Nacionalna strategija za borbu protiv nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama za period od 2013. do 2018. godine

Na osnovu člana 45. stav 1. Zakona o Vladi („Službeni glasnik RS”, br. 55/05, 71/05 ( ispravka, 101/07, 65/08, 16/11, 68/12 ( US i 72/12),

Vlada donosi

NACIONALNU STRATEGIJU

ZA BORBU PROTIV NASILJA I NEDOLIČNOG PONAŠANJA NA

SPORTSKIM PRIREDBAMA ZA PERIOD OD 2013. DO 2018. GODINE

1. UVOD

1.1. Polazne osnove

Sport predstavlja univerzalno sredstvo u kreiranju i ostvarivanju vrednosti kojima se menjaju društva, razvija nacionalna kohezija, afirmiše demokratija, ostvaruju osnovna ljudska prava i slobode, jača ekonomija i podstiče zaštita zdravlja građana, jednom rečju sport integriše više nacionalnih interesa.

Sport, s jedne strane, podstiče vezivanje različitih grupa, nacija i kultura, ali sa druge strane u sportu i u vezi s njim često se pojavljuju i raznovrsno nasilje i nedolično ponašanje. Zato nasilje na sportskim priredbama nije fenomen koji je karakterističan za ovo vreme i samo za Republiku Srbiju ili za države regiona, nažalost nasilje je istorijska prateća konstanta sporta i nije zaobišlo većinu država u svetu.

Sport je u proteklom periodu u Republici Srbiji doživljavao veoma teške trenutke. Problemi transformacije srpskog društva u poslednje dve decenije, ostavili su izuzetan negativan uticaj na bezbednost sportskih priredbi, što predstavlja širi društveni problem i ugrožava nacionalne interese i bezbednost srpskog društva.

Takođe, sociolozi su odavno utvrdili da se društveni sistem sastoji iz određenih podsistema (ekonomski, politički, kulturni, obrazovni, itd.). Sport se vrlo teško može inkorporirati u bilo koji od ovih sistema, ali je delimično sadržan u svakom od njih. Društveni sistem presudno utiče na sport, njegovu suštinu, karakter, organizacionu strukturu itd. Kao niz drugih aktivnosti, sport se ne može izdvojiti iz celokupnog društvenog konteksta i društvene organizovanosti. Samo prividno izgleda da je sport na marginama društva i izvan temeljnih društvenih tokova. Sport može biti obrazac i instrument za istraživanje beskrajnog polja društvenosti, sredstvo za identifikovanje opštedruštvenog stanja, kretanja i promena u društvu.

Nacionalna strategija za borbu protiv nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama za period od 2013. do 2018. godine (u daljem tekstu: Nacionalna strategija) predstavlja strateški dokument kojim se utvrđuju osnovni principi i politika bezbednosti u oblasti borbe protiv nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama.

Nacionalnom strategijom Vlada utvrđuje osnovu za uspostavljanje efikasnih društvenih mehanizama za sprečavanje nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama, definiše strategijske oblasti i ciljeve, uloge i odgovornost društvenih subjekata i određuje okvire za implementaciju i izradu akcionog plana. Takođe, Nacionalnom strategijom se stvaraju dodatni uslovi za efikasnije uključivanje Republike Srbije u regionalni, evropski i svetski koncept sprečavanja nasilja na sportskim priredbama.

Izrada Nacionalne strategije je prvi korak ka sistemskom sprečavanju nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama i jedan od prioriteta Vlade. Nacionalnom strategijom Vlada određuje ulogu nadležnih društvenih subjekata u sprečavanju nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama, kao i načine za uspostavljanje njihove koordinacije i saradnje, zasnovane na principima jasne podele nadležnosti, odgovornosti i stvaranja partnerskog odnosa.

Nacionalna strategija je dokument kojim se međunarodnoj i domaćoj javnosti transparentno stavljaju na uvid ključna strateška opredeljenja u sprečavanju nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama i izražava opredeljenost Republike Srbije da aktivno doprinosi izgradnji i unapređenju nacionalne, regionalne i globalne bezbednosti na sportskim priredbama.

Odlike Nacionalne strategije su: širok konsultativni proces, dogovor svih zainteresovanih strana, razvoj institucionalnih kapaciteta, kontinuirani proces, kao i činjenica da nije vezana samo za mandat jedne Vlade. Važno je napomenuti da konstruktivno uključivanje nevladinog sektora kao ravnopravnog partnera u ovoj borbi omogućava da se vladine mere preduzete u ovim oblastima adekvatno dopune aktivnostima, iskustvom i ekspertizom nevladinih organizacija.

Nacionalna strategija je utemeljena na Ustavu Republike Srbije, važećim zakonima, konvencijama, bilateralnim i multilateralnim ugovorima, kao i drugim pravnim aktima. Takođe ona obuhvata sve društveno-ekonomske sfere, kako bi se ostvarila vizija ovog što želimo dostići – bezbedni ambijent na sportskim priredbama, potpunu primenu propisa, visoku svest i socijalnu odgovornost, u krajnjem cilju unapređenja bezbednosti društva u celini.

Nacionalna strategija je dinamičan dokument i njeno stalno unapređivanje i prilagođavanje je trajan zadatak Vlade i nadležnih državnih organa. Podrška javnosti i društvenih institucija i organizacija je bitan preduslov za ostvarivanje visokog stepena mobilnosti i koordinacije rada nadležnih institucija i organa za sprečavanje nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama, a time i pretpostavka prihvatljivosti i delotvornosti svih dokumenata koji iz nje proizilaze.

2. VIZIJA, MISIJA, VREDNOSTI, SUBJEKTI I OSNOVNA NAČELA

2.1. Vizija

Nacionalna strategija omogućiće stvaranje bezbednog ambijenta na sportskim priredbama i društva sa razvijenijim pravnim i institucionalnim mehanizmima na prevenciji i sprečavanju nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama.

2.2. Misija

Republika Srbija će u saradnji sa međunarodnim organizacijama, podizanjem kapaciteta društvenih subjekata, prevashodno kroz njihovu koordinaciju i saradnju zasnovanu na partnerskim odnosima razvijati i unapređivati savremene pravne i institucionalne mehanizme za efikasno društveno suprotstavljanje rizicima i pretnjama koje nasilje i nedolično ponašanje na sportskim priredbama nosi sa sobom.

2.3. Vrednosti

Poštujući i uvažavajući osnovna ljudska prava i slobode, nacionalne i međunarodne pravne okvire, sa težnjom stalnog razvijanja i unapređivanja partnerstva sa zajednicom, Nacionalna strategija je posvećena ostvarivanju standarda prihvaćenih u pozitivnoj evropskoj praksi na prevenciji i sprečavanju nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama.

2.4. Subjekti

Subjekti koji stvaraju i razvijaju Nacionalnu strategiju su ministarstva nadležna za sport i omladinu, unutrašnje poslove, pravdu i državnu upravu, rad, zapošljavanje i socijalnu politiku, prosvetu, pravosudni organi, sportske organizacije, lokalne samouprave, kao i drugi društveni subjekti.

Obaveza je svih partnera da prepoznaju potrebu zajedničkog delovanja i odgovornog učestvovanja, zasnovanog na partnerskom odnosu.

