Predlog zakona o sporazumnom finansijskom restrukturiranju privrednih društava

PREDLOG ZAKONA

O SPORAZUMNOM FINANSIJSKOM RESTRUKTURIRANjU PRIVREDNIH DRUŠTAVA

I. OSNOVNE ODREDBE

Predmet zakona

Član 1.

Ovim zakonom uređuju se uslovi i način sporazumnog finansijskog restrukturiranja privrednih društava (u daljem tekstu: finansijsko restrukturiranje) u Republici Srbiji koje se sprovodi najkasnije pre pokretanja stečajnog postupka u skladu sa zakonom kojim se uređuje stečaj.

Izuzetak od primene

Član 2.

Odredbe ovog zakona o privrednom društvu u finansijskim teškoćama, kao dužniku u finansijskom restrukturiranju, ne primenjuju se na banku, društvo za osiguranje, pokrovitelja emisije hartija od vrednosti, privatni investicioni fond, društvo za upravljanje investicionim i dobrovoljnim penzijskim fondovima, brokersko-dilersko društvo, privredno društvo koje obavlja poslove finansijskog lizinga, kao i drugo privredno društvo koje se pretežno bavi kreditnom ili drugom finansijskom delatnošću, u skladu sa zakonom.

Značenje izraza

Član 3.

Pojedini izrazi upotrebljeni u ovom zakonu imaju sledeće značenje:

finansijsko restrukturiranje jeste ponovno uređivanje dužničko-poverilačkih odnosa između privrednog društva u finansijskim teškoćama, kao dužnika, i poverilaca;

finansijske teškoće jesu nesposobnost plaćanja (nelikvidnost), preteća nesposobnost plaćanja (preteća nelikvidnost) ili prezaduženost;

mirovanje dugova jeste privremena obustava ispunjenja obaveza i zabrana pokretanja izvršenja, odnosno odlaganje izvršenja prema privrednom društvu, u pogledu poverilaca koji učestvuju u finansijskom restrukturiranju.

Načelo podobnosti

Član 4.

Finansijsko restrukturiranje sprovodi se radi ponovnog uređivanja dužničko-poverilačkih odnosa povodom duga, odnosno potraživanja kojim dužnik i poverioci slobodno raspolažu.

Načelo dobrovoljnosti

Član 5.

Finansijsko restrukturiranje sprovodi se dobrovoljno, na osnovu pismene saglasnosti poverilaca i dužnika, uz učešće institucionalnog posrednika.

Načelo održivosti poslovanja dužnika

Član 6.

Finansijsko restrukturiranje sprovodi se ako je moguć oporavak i održiv nastavak poslovanja privrednog društva.

Načelo postupanja u dobroj veri

Član 7.

Finansijsko restrukturiranje sprovodi se u dobroj veri, u skladu sa načelom savesnosti i poštenja, sa pažnjom koja se u pravnom prometu zahteva u određenoj vrsti odnosa.

Poverilac i dužnik ne mogu da preduzimaju radnje kojima se drugom može prouzrokovati šteta.

U toku mirovanja dugova dužnik ne može da preduzima radnje koje bi mogle sprečiti ili otežati naplatu potraživanja poverilaca koji su zaključili ugovor o mirovanju dugova.

Načelo saradnje i koordinacije poverilaca

Član 8.

Poverioci koji su prihvatili da učestvuju u finansijskom restrukturiranju dužni su da međusobno sarađuju, kako bi se stvorili uslovi za dužnika da prikupi i pruži podatke i obaveštenja o svojoj imovini, kapitalu, obavezama, poslovanju i poslovnim planovima, kao i radi pripreme predloga mera restrukturiranja.

U slučaju učešća većeg broja poverilaca, saradnja iz stava 1. ovog člana obuhvata naročito:

1) imenovanje jednog ili više lica koje će voditi pregovore sa dužnikom ili usklađivati postupanje poverilaca u pregovorima;

2) obrazovanje tela za koordinaciju;

3) izbor i imenovanje stručnih savetnika koji mogu obavljati i usluge posredovanja ako se poverioci i dužnik o tome saglase, zajedno sa institucionalnim posrednikom;

4) druge aktivnosti u cilju ostvarivanja saradnje između poverilaca.

Lice koje vodi pregovore sa dužnikom jeste poverilac sa najvećim ukupnim potraživanjem prema dužniku na dan podnošenja zahteva za institucionalno posredovanje u finansijskom restrukturiranju, odnosno njegov ovlašćeni predstavnik, osim ako se poverioci koji učestvuju u finansijskom restrukturiranju ne dogovore drugačije.

Lice koje vodi pregovore sa dužnikom ili usklađuje postupanje poverilaca u smislu st. 2. i 3. ovog člana dužno je da redovno i blagovremeno obaveštava ostale poverioce koji učestvuju u finansijskom restrukturiranju o toku i sadržini pregovora.

Načelo ravnopravnosti položaja poverilaca i položaj srazmeran visini potraživanja

Član 9.

U finansijskom restrukturiranju svim poveriocima obezbeđuje se jednak tretman i ravnopravan položaj u srazmeri sa visinom njihovih potraživanja, osim ako se ne dogovore drugačije.

Načelo pristupa podacima i poverljivosti podataka

Član 10.

Dužnik mora da obezbedi poveriocima, odnosno licima koja oni ovlaste, blagovremen i nesmetan pristup podacima i dokumentaciji od značaja za finansijsko restrukturiranje, a koji se odnose na njegovu imovinu, kapital, obaveze, poslovanje i poslovne planove, radi pravilne procene njegovog finansijskog stanja i pripreme predloga mera finansijskog restrukturiranja.

Poverilac i institucionalni posrednik čuvaju kao poverljive sve podatke i obaveštenja koji se odnose na imovinu, kapital, obaveze, poslovanje i poslovne planove i predlog mera finansijskog restrukturiranja dužnika.

Podaci i obaveštenja iz stava 2. ovog člana mogu da budu dostupni samo poveriocima koji učestvuju u finansijskom restrukturiranju.

II. FINANSIJSKO RESTRUKTURIRANjE

Uslovi za finansijsko restrukturiranje

Član 11.

Finansijsko restrukturiranje može se sprovoditi ako u njemu učestvuju najmanje dve domaće ili strane banke u svojstvu poverilaca.

Osim banaka iz stava 1. ovog člana u finansijskom restrukturiranju mogu učestvovati i svi drugi poverioci.

Mirovanje dugova

Član 12.

U toku finansijskog restrukturiranja uvodi se mirovanje dugova koje proizvodi pravno dejstvo danom zaključenja ugovora o mirovanju dugova.

Ugovor o mirovanju dugova predstavlja osnov za obustavu izvršenja u prinudnoj naplati sa računa privrednog društva u pogledu potraživanja poverilaca koji zaključe taj ugovor, kao i za zabranu pokretanja odnosno odlaganje izvršenja koje je pokrenuto na predlog izvršnog poverioca koji je zaključio taj ugovor.

Ugovor iz stava 2. ovog člana zaključuje se u pismenoj formi.

Ako su sredstva dužnika na njegovim računima u blokadi, dužnik ili bilo koji poverilac koji zaključi ugovor iz stava 2. ovog člana dostavlja taj ugovor organizaciji koja sprovodi prinudnu naplatu sa računa dužnika radi obustave izvršenja po osnovu podnetih menica i drugih sredstava plaćanja u pogledu potraživanja poverilaca koji su zaključili taj ugovor.

U periodu mirovanja dugova poverioci koji su zaključili ugovor o mirovanju dugova ne mogu preduzimati radnje u cilju naplate potraživanja, osim podnošenja tužbi radi naplate potraživanja u cilju sprečavanja nastupanja zastarelosti svog potraživanja.

Poverilac koji zaključi ugovor o mirovanju dugova dužan je da bez odlaganja dostavi sudskim i drugim organima pred kojima se na zahtev ovih poverilaca vodi postupak izvršenja, odnosno naplate iz stava 2. ovog člana, zahtev za odlaganje tog izvršenja, odnosno naplate do isteka perioda mirovanja dugova.

Sud, odnosno drugi organ pred kojim se vodi postupak iz stava 6. ovog člana, dužan je da po prijemu zahteva, bez odlaganja, a najkasnije u roku od dva radna dana od dana prijema zahteva donese odluku o odlaganju izvršenja i da je bez odlaganja, a najkasnije narednog radnog dana od dana njenog donošenja dostavi organizaciji koja sprovodi prinudnu naplatu sa računa dužnika, odnosno drugom nadležnom organu ili organizaciji.

U periodu mirovanja dugova poverilac može raspolagati svojim potraživanjem, osim ako ugovorom iz stava 2. ovog člana nije drugačije određeno.

U slučaju iz stava 8. ovog člana, sticalac potraživanja stupa u sva prava i obaveze prenosioca potraživanja iz tog ugovora.

Period mirovanja dugova utvrđuje se ugovorom o mirovanju dugova.

Ako se poverioci i privredno društvo u periodu mirovanja dugova ne sporazumeju o ponovnom uređivanju dužničko-poverilačkih odnosa, poverioci istekom perioda mirovanja dugova ponovo stiču pravo na pokretanje naplate potraživanja s računa tog privrednog društva, odnosno pravo na započinjanje ili nastavak postupka izvršenja.

Ministar nadležan za poslove ekonomije propisuje sadržinu ugovora o mirovanju dugova.

Institucionalno posredovanje

Član 13.

Privredna komora Srbije, na zahtev dužnika ili jednog ili više poverilaca, pruža:

1) pomoć pri uspostavljanju saradnje između dužnika i poverilaca radi pregovora o ponovnom uređivanju dužničko-poverilačkih odnosa;

2) podršku dužnicima i poveriocima u toku pregovora radi njihovog uspešnog okončanja.

Privredna komora Srbije, uz prethodnu saglasnost ministra nadležnog za poslove ekonomije, uređuje uslove i način institucionalnog posredovanja iz stava 1. ovog člana i visinu naknade za institucionalno posredovanje u finansijskom restrukturiranju.

Ugovor o finansijskom restrukturiranju

Član 14.

Finansijsko restrukturiranje se okončava ugovorom o finansijskom restrukturiranju.

Ugovor iz stava 1. ovog člana obuhvata naročito:

predviđanje otplate u ratama, izmenu rokova dospelosti, kamatnih stopa ili drugih uslova kredita, zajma ili drugog potraživanja ili instrumenta obezbeđenja;

unovčenje imovine ili prenos takve imovine radi namirenja potraživanja;

otpust duga;

izvršenje, izmenu ili odricanje od založnog prava;

davanje dodatnih sredstava obezbeđenja od strane dužnika ili trećih lica, uključujući davanje jemstava i garancija;

pretvaranje potraživanja u kapital;

zaključivanje ugovora o kreditu, odnosno zajmu;

izdavanje hartija od vrednosti;

druge mere od značaja za realizaciju finansijskog restrukturiranja.

