Predlog zakona o javnom zdravlju

PREDLOG ZAKONA O JAVNOM ZDRAVLjU

I. OSNOVNE ODREDBE

Član

Ovim zakonom uređuju se ostvarivanje javnog interesa, stvaranjem uslova za očuvanje i unapređenje zdravlja stanovništva putem sveobuhvatnih aktivnosti društva usmerenih na očuvanje fizičkog i psihičkog zdravlja stanovništva, očuvanje životne i radne okoline, sprečavanje nastanka i uticaja faktora rizika za nastanak poremećaja zdravlja, bolesti i povreda, način i postupak, kao i uslovi za organizaciju i sprovođenje javnog zdravlja.

Član 2.

Pojedini izrazi upotrebljeni u ovom zakonu imaju sledeće značenje:

1) akcija za zdravlje zajednice jesu kolektivni napori od strane zajednice koji su usmereni ka pojačavanju kontrole koju zajednica ima nad determinantama zdravlja, i posledično, nad unapređenjem zdravlja;

2) dostupnost jeste stepen do koga je odgovarajuća zdravstvena služba na raspolaganju (dostupna) da zadovolji potrebe korisnika, kao i opseg u kome su zdravstvene usluge obezbeđene u odgovarajućem obimu i mestu, kao deo plana zdravstvene zaštite;

3) elementarne i druge veće nepogode i vanredne prilike u javnom zdravlju jesu okolnosti koje ugrožavaju život, zdravlje i sigurnost pojedinca i populacije, ljudska naselja i mesto stanovanja, a generalno se dovode u vezu sa promenama u životnoj sredini iz uravnoteženog u neuravnoteženo stanje, koje nastaju iznenada ili postepeno (npr. epidemije zaraznih bolesti, fizički i hemijski akcidenti, poplave, zemljotresi, suše i situacije koje izaziva čovek, poput bioterorizma, oružanog sukoba i drugo);

4) evaluacija označava aktivnosti usmerene na utvrđivanje, sistematično i objektivno koliko je moguće, efektivnosti i uticaja zdravstvenih i drugih aktivnosti u odnosu na ciljeve, imajući u vidu resurse i kapacitete koji su korišćeni u procenjivanim aktivnostima;

5) životna sredina jeste skup prirodnih i stvorenih vrednosti čiji kompleksni međusobni odnosi čine okruženje, odnosno prostor i uslove za život; obuhvata fizičke, ekonomske, socijalne, bihevioralne, kulturološke i druge činioce koji određuju zdravlje;

6) zastupanje zdravlja jeste zalaganje ili delovanje u prilog određenog cilja javnozdravstvene politike;

7) zdravlje jeste stanje potpunog fizičkog, mentalnog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti ili nesposobnosti;

8) zdravstveni menadžment jeste planiranje, organizovanje, koordiniranje, vođenje i kontrola svih resursa i procedura pomoću kojih se zahtevi za zdravljem i medicinskim uslugama i zdravom okolinom ispunjavaju pružanjem specifičnih usluga pojedincima, organizacijama i zajednicama;

9) zdravstveno ponašanje jeste svaka aktivnost koju preduzima pojedinac, bez obzira na aktuelno i sagledano zdravstveno stanje u cilju unapređivanja, zaštite ili održavanja zdravlja, bilo da je takvo ponašanje u krajnjem ishodu delotvorno ili ne;

10) zdravstveno stanje jeste opis zdravlja pojedinca ili populacije u određenom vremenu u odnosu na standarde, uz korišćenje referentnih pokazatelja (indikatora) zdravlja;

11) informacije o javnom zdravlju jesu podaci priređeni ili transformisani na način da pruže osnovu za analizu, interpretaciju i prevođenje u znanje, koji se sažimaju na različite načine kako bi, preneti i korišćeni, obezbedili da politike, programi i odluke budu racionalno zasnovani;

12) javno zdravlje jeste društveno delovanje kojim se teži poboljšanju zdravlja, produženju života i poboljšanju kvaliteta života ukupnog stanovništva, a putem promovisanja zdravlja, prevencije bolesti i drugih oblika;

13) javnozdravstvena politika podrazumeva procedure kojima se definišu prioriteti i parametri za akciju kao odgovor na zdravstvene potrebe, kao i raspoloživi resursi, sa osnovnom svrhom da se ustanovi pravac razvoja zdravstvene zaštite, strategije, ciljevi, prioriteti i sredstva, kao i sopstveni mehanizam evaluacije u ostvarivanju prioriteta u zdravstvenoj zaštiti;

14) kvalitet zdravstvene zaštite jeste organizacija resursa na najdelotvorniji način, kako bi se zadovoljile potrebe korisnika za prevencijom i lečenjem, na bezbedan način, bez nepotrebnih gubitaka i na visokom nivou njihovih zahteva;

15) mentalno zdravlje obuhvata ponašanje, mišljenje, govor, osećanje i raspoloženje lica, njegov odnos prema sebi i drugima, i mentalni poremećaj, ako postoji, i predstavlja integralni deo individualnog zdravlja i dobrobiti, kao i zdravlja i dobrobiti zajednice, njenog razvoja i obnove. Kvalitetna zaštita mentalnog zdravlja je ljudsko pravo, a zaštita mentalnog zdravlja predstavlja neophodan i značajan aspekt sveukupnog sistema zdravstvene zaštite, odnosno javnog zdravlja;

16) mentalni poremećaj podrazumeva poteškoće u mentalnom zdravlju, koje se karakterišu privremenim ili stalnim poremećajem u radu mozga i ispoljava se kao izmenjeno ponašanje, rasuđivanje, doživljavanje sebe i okoline;

17) monitoring jeste praćenje, odnosno nadgledanje i povremeno merenje efekata neke intervencije na zdravstveno stanje populacije ili na životnu sredinu, kao i proces prikupljanja i analize informacija o primeni nekog programa s ciljem otkrivanja problema i preduzimanje mera da se to ispravi;

18) osetljive društvene grupe jesu grupe stanovništva koje su izložene većem stepenu rizika od obolevanja u odnosu na ukupnu populaciju, bilo da se radi o specifičnim zdravstvenim stanjima ili faktorima socijalno-ekonomskog okruženja koji mogu dovesti do obolevanja;

19) prevencija jesu aktivnosti usmerene na eradikaciju, svođenje na minimum uticaja bolesti i nesposobnosti a, ako ništa od toga nije moguće, usporavanje napredovanja bolesti i nesposobnosti, i klasifikuju se kao primarna, sekundarna i tercijarna prevencija;

20) pristupačnost jeste mogućnost da svaki pacijent dobije potrebnu zdravstvenu zaštitu u odgovarajućem obimu, po razumnoj ceni, na određenom mestu i u određeno vreme;

21) promocija zdravlja jeste proces koji pomaže ljudima da povećaju kontrolu nad sopstvenim zdravljem kako bi ga unapredili, a ostvaruje se interakcijom između ljudi i njihove životne sredine, kombinujući lične izbore sa društvenom odgovornošću s ciljem očuvanja zdravlja;

22) radna okolina jeste prostor u kojem se obavlja rad i koji uključuje radna mesta, radne uslove, radne postupke i odnose u procesu rada;

23) razlike u zdravlju, nejednakosti u zdravlju, zdravstveni jaz jesu razlike između nivoa zapaženih zdravstvenih indikatora za definisanu populacionu grupu i nivoa koji bi se očekivali ukoliko bi ta grupa posedovala iskustvo onog dela populacije koji je najviše rangiran na osnovu zdravstvenih idnikatora;

