Predlog zakona o regionalnom razvoju

Predmet zakona

Član 1.

Ovim zakonom određuju se nazivi regiona i uređuju se: način određivanja oblasti koje čine region i način određivanja jedinica lokalne samouprave koje čine oblast; pokazatelji stepena razvijenosti regiona i jedinica lokalne samouprave; razvrstavanje regiona i jedinica lokalnih samouprava prema stepenu razvijenosti; razvojni dokumenti; subjekti regionalnog razvoja; mere i podsticaji i izvori finansiranja za sprovođenje mera regionalnog razvoja.

Ciljevi

Član 2.

Ciljevi podsticanja regionalnog razvoja su:

sveukupni društveno-ekonomski održivi razvoj;

smanjenje regionalnih i unutar-regionalnih dispariteta, u stepenu

društveno ekonomskog razvoja i uslova života, sa naglaskom na podsticanje razvoja nedovoljno razvijenih, devastiranih industrijskih i ruralnih područja;

smanjenje negativnih demografskih kretanja;

razvoj ekonomije bazirane na znanju, inovativnosti, savremenim

naučno-tehnološkim dostignućima i organizaciji upravljanja;

razvoj konkurentnosti na svim nivoima;

6) uspostavljanje pravnog i institucionalnog okvira za planiranje, organizovanje, koordiniranje i realizaciju razvojnih aktivnosti;

7) podsticanje međuopštinske, međuregionalne, prekogranične i međunarodne saradnje u pitanjima od zajedničkog interesa;

8) efikasnije korišćenje domaćih prirodnih resursa i dobara, kao i stranih resursa, na republičkom, pokrajinskom, regionalnom i lokalnom nivou.

Načela podsticanja regionalnog razvoja

Član 3.

načelu celovitosti (sprovođenje politike regionalnog razvoja na celoj teritoriji Republike Srbije);

načelu sinhronizacije (integracija, koordinacija i komplementarnost i usklađivanje regulative, institucija i aktivnosti Vlade i autonomnih pokrajina, jedinica lokalne samouprave, drugih institucija i organizacija i međunarodnih partnera u planiranju i sprovođenju politike regionalnog razvoja);

načelu solidarnosti i jednakih mogućnosti za sve (socijalna dimenzija razvoja, podsticanje razvoja nedovoljno razvijenih područja i posebno ugroženih ili marginalizovanih grupa stanovništva);

načelu partnerstva (participacija i sinergija – politika regionalnog razvoja zasnovana na partnerstvu i sinergijskom delovanju javnog, privatnog i civilnog sektora, domaćih i međunarodnih organizacija i institucija);

načelu planiranja (planiranje regionalnog razvoja na osnovu razvojnih dokumenata na republičkom, regionalnom, oblasnom i lokalnom nivou);

načelu supsidijarnosti (decentralizacija u obavljanju poslova pripreme, izvođenja i nadzora programa za podsticanje regionalnog razvoja nazakonodav regionalnom, oblasnom i lokalnom nivou, uz prethodno obezbeđene institucionalne i kadrovske kapacitete, odnosno ljudske resurse);

načelu javnosti (javna dostupnost razvojnih dokumenata, kriterijuma za izbor, planiranja i odabira razvojnih projekata kao i kadrova);

načelu kontrole i vrednovanja (kontrola i praćenje izrade i realizacije razvojnih dokumenata i projekata, kao i ocena efekata njihove primene);

načelu efektivnosti i efikasnosti upotrebe sredstava za finansiranje podsticanja regionalnog razvoja (sredstava budžeta Republike Srbije, budžeta autonomnih pokrajina, budžeta lokalnih samouprava, izvora međunarodne pomoći, fondova Evropske unije, privatnih i drugih izvora za realizaciju razvojnih projekata );

načelu koncentracije (finansijska sredstva namenjena za regionalni razvoj usmeravaju se na realizaciju prioritetnih aktivnosti regionalnog razvoja);

načelu ravnomernosti regionalnog razvoja (podsticanje bržeg razvoja nedovoljno razvijenih regiona, oblasti i jedinica lokalne samouprave);

načelu održivosti i unapređenja životnog standarda (povećanje životnog standarda sadašnjih generacija, uz obezbeđenje povećanja svih razvojnih potencijala budućih generacija);

načelu racionalnosti (podrška aktivnostima čiji su ciljevi realni, a rezultati ostvarivi i merljivi);

načelu usklađenosti sa pravilima Evropske unije (uspostavljanje pravnog i institucionalnog okvira u skladu sa standardima, najboljim praksama i regulativama Evropske unije i domaćeg zakonodavstva).

Značenje pojedinih izraza

Član 4.

Pojedini izrazi upotrebljeni u ovom zakonu imaju sledeće značenje:

1) region je statistička funkcionalna teritorijalna celina, koja se sastoji od jedne ili više oblasti, uspostavljena za potrebe planiranja i sprovođenja politike regionalnog razvoja, u skladu sa nomenklaturom statističkih teritorijalnih jedinica na nivou 2, nije administrativna teritorijalna jedinica i nema pravni subjektivitet;

2) oblast je statistička funkcionalna teritorijalna celina, uspostavljena za potrebe planiranja i sprovođenja politike regionalnog razvoja, u skladu sa nomenklaturom statističkih teritorijalnih jedinica na nivou 3, nije administrativna teritorijalna jedinica i nema pravni subjektivitet;

3) regionalni razvoj je dugoročni i sveobuhvatni proces unapređenja održivog ekonomskog i društvenog razvoja regiona, oblasti i jedinica lokalne samouprave, uz uvažavanje njihovih specifičnosti;

4) razvojni dokument je dokument na republičkom, regionalnom, oblasnom i lokalnom nivou, kojim se uređuje ekonomski i društveni razvoj;

5) razvojni projekat je projekat izgradnje ili obnove komunalne, ekonomske, ekološke, socijalne i druge infrastrukture, izgradnje i jačanja institucija i kadrovskih i ljudskih resursa, razvoja privrednih društava i preduzetništva, podsticanja naučno istraživačkog rada, kao i drugi projekti koji doprinose sveobuhvatnom društveno-ekonomskom ili regionalnom razvoju;

6) stepen razvijenosti regiona i jedinica lokalne samouprave je mera razvijenosti određenog regiona i jedinice lokalne samouprave u odnosu na republički prosek;

7) podsticaj je konkretno ulaganje ili programsko usmeravanje ulaganja sa republičkog nivoa za realizaciju projekata od posebnog značaja za regionalni razvoj;

8) mere su akti Vlade za sprovođenje politike regionalnog razvoja;

9) nomenklatura statističkih teritorijalnih jedinica je skup pojmova, naziva i simbola koji opisuju grupe teritorijalnih jedinica sa nivoima grupisanja i koja sadrži kriterijume po kojima je izvršeno grupisanje koji su uređeni u skladu sa standardima Evropske unije.

