Predlog zakona o obuci sudija, javnih tužilaca, zamenika javnih tužilaca i sudijskih i tužilačkih pomoćnika

PREDLOG ZAKONA O OBUCI SUDIJA, JAVNIH TUŽILACA, ZAMENIKA JAVNIH TUŽILACA I SUDIJSKIH I TUŽILAČKIH POMOĆNIKA

I. OSNOVNE ODREDBE

Predmet zakona

Član 1.

Ovim zakonom utvrđuju se vrste i način sprovođenja obuke sudija, javnih tužilaca i zamenika javnih tužilaca (u daljem tekstu: nosioci pravosudnih dužnosti) i sudijskih i tužilačkih pomoćnika.

Pojam i cilj obuke

Član 2.

Obuka nosilaca pravosudnih dužnosti i sudijskih i tužilačkih pomoćnika je organizovano sticanje i usavršavanje teorijskih i praktičnih znanja i veština potrebnih za samostalno, stručno i efikasno vršenje pravosudne dužnosti.

Vrste obuke

Član 3.

Obuka može biti početna i stalna.

Početnu obuku pohađaju nosioci pravosudnih dužnosti pre stupanja na dužnost i sudijski i tužilački pomoćnici.

Stalnu obuku pohađaju nosioci pravosudnih dužnosti.

II. PRAVA I OBAVEZE KORISNIKA OBUKE

Pravo i obaveza na obuku

Član 4.

Nosioci pravosudnih dužnosti imaju pravo i obavezu da se stručno usavršavaju.

Obuka je dobrovoljna, osim ukoliko su pojedini oblici obuke zakonom određeni kao obavezni ili na osnovu odluke Visokog saveta pravosuđa u slučaju promene specijalizacije, bitnih promena propisa i uvođenja novih tehnika rada.

Korisnici

Član 5.

Korisnici početne obuke su sudijski i tužilački pomoćnici i nosioci pravosudnih dužnosti koji su prvi put izabrani.

Korisnici stalne obuke su nosioci pravosudnih dužnosti.

Korisnici početne obuke – sudijski i tužilački pomoćnici

Član 6.

Korisnike početne obuke iz reda sudijskih i tužilačkih pomoćnika bira Visoki savet pravosuđa u užem sastavu, po utvrđenim objektivnim kriterijumima zasnovanim na pokazanim rezultatima rada i radnom iskustvu, a na predlog predsednika suda odnosno javnog tužioca, po pribavljenom mišljenju sednice svih sudija odnosno kolegijuma svih zamenika javnog tužioca.

Broj korisnika iz stava 1. ovog člana za svaku kalendarsku godinu utvrđuje Visoki savet pravosuđa u proširenom sastavu, u skladu sa planiranim brojem slobodnih sudijskih i tužilačkih mesta.

Prigovor

Član 7.

Sudijski i tužilački pomoćnik ima pravo prigovora na odluku predsednika suda, odnosno javnog tužioca kojom predlaže korisnike početne obuke, kao i pravo prigovora na odluku Visokog saveta pravosuđa o izboru korisnika početne obuke.

Protiv odluke predsednika suda, odnosno javnog tužioca prigovor se može izjaviti u roku od osam dana od dana objavljivanja odluke. Odluku o prigovoru donosi Visoki savet pravosuđa u užem sastavu u roku od 30 dana od dana podnošenja prigovora.

Protiv odluke Visokog saveta pravosuđa iz stava 1. ovog člana može se izjaviti prigovor u roku od osam dana od dana objavljivanja odluke. Odluku o prigovoru donosi Visoki savet pravosuđa u proširenom sastavu u roku od 30 dana od dana podnošenja prigovora.

Korisnici početne obuke – nosioci pravosudnih dužnosti

Član 8.

Korisnici početne obuke su nosioci pravosudnih dužnosti koji su prvi put izabrani, a nisu bili korisnici početne obuke iz člana 6. stav 1. ovog zakona.

Obaveze korisnika

Član 9.

Nosilac pravosudne dužnosti koji je bio korisnik početne obuke, a prestane mu dužnost na lični zahtev pre isteka roka od pet godina od dana izbora, dužan je da nadoknadi stvarne troškove početne obuke.

III. SPROVOĐENjE OBUKE

Programi obuke

Član 10.

Sadržaj programa obuke određuje se u zavisnosti od prethodnog profesionalnog iskustva korisnika.

Visoki savet pravosuđa u proširenom sastavu utvrđuje programe početne obuke na predlog Komisije za obuku (u daljem tekstu: Komisija).

