Predlog zakona o sprečavanju pranja novca

PREDLOG ZAKONA

O SPREČAVANjU PRANjA NOVCA

Član 1.

Ovim zakonom propisuju se radnje i mere koje se preduzimaju radi otkrivanja i sprečavanja pranja novca.

Ovim zakonom uređuje se nadležnost Uprave za sprečavanje pranja novca (u daljem tekstu: Uprava) i nadležnost drugih organa za sprovođenje odredaba ovog zakona.

Član 2.

Pranjem novca, u smislu ovog zakona, smatra se:

konverzija ili prenos imovine, sa znanjem da je ta imovina stečena izvršenjem krivičnog dela propisanog krivičnim zakonodavstvom Republike Srbije (u daljem tekstu: krivično delo), u nameri da se prikrije ili netačno prikaže nezakonito poreklo imovine;

prikrivanje ili netačno prikazivanje činjenica u vezi sa imovinom, sa znanjem da je ta imovina stečena izvršenjem krivičnog dela;

sticanje, držanje ili korišćenje imovine sa znanjem, u trenutku prijema, da je ta imovina stečena izvršenjem krivičnog dela;

prikrivanje, u procesu svojinske transformacije preduzeća i drugih pravnih lica, nezakonito stečene društvene ili državne imovine i društvenog ili državnog kapitala.

Imovinom, u smislu ovog zakona, smatraju se stvari (pokretne i nepokretne), novac, prava, hartije od vrednosti i druge isprave kojima se može utvrditi pravo svojine i drugih prava.

Novcem, u smislu ovog zakona, smatra se gotov novac, efektivni strani novac, depoziti na računima (dinarski i devizni), kao i druga sredstva plaćanja.

Strankom, u smislu ovog zakona, smatra se fizičko lice, preduzetnik i pravno lice koje vrši transakciju, otvara račun ili uspostavlja poslovnu saradnju sa obveznikom.

Član 3.

Radnje i mere za otkrivanje i sprečavanje pranja novca preduzimaju se pre, u toku i nakon prijema, zamene, čuvanja i korišćenja imovine, polaganja i podizanja gotovog novca i efektivnog stranog novca sa računa, prenosa imovine preko državne granice, sklapanja poslova kojima se stiče imovina ili drugog postupanja sa tom imovinom (u daljem tekstu: transakcije).

Član 4.

Radnje i mere za otkrivanje i sprečavanje pranja novca dužni su da preduzimaju pravna lica (u daljem tekstu: obveznici) i odgovorna lica u pravnim licima.

Obveznici, u smislu ovog zakona, su:

1) banke i druge finansijske organizacije (štedionice, štedno- kreditne organizacije i štedno- kreditne zadruge);

2) menjači;

3) preduzeća poštansko-telefonsko-telegrafskog saobraćaja i druga preduzeća i zadruge;

4) osiguravajuće organizacije;

5) investicioni fondovi i druge institucije koje posluju na finansijskom tržištu;

6) berze, brokersko-dilerska društva, kastodi banke, ovlašćene banke za trgovanje hartijama od vrednosti i drugi subjekti koji se bave transakcijama u vezi sa hartijama od vrednosti, plemenitim metalima i dragim kamenjem;

7) priređivači klasičnih i posebnih (kazina, automat-klubovi, kladionice) igara na sreću, kao i drugih igara na sreću;

8) zalagaonice.

Obveznicima, u smislu ovog zakona, smatraju se i druga pravna lica, preduzetnici i fizička lica koja obavljaju poslove koji se odnose na:

1) upravljanje imovinom za druga lica;

2) faktoring i forfeting;

3) lizing;

4) izdavanje platnih kartica i poslovanje tim karticama;

5) promet nepokretnosti;

6) promet umetničkih predmeta, antikviteta i drugih predmeta veće

vrednosti;

7) promet automobila, plovila i drugih objekata veće vrednosti;

8) obradu i promet plemenitih metala i dragog kamenja;

9) organizaciju putovanja;

10) posredovanje u pregovorima u vezi sa davanjem kredita;

11) posredovanje i zastupanje u osiguranju;

12) organizovanje aukcija.

Obveznik je dužan da utvrdi identitet stranke, prikupi podatke o stranci i transakciji, kao i druge podatke koji su, u smislu ovog zakona, značajni za otkrivanje i sprečavanje pranja novca (u daljem tekstu: identifikacija) u sledećim slučajevima:

1) pri otvaranju računa ili uspostavljanju drugog oblika poslovne saradnje sa strankom;

2) pri svakoj transakciji (gotovinskoj ili bezgotovinskoj) ili pri više međusobno povezanih transakcija u ukupnom iznosu od 15.000 evra ili više u dinarskoj protivvrednosti, po zvaničnom srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan izvršenja transakcije (u daljem tekstu: u dinarskoj protivvrednosti), osim u slučaju kad je identifikacija izvršena u skladu sa tačkom 1) ovog stava;

3) kod poslova u vezi sa životnim osiguranjem:

– kada vrednost pojedine rate premije ili više rata premije, koje je potrebno platiti u jednoj godini iznosi 1.000 evra ili više u dinarskoj protivvrednosti;

– kada plaćanje jednokratne premije prelazi vrednost 2.500 evra u dinarskoj protivvrednosti;

– kada se pojedina rata premije ili više rata premije, koje je potrebno platiti u jednoj godini, poveća i pređe vrednost od 1.000 evra u dinarskoj protivvrednosti;

4) pri svakoj transakciji (gotovinskoj ili bezgotovinskoj) nezavisno od vrednosti te transakcije, ako se sumnja da se radi o pranju novca u vezi sa transakcijom ili strankom;

5) pri uplati ili isplati novca kod priređivača klasičnih igara na sreću i drugih igara na sreću u iznosu od 1.000 evra ili više u dinarskoj protivvrednosti, a kod priređivača posebnih igara na sreću- odmah po ulasku u igračnicu.

Obveznik nije dužan da izvrši identifikaciju u slučajevima međubankarskih transakcija.

Član 6.

Prilikom identifikacije iz člana 5. stav 1. tačka 1. ovog zakona obveznik je dužan da utvrdi podatke iz člana 32. stav 1. tač. 1), 2), 3), 5), 6) i 13) ovog zakona.

Prilikom identifikacije iz člana 5. stav. 1. tačka 2) ovog zakona obveznik je dužan da utvrdi podatke iz člana 32. stav 1. tač. 1) do 4) i 7) do 10) ovog zakona.

Prilikom identifikacije iz člana 5. stav. 1. tačka 3) ovog zakona obveznik je dužan da utvrdi podatke iz člana 32. stav 1. tač. 1) do 10) ovog zakona.

Prilikom identifikacije iz člana 5. stav. 1. tačka 4) ovog zakona obveznik je dužan da utvrdi podatke iz člana 32. stav 1. ovog zakona.

Prilikom identifikacije iz člana 5. stav. 1. tačka 5) ovog zakona obveznik je dužan da utvrdi podatke iz člana 32. stav 1. tačka 3) i tač. 6) do 9) ovog zakona.

Ako se transakcije iz člana 5. stav 1. tač. 2) do 4) ovog zakona vrše na osnovu otvorenog računa ili uspostavljene poslovne saradnje obveznik je dužan da prilikom identifikacije utvrdi podatke koji nedostaju.

Obveznik je dužan da podatke o pravnom licu iz člana 32. stav 1. tačka 1) ovog zakona utvrdi uvidom u originalnu ili overenu dokumentaciju iz registra koji vodi nadležni organ države sedišta, predatu od strane stranke, a koja ne sme biti starija od tri meseca.

Obveznik je dužan da podatke o fizičkom licu iz člana 32. stav 1. tač. 2) i 3) ovog zakona utvrdi uvidom u lična dokumenta tog lica izdata od strane nadležnog državnog organa (lična karta, putna isprava ili druga javna isprava na osnovu koje se nesumnjivo može utvrditi identitet fizičkog lica).

Obveznik je dužan da podatke iz člana 32. stav 1. tač. 4) do 11) ovog zakona utvrdi uvidom u dokumenta i poslovnu dokumentaciju predatu od strane stranke.

Ako iz dokumenata izdatih od strane nadležnog organa, dokumenata i poslovne dokumentacije nije moguće utvrditi sve podatke iz člana 32. stav 1. ovog zakona, podaci koji nedostaju, osim podataka iz člana 32. stav 1. tač. 12) i 13) ovog zakona obveznik je dužan da utvrdi na osnovu pismene izjave stranke.

Ako je stranka strani državljanin, prilikom identifikacije iz člana 5. stav 1. tač. 1) i 4) ovog zakona obveznik je dužan da pribavi fotokopiju ličnog dokumeta tog lica.

Ako strano pravno lice, osim međunarodnih vladinih organizacija, obavlja transakcije iz člana 5. ovog zakona, obveznik je dužan, najmanje jedanput godišnje, da izvrši ponovnu identifikaciju utvrđivanjem podataka iz člana 32. stav 1. tač. 1) i 13) ovog zakona i na osnovu novog ovlašćenja iz člana 7. stav 2. ovog zakona.

Član 7.

Obveznik je dužan da, prilikom identifikacije stranke, od stranke traži izjavu o tome u čije ime i za čiji račun vrši transakciju, otvara račun ili uspostavlja poslovnu saradnju.

Obveznik je dužan da, ako stranka vrši transakciju, otvara račun ili uspostavlja poslovnu saradnju za tuđ račun (punomoćnik), od stranke traži pismeno ovlašćenje (punomoćje), kao i dokumentaciju iz člana 6. ovog zakona na osnovu koje se može izvršiti identifikacija lica za čiji račun se vrši transakcija, otvara račun ili uspostavlja poslovna saradnja.

Obveznik je dužan da odbije izvršenje transakcije ako ne može da utvrdi identitet stranke u skladu sa članom 6. ovog zakona i ovim članom.

Ako punomoćnik otvara račun ili obavlja transakciju iz člana 5. stav 1. tač. 2) i 4) ovog zakona za račun stranog pravnog lica, koje ne obavlja ili ne sme da obavlja proizvodnu ili trgovinsku delatnost u državi u kojoj je registrovano ili stranog pravnog lica sa nepoznatim vlasnicima ili upravljačima, obveznik je dužan da utvrdi podatke iz člana 32. stav 1. tačka 13) ovog zakona, uvidom u originalnu i overenu dokumentaciju iz sudskog ili odgovarajućeg javnog registra, koja ne sme biti starija od tri meseca. Ako nije moguće utvrditi sve podatke iz sudskog ili odgovarajućeg javnog registra, obveznik je dužan da podatke koji nedostaju utvrdi uvidom u dokumenta i poslovnu dokumentaciju, koju dostavlja punomoćnik. Ako podatke koji nedostaju, nije moguće iz objektivnih razloga utvrditi na propisani način, obveznik je dužan da podatke koji nedostaju utvrdi na osnovu pismene izjave punomoćnika.

