Predlog zakona o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Srbije i Vlade Republike Turske o zapošljavanju članova porodica osoblja diplomatsko-konzularnih predstavništava

PREDLOG ZAKONA

O POTVRĐIVANJU SPORAZUMA IZMEĐU VLADE REPUBLIKE SRBIJE I VLADE REPUBLIKE TURSKE O ZAPOŠLJAVANJU ČLANOVA PORODICA OSOBLJA DIPLOMATSKO-KONZULARNIH PREDSTAVNIŠTAVA

Član 1.

Potvrđuje se Sporazum između Vlade Republike Srbije i Vlade Republike Turske o zapošljavanju članova porodica osoblja diplomatsko-konzularnih predstavništava, potpisan 1. februara 2013. godine u Beogradu, u originalu na srpskom, turskom i engleskom jeziku.

Član 2.

Tekst Sporazuma u originalu na srpskom jeziku glasi:

SPORAZUM

IZMEĐU VLADE REPUBLIKE SRBIJE I

VLADE REPUBLIKE TURSKE O ZAPOŠLJAVANJU ČLANOVA PORODICA OSOBLJA DIPLOMATSKO-KONZULARNIH PREDSTAVNIŠTAVA

Vlada Republike Srbije i Vlada Republike Turske (u daljem u tekstu: „Strane”), u želji da dozvole, na osnovu reciprociteta, nesmetano bavljenje plaćenim poslom članovima porodice osoblja diplomatsko-konzularnih predstavništava, saglasile su se o sledećem:

Član 1.

Predmet sporazuma

Članovi porodice osoblja diplomatsko-konzularnih predstavništava Republike Srbije u Republici Turskoj i Republike Turske u Republici Srbiji mogu da se bave plaćenim poslom pod istim uslovima kao i državljani tih država, nakon što pribave neophodno odobrenje u skladu sa zakonima i propisima države prijema i odredbama ovog sporazuma.

Član 2.

Članovi osoblja diplomatsko-konzularnih predstavništava i

članovi njihovih porodica

Za potrebe ovog sporazuma, „član osoblja diplomatsko-konzularnog predstavništva” označava svakog zaposlenog države imenovanja koji je zvanično upućen na službu u diplomatsko-konzularnom predstavništvu u državi prijema, a koji nije državljanin države prijema;

Za potrebe ovog sporazuma, termin „članovi porodice” odnosi se na:

a) supružnika,

b) neoženjenu i neudatu decu koja su mlađa od 21 godine ili mlađa od 25 godina koja se redovno školuju na nekoj visokoškolskoj ustanovi u državi prijema koju priznaju obe države.

v) neoženjenu i neudatu decu fizički ili mentalno ometenu u razvoju.

Član 3.

Plaćeni posao

Članovi porodice mogu da se bave plaćenim poslom u skladu sa zakonima i propisima države prijema i odredbama ovog sporazuma pod uslovom da su pribavili potrebno odobrenje države prijema.

Odobrenje se može uskratiti u slučajevima kada se, iz razloga bezbednosti, vršenja javnih ovlašćenja ili zaštite nacionalnih interesa države ili državne administracije, mogu zapošljavati samo državljani države prijema.

Država prijema može u svako doba da odbije ili povuče odobrenje za bavljenje plaćenim poslom ukoliko član porodice ne poštuje zakone države prijema.

U slučaju da član porodice, po dobijanju odobrenja za bavljenje plaćenim poslom na osnovu ovog sporazuma želi da prihvati neki drugi posao, potrebno je da odnosno diplomatsko-konzularno predstavništvo podnese novi zahtev za izdavanje odobrenja.

Ako se radi o zanimanjima ili poslovima za koje su neophodne posebne kvalifikacije, član porodice mora ispunjavati uslove predviđene propisima kojima se uređuju ta zanimanja ili poslovi u državi prijema.

Član 4.

Zahtev za izdavanje odobrenja

Zahtev za izdavanje odobrenja za bavljenje plaćenim poslom, u formi verbalne note, diplomatsko-konzularno predstavništvo podnosi ministarstvu spoljnih poslova države prijema. U zahtevu se mora navesti odnos između člana porodice i člana osoblja diplomatsko-konzularnog predstavništva sa kojim je u srodstvu kao i vrsta plaćenog posla za koje se traži odobrenje. Nakon što se utvrdi da lice za koje se traži odobrenje spada u kategorije lica predviđenih u ovom sporazumu, ministarstvo spoljnih poslova države prijema će odmah, nakon sprovedenog odgovarajućeg unutrašnjeg pstupka i zvanično obavestiti diplomatsko-konzularno predstavništvo države imenovanja da taj član porodice može da se bavi plaćenim poslom, u skladu sa odgovarajućim propisima države prijema.