II. REGION I OBLAST

Određivanje regiona

Član 5.

Za potrebe podsticanja regionalnog razvoja određuju se sledeći regioni:

Region Vojvodine;

Beogradski region;

Zapadni region;

Istočni region;

Centralni region;

Južni region;

Region Kosova i Metohije.

Vlada, na predlog organa nadležnog za poslove statistike, određuje oblasti koje čine regione iz stava 1. ovog člana.

Određivanje oblasti

Član 6.

Vlada, na predlog organa nadležnog za poslove statistike, određuje jedinice lokalne samouprave i gradske opštine koje čine oblast, kao i nazive tih oblasti.

III. RAZVRSTAVANjE REGIONA I JEDINICA LOKALNE SAMOUPRAVE

PREMA STEPENU RAZVIJENOSTI

Član 7.

Stepen razvijenosti regiona i jedinica lokalne samouprave utvrđuje se primenom pokazatelja razvijenosti regiona i jedinica lokalne samouprave, u skladu sa ovim zakonom, a na osnovu podataka organa nadležnog za poslove statistike.

Stepen razvijenosti za gradske opštine utvrđuje se na osnovu podataka organa nadležnog za poslove statistike koji se odnose na stepen razvijenosti grada.

Stepen razvijenosti iz st. 1. i 2. ovog člana, jednom godišnje, utvrđuje ministarstvo nadležno za regionalni razvoj (u daljem tekstu: Ministarstvo).

Metodologija za izračunavanje stepena razvijenosti regiona i jedinica lokalne samouprave

Član 8.

Stepen razvijenosti regiona, jedinica lokalne samouprave i gradskih opština utvrđuje se na osnovu Metodologije za izračunavanje stepena razvijenosti regiona i jedinica lokalne samouprave.

Metodologiju iz stava 1. ovog člana donosi Vlada na predlog Ministarstva.

Razvrstavanje regiona prema stepenu razvijenosti

Član 9.

Prema stepenu razvijenosti regioni se razvrstavaju u dve grupe, i to:

1) u prvu grupu – regioni čiji je stepen razvijenosti 75% i iznad 75% republičkog proseka društvenog bruto proizvoda po glavi stanovnika;

2) u drugu grupu – regioni čiji je stepen razvijenosti ispod 75% republičkog proseka društvenog bruto proizvoda po glavi stanovnika.

Nedovoljno razvijeni regioni

Član 10.

Nedovoljno razvijeni regioni jesu:

regioni razvrstani u drugu grupu iz člana 9. tačka 2) ovog zakona;

2) regioni u kojima je demografski pad u periodu od popisa 1971. do posmatrane godine veći od 50%.

Razvrstavanje jednica lokalne samouprave prema stepenu razvijenosti

Član 11.

Prema stepenu razvijenosti jedinice lokalne samouprave razvrstavaju se u četiri grupe, i to:

u prvu grupu – jedinice lokalne samouprave čiji je stepen razvijenosti iznad republičkog proseka;

u drugu grupu – jedinice lokalne samouprave čiji je stepen razvijenosti u rasponu od 80 % do 100% republičkog proseka;

u treću grupu – jedinice lokalne samouprave čiji je stepen razvijenosti u rasponu od 60% do 80% republičkog proseka;

u četvrtu grupu – jedinice lokalne samouprave čiji je stepen razvijenosti ispod 60% republičkog proseka.

Nedovoljno razvijene jedinice lokalne samouprave

Član 12.

Nedovoljno razvijene jedinice lokalne samouprave jesu jedinice lokalne samouprave iz člana 11. tačka 3) ovog zakona.

Izrazito nedovoljno razvijene jedinice lokalne samouprave jesu:

1) jedinice lokalne samouprave razvrstane u četvrtu grupu iz člana 11. tačka 4) ovog zakona;

2) jedinice lokalne samouprave u kojima je demografski pad u periodu od popisa 1971. do posmatrane godine veći od 50%;

3) zajednice jedinica lokalne samouprave na teritoriji Autonomne pokrajine Kosovo i Metohija.

Jedinstvena lista razvijenosti

Član 13.

Jedinstvenu listu razvijenosti regiona, jedinica lokalne samouprave i gradskih opština, usvaja Vlada na predlog Ministarstva i to najkasnije do 31. oktobra tekuće godine.

Predlog jedinstvene liste razvijenosti regiona, jedinica lokalne samouprave i gradskih opština, Ministarstvo priprema na osnovu podataka organa nadležnog za poslove statistike za prethodnu godinu.

IV. VRSTE RAZVOJNIH DOKUMENATA

Član 14.

Vrste razvojnih dokumenata regionalnog razvoja jesu:

Nacionalni plan regionalnog razvoja (daljem tekstu: Nacionalni plan);

regionalna razvojna strategija (u daljem tekstu: regionalna strategija);

programi finansiranja razvoja regiona;

ostala razvojna dokumenta iz oblasti regionalnog razvoja.

Razvojni dokumenti regionalnog razvoja predstavljaju jednu od polaznih osnova za izradu dokumenata prostornog planiranja i dokumenata za sprovođenje prostornih planova.

          Razvojni dokumenti regionalnog razvoja izrađuju se u skladu sa važećim dokumentima prostornog planiranja.

Razvojni dokumenti iz stava 1. ovog člana pripremaju se uz obavezno sprovedenu javnu raspravu i uz obavezu izlaganja na javni uvid nacrta tih razvojnih dokumenata.