24) sistem javnog zdravlja jeste sistem koji obezbeđuje uslove za očuvanje i unapređenje zdravlja stanovništva, a čine ga zdravstvene ustanove koje osniva Republika Srbija, autonomna pokrajina i jedinice lokalne samouprave, drugi oblici zdravstvene službe (u daljem tekstu: privatna praksa), zdravstveni radnici i zdravstveni saradnici, ustanove socijalne zaštite, obrazovanja, nauke, zaposleni i poslodavci i drugi učesnici;

25) stil života jeste prepoznatljivi model ponašanja koji je određen preplitanjem ličnih osobina pojedinca, društvenih interakcija i društvenih i ekoloških uslova života, način ponašanja koji je moguće predvideti u istim ili sličnim situacijama;

26) rizik jeste određeni nivo verovatnoće da neka aktivnost, direktno ili indirektno, izazove opasnost po životnu sredinu, život i zdravlje ljudi;

27) faktor rizika jeste aspekt individualnog ponašanja ili životnog stila, izlaganje uticajima životne sredine, urođena ili nasleđena karakteristika, za koje se na osnovu epidemioloških dokaza zna da su udruženi sa stanjima vezanim za zdravlje čije se sprečavanje smatra važnim;

28) škola javnog zdravlja jeste dodatno obrazovanje i istraživanje u svim oblastima javnozdravstvene teorije i prakse, uključujući nauke o životnom okruženju, epidemiologiju, higijenu, socijalnu medicinu, mikrobiologiju, biostatistiku, bihevioralne i socijalne nauke, zdravstvenu politiku i menadžment, zdravstvenu ekonomiku, itd.

II. NAČELA JAVNOG ZDRAVLjA

Član 3.

Načela javnog zdravlja jesu:

1) zdravlje u svim politikama – koje se ostvaruje primenom principa očuvanja i unapređenja zdravlja prilikom utvrđivanja svih sektorskih politika;

2) jačanje građanske inicijative u oblasti javnog zdravlja – koja se ostvaruje povećanjem svesti o značaju brige o sopstvenom zdravlju i zastupanju zdravlja;

3) usmerenost na stanovništvo kao celinu i na pojedine društvene grupe – koja se ostvaruje sprovođenjem mera na unapređenju zdravlja i prevenciji bolesti, kako stanovništva u celini tako i pojedinih društvenih grupa;

4) međusektorska saradnja, multidisciplinarni i interdisciplinarni pristup očuvanju i unapređenju zdravlja – koji se ostvaruju stalnim unapređivanjem saradnje zdravstvenih ustanova koje obavljaju delatnost u oblasti javnog zdravlja sa ostalim učesnicima u javnom zdravlju;

5) ekonomičnost i efikasnost u javnom zdravlju – koji se ostvaruju postizanjem najboljih mogućih rezultata u odnosu na raspoloživa finansijska sredstva, odnosno postizanjem najvišeg mogućeg nivoa zdravlja uz najniži utrošak sredstava;

6) naučna zasnovanost – koja podrazumeva da se delatnost javnog zdravlja zasniva na naučno dokazanim i proverenim metodama i postupcima koji se koriste radi unapređenja i očuvanja zdravlja stanovništva.

III. DRUŠTVENA BRIGA ZA JAVNO ZDRAVLjE

Član 4.

Društvena briga za javno zdravlje ostvaruje se na nivou Republike Srbije, autonomne pokrajine, opštine, odnosno grada.

1. Društvena briga za javno zdravlje na nivou Republike Srbije

Član 5.

Društvena briga za javno zdravlje na nivou Republike Srbije obuhvata:

utvrđivanje politike i strategije javnog zdravlja;

praćenje zdravstvenog stanja stanovništva i identifikovanje zdravstvenih problema na nivou Republike Srbije;

planiranje, utvrđivanje prioriteta, donošenje posebnih programa u oblasti javnog zdravlja, kao i donošenje propisa u ovoj oblasti;

utvrđivanje i sprovođenje mera poreske i ekonomske politike kojima se podstiču zdravi stilovi života;

obezbeđivanje uslova za zdravstveno vaspitanje i obrazovanje stanovništva;

obezbeđivanje uslova za brzo reagovanje u elementarnim i drugim većim nepogodama i vanrednim prilikama;

obezbeđivanje uslova za razvoj integrisanog informacionog sistema javnog zdravlja u Republici Srbiji;

obezbeđivanje uslova za međusektorsku saradnju učesnika u javnom zdravlju;

obavljanje evaluacije i obezbeđenje dostupnosti, pristupačnosti kvaliteta i efikasnosti zdravstvenih usluga i programa;

utvrđivanje uslova za organizaciju i sprovođenje specifičnih mera i postupaka u pojedinim oblastima društvene brige za javno zdravlje;

unapređivanje mera za rešavanje zdravstvenih problema stanovništva;

informisanje i podrška obrazovanju i osposobljavanju ljudi za brigu o sopstvenom zdravlju;

ujednačavanje uslova za ravnomerno ostvarivanje delatnosti u oblastima javnog zdravlja na teritoriji Republike Srbije.

2. Društvena briga za javno zdravlje na nivou autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave

Član 6.

Društvena briga za javno zdravlje na nivou autonomne pokrajine, odnosno jedinice lokalne samouprave obuhvata mere za obezbeđivanje i sprovođenje delatnosti u oblastima javnog zdravlja od interesa za građane na teritoriji autonomne pokrajine, odnosno jedinice lokalne samouprave, i to:

međusektorsku saradnju, koordiniranje, podsticanje, organizaciju i usmeravanje sprovođenja delatnosti u oblastima javnog zdravlja na određenoj teritoriji koja se ostvaruje delatnošću organa autonomne pokrajine i jedinica lokalne samouprave zajedno sa nosiocima i učesnicima u oblasti javnog zdravlja;

praćenje zdravstvenog stanja stanovništva i rada zdravstvene službe na teritoriji za koju je osnovana, kao i predlaganje i preduzimanje mera za njihovo unapređenje;

promociju zdravlja i sprovođenje mera za očuvanje i unapređenje zdravlja, sprečavanje i suzbijanje bolesti i faktora rizika;

obezbeđivanje uslova za obavljanje delatnosti zdravstvene ustanove, planiranje i ostvarivanje programa u oblasti javnog zdravlja, za teritoriju za koju su osnovane;

obezbeđivanje uslova za brzo reagovanje u elementarnim i drugim većim nepogodama i vanrednim prilikama na svojoj teritoriji, u skladu sa merama Vlade;

podršku radu i razvoju nosilaca i učesnika u javnom zdravlju na svojoj teritoriji, u skladu sa zakonom.

Autonomna pokrajina, odnosno jedinica lokalne samouprave donosi posebne programe iz oblasti javnog zdravlja za svoju teritoriju, u skladu sa zakonom.

IV. NAČIN I POSTUPAK ZA SPROVOĐENjE DELATNOSTI U OBLASTI JAVNOG ZDRAVLjA

Član 7.

Delatnosti u oblasti javnog zdravlja obavljaju zavodi za javno zdravlje koji se osnivaju za teritoriju Republike Srbije, za teritoriju grada i za teritoriju više opština, u skladu sa zakonom kojim se uređuje zdravstvena zaštita.

U obezbeđivanju i sprovođenju javnog zdravlja u Republici Srbiji aktivno učestvuju: zdravstvena služba, organizacija za zdravstveno osiguranje, vaspitno-obrazovne i druge ustanove, privredna društva, javna preduzeća, preduzetnici, Crveni krst Srbije, udruženja, crkve i verske zajednice, građani, jedinice lokalne samouprave, autonomna pokrajina i Republika Srbija.