Dužnik mora da bez odlaganja dostavi zaključeni ugovor iz stava 1. ovog člana registru privrednih subjekata radi registracije zabeležbe o postojanju tog ugovora.

Založno pravo

Član 15.

Potraživanje koje se restrukturira i koje je obezbeđeno hipotekom, odnosno založnim pravom na pokretnim stvarima i pravima (u daljem tekstu: obezbeđeno potraživanje koje se restrukturira), zamenjuje se restrukturiranim obezbeđenim potraživanjem, tako da hipoteka, odnosno založno pravo na pokretnim stvarima i pravima, kao sporedno pravo vezano za obezbeđeno potraživanje koje se restrukturira, nastavlja da postoji kao sredstvo obezbeđenja restrukturiranog potraživanja, u skladu sa ugovorom o finansijskom restrukturiranju.

Katastar nepokretnosti, odnosno drugi registar založnog prava, vrši izmenu podataka upisane hipoteke, odnosno založnog prava na pokretnim stvarima i pravima, saglasno iznosu restrukturiranog obezbeđenog potraživanja, kao i drugim uslovima restrukturiranog obezbeđenog potraživanja.

Hipoteka, odnosno založno pravo na pokretnim stvarima i pravima, predstavlja sredstvo obezbeđenja restrukturiranog obezbeđenog potraživanja do iznosa obezbeđenog potraživanja koje se restrukturira, a u slučaju da je iznos restrukturiranog obezbeđenog potraživanja smanjen u odnosu na iznos obezbeđenog potraživanja koje se restrukturira, katastar nepokretnosti, odnosno drugi registar založnog prava vrši izmenu podataka upisane hipoteke, odnosno založnog prava na pokretnim stvarima i pravima, u smislu stava 2. ovog člana.

Podsticaji za finansijsko restrukuriranje

Član 16.

Poreski podsticaji za finansijsko restrukturiranje, u smislu poreskog oslobođenja otpusta duga kod poverilaca, kao i mogućnosti reprogramiranja duga po osnovu javnih prihoda, utvrđuju se zakonom kojim se uređuje porez na dobit pravnih lica, odnosno zakonom kojim se uređuje poreski postupak i poreska administracija.

Narodna banka Srbije u propisima iz svoje nadležnosti utvrđuje podsticaje za finansijsko restrukturiranje.

III. PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Rok za donošenje podzakonskih akata

Član 17.

Propisi potrebni za sprovođenje ovog zakona biće doneti u roku od tri meseca od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Stupanje na snagu

Član 18.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku Republike Srbije”, a primenjivaće se po isteku devedesetog dana od dana stupanja na snagu.

IZJAVA O USKLAĐENOSTI ZAKONA

SA PROPISIMA EVROPSKE UNIJE

1. Ovlašćeni predlagač propisa – Vlada

Obrađivač: Ministarstvo ekonomije i regionalnog razvoja.

2. Naziv propisa

Predlog zakona o sporazumnom finansijskom restrukturiranju privrednih društava.

Draft Law on Voluntary Corporate Financial Restructuring.

3. Usklađenost propisa sa odredbama Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između Evropskih zajednica i njihovih država članica, sa jedne strane, i Republike Srbije sa druge strane („Službeni glasnik RS”, broj 83/08) (u daljem tekstu: Sporazum), odnosno sa odredbama Prelaznog sporazuma o trgovini i trgovinskim pitanjima između Evropske zajednice, sa jedne strane, i Republike Srbije, sa druge strane („Službeni glasnik RS”, broj 83/08) (u daljem tekstu: Prelazni sporazum)

a) Odredba Sporazuma i Prelaznog sporazuma koja se odnosi na normativnu sadržinu propisa

Sporazum ne sadrži odredbu koja se neposredno odnosi na normativnu sadržinu ovog zakona, koju čini pravno uređenje sporazumnog finansijskog restrukturiranja privrednih društava. S druge strane, postoji posredan odnos u smislu člana 63. stav 1. tačka a) i člana 91. Sporazuma.

Član 63. stav 1. tačka a) Sporazuma glasi:

„U pogledu transakcija na kapitalnom i finansijskom računu bilansa plaćanja od stupanja na snagu ovog sporazuma, strane će obezbediti slobodno kretanje kapitala koje se tiče kredita za komercijalne transakcije ili pružanje usluga u kojima učestvuje lice koje ima prebivalište u jednoj od strana i finansijske zajmove i kredite, s rokom dospeća dužim od godinu dana.“

Član 91. Sporazuma glasi:

„Bankarstvo, osiguranje i finansijske usluge

Saradnja između Srbije i Zajednice biće usredsređena na prioritetne oblasti u vezi sa pravnim tekovinama Zajednice u oblasti bankarstva, osiguranja i finansijskih usluga. Strane će sarađivati u cilju uspostavljanja i razvijanja odgovarajućeg okvira za podsticanje sektora bankarstva, osiguranja i finansijskih usluga u Srbiji zasnovanih na slobodnoj konkurenciji i na obezbeđivanju neophodnih i jednakih uslova za sve učesnike.“

Prelazni sporazum ne sadrži odredbu koja se odnosi na normativnu sadržinu ovog zakona.

b) Prelazni rok za usklađivanje zakonodavstva prema odredbama Sporazuma i Prelaznog sporazuma

Budući da Sporazumom i Prelaznim sporazumom nije određen poseban rok, radi se o opštem roku za usklađivanje zakonodavstva saglasno članu 72. Sporazuma.

v) Ocena ispunjenosti obaveze koje proizlaze iz navedene odredbe Sporazuma i Prelaznog sporazuma

Ovim zakonom se u potpunosti ispunjavaju obaveze koje proizlaze iz navedenih odredaba Sporazuma.

g) Razlozi za delimično ispunjavanje, odnosno neispunjavanje obaveza koje proizlaze iz navedene odredbe Sporazuma i Prelaznog sporazuma

/

d) Veza sa Nacionalnim programom za integraciju Republike Srbije u Evropsku uniju

Nacionalnim programom za integraciju Republike Srbije u Evropsku uniju nije predviđeno donošenje ovog propisa.

4. Usklađenost propisa sa propisima Evropske unije

a) Navođenje primarnih izvora prava EU i usklađenost sa njima

Ugovor o Evropskoj zajednici (UEZ), Deo treći, Politike zajednice i to:

Naslov III: Sloboda kretanja lica i prometa usluga i kapitala, Glava 4: Kapital i platni promet, član 56.

Naslov XVI: Privreda (Industrija), član 157.

Potpuna usklađenost.

b) Navođenje sekundarnih izvora prava EU i usklađenost sa njima

Ne postoje propisi koji uređuju sporazumno (vansudsko) finansijsko restrukturiranje privrednih društava, a koji bi predstavljali sekundarne izvore prava EU za pripremu ovog zakona.

v) Navođenje ostalih izvora prava EU i usklađenost sa njima

Ne postoje propisi koji uređuju sporazumno (vansudsko) finansijsko restrukturiranje privrednih društava, a koji bi predstavljali ostale izvore prava EU za pripremu ovog zakona.

g) Razlozi za delimičnu usklađenost, odnosno neusklađenost

/

d) Rok u kojem je predviđeno postizanje potpune usklađenosti propisa sa propisima Evropske unije

/

5. Ukoliko ne postoje odgovarajući propisi Evropske unije sa kojima je potrebno obezbediti usklađenost treba konstatovati tu činjenicu. U ovom slučaju nije potrebno popunjavati Tabelu usklađenosti propisa.

Ne postoje odgovarajući propisi Evropske unije sa kojima je potrebno obezbediti usklađenost ovog zakona.

6. Da li su prethodno navedeni izvori prava EU prevedeni na srpski jezik?

Da.

7. Da li je propis preveden na neki službeni jezik EU?

Da, na engleski jezik.

8. Učešće konsultanata u izradi propisa i njihovo mišljenje o usklađenosti

U izradi propisa učestvovali su konsultanti angažovani od strane Agencije Sjedinjenih Američkih Država za međunarodni razvoj (USAID) – Program za reformu stečajnog i izvršnog postupka (BES) i Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) – Kancelarija stalnog predstavnika Međunarodnog monetarnog fonda u Srbiji i konsultanti iz Vašingtona i Holandije, koji su aktivno doprineli pripremi ovog zakona i dali afirmativno mišljenje o njegovoj usklađenosti.

O b r a z l o ž e nj e

I. USTAVNI OSNOV

Ustavni osnov za zakonsko uređenje sporazumnog finansijskog restrukturiranja privrednih društava sadržan je u Ustavu Republike Srbije, i to u članu 97. tač. 6. i 7, prema kojima Republika Srbija uređuje i obezbeđuje, pored ostalog, pravni položaj privrednih subjekata i obligacione odnose.

II. RAZLOZI ZA DONOŠENjE ZAKONA

1. Pojam, obeležja i cilj sporazumnog finansijskog restrukturiranja privrednih društava

Sporazumno (vansudsko) finansijsko restrukturiranje privrednih društava, odnosno sporazumno restrukturiranje korporativnih dugova je redefinisanje dužničko-poverilačkih odnosa između privrednog društva u finansijskim teškoćama i njegovih poverilaca, i to prvenstveno banaka, ali i drugih poverilaca (npr. značajniji dobavljači).

Cilj sporazumnog finansijskog restrukturiranja privrednih društava je blagovremeno prepoznavanje i rešavanje finansijskih poteškoća i stvaranje uslova za normalan nastavak poslovanja privrednog društva (korporativnog dužnika). Sporazumnom restrukturiranju korporativnih dugova pristupa se ako relevantni poverioci procene da je opstanak i oporavak privrednog društva u finansijskim teškoćama ekonomski opravdan i izvodljiv, da će moći da se oporavi i nastavi da održivo posluje na duži rok, a da će relevantni poverioci, prvenstveno banke, moći da ostvare povoljno namirenje svojih potraživanja. Privrednom društvu u finansijskim teškoćama se daje šansa ako postoje pokazatelji da će njegovo poslovanje biti održivo, a imajući u vidu njegovo prethodno poslovanje i poslovne perspektive.

Jedna od osnovnih pretpostavki uspešnog sprovođenja sporazumnog finansijskog restrukturiranja privrednih društava jeste privremena obustava ispunjenja i zabrana pokretanja, odnosno odlaganje izvršenja obaveza korporativnog dužnika prema poveriocima, u prvom redu bankama (mirovanje dugova, moratorijum).

Opcija sporazumnog (vansudskog, vanstečajnog) finansijskog restrukturiranja kompanije dolazi kao prva opcija u nizu mera koje je moguće, odnosno potrebno sprovesti prema privrednom društvu u finansijskim neprilikama. Prikaz redosleda opcija koje stoje na raspolaganju u takvoj situaciji bi u pravu Republike Srbije izgledao ovako:

1. Sporazumno (vansudsko, vanstečajno) restrukturiranje – 2. Unapred pripremljeni plan reorganizacije – 3. Stečajna reorganizacija – 4. Bankrotstvo.