Odobrenje ne važi za državljane države prijema kao ni za osobe sa stalnim nastanjenjem u državi prijema.

Član 5.

Imunitet od građanskog i upravnog sudstva

Članovi porodice koji uživaju imunitet od građanskog i upravnog sudstva u državi prijema u skladu sa odredbama Bečke konvencije o diplomatskim odnosima od 18. aprila 1961. godine i Bečke konvencije o konzularnim odnosima od 24. aprila 1963. godine ili bilo kog drugog važećeg međunarodnog sporazuma, a koji se na osnovu ovog sporazuma bave plaćenim poslom, neće uživati ovaj imunitet za radnje koje su izvršene u toku bavljenja plaćenim poslom, i podležu zakonima i postupku pred sudovima u državi prijema.

Član 6.

Imunitet od krivičnog sudstva

U slučaju članova porodice koji uživaju imunitet od krivičnog sudstva u državi prijema u skladu sa odredbama Bečke konvencije o diplomatskim odnosima od 18. aprila 1961. godine i Bečke konvencije o konzularnim odnosima od 24. aprila 1963. godine ili bilo kog drugog važećeg međunarodnog sporazuma:

a) država imenovanja će ozbiljno razmotriti svaki zahtev države prijema da se odrekne imuniteta od krivičnog sudstva u pogledu tog člana porodice u državi prijema u vezi sa bilo kojim krivičnim delom učinjenim za vreme bavljenja plaćenim poslom;

b) odricanje od imuniteta od krivičnog sudstva neće se smatrati odricanjem od imuniteta od izvršenja presude za koje će biti potrebno posebno odricanje. U tim slučajevima, država imenovanja će ozbiljno razmotriti odricanje od tog imuniteta;

c) u slučaju da imunitet nije oduzet i da država prijema smatra da se radi o težoj povredi, ona može zatražiti povlačenje tog člana porodice iz države prijema.

Član 7.

Važeći propisi

Članovi porodice koji se bave plaćenim poslom u državi prijema podležu primeni važećih zakona o oporezivanju i socijalnom osiguranju države prijema u pogledu tog plaćenog posla.

Član 8.

Priznavanje diploma

Ovaj sporazum ne podrazumeva automatsko priznavanje diploma, svedočanstava ili studija dobijenih u inostranstvu.

Takvo priznavanje može jedino da se odobri u skladu sa važećim propisima u državi prijema i ne podrazumeva izuzimanje od bilo kakvih pravnih ili drugih uslova koji se odnose na lične karakteristike, stručne ili druge kvalifikacije koje član porodice mora da pokaže pri bavljenju plaćenim poslom.

Član 9.

Važenje odobrenja

Odobrenje za bavljenje plaćenim poslom u državi prijema prestaje da važi dva meseca po okončanju mandata člana osoblja diplomatsko-konzularnog predstavništva čiji je član porodice nosilac odobrenja ili neposredno nakon što mu prestane status izdržavanog člana porodice. Obavljanje plaćenog posla koje je odobreno na osnovu odredbi ovog sporazuma ne omogućava članu porodice da nastavi da boravi u državi prijema niti da nastavi da se bavi tim plaćenim poslom ili da počne da se bavi bilo kojom drugim plaćenim poslom u državi prijema, nakon isteka važenja odobrenja.

Član 10.

Mere primene

Strane se obavezuju da će primenjivati ovaj sporazum u dobroj veri i vršiti njegove izmene po potrebi.

Član 11.

Rešavanje sporova

Svako neslaganje u vezi sa tumačenjem ili primenom ovog sporazuma rešavaće se diplomatskim putem i uz obostranu saglasnost.

Član 12.

Prestanak važenja sporazuma

Ovaj sporazum se zaključuje na neodređeno vreme ukoliko ga jedna od Strana ne otkaže pismenim obaveštavanjem druge Strane, šest meseci unapred..

Član 13.

Stupanje na snagu

Ovaj sporazum stupa na snagu tridesetog (30.) dana od datuma prijema poslednjeg obaveštenja kojim se Srane međusobno obaveštavaju diplomatskim putem o okončanju unutrašnjih zakonskih procedura neophodnih za stupanje na snagu Sporazuma.