Razvojna pomoć Evropske unije biće usklađena sa strateškim dokumentima i prioritetima definisanim u skladu sa članom 49. ovog zakona.

Vlada, na predlog Ministarstva, bliže uređuje strukturu, metodologiju izrade, način usklađivanja, način sprovođenja javne rasprave, kao i način i rokove izlaganja na javni uvid razvojnih dokumenata iz stava 1. ovog člana.

Nacionalni plan

Član 15.

Nacionalnim planom definišu se osnovni razvojni prioriteti regionalnog razvoja Republike Srbije i načini njihovog ostvarivanja.

Nacionalni plan priprema Ministarstvo.

Nacionalni plan donosi Narodna skupština na predlog Vlade.

Nacionalni plan donosi se za period od deset godina.

Regionalna strategija

Član 16.

Regionalnom strategijom se, u skladu sa Nacionalnim planom, definišu osnovni prioriteti razvoja regiona i načini njihovog ostvarivanja.

Regionalna strategija donosi se za period od pet godina.

Regionalnu strategiju donosi Vlada na predlog Ministarstva, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.

Ministarstvo predlog regionalne strategije priprema u saradnji sa nadležnom regionalnom razvojnom agencijom, oblasnim razvojnim asocijacijama i jedinicama lokalne samouprave koje čine region za koji se regionalna strategija donosi.

Ministarstvo na predlog regionalne strategije pribavlja mišljenje nadležnog regionalnog razvojnog saveta i Nacionalnog saveta za regionalni razvoj.

Programi finansiranja razvoja regiona

Član 17.

Programi finansiranja razvoja regiona su razvojni dokumenti koji sadrže pregled projekata za region i raspodelu finansijskih sredstava za realizaciju tih projekata za svaki region za budžetsku godinu.

Sredstva za realizaciju programa iz stava 1. ovog člana obezbeđuju se na način propisan članom 48. ovog zakona.

Programe iz stava 1. ovog člana i to za projekte koji će se finansirati iz budžeta Republike Srbije, kao i iz drugih izvora za budžetsku godinu, donosi Vlada na predlog Ministarstva, u skladu sa Nacionalnim planom i regionalnim strategijama.

Ako se program finansiranja razvoja regiona realizuje na teritoriji Autonomne pokrajine Vojvodine, mišljenje na taj program daje i Autonomna pokrajina Vojvodina preko nadležnih organa.

Ako se program finansiranja razvoja regiona realizuje na teritoriji Glavnog grada, mišljenje na taj program daje i grad Beograd preko nadležnih organa.

Ostala razvojna dokumenta

Član 18.

Ostala razvojna dokumenta iz oblasti regionalnog razvoja (strategije, programi, planovi, akcioni planovi) moraju biti usaglašeni sa Nacionalnim planom i regionalnom strategijom.

Ovlašćeni predlagač ostalih razvojnih dokumenata iz oblasti regionalnog razvoja pribavlja mišljenje od Ministarstva i nadležnog regionalnog razvojnog saveta o usaglašenosti tih dokumenta sa Nacionalnim planom i regionalnom strategijom.

Član 19.

Subjekti regionalnog razvoja su:

Vlada;

Ministarstvo i ministarstva nadležna za poslove finansija i prostornog planiranja, u skladu sa zakonom;

Autonomna pokrajina Vojvodina;

Glavni grad;

Agencija za privredne registre;

Republička agencija za prostorno planiranje, u skladu sa zakonom;

Fond za razvoj Republike Srbije;

jedinice lokalne samouprave, u skladu sa zakonom;

Nacionalni savet za regionalni razvoj;

10) Nacionalna agencija za regionalni razvoj;

11) regionalni razvojni saveti;

12) regionalne razvojne agencije;

13) oblasne asocijacije.

1. Autonomna pokrajina Vojvodina

Član 20.

Autonomna pokrajina Vojvodina preko svojih organa donosi Strategiju regionalnog razvoja za teritoriju Autonomne pokrajine Vojvodine, u skladu sa Nacionalnim planom i obavlja druge poslove u oblasti regionalnog razvoja, u skladu sa ovim zakonom.

2. Glavni grad

Član 21.

Grad Beograd, kao glavni grad Republike Srbije, preko svojih organa donosi Strategiju regionalnog razvoja za teritoriju grada Beograda, u skladu sa Nacionalnim planom i obavlja druge poslove u oblasti regionalnog razvoja, u skladu sa ovim zakonom.

3. Agencija za privredne registre

Član 22.

Agencija za privredne registre vodi Registar mera i podsticaja regionalnog razvoja, u skladu sa zakonom kojim se uređuje registracija privrednih subjekata.

Ministar nadležan za poslove regionalnog razvoja bliže propisuje sadržinu i način vođenja Registra mera i podsticaja regionalnog razvoja.

4. Fond za razvoj Republike Srbije

Član 23.

Fond za razvoj Republike Srbije realizuje programe za podsticanje regionalnog razvoja kroz kredite, u skladu sa Zakonom o Fondu za razvoj Republike Srbije.

5. Nacionalni savet za regionalni razvoj

Član 24.

Radi obezbeđivanja i unapređivanja regionalnog razvoja u Republici Srbiji obrazuje se Nacionalni savet za regionalni razvoj (u daljem tekstu: Nacionalni savet).

Nacionalni savet ima predsednika i 19 članova.

Predsednik Nacionalnog saveta je ministar nadležan za poslove regionalnog razvoja.

Mandat predsednika i članova Nacionalnog saveta traje pet godina.

Vlada vrši prava osnivača i imenuje predsednika i članove Nacionalnog saveta, u skladu sa ovim zakonom.

Član 25.

Članovi Nacionalnog saveta su: ministri nadležni za nacionalni investicioni plan, finansije, životnu sredinu i poslove prostornog planiranja, infrastrukturu, državnu upravu i lokalnu samoupravu, održivi razvoj nedovoljno razvijenih područja, rad i socijalnu politiku i Kosovo i Metohiju koji je i predstavnik regiona Kosova i Metohije; predsednik Izvršnog veća Autonomne pokrajine Vojvodine koji je i predstavnik regiona Vojvodine; gradonačelnik grada Beograda koji je i predstavnik Beogradskog regiona; predsednici regionalnih saveta Zapadnog regiona, Istočnog regiona, Centralnog regiona i Južnog regiona; državni sekretar u Ministarstvu zadužen za regionalni razvoj; direktor Nacionalne agencije za regionalni razvoj; direktor Kancelarije za evropske integracije; predsednik Stalne konferencije gradova i opština i Nacionalni IPA Koordinator.