2.5. Osnovnanačela

Osnovna načela kojima se rukovodilo prilikom utvrđivanja Nacionalne strategije, imaju za cilj da omoguće njeno efikasno i potpuno sprovođenje, a to su pre svega:

Načelo zakonitosti – aktivnosti koje će se preduzeti u cilju sprovođenja ove strategije treba da budu u potpunoj saglasnosti sa Ustavom i zakonima Republike Srbije, kao i ratifikovanim međunarodnim aktima, a podrazumeva primenu nulte tolerancije na sve pojavne oblike nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama uz obavezu blagovremenog, proporcionalnog i efikasnog preduzimanja mera i aktivnosti svih društvenih subjekata iz okvira njihove nadležnosti;

Načelo koordinacije i saradnje – svi društveni subjekti u borbi protiv nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama treba da teže stvaranju jedinstvenog pristupa u rešenju problema nasilja i nedoličnog ponašanja, uz posvećenost stvaranju partnerskog odnosa, saradnji i koordinaciji aktivnosti na regionalnom, nacionalnom i međunarodnom okviru;

Načelo prioriteta – sprečavanje nasilja i nedoličnog ponašanja predstavlja prioritetnu aktivnost svih društvenih subjekata nadležnih za borbu protiv nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama;

Načelo profesionalnosti – primena Nacionalne strategije zahteva kompetentne stručnjake, razmenu iskustava, usvajanje najbolje prakse i mehanizama, koordinirane i planske aktivnosti, koje se ogledaju u profesionalnoj obuci, obrazovanju i razvoju društvenih subjekata u borbi protiv nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama;

Načelo kontinuiteta – aktivnosti društvenih subjekata u borbi protiv nasilja i nedoličnog ponašanja treba da se posmatraju kao kontinuirana strategija. Ovo je posebno važno jer će u aktivnostima društvenih subjekata biti vremenskih i administrativnih/proceduralnih ograničenja, ali i zato što će različite inicijative/aktivnosti biti povezane sa radnjama koje će zahtevati duži vremenski period;

Načelo javnosti rada – društveni subjekti dužni su da javnosti omoguće uvid u svoj rad, prema zakonu kojim se uređuje slobodan pristup informacijama od javnog značaja. Javnost rada predstavlja jedan od najboljih načina prevencije u sprečavanju nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama.

3. ANALIZA STANJA BEZBEDNOSTI NA SPORTSKIM PRIREDBAMA

Davno su prošla vremena kada su ljudi odlazili na sportske priredbe da bi podržali voljeni klub, stvarali atmosferu i zajedno širili pozitivnu energiju. Nažalost sa novim vremenima i usled promena određenih društvenih okolnosti ponašanje navijača se promenilo. Sve manje se ističe relacija mi i klub, mi i reprezentacija, a sve češće „mi grupa”. Za potvrđivanje identiteta nije toliko važno da klub pobedi, koliko da se sopstvena grupa predstavi, čak i ako klub za koji navijaju gubi.

Primetno je pojačavanje društvenih konflikata, koji nalaze put do sportskog objekta. Nasilje u navijanju ukazuje na vidljivu krizu identiteta mladih ljudi, a cilj njihovog navijanja je razlikovanje od očekivanja koja nameću svet rada, porodica i škola. Navijači u svom navijanju ne ističu samo klub za koji navijaju, nego i specifičnost sopstvene grupe, regiona i nacije kojoj pripadaju.

Navijačke grupe u sportskim objektima tokom navijanja prikazuju unapred pripremljene scenarije za odlučniju konfrontaciju sa društvenim subjektima zaduženim za sprečavanje nasilja, napadaju i lica koji nisu navijači, uništavaju imovinu, koriste ekstreman govor mržnje, a korišćenje pirotehnike je ilustracija njihove odlučnosti. Ponašanje navijača je sve više organizovanije sa tendencijom militarizacije.

Navijači se danas u medijima predstavljaju kao dvanaesti igrač. Slika o publici kao dvanaestom igraču koju mediji svakodnevno uobličavaju, doprinela je da očvrsne identitet navijačkih grupa, a ujedno i da se trasira put prema sukobu sa drugom grupom navijača koji su najčešće inicirani „događanjem događaja” na terenu. Međutim, vidljivo je da se proces transformacije navijača kreće od mesta „dvanaestog igrača” do mesta „prvog igrača”.

Negativan uticaj u promociji nasilja i nedoličnog ponašanja u sportu u određenim slučajevima imaju pojedini tekstovi i prilozi u medijima. Umesto da osuđuju negativna ponašanja i smiruju strasti, pojedini tekstovi i prilozi u medijima ih promovišu i još više podstiču, doprinoseći time da se tenzije direktno prenose na navijačke grupe.

Izvor međunarodnog prava, koji uređuje oblast borbe protiv nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama je Evropska konvencija o nasilju i nedoličnom ponašanju gledalaca na sportskim priredbama, posebno na fudbalskim utakmicama, koja je usvojena 19. avgusta 1985. godine u Strazburu. Konvencija Saveta Evrope nameće obavezu državama članicama da propišu odgovarajuća krivična dela i prekršaje iz te oblasti i time stvore mehanizam kazneno pravne zaštite sporta i sportskih priredbi.

Republika Srbija ratifikovala je Evropsku konvenciju o nasilju i nedoličnom ponašanju gledalaca na sportskim priredbama, posebno na fudbalskim utakmicama donošenjem Zakona o ratifikaciji Evropske konvencije o nasilju i nedoličnom ponašanju gledalaca na sportskim priredbama, posebno na fudbalskim utakmicama.

Oblast sprečavanja nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama uređena je zakonima i velikim brojem podzakonskih propisa. Republika Srbija je 2003. godine, donela Zakon o sprečavanju nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama (sa kasnijim izmenama i dopunama), koji je usklađen sa postojećim međunarodnim pravnim standardima i pruža mogućnost za adekvatno postupanje državnih organa nadležnih za borbu protiv nasilničkog ponašanja na sportskim priredbama.

Takođe, poslednje izmene Zakona o sprečavanju nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama nisu napravile suštinski zaokret u razumevanju uloge drugih društvenih subjekata u borbi protiv nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama, a ne samo organizatora i policije.

Takođe, u Zakonu o sprečavanju nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama nisu se našle odredbe o Nacionalnom savetu i njegovim organima i telima, koji bi shodno međunarodnim obavezama trebalo da bude glavni organ za koordinisanje aktivnosti raznih subjekata u Republici Srbiji na sprečavanju nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama.

Opšta je poznata činjenica da u Republici Srbiji nije pravno uređen privatni sektor bezbednosti, iako u njoj posluje veliki broj privatnih kompanija koje u skladu sa zakonom organizatoru sportskih priredbi pružaju usluge redarske službe na sportskoj priredbi. U okviru domaćeg zakonodavstva koje reguliše sprečavanje nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama, ovo je jedan od retkih sistemskih zakona koji nedostaje.

Nepostojanje zakona o privatnoj bezbednosti i neprecizno definisana ovlašćenja redarske službe u Zakonu o sprečavanju nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama, dovodi do toga da redarska služba ne može da efikasno obavlja zakonom propisane poslove. Takođe, privatne bezbednosne kompanije na obezbeđenju sportske priredbe angažuju lica koja nisu prošla obuku Ministarstva unutrašnjih poslova (nisu licencirana) i nisu u stalnom radnom odnosu.

U sprovođenju odgovora društva na problem nasilja na sportskim priredbama zakonima je uspostavljen institucionalni okvir rada koji ne obuhvata samo organe i organizacije državne uprave, već i sportske organizacije, službe privatne bezbednosti i redarsku službu, kojima su zakonom poverena određena ovlašćenja u cilju prevencije i sprečavanja nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama.

Vlada je na osnovu Zakona o sportu, svojom odlukom formirala Nacionalni savet za sprečavanje nasilja i nedoličnog ponašanja gledalaca na sportskim priredbama (u daljem tekstu: Nacionalni savet), kao strateško telo za sprečavanje nasilja u sportu.

Takođe, Vlada je svojom odlukom obrazovala Akcioni tim za izradu i implementaciju strategije i akcionog plana borbe protiv nasilja i nedoličnog ponašanja gledalaca na sportskim priredbama (u daljem tekstu: Akcioni tim) kao radno telo, koje ima ulogu da izradi predlog Nacionalne strategije za borbu protiv nasilja i nedoličnog ponašanja gledalaca na sportskim priredbama i predlog Nacionalnog akcionog plana borbe protiv nasilja i nedoličnog ponašanja gledalaca na sportskim priredbama, kao i da prati realizaciju Nacionalne strategije i Nacionalnog akcionog plana.

Rezultati statističkih i analitičkih podataka Ministarstva unutrašnjih poslova pokazali su da su najčešći pojavni oblici nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama u Republici Srbiji: pokušaj unošenja i korišćenje pirotehničkih sredstava u sportskom objektu; bacanje predmeta na sportski teren; oštećenje sportskih objekata; neovlašćeni ulazak na sportski teren; paljenje navijačkih rekvizita ili drugih predmeta; vređanje na nacionalnoj, rasnoj i verskoj osnovi.

Republika Srbija raspolaže sa velikim brojem sportskih objekata od kojih je većina stara, dotrajala, bez upotrebnih dozvola, sa nerešenim imovinsko-pravnim odnosima, i ne ispunjavaju osnovne standarde za domaća i međunarodna takmičenja.