Pravosudni centar za obuku i stručno usavršavanje (u daljem tekstu: Pravosudni centar) utvrđuje programe stalne obuke.

Visoki savet pravosuđa vrši nadzor nad sprovođenjem programa početne i stalne obuke.

Komisija

Član 11.

Komisija ima petnaest članova od kojih su dvanaest iz reda sudija i tri iz reda javnih tužilaca, odnosno zamenika javnih tužilaca.

Članove Komisije imenuje Visoki savet pravosuđa u proširenom sastavu, vodeći računa o zastupljenosti svih vrsta i stepena sudova i javnih tužilaštava.

Član Komisije se imenuje na tri godine i može biti ponovo imenovan.

Komisija donosi poslovnik o radu.

Trajanje početne obuke

Član 12.

Obuka korisnika početne obuke iz člana 6. stav 1. ovog zakona traje dve godine, a za korisnike početne obuke iz člana 8. ovog zakona od tri do šest meseci, u zavisnosti od njihovog profesionalnog iskustva.

Mesto obuke

Član 13.

Pravosudni centar organizuje sprovođenje programa obuke. Obuka se obavlja u sudovima, javnim tužilaštvima, Pravosudnom centru i drugim institucijama.

Predavači

Član 14.

Program obuke sprovode nosioci pravosudnih dužnosti, kao stalni ili povremeni predavači i drugi istaknuti stručnjaci, kao povremeni predavači.

Visoki savet pravosuđa može za stalnog predavača da odredi nosioca pravosudne dužnosti koji je na pravosudnoj dužnosti proveo najmanje četiri godine i koji je obučen za predavača.

Obuka stalnog predavača obavlja se u Pravosudnom centru.

Visoki savet pravosuđa, po pribavljenom mišljenju predsednika Vrhovnog suda Srbije, odnosno Republičkog javnog tužioca, može radi sprovođenja programa obuke uputiti nosioca pravosudne dužnosti, uz njegovu saglasnost u Pravosudni centar na period od dve godine, sa mogućnošću produženja za još jedan dvogodišnji period.

Povremeni predavači imaju pravo na naknadu.

Finansiranje obuke

Član 15.

Sredstva za finansiranje obuke obezbeđuju se iz budžeta Republike Srbije.

Dodatna sredstva se mogu obezbediti i iz donacija.

IV. PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 16.

Visoki savet pravosuđa u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona imenuje članove Komisije. Prilikom prvog imenovanja članova Komisije, šest članova Komisije iz reda sudija i jedan član Komisije iz reda tužilaca imenuju se na dve godine.

Komisija u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona donosi poslovnik o radu.

Komisija u roku od šest meseci od dana stupanja na snagu ovog zakona podnosi Visokom savetu pravosuđa predlog programa početne obuke.

Visoki savet pravosuđa i Pravosudni centar u roku od devet meseci od dana stupanja na snagu ovog zakona utvrđuju programe obuke.

Član 17.

Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje nadležnost Vrhovnog suda Srbije da utvrđuje i propisuje vrste i načine stručnog usavršavanja sudija iz čl. 28. i 41. stav 1. Zakona o uređenju sudova («Službeni glasnik RS», br. 63/01, 42/02, 27/03, 130/03, 29/04 i 101/05) i člana 8. stav 2. Zakona o sudijama («Službeni glasnik RS», br. 63/01, 42/02, 17/03, 25/03, 27/03, 29/04, 35/04, 44/04, 61/05 i 101/05).

Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje nadležnost Republičkog javnog tužioca da utvrđuje i propisuje vrste i načine stručnog usavršavanja javnih tužilaca i zamenika javnih tužilaca iz člana 19. stav 2. i člana 38. stav 2. Zakona o javnom tužilaštvu («Službeni glasnik RS», br. 63/01, 42/02, 39/03, 44/04 i 61/05).

Član 18.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u «Službenom glasniku Republike Srbije», a primenjivaće se od 1. marta 2007. godine.