Po pozivu, predstavnici institucija, organizacija i stručna lica mogu uzeti učešće u radu Nacionalnog saveta bez prava glasa.

Administrativne i stručno-tehničke poslove za potrebe Nacionalnog saveta obavlja Nacionalna agencija za regionalni razvoj.

Član 26.

Nacionalni savet obavlja sledeće poslove:

1) prati stanje u oblasti regionalnog razvoja i predlaže mere za unapređivanje regionalnog razvoja Republike Srbije;

2) javno promoviše ciljeve regionalnog razvoja Republike Srbije i podstiče njihovu realizaciju;

3) daje mišljenje na nacrt Nacionalnog plana i na predlog regionalne strategije;

4) daje mišljenje na predloge programa za finansiranje razvoja regiona iz

sredstava budžeta Republike Srbije;

5) analizira principe i efekte primene politika i mera Vlade iz oblasti regionalnog razvoja;

6) koordinira radom regionalnih saveta;

7) formira radne grupe za određena pitanja od značaja za regionalni razvoj;

8) donosi Poslovnik o svom radu;

9) podnosi Vladi jednom godišnje izveštaj o svom radu;

10) obavlja i druge poslove u skladu sa ovim zakonom.

Član 27.

Radi obavljanja razvojnih, stručnih i regulatornih poslova regionalnog razvoja, Vlada će osnovati Nacionalnu agenciju za regionalni razvoj ( u daljem tekstu: Nacionalna agencija).

Na osnivanje i rad Nacionalne agencije primenjuje se zakon kojim se uređuju javne agencije.

Član 28.

Nacionalna agencija ima zaštitni znak koji koristi u svom poslovanju.

Pravo korišćenja zaštitnog znaka Nacionalna agencija prenosi na regionalne agencije i oblasne asocijacije.

Za obavljanje pojedinih stručnih poslova iz svoje nadležnosti, Nacionalna agencija može angažovati druga pravna ili fizička lica, u skladu sa zakonom.

Član 29.

Nacionalna agencija obavlja sledeće poslove:

učestvuje u pripremi i sprovođenju razvojnih dokumenata i prati njihovu realizaciju;

prati i sprovodi mere i realizuje razvojne projekte za unapređenje infrastrukture, razvoj privrednih društava i preduzetništva, obuhvaćene programima finansiranja regionalnog razvoja;

3) akredituje oblasne asocijacije, izdaje javne isprave o akreditaciji i vodi evidenciju o izdatim javnim ispravama;

4) koordinira radom regionalnih agencija i oblasnih asocijacija i pruža stručnu pomoć potrebnu za obavljanje njihovih poslova koji se odnose na regionalni razvoj;

5) priprema i realizuje programe edukacije instruktora i konsultanata za potrebe razvoja privrednih društava i preduzetništva;

6) planira i predlaže razvojne projekte iz oblasti regionalnog razvoja i projekte od interesa za Republiku Srbiju i obezbeđuje uslove za pristup i realizaciju projekata koji se finansiraju iz evropskih fondova, donacija i drugih oblika razvojne pomoći;

7) obavlja poslove međunarodne i međuregionalne saradnje iz svoje nadležnosti;

8) vodi Jedinstven registar akreditovanih oblasnih asocijacija;

9) vodi Jedinstven informacioni sistem od značaja za regionalni razvoj;

10) organizuje i vrši izdavačku delatnost;

11) obavlja i druge poslove u skladu sa zakonom.

Poslove iz stava 1. tač. 2), 3), 4), 5), 6), 8) i 9) ovog člana Nacionalna agencija obavlja kao poverene poslove.

Član 30.

Nadzor nad radom Nacionalne agencije vrši Ministarstvo.

Radi obezbeđivanja i unapređivanja razvoja regiona Vlada osniva Regionalni razvojni savet za svaki region.

Regionalni razvojni savet ima predsednika i broj članova koji se određuje osnivačkim aktom.

Mandat predsednika i članova regionalnog razvojnog saveta traje pet godina.

Član 32.

Članovi regionalnog razvojnog saveta su predstavnici jedinica lokalnih samouprava koje čine region, kao i predstavnici gradskih opština, predstavnici javnog i civilnog sektora, kao i drugih institucija i organizacija sa teritorije tih jedinica lokalne samouprave, kao i predstavnik Vlade.

Član regionalnog razvojnog saveta za Region Vojvodine je i predstavnik Autonomne pokrajine Vojvodine, a regionalnog saveta za Beogradski region i predstavnik grada Beograda.

Većina članova regionalnog razvojnog saveta imenuje se od predstavnika jedinica lokalnih samouprava, odnosno od predstavnika gradskih opština, koje čine region za koji se osniva regionalni razvojni savet, a koje predlažu opštinska odnosno gradska veća.

Po pozivu, predstavnici drugih institucija, organizacija i stručna lica mogu učestvovati u radu regionalnog razvojnog saveta bez prava glasa.

Administrativne i stručno-tehničke poslove za potrebe regionalnog razvojnog saveta obavlja regionalna agencija za taj region, odnosno Nacionalna agencija do osnivanja regionalne razvojne agencije.

Član 33.

Regionalni razvojni savet obavlja sledeće poslove:

javno promoviše ciljeve regionalnog razvoja i podstiče njihovu realizaciju na teritoriji regiona;

daje mišljenje na regionalnu strategiju koja se donosi za region za koji je osnovan regionalni razvojni savet;

daje mišljenje na program finansiranja razvoja regiona, za koji je osnovan, koji se finansira iz sredstava budžeta Republike Srbije;

daje mišljenja i predloge na ostale razvojne dokumente na regionalnom nivou;

formira radne grupe na nivou regiona za određena pitanja od značaja za region;

donosi Poslovnik o svom radu;

podnosi Vladi i Nacionalnom savetu jednom godišnje izveštaj o svom radu;

obavlja i druge poslove, u skladu sa ovim zakonom.