2. Opis problema

U postojećem međunarodnom, regionalnom i domaćem recesionom okruženju, veliki broj privrednih društava prolazi kroz finansijske teškoće, pre svega, usled posledica globalne ekonomsko-finansijske krize, smanjenja potražnje, deprecijacije dinara, povećanja rizika likvidnosti i krize dužničko-poverilačkih odnosa. U ovom trenutku, veliki broj privrednih društava u Republici Srbiji ima visoke iznose nenaplaćenih potraživanja i neplaćenih dugova (Tabela 1).

Usled toga je povećan kreditni rizik, tako da su neizvršeni – nenaplaćeni (problematični) krediti u bankarskom sistemu Republike Srbije u martu 2010. godine činili 16,5%, u junu 2010. godine – 17,5%, u septembru 2010. godine – 17,8%, a u oktobru 2010. godine – 17,7% od svih kredita, i to najvećim delom na strani korporativnih dužnika (privrednih društava). U odnosu na 2008. i 2009. godinu, ovo čini značajan porast i, uprkos visokom stepenu kapitalizacije banaka, predstavlja zabrinjavajući trend (tabele 1. i 2).

Podaci o neizvršenim kreditima

Tabela 1.

Podaci o kreditima bankarskog sektora u docnji dužoj od 90 dana u bruto iznosu (nominalni i procentualni iznosi)

Decembar 2009. Mart 2010. Jun 2010. Septembar 2010. Oktobar 2010. mlrd % učešća mlrd % učešća mlrd

|

mlrd |% učešća |

mlrd |% učešća |

mlrd |% učešća |

mlrd |% učešća |

mlrd |% učešća | |Privreda |153,0 |76% |173,0 | 77% |202,0 |78% |200,0 |72,2% |206,0 |72,3% | |Stanovništvo | 32,0 |16% | 34,0 | 15% | 39,0 |15% |40,0 |14,4% |40,0 |14,0% | |Ostali | 17,0 | 8% | 17,0 | 8% | 20,0 |8% |37,0 |13,4% |39,0 |13,7% | |Ukupno

neizvršeni krediti |

202,0 |

100% |

224,0 |

100% |

261,0 |

100% |

277,0 |

100% |

285,0

|

100%

| |

S druge strane, zbirni (agregatni) podaci o velikim privrednim društvima u privatnom vlasništvu u Republici Srbiji i njihovoj zaduženosti za 2007, 2008. i 2009. godinu govore o povećanju prosečnog vremena naplate potraživanja od kupaca (broj dana) i prosečnom vremenu plaćanja obaveza prema dobavljačima (broj dana), smanjenju racia sopstvenog kapitala, povećanju racia pozajmljenog kapitala, smanjenju pokrića stalnih sredstava sopstvenim kapitalom i opštem lošem stanju racia likvidnosti privrednih društava.

Na kraju juna 2010. godine organizaciona jedinica za prinudnu naplatu Narodne banke Srbije u evidenciji je imala blokirane račune 73.092 subjekata, dok je ukupan iznos nominalnih potraživanja premašivao 333 milijardi dinara (3,2 milijarde evra), a kamata je iznosila još 222 milijarde dinara (2,1 milijarde evra). Ukupan nominalni iznos je podeljen na klase prema propisanom prioritetu naplate: 1. poreski organi – 22%; 2. izvršni poverioci – 14%; 3. menice – 64%. Prema raspoloživim podacima, 73% dugova po menicama su potraživanja banaka, dok 26% predstavlja potraživanja ostalih poverilaca.

Banke su tako poverioci 47% ukupnog nominalnog duga koji je osnova za blokadu računa (156 milijardi dinara, što predstavlja protivvrednost 1,5 milijardi evra). Prema podacima Narodne banke srbije, 80 blokiranih računa pripada velikim privrednim društvima, što predstavlja oko 46 milijardi dinara (442 miliona evra), od čega 39 milijardi dinara duga po menicama. Srednja privredna društva imaju 337 blokiranih računa, u iznosu od 48 milijardi dinara (458 miliona evra), od čega 38 milijardi dinara duga po menicama. Ostatak računa blokiranih zbog dugova odnosi se na 72.675 malih privrednih društava, preduzetnika, neprofitnih organizacija i drugih malih ili individualnih subjekata koji duguju oko 239 milijardi dinara (2,3 milijarde evra), od čega 136 milijardi dinara po menicama.

3. Preduzete regulatorne mere

1) Bečka inicijativa

Nakon uspešnog koordinacionog sastanka finansijskog sektora posvećenog Srbiji, održanog u Beču 27. marta 2009. godine, Narodna banka Srbije je, u kontekstu aranžmana s Međunarodnom monetarnim fondom, pripremila posebne mere podrške finansijskoj stabilnosti zamlje. Cilj programa podrške finansijskoj stabilnosti zemlje (u daljem tekstu: FSSP) je održavanje finansijske i makroekonomske stabilnosti, kao i očuvanje poverenja javnosti u bankarski sektor u uslovima finansijske krize. Mere FSSP su usmerene na obezbeđivanje kontinuiranog pristupa izvorima likvidnosti, kako dinarske tako i devizne, stabilizaciju deviznog tržišta, preventivno delovanje u pravcu očuvanja kvaliteta aktive banaka obezbeđivanjem okvira za izmenu uslova otplate kredita klijentima banaka, smanjenje odliva deviznih sredstava i smanjenje depresijacijskih pritisaka.

U okviru FSSP, Narodna banka Srbije je izvršila procenu budućeg kretanja pokazatelja adekvatnosti kapitala prema metodologiji usaglašenoj s MMF-om i utvrđeno je da bankama u slučaju realizacije pretpostavljenog pesimističkog makroekonomskog scenarija za 2009. i 2010. godinu nije potrebna vanredna, preventivna dokapitalizacija.

Na koordinacionom sastanku u Beču 26. februara 2010. godine, gde su matične banke deset najvećih banaka u stranom vlasništvu koje posluju u Republici Srbiji potvrdile obaveze preuzete u martu 2009. godine, konstatovano je da je ukupan nivo izloženosti bankarskih grupa povećan u toku 2009. godine i postignuta je saglasnost da su rezultati makroekonomskog programa vlasti Republike Srbije i zajednički napori banaka i regulatornih organa stvorili prostor za postepeno smanjivanje obaveze u pogledu održavanja izloženosti. U skladu sa tim, obaveza održavanja ukupne neto izloženosti bankarske grupe prema Republici Srbiji je, počev od 1. aprila 2010, umanjena na obavezu održavanja 80% iznosa koji je usaglašen sa Narodnom bankom Srbije na dan 31. decembra 2008. godine.

Usaglašeni nivo neto izloženosti inostranih bankarskih grupa prema Republici Srbiji na 31. decembra 2008. godine je iznosio 8,72 milijarde evra. Smanjena obaveza održavanja izloženosti na agregatnom nivou iznosi 6,97 milijardi evra, a poslednji podaci ukazuju da je neto izloženost bankarskih grupa prema Republici Srbiji na kraju maja 2010. godine iznosila 8,7 milijardi evra.

2) Stečaj

Zakon o stečaju („Službeni glasnik RS”, broj 104/09) propisao je odredbe kojima se uređuje sadržina i postupak unapred pripremljenog plana reorganizacije. Pravilnikom o načinu sprovođenja reorganizacije unapred pripremljenim planom reorganizacije i sadržini tog plana („Službeni glasnik RS”, broj 37/10) omogućena je konkretizacija sadržine i načina sprovođenja ovog plana. Unapred pripremljeni plan reorganizacije podnosi se istovremeno sa predlogom za pokretanje stečajnog postupka i omogućava ubrzanje postupka reorganizacije u okviru postupka stečaja. Zakon o stečaju je uveo ovaj pravni institut kako bi se stvorio direktniji podsticaj za dužnika koji već ispunjava uslove za otvaranje stečaja (trajnija nesposobnost plaćanja, preteća nesposobnost plaćanja, prezaduženost) da pokuša da se dogovori sa većinskim poveriocima o načinu za prevazilaženje problema u poslovanju, ne čekajući otvaranje redovnog stečajnog postupka koji se najčešće okončava bankrotstvom i prestankom poslovanja. Pokretanje postupka uz unapred pripremljeni plan podrazumeva poseban, znatno skraćen postupak, koji je i bitno jeftiniji – troškovi su minimalni i prevashodno se odnose na pružanje zaštitnih mera poveriocima. U postupku po unapred pripremljenom planu reorganizacije nema prijavljivanja ni ispitivanja potraživanja, budući da je on zasnovan na saglasnosti i podršci većinskih poverilaca. Ipak, Zakon o stečaju uvodi niz odredaba kojima je cilj da se što jasnije utvrde i potvrde podaci iz samog plana, kao i da se pruže odgovarajuća obezbeđenja svim poveriocima. Ovi planovi su rezultat prethodnih pregovora i dogovora dužnika i određenih poverilaca, odnosno klasa poverilaca u cilju poslovne rehabilitacije privrednog društva i drugog oblika poslovanja. Ključni ciljevi unapred pripremljenog plana reorganizacije, prema tome, su ušteda vremena i troškova, kao i pozitivan uticaj na poslovne odnose.

Prema raspoloživim podacima iz trgovinskih sudova s kraja jula 2010. godine, u prva tri meseca primene stečajnog postupka po unapred pripremljenom planu reorganizacije, već je podneto osam predloga za pokretanje ovog postupka. Vrednost poslovne imovine stečajnih dužnika u ovim postupcima iznosi oko 4 mlrd. dinara. Ovi podaci svedoče o tome da je privreda prepoznala postupak po unapred pripremljenom planu reorganizacije kao efikasan mehanizam rešavanja problema dužničko-poverilačkih odnosa.

3) Odluka o klasifikaciji bilansne aktive i vanbilansnih stavki banke

Odlukom o klasifikaciji bilansne aktive i vanbilansnih stavki banke („Službeni glasnik RS”, br. 129/07, 35/08, 63/08, 104/09 i 30/10) predviđeni su prvi podsticaji za reklasifikaciju potraživanja banaka. Tačkom 13. stav 4. ove odluke predviđeno je da se odredbe st. 1. i 2. ove tačke, koje uređuju redovno računanje docnje u naplati, ne primenjuju na restrukturirana potraživanja pri prvom restrukturiranju pod uslovom da je dužnik u periodu od najmanje šest meseci, odnosno najmanje šest uzastopnih plaćanja prema ugovorenom planu otplate nakon izvršenog restrukturiranja, svoje obaveze izmirivao s docnjom ne dužom od 60 dana. Restrukturiranim potraživanjem smatra se novo potraživanje uređeno ugovorom:

ako su njime zamenjena sva bilansna potraživanja od dužnika, odnosno njihov veći deo;

ako su, zbog pogoršanja njegovog finansijskog stanja, bitno promenjeni uslovi pod kojima je to potraživanje odobreno (pod čim se naročito podrazumeva produženje roka vraćanja glavnice ili kamate, smanjenje kamatne stope ili visine potraživanja, zamena ispunjenja, kao i druge promene uslova kojima se olakšava položaj dužnika) i

ako je istovremeno usvojen adekvatan program finansijske konsolidacije dužnika.