Član 8.

Delatnosti u sprovođenju javnog zdravlja obavljaju se u okviru sledećih oblasti:

fizičko, mentalno i socijalno zdravlje stanovništva;

promocija zdravlja;

životna sredina i zdravlje stanovništva;

radna okolina i zdravlje stanovništva;

zdravstveni menadžment, kvalitet i efikasnost zdravstvenog sistema;

integrisani informacioni sistem javnog zdravlja za praćenje, procenu i analizu zdravstvenog stanja stanovništva i izveštavanje nadležnih organa i javnosti;

javno zdravlje u elementarnim i drugim većim nepogodama i vanrednim prilikama.

1. Fizičko, mentalno i socijalno zdravlje stanovništva

Član 9.

Delatnosti u sprovođenju javnog zdravlja u oblasti fizičkog, mentalnog i socijalnog zdravlja stanovništva obuhvataju:

1) praćenje faktora rizika (nepravilna ishrana, fizička neaktivnost, rizično seksualno ponašanje, nebezbedno ponašanje u saobraćaju, upotreba duvana, alkohola i droga, stres, nasilje i zlostavljanje);

2) analiziranje faktora rizika iz tačke 1. ovog stava, i predlaganje programa, učestvovanje u sprovođenju aktivnosti i evaluaciju uspešnosti, delotvornosti i ekonomske isplativosti sprovedenih programa;

3) sprovođenje, unapređivanje i razvijanje aktivnosti i evaluaciju programa promocije zdravlja, primarne, sekundarne i tercijarne prevencije i kontrolu zaraznih bolesti, hroničnih masovnih nezaraznih bolesti i retkih bolesti, povreda i trovanja, u skladu sa zakonom i strateškim dokumentima;

4) praćenje zdravlja stanovništva u svim životnim dobima, a posebno zdravlja osetljivih društvenih grupa.

2. Promocija zdravlja

Član 10.

Delatnosti u sprovođenju javnog zdravlja u oblasti promocije zdravlja stanovništva obuhvataju:

1) donošenje i sprovođenje zdravstveno promotivnih programa u saradnji državnih organa, organa autonomne pokrajine, organa jedinica lokalne samouprave, zdravstvene službe i građana, a na osnovu analize rizika i zdravstvenih potreba stanovništva;

2) vaspitanje za zdravlje – organizovanom realizacijom programa promocije zdravlja, uključujući i nacionalne kampanje u cilju usvajanja znanja, stavova i veština pojedinca, grupe ili zajednice u vezi sa zdravim stilovima života i smanjenjem faktora rizika za obolevanje od zaraznih i nezaraznih bolesti.

3. Životna sredina i zdravlje stanovništva

Član 11.

Delatnosti u sprovođenju javnog zdravlja u oblasti životne sredine i zdravlja stanovništva obuhvataju:

1) praćenje i analizu stanja životne sredine, odnosno, monitoring životne sredine, analizu vode, vazduha, zemljišta, buke i vibracija, otpada;

2) evaluaciju efekata uticaja iz životne sredine na zdravlje, procenu rizika po zdravlje i predlaganje mera zaštite;

3) kontrolu kvaliteta i zdravstvene ispravnosti vode za piće, procenu i analizu uticaja njenog zagađenja na zdravlje stanovništva;

4) kontrolu zdravstvene ispravnosti životnih namirnica i predmeta opšte upotrebe, procenu i analizu njihovog uticaja na zdravlje stanovništva;

5) procenu rizika po zdravlje stanovništva na osnovu registra izvora zagađivanja životne sredine na nivou Republike Srbije, koji jeste skup sistematizovanih podataka i informacija o vrstama, količinama, načinu i mestu unošenja, ispuštanja ili odlaganja zagađujućih materija u gasovitom, tečnom i čvrstom agregatnom stanju ili ispuštanja energije iz tačkastih, linijskih i površinskih izvora zagađivanja u životnu sredinu;

6) kontrolu higijenskih standarda u objektima u kojima se obavlja: zdravstvena delatnost, delatnost proizvodnje i prometa životnih namirnica i predmeta opšte upotrebe, delatnost javnog snabdevanja stanovništva vodom za piće, ugostiteljska delatnost, delatnost pružanja usluga održavanja higijene, nege i ulepšavanja lica i tela i nemedicinskih estetskih intervencija kojima se narušava integritet kože, delatnost socijalne zaštite, vaspitno-obrazovna delatnost, delatnost kulture, fizičke kulture, sporta i rekreacije i delatnost javnog saobraćaja;

7) praćenje i analizu zdravstvenog stanja stanovništva u vezi sa uticajima iz životne sredine.

4. Radna okolina i zdravlje stanovništva

Član 12.

Delatnosti u sprovođenju javnog zdravlja u oblasti radne okoline i zdravlja stanovništva obuhvataju:

1) utvrđivanje stručno-medicinskih i doktrinarnih stavova u oblasti medicine rada, promociju zdravlja na radu i pružanje stručno-metodološke pomoći u njihovom sprovođenju;

2) praćenje i proučavanje uslova rada, organizovanje i sprovođenje informacionog sistema za prikupljanje podataka i praćenje epidemiološke situacije na teritoriji Republike Srbije u oblasti profesionalnih bolesti, oboljenja u vezi sa radom i povredama na radu i predlaganje mera za njihovo sprečavanje i smanjivanje;

3) unapređivanje organizacije i rada zdravstvenih ustanova i koordiniranje njihovog rada;

4) utvrđivanje jedinstvene metodologije i postupaka u programiranju, planiranju i sprovođenju mera preventivne zaštite zdravlja zaposlenih;

5) izučavanje faktora profesionalnih rizika kvalifikacije i procene.

Ministar nadležan za poslove zdravlja, sporazumno sa ministrom nadležnim za poslove rada:

1) predlaže Nacionalni program zaštite zdravlja radno aktivnog stanovništva koji donosi Vlada;

2) donosi vodiče dobre prakse u vezi sa radnom okolinom i zdravim tehnologijama rada;

3) utvrđuje listu profesionalnih bolesti;

4) utvrđuje program zaštite zaposlenih koji rade u zoni jonizujućih i nejonizujućih zračenja;

5) utvrđuje program zaštite zaposlenih koji rade u radnoj okolini sa hemijskim štetnostima.

5. Zdravstveni menadžment, kvalitet i efikasnost

zdravstvenog sistema

Član 13.

Delatnosti u sprovođenju javnog zdravlja u oblasti zdravstvenog menadžmenta, kvaliteta i efikasnosti zdravstvenog sistema obuhvataju:

1) praćenje, unapređivanje i promociju pokazatelja kvaliteta i učinka rada zdravstvenih ustanova, u cilju dostizanja najviše pristupačnosti, dostupnosti i kvaliteta zdravstvene zaštite, u skladu sa zakonom;

2) unapređivanje zdravstvenog menadžmenta i stručnih znanja neophodnih za sprovođenje zdravstvene delatnosti i sprovođenje javnog zdravlja, kako bi se zadovoljile potrebe korisnika za prevencijom i lečenjem, na bezbedan, delotvoran, ekonomičan i efikasan način;

3) identifikaciju, analiziranje i predlaganje mera za sprečavanje posledica neželjenih događaja, s ciljem da se zdravstvena zaštita učini bezbednijom i da se rizici po zdravlje stanovništva svedu na najmanji nivo.

6. Integrisani informacioni sistem javnog zdravlja

Član 14.