Član 34.

Za svaki region može se osnovati samo jedna regionalna agencija.

Na osnivanje i rad regionalne agencije primenjuje se zakon kojim se uređuju javne agencije.

Član 35.

Regionalna agencija obavlja sledeće poslove:

učestvuje u pripremi i sprovođenju razvojnih dokumenata i prati njihovu realizaciju na nivou regiona;

prati i sprovodi mere i realizuje razvojne projekte za unapređenje infrastrukture, razvoj privrednih društava i preduzetništva, izgradnju i jačanje institucija i organizacija u svom regionu, obuhvaćene programom finansiranja razvoja regiona;

vrši obnovu akreditacije oblasne asocijacije, izdaje javne isprave o obnovi akreditaciji i vodi evidenciju o izdatim javnim ispravama;

koordinira radom oblasnih asocijacija u svom regionu;

priprema i sprovodi programe stručnog usavršavanja za potrebe razvoja privrednih društava i preduzetništva, razvoja infrastrukture i razvoja institucija i organizacija u svom regionu;

planira i predlaže razvojne projekate iz oblasti regionalnog razvoja i projekata od interesa za svoj region i obezbeđuje uslove za pristup i realizaciju projekata koji se finansiraju iz evropskih fondova, donacija i drugih oblika razvojne pomoći za svoj region;

obavlja poslove međunarodne i međuregionalne saradnje iz svoje nadležnosti;

vodi informacioni sistem od značaja za region;

organizuje i vrši izdavačku delatnost;

obavlja i druge poslove u skladu sa zakonom.

Poslove iz stava 1. tač. 2), 3), 4), 5), 6) i 8) ovog člana regionalna agencija obavlja kao poverene poslove.

Član 36.

Nadzor nad radom regionalne agencije vrši Ministarstvo.

Član 37.

Oblasna asocijacija je privredno društvo ili udruženje osnovano za obavljanje poslova regionalnog razvoja za oblast utvrđenu u skladu sa nomenklaturom statističkih teritorijalnih jedinica na nivou 3, koja je akreditovana, u skladu sa ovim zakonom.

Član 38.

Sredstva za rad, realizaciju razvojnih projekata i obavljanje poslova oblasne asocijacije obezbeđuju se iz:

prihoda koje ostvari obavljanjem poslova;

2) budžeta jedinica lokalne samouprave sa teritorije oblasti za koju je osnovana;

3) donacija, sponzorstava, razvojne pomoći domaćih i stranih pravnih i fizičkih lica;

4) drugih izvora, u skladu sa zakonom.

Član 39.

Oblasna asocijacija obavlja sledeće poslove:

1) učestvuje u pripremi i sprovođenju razvojnih dokumenata i prati njihovu realizaciju na nivou oblasti;

2) sarađuje sa autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave u pripremi i primeni lokalnih razvojnih planova;

3) predstavlja interes oblasti u odnosima sa Nacionalnom agencijom i regionalnom agencijom i u okviru svoje nadležnosti učestvuje u realizaciji usvojenih razvojnih dokumenata;

4) priprema i sprovodi programe stručnog usavršavanja za potrebe razvoja privrednih društava i preduzetništva, razvoja infrastrukture i razvoja institucija i organizacija i za unapređenje kapaciteta jedinica lokalnih samouprava koje čine oblast na kojoj oblasna asocijacija obavlja delatnost;

5) prati i sprovodi mere i realizuje razvojne projekte za koje je ovlašćena;

6) obavlja poslove međunarodne, prekogranične i međuopštinske saradnje iz svoje nadležnosti;

7) vodi informacioni sistem od značaja za oblast;

8) obavlja i druge poslove u skladu sa osnivačkim aktom.

Član 40.

Oblasna asocijacija podnosi godišnji izveštaj o poslovanju regionalnoj agenciji u svom regionu i Nacionalnoj agenciji.

Po potrebi, regionalna agencija, Nacionalna agencija i Ministarstvo mogu zatražiti dodatne izveštaje o poslovanju.

Nacionalna agencija i regionalna agencija jednom godišnje vrše vrednovanje rada oblasnih asocijacija.

Bliže uslove i kriterijume za vrednovanje iz stava 3. ovog člana, propisuje ministar nadležan za poslove regionalnog razvoja.

Akreditacija

Član 41.

Pravo na akreditaciju ima privredno društvo koje je osnovano kao društvo sa ograničenom odgovornošću i udruženja osnovana po Zakonu o udruženjima, koja u opisu svog posla imaju i obavljanje poslova iz oblasti regionalnog razvoja i pružanje podrške privrednim društvima i preduzetništvu, a čiji su većinski osnivači ( više od 50%) i većinski vlasnici kapitala (više od 50%) jedinice lokalne samouprave sa teritorije oblasti koju čine te lokalne samouprave.

Bliže uslove, kriterijume i način akreditacije i prestanak akreditacije pre isteka vremena na koje je data, propisuje Vlada na predlog Ministarstva.

Postupak akreditacije vrši se u skladu sa odredbama zakona kojim se uređuje opšti upravni postupak.

Član 42.

Prvu akreditaciju iz člana 41. ovog zakona vrši Nacionalna agencija.

Prva akreditacija važi dve godine, a svaka sledeća – pet godina sa mogućnošću obnove.

Obnovu akreditacije vrši regionalna agencija.

Akreditacija se oduzima kada akreditovani subjekt prestane da ispunjava uslove za akreditaciju. Akt o oduzimanju prve akreditacije donosi Nacionalna agencija, a akt o oduzimanju obnovljene akreditacije donosi regionalna agencija.

Na akt o prvoj akreditaciji i na akt o obnovi akreditacije, kao i na akt o oduzimanju akreditacije, može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana dostavljanja akta o prvoj, odnosno obnovljenoj akreditaciji, odnosno akta o oduzimanju akreditacije.

O žalbi iz stava 5. ovog člana odlučuje ministar nadležan za poslove regionalnog razvoja.

Član 43.

Nacionalna agencija vodi Jedinstven registar akreditovanih oblasnih asocijacija (u daljem tekstu: Registar).

Uvid u Registar je javan.