4. Poreski zakoni

Odredbama materijalnih poreskih zakona pruženi su određeni podsticaji za sporazumno finansijsko restrukturiranje privrednih društava u pravnom sistemu Republike Srbije.

Naime, pretposlednjim izmenama i dopunama Zakona o porezima na imovinu iz 2009. godine („Službeni glasnik RS”, br. 26/01, 45/02 – US, 80/02 – dr. zakon, 80/02, 135/04, 93/05 – US, 61/07, 5/09 i 101/10) brisana je tačka 3. u članu 23. stav 1. ovog zakona. Tom tačkom bilo je predviđeno da se porez na prenos apsolutnih prava plaća kod prenosa uz naknadu udela u pravnom licu i hartija od vrednosti. Time je ostvareno neoporezivanje ovim poreskim oblikom mere pretvaranja (konverzije, zamene) potraživanja u kapital privrednog društva (korporativnog dužnika), što predstavlja podsticaj za sporazumno finansijsko restrukturiranje privrednih društava.

Takođe, poslednjim izmenama i dopunama Zakona o porezu na dobit preduzeća, koji sada nosi naziv Zakon o porezu na dobit pravnih lica („Službeni glasnik RS“, br. 25/01, 80/02 – dr. zakon, 80/02, 43/03, 84/04 i 18/10) član 22a stav 1. promenjen je tako što je propisano da se na teret rashoda u poreskom bilansu banke priznaje uvećanje ispravke vrednosti potraživanja bilansne aktive i rezervisanja za gubitke po vanbilansnim stavkama, koja su u skladu sa unutrašnjim aktima banke iskazani u bilansu uspeha na teret rashoda u poreskom periodu, do visine određene u skladu sa propisima Narodne banke Srbije, čime su pruženi poreski podsticaji za banke kao poverioce korporativnog privrednog društva u finansijskim teškoćama.

Što se tiče procesnog poreskog prava, najnovijim izmenama i dopunama Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji („Službeni glasnik RS”, br. 80/02, 84/02-ispravka, 23/03-ispravka, 70/03, 55/04, 61/05, 85/05-dr. zakon, 62/06-dr. zakon, 61/07, 20/09, 72/09-dr. zakon i 53/10) predviđeni su podsticaji za reorganizaciju u stečaju, tako što je propisano da se na zahtev poreskog obveznika nad kojim se sprovodi reorganizacija u stečaju može odobriti odlaganje plaćanja poreskog duga u jednakim ratama do 60 meseci, uz mogućnost korišćenja odloženog plaćanja za prvih 12 meseci.

4. Međunarodna i inostrana regulativa i praksa

Postoje tri osnovna pristupa sporazumnom finansijskom restrukturiranju privrednih društava:

tržišni – bez intervencije javne vlasti, odnosno autoriteta;

intervencionistički – javna vlast, odnosno autoritet ima direktnu, pre svega, finansijsku i imovinsku ulogu;

posrednički – javna vlast, odnosno autoritet ima ulogu posrednika.

Većina komparativnih sporazumnih mehanizama reorganizacije dugova korporativnih subjekata u Evropi svoj nastanak zasniva na Smernicama za sporazumnu reorganizaciju, donetim od strane Banke Engleske, a poznatijim pod nazivom: „Londonski pristup“ (engl. London Approach), koja sadrže načela (principe) kojima se banke i drugi poverioci rukovode u sporazumnom restrukturiranju dugova kompanija koje se suočavaju sa ozbiljnim finansijskim teškoćama. „Londonski pristup“ obuhvata mehanizam za neformalan zastoj postupka, tokom koga se sprovodi nezavisna procena durogočne održivosti kompanije i njenih potreba za finansiranjem. Banka Engleske, po pozivu, može da istupa u ulozi medijatora i pruži podršku u pregovorima između korporativnog dužnika i poverilaca.

Kao veoma značajni, ističu se i „Principi Međunarodnog udruženja stručnjaka za restrukturiranje, insolventnost i stečaj (INSOL) o korporativnom finansijskom restrukturiranju“ (engl. “International Association of Restructuring, Insolvency & Bankruptcy Professionals (INSOL) Statement of Principles for a Global Approach to Multi-Creditor workouts“), koji daju sadržajne smernice za efikasno sporazumno korporativno finansijsko restrukturiranje, sa mogućnošću njihove ugradnje u nacionalna zakonodavstva.

Veliki broj zemalja je u svoje pravne sisteme uveo sporazumno restrukturiranje korporativnih dugova – Turska (engl. Istanbul Approach), Indonezija (engl. Jakarta Initiative), Japan, Tajland, Južna Koreja, Island, Meksiko, Malezija, Brazil itd.

Među najnovijim primerima uspostavljanja pravnog okvira za sporazumno finansijsko restrukturiranje privrednih društava izdvaja se Letonija, u kojoj su sredinom 2009. godine institucije na čelu sa Ministarstvom pravde ove zemlje donele „Smernice za vansudsko restrukturiranje dugova u Letoniji“ (engl. “Guidelines for Out-of-Court Debt Restructuring in Latvia“).

5. Potreba za daljim regulatornim promenama u pravnom sistemu Republike Srbije radi uspostavljanja pravnog osnova za sprovođenje delotvornog sporazumnog finansijskog restrukturiranja privrednih društava

Imajući u vidu postojeće ekonomsko-finansijske probleme i ishod pregovora nosilaca javnih ovlašćenja Republike Srbije sa misijom Međunarodnog monetarnog fonda u 2010. godini u okviru sprovođenja aranžmana između Međunarodnog monetarnog fonda i Republike Srbije, kao i nalaze i preporuke Programa analize finansijskog sektora (engl. Financial Sector Assessment Program), predviđeno je da aktivnosti u cilju uspostavljanja pravnog osnova za sprovođenje delotvornog sporazumnog finansijskog restrukturiranja privrednih društava sprovode zajedno Ministarstvo ekonomije i regionalnog razvoja, Narodna banka Srbije i Ministarstvo finansija, osnivanjem radne grupe koju će činiti predstavnici Ministarstva ekonomije i regionalnog razvoja, Narodne banke Srbije, Ministarstva finansija i Poreske uprave, kao organa u sastavu tog ministarstva, kao i poslovnih banaka, te drugih zainteresovanih i stručnih subjekata

Radna grupa za ustanovljavanje pravnog okvira sporazumnog korporativnog finansijskog restrukturiranja u Republici Srbiji (u daljem tekstu: Radna grupa) je osnovana rešenjem ministra ekonomije i regionalnog razvoja broj: 119-01-209/2010-02 od 5. maja 2010. godine. Članovi ove radne grupe su: savetnik potpredsednika Vlade za privredni razvoja, u svojstvu rukovodioca, predstavnici Narodne banke Srbije (Sektor za kontrolu poslovanja banaka i Sektor za ekonomske analize i istraživanja), Ministarstva finansija, Poreske uprave, kao organa u sastavu tog ministarstva, Saveta za regulatornu reformu i Jedinice za sprovođenje sveobuhvatne reforme propisa, poslovnih banaka: „RAIFFEISEN BANKA“ a.d. Beograd, „HYPO-ALPE-ADRIA-BANK“ a.d. Beograd, „INTESA BANK“ a.d. Beograd i „KOMERCIJALNA BANKA“ a.d. Beograd, Programa za reformu stečajnog i izvršnog postupka (BES), sa pridruženim učešćem predstavnika Kancelarije stalnog predstavnika Međunarodnog monetarnog fonda u Srbiji, konsultanata za oblast korporativnog finansijskog restrukturiranja i insolventnosti, angažovanih od strane Međunarodnog monetarnog fonda i Privredne komore Srbije.

Navedenim rešenjem o osnivanju Radne grupe utvrđeni su njeni zadaci: analiza postojeće ekonomsko-finansijske situacije i pravnog okvira dužničko-poverilačkih (obligacionih), finansijskih i imovinskih odnosa i zaduženosti privrednih subjekata u Republici Srbiji, pre svega prema bankarskom sektoru (poslovnim bankama); razmatranje mogućnosti i uobličavanje predloga za promene propisa i pravnih odnosa (izmene i/ili dopune važećih i/ili donošenje novih zakona i drugih propisa) u oblasti privrednog, bankarskog i trgovinskog poslovanja, privredno-statusnih, finansijskih, poreskih, imovinskih, dužničko-poverilačkih (obligacionih) i računovodstvenih odnosa, kao i drugih povezanih odnosa, odnosno privrednog, bankarskog, trgovinskog, korporativnog (kompanijskog), finansijskog, poreskog, imovinskog, obligacionog i računovodstvenog prava, kao i drugih povezanih pravnih oblasti; izrada i dostavljanje nadležnim nosiocima javnih ovlašćenja analize i plana za ustanovljavanje pravnog okvira sporazumnog korporativnog finansijskog restrukturiranja u Republici Srbiji, koji sadrži uobličene predloge iz prethodnog stava ove tačke, uključujući vremenski okvir sprovođenja.