Delatnosti u sprovođenju javnog zdravlja u oblasti integrisanog informacionog sistema javnog zdravlja obuhvataju:

1) donošenje programa rada, razvoja i organizacije, kao i utvrđivanje sadržaja javnozdravstvenih informacija u zavodu za javno zdravlje, u skladu sa zakonom kojim se uređuje zdravstvena zaštita;

2) organizovanje i razvijanje integrisanog informacionog sistema javnog zdravlja u Republici Srbiji, radi unapređenja sistema zdravstvenih informacija za procenu, praćenje, nadzor i evaluaciju zdravlja stanovništva.

7. Javno zdravlje u elementarnim i drugim većim nepogodama i

vanrednim prilikama

Član 15.

Zavod za javno zdravlje:

1) planira i izrađuje akcione planove za postupanje u elementarnim i drugim većim nepogodama i vanrednim prilikama, za teritoriju za koju je osnovana;

2) blagovremeno postupa u elementarnim i drugim većim nepogodama i vanrednim prilikama predlaganjem mera radi smanjivanja štetnih efekata po zdravlje stanovništva, u saradnji sa organima državne uprave, autonomne pokrajine i jedinica lokalne samouprave;

3) uređuje način i postupak za protok informacija u elementarnim i drugim većim nepogodama i vanrednim prilikama, unutar sistema javnog zdravlja, kao i za blagovremeno obaveštavanje javnosti, u skladu sa planovima za postupanje.

Zavod za javno zdravlje osnovan za teritoriju Republike Srbije utvrđuje potrebne mere u elementarnim i drugim većim nepogodama i nesrećama kojih su dužni da se pridržavaju pravna i fizička lica na koja se mere odnose.

V. USLOVI ZA SPROVOĐENjE DELATNOSTI U OBLASTI

JAVNOG ZDRAVLjA

Član 16.

Uslovi za obavljanje delatnosti u oblasti javnog zdravlja obezbeđuju se:

1) jačanjem kapaciteta zdravstvenih ustanova koje obavljaju delatnosti u oblasti javnog zdravlja i ostalih učesnika u javnom zdravlju;

2) saradnjom i koordinacijom u sistemu javnog zdravlja;

3) edukacijom i istraživanjem;

4) finansiranjem;

5) izveštavanjem u sistemu javnog zdravlja.

1. Jačanje kapaciteta zdravstvenih ustanova koje obavljaju delatnosti u oblasti javnog zdravlja i ostalih učesnika u javnom zdravlju

Član 17.

Radi obezbeđivanja kvalitetnije i efikasnije delatnosti u oblasti javnog zdravlja obezbeđuju se sredstva za izgradnju i opremanje zdravstvenih ustanova koje obavljaju delatnosti u oblasti javnog zdravlja, i to u pogledu medicinske i nemedicinske opreme, prevoznih sredstava, opremanje u oblasti integrisanog informacionog sistema, uslovi u pogledu stručnih kadrova, kao i sredstva za druge obaveze utvrđene zakonom.

2. Saradnja i koordinacija u sistemu javnog zdravlja

Član 18.

Zavodi za javno zdravlje sarađuju sa ostalim učesnicima u sistemu javnog zdravlja, koordiniraju, usklađuju i stručno povezuju rad zdravstvenih ustanova za teritoriju za koju su osnovani.

Zavodi za javno zdravlje sarađuju sa drugim zdravstvenim ustanovama na teritoriji za koju su osnovani, kao i sa nadležnim organima jedinice lokalne samouprave, ustanovama i organizacijama od značaja za unapređenje javnog zdravlja.

Zavodi za javno zdravlje u saradnji sa domovima zdravlja predlažu jedinici lokalne samouprave strategije javnog zdravlja sa akcionim planom za teritoriju za koju su osnovani i koordiniraju njihovo ostvarivanje.

Zavodi za javno zdravlje sarađuju i razmenjuju informacije o zdravlju stanovništva na teritoriji za koju su osnovani s ciljem prevencije i kontrole bolesti i unapređenja kvaliteta i efikasnosti pružanja zdravstvenih usluga.

3. Kontinuirana edukacija i naučnoistraživačka delatnost u oblasti

javnog zdravlja

Član 19.

Kontinuirana edukacija u sistemu javnog zdravlja obavlja se kroz programe javnog zdravlja koje sprovode visokoškolske ustanove, škole javnog zdravlja koje organizuju visokoškolske ustanove zdravstvene struke, zdravstvene ustanove, privatna praksa, udruženja i druge ustanove.

Istraživanja u javnom zdravlju su multidisciplinarna i integrišu društvene, bihevioralne i biomedicinske nauke i podležu opštim i specifičnim etičkim principima i obavljaju se u skladu sa zakonom.

4. Finansiranje javnog zdravlja

Član 20.

Sredstva za ostvarivanje delatnosti u oblasti javnog zdravlja obezbeđuju se:

1) iz budžeta Republike Srbije, autonomne pokrajine, grada i opštine;

2) od organizacije zdravstvenog osiguranja;

3) prodajom usluga i proizvoda koji su u neposrednoj vezi sa delatnošću zdravstvene ustanove;

4) obavljanjem naučnoistraživačke i obrazovne delatnosti;

5) od legata, poklona, zaveštanja;

6) iz drugih izvora u skladu sa zakonom.

5. Izveštavanje u sistemu javnog zdravlja

Član 21.

Zavodi za javno zdravlje svake dve godine dostavljaju izveštaje o zdravlju stanovništva na teritoriji za koju su osnovani zavodu za javno zdravlje osnovanom za teritoriju Republike Srbije, organima autonomne pokrajine, odnosno organima jedinica lokalne samouprave.

Zavod za javno zdravlje osnovan za teritoriju Republike Srbije, na osnovu izveštaja iz stava 1. ovog člana i sopstvenih analiza, izrađuje i dostavlja ministarstvu nadležnom za poslove zdravlja petogodišnji izveštaj o zdravlju stanovništva, koji služi kao osnova za planiranje zdravstvene politike.

Svi učesnici u sistemu javnog zdravlja dužni su da podatke do kojih dolaze u obavljanju svojih delatnosti, a koji su potrebni za vršenje delatnosti u oblasti javnog zdravlja, daju na uvid zavodu za javno zdravlje na teritoriji za koju su osnovani.

Izveštaji, analize i evaluacije do kojih u svom radu dolaze, odnosno koje izrađuju zavodi za javno zdravlje dostupni su javnosti.

VI. NADZOR

Član 22.

Nadzor nad sprovođenjem ovog zakona i propisa donetih na osnovu ovog zakona, vrši ministarstvo nadležno za poslove zdravlja.

VII. KAZNENE ODREDBE

Član 23.

Novčanom kaznom od 100.000 do 1.000.000 dinara kazniće se za prekršaj zavod za javno zdravlje ako ne donese plan za postupanje u elementarnim i drugim većim nepogodama i vanrednim prilikama (član 15. tačka 1).

Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kazniće se i odgovorno lice u zavodu za javno zdravlje novčanom kaznom od 20.000 do 50.000 dinara.

Član 24.

Novčanom kaznom od 200.000 do 1.000.000 dinara kazniće se za prekršaj pravno lice ako ne postupi u skladu sa merama utvrđenim od strane Zavoda za javno zdravlje osnovanog za teritoriju Republike Srbije u elementarnim i drugim većim nepogodama i vanrednim prilikama (član 15. stav 2).

Novčanom kaznom od 20.000 do 50.000 dinara kazniće se za prekršaj iz stava 1. ovog člana fizičko lice i odgovorno lice u pravnom licu iz stava 1. ovog člana.

VIII. PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 25.

Podzakonski akti za sprovođenje ovog zakona doneće u roku od dvanaest meseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Član 26.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku Republike Srbije”.