Sadržinu i izgled registra iz stava 1. ovog člana propisuje ministar nadležan za poslove regionalnog razvoja.

VI. MERE I PODSTICAJI

Mere

Član 44.

Mere za podsticanje regionalnog razvoja utvrđuje Vlada na predlog Ministarstva, u skladu sa Nacionalnim planom, regionalnim strategijama i programima finansiranja razvoja regiona.

Podsticaji

Član 45.

Podsticaji se opredeljuju za:

realizaciju projekata u oblasti regionalnog razvoja od nacionalnog,

regionalnog, oblasnog i lokalnog interesa za Republiku Srbiju;

unapređenje privrednih grana, tehnološkog nivoa, pristupa novim

tehnologijama, promociji istraživanja i razvoja;

podizanje regionalne i oblasne konkurentnosti;

razvoj gradova i opština;

unapređenje zaštite životne sredine;

razvoj nedovoljno razvijenih područja;

razvoj privrednih društava i preduzetništva i unapređenje uslova

za povećanje zaposlenosti;

unapređenje i razvoj ljudskih resursa;

unapređenje infrastrukture na republičkom, regionalnom, oblasnom

i lokalnom nivou;

unapređenje međuopštinske, međuregionalne, prekogranične i međunarodne saradnje u pitanjima od zajedničkog interesa;

unapređenje svih razvojnih kapaciteta na nivou regiona, na nivou oblasti i lokalnom nivou;

druge potrebe u skladu sa zakonom.

Korisnici podsticaja

Član 46.

Korisnici podsticaja su:

jedinice lokalne samouprave, regionalne agencije i oblasne asocijacije;

privredni subjekti, kao i fondovi na regionalnom, oblasnom i lokalnom nivou;

institucije i organizacije na republičkom, regionalnom, oblasnom i lokalnom nivou;

institucije iz oblasti obrazovanja i istraživanja;

udruženja;

klasteri i poslovni inkubatori.

Korisnici podsticaja, kao i način dodele podsticaja, bliže se određuju razvojnim dokumentima.

Vrsta i visina podsticaja će se opredeljivati u skladu sa stepenom razvijenosti iz čl. 9. i 11. ovog zakona.

Nadzor i vrednovanje realizacije mera i podsticaja

Član 47.

Nadzor i vrednovanje realizacije mera i podsticaja sprovodi Ministarstvo.

Vrednovanje realizacije mera i podsticaja vrši se na osnovu Metodologije za vrednovanje mera i podsticaja regionalnog razvoja.

Metodologiju iz stava 1. ovog člana donosi Vlada na predlog Ministarstva.

Član 48.

Finansiranje regionalnog razvoja vrši se iz sledećih izvora:

1) budžeta Republike Srbije;

2) budžeta autonomnih pokrajina;

3) budžeta grada Beograda;

4) budžeta jedinica lokalne samouprave;

5) pretpristupnih fondova Evropske unije;

6) bespovratne razvojne pomoći međunarodne zajednice i ostalih programa Evropske zajednice;

7) razvojnih kredita međunarodnih finansijskih institucija i poslovnih banaka;

8) donacija, priloga i poklona pravnih i fizičkih lica;

9) drugih izvora u skladu sa zakonom.

Član 49.

Programi i projekti koji se finansiraju iz sredstava predviđenih članom 48. tačka 5), sprovode se u skladu sa odredbama Zakona o potvrđivanju Okvirnog sporazuma između Vlade Republike Srbije i Komisije Evropskih zajednica o pravilima za saradnju koja se odnose na finansijsku pomoć Evropske zajednice Republici Srbiji u okviru sprovođenja pomoći prema pravilima Instrumenta pretpristupne pomoći IPA („Službeni glasnik RS”, broj 124/07), kao i dokumentima čije se donošenje i usvajanje predviđa navedenim sporazumom.

Član 50.

Finansiranje razvojnih projekata iz izvora iz člana 48. tačka 1) ovog zakona, bliže će se urediti posebnim ugovorima koji zaključuju resorna ministarstva i Nacionalna agencija, Nacionalna agencija i regionalna agencija, Nacionalna agencija i oblasna asocijacija, regionalna agencija i oblasna asocijacija.

Finansiranje razvojnih projekata iz izvora iz člana 48. tač. 2) i 3) ovog zakona, bliže će se urediti posebnim ugovorima, koji zaključuju regionalna agencija osnovana za Rregion Vojvodine i Autonomna pokrajina Vojvodina, i regionalna agencija osnovana za Beogradski region i grad Beograd.

Član 51.

Akt o osnivanju Nacionalne agencije Vlada će doneti u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Nacionalna agencija je pravni sledbenik Republičke agencije za razvoj malih i srednjih preduzeća i preduzetništva.

Danom početka rada Nacionalna agencija preuzima prava i obaveze, poslove, predmete, opremu, sredstva za rad, arhivsku građu i registratorski materijal, kao i potreban broj zaposlenih u Republičkoj agenciji za razvoj malih i srednjih preduzeća i preduzetništva i potreban broj zaposlenih u Ministarstvu koji rade na poslovima infrastrukturnih projekata i institucionalnog razvoja.

Republička Agencija za razvoj malih i srednjih preduzeća i preduzetništva osnovana Zakon o Agenciji za razvoj malih i srednjih preduzeća („Službeni glasnik RS”, broj 65/01), nastavlja sa radom po propisima po kojima je osnovana, a prestaje sa radom danom početka rada Nacionalne agencije

Član 52.

Do osnivanja regionalnih agencija poslove tih agencija obavljaće Nacionalna agencija.

Član 53.

Razvojni dokumenti doneti do dana stupanja na snagu ovog zakona primenjivaće se do donošenja razvojnih dokumenata u skladu sa ovim zakonom.

Član 54.

Propisi koji se donose na osnovu ovog zakona doneće se u roku od šest meseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Član 55.

Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o Agenciji za razvoj malih i srednjih preduzeća („Službeni glasnik RS”, broj 65/01).

Član 56.

Ovaj zakon stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku Republike Srbije”.