Većina sportskih organizacija u trenutnim uslovima vlasništva su isključivo korisnici sportskih objekata, bez ikakvog interesa za investiciona ulaganja, kako u bezbednosnom tako i u uslužnom smislu. Rezultat ovakvog odnosa su izuzetno mala ulaganja u sportsku infrastrukturu u poslednjim decenijama, kao i potpuna zavisnost sportskih korisnika od volje lokalnih vlasti za unapređenje bezbednosti, sigurnosti i uslovnosti sportskih objekata.

Nerešeni imovinsko-pravni odnosi na sportskim objektima u mnogome otežavaju izgradnju novih ili rekonstrukciju postojećih sportskih objekata i to kako u administrativnom smislu (postupku pribavljanja građevinske dozvole), tako i u finansijskom smislu (pribavljanje investicionih finansijskih sredstava). Takođe, sportske organizacije danas nisu u mogućnosti da izmiruju ni svoje tekuće troškove iz ostvarenih prihoda, a još manje da iz tih prihoda kroz štednju, finansiraju održavanje i izgradnju novih sportskih objekata.

Organizacija sportskih priredbi u velikoj većini postojećih sportskih objekta, bez adekvatnih bezbednosnih i tehničkih sistema je veoma otežana, zahteva veliki broj izvršilaca i predstavlja veliki finansijski trošak za organizatora i Ministarstvo unutrašnjih poslova. Takođe, visoka cena troškova održavanja i niski prihodi zbog smanjene eksploatacije sportskih objekata je osnovna karakteristika velike većine sportskih objekata.

Izvršenim analizama su prepoznati i nedostaci u sprovođenju nacionalne politike odgovora na problem nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama: nedostatak formalizovanog partnerstva u odgovoru na problem nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama na lokalnom, nacionalnom i međunarodnom nivou; neravnomerna obučenost i senzibilisanost stručnjaka, kao i nedostatak programa za grupe u riziku; nedostatak sveobuhvatne inicijative u oblasti otkrivanja i procesuiranja slučaja nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama; nedostatak jedinstvene baze podataka, nedovoljno razvijeni preventivni programi, a posebno programi usmereni na decu i maloletnike; neravnomerna zastupljenost svih državnih i društvenih subjekata u prevenciji i sprečavanju nasilja; nedovoljno razvijena infrastruktura kao osnov za sigurnost, bezbednost i uslugu na sportskim priredbama; nedovoljna zastupljenost tehničko-bezbednosnih sistema na sportskim objektima (sistem video nadzora, razglas, elektronsko-mehanička kontrola ulaza, i dr.)

Iz svega navedenog proizilazi da sociološki okvir, pravni okvir, infrastruktura sportskih objekata, nedostatak profesionalizma i nedefinisanost statusa navijačke grupe predstavljaju ključne faktore za povećanje nasilja u sportu u Republici Srbiji.

Rezultati analize kao pozitivne političke tendencije navode proces pristupanja Evropskoj uniji (u daljem tekstu: EU) koji će inicirati politike, procese i praksu u oblasti sprečavanja nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama, kao i odluku Vlade da da strateški odgovor na ovaj problem.

4. CILJEVI I STRATEŠKE OBLASTI

Nacionalnom strategijom se definišu ciljevi u okviru strateških oblasti koji daju okvir za delovanje državnih organa i sportskih organizacija za sprečavanje i pravovremenu reakciju na bezbednosne i sigurnosne incidente, kao niz aktivnosti kojima se stvara osećaj dobrodošlice na sportskim priredbama.

Nacionalnom strategijom se u skladu sa domaćim zakonodavstvom, kao i međunarodnim standardima i preporukama, u dužem vremenskom periodu predviđaju mogući trendovi i pravci razvoja nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama i definišu odgovarajući osnovni ciljevi i mogućnosti Republike Srbije za njegovo sprečavanje i smanjivanje na najmanju moguću meru.

Efikasno smanjenje nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama zahteva snažnu dugoročnu preventivnu osnovu, koja se može postići kroz doslednu primenu zakonskih rešenja, promociju odgovarajućih preventivnih politika i kodeksa ponašanja, praćenje dobre međunarodne prakse, poboljšanje bezbednosne infrastrukture sportskih objekata, razvoj taktika za efikasno upravljanje masom, jačanje bezbednosnog menadžmenta, olakšani protok informacija, zajednička saradnja sa medijima i efikasnim koordinacionim mehanizmima.

Strateške oblasti i ciljevi utvrđeni su u skladu s međunarodnim preporukama i analizom stanja u Republici Srbiji, a ostvaruju se i razvijaju se kroz šest balansiranih oblasti, i to:

1. Uspostavljanje normativnog okvira za borbu protiv nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama;

2. Razvijanje multisektorske saradnje za borbu protiv nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama;

3. Podizanje kapaciteta državnih organa i sportskih organizacija za borbu protiv nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama;

4. Unapređenje infrastrukture i upravljanja sportskim objektima;

5. Prevencija u sprečavanju nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama;

6. Saradnja i komunikacija sa medijima i medijskim udruženjima u sprečavanju nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama.

Ovih šest strateških oblasti predstavljaju jedinstvenu celinu i svi društveni subjekti moraju ih posmatrati na takav način, a ne izolovano, jer samo koordinisane aktivnosti na realizaciji svih strateških oblasti mogu dovesti do ostvarivanja vizije Nacionalne strategije.

Podržavajući stav da je normativno-pravni okvir društva prvi u nizu odgovora na društveno neprihvatljiva ponašanja, Vlada snažno podržava unapređenje pravnog okvira, čija izrada zahteva učešće svih društvenih subjekata – državnih organa, sportskih organizacija i predstavnika civilnog društva, a koji bi bio održiv i oslikavao društvene prilike, stanje infrastrukture i raspoložive ostale materijalne resurse i jasno definisao obaveze, nadležnosti i ovlašćenja svih društvenih subjekata. Sam proces usklađivanja pravnog okvira mora biti praćen konsenzusom svih društvenih subjekata i oslikavati integrisani pristup društvenog odgovora na opasnost koju nasilje u sportu nosi sa sobom.

Nacionalna strategija ima za cilj da uspostavi pravni okvir u Republici Srbiji i obezbedi primenu pozitivne evropske pravne prakse na polju sprečavanja nasilja na sportskim priredbama, uvažavajući društvene okolnosti i prilike vremena u kome se nalazi, a naročito usklađenost sa ostalim zakonskim propisima. Ovo praktično znači da pozitivna evropska praksa bude u potpunosti prihvaćena i primenjena u Republici Srbiji, ali prilagođena društvenim prilikama i okolnostima Republike Srbije.

Pravni okvir u borbi protiv nasilja na sportskim priredbama mora biti održiv i primenljiv u svakoj svojoj pravnoj normi, a to je jedino moguće samo ukoliko se u procesu njegovog stvaranja sagledaju realni kapaciteti državnih organa, sportskih organizacija i drugih subjekata za primenu zakona.

U tom smislu pravni okvir mora biti stalno podložan reviziji i u stalnom procesu usklađivanja, jer samo na takav način može dati osnovu za efikasno preduzimanje mera od strane svih društvenih subjekata.

Pravni okvir mora da obuhvati širok spektar tema koje se tiču bezbednosti, sigurnosti i usluga, uključujući pojavne oblike nasilja, nadležnosti i obaveze društvenih subjekata, sistem licenciranja i sertifikovanja, koji se odnosi i na ljudske resurse i na sportske objekte, sistem sankcija i isključivanja nasilnih navijača, kao i preventivnih projekata.

Pojavni oblici nasilja moraju biti predmet stalnog praćenja nadležnih državnih organa, kako bi se blagovremeno uočili novi pojavni oblici nasilja, izvršila procena trendova kretanja nasilja i predvidela adekvatna društvena reakcija.

Pravni okvir mora pružiti balans između ovlašćenja i odgovornosti društvenih subjekata i biti dizajniran na takav način da na najefikasniji način koristi raspoložive kapacitete društvenih subjekata u sprečavanju nasilja i nedoličnog ponašanja. Ovo je vrlo važno jer samo jasno definisana ovlašćenja i podela nadležnosti može omogućiti integrisan pristup bezbednosti, sigurnosti i usluga.