Obveznik je, u slučaju iz stava 4. ovog člana, u svim slučajevima kada je drugo pravno lice imalac 10% poslovnog udela, akcija ili drugih prava pravnog lica ili u njegovom kapitalu učestvuje sa najmanje 10% učešća, dužan da utvrdi podatke iz člana 32. stav 1. tačka 13) ovog zakona i za to drugo pravno lice.

Obveznik može prilikom otvaranja računa ili uspostavljanja poslovne saradnje da izvrši identifikaciju stranke i bez njenog prisustva, ali pri tome mora nesporno da utvrdi identitet stranke utvrđivanjem svih podataka u skladu sa ovim zakonom i propisom donetim na osnovu člana 13. stav 2. ovog zakona.

Identifikacija na osnovu stava 6. ovog člana moguća je samo ako je stranka nerezident, državni organ ili organizacija sa javnim ovlašćenjima ili obveznik iz člana 4. ovog zakona.

Obveznik može na osnovu stava 6. ovog člana da izvrši identifikaciju stranke koja je nerezident ako je stranka državljanin Republike Srbije ili državljanin strane države koja primenjuje standarde iz oblasti otkrivanja i sprečavanja pranja novca.

Identifikacija bez prisustva stranke prilikom otvaranja računa ili uspostavljanja poslovne saradnje ne može da se obavi ako se radi o stranom pravnom licu koje ne obavlja ili ne sme da obavlja proizvodnu ili trgovinsku delatnost u državi u kojoj je registrovano ili stranom pravnom licu sa nepoznatim vlasnicima ili upravljačima.

Član 8.

Obveznik je dužan da Upravi dostavlja podatke iz člana 32. stav 1. tač. 1) do 4) i tač. 7) do 10) ovog zakona o svakoj gotovinskoj transakciji, odnosno o više međusobno povezanih gotovinskih transakcija u ukupnom iznosu od 15.000 evra ili više u dinarskoj protivvrednosti.

Obveznik je dužan da Upravi dostavlja podatke iz stava 1. ovog člana kod poslova u vezi sa životnim osiguranjem: kada vrednost pojedine rate premije ili više rata premije koje je potrebno platiti u jednoj godini iznosi 1.000 evra ili više u dinarskoj protivvrednosti; kada plaćanje jednokratne premije prelazi vrednost 2.500 evra u dinarskoj protivvrednosti; kada se pojedina rata premije ili više rata premije, koje je potrebno platiti u jednoj godini, poveća i pređe vrednost od 1.000 evra u dinarskoj protivvrednosti.

Obveznik iz člana 4. stav 2. tačka 7) ovog zakona dužan je da Upravi dostavlja podatke iz člana 32. stav 1. tač. 3), 4) i 7) do 10) ovog zakona, o uplati ili isplati novca u iznosu od 1.000 evra ili više u dinarskoj protivvrednosti.

Obveznik je dužan da Upravi dostavlja podatke iz člana 32. stav 1. tač. 1) do 4) i 7) do 10) i tačka 12) ovog zakona, koji se odnose na transakcije (gotovinske i bezgotovinske) ili na lica, za koja se sumnja da su u vezi sa pranjem novca.

Obveznik je dužan da Upravi dostavlja podatke iz st. 1. do 4. ovog člana, u skladu sa propisom donetim na osnovu člana 13. stav 2. ovog zakona.

Nadležni carinski organi dužni su da Upravi dostave podatke o svakom prenosu preko državne granice gotovog novca, efektivnog stranog novca, čekova, hartija od vrednosti, plemenitih metala i dragog kamenja u vrednosti od 2.000 evra ili više u dinarskoj protivvrednosti, i to najkasnije u roku od tri dana od dana tog prenosa.

Član 10.

Obveznik je dužan da o transakcijama iz člana 8. st. 1. do 3. ovog zakona, u pismenoj formi, obavesti Upravu odmah po izvršenju transakcije, a najkasnije u roku od tri dana od dana izvršenja transakcije.

Obveznik je dužan da o transakcijama iz člana 8. stav 4. ovog zakona, u pismenoj formi, obavesti Upravu pre izvršenja transakcije i navede rok u kome će se transakcija izvršiti.

Obaveštenje iz stava 2. ovog člana može se dati i telefonskim putem, ali se mora potvrditi u pismenoj formi, najkasnije prvog narednog radnog dana od dana izvršenja transakcije.

Ako obveznik, zbog prirode transakcije iz člana 8. stav 4. ovog zakona, ne može da o toj transakciji obavesti Upravu pre izvršenja transakcije, učiniće to posle njenog izvršenja, a najkasnije u roku od naredna 24 sata uz obrazloženu pismenu izjavu o razlozima zbog kojih nije postupio u skladu sa odredbom stava 2. ovog člana.

Ako ovlašćeno lice iz člana 11. ovog zakona sumnja da se radi o pranju novca, može da izda nalog za privremeno obustavljanje izvršenja transakcije, a najduže 72 sata, o čemu će obavestiti Upravu, odmah po obustavljanju izvršenja transakcije.

Obveznik je dužan da odredi jedno ili više lica koja će biti odgovorna za otkrivanje, sprečavanje i prijavljivanje Upravi transakcija i lica, za koja se sumnja da su u vezi sa pranjem novca (u daljem tekstu: ovlašćeno lice).

Obveznik je dužan da zaposlenim licima koja izvršavaju obaveze iz ovog zakona, obezbedi obuku u skladu sa standardima i po metodologiji utvrđenoj propisom donetim na osnovu člana 13. stav 2. ovog zakona, da obavlja unutrašnju kontrolu poslova koje izvršava prema ovom zakonu, kao i da sastavi listu pokazatelja (indikatora) za prepoznavanje sumnjivih transakcija.

Obveznik ne odgovara za štetu nanetu strankama ili trećim licima ako je postupao u skladu sa odredbama ovog zakona.

Uprava za sprečavanje pranja novca obrazuje se kao organ uprave u sastavu ministarstva nadležnog za poslove finansija.

Upravom rukovodi direktor, koga postavlja i razrešava Vlada Republike Srbije (u daljem tekstu: Vlada), na predlog ministra nadležnog za poslove finansija (u daljem tekstu: ministar).

Član 13.

Ministar, na predlog direktora Uprave:

1) uređuje unutrašnju organizaciju i sistematizaciju radnih mesta u Upravi, kojom se propisuju posebna znanja i sposobnosti za pojedina radna mesta;

2) odlučuje o stručnom obrazovanju, osposobljavanju i usavršavanju zaposlenih u Upravi;

3) utvrđuje pravila ponašanja zaposlenih u Upravi;

4) utvrđuje poslove koji su nespojivi sa službenom dužnošću;

5) uređuje druga pitanja u skladu sa zakonom.

Ministar, na predlog direktora Uprave, propisuje metodologiju za izvršavanje poslova koje obveznik vrši u skladu sa ovim zakonom, način i rokove u kojima je obveznik dužan da obavesti Upravu o transakcijama iz ovog zakona, kao i slučajeve u kojima određeni obveznici nisu dužni da Upravi prijave gotovinske transakcije u ukupnom iznosu od 15.000 evra ili više u dinarskoj protivvrednosti.

Uprava obavlja poslove iz svog delokruga koji se odnose na:

1) prikupljanje, obradu, analiziranje i čuvanje podataka i informacija dobijenih od obveznika i državnih organa;

2) praćenje izvršavanja odredaba ovog zakona i preduzimanje mera iz svoje nadležnosti radi otklanjanja uočenih nepravilnosti u primeni ovog zakona kao i predlaganje ministru izmena i dopuna ovog zakona i drugih propisa koji uređuju otkrivanje i sprečavanje pranja novca;

3) primanje i traženje od nadležnih državnih organa podataka i informacija potrebnih za ocenu da li u vezi sa određenim transakcijom ili određenim licem postoji sumnja da se radi o pranju novca, podataka i informacija o postupcima u vezi sa prekršajima, privrednim prestupima i krivičnim delima koja se odnose na pranje novca, kao i njihovim izvršiocima (obveznici, druga pravna i fizička lica), a od ministarstva nadležnog za unutrašnje poslove- i traženje podataka iz krivične evidencije i podataka o podnetim krivičnim prijavama;

4) saradnju sa nadležnim državnim organima radi razmene podataka i informacija od značaja za otkrivanje i sprečavanje pranja novca;

5) učestvovanje u izradi liste pokazatelja (indikatora) za prepoznavanje sumnjivih transakcija;

6) dostavljanje nadležnim državnim organima podataka i informacija o transakcijama i licima za koje postoji sumnja da se radi o pranju novca;

7) procenu podataka i informacija koje se odnose na organizovani kriminal i finansiranje terorizma i ocenu da li u vezi sa konkretnom transakcijom postoji sumnja da se radi o pranju novca;

8) obavljanje bilateralne i multilateralne saradnje, razmenu podataka na bazi reciprociteta u oblasti otkrivanja i sprečavanja pranja novca, iniciranje zaključivanja sporazuma o saradnji sa međunarodnim organima i organizacijama i učestvovanje u radu međunarodnih organa i organizacija u oblasti otkrivanja i sprečavanja pranja novca;

9) planiranje i sprovođenje obuke zaposlenih u Upravi i organizovanje seminara za obveznike u vezi sa primenom propisa iz oblasti sprečavanja pranja novca;

10) vođenje evidencije podataka i informacija u skladu sa ovim zakonom;

11) druge poslove u skladu sa zakonom i drugim propisima.

Član 15.

Direktor Uprave, u zavisnosti od potrebe posla, određuje rad i po isteku radnog vremena, subotom i nedeljom, kao i u dane praznika.

Zaposleni u Upravi ne može da obavlja poslove koji su nespojivi sa njegovim poslom u Upravi i sa radom Uprave, a prilikom obavljanja poslova iz svoje nadležnosti dužan je da poštuje pravila ponašanja zaposlenih u Upravi.

Ako Uprava oceni da u vezi sa određenim transakcijama ili licima postoji sumnja da se radi o pranju novca, može od obveznika da zahteva podatke o imovinskom stanju i bankarskim ulozima, podatke o instrumentima platnog prometa (gotovinskog i bezgotovinskog) u zemlji i inostranstvu, kao i druge podatke i informacije potrebne za otkrivanje i sprečavanje pranja novca.

U slučaju iz stava 1. ovog člana obveznik je dužan da Upravi, na njen zahtev, dostavi dokumentaciju iz stava 1. ovog člana, bez odlaganja, a najkasnije u roku od osam dana od dana prijema zahteva ili omogući Upravi direktan elektronski pristup podacima i informacijama, bez naknade.