Radna grupa je na sastancima održanim 19. i 27. maja, 18. avgusta, 26. oktobra, 16. novembra i 29. decembra 2010. godine, kao i na proširenoj sednici Odbora za bankarstvo Privredne komore Srbije, sa učešćem Radne grupe, održanoj 14. oktobra 2010. godine, razmatrala sledeća pitanja:

pojam i obeležja sporazumnog finansijskog restrukturiranja privrednih društava;

pravna priroda pravnih akata o sporazumnom finansijskom restrukturiranju privrednih društava i definisanje konceptualnog pristupa za njegovo uspostavljanje i delotvorno sprovođenje u pravnom sistemu Republike Srbije, uključujući utvrđivanje potreba za izmenama i/ili dopunama važećih zakona i drugih propisa – autonomna regulacija uz smernice i pravila „primeni i objasni“ javne vlasti ili imperativne pravne norme;

načela i osnovna pravila postupka sporazumnog finansijskog restrukturiranja privrednih društava;

definisanje dužnika koji ispunjava uslove da se nad njim sprovede postupak sporazumnog finansijskog restrukturiranja privrednih društava;

definisanje relevantnih, odnosno ključnih poverilaca kao subjekata sporazumnog finansijskog restrukturiranja privrednih društava, njihovog međusobnog položaja (ravnopravan položaj – pari passu ili položaj srazmeran visini potraživanja) i koordinacija aktivnosti poverilaca ;

uloga posrednika (medijatora) u odnosima sporazumnog finansijskog restrukturiranja privrednih društava;

privremena obustava ispunjenja i zabrane izvršenja obaveza korporativnog dužnika prema poveriocima (moratorijum);

podsticaji za korporativnog dužnika da blagovremeno pokrene pregovore o sporazumnom finansijskom restrukturiranju;

podsticaji za poverioce da učestvuju u sporazumnom finansijskom restrukturiranju privrednih društava;

pitanje korišćenja menica od strane poverilaca za blokadu računa dužnika u sporazumnom finansijskom restrukturiranju privrednih društava i načini izbegavanja blokade;

postojeća i buduća sredstva obezbeđenja potraživanja poverilaca;

položaj dodatnih finansijskih sredstava (tzv. novi novac – engl. “new money“) – ravnopravan, prioritetan ili super-prioritetan položaj;

Republika Srbija kao poverilac – mogućnost uključivanja državnih organa i drugih javnopravnih organizacija u sporazumno korporativno restrukturiranje dugova;

izrada i sadržina plana poslovne normalizacije i revitalizacije privrednog društva – korporativnog dužnika;

tretman potraživanja u slučaju neuspeha sporazumnog finansijskog restrukturiranja privrednih društava;

prestanak sporazumnog finansijskog restrukturiranja privrednog društva.

Nakon analize navedenih pitanja, Radna grupa je dala predloge rešenja problema, uključujući i predloge regulatornih promena koje je potrebno sprovesti u pravnom sistemu Republike Srbije radi uspostavljanja pravnog osnova za sprovođenje delotvornog sporazumnog korporativnog finansijskog restrukturiranja.

6. Predlog regulatornih rešenja

A) Opšti deo – prepoznavanje problema i preporuke

Radna grupa je utvrdila da postojeći regulatorni mehanizmi za sporazumno restrukturiranje korporativnih dugova nisu dovoljni, kao i da u pravnom sistemu Republike Srbije postoji uočljivo odsustvo posebnih zakonskih i podzakonskih odredaba koje uređuju materiju sporazumnog finansijskog restrukturiranja privrednih društava. S druge strane, elementi i pitanja povezani s ovom materijom nalaze se rasuti u velikom broju propisa:

Zakon o stečaju ( „Službeni glasnik RS”, br. 104/09);

Zakon o bankama („Službeni glasnik RS”, broj 107/05 i 91/10);

Zakon o obligacionim odnosima („Službeni list SFRJ”, br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89 i „Službeni list SRJ”, broj 31/93);

Zakon o hipoteci („Službeni glasnik RS”, br. 43/4, 62/06 i 111/09);

Zakon o platnom prometu („Službeni list SRJ”, br. 3/02 i 5/03 i „Službeni glasnik RS”, br. 43/04, 62/06 i 111/09 – dr. zakon);

Zakon o poreskom postupku i poreskoj administraciji („Službeni glasnik RS”, br. 80/02, 84/02 – ispravka, 23/03 – ispravka, 70/03, 55/04, 61/05, 85/05 – dr. zakon, 62/06 – dr. zakon, 61/07, 20/09, 72/09 – dr. zakon i 53/10);

Zakon o privrednim društvima („Službeni glasnik RS”, broj 125/04);

Zakon o menici („Službeni glasnik FNRJ”, broj 104/46, „Službeni list SFRJ”, br. 16/65, 54/70 i 57/89, „Službeni list SRJ”, broj 46/96 i „Službeni list SCG”, broj 1/03);

Zakon o računovodstvu i reviziji („Službeni glasnik RS”, br. 46/06 i 111/09);

Zakon o posredovanju – medijaciji („Službeni glasnik”, broj 18/05);

Zakon o porezu na dobit pravnih lica („Službeni glasnik RS””, br. 25/01, 80/02, 80/02- dr. zakon, 43/03, 84/04 i 18/10);

Zakon o izvršnom postupku („Službeni glasnik RS”, broj 125/04);

Zakona o državnom premeru i katastru („Službeni glasnik RS”, br. 72/09 i 18/10);

Zakon o porezima na imovinu („Službeni glasnik RS”, br. 26/01, 45/02 – odluka US, 80/02 – dr. zakon, 80/02, 135/04, 93/05 – odluka US, 61/07 i 5/09);

Zakon o doprinosima za obavezno socijalno osiguranje („Službeni glasnik RS”, br. 84/04, 61/05, 62/06 i 5/09),

i dr. zakonima, kao i podzakonskim aktima – Odluka o klasifikaciji bilansne aktive i vanbilansnih stavki banke i drugi propisi Narodne banke Srbije, Pravilnik o načinu sprovođenja reorganizacije unapred pripremljenim planom reorganizacije i sadržini tog plana, poreski, računovodstveni, bankarski i dr. podzakonski akti.

Analizom navedenih propisa, Radna grupa je dalje utvrdila da:

Odredbe nedavno usvojenih stečajnih propisa u velikoj meri pružaju mehanizme za rešavanje finansijskih problema privrednih subjekata sa blokiranim računima, ali i dalje postoji potreba da se omogući blagovremeno i delotvorno rešavanje korporativnih finansijskih problema sporazumnim putem, kako bi se pokušalo sprečiti da uopšte dođe do blokade računa korporativnog dužnika;

Zakonske odredbe kojima se uređuje nova hipoteka, odnosno založno pravo, deluju destimulativno na banke da učestvuju u sporazumnom finansijskom restrukturiranju privrednih društava, zbog obaveze da prethodno zasnovana hipoteka prestane, usled čega se povećavaju troškovi i gubi ranije stečeni red prvenstva hipoteke;

Korišćenje menica za blokadu računa korporativnog dužnika kreira dodatne probleme i umanjuje mogućnost sporazumnog finansijskog restrukturiranja privrednih društava (pojava „trke“ među bankama u blokadi računa dužnika);

Iako su poreskim zakonima pruženi određeni podsticaji za sporazumno finansijsko restrukturiranje privrednih društava, postoje druge odredbe poreskih zakona koje proizvode destimulativne efekte za pristupanje sporazumnom finansijskom restrukturiranju privrednih društava i restriktivne uslove za redefinisanje dužničko-poverilačkih odnosa, uključujući i korporativne dugove po osnovu javnih prihoda (poreski dug);

Navedena odluka Narodne banke Srbije o smanjenju obavezne rezerve, kojom se podstiče reprogramiranje kredita, predstavlja važan korak stimulacije sporazumnog restrukturiranja korporativnih dugova, međutim, i ovaj propis zahteva dodatno unapređenje u cilju uspešnog sprovođenja sporazumnog finansijskog restrukturiranja privrednih društava.

U skladu sa navedenim, Radna grupa je, između ostalog, usaglasila sledeće ključne zaključke:

Sporazumno finansijsko restrukturiranje privrednih društava treba da bude zasnovano na dobrovoljnoj osnovi (dobrovoljan pristup), sa propisanim obaveznim pravilima ovog postupka i odnosa. Opredeljenje za princip dobrovoljnosti zasnovano je na: a) analizi Zakona o stečaju koji pruža dovoljno mehanizama za rešavanje finansijskih problema u sudskom postupku po unapred pripremljenom planu reorganizacije – skraćenom stečajnom postupku, i redovnom stečajnom postupku, i b) analizi međunarodnih iskustava koje su u najvećoj meri zasnovana na principu dobrovoljnosti;

Neophodno je propisivanje zakonskog osnova za sprovođenje sporazumnog finansijskog restrukturiranja privrednih društava u Republici Srbiji, koji će definisati pojam i obeležja tog restrukturiranja, odrediti posrednika u ovom restrukturiranju i utvrditi pravni osnov za ministra nadležnog za poslove ekonomije i Privrednu komoru Srbije da podzakonskim aktima bliže urede minimalnu sadržinu ugovora o mirovanju dugova i uslove i način institucionalnog („kolektivnog“) posredovanja u finansijskom restrukturiranju privrednih društava. Radna grupa smatra da je zakonski osnov celishodno propisati posebnim zakonom koji će na celovit način urediti materiju sporazumnog finansijskog restrukturiranja privrednih društava, uz upućivanje na odredbe odgovarajućih poreskih materijalnih i procesnih zakona;

Ključni poverioci u sporazumnom korporativnom finansijskom restrukturiranju su banke, sa mogućnošću da i drugi poverioci (najčešće, veliki dobavljači i lizing kompanije) učestvuju u ovom restrukturiranju. Razlozi za kreiranje zakonskog okvira za vanudsko finansijsko restrukturiranje privrednih društava, kao i činjenica da je reč o finansijskom (a ne o operativnom ili statusnom) restrukturiranju, ukazuju da ovaj vid restrukturiranja ima za cilj da omogući bankarskom sektoru u Republici Srbiji još jedan, blagovremen i fleksibilan način da, u međusobnom dogovoru i u dogovoru sa privrednim društvom u finansijskim teškoćama (korporativni dužnik), oslobode postojeća i/ili obezbede nova finansijska sredstva, kako bi korporativni dužnik povratio likvidnost neophodnu za nastavak poslovanja. Iz ovih razloga, i drugi poverioci mogu se učestvovati postupku sporazumnog finansijskog restrukturiranja privrednog društva;

Usaglašeno je da posrednik u ovom postupku treba da bude Privredna komora Srbije, i to u svojstvu institucionalnog posrednika, koja može svojim pravnim aktima utvrditi i preporučiti model ugovora o sporazumnom finansijskom restrukturiranju i ugovora o mirovanju dugova, a čiju minimalnu sadržinu propisuje ministar nadležan za poslove ekonomije, u skladu sa Zakonom o ministarstvima. Predstavnici Narodne banke Srbije smatraju da centralna banka ne može da preuzme ovu ulogu zbog mogućeg sukoba interesa, dok su se predstavnici poslovnog sektora složili da je Privredna komora Srbije institucija sa značajnim autoritetom, reprezentativnošću i utvrđenom stručnošću, relevantnim iskustvom, položajem i sposobnošću da dovede u vezu korporativni i bankarski sektor, što pruža osnovane garancije za uspešno sprovođenje i razvoj sporazumnog finansijskog restrukturiranja privrednih društava;

Neophodno je propisati podsticaje poveriocima za pristupanje sporazumnom finansijskom restrukturiranju privrednih društava u okviru odredaba zakona koji uređuju porez na dobit pravnih lica, poreski postupak i poresku administraciju, te izmenama i dopunama Odluke Narodne banke Srbije o klasifikaciji bilansne aktive i vanbilansnih stavki banke, kojom bi se uspostavio poseban režim, odnosno smanjenje obaveza banaka na ime rezervisanja u slučaju sporazumnog finansijskog restrukturiranja privrednih društava, kao i drugim propisima iz nadležnosti Narodne banke Srbije. Imajući u vidu da se sporazumno finansijsko restrukturiranje privrednih društava zasniva na principu dobrovoljnosti, ukazuje se potreba za propisivanjem ovih podsticaja kako bi se pospešila primena ovog procesa u praksi;