U potrebu čega su dole navedeni potpisnici potpisali ovaj sporazum.

Sačinjeno u Beogradu, na dan 1. februar 2013. godine, u dva originala, svaki na srpskom, turskom i engleskom jeziku, pri čemu su svi tekstovi jednako verodostojni. U slučaju različitog tumačenja, merodavan je tekst na engleskom jeziku.

ZA VLADU ZA VLADU

REPUBLIKE SRBIJE REPUBLIKE TURSKE

IVAN MRKIĆ AHMET DAVUTOGLU

MINISTAR MINISTAR

SPOLJNIH POSLOVA SPOLJNIH POSLOVA

Član 3.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku Republike Srbije – Međunarodni ugovori”.

O B R A Z L O Ž E NJ E

1. USTAVNI OSNOV

Ustavni osnov za donošenje Zakona o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Srbije i Vlade Republike Turske o zapošljavanju članova porodica osoblja diplomatsko-konzularnih predstavništava sadržan je u članu 99. stav 1. tačka 4. Ustava Republike Srbije prema kojem Narodna skupština potvrđuje međunarodne ugovore kad je zakonom predviđena obaveza njihovog potvrđivanja.

RAZLOZI ZA POTVRĐIVANJE MEĐUNARODNOG UGOVORA

Potvrđivanjem Sporazuma između Vlade Republike Srbije i Vlade Republike Turske o zapošljavanju članova porodica osoblja diplomatsko-konzularnih predstavništava na recipročnoj osnovi bi se između dve države omogućilo zapošljavanje, uz naknadu, članova porodica diplomatskog i konzularnog osoblja i to u skladu sa unutrašnjim propisima zemlje u kojoj se traži zaposlenje.

Poslednjih godina je postala uobičajena međunarodno-pravna praksa zaključivanja bilateralnih sporazuma kojima se na recipročnoj osnovi dozvoljava zapošljavanje članovima porodice zaposlenih u diplomatsko-konzularnim misijama. Savremeni način života, pokretljivost radne snage i sve češća pojava da u mnogim zemljama supružnici odbijaju da napuste svoj posao da bi pratili u inostranstvu diplomatsko-konzularnog predstavnika, naveli su mnoga ministarstva spoljnih poslova da se pozabave ovim problemom svojih zaposlenih. Osnovni cilj je očuvanje normalnog porodičnog života diplomatsko-konzularnih predstavnika i držanje porodice na okupu, uz zadovoljenje profesionalnih i ekonomskih preduslova funkcionisanja tih porodica. Efekti rada diplomatsko-konzularnih predstavnika koji deluju u uslovima razdvojene porodice su nesumnjivo manji od onih koji funkcionišu u okruženju sređenih porodičnih prilika, kada je porodica na okupu u mestu službovanja.

Druga svrha ovih sporazuma je da se pomenutom krugu lica ograniče privilegije i imuniteti u obimu u kojem su vezani za obavljanje plaćenih delatnosti, a koja bi im inače pripadala prema odredbama Bečke konvencije o diplomatskim odnosima od 18. aprila 1961. godine i odredbama Bečke konvencije o konzularnim odnosima od 24. aprila 1963. godine. Naime, ova lica neće uživati imunitet od građanskopravnog i upravnog postupka u vezi sa svim pitanjima koja proističu iz tako zasnovanog radnog odnosa, koja bi prema ovim konvencijama uživala. Sporazumom se ne uskraćuje imunitet od krivičnog sudstva koji članovi porodice uživaju prema navedenim konvencijama već se država imenovanja obavezuje da će ozbiljno razmotriti svaki pismeni zahtev koji podnese država prijema za odricanje od ovog imuniteta.

Na osnovu ovog sporazuma članovi porodice osoblja diplomatsko konzularnog predstavništva države imenovanja zaposleni u državi prijema potpadaju pod režim socijalnog osiguranja države prijema u vezi sa svim pitanjima koja se tiču njegovog zaposlenja u toj državi i u obavezi su da u državi prijema plaćaju sve poreze na prihod ostvaren po osnovu posla koji obavljaju u skladu sa sporazumom.

FINANSIJSKA SREDSTAVA POTREBNA ZA SPROVOĐENJE ZAKONA

Za sprovođenje ovog sporazuma nije potrebno izdvajanje posebnih finansijskih sredstava.

Ostavite komentar