O B R A Z L O Ž E Nj E

I. USTAVNI OSNOV

Ustavni osnov za donošenje Zakona o javnom zdravlju sadržan je u odredbama člana 97. tačka 10. Ustava Republike Srbije, kojima je utvrđeno da Republika Srbija uređuje i obezbeđuje sistem u oblasti zdravstva.

II. PRAVNI OSNOV

Pravni osnov za donošenje ovog zakona sadržan je u odredbama člana 122. stav 2. Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Službeni glasnik RS”, broj 107/05), kojima je propisano da se način i postupak, kao i uslovi za organizovanje i sprovođenje javnog zdravlja, uređuje posebnim zakonom.

III. RAZLOZI ZA DONOŠENjE ZAKONA

Oblast javnog zdravlja u Republici Srbiji nije regulisana posebnim zakonom. Međutim, indirektno je ova oblast uređena nizom drugih propisa. Zakonske regulative u vezi sa javnim zdravljem i unapređenjem zdravlja uglavnom pripadaju socijalnim pravima građana, pa se, pored zakona u kojima se reguliše vodeća javnozdravtsvena infrastruktura kao deo sistema zdravstvene zaštite (Zakon o zdravstvenoj zaštiti i Zakon o zdravstvenom osiguranju), propisi u vezi sa javnim zdravljem mogu naći u oblastima izvan sistema zdravstvene zaštite: propisi u oblasti lokalne samouprave, rada i socijalne politike, zaštite životne sredine, obrazovanja, omladine i sporta, bezbednosti u saobraćaju, poljoprivrede, nauke i tehnologije i drugi propisi.

Analizirajući važeći registar propisa u Republici Srbiji ustanovljeno je da ima preko 170 propisa koji se direktno ili indirektno odnose na javno zdravlje (zakoni, uredbe, odluke, pravilnici, naredbe, uputstva). Ovi propisi mogu se svrstati u nekoliko kategorija: zdravstvena zaštita, zdravstveno osiguranje, zaštita stanovništva od zaraznih bolesti, sanitarni nadzor, ispravnost i kvalitet životnih namirnica i predmeta za opštu upotrebu, uslovi za proizvodnju i promet životnih namirnica i predmeta za opštu upotrebu, način uzimanja uzoraka i metode vršenja analiza, propisi u vezi sa vodom, vazduhom itd.

Sam broj postojećih zakonskih akata ne govori o njihovoj primeni u praksi. Naprotiv, zbog brojnosti propisa i preklapanja nadležnosti, zapažaju se problemi u njihovoj efikasnoj primeni.

Donošenje Zakona o javnom zdravlju neohpodno je radi jasnog definisanja ove oblasti i usaglašavanja sa postojećim propisima Evropske unije i pravnim tekovinama Acquis Communautaire.

U mnogim zemljama uočava se nastojanje da se unapredi javnozdravstveno zakonodavstvo kroz razvijanje strategija javnog zdravlja, koherentni sistem propisa, zajednički zakonodavni okvir i formulisanje zakona o javnom zdravlju. U ovim naporima, kao ključne oblasti oko kojih se postiže konsenzus ističu se: uloga države u zaštiti interesa javnog zdravlja, način uključivanja svih neophodnih učesnika u aktivnosti harmonizacije javnozdravstvenih intervencija, razvijanje efikasne javnozdravstvene infrastrukture i uvođenje odgovornosti za finansiranje javnozdravstvenih usluga kako od strane države, tako i od strane drugih izvora.

U okviru Evropske unije, javnozdravstvena politika posebno naglašava javno zdravlje u formulaciji ciljeva, što se zapaža i u sklopljenom Ugovoru Evropske unije, 1992. godine u Mastrihtu. Amsterdamskim ugovorom je promenjena formulacija ranijeg člana 129. i formulisan je član 152. koji se jedini direktno odnosi na javnozdravstvenu oblast. Polazna osnova za razvoj novih propisa i javnozdravstvenih politika zemalja na putu ka Evropskoj uniji (EU) je Acquis Communautaire (pravne tekovine EU). Ovo je naziv koji se odnosi na celokupno pravo EU – skup pravnih normi koje su do sada akumulirane i odluka koje obavezuju zemlje članice. Acquis Communautaire je podeljen na 35 poglavlja od kojih se samo jedno odnosi direktno na zdravlje (poglavlje 28: „Zaštita potrošača i zdravlja”). Međutim, indirektno poglavlja koja regulišu slobodno kretanje ljudi (pacijenti, zdravstveni profesionalci) i usluga (zdravstvene usluge) takođe su povezana sa zdravstvenim sistemom.

Donedavni razvoj zemalja u okviru Evropske unije pokazuje da, bez obzira na globalizaciju i stvaranje jedinstvenog evropskog tržišta, ovo nije bilo predmet diskusija kada su se razmatrale nacionalne javnozdravstvene politike, a sama Evropska unija je imala samo opšte preporuke za nacionalnu politiku. Ove preporuke su formulisane kroz ciljeve koji se odnose na zalaganje za promociju zdravlja, prevenciju pojedinih oboljenja od značaja za čitavo čovečanstvo, odgovarajuće mehanizme za uključivanje zajednice i inteziviranje istraživanja u oblasti javnog zdravlja, naročito zdravstvene zaštite pojedinih populacionih grupa kao što su to stari, siromašni i izbeglice. Međutim, kako je nedavno slikovito navela grupa eksperata, „globalna ekonomija (Evropske unije) sedi za stolom, dok zdravstveni političari diskutuju finansiranje bolnica i plaćanje lekara na nacionalnom nivou”. Primera radi, sada pacijenti u okviru Evropske unije mogu slobodno da biraju gde će nabaviti naočare ili ortopedska pomagala. Razmatra se mogućnost ovakvog izbora i kada se radi o hospitalizaciji, što će imati ozbiljne posledice u sferi finansiranja nacionalnih zdravstvenih sistema, kao i ugovaranja sa bolnicama. S obzirom da se i u budućnosti očekuje uključivanje novih zemalja, zdravstvena politika Evropske unije moraće da uzme u obzir i potrebe i očekivanja njihovog stanovništva.

Takođe, nije samo ekonomija ta koja je povezana sa nacionalnim zdravstvenim politikama. Zemlje u okviru Evropske unije prepoznaju značaj i drugih pitanja koja se postavljaju paralelno sa ustanovljavanjem četiri slobode: kretanja proizvoda, ljudi, usluga i kapitala, kao što su to pitanja etičkih standarda. Na primer, pojedine zemlje nacionalnim propisima zabranjuju određene procedure u prenatalnoj dijagnostici, ali ne mogu sprečiti buduće roditelje da se o njima informišu u drugim zemljama Evrope. Takođe, porast siromaštva u pojedinim populacionim grupama, novih i starih zaraznih bolesti, pojava rezistencije na antibiotike, ali i promet ljudskih organa i farmaceutskih preparata, potreba za komparativnim istraživanjima, naročito zdravstvenog stanja, povećavaju potrebu za većom koordinacijom među evropskim zemljama. U uslovima izrazite mobilnosti, nacionalni propisi se nalaze pred potencijalnom neefikasnošću. Stoga se u Evropskoj uniji traga za ravnotežom između standarda koje želi javnost zemalja članica i onoga što se može postići kroz nacionalne javnozdravstvene politke.

Inače, istorijski gledano, Evropska unija se značajno bavila politikom u oblasti javnog zdravlja, pa tako javnozdravstvena politika Evropska unija koja je bila aktuelna od 2003. do 2008. godine imala je tri osnovna cilja:

poboljšanje informacionog sistema na svim nivoima društva,

kreiranje mehanizama za brz odgovor na velike zdravstvene pretnje,

fokusiranje na determinanate zdravlja, posebno na štetne faktore povezane sa stilom života.