Neophodno je isključiti primenu odredaba koje u slučaju sporazumnog restrukturiranja korporativnih dugova nalažu prestanak postojeće i zasnivanje nove hipoteke, kao i založnog prava na pokretnim stvarima i pravima, budući da ove odredbe predstavljaju prepreku i dodatni trošak u postupku sporazumnog korporativnog finansijskog restrukturiranja;

Moratorijum (mirovanje dugova) treba da bude utvrđen ugovorom o mirovanju dugova i da se odnosi na sva dugovanja prema potpisnicima ovog ugovora, uključujući sva poreska, carinska i menična dugovanja u smislu člana 47. Zakona o platnom prometu. Ako se poverioci i privredno društvo u toku trajanja moratorijuma ne sporazumeju o redefinisanju dužničko-poverilačkih odnosa, poverioci istekom perioda mirovanja dugova ponovo stiču pravo na pokretanje naplate potraživanja s računa tog privrednog društva, odnosno pravo na započinjanje ili nastavak postupka izvršenja;

Tretman dodatnih finansijskih sredstava, kao i tretman potraživanja u slučaju neuspelog sporazumnog finansijskog restrukturiranja privrednih društava podrazumeva saglasnost poverilaca koji pristupe ovom restrukturiranju i biće predmet ugovora o sporazumnom finansijskom restrukturiranju.

B) Posebni deo –Predlog zakona o sporazumnom finansijskom restrukturiranju privrednih društava

U smislu navedenih zaključaka, sačinjen je Predlog zakona o sporazumnom finansijskom restrukturiranju privrednih društava, koji je na sednici Vlade Republike Srbije od 24. februara 2011. godine usvojen u formi Predloga zakona (u daljem tekstu: Predlog zakona), a čije objašnjenje osnovnih pravnih instituta i pojedinačnih rešenja se daje u nastavku ovog obrazloženja.

III. OBJAŠNjENjA OSNOVNIH PRAVNIH INSTITUTA I POJEDINAČNIH REŠENjA

1. Osnovne odredbe (čl. 1-10.)

Osnovnim odredbama Predloga zakona uređuju se predmet ovog zakona, izuzetak od njegove primene, značenje pojedinih izraza upotrebljenih u ovom zakonu i načela ovog zakona.

Kao predmet Predloga zakona utvrđeno je uređenje uslova i načina sporazumnog finansijskog restrukturiranja privrednih društava (u daljem tekstu: finansijsko restrukturiranje) u Republici Srbiji koje se sprovodi najkasnije pre pokretanja stečajnog postupka u skladu sa zakonom kojim se uređuje stečaj.

Što se tiče izuzetka od primene, propisano je da se odredbe ovog zakona o privrednom društvu u finansijskim teškoćama, kao dužniku u finansijskom restrukturiranju, ne primenjuju na banku, društvo za osiguranje, pokrovitelja emisije hartija od vrednosti, privatni investicioni fond, društvo za upravljanje investicionim i dobrovoljnim penzijskim fondovima, brokersko-dilersko društvo, privredno društvo koje obavlja poslove finansijskog lizinga, kao i drugo privredno društvo koje se pretežno bavi kreditnom ili drugom finansijskom delatnošću, u skladu sa zakonom. Na ovaj način, iz sporazumnog finansijskog restrukturiranja privrednih društava izuzeta su lica u finansijskom sektoru („specijalizovana privredna društva“), koja su predmet posebnog režima uređenja i nadzora, čime se ovaj zakon ima primenjivati samo na korporativni (realni) sektor u užem smislu reči („opšta privredna društva“).

Dalje je utvrđeno značenje pojedinih izraza upotrebljenih u ovom zakonu na sledeći način: pod „finansijskim restrukturiranjem“ podrazumeva se ponovno uređivanje dužničko-poverilačkih odnosa između privrednog društva u finansijskim teškoćama, kao dužnika, i poverilaca; „finansijske teškoće“ jesu nesposobnost plaćanja (nelikvidnost), preteća nesposobnost plaćanja (preteća nelikvidnost) ili prezaduženost; a „mirovanje dugova“ jeste privremena obustava ispunjenja obaveza i zabrana pokretanja, odnosno odlaganje izvršenja prema privrednom društvu u pogledu poverilaca koji učestvuju u finansijskom restrukturiranju.

U skladu sa primerima dobre međunarodne i inostrane regulative i prakse, pre svega „Principima Međunarodnog udruženja stručnjaka za restrukturiranje, insolventnost i stečaj (INSOL) o korporativnom finansijskom restrukturiranju“, utvrđena su načela sporazumnog finansijskog restrukturiranja privrednih društava u Republici Srbiji, i to: načelo podobnosti, načelo dobrovoljnosti, načelo održivosti poslovanja dužnika, načelo postupanja u dobroj veri, načelo saradnje i koordinacije poverilaca, načelo ravnopravnosti položaja poverilaca i položaj srazmeran visini potraživanja i načelo pristupa podacima i poverljivosti podataka. Sva načela su međusobno usaglašena. Njihov značaj se posebno ogleda u sprečavanju nastanka zakonskih, odnosno pravnih praznina u primeni zakona, odnosno pravnih pravila u praksi.

Posebno su interesantna načela saradnje i koordinacije poverilaca i pristupa podacima i poverljivosti podataka. Prema načelu saradnje i koordinacije poverilaca, poverioci koji su prihvatili da u učestvuju u finansijskom restrukturiranju dužni su da međusobno sarađuju, kako bi se stvorili uslovi za dužnika da prikupi i pruži podatke i obaveštenja o svojoj imovini, kapitalu, obavezama, poslovanju i poslovnim perspektivama, kao i radi pripreme predloga mera restrukturiranja. U slučaju učešća većeg broja poverilaca, ova saradnja može da uključuje: 1) imenovanje jednog ili više lica koje će voditi pregovore sa dužnikom ili usklađivati postupanje tih poverilaca; 2) obrazovanje tela za koordinaciju; 3) izbor i imenovanje stručnih savetnika koji mogu obavljati i usluge posredovanja ako se poverioci i dužnik o tome saglase, zajedno sa institucionalnim posrednikom; 4) druge aktivnosti u cilju ostvarivanja saradnje između poverilaca. Lice koje vodi pregovore sa dužnikom jeste poverilac sa najvećim ukupnim potraživanjem prema dužniku na dan podnošenja zahteva za institucionalno posredovanje u finansijskom restrukturiranju, odnosno njegov ovlašćeni predstavnik, osim ako se poverioci koji učestvuju u finansijskom restrukturiranju ne dogovore drugačije. Lice koja vodi pregovore sa dužnikom ili usklađuje postupanje poverilaca dužno je da redovno i blagovremeno obaveštava ostale poverioce koji učestvuju u finansijskom restrukturiranju o toku i sadržini pregovora. Što se tiče načela pristupa podacima i poverljivosti podataka, utvrđeno je da u finansijskom restrukturiranju dužnik mora da obezbedi poveriocima, odnosno licima koja oni ovlaste, blagovremen i nesmetan pristup podacima i dokumentaciji od značaja za finansijsko restrukturiranje, a koji se odnose na njegovu imovinu, kapital, obaveze, poslovanje i poslovne planove, kako bi se omogućila pravilna procena finansijskog stanja dužnika i priprema predloga mera finansijskog restrukturiranja. Utvrđeno je da poverilac i institucionalni posrednik čuvaju kao poverljive sve podatke i obaveštenja koji se odnose na imovinu, kapital, obaveze, poslovanje i poslovne planove i predlog mera finansijskog restrukturiranja dužnika, a dobijeni podaci i obaveštenja mogu da budu dostupni samo poveriocima koji učestvuju u finansijskom restrukturiranju.

2. Finansijsko restrukturiranje (čl. 11-16.)

U skladu sa prethodnim obrazloženjem, definicijom i poljem primene sporazumnog finansijskog restrukturiranja privrednih društava, propisane su odredbe koje sadrže obeležja ovog pojma.

Finansijsko restrukturiranje se može sprovoditi samo ako u njemu učestvuju najmanje dve domaće ili strane banke na strani poverilaca, a u ovom restrukturiranju mogu, pored banaka, učestvovati i svi drugi poverioci. Na ovaj način, uspostavljen je dovoljno širok i nerestriktivan zakonski okvir koji treba da motiviše ugovorne strane da pristupe restrukturiranju dugova privrednih društava i omogući ovo restrukturiranje na efikasan način. Imajući u vidu značajne iznose zaduživanja domaćih privrednih društava u inostranstvu po osnovu kreditnih poslova sa inostranstvom (engl. cross-border loans), propisana je mogućnost učešća stranih banaka (banke-nerezidenti) u svojstvu poverilaca u sporazumnom finansijskom restrukturiranju privrednih društava u Republici Srbiji.

Tokom pripreme ovog predloga zakona, kao regulatorna opcija postojala je dilema u vidu propisivanja obaveznog učešća najmanje dve banke u svojstvu poverilaca u sporazumnom finansijskom restrukturiranju privrednog društva ili je dovoljno da to bude samo jedna banka? U tom pogledu postojale su i dve povezane alternative-pitanja: propisivanje drugog kumulativnog kriterijuma u vidu iznosa potraživanja (limit potraživanja) ili njegovo nepropisivanje (nelimitirani pristup)? Nakon razmatranja, utvrđeno je da je propisivanje obaveznog učešća najmanje dve (domaće ili strane) banke (koje su privredni subjekti čiji rad uređuje i nadzire centralna banka, kao specijalizovano nezavisno telo, što pruža pravnu i ekonomsku sigurnost) na strani poverilaca najbolja regulatorna opcija, imajući u vidu potrebu sprečavanja mogućih zloupotreba, izigravanja zakona i neopravdanog korišćenja podsticaja do čega bi sa većom verovatnoćom moglo da dođe u praktičnoj primeni ovog zakona ukoliko bi se kao minimum propisalo obavezno učešće samo jedne banke. Takođe, utvrđeno je da bi propisivanje limita potraživanja (npr. najmanje 50% od ukupnih ili komercijalnih potraživanja) bilo neopravdano, budući da bi ova odredba u praksi zahtevala složen postupak utvrđivanja, čime bi stvorio svojevrsan parastečajni (kvazistečajni) postupak, a pri tome, rasli bi i troškovi finansijskog restrukturiranja i ono bi se produžavalo umesto da bude efikasno i ekonomično.