Izuzetno od odredbe stava 2. ovog člana, Uprava može, zbog obimnosti dokumentacije ili iz drugih opravdanih razloga, obvezniku da utvrdi i duži rok za dostavljanje dokumentacije ili da dokumentaciju pregleda kod obveznika.

Uprava može izdati nalog kojim se privremeno obustavlja izvršenje transakcije, ako utvrdi da u vezi sa transakcijom ili licem koje obavlja transakciju postoji sumnja da se radi o pranju novca, o čemu će obavestiti nadležne pravosudne i inspekcijske organe, kao i organe unutrašnjih poslova, radi preduzimanja mera iz njihove nadležnosti.

Direktor Uprave ili lice koje on ovlasti može, u hitnim slučajevima, usmeno izdati nalog kojim se privremeno obustavlja izvršenje transakcije, koji mora, u pismenoj formi, potvrditi najkasnije sledećeg dana, o čemu sastavlja službenu belešku.

Privremeno obustavljanje izvršenja transakcije iz st. 1. i 2. ovog člana može trajati najduže 72 sata od momenta privremenog obustavljanja izvršenja transakcije.

Nadležni državni organi iz člana 17. stav 1. ovog zakona, dužni su da odmah po prijemu obaveštenja da postoji sumnja da se radi o pranju novca, preduzmu mere u skladu sa svojim ovlašćenjima i odmah o tome obaveste Upravu.

Ako Uprava u roku iz člana 17. stav 3. ovog zakona utvrdi da ne postoji sumnja da se radi o pranju novca, dužna je da obavesti obveznika da može da izvrši transakciju.

Ako Uprava u roku iz člana 17. stav 3. ovog zakona ne obavesti obveznika o rezultatima sprovedenih radnji, smatra se da je obvezniku dozvoljeno da izvrši transakciju.

Član 20.

Uprava može, radi ocene da li u vezi sa određenim transakcijama ili određenim licima postoji sumnja da se radi o pranju novca, da od državnih organa, organizacija i pravnih lica kojima su poverena javna ovlašćenja, zahteva podatke, informacije i dokumentaciju koji su potrebni za otkrivanje i sprečavanje pranja novca.

Organi i organizacije iz stava 1. ovog člana dužni su da Upravi u pismenoj formi dostave tražene podatke, u roku od osam dana od dana prijema zahteva ili da omoguće Upravi direktan elektronski pristup podacima i informacijama, bez naknade.

Uprava može, radi ocene da li u vezi sa određenim transakcijama ili određenim licima postoji sumnja da se radi o pranju novca, da od preduzeća za reviziju, ovlašćenog revizora i pravnog ili fizičkog lica koje pruža knjigovodstvene usluge ili se bavi poreskim savetovanjem zahteva podatke, informacije i dokumentaciju koji su potrebni za otkrivanje i sprečavanje pranja novca.

Pravna i fizička lica iz stava 3. ovog člana dužna su da Upravi u pismenoj formi dostave tražene podatke, u roku od osam dana od dana prijema zahteva.

Uprava može, na inicijativu suda, javnog tužioca, Narodne banke Srbije, ministarstva nadležnog za unutrašnje poslove, ministarstva nadležnog za finansije, Agencije za privatizaciju, Komisije za hartije od vrednosti i drugih nadležnih državnih organa, da izvrši proveru svih transakcija i lica za koje postoji sumnja da se radi o pranju novca.

Član 22.

Nadležni državni organi dužni su da Upravi redovno dostavljaju podatke i informacije o postupcima u vezi sa prekršajima, privrednim prestupima i krivičnim delima koji se odnose na pranje novca, kao i o njihovim izvršiocima (lični podaci, faza postupka, pravosnažna odluka).

Nadležni državni organi dužni su da Upravi podatke iz stava 1. ovog člana dostavljaju dva puta godišnje, a na zahtev Uprave i više puta.

Sudovi su dužni da Upravi dostavljaju izveštaje o svim zaključenim ugovorima o prometu nepokretnosti najmanje četiri puta godišnje, a na zahtev Uprave i više puta.

Ministar, na predlog direktora Uprave, bliže propisuje sadržinu izveštaja iz stava 3. ovog člana.

Podaci iz st. 1. i 3. ovog člana dostavljaju se Upravi radi njihovog objedinjavanja i analize.

Član 23.

Ako Uprava na osnovu dobijenih podataka, informacija i dokumentacije, oceni da u vezi sa određenom transakcijom ili licem postoji sumnja da se radi o pranju novca, dužna je da u pismenoj formi o tome obavesti nadležne državne organe, radi preduzimanja mera iz njihove nadležnosti.

Uprava može da traži podatke, informacije i dokumentaciju potrebnu za otkrivanje i sprečavanje pranja novca od nadležnih organa stranih država ili međunarodnih organizacija.

Podatke i informacije u vezi sa pranjem novca Uprava može da dostavi i nadležnim organima stranih država ili međunarodnim organizacijama na njihov zahtev ili na svoju inicijativu, pod uslovom reciprociteta.

Uprava može da dostavi lične podatke nadležnim organima stranih država pod uslovom da država kojoj se podaci dostavljaju ima uređenu zaštitu ličnih podataka i uz potvrdu da će nadležni organi te države koristiti lične podatke samo u cilju otkrivanja i sprečavanja pranja novca.

Ministar je dužan da Vladi podnosi izveštaj o radu Uprave za prethodnu godinu najkasnije do 31. marta tekuće godine.

IV. OBAVEZE PREDUZEĆA ZA REVIZIJU, OVLAŠĆENIH REVIZORA I PRAVNIH I FIZIČKIH LICA KOJA SU ODGOVORNA ZA VOĐENjE POSLOVNIH KNjIGA ILI SE BAVE PORESKIM SAVETOVANjEM

Član 26.

Ako preduzeće za reviziju, ovlašćeni revizor i pravno ili fizičko lice koje je odgovorno za vođenje poslovnih knjiga ili koje se bavi poreskim savetovanjem, kada učestvuje u planiranju ili obavljanju transakcija za svog klijenta u vezi sa kupoprodajom nepokretnosti ili pravnih lica, upravljanjem novcem ili imovinom, otvaranjem ili upravljanjem bankarskim računima ili računima za hartije od vrednosti i osnivanjem, vođenjem ili upravljanjem pravnim licima, kao i kada istupaju za račun svog klijenta u finansijskoj transakciji ili transakciji u vezi sa prometom nepokretnosti, oceni da postoji sumnja da se radi o pranju novca u vezi sa određenom transakcijom ili licem ili kada klijent traži savet u vezi sa pranjem novca, dužan je da u pismenoj formi o tome obavesti Upravu, u roku od tri dana od dana otkrivanja razloga za sumnju.

Član 27.

Pravna i fizička lica iz člana 26. ovog zakona dužna su da, pri uspostavljanju poslovne saradnje sa klijentom, kao i u slučaju da postoji sumnja da se radi o pranju novca, izvrše identifikaciju klijenta u skladu sa čl. 6. i 7. ovog zakona, da o tome vode evidenciju, kao i da tu evidenciju čuvaju najmanje pet godina od dana okončanja poslovne saradnje ili od dana izvršenja transakcije.

Evidencija iz stava 1. ovog člana sadrži podatke iz člana 32. stav 1. ovog zakona.

Pravna i fizička lica iz člana 26. ovog zakona dužni su da, na pismeni zahtev Uprave, bez odlaganja dostave tražene podatke, informacije i dokumentaciju o transakciji ili licu za koje postoji sumnja da se radi o pranju novca.

Pravna i fizička lica iz člana 26. ovog zakona dužna su da zaposlenim licima, koja izvršavaju obaveze iz ovog zakona, obezbede obuku u skladu sa standardima i po metodologiji utvrđenoj propisom donetim na osnovu člana 13. stav 2. ovog zakona, kao i da sastave listu pokazatelja (indikatora) za prepoznavanje sumnjivih transakcija.

Pravna i fizička lica iz člana 26. ovog zakona ne odgovaraju za štetu koja je strankama ili trećim licima naneta zbog toga što su postupali u skladu sa odredbama ovog zakona.

Član 28.

Podaci, informacije i dokumentacija prikupljeni u skladu sa ovim zakonom predstavljaju službenu tajnu i mogu se koristiti, u skladu sa ovim zakonom.

Direktor Uprave ili lice koje on ovlasti može da raspolaže podacima, informacijama i dokumentacijom iz stava 1. ovog člana.

Dostavljanje Upravi, nadležnim državnim organima i nadležnim organima drugih država i međunarodnim organizacijama, podataka, informacija i dokumentacije iz stava 1. ovog člana, ne smatra se povredom službene tajne, u skladu sa ovim zakonom.

Podatke, informacije i dokumentaciju prikupljene u skladu sa ovim zakonom i radnje izvršene u vezi sa tim podacima, informacijama i dokumentacijom Uprava, drugi državni organ, obveznik, preduzeće za reviziju, ovlašćeni revizor i pravno ili fizičko lice koje je odgovorno za vođenje poslovnih knjiga ili koje se bavi poreskim savetovanjem ne može otkriti fizičkom ili pravnom licu na koje se odnose, kao ni trećem licu.

Član 30.

Obveznik vodi evidenciju o podacima iz čl. 5. do 7. ovog zakona.

Nadležni carinski organ vodi evidenciju o prenosu preko državne granice gotovog novca, efektivnog stranog novca, čekova, hartija od vrednosti, plemenitih metala i dragog kamenja .

Uprava vodi evidenciju o:

1) licima i transakcijama iz čl. 8. i 9. ovog zakona;

2) inicijativama iz člana 21. ovog zakona;

3) podacima koje su Upravi dostavili nadležni državni organi, u skladu sa odredbama člana 22. ovog zakona;

4) podacima, informacijama i dokumentaciji koje Uprava dostavlja nadležnim državnim organima, u skladu sa odredbom člana 23. ovog zakona;

5) podacima, informacijama i dokumentaciji koje Uprava dostavlja nadležnim organima drugih država i međunarodnim organizacijama, kao i o podacima, informacijama i dokumentaciji, koje Uprava traži od nadležnih organa drugih država ili međunarodnih organizacija, u skladu sa odredbama člana 24. ovog zakona;

6) podacima iz čl. 26. i 27. ovog zakona.

Obveznik je dužan da podatke i dokumentaciju iz čl. 5. do 7. ovog zakona, kao i drugu dokumentaciju u vezi sa otvaranjem računa, uspostavljanjem poslovne saradnje, kao i izvršenom transakcijom ili strankom čuva najmanje pet godina od dana izvršenja transakcije ili okončanja poslovne saradnje.