Permanentan rad kroz ekspertske grupe i širok proces konsultacija sa zemljama članicama, koji je započeo 2004. godine, doveo je do stvaranja nove javnozdravstvene politike koja je publikovana 23. oktobra 2007. godine. Ova politika će se sprovoditi od 2008. do 2013. godine pod nazivom „Zajedno za zdravlje: Strateški pristup EU 2008-2013”, sa tri osnovna cilja:

1. unapređenje zdravstvene bezbednosti građana,

2. promocija zdravlja, uključujući smanjivanje nejednakosti u zdravlju,

3. generisanje i širenje zdravstvenih informacija i znanja.

Pored navedenog, značajno je i poznavanje novog Programa zaštite zdravlja i korisnika Evropske unije (2007-2013), kao i procesa konsultacija koji je započeo 2006. godine, a odnosi se na akcije zajednice u vezi sa zdravstvenim službama, i slobodama kretanja pacijenata, zdravstvenih profesionalaca i zdravstvenih usluga i prethodi novoj direktivi Evropske unije u ovoj oblasti.

Glavni zahtevi su za snažnijim sistemom praćenja, više istraživačkih aktivnosti, manje preklapanja aktivnosti zemalja članica, Evropske unije, i drugih međunarodnih organizacije na polju zdravstvene zaštite, kao i veća dostupnost razmene znanja, informacija i iskustva. Za svaku zemlju – članicu Evropske unije važni su mehanizmi izveštavanja o progresu u dostizanju ciljeva javnozdravstvenih politika, koji se upućuju prema Eurostatu – Statističkoj kancelariji Evropske komisije i Evropske zajednice. Misija Eurostata je da obezbedi Evropsku uniju sa relevantnim podacima o svim zemljama, kao i sa statističko-informativnim uslugama visokog kvaliteta, a ustanovljen je na osnovu člana 285. Ugovora iz Amsterdama. U novije vreme, pokazatelji društvene uključenosti (18 indikatora iz Lekena) zauzimaju posebno mesto, a među njima, dva se odnose na dostignuća javnozdravstvene politike: očekivano trajanje života i samoprocena zdravlja. Na osnovu ovakvog mehanizma praćenja prepoznaju se prioritetni problemi koji postaju predmet formulisanja novih javozdravstvenih politika.

Prvi koraci na usaglašavanju sa propisima Evropske unije u oblasti javnog zdravlja su učinjeni donošenjem Strategije održivog razvoja i Strategije javnog zdravlja koja je usvojena 17. marta 2009. godine. Strategija javnog zdravlja predstavlja podršku ispunjavanju društvene brige za zdravlje, obezbeđivanju uslova u kojima ljudi mogu da budu zdravi i čini osnovu za Vladine odluke o akcijama unapređenja zdravlja i kvaliteta života stanovništva Republike Srbije.

Zakon o javnom zdravlju može se definisati kao skup legalnih odnosa – prava i dužnosti pomoću kojih država obezbeđuje uslove za zdravlje stanovništva (identifikuje, prevenira i smanjuje rizike po zdravlje populacije) i ograničava autonomiju, privatnost, vlasništvo ili druge legalno zaštićene interese pojedinca s ciljem čuvanja i promocije zdravlja zajednice.

IV. OBJAŠNjENjE OSNOVNIH PRAVNIH INSTITUTA I

POJEDINAČNIH REŠENjA

U poglavlju I. propisano je šta se uređuje ovim zakonom, utvrđeno je značenje pojedinih pojmova upotrebljenih u ovom zakonu i utvrđena su načela javnog zdravlja.

Članom 1. je propisano da se ovim zakonom uređuje ostvarivanje javnog interesa, stvaranjem uslova za očuvanje i unapređenje zdravlja stanovništva, drštvene brige za očuvanje fizičkog i psihičkog zdravlja stanovništva, očuvanje životne i radne sredine, sprečavanje nastanka i uticaja faktora rizika za nastanak poremećaja zdravlja, bolesti i povreda, način i postupak, kao i uslovi za organizaciju i sprovođenje javnog zdravlja.

Članom 2. definišu se pojedini pojmovi upotrebljeni u ovom zakonu s ciljem boljeg razumevanja teksta zakona. Rukovodilo se izrazima i definicijama iz referentnih dokumenata (srpski, međunarodni i dokumenti Evropske unije), ali uz neophodna prilagođavanja sadržini i potrebama ovog zakona. Javno zdravlje je prepoznato kao ostvarivanje javnog interesa, stvaranjem uslova za očuvanje i unapređenje zdravlja stanovništva putem organizovanih napora društva usmerenih na očuvanje fizičkog i psihičkog zdravlja, očuvanje životne i radne sredine, kao i sprečavanje nastanka faktora rizika za nastanak poremećaja zdravlja, bolesti i povreda, primenom zdravstvenih tehnologija i mera koje vode promociji zdravlja, prevenciji bolesti i poboljšanju kvaliteta života.

U poglavlju II. utvrđena su načela koja se primenjuju u sprovođenju javnog zdravlja.

Članom 3. definisana su načela javnog zdravlja koja su proistekla iz osnovnih funckija javnog zdravlja. Funkcije javnog zdravlja smatraju se skupom aktivnosti koje bi trebalo sprovesti specifično, radi izvršenja glavnog zadatka javnog zdravlja: poboljšanja zdravlja populacije. Trebalo bi napraviti razliku između funkcija javnog zdravlja i aktivnosti javnog zdravlja. Funkcije javnog zdravlja definišu glavne zadatke ili očekivane rezultate iz sektora javnog zdravlja, dok aktivnosti opisuju značaj i mehanizme postizanja ovih očekivanih rezultata. Funkcije javnog zdravlja definišu ciljeve i očekivane rezultate održivog razvoja zdravlja, u vezi sa celokupnom populacijom i određenim populacionim grupama. Pored zdravstvenog stanja i procene faktora rizika, funkcije javnog zdravlja odnose se i na osposobljavanje ljudi da vode računa o zdravlju, na pokretanje partnerstava i jačanje regulativa javnog zdravlja. U posebne funkcije javnog zdravlja takođe spadaju kontinuirano unapređenje zdravlja, efektivnosti i efikasnosti, kao i dostupnost zdravstvene zaštite i pronalaženje novih pristupa za rešavanje zdravstvenih problema zajednice. Operativnost funkcije zavisi prvenstveno od preciznog definisanja njenih sadržaja, zadataka i aktivnosti, kao i od dodele odgovornosti za njenu implementaciju.

Identifikovanje funkcija javnog zdravlja je širom sveta aktuelna tema koja ukazuje na potrebe država i međunarodnih zdravstvenih organizacija da poboljšaju svoju sposobnost da eksplicitno identifikuju čime se i kako bave. U toku ovog procesa, donose se odluke na osnovu najboljih dokaza kojima se raspolaže, dok javno zdravlje zasnovano na dokazima postaje sve značajnije. Tokom prošle decenije, mnoge države su definisale osnovne funkcije svog sistema javnog zdravlja. Unutar skupa akcija i odgovornosti javnog zdravlja, one više homogeno definišu specifične podskupove, zasnovane na zadacima potrebnim za dostizanje krajnjeg cilja javnog zdravlja na lokalnom i državnom nivou. Institut za medicinu je, 1988. godine, definisao tri centralne funkcije koje pomažu opisivanju službi i odgovornosti institucija za javno zdravlje:

procena: procena i praćenje zdravlja zajednice i ugroženih populacija radi identifikacije zdravstvenih problema i prioriteta;

razvoj politike: formulisanje javne politike, u saradnji sa političkim i društvenim liderima, radi rešavanja identifikovanih lokalnih i nacionalnih zdravstvenih problema i prioriteta;

obezbeđivanje: osiguravanje pristupa odgovarajućoj i ekonomski isplativoj zdravstvenoj zaštiti, uključujući službe za unapređenje zdravlja i prevenciju bolesti, kao i evaluaciju kvaliteta i efektivnosti zdravstvene zaštite.