Takođe, kao jedna od dilema u pripremi ovog predloga zakona je bilo propisivanje uslova (kriterijuma) koje je dužnik-privredno društvo u obavezi da ispuni kako bi bio podoban za finansijsko restrukturiranje, odnosno donošenje uredbe koja bi bliže uredila uslove i način finansijskog restrukturiranja. Naime, nakon razmatranja sadržine i obuhvata ovog zakona i njegovog odnosa sa sadržinom, strukturom i obuhvatom predmetne uredbe, utvrđeno je da će odredbe i pravna rešenja koja bi mogla biti predviđena ovom uredbom biti uređeni u ovom zakonu, kao i u da će biti uređena u podzakonskom aktu koji će doneti Privredna komora Srbije, a kojim će se bliže urediti uslovi i način institucionalnog posredovanja u finansijskom restrukturiranju, te u pravilniku koji će doneti ministar nadležan za poslove ekonomije, a kojim će se propisati minimalna sadržina ugovora o mirovanju dugova. Za ovim je utvrđeno da bi ova uredba jedino mogla da uredi uslove (kriterijume) na strani dužnika za podobnost za finansijsko restrukturiranje. U tom smislu, zauzet je stav da te uslove (kriterijume) nije potrebno propisivati, budući da će samo tržište, ekonomski interesi i poslovna praksa (prevashodno poslovanje banaka) autonomno stvoriti ove kriterijume. Pored toga, ustanovljeno je da nije celishodno da država (javna vlast) regulatorno interveniše tako što će isključiti određena privredna društva iz finansijskog restrukturiranja, a za koga bi tržište, preavshodno bankarski sektor, smatrao da treba da bude predmet finansijskog restrukturiranja. Iz ovih razloga, utvrđeno je da propisivanje navedenih kriterijuma i donošenje navedene uredbe nije potrebno.

Kako je pomenuto, da bi se sporazumno finansijsko restrukturiranje privrednih društava moglo sprovesti, potrebno je da postoje osnovani i razumni izgledi za trajniji nastavak poslovanja privrednog društva. Intencija predlgača zakona je da ovim putem uspostavi zakonski osnov za sporazumno finansijsko restrukturiranje onih privrednih društava za koja postoje osnovane pretpostavke da će poslovati održivo u budućnosti i zakonski mehanizam kojim će se preduprediti njihova nelikvidnost, odnosno insolventnost ili prezaduženost, koja vodi u stečaj. S druge strane, za ona privredna društva za koja ne postoje takve pretpostavke i mogućnosti, u pravnom sistemu Republike Srbije su stečajnim propisima uspostavljeni mehanizmi za rešavanje tih situacija, i to u vidu unapred pripremljenog plana reorganizacije, posebnog postupka u slučaju dugotrajne nesposobnosti za plaćanje, reorganizacije i bankrotstva.

U toku finansijskog restrukturiranja uvodi se mirovanje dugova (moratorijum), čija definicija je napred data i koje proizvodi pravno dejstvo danom zaključenja ugovora o mirovanju dugova. Imajući u vidu probleme koji se javljaju kod korišćenja menica (kao i ovlašćenja za naplatu) radi naplate potraživanja i blokade računa privrednog društva – korporativnog dužnika, te ustavna i zakonska prava poverilaca na naplatu svog potraživanja, osim ukoliko se prethodno istog odreknu ili njime raspolažu, utvrđeno je da je potrebno i celishodno propisati da se u cilju podsticanja i omogućavanja sporazumnog finansijskog restrukturiranja privrednih društava propiše obavezan period obustave ispunjenja potraživanja i zabrane izvršenja. Ugovor o mirovanju dugova predstavlja osnov za obustavu izvršenja u prinudnoj naplati sa računa privrednog društva u pogledu potraživanja poverilaca koji zaključe taj ugovor, kao i za zabranu pokretanja, odnosno odlaganje izvršenja pokrenutog na predlog izvršnog poverioca koji je zaključio taj ugovor. Tokom ovog vremenski ograničenog perioda, dakle, poverioci koji reše da pristupe sporazumnom finansijskom restrukturiranju privrednih društava neće moći da traže naplatu svojih potraživanja sa računa privrednog društva – dužnika, niti da protiv njega sprovode postupak izvršenja. Ako su sredstva privrednog društva već blokirana na osnovu potraživanja ovih poverilaca, ugovor o mirovanju dugova predstavlja osnov za deblokadu računa. Na ovaj način omogućava poslovni „predah“ privrednom društvu u finansijskim teškoćama i njegova privremena konsolidacija, kako bi se stvorili uslovi i pretpostavke za finansijsko restrukturiranje tog društva, a istovremeno utiče se na poverioce da se ozbiljno angažuju u finansijskom restrukturiranju tog društva. Ugovor o mirovanju dugova se zaključuje u pismenoj formi, iz razloga pravne sigurnosti.

Ako su sredstva dužnika na njegovim računima u blokadi, dužnik ili bilo koji poverilac koji zaključi ugovor o mirovanju dugova dostavlja organizaciji koja sprovodi prinudnu naplatu sa računa dužnika taj ugovor radi obustave izvršenja u prinudnoj naplati sa računa dužnika po osnovu podnetih menica i drugih sredstava plaćanja u pogledu potraživanja poverilaca koji su zaključili taj ugovor. Sledstveno napred rečenom, utvrđeno je da u toku mirovanja dugova (moratorijuma) poverioci koji su zaključili ugovor o mirovanju dugova neće preduzimati bilo kakve radnje u cilju naplate potraživanja, osim podnošenja tužbi radi naplate potraživanja u cilju sprečavanja nastupanja zastarelosti svog potraživanja. Poverilac koji zaključi ugovor o mirovanju dugova dužan je da bez odlaganja dostavi sudskim i drugim organima pred kojima se na zahtev ovih poverilaca vodi postupak izvršenja, odnosno naplate – zahtev za odlaganje tog izvršenja, odnosno naplate do isteka perioda mirovanja dugova. S druge strane, sud, odnosno drugi organ pred kojim se vodi postupak dužan je da odmah po prijemu zahteva, a najkasnije u roku od dva radna dana donese odluku o odlaganju izvršenja i da je odmah, a najkasnije narednog radnog dana po donošenju dostavi organizaciji koja sprovodi prinudnu naplatu sa računa dužnika, odnosno drugom nadležnom organu ili organizaciji. U periodu mirovanja dugova poverilac može raspolagati svojim potraživanjem, osim ako ugovorom o mirovanju dugova nije drugačije uređeno. U tom slučaju, sticalac potraživanja stupa u sva prava i obaveze prenosioca potraživanja iz tog ugovora. Opasnost u ovom slučaju se nalazi u mogućnosti da poverioci neozbiljno pristupe finansijskom restrukturiranju, u nameri ne da restrukturiraju dugove privrednog društva u finansijskim teškoćama, nego samo da prodaju, odnosno na drugi način prenesu svoje potraživanje prema tom društvu. Međutim, ukoliko bi se postupilo tako što bi se zabranilo raspolaganje potraživanjem u toku finansijskom restrukturiranja, postigle bi se veće negativne posledice, jer bi se na taj način sprečila mogućnost zainteresovanim licima da steknu potraživanje za koje su iskazali interes i u kome vide poslovnu šansu, a poveriocu da na ovaj način naplati potraživanje i upravlja rizicima. Dalje, na ovaj način može stimulativno da se deluje na nastanak i razvoj fondova za restrukturiranje (fondovi za posebne namene) koji ulažu kapital u kompanije koje se nalaze u poslovnoj krizi, odnosno poslovnim teškoćama (engl. distressed companies), reorganizaciji, „oporavku“, restrukturiranju ili sanaciji, ili im predstoje ovi procesi, kao i faktoring kompanija i drugih kompanija za upravljanje finansijama. Time se podstiče profesionalizacija ove oblasti. Propisivanjem odredbe prema kojoj sticalac potraživanja stupa u sva prava i obaveze prenosioca potraživanja otklanjaju se dileme o sudbini započetih pregovora i moratorijuma u odnosu na novog učesnika finansijskog restrukturiranja. U situacijama u kojima postoje dve banke na poverilačkoj strani, pa ukoliko jedna banka raspolaže potraživanjem u celini, gubi se neophodan uslov za sporazumno finansijsko restrukturiranje privrednog društva, čime ono prestaje u smislu ovog zakona. U skladu sa rešenjima oba teksta zakona koji uređuju izvršenje, odnosno izvršni postupak (važeći zakon i Predlog zakona o izvršenju i obezbeđenju), izvršni poverilac može u svako doba da povuče predlog za izvršenje, tako da nije potrebno posebno regulisati postupanje izvršnog poverioca u slučaju kada se postigne saglasnost o sporazumnom finansijskom restrukturiranju. S druge strane, u periodu mirovanja dugova korporativni dužnik neće preduzimati bilo kakve radnje koje bi mogle osujetiti, otežati ili na drugi način loše uticati na kolektivnu ili individualnu naplatu duga, što uključuje neposredne i posredne radnje i uticaje, gde spada i uticaj na kvalitet svog poslovanja, kao i aktivne (komisivne) i pasivne (omisivne) radnje, tj. činjenje i nečinjenje, odnosno propuštanje činjenja i uzdržavanje od činjenja.

Period mirovanja dugova (trajanje moratorijuma) utvrđuje se ugovorom o mirovanju dugova. Ako se poverioci i privredno društvo u periodu mirovanja dugova ne sporazumeju o ponovnom uređivanju dužničko-poverilačkih odnosa, poverioci istekom perioda mirovanja dugova ponovo stiču pravo na pokretanje naplate potraživanja s računa tog privrednog društva, odnosno pravo na započinjanje ili nastavak postupka izvršenja. Dakle, ako se banke, drugi poverioci i korporativni dužnik ne sporazumeju o redefinisanju dužničko-poverilačkih odnosa tokom perioda mirovanja dugova, te ako ne dođe do sporazumnog finansijskog restrukturiranja, danom isteka perioda mirovanja dugova poverioci koji su učestvovali u ovom finansijskom restrukturiranju mogu ponovo da vrše sve radnje u cilju naplate svojih potraživanja na koje su imali pravo i pre nastupanja mirovanja dugova – da ponovo blokiraju račun privrednog dužnika, odnosno da nastave postupak prinudnog sudskog izvršenja. Ako bi se propisalo da se u slučaju neuspeha pregovora u periodu mirovanja dugova poverioci vraćaju na prethodne pozicije u redosledu naplate, proizvela bi se situacija da bi poverioci neozbiljno i bez prave namere pristupali ovom restrukturiranju. S druge strane, ukoliko su poverioci svesni da u slučaju neuspeha mirovanja dugova gube svoje red prvenstva, ozbiljnije će pristupiti pregovorima u periodu mirovanja dugova u cilju njihovog uspeha. Pored toga, propisivanjem povratka u prethodni red naplate, veštački bi se ponovo proizvela „trka“ u blokadi računa, budući da bi poverioci, iz razloga predostrožnosti, blokirali račun dužnika i onda ušli u moratorijum, u težnji da stvore odstupnicu u slučaju neuspeha pregovora. Minimalnu sadržinu ugovora o mirovanju dugova propisuje ministar nadležan za poslove ekonomije.