Nadležni carinski organ dužan je da podatke o prenosu gotovog novca, efektivnog stranog novca, čekova, hartija od vrednosti, plemenitih metala i dragog kamenja preko državne granice čuva najmanje pet godina od dana izvršenog prenosa.

Uprava je dužna da podatke iz evidencija koje vodi u skladu sa ovim zakonom čuva najmanje 10 godina od dana njihovog dobijanja. Po isteku tog roka ti podaci se arhiviraju.

Podaci iz stava 3. ovog člana čuvaju se u arhivi Uprave tri godine, a po isteku tog roka uništavaju se.

Evidencija lica i transakcija iz čl. 8. i 9. i člana 30. stav 1. ovog zakona sadrži:

1) firmu, sedište, matični broj, poreski identifikacioni broj (u daljem tekstu: PIB) pravnog lica koje otvara račun, uspostavlja saradnju ili vrši transakciju, odnosno za koje se otvara račun, uspostavlja poslovna saradnja ili vrši transakcija;

2) ime i prezime, datum i mesto rođenja, prebivalište, broj ličnog dokumenta i mesto izdavanja, jedinstveni matični broj građana (u daljem tekstu: JMBG) radnika ili punomoćnika koji za pravno lice otvara račun, uspostavlja poslovnu saradnju ili vrši transakciju;

3) ime, prezime, datum i mesto rođenja, prebivalište, broj ličnog dokumenta i mesto izdavanja i JMBG fizičkog lica koje otvara račun, uspostavlja poslovnu saradnju, ulazi u igračnicu kod priređivača posebnih igara na sreću ili vrši transakciju, odnosno za koje se otvara račun, uspostavlja poslovna saradnja ili vrši transakcija;

4) vrstu i namenu transakcije i ime, prezime i JMBG fizičkog lica, odnosno firmu, sedište, matični broj i PIB pravnog lica kome je transakcija namenjena;

5) razloge za otvaranje računa ili uspostavljanje poslovne saradnje i informacije o aktivnostima stranke;

6) datum otvaranja računa ili uspostavljanja poslovne saradnje ili ulaska u igračnicu kod priređivača posebnih igara na sreću;

7) datum i vreme vršenja transakcije;

8) iznos transakcije u dinarima;

9) valutu u kojoj se transakcija vrši;

10) način vršenja transakcije, a ako se transakcija vrši na osnovu zaključenih ugovora i predmet ugovora i ugovorne strane;

11) informacije o poreklu novca ili imovine koja je predmet transakcije;

12) razloge za sumnju da se radi o pranju novca.

13) ime i prezime, datum i mesto rođenja, prebivalište fizičkog lica, koje je imalac najmanje 10% poslovnog udela, akcija ili drugih prava na osnovu kojih ima učešće u upravljanju pravnog lica, odnosno ima učešće u kapitalu pravnog lica sa najmanje 10% udela ili ima dominantan položaj prilikom upravljanja sredstvima pravnog lica.

Evidencija o inicijativama iz člana 21. ovog zakona sadrži:

1) ime, prezime, prebivalište i JMBG fizičkog lica, odnosno firmu, sedište, matični broj i PIB pravnog lica za koja postoji sumnja da se radi o pranju novca;

2) podatke o transakciji za koju postoji sumnja da se radi o pranju novca (iznos transakcije, valuta, datum ,odnosno period izvršenja transakcije);

3) razloge za sumnju da se radi o pranju novca.

Evidencija o podacima koje su Upravi dostavili nadležni državni organi, u skladu sa odredbama člana 22. ovog zakona sadrži:

1) ime, prezime, datum i mesto rođenja, prebivalište i JMBG fizičkog lica, odnosno firmu, sedište, matični broj i PIB pravnog lica, protiv kojih je podnet zahtev za pokretanje krivičnog, odnosno prekršajnog postupka;

2) mesto, vreme i način izvršenja radnje za koju postoji sumnja da je tom radnjom izvršeno krivično delo ili privredni prestup;

3) fazu u kojoj se nalazi sudski postupak, zakonsku definiciju krivičnog dela pranja novca i krivičnog dela iz člana 2. ovog zakona ili zakonsku definiciju privrednog prestupa ;

4) iznos zaplenjenog novca ili vrednost nezakonito stečenih sredstava i datum i mesto oduzimanja.

Evidencija o podacima, informacijama i dokumentaciji koje Uprava dostavlja nadležnim državnim organima, u skladu sa odredbom člana 23. ovog zakona sadrži:

1) ime, prezime, datum i mesto rođenja, prebivalište i JMBG fizičkog lica, odnosno firmu, sedište, matični broj i PIB pravnog lica u vezi sa kojima je Uprava nadležnom državnom organu dostavila podatke, informacije i dokumentaciju;

2) podatke o transakciji za koju postoji sumnja da se radi o pranju novca (iznos transakcije, valuta, datum, odnosno vreme izvršenja transakcije);

3) razloge za sumnju da se radi o pranju novca.

Evidencija o podacima, informacijama i dokumentaciji koje Uprava dostavlja nadležnim organima drugih država i međunarodnim organizacijama, kao i o podacima, informacijama i dokumentaciji koje Uprava traži od nadležnih organa drugih država ili međunarodnih organizacija, u skladu sa odredbama člana 24. ovog zakona sadrži:

1) naziv države ili organa kojima Uprava dostavlja ili traži podatke, informacije i dokumentaciju;

2) podatke o transakcijama ili licima o kojima Uprava dostavlja ili traži podatke iz stava 1. ovog člana.

Evidencija o izveštajima iz člana 27. ovog zakona sadrži:

1) firmu, sedište, matični broj i PIB pravnog lica, odnosno ime, prezime, datum i mesto rođenja, prebivalište i JMBG fizičkog lica koje samostalno obavlja delatnost nad čijim se računima vrši revizija ili za koje se obavljaju računovodstvene usluge ili kojem se daju saveti u vezi sa porezom;

2) informacije o transakciji u vezi sa kojom postoje razlozi za sumnju da se radi o pranju novca (iznos, valuta, datum ili vreme obavljanja transakcije);

3) razloge za sumnju da se radi o pranju novca.

Evidencija iz člana 30. stav 2. ovog zakona sadrži: ime, prezime, datum i mesto rođenja, JMBG, prebivalište, broj putne isprave i državu izdavanja te isprave lica koje vrši transakciju, iznos transakcije, mesto i vreme prelaska državne granice, kao i svrhu prenosa gotovog novca, čekova, efektivnog stranog novca, hartija od vrednosti, plemenitih metala i dragog kamenja.

Član 33.

Narodna banka Srbije, ministarstvo nadležno za unutrašnje poslove, ministarstvo nadležno za finansije, Komisija za hartije od vrednosti i inspekcijski organi, u okviru ovlašćenja utvrđenih zakonom, vrše nadzor nad primenom ovog zakona od strane obveznika, preduzeća za reviziju, ovlašćenih revizora i pravnih ili fizičkih lica koja su odgovorna za vođenje poslovnih knjiga ili se bave poreskim savetovanjem.

Nadležni organi iz stava 1. ovog člana dostavljaju Upravi izveštaje o izvršenom nadzoru najmanje jedanput u tri meseca.

Ako u vršenju svojih ovlašćenja nadležni organi iz stava 1. ovog člana kod obveznika, preduzeća za reviziju, ovlašćenih revizora i pravnih ili fizičkih lica koja su odgovorna za vođenje poslovnih knjiga ili se bave poreskim savetovanjem utvrde postojanje neke od radnji iz člana 35. ovog zakona i preduzmu odgovarajuće mere u okviru svoje nadležnosti, o tome bez odlaganja, u pismenoj formi obaveštavaju Upravu i prilažu potrebnu dokumentaciju.

Član 34.

Uprava vrši nadzor nad primenom ovog zakona prikupljanjem, obradom i analizom podataka, informacija i dokumentacije koji se Upravi dostavljaju u skladu sa ovim zakonom.

Ako Uprava u vršenju nadzora iz stava 1. ovog člana utvrdi postojanje neke od radnji iz čl. 35. i 36. ovog zakona, može da:

1) zahteva otklanjanje nepravilnosti od obveznika, preduzeća za reviziju, ovlašćenog revizora i pravnog ili fizičkog lica koje je odgovorno za vođenje poslovnih knjiga ili se bavi poreskim savetovanjem;

2) zahteva od nadležnih organa da u okviru svojih ovlašćenja preduzmu mere;

3) podnese zahtev nadležnom organu za pokretanje postupka za utvrđivanje privrednog prestupa ili prekršaja.

Na rokove za otklanjanje nepravilnosti iz stava 2. tačka 1. ovog člana shodno se primenjuju odredbe člana 16. st. 2. i 3. ovog zakona.

1. Privredni prestupi

Novčanom kaznom u iznosu od 45.000 do 3.000.000 dinara kazniće se za privredni prestup pravno lice ako:

1) ne izvrši identifikaciju stranke (čl. 5, 6. i 7);

2) ne obavesti Upravu o transakcijama, odnosno ne obavesti je u propisanim rokovima (čl. 8. i 10);

3) ne odredi lice koje će biti odgovorno za otkrivanje, sprečavanje i prijavljivanje Upravi transakcija i lica za koje se sumnja da je u vezi sa pranjem novca – ovlašćeno lice ( član 11. stav 1);

4) ne obezbedi unutrašnju kontrolu poslova koje izvršava u skladu sa ovim zakonom, ne obezbedi obuku zaposlenim licima koja izvršavaju obaveze iz ovog zakona po standardima i metodologiji utvrđenoj propisom donetim na osnovu člana 13. stav 2. ovog zakona i ne sastavi listu pokazatelja (indikatora) za prepoznavanje sumnjivih transakcija (član 11. stav 2);

5) ne dostavi Upravi podatke, informacije i dokumentaciju ili ih ne dostavi u propisanim rokovima (čl. 16. i 20);

6) ne izvrši nalog Uprave da privremeno obustavi izvršenje transakcije (član 17);

7) podatke, informacije i dokumentaciju ne koristi u skladu sa ovim zakonom (član 28);

8) podatke, informacije i dokumentaciju prikupljene u skladu sa ovim zakonom i radnje izvršene u vezi sa tim podacima, informacijama i dokumentacijom otkrije fizičkom ili pravnom licu na koje se odnose ili trećem licu (član 29);

9) ne vodi propisane evidencije (član 30);

10) ne čuva podatke i dokumentaciju najmanje pet godina nakon izvršene transakcije (član 31);

11) evidencije koje vodi ne sadrže propisane podatke (član 32).

Za privredni prestup iz stava 1. ovog člana kazniće se i ovlašćeno lice obveznika novčanom kaznom u iznosu od 3.000 do 200.000 dinara.