Sistem propisa mora obuhvatiti odredbe materijalnog i procesnog prava koje omogućavaju, brzo i efikasno procesuiranje izvršilaca krivičnih dela i prekršaja u vezi sa sportskim priredbama, kao i pravičan i efikasan sistem sankcija, koji obuhvata uspostavljanje odgovarajućeg sistema onemogućavanja rizičnih navijača i poznatih izvršilaca krivičnih dela i prekršaja da prisustvuju sportskim priredbama. Mere zabrane prisustvovanja sportskim priredbama, moraju obuhvatati sudske i administrativne zabrane i sudsku meru privremenog oduzimanja putne isprave. Ove mere onemogućavanja rizičnih navijača i poznatih izvršilaca krivičnih dela i prekršaja da prisustvuju sportskim priredbama, moraju biti propisane na takav način da definišu uslove i procedure sprovođenja, sankcije za nepoštovanje i moraju biti podržane pravnim okvirom za stvaranje baza podataka navijača i razmenu ličnih podataka.

Pravni okviri moraju definisati način organizacije i funkcionisanja navijačkih klubova, unutrašnju organizaciju, finansiranje, saradnju, edukaciju navijača, navijački kodeks, pravila ponašanja, dozvoljene navijačke rekvizite i transparente i sl. Zakonsko uređenje navijačkih grupa dalo bi jasnu organizaciju i formu delovanja navijačkih grupa, precizniju zakonsku odgovornost, lakšu analizu i razumevanje ponašanja, edukaciju, transparentnost rada, mogućnost nadzora i kontrole, sprečilo zloupotrebe i manipulacije sa maloletnim licima i dr. Evropsko iskustvo ističe značaj komunikacije sa navijačima, kao sredstvo pružanja prijatne atmosfere u smanjivanju bezbednosnih rizika. Stvoriti mogućnost da predstavnici navijača učestvuju u evaluaciji i konsultacijama u vezi donošenja zakonskih mera za rešavanje nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama.

Pravnim okvirima moraju se jasno definisati pravila ponašanja na prostoru gradskih trgova, tranzitnih/javnih saobraćajnica, u prostoru oko i u samom sportskom objektu pre, za vreme i nakon završetka sportskih priredbi, a sve u cilju stvaranja bezbednog, sigurnog i gostoljubivog ambijenta.

U okviru ove strateške oblasti definisani su sledeći ciljevi koji treba da doprinesu dostizanju vizije ove strategije:

Cilj 1.1. Unapređen pravni okvir u Republici Srbiji u skladu sa pozitivnom evropskom pravnom praksom;

Cilj 1.2. Unapređeni opšti akti sportskih organizacija kojima se definiše borba protiv nasilja i nedoličnog ponašanja;

Cilj 1.3. Omogućeno brzo i efikasno procesuiranje izvršilaca krivičnih dela i prekršaja;

Cilj 1.4. Obezbeđeni uslovi za stalno praćenje novih pojavnih oblika nasilja;

Cilj 1.5. Uspostavljen sistem onemogućavanja rizičnih navijača i poznatih izvršilaca krivičnih dela i prekršaja da prisustvuju sportskim priredbama;

Cilj 1.6. Uspostavljen pravni okvir za način organizacije, funkcionisanja i kategorizacije navijačkih grupa/klubova.

Multisektorska saradnja predstavlja vrlo važnu stratešku oblast jer ima za cilj razvoj i unapređenje integrisanog pristupa društvenih subjekata, bezbednosnoj, sigurnosnoj i uslužnoj komponenti sportske priredbe. Integrisan multiagencijski pristup prevashodno ima za cilj da kroz koordinaciju i saradnju društvenih subjekata obezbedi da svi društveni subjekti budu uključeni i upoznati sa svim planiranim i sprovedenim aktivnostima u pogledu bezbednosti, sigurnosti u usluge na sportskoj priredbi.

Integrisan multiagencijski pristup počiva na kreiranju protokola o saradnji društvenih subjekata na nacionalnom i lokalnom nivou koji bi trebalo da obezbede da se bezbednosna, sigurnosna i uslužna strategija na sportskim priredbama razvija na jedinstven i integrisan način, pri čemu je neophodno uzeti u obzir prethodna dobra i loša iskustva. Ti protokoli obezbedili bi i da se na efikasan način sprovode usvojena strategija i akcioni plan na nacionalnom i lokalnom nivou i bliže uredi procedura postupanja svih društvenih subjekata relevantnih za sprečavanje i suzbijanje nasilja na sportskim priredbama. Takođe, tim protokolima uspostavila bi se komunikacija društvenih subjekata na nacionalnom i lokalnom nivou i saradnja sa medijima i medijskim udruženjima.

Svi društveni subjekti u skladu sa svojim nadležnostima moraju ostvariti saradnju na međunarodnom nivou sa adekvatnim institucijama i organizacijama drugih država i međunarodnih institucija i organizacija, na polju sagledavanja dobre prakse, razmene informacija o preventivnim programima i konkretnim sportskim priredbama. U tom smislu Vlada ohrabruje učešće svih društenih subjekata u radu međunarodnih institucija i organizacija koje se bave pitanjima od važnosti za prevenciju i sprečavanje nasilja na sportskim objektima.

Iza nacionalnog protokola o saradnji treba da stoji Vlada kako bi se obezbedilo da se na jedinstven i integrisan način bezbednosna, sigurnosna i uslužna strategija razvija, i na efikasan način sprovodi usvojena Nacionalna strategija na međunarodnom, nacionalnom i lokalnom nivou.

Dakle, važno je da nacionalni protokol o saradnji predstavlja saglasnost volja određenih ministarstava (unutrašnji poslovi, pravda, sport itd.), predstavnika relevantnih službi (predstavnici nacionalnih sportskih saveza, kao i predstavnici drugih relevantnih službi) sa odgovornošću u nizu funkcija (bezbednosne, hitne, logističke i servisne), ali koji će istovremeno biti i nosioci preventivnih inicijativa i projekata.

Zadatak nacionalnog protokola o saradnji je da omogući rešavanje i razmatranje niza ključnih pitanja, uključujući:

– razjašnjavanje načina na koji će se dobra evropska praksa adaptirati i primeniti u Republici Srbiji;

– pružanje pravne pomoći u pogledu uloga i odgovornosti državnih organa, privatnih agencija i sportskih organizacija koje se bave smanjenjem bezbednosnih i sigurnosnih rizika na sportskim priredbama;

– davanje preporuka relevantnim državnim organima u pogledu identifikacije zakonskih propisa koji su neophodni za što efikasniju primenu ključnih komponenti iz oblasti bezbednosne, sigurnosne i uslužne strategije;

– evidentiranje, praćenje i analiza incidenata i drugih događaja na sportskim priredbama, uključujući i incidente koji domaći navijači izazivaju na sportskim priredbama u inostranstvu;

– razvijanje efikasnog sistema licenciranja sportskih objekta, izdavanja sertifikata o bezbednosti i efikasnog obavljanja inspekcijskih poslova;

– obezbeđivanje da donosioci odluka i rukovodioci u sportskom objektu, ali i sva druga lica u funkciji bezbednosti, sigurnosti i usluge budu obučena i opremljena tako da poverene zadatke mogu obaviti na efikasan način, uz organizovanje specijalističkih zajedničkih obuka za policijske službenike, komesare za bezbednost sportskih organizacija, sportske radnike i redare za postupanje u rutinskim ili visoko rizičnim situacijama koje zahtevaju visok stepen koordinisanih zajedničkih aktivnosti;

– ukazivanje na važnost uslužnih komponenti (gostoprimstvo) u integrisanom pristupu minimiziranja bezbednosnih i sigurnosnih rizika;

– razvoj multi-agencijske medijske i komunikacione strategije koja je dizajnirana tako da se obezbedi da građani i navijači (domaći ili gostujući) budu proaktivno informisani o merama kojima se teži i koje se koriste u multi-agencijskom integrisanom pristupu;

– obezbeđivanje mogućnosti diskusije u pogledu preventivnih projekata i mera socijalne inkluzije.