OBRAZLOžENJE

USTAVNI OSNOV

Ustavni osnov za donošenje ovog zakona sadržan je u članu 97. tač. 9 i 12. Ustava Republike Srbije prema kojem Republika Srbija uređuje i obezbeđuje razvoj Republike Srbije, politiku i mere za podsticanje ravnomernog razvoja pojedinih delova Republike Srbije, uključujući i razvoj nedovoljno razvijenih područja, kao i odredba člana 94. Ustava kojim je utvrđeno da se Republika Srbija stara o ravnomernom i održivom regionalnom razvoju, u skladu sa zakonom.

RAZLOZI ZA DONOŠENjE ZAKONA

Donošenje Zakona o regionalnom razvoju predlaže se zbog važnosti ove oblasti za sveukupni održivi društveno-ekonomski razvoj Republike Srbije.

Razlozi za donošenje ovog zakona sadržani su u potrebi da se na sistematski način reguliše ova oblast kako bi se smanjile regionalne i unutar-regionalne razlike i podigla regionalna konkurentnost.

U Republici Srbiji je prisutna izražena depopulacija određenih područja, s jedne strane, i velika koncentracija stanovništva i privrede u tek nekoliko gradova, s druge strane. Takva kretanja imaju negativne posledice u ekonomskoj, socijalnoj, prostornoj i ekološkoj sferi. U sprovođenju aktivne regionalne politike uloga države svodi se na stvaranje uslova da u partnerskom odnosu sa pokrajinskim i lokalnim nivoom, odnosno privatnim, javnim i civilnim sektorom, radi na podizanju regionalne konkurentnosti i smanjenju regionalnih razlika i siromaštva. Donošenjem zakona uspostavlja se efikasniji institucionalni sistem za sprovođenje politike regionalnog razvoja na svim nivoima.

Takav institucionalni sistem će omogućiti bolju vertikalnu i horizontalnu koordinaciju u planiranju i realizaciji razvojnih aktivnosti. Samim tim, ovim Zakonom će se obezbediti uslovi za efektivnije i efikasnije korišćenje raspoloživih domaćih i inostranih resursa u skladu sa potrebama, mogućnostima i prioritetima regiona. Da bi podrška države bila efikasna, neophodno je obezbediti njen kontinuitet i održati intezitet podrške na duži period.

Donošenje Zakona o regionalnom razvoju predstavlja nužan korak u sprovođenju niza strateških dokumenata koje je usvojila Vlada Republike Srbije, a pre svega radi sprovođenja Strategije regionalnog razvoja Republike Srbije za period 2007-2012. Regionalni razvoj kao širi horizontalni prioritet, prepoznat je i u nizu drugih strateških dokumenata koje je usvojila Vlada Republike Srbije i stoga donošenje Zakona o regionalnom razvoju doprinosi realizaciji tih strategija. Tako, Strategija za smanjenje siromaštva kao jedan od strateških pravaca ističe podsticanje razvoja regionalnih politika kroz međuopštinsku saradnju. Nacionalna strategija za pristupanje Srbije EU navodi da je jedan o prioriteta Republike Srbije na putu ka EU donošenje zakona o ravnomernom regionalnom razvoju; definisanje kriterijuma za određivanje stepena razvijenosti; osnivanje institucija koje se bave regionalnim razvojem; definisanje sistemskih rešenja u vezi s finansiranjem i druge podrške bržem razvoju nerazvijenih područja. U Strategiji za podsticanje i razvoj stranih ulaganja, kao jedan od strateških ciljeva navodi se kreiranje uslova za uravnoteženi regionalni razvoj zemlje, odnosno unapređenje, a potom i kontinuirani razvoj svakog pojedinog regiona. Takođe, usvajanje Zakona o regionalnom razvoju predviđeno je i Nacionalnim planom integracije Republike Srbije u EU, u poglavlju 22 koji se odnosi na regionalnu politiku i koordinaciju strukturnih instrumenata.

Pored toga, i proces približavanja EU zahteva institucionalizovan pristup rešavanju problema iz oblasti regionalnog razvoja. U Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju u čl. 113, navodi se da će EU i Republika Srbija nastojati da jačaju regionalnu i lokalnu razvojnu saradnju, sa ciljem doprinošenja ekonomskom razvoju i smanjenju regionalnih nejednakosti. Posebna pažnja će biti posvećena prekograničnoj, transnacionalnoj i međuregionalnoj saradnji. U okviru saradnje uzeće se u obzir prioritetne oblasti koje se tiču pravnih tekovina Zajednice u okviru regionalnog razvoja.

Sve ovo ukazuje na potrebu donošenja Zakona o regionalnom razvoju.

OBJAŠNjENjE OSNOVNIH PRAVNIH INSTITUTA I POJEDINAČNIH REŠENjA

I OSNOVNE ODREDBE

Uz član 1 (Predmet zakona)

Ovim zakonom uređuju se: regioni i oblasti; pokazatelji stepena razvijenosti; razvrstavanje regiona i jedinica lokalnih samouprava prema stepenu razvijenosti; razvojni dokumenti; institucionalni okvir upravljanja regionalnim razvojem Republike Srbije; mere i podsticaji i izvori finansiranja za sprovođenje mera regionalnog razvoja.

Uz član 2 (Ciljevi podsticanja regionalnog razvoja)

Imajući u vidu da su osnovni ciljevi podsticanja regionalnog razvoja, definisani u Strategiji regionalnog razvoja Republike Srbije za period od 2007-2012, članom 2 Zakona ovi ciljevi se dalje razrađuju i preciznije definišu.

Jedan od osnovnih ciljeva ovog zakona je sveukupni društveno-ekonomski održivi razvoj zemlje (tačka 1). U Republici Srbiji postoje velike regionalne i unutar-regionalne razlike u Srbiji (prema indeksu razvojne ugroženosti, odnos između najrazvijenijeg i najnerazvijenijeg okruga je 1:7, a odnos između najrazvijenije i najnerazvijenije opštine je 1:15). Zakonom se posebna pažnja poklanja područjima sa posebnim razvojnim problemima kako bi ta područja kompenzirala svoje strukturne slabosti. Te tako, kao jedan od osnovnih ciljeva se navodi podsticanje razvoja nedovoljno razvijenih, devastiranih industrijskih i ruralnih područja i smanjenje negativnih demografskih kretanja (tačke 2 i 3).