Za privredni prestup iz stava 1. ovog člana kazniće se i odgovorno lice u pravnom licu, novčanom kaznom u iznosu od 3.000 do 200.000 dinara.

2. Prekršaji

Novčanom kaznom u iznosu od 5.000 do 500.000 dinara kazniće se za prekršaj preduzetnik ako izvrši neku od radnji iz člana 35. ovog zakona.

Član 37.

Propisi doneti na osnovu Zakona o sprečavanju pranja novca (”Službeni list SRJ″, broj 53/01) primenjivaće se do donošenja odgovarajućih akata na osnovu ovog zakona, osim ako nisu u suprotnosti sa ovim zakonom.

Član 38.

Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o sprečavanju pranja novca ( “Službeni list SRJ“, broj 53/01 ).

Član 39.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u ″Službenom glasniku Republike Srbije″.

OBRAZLOŽENjE

Ustavni osnov za donošenje Zakona

Ustavni osnov za donošenje ovog Zakona je član 71. Ustava Republike Srbije, prema kome republički organi, u okviru Ustavom utvrđenih prava i dužnosti, utvrđuju politiku, donose i izvršavaju zakone, druge propise i opšte akte.

Razlozi za donošenje Zakona

U skladu sa članom 34. Zakona o ministarstvima ( «Službeni glasnik» br. 35/03 i 47/03) Savezna komisija za sprečavanje pranja novca je prestala sa radom a poslovi sprečavanja pranja novca su u skladu sa članom 4. navedenog zakona stavljeni u delokrug poslova državne uprave koje obavlja Ministarstvo finansija. Predlogom Zakona o sprečavanju pranja novca predviđa se osnivanje Uprave za sprečavanje pranja novca, kao organa uprave u sastavu Ministarstva finansija koji obavlja poslove koji se odnose na otkrivanje i sprečavanje pranja novca.

Kao punopravna članica OUN naša zemlja je u obavezi da u potpunosti usaglasi svoju zakonsku regulativu sa ratifikovanim konvencijama navedene međunarodne organizacije. U oblasti sprečavanja pranja novca najznačajnije konvencije koje je ratifikovala naša zemlja su: Konvencija UN protiv nezakonitog prometa opojnih droga i psihotropnih supstanci iz 1988 g. – Bečka Konvencija, Konvencija o suzbijanju finansiranja terorizma iz 1999 g. i Konvencija protiv organizovanog transnacionalnog kriminala iz 2000 g. – Palermo Konvencija. U okviru Saveta Evrope, najznačajnija konvencija u navedenoj oblasti je Konvencija o pranju, traženju, zapleni i konfiskaciji prihoda stečenih kriminalom. Zakon o sprečavanju pranja novca potrebno je u potpunosti usaglasiti sa navedenim konvencijama, što je u Predlogu zakona postignuto.

Budući da je generalno opredeljenje naše zemlje punopravno članstvo u Evropskoj Uniji, Srbija se nalazi pred obimnim poslom usaglašavanja i prilagođavanja zakonskih propisa zahtevima i standardima EU. U oblasti sprečavanja pranja novca navedeni standardi su propisani Direktivom 91/308/EEC o sprečavanju korišćenja finansijskog sistema u svrhe pranja novca i Direktivom 2001/97/EC Evropskog parlamenta i Saveta ( I i II Direktiva). Predlog zakona je u potpunosti usaglašen sa standardima propisanim navedenim dokumentima.

Međunarodne standarde u oblasti sprečavanja pranja novca propisuje i međunarodna organizacija FATF ( Financial Action Task Force) koja je u okviru svoje nadležnosti donela dokumente pod nazivom «FATF 40 preporuka» (1996 g.) i «FATF 8 specijalnih preporuka protiv finansiranja terorizma», koji predstavljaju glavni standard u navedenoj oblasti. Navedeni dokumenti predstavljaju i osnov na kome počiva rad tela Saveta Evrope koje se bavi sprečavanjem pranja novca-Manival (MoneyVal). Predlog zakona je u potpunosti usaglašen i sa standardima propisanim navedenim dokumentima.

Ulaskom u Savet Evrope naša zamlja podleže i multilateralnom ocenjivanju u sprovođenju zakona iz oblasti krivične i finansijske regulative u okviru tela SE koje se bavi sprečavanjem pranja novca – Manival (MoneyVal). Prvi krug evaluacije Manivala izvršen je u mesecu oktobru 2003. godine. Ekspertski tim evaluatora imenovan od strane SE, ocenio je da u Zakonu koji je na snazi postoji značajna neusaglašenost sa gore navedenim međunarodnim standardima i naglasio potrebu što hitnijeg popunjavanja postojećih praznina.

Uprava za sprečavanje pranja novca je 23.7.2003. godine primljena u punopravno članstvo Grupe Egmont, međunarodne organizacije finansijskih obaveštajnih službi (FIU) čiji je osnovni cilj podizanje nivoa međunarodne saradnje između nacionalnih FIU. Članstvo u navedenoj međunarodnoj organizaciji podrazumeva i što skorije usaglašavanje svih zakonskih propisa sa međunarodnim standardima navedenim u prethodnom tekstu, naročito u oblasti međunarodne saradnje.

Osnovni cilj donošenja novog zakona sastoji se u unapređenju postojećeg sistema otkrivanja i sprečavanja pranja novca i usaglašavanju zakona sa svim međunarodnim standardima u ovoj oblasti.

Objašnjenje osnovnih pravnih instituta i pojedinačnih rešenja

Član 1. – uvodne odredbe.

Član 2. stav 1. – definicija pranja novca je u celosti usaglašena sa definicijom pranja novca iz Konvencije o pranju, traženju, zapleni i konfiskaciji prihoda stečenih kriminalom («Službeni list SRJ»-Međunarodni ugovori, br. 7/2002) i I i II Direktivom EU o sprečavanju korišćenja finansijskog sistema u svrhe pranja novca. Definicija pranja novca iz člana 2. Zakona o sprečavanju pranja novca («Službeni list SRJ», broj 53/2001) je suviše uska i u praksi proizvodi niz problema. Pranjem novca u smislu navedenog Zakona smatra se samo polaganje novca stečenog obavljanjem nezakonite delatnosti (siva ekonomija, trgovina oružjem, drogom, psihotropnim supstancama i dr.) na račune kod banaka i drugih finansijskih institucija ili uključivanje na drugi način tog novca u legalne finansijske tokove, koje domaća i strana fizička i pravna lica vrše radi obavljanja dozvoljene privredne ili finansijske delatnosti. Krivično delo koje je propisano u članu 27. istog Zakona na osnovu navedene definicije ne predviđa kao elemenat krivičnog dela prikrivanje nezakonitog porekla novca ili imovine. Osim toga kao krivično delo pranja novca predviđeno je samo polaganje novca na račune kod banaka što je samo prva faza u procesu pranja novca – plasiranje novca u legalne finansijske tokove dok nedostaju druge dve – raslojavanje i integracija. Navedena formulacija krivičnog dela u Zakonu koji je na snazi ne predviđa kao krivično delo polaganje novca ili imovine stečene nezakonitim delatnošću u stranoj banci što znatno sužava prostor delovanja za državne organe koji se bave otkrivanjem i sprečavanjem pranja novca. Naime polaganje «prljavog novca» u stranoj banci, njegovo premeštanje putem bankarskog sistema i korišćenje u Republici Srbiji nije krivično delo na osnovu Zakona koji je na snazi. Usklađivanjem definicije pranja novca sa međunarodnim standardima kao i izmenom formulacije krivičnog dela pranja novca u novom Krivičnom zakoniku Republike Srbije koji će biti usvojen na Vladi republike Srbije u toku meseca oktobra 2004. godine teži se prevazilaženju navedenih problema.

Član 2. st. 2, 3. i 4. – definisani osnovni pojmovi koji se sreću u Predlogu zakona- imovina, novac i stranke.

Član 3. – definisani slučajevi kada se preduzimaju radnje i mere za otkrivanje i sprečavanje pranja novca. U odnosu na Zakon koji je na snazi proširen je broj navedenih slučajeva, pre svega i na podizanje gotovog novca i stranog efektivnog novca sa računa. Navedenu transakciju, Zakon koji je na snazi eksplicitno izuzima iz slučajeva kada se preduzimaju mere za sprečavanje pranja novca- identifikacija i prijavljivanje Upravi transakcija.

Član 4. – proširen je krug obveznika u odnosu na Zakon koji je na snazi, uzimajući u obzir propise koji su stupili na snagu i propise za koje se očekuje da će stupiti na snagu u toku tekuće godine a kojima se regulišu oblasti hartija od vrednosti, osiguranja, investicioni fondovi, igre na sreću. Pored obveznika iz Zakona koji je na snazi Predlog predviđa kao obveznike i: investicione fondove i druge institucije koje posluju na finansijskom tržištu, brokersko-dilerska društva, kastodi banke, priređivače klasičnih i posebnih (kazina, automat klubovi, kladionice) igara na sreću, kao i drugih igara na sreću, druga pravna i fizička lica koja se bave prometom automobila, plovila i drugih objekata veće vrednosti, organizacijom putovanja, posredovanjem u pregovorima u vezi sa davanjem kredita, posredovanjem i zastupanjem u osiguranju i organizovanjem aukcija.

Član 5. – obaveza identifikacije stranke proširena je u odnosu na Zakon koji je na snazi i na bezgotovinske transakcije čija vrednost prelazi iznos od 15.000 € u dinarskoj protivvrednosti. Zakon koji je na snazi propisuje obavezu identifikacije stranke samo u slučajevima gotovinskih transakcija u iznosu većem od 600.000 dinara što znatno sužaava polje delovanja nadležnih organa na otkrivanju i sprečavanju pranja novca. Pored toga, vrednost transakcije za koji postoji obaveza identifikacije i prijavljivanja Upravi za sprečavanje pranja novca je izmenjen i usklađen sa međunarodnim standardima. Sa navedenim međunarodnim standardima je usklađena i obaveza identifikacije stranke kod poslova životnog osiguranja, kao i kod uplate i isplate gotovog novca kod organizatora klasičnih igara na sreću u iznosu od 1.000 evra i više a kod organizatora posebnih igara na sreću (kockarnice, kladionice, automat klubovi) odmah po ulasku u igračnicu što je u skladu sa Zakonom o igrama na sreću («Službeni glasnik R.Srbije», broj 84/2004).

Član 6. – precizno navedeni podaci koje je obveznik dužan da pribavi od stranke kao i način vršenja identifikacije. Odredbe Zakona koji je na snazi znatno uže propisuje način vršenja identifikacije.