Podjednako je važno da se na lokalnom nivou (gradovi i mesta domaćini sportskih priredbi) uspostavi integrisani multi-agencijski pristup koordinacije koji treba da obezbedi:

– da se u potpunosti uvaže principi prihvaćeni u nacionalnom protokolu o saradnji u pogledu bezbednosne, sigurnosne i uslužne strategije;

– da nadležnosti i obaveze svih društvenih subjekata koji preduzimaju mere na sportskoj priredbi budu jasne, koncizne i široko shvaćene;

– da multi-agencijske pripreme prepoznaju operativni primat, ali i da obuhvate sve aspekte šireg integrisanog pristupa koje mogu uticati na samu dinamiku poslova na dan odigravanja sportske priredbe, posebno u vezi policijskih poslova, poslova redarske službe i drugih poslova, koji se obavljaju u i oko sportskog objekta, lokalno gostoprimstvo (uključujući i oficire za kontakt sa navijačima), prevoz ka i od sportskog objekta i druge faktore, u vezi logističke podrške kao i planiranje mera za postupanje u slučaju vanrednih situacija (unutar i izvan sportskog objekta);

– da udruženja navijača, lokalna zajednica i preduzeća budu konsultovani i obavešteni o merama i aktivnostima koje će se preduzimati unutar i oko sportskog objekta;

– da se identifikuju veze sportskih organizacija i lokalne zajednice, da se razmatra primena širih društvenih projekata, kao i da na drugi način promovišu aktivno angažovanje sportskih organizacija i drugih zainteresovanih društvenih subjekata u lokalnim zajednicama.

U okviru ove strateške oblasti definisani su sledeći ciljevi koji treba da doprinesu dostizanju vizije ove strategije:

Cilj 2.1. Uspostavljen sistem bilateralne i multilateralne saradnje društvenih subjekata sa odgovarajućim institucijama i međunarodnim organizacijama;

Cilj 2.2. Uspostavljen integrisan sistem bezbednosti, sigurnosti i usluga na nacionalnom nivou;

Cilj 2.3. Uspostavljen integrisan sistem bezbednosti, sigurnosti i usluga na lokalnom nivou.

Kapacitet i aktivnost svih društvenih subjekata predstavljaju jedan od osnovnih elemenata/uslova za efikasno sprečavanje nasilja i nedoličnog ponašanja. Kompleksnost procesa sprečavanja nasilja i nedoličnog ponašanja ogleda se u aktivnom uključivanju svih društvenih subjekata i pojedinaca, koji su na bilo koji način povezani sa sportom, stoga neophodno je unaprediti prostorne, organizacione, profesionalne i materijalno tehničke kapacitete nadležnih društvenih subjekata.

Radi permanentnog praćenja stanja bezbednosti, planiranja i predlaganja mera na sprečavanju nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama, kao i praćenje organizacionih i drugih priprema za visokorizične domaće i međunarodne sportske priredbe, potrebno je na nivou Nacionalnog saveta formirati radnu grupu kao stalno koordinaciono telo između više službi na nacionalnom nivou.

Kadrovski kapaciteti društvenih subjekata ne ogledaju se samo u popunjenosti i brojnosti rukovodećih i izvršilačkih radnih mesta, već pre svega u obučenosti kadrova za profesionalno obavljanje poverenih poslova.

U tom smislu Nacionalna strategija ohrabruje integrisane obuke policijskih službenika i pravosudnih službenika i lica organizatora koja se brinu o bezbednosti na samom sportskom objektu. Učešće policijskih službenika u radnim telima sportskih organizacija koje bi umnogome doprinelo unapređenju sigurnosnog i bezbednosnog upravljanja na sportskim priredbama.

Sistem obuke i licenciranja ljudskih resursa bezbednosnih subjekata je od velike važnosti, jer kroz standardizaciju i određivanja minimuma standarda koji se moraju ispoštovati omogućava se ostvarivanje principa profesionalinosti. Takođe, sistem specijalističke obuke ljudskih resursa bezbednosnih subjekata u bezbednosnom i menadžmentu sportskog objekta, za postupanje u rutinskim ili visoko rizičnim situacijama koje zahtevaju visok stepen koordinisanih zajedničkih aktivnosti je od velike važnosti. Programi i realizacije obuka ljudskih resursa bezbednosnih subjekata treba temeljiti na iskustvima, praksi i uz pomoć međunarodnih i domaćih eksperata, na internom, nacionalnom i međunarodnom okviru.

Uspostavljanje integrisanog koncepta bezbednosti, sigurnosti i usluge na sportskim priredbama, može se adekvatno razvijati jedino u uslovima u kojima su društveni subjekti, a naročito državni organi i sportske organizacije, kadrovski i materijalno tehnički opremljeni i osposobljeni za vršenje svojih nadležnosti i funkcija, koje ovakav strategijski koncept od njih zahteva.

Nevladine organizacije i organizacije civilnog društva treba da jačaju svoj uticaj na sprečavanje nasilja i nedoličnog ponašanja kroz razvijanje stručnih kapaciteta. Takođe, državni organi i sportske organizacije potrebno je da u sprečavanju nasilja i nedoličnog ponašanja podstiču i podržavaju rad nevladinih organizacija i organizacija civilnog društva u borbi protiv nasilja na sportskim priredbama.

Organi lokalne samouprave imaju ključnu ulogu u pogledu stvaranja sigurnog i gostoljubivog ambijenta u svom gradu za ljude koji žele da prisustvuju sportskim priredbama. To uključuje procenu rizika i pripremu odgovarajućih, proporcionalnih i preventivnih mera kojima će se umanjiti ometanje uobičajenih aktivnosti stanovništva i privrednih subjekata, na teritoriji lokalne samouprave, a naročito onih koji se nalaze u neposrednoj blizini sportskog objekta. Organi lokalne samouprave, takođe, obuhvataju multiagencijsku koordinaciju u primeni niza aktivnosti i povezanih društvenih inicijativa koji treba da omoguće korist za stanovništvo i sportske organizacije na teritoriji lokalne samouprave. Imajući to u vidu lokalna samouprava mora permanentno razvijati ljudske i materijalne kapacitete.

Uloga policije na sportskim priredbama je sprečavanje i suzbijanje narušavanja javnog reda i mira i vršenja krivičnih dela i prekršaja. Sprovođenje tih osnovnih funkcija policije obuhvata širok spektar preventivnih i operativno taktičkih mera i radnji, koje se zasnivaju na prikupljanju i analiziranju informacija o trendovima ponašanja navijača i kreiranju bezbednosnih procena, pravilnom izboru operativno taktičkih mera i radnji koje treba preduzeti, opsežnoj komunikaciji i radu sa navijačima, kao i na ciljanom prikupljanju dokaza. U skladu sa navedenim policijski kapaciteti moraju biti na takvom nivou da mogu obezbediti:

– integrisanje policijskog rada u širi multi-agencijski pristup u pogledu bezbednosti, sigurnosti i usluga na sportskim priredbama;

– razvijanje efikasne policijske saradnje sa zainteresovanim društvenim subjektima kako bi javna mesta bila bezbedna, sigurna i gostoljubiva mesta za navijače i građane pre, tokom i posle sportskih priredbi;

– pružanje podrške organizatorima u stvaranju osećaja sigurnosti i bezbednosti oko i unutar sportskog objekta za učesnike i navijače, u smislu minimiziranja rizika od nasilja oko i unutar sportskog objekta ili drugih oblika kriminaliteta;

– planiranje i primena proporcionalnih policijskih struktura i operacija baziranih na dinamičkim bezbednosnim procenama rizika, dijalozima, ali i pravovremenim intervencijama u slučajevima gde je to potrebno.

Ključna funkcija i odgovornost organizatora sportskih priredbi, su da planiraju i preduzmu zakonom propisane mere i aktivnosti u cilju bezbednog odigravanja sportske priredbe i obezbede adekvatan sportski objekat, kako bi isti bili bezbedni, sigurni i gostoljubivi za sve posetioce. U cilju stvaranja atmosfere koja vodi toleranciji i fer pleju, mora se naći ravnoteža između bezbednosti i sigurnosti s jedne, i prijateljstva i gostoljubivosti s druge strane. Iz tog razloga sportske organizacije moraju razvijati i jačati ne samo interne bezbednosne organe, profesionalne kompentencije i materijalno tehničke resurse, već i ustanoviti etičke kodekse ponašanja funkcionera i sportskih radnika i uspostaviti efikasni sistem odgovornosti.