U skladu sa tri centralne funkcije javnog zdravlja, jedan od prvih primera predstavlja rad Upravnog odbora za centralne funkcije javnog zdravlja, koji je predstavio delokrug rada za deset osnovnih službi javnog zdravlja za SAD, 1994. god. Ove osnovne službe obezbedile su vodeće okvire za buduće napore u mnogim državama. Kasnije, Svetska zdravstvena organizacija je sprovela internacionalnu Delfi studiju, koja je istakla značaj upravljanja javnim zdravljem. Dalje, javnozdravstveni stručnjaci su u „Inicijativi Amerike” pripremili listu od 11 glavnih funkcija, dodavanjem funkcije u vezi sa hitnim stanjima i katastrofama u vezi sa zdravljem, uključujući prevenciju, ublaženje, pripremljenost, reagovanje i rehabilitaciju. Regionalna kancelarija Svetske zdravstvene organizacije za Evropu je takođe, 2005. godine, započela proces razvoja metoda za procenu javnozdravstvenih službi i identifikaciju snaga i slabosti javnozdravstvenih sistema Evrope. Lista od 11 funkcija javnog zdravlja obuhvata sledeće: 1. monitoring, evaluacija i analiza zdravstvenog stanja; 2. javnozdravstveni nadzor, istraživanje i kontrola rizika i pretnji po javno zdravlje; 3. unapređenje zdravlja; 4. društveno učešće u zdravlju; 5. razvoj politike i institucionalnih kapaciteta za planiranje i upravljanje u javnom zdravlju; 6. jačanje institucionalnih kapaciteta za planiranje i upravljanje u javnom zdravlju; 7 evaluacija i unapređenje pravičnog pristupa neophodnim zdravstvenim službama; 8. razvoj kadrova i njihovo obučavanje u okviru javnog zdravlja; 9. osiguranje kvaliteta zdravstvene zaštite orijentisane ka pojedincu i populaciji; 10. istraživanja javnog zdravlja; 11. smanjenje broja hitnih slučajeva i katastrofa, uključujući prevenciju, migraciju, spremnost na reagovanje i rehabilitaciju.

U poglavlju III regulisana je društvena briga za javno zdravlje na nivou Republike Srbije, autonomne pokrajine, jedinice lokalne samouprave.

Čl. 5. i 6. su podeljene i uređene nadležnosti u oblasti društvene brige za javno zdravlja.

Potrebno je istaći da članom 5. društvena briga na nivou Republike Srbije obuhvata utvrđivanje politike i strategije javnog zdravlja; praćenje zdravstvenog stanja stanovništva i identifikovanje zdravstvenih problema na nivou Republike Srbije; planiranje, utvrđivanje prioriteta, donošenje posebnih programa u oblasti javnog zdravlja, kao i donošenje propisa u ovoj oblasti; utvrđivanje i sprovođenje mera poreske i ekonomske politike kojima se podstiču zdravi stilovi života; obezbeđivanje uslova za zdravstveno vaspitanje i obrazovanje stanovništva, za brzo reagovanje u elementarnim i drugim nepogodama i vanrednim prilikama, za razvoj integrisanog informacionog sistema javnog zdravlja u Republici Srbiji; za međusektorsku saradnju učesnika u javnom zdravlju; kao i obavljanje evaluacija dostupnosti, pristupačnosti, kvaliteta i efikasnosti zdravstvenih usluga i programa; unapređivanje mera za rešavanje zdravstvenih problema stanovništva; informisanje i podrška obrazovanju i osposobljavanju ljudi za brigu o sopstvenom zdravlju; ujednačavanje uslova za ravnomerno ostvarivanje delatnosti u oblastima javnog zdravlja na teritoriji Republike Srbije.

Sredstva za sprovođenje društvene brige za javno zdravlje na nivou Republike Srbije obezbeđuju se u skladu sa zakonom.

U članu 6. utvrđena je društvena briga za javno zdravlje na nivou autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave, za koju se sredstva obezbeđuju u budžetu autonomne pokrajine, odnosno jedinice lokalne samouprave, u skladu sa zakonom kojim se finansiraju poslovi lokalne samouprave, odnosno autonomne pokrajine. Na taj način zastupljen je princip decentralizacije u obezbeđivanju društvene brige za zdravlje kroz uvažavanje određenih specifičnosti i potreba stanovništva na nivou autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave. Ovom odredbom dato je ovlašćenje lokalnoj samoupravi, odnosno autonomnoj pokrajini za praćenje zdravstvenog stanja stanovništva i rada zdravstvene službe na svojoj teritoriji (nad kojom vrše osnivačka prava), staranje o promociji zdravlja i sprovođenju mera za očuvanje i unapređenje zdravlja, sprečavanje i suzbijanje bolesti i faktora rizika obezbeđivanje uslova za obavljanje delatnosti, planiranje i ostvarivanje sopstvenih programa u oblastima javnog zdravlja, za brzo reagovanje u elementarnim i drugim većim nepogodama i vanrednim prilikama na svojoj teritoriji u skladu sa merama Republike Srbije.

Posebno je značajno istaći da je članom 6. predviđena međusektorska saradnja, koordiniranje, podsticanje, organizacija i usmeravanje sprovođenja delatnosti u oblastima javnog zdravlja na određenoj teritoriji koja se ostvaruje delatnošću organa autonomne pokrajine i jedinica lokalne samouprave zajedno sa nosiocima i učesnicima u oblastima javnog zdravlja.

U poglavlju IV. propisan je način i postupak za sprovođenje delatnosti u oblasti javnog zdravlja.

U članu 7. propisano je da delatnosti u oblasti javnog zdravlja obavljaju zavodi za javno zdravlje, a da u obezbeđivanju i sprovođenju javnog zdravlja učestvuju zdravstvena služba, organizacija za zdravstveno osiguranje, vaspitno – obrazovne i druge ustanove, privredna društva, javna preduzeća, preduzetnici, Crveni krst Srbije, udruženja, crkve i verske zajednice, građani, jedinice lokalne samouprave, autonomne pokrajine i Republika Srbija.

U članu 8. propisano je da se delatnosti u sprovođenju javnog zdravlja javnog zdravlja obavlja u oblastima: fizičko, mentalno i socijalno zdravlje stanovništva; promocija zdravlja; životna sredina i zdravlje stanovništva; radna okolina i zdravlje stanovništva; zdravstveni menadžment, kvalitet i efikasnost zdravstvenog sistema; integrisani informacioni sistem javnog zdravlja za praćenje, procenu i analizu zdravstvenog stanja stanovništva i izveštavanje nadležnih organa i javnosti i javno zdravlje u elementarnim i drugim nepogodama i vanrednim prilikama.