Član 7. – uvedena obaveza identifikacije krajnjeg korisnika transakcije tj. svakog pravnog ili fizičkog lica koje je imalac najmanje 10% akcija, udela ili drugih prava u kapitalu stranke u skladu sa međunarodnim standardima na snazi kao i obaveza identifikacije ofšor (off shore) preduzeća prilikom otvaranja računa ili vršenja transakcija. Zakon koji je na snazi ne sadrži posebne odredbe koje se odnose na navedena pitanja što dovodi do niza problema u praktičnoj primeni Zakona.

Član 8. – precizno definisane obaveze obveznika u smislu prijavljivanja gotovinskih i sumnjivih transakcija Upravi.

Član 9. – vrednost transakcije za koju su carinski organi u obavezi da prijave Upravi je povećana na iznos od 2.000 € u skladu sa propisima o deviznom poslovanju. U Zakonu koji je na snazi vrednost nevedene transakcije je 30.000 dinara.

Član 10. stav 5. i čl. 17. do 19. – rok za privremeno obustavljanje izvršenja transakcije za koju postoji sumnja da se radi o pranju novca i koji u Zakonu koji je na snazi iznosi 48 sati je produžen na 72 sata, a Uprava je dobila ovlašćenje da obvezniku izda nalog za privremeno obustavljanje izvršenja transakcije. Zakon koji je na snazi ne daje mogućnost Upravi da privremeno obustavi izvršenje transakcije. Sa stanovišta mećunarodnih standarda i uporednog prava navedeno rešenje je neprihvatljivo, a u praktičnoj primeni Zakona značajno komplikuje proceduru obustavljanja transakcije. Pored navedenog, precizno su definisana ovlašćenja i obaveze obveznika, Uprave i drugih nadležnih organa u slučaju privremenog obustavljanja izvršenja transakcije.

Član 11. – predviđena obaveza obveznika da imenuje ovlašćeno lice koje će biti odgovorno za sprovođenje odredaba Zakona. Navedena odredba postoji i u Zakonu koji je na snazi. Novina koju donosi Predlog zakona u ovom članu je propisivanje obaveze za obveznike da obezebede obuku za sve zaposlene koji rade na sprovođenju odredaba zakona. Standarde i metologiju sprovođenja obuke propisaće ministar finansija podzakonskim aktom.

Član 12. do 15. – predviđeno obrazovanje Uprave za sprečavanje pranja novca kao posebnog organa u sastavu Ministarstva finansija, ovlašćenja ministra finansija i direktora Uprave kao i delokrug nadležnosti Uprave. Precizno i pregledno su definisana nadležnost Uprave, a u skladu sa navedenim međunarodnim standardima, nadležnost Uprave je proširena na preduzimanje mera koje se odnose na finansiranje terorizma i organizovani kriminal.

Čl. 16. i 20. – predviđeno ovlašćenje za Upravu da traži dodatnu dokumentaciju od obveznika i drugih državnih organa u slučaju da u vezi sa odrećenom transakcijom ili licem postoji sumnja da se radi o pranju novca. Navedeno ovlašćenje Upravi daje i Zakon koji je na snazi a Predlog zakona proširuje navedeno ovlašćenje i na traženje podataka od obveznika o instrumentima platnog prometa (gotovinskog i bezgotovinskog) u zemlji i inostranstvu. Precizno se definišu i rokovi u kojima je obveznik, odnosno nadležni državni organ dužan da dostavi tražene podatke Upravi.

Član 21. – Uprava za sprečavanje pranja novca na osnovu ovog člana ima ovlašćenje da na inicijativu nadležnih državnih organa izvrši proveru lica i transakcija za koje postoji sumnja da su u vezi sa pranjem novca. Uvođenje obaveze za Upravu da vrši proveru transakcija i lica na osnovu inicijative drugih državnih organa donelo bi opasnost od pretvaranja Uprave, koja ima striktna ovlašćenja koja se odnose na pranje novca, u servis za prikupljanje informacija za druge državne organe.

Član 22. – zakonski se uređuje obaveza davanja povratnih informacija Upravi od strane državnih organa kojima su podaci i informacije o transakcijama ili licima za koje se sumnja da su u vezi sa pranjem novca prosleđeni na dalje postupanje. Navedeni podaci se Upravi dostavljaju radi objedinjavanja i analize i mogu biti značajan izvor za otkrivanje pranja novca. Pored navedenog povratne informacije su i moćno sredstvo kontrole i koordinacije rada državnih organa koji deluju na polju sprečavanja pranja novca. Ovaj član donosi i novinu u smislu načina prikupljanja informacija o prometu nepokretnosti. Promet nepokretnosti je Republici Srbiji jedan od osnovnih načina na koji se novac stečen nezakonitom delatnošću plasira u legalne finansijske tokove. Kako su problemi koji se odnose na knjiženje i promet nepokretnosti prisutni u velikoj meri, u ovom trenutku jedina mogućnost za prikupljanje informacija o prometu nepokretnosti je posredstvom sudova koji vrše overu ugovora o prometu nepokretnosti.

Član 23. – određena obaveza Uprave da u slučaju sumnje da postoji pranje novca u vezi sa određenim transakcijama ili licima sve podatke i dokumentaciju prosledi nadležnim državnim organima (policija, tužilaštvo) radi preduzimanja mera iz njihove nadležnosti.

Član 24. – određen način obavljanja međunarodne saradnje u razmeni informacija i podataka između Uprave i nadležnih organa drugih država i međunarodnih organizacija.

Član 25. – propisana obaveza podnošenja izveštaja o radu Uprave za sprečavanje pranja novca.

Čl. 26. i 27. – precizno su definisane obaveze revizora, revizorskih firmi i pravnih i fizičkih lica koja su odgovorna za vođenje poslovnih knjiga ili se bave poreskim savetovanjem u skladu sa međunarodnim standardima. Navedena pravna i fizička lica su dužna da u slučaju sumnje da se radi o pranju novca u vezi sa određenim licem ili transakcijom o tome obavesti Upravu za sprečavanje pranja novca. Uvođenje obaveza za advokate i advokatske kancelarije na polju sprečavanja pranja novca, a koje zahtevaju međunarodni standardi je izostalo na osnovu mišljenja Ministarstva pravde po kojem je uvođenje navedene obaveze za advokate u suprotnosti sa odredbama Zakona o advokaturi koji propisuje da je advokat dužan da čuva kao tajnu ono što mu je stranka poverila. Druga Direktiva Evropske Unije o sprečavanju korišćenja finansijskog sistema u svrhe pranja novca eksplicitno propisuje obavezu za advokate da prijavljuju sumnjive transakcije svojih klijenata prilikom zastupanja klijenata u određenim poslovima (kupoprodajom nepokretnosti ili pravnih lica, upravljanjem novcem ili imovinom, otvaranjem ili upravljanjem bankarskim računima ili računima za hartije od vrednosti i osnivanjem, vođenjem ili upravljanjem pravnim licima, kao i kada istupaju za račun svog klijenta u finansijskoj transakciji ili transakciji u vezi sa prometom nepokretnosti) koji nisu ekskluzivno advokatski poslovi. Prilikom zastupanja stranke u sudskom postupku, što predstavlja suštinu advokatske delatnosti nije predviđena navedena obaveza prijavljivanja sumnjivih transakcija. S obzirom na izneto mišljenje ministarstva pravde u Predlogu zakona je izostavljena navedena odredba.

Čl. 28. i 29. – uređena zaštita podataka prikupljenih u skladu sa Zakonom. Svi podaci, informacije i dokumentacija su zaštićeni službenom tajnom i mogu se koristiti isključivo u skladu sa Zakonom, odnosno mogu se proslediti samo nadležnim državnim organima ili državnim organima stranih država i međunarodnim organizacijama pod uslovom reciprociteta kao i na osnovu potpisanih sporazuma o saradnji i razmeni podataka, kao i pod uslovom da je država kojoj se podaci prosleđuju uredila zaštitu ličnih podataka. Obveznicima je ustanovljena striktna zabrana da informacije o tome da su podaci prosleđeni Upravi ili preduzete radnje i mere u smislu sprečavanja pranja novca, otkriju licu na koje se ti podaci odnosi kao ni trećem licu. U međunarodnom pravu i uporednoj praksi navedena zabrana je poznata pod nazivom – no tipping off rule.

Čl. 30, 31. i 32. – definisani su i taksativno nabrojani svi podaci o kojima su obveznici i Uprava dužni da vode evidencije. U odnosu na zakon koji je na snazi povećan je broj kao i vrsta navedenih podataka što će omogućiti kompletniju evidenciju i mogućnost pretrage po različitim parametrima. Određen je i sa međunarodnim standardima na snazi usklađen rok u kojem su obveznici dužni da čuvaju podatke i dokumentaciju prikupljenu u skladu sa zakonom.

Čl. 33. i 34. – precizno je definisan nadzor nad izvršavanjem Zakona koji obavljaju Uprava za sprečavanje pranja novca, Narodna banka Srbije, ministarstvo nadležno za unutrašnje poslove, ministarstvo nadležno za finansije, Komisija za hartije od vrednosti i ostali inspekcijski organi koji su, u skladu sa drugim zakonima, nadležni za obavljanje inspekcijskog nadzora.

Čl. 35. i 36. – kaznene odredbe u Predlogu zakona su znatno izmenjene u odnosu na Zakon koji je na snazi. Krivično delo pranja novca je u skladu sa zakonodavnom reformom koja je u toku i kodifikacijom krivičnog zakonodavstva uređeno novim Krivičnim zakonikom koji je u proceduri donošenja. Novčane kazne za privredni prestup i prekršaj su uvećane u skladu sa Zakonom o privrednim prestupima i Zakonom o prekršajima. Kao privredni prestup su predviđene povrede svih obaveza ustanovljenih Predlogom zakona.

Procena finansijskih sredstava za sprovođenje Zakona

Za sprovođenje Zakona o sprečavanju pranja novca neophodno je obezbediti sredstva u Budžetu Republike Srbije.

Analiza efekata akta

Novim Zakonom o sprečavanju pranja novca značajno će se unaprediti sistem otkrivanja i sprečavanja pranja novca u smislu efikasnosti i mogućnosti delovanja nadležnih državnih organa na navedenom polju. Nova zakonska rešenja znatno jasnije definišu obaveze obveznika tj. banaka i drugih finansijskih organizacija od Zakona koji je na snazi, što će navedenim subjektima olakšati sprovođenje radnji i mera na polju sprečavanja pranja novca.

Primena novog Zakona o sprečavanju pranja novca neće izazvati troškove građanima i privredi.