Sportskim organizacijama mora biti pružena mogućnost da se konsultuju sa policijom i drugim državnim organima u pogledu definisanja i određivanja niza pitanja koja se odnose na bezbednost, sigurnost i usluge na sportskim objektima, što uključuje: sadržaj propisa o bezbednosti i nacionalnu politiku u pogledu prodaje ulaznica, prodaje i konzumacije alkohola, pirotehnike, prostora za gostujuće navijače (unutar i u prostoru oko sportskog objekta), pregleda i kontrola na ulazima, protiv terorističkih mera, kao i politiku u pogledu pojave određenih oblika organizovanog kriminala (nameštanja sportskih takmičenja, falsifikovanje karata i neovlašćena prodaja istih).

Takođe, sportske organizacije, kao organizatori sportskih priredbi, u pogledu bezbednosti i sigurnosti treba da inplementiraju viđenja policije u pogledu: celokupne organizacije sportske priredbe; zaštite ulaznica od falsifikovanja; mehanizama za efikasno razdvajanje suprostavljenih navijača; pripreme sportskog objekta; efikasnosti i kvaliteta upotrebe sistema video nadzora za upravljanje masom i prikupljanje dokaza; osmatranja mase; angažovanja redarske službe, kao i druge sugestije policije koje se odnose na bezbednost, sigurnost i udobnost posetilaca. Osnova ovako uspostavljenog procesa konsultacija leži u potrebi za uspostavljanjem efikasne saradnje između oficira za bezbednost unutar sportske organizacije, policijskog rukovodioca i drugih ključnih lica.

Iskreni odnosi između klubova i navijača daju početnu osnovu za preduzimanje niza preventivnih mera. Sportske organizacije bi trebale da usvoje politiku podrške istinskim navijačima, čime bi se započeo proces koji bi omogućio približavanje navijača i klubova. U zajednici sa navijačima treba stvoriti kodeks rada sa navijačima i kodeks ponašanja navijača. Takođe sportske organizacije trebalo bi da cene istinske navijače i da ih ne svrstavaju u grupu sa huliganima. Takvi navijači bi trebalo da imaju svoje članske karte koje omogućavaju privilegije oko kupovine karata i klupskih obeležja, a takođe bi trebalo delom da učestvuju i u donošenju klupskih odluka.

Paralelno, na ovaj način se obezbeđuju i sredstva za promociju partnerstva između sportskih organizacija i državnih organa i pružaju sigurnost u pogledu obavezne konsultacije između sportskih klubova i policije, lokalnih organa vlasti i drugih agencija, u vezi niza operativnih funkcija povodom održavanja sportske priredbe.

Procesuiranje gledalaca koji učestvuju u prestupima na sportskim priredbama, u skladu sa zakonom uz poštovanje osnovnih ljudskih prava je jedan od važnih ciljeva koji se žele postići Nacionalnim strategijom, a lišenje slobode, zadržavanja i pritvor osumnjičenih za krivična dela u vezi sa nasiljem na sportskim priredbama imaju jasan i snažan preventivni karakter u generalnom i pojedinačnom smislu, u cilju sprečavanja budućih nasilničkih akata.

Nezavisnost sudstva i dalje je konstantan faktor, a Nacionalna strategija ima za cilj povećanje svesti u pravosuđu u vezi problema sa nasilničkim ponašanjem na sportskim priredbama i potrebe za brzim, snažnim i proporcionalnim odgovorom, kroz prilagođavanje organizacione strukture i specijalističke obuke.

Radi praćenja efikasnosti postupaka po krivičnim delima povezanim sa nasiljem i nedoličnim ponašanjem na sportskim priredbama, ministarstvo nadležno za poslove pravde će vršiti proaktivan nadzor nad postupanjem pravosudnih organa i uspostaviti jedinstvenu evidenciju (upisnik) i preduzimati mere u skladu sa svojim ovlašćenjima.

Evropsko iskustvo ukazuje da većina navijača želi da uživa u čarima sportske priredbe i kada se prema navijačima odnosi sa poštovanjem i kada se osećaju dobrodošli na sportski objekat mnogo manje su skloni da izazovu nasilje ili da učestvuju u njemu. Štaviše, uočava se da su posetioci na sportskim priredbama u nekim slučajevima žrtve nasilja i nedoličnog ponašanja i bezbednosnih incidenata. Iskustvo ukazuje da je u nekim slučajevima nasilje posledica teško narušenog odnosa poverenja između zainteresovanih subjekata, pre svega navijača, sportskih organizacija i policije.

Međutim, takvi izazovi i potencijalni konflikti se mogu prevazići ako svi zainteresovani subjekti rade zajedno na primeni integrisanog sistema bezbednosti, sigurnosti i usluga. Komunikacija i rad sa navijačima je osnova integrisanog sistema.

Edukacija navijača treba da bude sastavni deo preventivne politike zasnovane na srednjoročnim i dugoročnim merama, kroz adekvatne projekte. Za rad sa navijačima moraju biti zaduženi timovi eksperata, koji bi radili na izradi eduktivnog materijala za učenje i obuku, koji bi za temu imao poboljšanje preventivnih mera protiv huliganizma, integrisanim radom policije, organizatora, redarskih službi, navijača, nevladinih organizacija, lokalne zajednice, pedagoga, sociologa i novinara. Za rad sa navijačima treba koristiti postojeće međunarodne programe i stručnjake.

Iz tog razloga Nacionalna strategija naglašava važnost zajedničkog rada svih društvenih subjekata i svakodnevan kontinuirani rad sa navijačima pre, za vreme i posle utakmice. Ovaj proces je u evropskoj praksi poznatiji pod nazivom „dijalog”.

U okviru ove strateške oblasti definisani su sledeći ciljevi koji treba da doprinesu dostizanju vizije ove strategije:

Cilj 3.1. Unapređeni organizacioni kapaciteti organa državne uprave i pravosudnih organa;

Cilj 3.2. Unapređeni profesionalni kapaciteti zaposlenih u organima državne uprave i pravosudnim organima;

Cilj 3.3. Unapređeni materijalno tehnički kapaciteti organa državne uprave i pravosudnih organa;

Cilj 3.4. Unapređeni organizacioni kapaciteti sportskih organizacija;

Cilj 3.5. Unapređeni profesionalni kapaciteti zaposlenih u sportskim organizacijama;

Cilj 3.6. Unapređeni materijalno tehnički kapaciteti bezbednosnih subjekata sportskih organizacija.

Osnovni uslov za sprovođenje aktivnosti iz oblasti sporta je postojanje sportskih objekata. Međutim, nije važno samo njihovo postojanje, već i da ti objekti zadovoljavaju propisane uslove (u pogledu dimenzija i bezbednosti, sanitarno(higijenske, protivpožarne, instalaciono – tehničke i dr.), kako bi se u njima mogle obavljati sportske aktivnosti. Obezbeđenje tog uslova zahteva izdvajanje velikih materijalnih sredstava koja, po pravilu, ne mogu da obezbede sami korisnici (sportski klubovi, organizacije, pojedinci). S obzirom na neophodnost postojanja sportskih objekata, kao i njihovu deficitarnost, jasno je da rešavanje ovog infrastrukturnog problema traži velika budžetska izdvajanja.

Planska obnova, opremanje i izgradnja sportske infrastrukture jedini je pravi način da se postigne optimalna bezbednost svih prisutnih u sportskom objektu. U današnje vreme, kada se čitav svet suočava sa velikom ekonomskom krizom, nerealno je očekivati da će sama država snositi troškove izgradnje i održavanja sportskih objekata. Izgradnju novih i adaptaciju postojećih sportskih objekata potrebno je potražiti preko zainteresovanih investitora kroz model javno-privatnog partnerstva. Organi lokalne samouprave, kao vlasnici sportskih objekata imaju posebnu odgovornost u opremanju i održavanju sportskih objekata u pogledu stvaranja bezbednog, sigurnog i gostoljubivog ambijenta za sva lica koja prisustvuju sportskoj priredbi.

Zakon o javno-privatnom partnerstvu i koncesijama iz 2011. godine, predstavlja u ovom momentu najprimereniji pravni okvir za izgradnju novih ili rekonstrukciju postojećih sportskih objekata. Taj zakon otvara prostor za fleksibilnije rešavanje svih prethodno navedenih problema, i to u dogovoru i partnerstvu sa lokalnom samoupravom, kao nosiocem prava svojine na sportskim objektima. Pravljenje multifunkcionalnih objekata i lokacija koji mogu biti ekonomski samoodržive i isplative, da ne predstavljaju trošak za lokalne zajednice. U tom cilju, lokalne samouprave bi trebalo da naprave detaljnu analizu (šta je potrebno od komercijalnih sadržaja u određenom delu grada), da bi investitori pronašli svoj poslovni interes u izgradnji tih sadržaja uz sportske objekte.