OBRAZLOŽENjE

I – USTAVNI OSNOV ZA DONOŠENjE ZAKONA

Ustavni osnov za donošenje Zakona o obuci sudija, javnih tužilaca, zamenika javnih tužilaca i sudijskih i tužilačkih pomoćnika sadržan je u odredbi člana 72. stav 1. tačka 11. Ustava Republike Srbije prema kojoj Republika Srbija uređuje i obezbeđuje organizaciju, nadležnost i rad republičkih organa, odredbi člana 95. Ustava prema kojoj sudovi štite slobode i prava građana, zakonom utvrđena prava i interese pravnih subjekata i obezbeđuju ustavnost i zakonitost i odredbi člana 103. stav 1. Ustava prema kojoj je javno tužilaštvo samostalni državni organ koji goni učinioce krivičnih i drugih zakonom određenih kažnjivih dela i ulaže pravna sredstva radi zaštite ustavnosti i zakonitosti, kao i odredbi člana 16. Ustavne povelje državne zajednice Srbija i Crna Gora prema kojoj ratifikovani međunarodni ugovori i opšteprihvaćena pravila međunarodnog prava imaju primat nad pravom Srbije i Crne Gore i pravom država članica.

II – RAZLOZI ZA DONOŠENjE ZAKONA

Postojeći pravni okvir i praksa obuke nosilaca pravosudnih dužnosti u Srbiji, pored toga što nije usklađen sa međunarodnim standardima, ne uređuje sistem njihove obuke na celovit način niti obezbeđuje njeno efikasno organizovanje i sprovođenje.

Pre svega, pozitivnim propisima nije definisan pojam i cilj obuke nosilaca pravosudnih dužnosti, niti su određeni posebni organi i organizacije za njeno organizovanje i sprovođenje.

Od posebnog značaja za uspešno vršenje pravosudnih dužnosti je obuka koju nosioci pravosudnih dužnosti pohađaju pre preuzimanja dužnosti (početna obuka).

Na sistem i organizaciju početne obuke veliki uticaj imaju način i uslovi izbora, sudija, javnih tužilaca i zamenika javnih tužilaca. Za sudije, javne tužioce ili zamenike javnih tužilaca svih vrsta i stepena sudova i tužilaštava mogu biti izabrani kandidati koji rade u sudovima i tužilaštvima (sudijski i tužilački pomoćnici, sudije, tužioci), ali i oni koji nisu radili u pravosuđu.

Ovakav način izbora ne garantuje za sve nosioce pravosudnih dužnosti bilo koji oblik obuke pre izbora, a kako ne postoje propisi o obaveznoj obuci od izbora do stupanja na dužnost možemo zaključiti da u Republici Srbiji ne postoji celovito uređen sistem njihove početne obuke. Naime, lica izabrana na pravosudne dužnosti, a koja prethodno nisu radila u pravosuđu nemaju nikakav organizovani oblik početne obuke. Kod onih koji su izabrani iz reda sudijskih, odnosno tužilačkih pomoćnika obuku kroz koju su prošli kao pripravnici možemo posmatrati kao neku vrstu početne obuke. Međutim, ne postoji program obuke sudijskih, odnosno tužilačkih pomoćnika unutar suda, odnosno tužilaštva, već je njihova obuka prepuštena odluci predsednika suda, odnosno javnog tužioca.

Ovaj zakon, u delu koji se odnosi na početnu obuku, ima za cilj da početnu obuku sudija, javnih tužilaca i zamenika javnih tužilaca pravno uredi na takav način da može odmah da bude stavljena u funkciju, ali da istovremeno predstavlja i zdravu osnovu za njenu dalju nadgradnju. Zakon je u potpunosti usklađen sa pozitivnim propisima koji uređuju izbor i obuku sudija, tužilaca, sudijskih i tužilačkih pripravnika i pomoćnika, tako da praktično uvodi obaveznost početne obuke bez izmene postojećih zakona. Popunjene su pravne praznine u postojećim propisima koji se odnose na obuku sudijskih i tužilačkih pomoćnika, obuku sudija, javnih tužilaca i njihovih zamenika. Ovim zakonom predviđa se da se za nosioce pravosudnih funkcija koji su izabrani po prvi put, početna obuka obavlja u periodu od izbora do stupanja na dužnost. Pri tome su uzeti u obzir međunarodni standardi, u vezi početne obuke, iz dokumenata Saveta Evrope: Preporuke R 12 (94) Komiteta ministara Saveta Evrope državama članicama o nezavisnosti, efikasnosti i ulozi sudija iz 1994. godine i Evropske povelje o zakonu za sudije iz 1998. godine, kao i mišljenja Konsultativnog saveta evropskih sudija (CCJE) i preporuke eksperata Saveta Evrope.