Članom 9. propisane su delatnosti u sprovođenju javnog zdravlja u oblasti fizičkog, mentalnog i socijalnog zdravlja koja se obavlja praćenjem i analiziranjem faktora rizika (nepravilna ishrana, fizička neaktivnost, rizično seksualno ponašanje, nebezbedno ponašanje u saobraćaju, upotreba duvana, alkohola i droga, stres, nasilje i zlostavljanje). Posebno je istaknuto predlaganje programa promocije zdravlja na svim nivoima zdravstvene zaštite i kontrola zaraznih bolesti, hroničnih masovnih nezaraznih bolesti i retkih bolesti, povreda i trovanja, u skladu sa zakonom, kao i praćenje zdravlja stanovništva u svim životnim dobima, a posebno zdravlja osetljivih društvenih grupa

U članu 10. propisane su delatnosti u sprovođenju javnog zdravlja u oblasti promocije zdravlja koja se obavlja donošenjem i sprovođenjem zdravstveno promotivnih programa u zajednici, saradnjom između državnog, privatnog i civilnog sektora i lokalnih vlasti, a na osnovu analize rizika i zdravstvenih potreba stanovništva, kao i vaspitanjem za zdravlje – organizovanom realizacijom programa promocije zdravlja uključujući i nacionalne kampanje radi usvajanja znanja, stavova i veština pojedinca, grupe ili zajednice u vezi sa zdravim stilovima života i smanjenjem faktora rizika za obolevanje od zaraznih i nezaraznih bolesti.

U članu 11. propisane su delatnosti u sprovođenju javnog zdravlja u oblasti životne sredine koja se obavlja praćenjem i analizom stanja životne sredine, odnosno, monitoringom životne sredine, analizom vode, vazduha, zemljišta, buke, otpada; evaluacijom efekata uticaja iz životne sredine na zdravlje, procenom rizika po zdravlje i predlaganjem mera zaštite; kontrolom kvaliteta i zdravstvene ispravnosti vode za piće, procenom i analizom uticaja njenog zagađenja na zdravlje stanovništva; kontrolom zdravstvene ispravnosti životnih namirnica i predmeta opšte upotrebe, procenom i analizom njihovog uticaja na zdravlje stanovništva; procenom rizika po zdravlje stanovništva na osnovu registra izvora zagađivanja životne sredine na republičkom nivou i kontrolom higijenskih standarda. Od posebnog je značaja praćenje i analiza zdravstvenog stanja stanovništva u vezi sa uticajima iz životne sredine.

U članu 12. propisane su delatnosti u sprovođenju javnog zdravlja u oblasti radne okoline i zdravlja ljudi koja se obavlja utvrđivanjem stručno-medicinskih i doktrinarnih stavova u oblasti medicine rada, promocijom zdravlja na radu i pružanjem stručno-metodološke pomoći u njihovom sprovođenju, praćenjem i proučavanjem uslova rada, unapređivanjem organizacije i rada zdravstvenih ustanova, utvrđivanjem jedinstvene metodologije i postupaka u programiranju, planiranju i sprovođenju mera preventivne zaštite radnika i izučavanjem faktora profesionalnih rizika.

Predviđeno je donošenje i izrada pratećih dokumenata za sprovođenje delatnosti javnog zdravlja u oblasti radne okoline.

U članu 13. propisane su delatnosti u sprovođenju javnog zdravlja u oblasti zdravstvenog menadžmenta, kvaliteta i efikasnosti zdravstvenog sistema praćenjem, unapređivanjem i promocijom pokazatelja kvaliteta i učinka rada zdravstvenih ustanova, u cilju dostizanja najviše moguće pristupačnosti, dostupnosti i kvaliteta zdravstvene zaštite, u skladu sa zakonom; unapređivanjem zdravstvenog menadžmenta i stručnih znanja neophodnih za srovođenje zdravstvene delatnosti i delatnosti javnog zdravlja, sa ciljem da se zdravstvena zaštita učini bezbednijom i da se rizici po zdravlje stanovništva svedu na najmanji mogući nivo.

U članu 14. propisane su delatnosti u sprovođenju javnog zdravlja u oblasti informacionog sistema organizovanjem i razvijanjem integrisanog informacionog sistema javnog zdravlja u Republici Srbiji, radi unapređenja sistema zdravstvenih informacija za procenu, praćenje, nadzor i evaluaciju zdravlja stanovništva.

Članom 15. utvrđena je obaveza izrade i donošenja akcionih planova za postupanje u elementarnim i drugim većim nepogodama i vanrednim prilikama, kao i blagovremeno delovanje prema već propisanom načinu i postupku, radi smanjivanja štetnih efekata po zdravlje stanovništva i blagovremenog obaveštavanja javnosti, u saradnji sa organima državne uprave i lokalne samouprave

U poglavlju V. propisani su uslovi za sprovođenje delatnosti u oblasti javnog zdravlja.

Čl. 16. do 21. kao uslovi za obavljanje delatnosti u oblasti javnog zdravlja predviđeni su: jačanje kapaciteta zdravstvenih ustanova koje obavljaju delatnost u oblasti javnog zdravlja i ostalih učesnika u javnom zdravlju; saradnja i koordinacija u sistemu javnog zdravlja; edukacija i istraživanje; finansiranje; izveštavanjem u sistemu javnog zdravlja.

U poglavlju VI. uređen je nadzor nad sprovođenjem ovog zakona.

U članu 22. propisano je da nadzor nad sprovođenjem ovog zakona vrši ministarstvo nadležno za poslove zdravlja.

U poglavlju VII. propisane su kaznene odredbe.

Članom 23. propisana je kazna za zdravstvenu ustanovu i odgovorno lice u zdravstvenoj ustanovi ako ne donese plan za postupanje u elementarnim i drugim većim nepogodama i vanrednim prilikama.

Članom 24. propisana je kazna za pravno lice, fizičko lice i odgovorno lice u pravnom licu ako ne postupi u skladu sa merama utvrđenim od strane Zavoda za javno zdravlje osnovanog za teritoriju Republike Srbije u elementarnim i drugim većim nepogodama i vanrednim prilikama.

Poglavlje VIII. sadrži prelazne i završne odredbe.

Članom 25. propisan je rok za donošenje podzakonskih akata za sprovođenje ovog zakona.

Članom 26. propisano je stupanje na snagu ovog zakona.

V. PROCENA FINANSIJSKIH SREDSTAVA POTREBNIH ZA

SPROVOĐENjE ZAKONA

Za sprovođenje ovog zakona nije potrebno obezbediti dodatna sredstva u budžetu Republike Srbije.

Iako zakon donosi nove obaveze, dodatna sredstva neće biti potrebna jer su sredstva za obavljanje delatnosti utvrđenih ovim zakonom već opredeljena budžetom Republike Srbije. Budžetima jedinica lokalnih samouprava opredeliće se sredstva za aktivnosti na lokalnom nivou.

VI. RAZLOZI ZA DONOŠENjE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU

U cilju što hitnijeg stvaranja uslova za obezbeđivanje visokog nivoa zdravstvene zaštite građana, odnosno uspostavljanja jedinstvenog zakonskog okvira za obavljanje obavljanja delatnosti javnog zdravlja, neophodno je da se ovaj zakon donese po hitnom postupku. Naime, imajući u vidu značaj javnog zdravlja za očuvanje i napređenje zdravlja stanovništva, kao i činjenicu da u ovom momentu ne postoje pravni propisi kojima se posebno uređuje ova oblast, neophodno je u što kraćem roku sistemski urediti ovu oblast. Takođe imajući u vidu potrebu harmonizacije oblasti javnog zdravlja sa propisima Evropske unije neophodno je da se ovaj zakon donese po hitnom postupku.

Imajući u vidu napred navedeno, smatramo da su se stekli uslovi da se ovaj Zakon o javnom zdravlju donese po hitnom postupku.

Ostavite komentar