Zainteresovane strane su imale priliku da iznesu svoje stavove o aktu. Državni organi koji su dužni da preduzimaju radnje i mere na sprovođenju akta su na sastancima i seminarima koje je organizovala Uprava za sprečavanje pranja novca upoznati sa rešenjima u Predlogu zakona a mišljenja koja su izneta sa njihove strane su inkorporirana u Predlog. Uprava je organizovala i niz seminara za obveznike, na kojima su navedeni subjekti upoznati sa novinama koje u postojeći sistem otkrivanja i sprečavanja pranja novca unosi novi Zakon. Pored toga Uprava je u stalnom kontaktu sa obveznicima i državnim organima, uz čiju saradnju je Predlog i izrađen.

OBRAZLOŽENjE

Ustavni osnov za donošenje Zakona

Ustavni osnov za donošenje ovog Zakona je član 71. Ustava Republike Srbije, prema kome republički organi, u okviru Ustavom utvrđenih prava i dužnosti, utvrđuju politiku, donose i izvršavaju zakone, druge propise i opšte akte.

Razlozi za donošenje Zakona

U skladu sa članom 34. Zakona o ministarstvima ( «Službeni glasnik» br. 35/03 i 47/03) Savezna komisija za sprečavanje pranja novca je prestala sa radom a poslovi sprečavanja pranja novca su u skladu sa članom 4. navedenog zakona stavljeni u delokrug poslova državne uprave koje obavlja Ministarstvo finansija. Predlogom Zakona o sprečavanju pranja novca predviđa se osnivanje Uprave za sprečavanje pranja novca, kao organa uprave u sastavu Ministarstva finansija koji obavlja poslove koji se odnose na otkrivanje i sprečavanje pranja novca.

Kao punopravna članica OUN naša zemlja je u obavezi da u potpunosti usaglasi svoju zakonsku regulativu sa ratifikovanim konvencijama navedene međunarodne organizacije. U oblasti sprečavanja pranja novca najznačajnije konvencije koje je ratifikovala naša zemlja su: Konvencija UN protiv nezakonitog prometa opojnih droga i psihotropnih supstanci iz 1988 g. – Bečka Konvencija, Konvencija o suzbijanju finansiranja terorizma iz 1999 g. i Konvencija protiv organizovanog transnacionalnog kriminala iz 2000 g. – Palermo Konvencija. U okviru Saveta Evrope, najznačajnija konvencija u navedenoj oblasti je Konvencija o pranju, traženju, zapleni i konfiskaciji prihoda stečenih kriminalom. Zakon o sprečavanju pranja novca potrebno je u potpunosti usaglasiti sa navedenim konvencijama, što je u Predlogu zakona postignuto.

Budući da je generalno opredeljenje naše zemlje punopravno članstvo u Evropskoj Uniji, Srbija se nalazi pred obimnim poslom usaglašavanja i prilagođavanja zakonskih propisa zahtevima i standardima EU. U oblasti sprečavanja pranja novca navedeni standardi su propisani Direktivom 91/308/EEC o sprečavanju korišćenja finansijskog sistema u svrhe pranja novca i Direktivom 2001/97/EC Evropskog parlamenta i Saveta ( I i II Direktiva). Predlog zakona je u potpunosti usaglašen sa standardima propisanim navedenim dokumentima.

Međunarodne standarde u oblasti sprečavanja pranja novca propisuje i međunarodna organizacija FATF ( Financial Action Task Force) koja je u okviru svoje nadležnosti donela dokumente pod nazivom «FATF 40 preporuka» (1996 g.) i «FATF 8 specijalnih preporuka protiv finansiranja terorizma», koji predstavljaju glavni standard u navedenoj oblasti. Navedeni dokumenti predstavljaju i osnov na kome počiva rad tela Saveta Evrope koje se bavi sprečavanjem pranja novca-Manival (MoneyVal). Predlog zakona je u potpunosti usaglašen i sa standardima propisanim navedenim dokumentima.

Ulaskom u Savet Evrope naša zamlja podleže i multilateralnom ocenjivanju u sprovođenju zakona iz oblasti krivične i finansijske regulative u okviru tela SE koje se bavi sprečavanjem pranja novca – Manival (MoneyVal). Prvi krug evaluacije Manivala izvršen je u mesecu oktobru 2003. godine. Ekspertski tim evaluatora imenovan od strane SE, ocenio je da u Zakonu koji je na snazi postoji značajna neusaglašenost sa gore navedenim međunarodnim standardima i naglasio potrebu što hitnijeg popunjavanja postojećih praznina.

Uprava za sprečavanje pranja novca je 23.7.2003. godine primljena u punopravno članstvo Grupe Egmont, međunarodne organizacije finansijskih obaveštajnih službi (FIU) čiji je osnovni cilj podizanje nivoa međunarodne saradnje između nacionalnih FIU. Članstvo u navedenoj međunarodnoj organizaciji podrazumeva i što skorije usaglašavanje svih zakonskih propisa sa međunarodnim standardima navedenim u prethodnom tekstu, naročito u oblasti međunarodne saradnje.

Osnovni cilj donošenja novog zakona sastoji se u unapređenju postojećeg sistema otkrivanja i sprečavanja pranja novca i usaglašavanju zakona sa svim međunarodnim standardima u ovoj oblasti.

Objašnjenje osnovnih pravnih instituta i pojedinačnih rešenja

Član 1. – uvodne odredbe.

Član 2. stav 1. – definicija pranja novca je u celosti usaglašena sa definicijom pranja novca iz Konvencije o pranju, traženju, zapleni i konfiskaciji prihoda stečenih kriminalom («Službeni list SRJ»-Međunarodni ugovori, br. 7/2002) i I i II Direktivom EU o sprečavanju korišćenja finansijskog sistema u svrhe pranja novca. Definicija pranja novca iz člana 2. Zakona o sprečavanju pranja novca («Službeni list SRJ», broj 53/2001) je suviše uska i u praksi proizvodi niz problema. Pranjem novca u smislu navedenog Zakona smatra se samo polaganje novca stečenog obavljanjem nezakonite delatnosti (siva ekonomija, trgovina oružjem, drogom, psihotropnim supstancama i dr.) na račune kod banaka i drugih finansijskih institucija ili uključivanje na drugi način tog novca u legalne finansijske tokove, koje domaća i strana fizička i pravna lica vrše radi obavljanja dozvoljene privredne ili finansijske delatnosti. Krivično delo koje je propisano u članu 27. istog Zakona na osnovu navedene definicije ne predviđa kao elemenat krivičnog dela prikrivanje nezakonitog porekla novca ili imovine. Osim toga kao krivično delo pranja novca predviđeno je samo polaganje novca na račune kod banaka što je samo prva faza u procesu pranja novca – plasiranje novca u legalne finansijske tokove dok nedostaju druge dve – raslojavanje i integracija. Navedena formulacija krivičnog dela u Zakonu koji je na snazi ne predviđa kao krivično delo polaganje novca ili imovine stečene nezakonitim delatnošću u stranoj banci što znatno sužava prostor delovanja za državne organe koji se bave otkrivanjem i sprečavanjem pranja novca. Naime polaganje «prljavog novca» u stranoj banci, njegovo premeštanje putem bankarskog sistema i korišćenje u Republici Srbiji nije krivično delo na osnovu Zakona koji je na snazi. Usklađivanjem definicije pranja novca sa međunarodnim standardima kao i izmenom formulacije krivičnog dela pranja novca u novom Krivičnom zakoniku Republike Srbije koji će biti usvojen na Vladi republike Srbije u toku meseca oktobra 2004. godine teži se prevazilaženju navedenih problema.

Član 2. st. 2, 3. i 4. – definisani osnovni pojmovi koji se sreću u Predlogu zakona- imovina, novac i stranke.

Član 3. – definisani slučajevi kada se preduzimaju radnje i mere za otkrivanje i sprečavanje pranja novca. U odnosu na Zakon koji je na snazi proširen je broj navedenih slučajeva, pre svega i na podizanje gotovog novca i stranog efektivnog novca sa računa. Navedenu transakciju, Zakon koji je na snazi eksplicitno izuzima iz slučajeva kada se preduzimaju mere za sprečavanje pranja novca- identifikacija i prijavljivanje Upravi transakcija.

Član 4. – proširen je krug obveznika u odnosu na Zakon koji je na snazi, uzimajući u obzir propise koji su stupili na snagu i propise za koje se očekuje da će stupiti na snagu u toku tekuće godine a kojima se regulišu oblasti hartija od vrednosti, osiguranja, investicioni fondovi, igre na sreću. Pored obveznika iz Zakona koji je na snazi Predlog predviđa kao obveznike i: investicione fondove i druge institucije koje posluju na finansijskom tržištu, brokersko-dilerska društva, kastodi banke, priređivače klasičnih i posebnih (kazina, automat klubovi, kladionice) igara na sreću, kao i drugih igara na sreću, druga pravna i fizička lica koja se bave prometom automobila, plovila i drugih objekata veće vrednosti, organizacijom putovanja, posredovanjem u pregovorima u vezi sa davanjem kredita, posredovanjem i zastupanjem u osiguranju i organizovanjem aukcija.

Član 5. – obaveza identifikacije stranke proširena je u odnosu na Zakon koji je na snazi i na bezgotovinske transakcije čija vrednost prelazi iznos od 15.000 € u dinarskoj protivvrednosti. Zakon koji je na snazi propisuje obavezu identifikacije stranke samo u slučajevima gotovinskih transakcija u iznosu većem od 600.000 dinara što znatno sužaava polje delovanja nadležnih organa na otkrivanju i sprečavanju pranja novca. Pored toga, vrednost transakcije za koji postoji obaveza identifikacije i prijavljivanja Upravi za sprečavanje pranja novca je izmenjen i usklađen sa međunarodnim standardima. Sa navedenim međunarodnim standardima je usklađena i obaveza identifikacije stranke kod poslova životnog osiguranja, kao i kod uplate i isplate gotovog novca kod organizatora klasičnih igara na sreću u iznosu od 1.000 evra i više a kod organizatora posebnih igara na sreću (kockarnice, kladionice, automat klubovi) odmah po ulasku u igračnicu što je u skladu sa Zakonom o igrama na sreću («Službeni glasnik R.Srbije», broj 84/2004).

Član 6. – precizno navedeni podaci koje je obveznik dužan da pribavi od stranke kao i način vršenja identifikacije. Odredbe Zakona koji je na snazi znatno uže propisuje način vršenja identifikacije.

Član 7. – uvedena obaveza identifikacije krajnjeg korisnika transakcije tj. svakog pravnog ili fizičkog lica koje je imalac najmanje 10% akcija, udela ili drugih prava u kapitalu stranke u skladu sa međunarodnim standardima na snazi kao i obaveza identifikacije ofšor (off shore) preduzeća prilikom otvaranja računa ili vršenja transakcija. Zakon koji je na snazi ne sadrži posebne odredbe koje se odnose na navedena pitanja što dovodi do niza problema u praktičnoj primeni Zakona.