U pogledu stalne obuke sudija, odnosno javnih tužilaca i njihovih zamenika, pozitivnim zakonima je samo propisano da nosioci pravosudnih dužnosti imaju pravo na stručno usavršavanje o trošku Republike Srbije, a da njene vrste i načine propisuje Vrhovni sud Srbije, odnosno Republički javni tužilac. Ovako uopšteno uređen način stalne obuke nosilaca pravosudnih dužnosti niti garantuje njenu dostupnost niti obezbeđuje njeno uspešno sprovođenje što je posledica, pre svega činjenice da nije definisan ni njen pojam ni cilj, niti su određeni posebni organi i organizacije za njeno organizovanje i sprovođenje, što se prevazilazi donošenjem ovog zakona.

III – OBJAŠNjENjE OSNOVNIH PRAVNIH INSTITUTA I POJEDINAČNIH

REŠENjA

Odredbom člana 1. određeno je da su predmet Zakona pitanja koja se odnose na obuku nosilaca pravosudnih dužnosti i sudijskih i tužilačkih pomoćnika u pogledu vrste i načina obuke.

Članom 2. Zakona definisan je pojam i cilj obuke. Jasno je određeno da cilj obuke nije da nosioce pravosudnih dužnosti, odnosno pomoćnike “nauči” pravu, već da ih “nauči” da uspešno vrše svoje dužnosti, a što se postiže podizanjem nivoa njihovog pravničkog obrazovanja i sticanjem znanja i veština iz drugih oblasti.

Članom 3. Zakona je određeno da obuku nosilaca pravosudnih dužnosti, odnosno pomoćnika čini kako obuka koju oni pohađaju pre preuzimanja dužnosti (početna obuka), tako i obuka koju pohađaju tokom vršenja svoje dužnosti (stalna obuka).

Članom 4. Zakona je određeno da nosioci pravosudnih dužnosti imaju pravo i obavezu da se stručno usavršavaju i propisuje princip dobrovoljnosti obuke kao osnovni princip. Međutim, polazeći od potrebe da uspešno vršenje dužnosti zahteva da nosioci pravosudnih dužnosti imaju posebna znanja i veštine, u slučaju promene specijalizacije, bitnih promena propisa, uvođenja novih tehnologija rada i sl, pojedini oblici obuke mogu biti određeni kao obavezni na osnovu zakona ili na osnovu odluke Visokog saveta pravosuđa.

Članom 5. Zakona određuju se korisnici obuke. Kao korisnici početne obuke su određeni sudijski i tužilački pomoćnici, kao i nosioci pravosudnih dužnosti koji su prvi put izabrani, čime se početna obuka uvodi kao obavezna za sve nosioce pravosudnih dužnosti što do sada nije bio slučaj. Kao korisnici stalne obuke su određeni svi nosioci pravosudnih dužnosti.

Članom 6. Zakona određuju se sudijski i tužilački pomoćnici kao korisnici početne obuke i uvode jedinstveni kriterijumi, postupak i organ (Visoki savet pravosuđa) za izbor korisnika početne obuke iz reda pomoćnika, čime će se pristup obuci obezbediti najkvalitetnijim kandidatima. Broj korisnika će biti prilagođen stvarnim potrebama, a u skladu sa planiranim brojem slobodnih mesta.

Članom 7. se obezbeđuje zaštita prava na početnu obuku svim sudijskim i tužilačkim pomoćnicima i garantuje pristup najboljim kandidatima.

Članom 8. Zakona određuje se da su korisnici početne obuke i nosioci pravosudnih dužnosti koji su prvi put izabrani, a nisu bili njeni korisnici kao sudijski ili tužilački pomoćnici. Na ovaj način se obezbeđuje da programe početne obuke moraju da prođu svi nosioci pravosudnih dužnosti pre stupanja na dužnost.

Kako sprovođenje početne obuke zahteva angažovanje znatnih materijalnih sredstava, to se članom 9. Zakona uvodi obaveza da nosioci pravosudnih dužnosti koji su bili korisnici početne obuke nadoknade njene stvarne troškove ako im dužnost prestane na lični zahtev pre isteka roka od pet godina od dana izbora.

Članom 10. Zakona predviđa se da sadržaji programa obuke moraju biti prilagođeni korisnicima. Utvrđivanje programa početne obuke je stavljeno u nadležnost Visokog saveta pravosuđa. Ovo je učinjeno sa razloga što ovo telo vrši i predlaganje kandidata za nosioce pravosudne dužnosti, te je i najupućenije u kvalitete koji ti kandidati moraju da ispunjavaju u pogledu sposobnosti za njihovo uspešno obavljanje. Visoki savet pravosuđa utvrđuje programe početne obuke na predlog Komisije za obuku koju sam imenuje iz reda sudija i tužilaca, u odgovarajućoj srazmeri na ukupan broj sudija, javnih tužilaca i zamenika javnih tužilaca u Republici. Pored toga, time se obezbeđuje i odgovarajući kvalitet obrazovnih programa i organizacija koje ih sprovode, na taj način što Visoki savet pravosuđa vrši nadzor nad sprovođenjem programa obuke. Kako već više godina postoji Pravosudni centar za obuku i stručno usavršavanje, koji raspolaže potrebnim kapacitetima i iskustvom i sa uspehom sprovodi programe stalne obuke nosilaca pravosudnih dužnosti, to je ova institucija određena za utvrđivanje programa stalne obuke.