Saglasno postignutom dogovoru nadležnih ministarstava, Narodne banke Srbije, Privredne komore Srbije i poslovnog sektora, te zaključcima Radne grupe, ustanovljeno je da je najcelishodnije rešenje u pogledu obavljanja uloge institucionalnog („kolektivnog“) posrednika – utvrđivanje ovlašćenja Privredne komore Srbije, kao institucije sa autoritetom, reprezentativnošću i utvrđenom stručnošću, iskustvom u različitim postupcima arbitraža, mirenja i posredovanja u privrednom sistemu, položajem, ovlašćenjima i sposobnošću da dovede u vezu korporativni i bankarski, odnosno finansijski sektor tj. dužnike i poverioce, što pruža osnovane garancije za uspešno sprovođenje i razvoj ovih ovlašćenja i odnosa. Predlogom zakona je utvrđeno da, na zahtev dužnika ili jednog ili više poverilaca, Privredna komora Srbije postupa kao institucionalni posrednik u toku finansijskog restrukturiranja, i to tako što pruža pomoć u dovođenju u vezu dužnika i poverilaca kako bi strane pregovarale o ponovnom uređivanju dužničko-poverilačkih odnosa, i podršku u toku pregovora radi njihovog uspešnog okončanja. Propisano je da Privredna komora Srbije uređuje uslove i način institucionalnog posredovanja u finansijskom restrukturiranju. Kako bi se osigurala usaglašenost zakonodavstva, odnosno pravnih propisa, i uspostavio nadzor nad sprovođenjem utvrđenih ovlašćenja u praksi, Predlog zakona propisuje da ministar nadležan za poslove ekonomije daje prethodnu saglasnost na navedeni podzakonski akt, kao i na pravni akt Privredne komore Srbije kojim se određuje visina naknade za institucionalno posredovanje u finansijskom restrukturiranju.

Finansijsko restrukturiranje se okončava ugovorom o sporazumnom finansijskom restrukturiranju. Taj ugovor može da obuhvata sledeće mere: predviđanje otplate u ratama, izmena rokova dospelosti, kamatnih stopa ili drugih uslova kredita, zajma ili drugog potraživanja ili instrumenta obezbeđenja; unovčenje imovine ili prenos takve imovine radi namirenja potraživanja; otpust duga; izvršenje, izmena ili odricanje od založnog prava; davanje dodatnih sredstava obezbeđenja od strane dužnika ili trećih lica, uključujući davanje jemstava i garancija; pretvaranje potraživanja u kapital; zaključivanje ugovora o kreditu, odnosno zajmu; izdavanje hartija od vrednosti; druge mere od značaja za realizaciju finansijskog restrukturiranja. Dužnik je obavezan da ugovor o finansijskom restrukturiranju odmah po zaključenju dostavi registru privrednih subjekata radi registracije zabeležbe o postojanju tog ugovora, a iz razloga vidljivosti, pravne i ekonomske sigurnosti i izvesnosti.

Nadalje, utvrđena je i neprekidnost (kontinuitet) založnog prava kod obezbeđenog potraživanja koje se restrukturira i zamenjuje restrukturiranim obezbeđenim potraživanjem, gde se vrši izmena podataka upisane hipoteke, odnosno založnog prava na pokretnim stvarima i pravima, a do iznosa potraživanja koje se restrukturira, osim u slučaju smanjenja tog iznosa, kada se, takođe, vrši izmena podataka upisane hipoteke, odnosno založnog prava na pokretnim stvarima i pravima. Članom 15. je propisano da: se potraživanje koje se restrukturira i koje je obezbeđeno hipotekom, odnosno založnim pravom na pokretnim stvarima i pravima (obezbeđeno potraživanje koje se restrukturira) zamenjuje restrukturiranim obezbeđenim potraživanjem, tako da hipoteka, odnosno založno pravo na pokretnim stvarima i pravima, kao sporedno pravo vezano za obezbeđeno potraživanje koje se restrukturira, nastavlja da postoji kao sredstvo obezbeđenja restrukturiranog potraživanja, u skladu sa ugovorom o finansijskom restrukturiranju (stav 1); katastar nepokretnosti, odnosno drugi registar založnog prava vrši izmenu podataka upisane hipoteke, odnosno založnog prava na pokretnim stvarima i pravima, saglasno iznosu, kao i drugim uslovima restrukturiranog obezbeđenog potraživanja (stav 2); hipoteka, odnosno založno pravo na pokretnim stvarima i pravima predstavlja sredstvo obezbeđenja restrukturiranog obezbeđenog potraživanja do iznosa obezbeđenog potraživanja koje se restrukturira, a u slučaju da je iznos restrukturiranog obezbeđenog potraživanja smanjen u odnosu na iznos obezbeđenog potraživanja koje se restrukturira – katastar nepokretnosti, odnosno drugi registar založnog prava vrši izmenu podataka upisane hipoteke, odnosno založnog prava na pokretnim stvarima i pravima, u smislu stava 2. ovog člana (stav 3).

S ovim u vezi, članom 348. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, koji uređuje prenov (novaciju), propisano je da obaveza prestaje ako se poverilac i dužnik saglase da postojeću obavezu zamene novom i ako nova obaveza ima različit predmet ili različit pravni osnov. Članom 350. istog zakona, u okviru uređenja dejstava prenova, propisano je u stavu 1. da ugovorom o prenovu ranija obaveza prestaje, i nova nastaje; u stavu 2. da sa ranijom obavezom prestaju i zaloga i jemstvo, izuzev ako je sa jemcem ili zalogodavcem drukčije ugovoreno, a u stavu 3. da isto važi i za ostala sporedna prava koja su bila vezana za raniju obavezu. Budući da u sporazumnom finansijskom restrukturiranju privrednih društava više poverilaca, prevashodno banaka zaključuje sa privrednim društvom kao dužnikom sporazum o restrukturanju dugova, što podrazumeva redefinisanje dužničko-poverilačkih odnosa između korporativnog dužnika i poverilaca, to ovaj sporazum postojeću obavezu zamenjuje novom, koja, prema tome, ima novi, odnosno različit pravni osnov. U pogledu hipoteke, a u skladu sa odredbama Zakona o obligacionim odnosima, Zakona o hipoteci i Zakona o državnom premeru i katastru, kao i pratećih podzakonskih propisa, usled ovog prenova obaveze, poverilac čije je potraživanje obezbeđeno hipotekom, prinuđen je da upisanu hipoteku ponovo upiše u javnim knjigama, zbog čega gubi red prvenstva već upisane hipoteke. Imajući u vidu veći broj i različitost (često i sukob) interesa poverilaca, u praksi se retko ugovara mogućnost opstanka postojeće hipoteke, u smislu člana 350. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima. Situacija je analogna u odnosu na založna prava na pokretnim stavima i pravima. Usled svega toga, poverioci, a posebno banke, su destimulisani da učestvuju u sporazumnom korporativnom restrukturiranju dugova, tako da se nad mnogim privrednim društvima i drugim oblicima poslovanja koji bi mogli da se finansijski oporave i nastave poslovanje – otvara stečaj, koji može da se završi bankrotstvom i prestankom poslovanja.

Osim toga, troškovi zasnivanja nove hipoteke dodatni su demotivišući faktor za poverioce, naročito imajući u vidu odredbe tarifnog broja 17 Tarife naknade za korišćenje podataka i pružanje usluga, koja je sastavni deo Uredbe o visini naknade za korišćenje podataka premera i katastra i pružanje usluga Republičkog geodetskog zavoda („Službeni glasnik RS”, br. 45/02 i 15/10) i izražena je u bodovima, a kojim je propisano da se za provođenje promena u katastru nepokretnosti utvrđuje naknada, i to za upis hipoteke (tačka 10) podtačka (1)) u visini od 300 bodova, pri čemu se za tu uslugu na vrednost usluge dodaje 0,2% od vrednosti hipoteke (Napomena). Međutim, na sednici Vlade Republike Srbije od 10. februara 2011. godine usvojena je Uredba o izmenama i dopunama uredbe o visini naknade za korišćenje podataka premera i katastra i pružanje usluga Republičkog geodetskog zavoda, koja je objavljena u „Službenom glasniku RS“, broj 15/2010, a kojom je u članu 14. propisano da se u tarifnom broju 17. dodaje se tačka 14), kojom se utvrđuje da naknada za izmenu podataka već upisane hipoteke u visini od 80 bodova, kao i da se za uslugu iz tačke 10) podtačka (1) na vrednost usluge dodaje se 0,2% od vrednosti potraživanja koje se obezbeđuje hipotekom, a najviše do 5000 bodova. Na ovaj način utvrđen je i ograničen broj bodova, a time i visine naknade za uslugu izmene podataka upisane hipoteke, te utvrđena sama „izmena podataka već upisane hipoteke” kao postupak, odnosno procesna radnja.

Iz ovih razloga, bilo je potrebno propisati citirane odredbe o založnom pravu u finansijskom restrukturiranju, kojima se pronalaze zakonska rešenja za opisane probleme.

Što se tiče podsticaja za sporazumno finansijsko restrukturiranje privrednih društava, utvrđeno je da se poreski podsticaji za finansijsko restrukturiranje, u smislu poreskog oslobođenja otpusta duga kod poverilaca, kao i mogućnosti reprogramiranja duga po osnovu javnih prihoda, propisuju zakonom kojim se uređuje porez na dobit pravnih lica, odnosno zakonom kojim se uređuje poreski postupak i poreska administracija, a da Narodna banka Srbije utvrđuje podsticaje za finansijsko restrukturiranje u propisima iz svoje nadležnosti. Ovi podsticaji su u postupku pripreme ovog predloga zakona utvrđeni na trilateralnoj osnovi – Narodna banka Srbije, Ministarstvo finansija i Ministarstvo ekonomije i regionalnog razvoja.

4. Prelazne i završne odredbe (čl. 17. i 18.)

Prelaznim i završnim odredbama propisano je da će propisi potrebni za sprovođenje ovog zakona biti doneti u roku od tri meseca od dana stupanja na snagu ovog zakona, te da ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku Republike Srbije“, a primenjivaće se po isteku devedesetog dana od dana stupanja na snagu.

IV. PROCENA FINANSIJSKIH SREDSTAVA POTREBNIH ZA SPROVOĐENjE ZAKONA

Za sprovođenje ovog zakona nije potrebno obezbediti dodatna sredstva u budžetu Republike Srbije.

Ostavite komentar