Član 8. – precizno definisane obaveze obveznika u smislu prijavljivanja gotovinskih i sumnjivih transakcija Upravi.

Član 9. – vrednost transakcije za koju su carinski organi u obavezi da prijave Upravi je povećana na iznos od 2.000 € u skladu sa propisima o deviznom poslovanju. U Zakonu koji je na snazi vrednost nevedene transakcije je 30.000 dinara.

Član 10. stav 5. i čl. 17. do 19. – rok za privremeno obustavljanje izvršenja transakcije za koju postoji sumnja da se radi o pranju novca i koji u Zakonu koji je na snazi iznosi 48 sati je produžen na 72 sata, a Uprava je dobila ovlašćenje da obvezniku izda nalog za privremeno obustavljanje izvršenja transakcije. Zakon koji je na snazi ne daje mogućnost Upravi da privremeno obustavi izvršenje transakcije. Sa stanovišta mećunarodnih standarda i uporednog prava navedeno rešenje je neprihvatljivo, a u praktičnoj primeni Zakona značajno komplikuje proceduru obustavljanja transakcije. Pored navedenog, precizno su definisana ovlašćenja i obaveze obveznika, Uprave i drugih nadležnih organa u slučaju privremenog obustavljanja izvršenja transakcije.

Član 11. – predviđena obaveza obveznika da imenuje ovlašćeno lice koje će biti odgovorno za sprovođenje odredaba Zakona. Navedena odredba postoji i u Zakonu koji je na snazi. Novina koju donosi Predlog zakona u ovom članu je propisivanje obaveze za obveznike da obezebede obuku za sve zaposlene koji rade na sprovođenju odredaba zakona. Standarde i metologiju sprovođenja obuke propisaće ministar finansija podzakonskim aktom.

Član 12. do 15. – predviđeno obrazovanje Uprave za sprečavanje pranja novca kao posebnog organa u sastavu Ministarstva finansija, ovlašćenja ministra finansija i direktora Uprave kao i delokrug nadležnosti Uprave. Precizno i pregledno su definisana nadležnost Uprave, a u skladu sa navedenim međunarodnim standardima, nadležnost Uprave je proširena na preduzimanje mera koje se odnose na finansiranje terorizma i organizovani kriminal.

Čl. 16. i 20. – predviđeno ovlašćenje za Upravu da traži dodatnu dokumentaciju od obveznika i drugih državnih organa u slučaju da u vezi sa odrećenom transakcijom ili licem postoji sumnja da se radi o pranju novca. Navedeno ovlašćenje Upravi daje i Zakon koji je na snazi a Predlog zakona proširuje navedeno ovlašćenje i na traženje podataka od obveznika o instrumentima platnog prometa (gotovinskog i bezgotovinskog) u zemlji i inostranstvu. Precizno se definišu i rokovi u kojima je obveznik, odnosno nadležni državni organ dužan da dostavi tražene podatke Upravi.

Član 21. – Uprava za sprečavanje pranja novca na osnovu ovog člana ima ovlašćenje da na inicijativu nadležnih državnih organa izvrši proveru lica i transakcija za koje postoji sumnja da su u vezi sa pranjem novca. Uvođenje obaveze za Upravu da vrši proveru transakcija i lica na osnovu inicijative drugih državnih organa donelo bi opasnost od pretvaranja Uprave, koja ima striktna ovlašćenja koja se odnose na pranje novca, u servis za prikupljanje informacija za druge državne organe.

Član 22. – zakonski se uređuje obaveza davanja povratnih informacija Upravi od strane državnih organa kojima su podaci i informacije o transakcijama ili licima za koje se sumnja da su u vezi sa pranjem novca prosleđeni na dalje postupanje. Navedeni podaci se Upravi dostavljaju radi objedinjavanja i analize i mogu biti značajan izvor za otkrivanje pranja novca. Pored navedenog povratne informacije su i moćno sredstvo kontrole i koordinacije rada državnih organa koji deluju na polju sprečavanja pranja novca. Ovaj član donosi i novinu u smislu načina prikupljanja informacija o prometu nepokretnosti. Promet nepokretnosti je Republici Srbiji jedan od osnovnih načina na koji se novac stečen nezakonitom delatnošću plasira u legalne finansijske tokove. Kako su problemi koji se odnose na knjiženje i promet nepokretnosti prisutni u velikoj meri, u ovom trenutku jedina mogućnost za prikupljanje informacija o prometu nepokretnosti je posredstvom sudova koji vrše overu ugovora o prometu nepokretnosti.

Član 23. – određena obaveza Uprave da u slučaju sumnje da postoji pranje novca u vezi sa određenim transakcijama ili licima sve podatke i dokumentaciju prosledi nadležnim državnim organima (policija, tužilaštvo) radi preduzimanja mera iz njihove nadležnosti.

Član 24. – određen način obavljanja međunarodne saradnje u razmeni informacija i podataka između Uprave i nadležnih organa drugih država i međunarodnih organizacija.

Član 25. – propisana obaveza podnošenja izveštaja o radu Uprave za sprečavanje pranja novca.

Čl. 26. i 27. – precizno su definisane obaveze revizora, revizorskih firmi i pravnih i fizičkih lica koja su odgovorna za vođenje poslovnih knjiga ili se bave poreskim savetovanjem u skladu sa međunarodnim standardima. Navedena pravna i fizička lica su dužna da u slučaju sumnje da se radi o pranju novca u vezi sa određenim licem ili transakcijom o tome obavesti Upravu za sprečavanje pranja novca. Uvođenje obaveza za advokate i advokatske kancelarije na polju sprečavanja pranja novca, a koje zahtevaju međunarodni standardi je izostalo na osnovu mišljenja Ministarstva pravde po kojem je uvođenje navedene obaveze za advokate u suprotnosti sa odredbama Zakona o advokaturi koji propisuje da je advokat dužan da čuva kao tajnu ono što mu je stranka poverila. Druga Direktiva Evropske Unije o sprečavanju korišćenja finansijskog sistema u svrhe pranja novca eksplicitno propisuje obavezu za advokate da prijavljuju sumnjive transakcije svojih klijenata prilikom zastupanja klijenata u određenim poslovima (kupoprodajom nepokretnosti ili pravnih lica, upravljanjem novcem ili imovinom, otvaranjem ili upravljanjem bankarskim računima ili računima za hartije od vrednosti i osnivanjem, vođenjem ili upravljanjem pravnim licima, kao i kada istupaju za račun svog klijenta u finansijskoj transakciji ili transakciji u vezi sa prometom nepokretnosti) koji nisu ekskluzivno advokatski poslovi. Prilikom zastupanja stranke u sudskom postupku, što predstavlja suštinu advokatske delatnosti nije predviđena navedena obaveza prijavljivanja sumnjivih transakcija. S obzirom na izneto mišljenje ministarstva pravde u Predlogu zakona je izostavljena navedena odredba.

Čl. 28. i 29. – uređena zaštita podataka prikupljenih u skladu sa Zakonom. Svi podaci, informacije i dokumentacija su zaštićeni službenom tajnom i mogu se koristiti isključivo u skladu sa Zakonom, odnosno mogu se proslediti samo nadležnim državnim organima ili državnim organima stranih država i međunarodnim organizacijama pod uslovom reciprociteta kao i na osnovu potpisanih sporazuma o saradnji i razmeni podataka, kao i pod uslovom da je država kojoj se podaci prosleđuju uredila zaštitu ličnih podataka. Obveznicima je ustanovljena striktna zabrana da informacije o tome da su podaci prosleđeni Upravi ili preduzete radnje i mere u smislu sprečavanja pranja novca, otkriju licu na koje se ti podaci odnosi kao ni trećem licu. U međunarodnom pravu i uporednoj praksi navedena zabrana je poznata pod nazivom – no tipping off rule.

Čl. 30, 31. i 32. – definisani su i taksativno nabrojani svi podaci o kojima su obveznici i Uprava dužni da vode evidencije. U odnosu na zakon koji je na snazi povećan je broj kao i vrsta navedenih podataka što će omogućiti kompletniju evidenciju i mogućnost pretrage po različitim parametrima. Određen je i sa međunarodnim standardima na snazi usklađen rok u kojem su obveznici dužni da čuvaju podatke i dokumentaciju prikupljenu u skladu sa zakonom.

Čl. 33. i 34. – precizno je definisan nadzor nad izvršavanjem Zakona koji obavljaju Uprava za sprečavanje pranja novca, Narodna banka Srbije, ministarstvo nadležno za unutrašnje poslove, ministarstvo nadležno za finansije, Komisija za hartije od vrednosti i ostali inspekcijski organi koji su, u skladu sa drugim zakonima, nadležni za obavljanje inspekcijskog nadzora.

Čl. 35. i 36. – kaznene odredbe u Predlogu zakona su znatno izmenjene u odnosu na Zakon koji je na snazi. Krivično delo pranja novca je u skladu sa zakonodavnom reformom koja je u toku i kodifikacijom krivičnog zakonodavstva uređeno novim Krivičnim zakonikom koji je u proceduri donošenja. Novčane kazne za privredni prestup i prekršaj su uvećane u skladu sa Zakonom o privrednim prestupima i Zakonom o prekršajima. Kao privredni prestup su predviđene povrede svih obaveza ustanovljenih Predlogom zakona.

Procena finansijskih sredstava za sprovođenje Zakona

Za sprovođenje Zakona o sprečavanju pranja novca neophodno je obezbediti sredstva u Budžetu Republike Srbije.

Analiza efekata akta

Novim Zakonom o sprečavanju pranja novca značajno će se unaprediti sistem otkrivanja i sprečavanja pranja novca u smislu efikasnosti i mogućnosti delovanja nadležnih državnih organa na navedenom polju. Nova zakonska rešenja znatno jasnije definišu obaveze obveznika tj. banaka i drugih finansijskih organizacija od Zakona koji je na snazi, što će navedenim subjektima olakšati sprovođenje radnji i mera na polju sprečavanja pranja novca.

Primena novog Zakona o sprečavanju pranja novca neće izazvati troškove građanima i privredi.

Zainteresovane strane su imale priliku da iznesu svoje stavove o aktu. Državni organi koji su dužni da preduzimaju radnje i mere na sprovođenju akta su na sastancima i seminarima koje je organizovala Uprava za sprečavanje pranja novca upoznati sa rešenjima u Predlogu zakona a mišljenja koja su izneta sa njihove strane su inkorporirana u Predlog. Uprava je organizovala i niz seminara za obveznike, na kojima su navedeni subjekti upoznati sa novinama koje u postojeći sistem otkrivanja i sprečavanja pranja novca unosi novi Zakon. Pored toga Uprava je u stalnom kontaktu sa obveznicima i državnim organima, uz čiju saradnju je Predlog i izrađen.

Ostavite komentar