Članom 11. Zakona uređuje se sastav i rad Komisije za obuku, kao i imenovanje članova Komisije.

Članom 12. Zakona određuje se trajanje početne obuke. Za korisnike iz reda sudijskih i tužilačkih pomoćnika to je vreme od dve godine, koliko iznosi i vreme potrebno da bi stekli pravo da konkurišu na pravosudne dužnosti nakon polaganja pravosudnog ispita. Za nosioce pravosudnih dužnosti koji su prvi put izabrani, a nisu bili korisnici početne obuke kao sudijski ili tužilački pomoćnici, određeno je da početna obuka traje između tri i šet meseci čime se omogućava da bude prilagođena njihovom prethodnom profesionalnom iskustvu.

Članom 13. Zakona propisano je da će se obuka sprovoditi u okviru Pravosudnog centra, sudova, tužilaštava i drugih institucija u kojima korisnici mogu da steknu najbolja praktična znanja za uspešno vršenje dužnosti, a na taj način se obezbeđuje i raznovrsnost obuke.

Član 14. Zakona određuje predavače koji sprovode programe obuke. Kvalitet sprovođenja obuke se garantuje time što su utvrđeni kriterijumi i postupak za izbor predavača, kao i njihov status. Kako je cilj obuke sticanje i usavršavanje teoretskih i praktičnih znanja i veština potrebnih za uspešno vršenje pravosudne dužnosti to je ovim članom određeno da će programe obuke sprovoditi sami nosioci pravosudnih dužnosti ali i drugi istaknuti stručnjaci. Imajući u vidu da će programi obuke zahtevati posebna znanja, iskustva i posvećenost tom poslu onih koji budu predavači, Zakon propisuje da nosioci pravosudnih dužnosti sa najmanje četiri godine provedene na dužnosti i koji su u okviru Pravosudnog centra obučeni za predavače, mogu biti određeni za stalne predavače. Odlukom Visokog saveta pravosuđa nosioci pravosudnih funkcija koji su određeni za stalne predavače, uz njihovu saglasnost mogu biti raspoređeni na rad u Pravosudni centar na period od dve godine. Povremeni predavači mogu biti kako nosioci pravosudnih funkcija tako i svi drugi istaknuti stručnjaci.

Članom 15. Zakona propisano je da će sredstva za finansiranje obuke biti obezbeđena iz budžeta Republike Srbije, a što je inače i određeno u članu 78. Zakona o uređenju sudova, članu 8. Zakona o sudijama i članu 38. Zakona o javnom tužilaštvu. Predviđeno je i da se dodatna sredstva mogu obezbediti iz donacija.

Članom 16. određeni su rokovi za obrazovanje Komisije za obuku i donošenje programa obuke.

Član 17. Zakona propisuje da prestaju određene nadležnosti Vrhovnog suda Srbije i Republičkog javnog tužioca, propisane Zakonom o uređenju sudova, Zakonom o sudijama i Zakonom o javnom tužilaštvu, budući da se Zakonom određuju drugi organi i organizacije nadležni za utvrđivanje vrste i načina usavršavanja nosilaca pravosudnih dužnosti.

Članom 18. Zakona je određeno da zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u «Službenom glasniku Republike Srbije», a da će se primenjivati od 1. marta 2007. godine, kako bi se stvorili uslovi za primenu Zakona.

IV – FINANSIJSKA SREDSTVA POTREBNA ZA SPROVOĐENjE ZAKONA

Od stupanja Zakona na snagu do početka njegove primene potrebno je obezbediti finansijska sredstva za rad Komisije za obuku u iznosu od oko 1.000.000 dinara. Od početka primene Zakona, 1. marta 2007. godine, potrebno je obezbediti sredstva u budžetu za 2007. godinu, u skladu sa brojem korisnika i programom obuke koji će biti utvrđeni posle stupanja Zakona na snagu.

Ostavite komentar