Sistem licenciranja i sertifikovanja sportskih objekata, je od velike važnosti, jer kroz standardizaciju u pogledu infrastrukture daju se jasni uslovi koji sportski objekat mora ispuniti kako bi se na njemu mogle održavati sportske priredbe, posebno povišenog rizika. Ovo svakako podrazumeva kategorizaciju sportskih objekata u zavisnosti od građevinskih i infrastrukturnih karakteristika, sa aspekta bezbednosti, sigurnosti i usluge. Kategorizacija i standardizacija sportskih objekata, omogućiće da se sportske priredbe sa određenim nivoom rizika mogu održati samo na sportskom objektu određene kategorije. Takođe organi lokalne samouprave u skladu sa svojim nadležnostima moraju aktivno učestvovati u procesu licenciranja sportskih objekata, posebno u segmentu izdavanja upotrebnih dozvola i inspekcijskog nadzora.

Od velike važnosti je sveobuhvatna procena rizika sportskog objekta i u skladu sa istom projektovanje potrebnih bezbednosnih sistema. Takođe ovo podrazumeva reviziju postojećih i uvođenje novih tehničkih i bezbednosnih sistema, koji bi omogućio integrisano upravljanje bezbednošću i blagovremeno i efikasno reagovanje bezbednosnih struktura na bezbednosne događaje i pojave, pogotovo u oblasti kriznog menadžmenta.

Upravljanje, održavanje i korišćenje sportskih objekata je veoma važan segment i to pitanje je neophodno rešiti uspostavljanjem kvalitetnog menadžmenta sportskog objekta. Takođe, visoka cena troškova za rad sportskih objekata i okolnih površina nameće potrebu za njihovu punu „komercijalizaciju” i adaptaciju u prostore na kojima se pružaju višestruke usluge.

Uspostavljanjem savremenog menadžmenta upravljanja radom i organizacijom sportskog objekta, treba postaviti strateške ciljeve, pravila i stvoriti fiksne funkcionalne procedure u svim aktivnostima kojima je usmeren rad zaposlenih radi stvaranja jedne prijatne, zdrave i bezbedne sredine za sve korisnike sportskog objekta.

U okviru ove strateške oblasti definisani su sledeći ciljevi koji treba da doprinesu dostizanju vizije ove strategije:

Cilj 4.1. Posedovanje upotrebne dozvole za sportske objekte;

Cilj 4.2. Uspostavljen sistem licenciranja i sertifikovanja sportskih objekata;

Cilj 4.3. Bezbednosna procena infrastrukture sportskih objekata;

Cilj 4.4. Unapređenje infrastrukture sportskih objekata u cilju bezbednosti, prijatnog boravka i pružanja kvalitetnih usluga pristunim licima;

Cilj 4.5. Uspostavljeni i unapređeni tehničko bezbednosni sistemi (video nadzor, kontrole ulaza i ulaznica, razglasa, protivpožarni i dr.);

Cilj 4.6. Uspostavljen i opremljen prostor za rad bezbednosnog menadžmenta sportskog objekta (komandna soba, prostorije za obradu i zadržavanje lica);

Cilj 4.7. Uspostavljen sistem upravljanja, održavanja i pripreme sportskog objekta;

Cilj 4.8. Uspostavljen sistem bezbednosnog i inspekcijskog nadzora sportskog objekta;

Cilj 4.9. Uspostavljen menadžment sportskog objekta;

Cilj 4.10. Unapređenje bezbednosti sportskih objekata obrazovno vaspitnih ustanova.

Prevencija nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama predstavlja osnovni prioritet u borbi protiv nasilja. Imajući u vidu to da nasilje na sportskim priredbama izaziva veliku pažnju i uznemirenje javnosti, programi prevencije se moraju razvijati i uključivati strukturno u postojeće nacionalne sisteme socijalne i pravne zaštite, ali i kroz razvijanje novih programa koji uključuju proces socijalne integracije mladih, prevashodno poznatih izvršilaca krivičnih dela i prekršaja na sportskim priredbama.

Prevencija nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama mora predstavljati institucionalizovanu, zajedničku i koordinisanu aktivnost državnih organa, sportskih saveza i civilnog društva usmerenu na ostvarivanje primarne, sekundarne i tercijarne prevencije, ali i rešavanje konfliktnih situacija.

Primarna prevencija podrazumeva dugoročan tretman, kroz uspostavljanje i razvijanje preventivnih programa koji utiču na smanjenje socijalnih uzroka nasilja na sportskim priredbama, institucionalizovan rad sa mladima prevashodno u osnovnim i srednjim školama uz obavezno učešće roditelja, sa ciljem da mladima omogući bolje razumevanje promena koje mladi doživljavaju u tom razvojnom periodu, socijalnih relacija i porodičnih odnosa.

U tom smislu društveno organizovani sistemi pomoći i podrške građanima, preko svoje institucionalne infrastrukture su u obavezi da, prevashodno, razvijaju takav sistem vrednosti, koji nije zasnovan na konfliktima, koji omogućava nenasilno rešavanje konflikata, koji razvija osećaj opšte solidarnosti, visok stepen tolerancije na različitost, nediskriminacije itd. Ciljne grupe su pre svega mladi, bez obzira da li su članovi ili ne određenih navijačkih grupa, kao i ostala lica članovi navijačkih grupa koji još uvek nisu iskazali određen način ponašanja koji se može direktno ili indirektno podvesti pod nasilje na sportskim priredbama. Ove primarno preventivne aktivnosti pre svega moraju realizovati sistemi obrazovanja, socijalne zaštite, sporta, kulture i medija, sportska društva i klubovi. U realizaciji primarno preventivnih aktivnosti pomoć pružaju policija i pravosuđe (tužilaštvo i sudovi).

Sekundarna prevencija podrazumeva reagovanje i ograničavanje štetnih posledica nasilja nakon što se ono dogodilo s ciljem ograničavanja posledica i smanjenje rizika od budućih nasilja na sportskim priredbama, kroz socijalno uključivanje navijačkih grupa i navijača i uspostavljanje odnosa poverenja između navijača i drugih društvenih subjekata.

Tercijarna prevencija podrazumeva niz koordinisanih aktivnosti društvenih subjekata koje su usmerene da poznatim izvršiocima krivičnih dela i prekršaja na sportskim priredbama, pomogne u reintegraciji, kroz pravilan rast i razvoj ukoliko se radi o maloletnicima i podizanje svesnosti o nepravilnostima u vršenju roditeljskog prava, ali i uključivanju u normalne društvene tokove (zapošljavanje i sl.), i potpunog ublažavanja faktora koji utiču na nasilno ponašanje.

Rešavanje konfliktnih situacija podrazumeva niz aktivnosti društvenih subjekata usmerenih na prepoznavanju mogućih konfliktnih situacija između navijača, navijačkih grupa, sportskih organizacija i drugih društvenih subjekata i sprečavanju produbljivanja konflikta i tenzije među njima kroz posredovanje i medijaciju stručnih službi i svih uključenih društvenih subjekata.

Rad sa navijačima u kontekstu integrisane prevencije je veoma važna za dugoročnu politiku prevencije. U tom cilju mora se uspostaviti integrisana saradnja policije, organizatora i lokalne samouprave sa liderima navijača na smanjenju nasilja na sportskim priredbama. Saradnja treba da bude usmerena na smanjenju tenzija neposredno pre, za vreme i nakon sportske priredbe. Kroz navijačke projekte treba stvoriti mogućnost uspostavljanja formalnih mehanizama za saradnju, konsultacije i razmenu informacija bitnih za organizaciju sportske priredbe i bezbednost svih prisutnih lica na sportskoj priredbi.

