu Liste zaraznih bolesti, u smislu evidentiranja promena nastalih usled iskorenjivanja određenih zaraznih bolesti ili pojave novih prenosivih bolesti.

Nedonošenje ovog zakona na predložen način izazvalo bi kao posledicu neusklađenu primenu prenetog saveznog zakona i postojećeg republičkog Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti, kao i nesigurno i nekoordinirano postupanja pravnih subjekata u postupcima sprovođenja mera u slučajevima pojave nove zarazne bolesti koje nije difinisana postojećim zakonima.

4. Ovim zakonom, takođe, precizno je propisan način obezbeđivanja sredstava i to kako onih potrebnih za finansiranje sprovođenja mera radi zaštite stanovništva od zaraznih bolesti u delu redovne namene, tako i onih koja su potrebna u delu finansiranja sprovođenja mera u slučaju suzbijanja novih zaraznih bolesti ili primene vanrednih mera zaštite zdravlja stanovništva, u slučajevima propisanim ovim zakonom.

5. Kao poseban razlog za donošenje ovog zakona po hitnom postupku, naročito ističemo obavezu Ministarstva zdravlja da u skladu sa Zakonom o akcionom planu harmohizacije ekonomskih sistema država članica državne zajednice Srbija i Crna Gora radi sprečavanja i uklanjanja prepreka slobodnom protoku ljudi, robe, usluga i kapitala („Službeni glasnik RS“, br. 67/03), najkasnije do 31.decembra 2003.godine donese zakon o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti, a do 31. marta 2004. godine i sva podzakonska akta koja se donose na osnovu tog zakona.

Kako je članom 157. Poslovnika Narodne skupštine Republike Srbije utvrđeno da se zakon, izuzetno može doneti i po hitnom postupku, ako bi nedonošnjem zakona moglo prouzrokovati štetne posledice po život i zdravlje, kao i rad organa i organizacija, to su se, prema mišljenju ovog ministarsta, stekli uslovi za primenu ovog člana, odnosno donošenje predloženog zakona po hitnom postupku.

4351204.042/4

Ostavite komentar