U okviru ove strateške oblasti definisani su sledeći ciljevi koji treba da doprinesu dostizanju vizije ove strategije:

Cilj 5.1. Institucioni okvir za planiranje i nadzor prevencije;

Cilj 5.2. Obezbeđeno funkcionisanje sistema primarne prevencije;

Cilj 5.3. Uspostaviti efikasnije organizacione mere na prevenciji pre, tokom i nakon sportske priredbe;

Cilj 5.4. Obezbeđeno funkcionisanje sistema sekundarne prevencije;

Cilj 5.5. Obezbeđeno funkcionisanje sistema tercijarne prevencije;

Cilj 5.6. Rešavanje konfliktnih situacija.

Uspostavljanje i razvoj zajedničke medijske strategije državnih organa, sportskih organizacija i civilnog društva na takav način da obezbedi da građani i navijači budu unapred informisani o merama koje će biti preduzimane, kao i da onemogući promovisanje negativnog ponašanja na sportskim priredbama, ključna je strateška oblast Nacionalne strategije.

Saradnja i komunikacija sa medijima i medijskim udruženjima ima za cilj da se u medijskom izveštavanju o nasilju i nedoličnom ponašanju na sportskim priredbama ne pristupa senzacionalistički, prikazivanjem scena nasilja, veličanjem i dramatizovanjem nasilničkog ponašanja, kao i stimulisanjem nasilnih navijačkih grupa otvaranjem medijskog prostora za njih, čime se popularišu i daju loš primer populaciji mladih.

Mediji moraju da izbegavaju da nemile scene emituju u udarnim terminima informativnih emisija u elektronskim medijima, ili objavljuju na naslovnim stranicama fotografije i video zapise nasilja na sportskim priredbama i u skladu sa preporukama Međunarodne federacije sportskih novinara (AIPS), FIFA i UEFA, kadrove i snimke trebalo bi emitovati maksimalno pet sekundi, ne u udarnim terminima i naslovnim stranama.

Svakako da cilj Nacionalne strategije nije relativizovanje nasilja i nedoličnog ponašanja već objektivno informisanje javnosti isključivanjem mogućnosti da mediji budu promoteri nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama.

Važnu ulogu u razvoju efikasnog multi-agencijskog pristupa imaju mediji kao efikasno sredstvo za objašnjenje značaja primene integrisanog multi-agencijskog pristupa u pogledu bezbednosti, sigurnosti i usluga.

U današnje vreme koje se ogleda kroz brz i dinamičan razvoj telekomunikacija, organizatori sportskog događaja, posebnu pažnju trebalo bi da posvete rastućoj ulozi i značaju koji informacione tehnologije imaju prilikom organizacije i realizacije određenog sportskog događaja, budući da je medijska pokrivenost događaja podjednako značajna kao i njegovo fizičko izvršenje.

Nacionalni i lokalni portparoli iz svih ključnih državnih organa i sportskih organizacija treba blisko da sarađuju sa medijima i navijačkim grupama u pripremi i primeni sveobuhvatne strategije komunikacija.

Pored pružanja objašnjenja i sigurnosti lokalnoj zajednici i preduzećima, efikasna multi-agencijska medijska strategija može biti od krucijalnog značaja u komunikaciji sa organizatorom sportske priredbe, pružanja važnih informacija navijačima o važećim zakonskim propisima, omogućavanja da se upoznaju sa prostorom koji je predviđen za njih, znamenitosti grada i lokacija koje bi trebalo da posete, organizaciji gradskog i međugradskog prevoza, ali i naglašavanju važne uloge svih društvenih subjekata koju imaju u stvaranju gostoljubivog ambijenta za sve posetioce sportskih priredbi.

U okviru ove strateške oblasti definisani su sledeći ciljevi koji treba da doprinesu dostizanju vizije ove strategije:

Cilj 6.1. Obezbeđena medijska podrška u kreiranju i sprovođenju politike nenasilja u sportu;

Cilj 6.2. Unapređena svest društvenih subjekata o važnosti objektivnog i odgovornog izveštavanja o sportskim događajima.

5. SPROVOĐENJE, PRAĆENJE I OCENJIVANJE STRATEGIJE

Sprovođenjem Nacionalne strategije uspostavljaju se zakonski i sistemski uslovi za efikasnu borbu svih subjekata protiv nasilja i nedoličnog ponašanja u Republici Srbiji. Svi državni organi koji su nadležni za borbu protiv nasilja i nedoličnog ponašanja u sportu, sportske organizacije, institucije i klubovi, kao i civilno društvo,u svojim okvirima nadležnosti preduzimaće aktivnosti na implementaciji Nacionalne strategije.

Vlada će obezbediti neophodnu političku podršku za uspešnu implementaciju Nacionalne strategije, sa težištem na integrisanom pristupu i primeni preventivnog i represivnog delovanja. Takođe, Vlada će preko svojih organa aktivno razvijati poverenje i saradnju sa građanima i privatnim sektorom, radi povezivanja svih snaga i potencijala zajednice na implementaciji Nacionalne strategije.

Osnov za praćenje i evaluaciju Nacionalne strategije jeste Nacionalni akcioni plan za borbu protiv nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama (u daljem tekstu: Akcioni plan), u kojem su obuhvaćene strateške oblasti i ciljevi, aktivnosti za dostizanje ciljeva, indikatori za svaku aktivnost, nosioci realizacije svake aktivnosti, izvori finansiranja i krajnji vremenski okvir za dostizanje svake aktivnosti. Sa počinjanjem sprovođenja Akcionog plana započinje i proces praćenja. Proces praćenja otpočinje utvrđivanjem početnog stanja.

Sistem praćenja i ocenjivanja obuhvata sve faze i nivoe sprovođenja Akcionog plana, kao i plana aktivnosti koji se definiše na dvogodišnjem nivou zbog čestih promena u društvu kao novih pojavnih oblika nasilja na koji zahtevaju brz i efikasan odgovor društva. On treba da obezbedi informacije o napretku i sprovođenju definisanih aktivnosti, kao i procenu uspešnosti ostvarenih ciljeva. Kroz obezbeđenje povratnih informacija ovaj sistem je osnov za unapređenje Akcionog plana i plana aktivnosti, redefinisanje pojedinih aktivnosti, donošenje odluka zasnovanih na činjenicama i podacima, koordinaciju svih koji učestvuju u ostvarenju Akcionog plana, kao i podelu odgovornosti za postizanje rezultata.

Proces praćenja i ocenjivanja sprovodi se: prikupljanjem podataka, analizom (procenom) podataka, izveštavanjem i korišćenjem analize. Centralnu ulogu u praćenju, koordinaciji i upravljanju sprovođenjem Nacionalne strategije ima Akcioni tim. Zbog međuresornog karaktera Nacionalne strategije i složenosti sprovođenja Akcionog plana, Akcioni tim će obezbediti saradnju svih partnera, koordinaciju i protok informacija.

Subjekti Nacionalne strategije su odgovorni za postizanje rezultata i praćenje aktivnosti za čije nosioce su definisani Akcionim planom, a kvartalno će izveštavati Akcioni tim o sprovođenju aktivnosti, koje su u njihovoj nadležnosti i podnositi izveštaje. Akcioni tim će o sprovedenim aktivnostima i ostvarenim rezultatima izveštavati Nacionalni savet najmanje jedanput godišnje, koji će dati konačnu ocenu uspeha realizacije zadataka iz Akcionog plana.

Preporuke i nalazi ocenjivanja koristiće se za unapređenje realizacije Akcionog plana i biće dostupni svim zainteresovanim stranama.

Akcioni plan odštampan je uz ovu strategiju i čini njen sastavni deo.

6. IZVORI FINANSIRANJA I TROŠKOVI REALIZACIJE STRATEGIJE

Za realizaciju ciljeva Nacionalne strategije, a u skladu sa Akcionim planom, obezbeđuju se finansijska sredstva iz budžeta Republike Srbije, autonomne pokrajine, gradova, opština i sportskih organizacija u skladu sa njihovim obavezama i nadležnostima.

Vlada će nastaviti razvoj partnerstva sa domaćim i međunarodnim subjektima radi podrške ostvarenju ciljeva Nacionalne strategije.

7. ZAVRŠNE ODREDBE

Nacionalnu strategiju objaviti u „Službenom glasniku Republike Srbije”.

05 Broj: 661-5959/2013

U Beogradu, 12. jula 2013. godine

V L A D A

Tačnost prepisa overavaGENERALNI SEKRETARVeljko Odalović PREDSEDNIKIvica Dačić, s.r.

Ostavite komentar