Uporedo sa tim, veoma bitan strateški cilj politike regionalnog razvoja je pružanje podrške i razvijenim regionima i područjima. Naime, podizanje regionalne konkurentnosti (i samim tim međunarodne konkurentnosti Republike Srbije) moguće je samo razvojem ekonomije bazirane na znanju, inovativnosti i savremenim naučno-tehnološkim dostignućima (tačke 4 i 5). Ovako formulisani ciljevi u potpunosti odgovaraju globalnim ekonomskim kretanjima i prate smernice Lisabonske agende Evropske unije za ovu dekadu koja akcenat stavlja na razvoju znanja, inovacija i konkurentnosti. Takođe, kreatori zakona su smatrali da je konkurentnost i bolju regionalnu raspoređenost u Republici Srbiji zaista moguće postići ukoliko se podstiče policentričan razvoj, čiji nosioci su gradovi i one sredine koje su se pokazale kao „motori razvoja”.

Kako bi se ovi strateški ciljevi realizovali, neophodno je uspostaviti bolje koordinisane i samim tim, efikasnije, proceduralne i institucionalne mehanizme, te zbog značaja ovog operativnog cilja, on je posebno naglašen u ovom članu (tačka 6).

Imajući u vidu proces evropskih integracija koji akcenat stavlja upravo na međunarodnu saradnju regiona Evrope, Zakonom se takođe predviđa podsticanje međuopštinske, međuregionalne, preko-granične i međunarodne saradnje u pitanjima od zajedničkog interesa i u okviru svojih nadležnosti (tačka 7).

S obzirom na to da su razvojne potrebe Republike Srbije velike a resursi ograničeni (posebno u vreme turbulentnih ekonomskih i finansijskih svetskih dešavanja), Zakon postulira da je efikasno korišćenje raspoloživih resursa na svim nivoima preduslov za efektivnost podsticanja regionalnog razvoja (tačka 8).

Uz član 3 (Načela)

U ovom članu navedeno je ukupno 14 načela podsticanja regionalnog razvoja. Težilo se da načela i njihove definicije odraze kako opredeljenja na kojima se temelji politika Republike Srbije, tako i da budu usklađeni sa principima koji se koriste u kohezionoj politici EU (poput principa komplementarnosti i koordinacije, planiranja, partnerstva, koncentracije, održivog razvoja itd).

Uz član 4 (Pojmovi)

U ovom članu se objašnjava značenje pojmova pojedinih izraza korišćenih u ovom zakonu u cilju boljeg razumevanja teksta zakona.

Posebno se osvrćemo na definiciju termina nomenklatura statističkih teritorijalnih jedinica (stav 1, tačka 9), pod kojom se podrazumeva nomenklatura u skladu sa NUTS nomenklaturom, definisanom terminologijom EUROSTATa a u skladu sa Uredbom EK 1059/2003 od 26. maja 2003 o uspostavljanju zajedničke klasifikacije teritorijalnih statističkih jedinica (eng. Nomenclature of territorial units for statistics – NUTS).

U skladu sa NUTS nomenklaturom, NUTS 2 nivoi moraju da imaju u proseku između 800,000 i 3 miliona stanovnika dok NUTS 3 nivoi moraju da imaju između 150,000 i 800,000 stanovnika. NUTS nomenklatura služi za uspostavljanje jedinstvenog sistema za statističko merenje razvoja regiona u Evropskoj uniji, merenjem BDP per kapita (bruto domaćeg proizvoda po glavi stanovnika) na nivou NUTS 2. Na osnovu tih podataka, Evropska komisija u okviru budžetskog ciklusa (trentuno je na snazi budžet za period 2007-2013) utvrđuje jedinstvenu listu razvijenosti regiona svih zemalja članica EU na nivou NUTS 2, deleći ih na nerazvijene regione (regione koji imaju ispod 75% BDP per kapita u odnosu na prosek EU) i razvijene regione (regione koji imaju iznad 75% BDP per kapita u odnosu na prosek EU). U zavisnosti od razvijenosti regiona u EU, određuje se visina i vrsta pomoći iz strukturnih fondova EU za razvojne projekte.

Za svrhu ovog zakona, relevantni su nivoi 2 (region) i 3 (oblast) nomenklature statističkih teritorijalnih jedinica koju priprema Republički zavod za statistiku a usvaja Vlada.

Obzirom na to da NUTS nomenklatura pruža evropski standard za poređenje teritorijalnih jedinica, i kreatori ovog zakona su se vodili idejom da regioni i oblasti definisani ovim zakonom budu u skladu sa nomenklaturom statističkih teritorijalnih jedinica. Na taj način osigurava se poštovanje načela usklađenosti sa pravilima EU (načela, član 3, tačka 14).

Ovo je posebno bitno, imajući u vidu da je Republika Srbija usvajanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju u članu 73.7.b. preuzela obavezu da u roku od 4 godine od stupanja na snagu Sporazuma uvede NUTS nomenklaturu i uspostavi statistički sistem za merenje njihove razvijenosti. Predlog Uredbe o NUTS nomenklaturi Vladi dostavlja Zavod za statistiku, uz prethodno dobijenu saglasnost EUROSTATa.

II REGION I OBLAST

Uz član 5 (Određivanje regiona)

U ovom članu zakona za potrebe podsticanja regionalnog razvoja se određuje 7 regiona: region Vojvodine; Beogradski region; Zapadni region; Istočni region; Centralni region; Južni region; region Kosova i Metohije.

Vlada će podzakonskim aktom, na predlog Republičkog zavoda za statistiku, i u skladu sa kriterijumima uređenim sa standardima EU (pojmovi, član 4, stav 1, tačka 9) utvrditi oblasti koje čine ovih sedam regiona. Napominjemo da će se u bližem određivanju područja oblasti i regiona poštovati Ustav kao i postojeća podela na upravne okruge, te će oblasti biti sastavljene od jednog ili više okruga, a regioni od oblasti.

Region je ovim zakonom (pojmovi, član 4, stav 1, tačka 1) definisan kao statistička funkcionalna teritorijalna celina, koja se sastoji od jedne ili više oblasti, uspostavljena za potrebe planiranja i sprovođenja politike regionalnog razvoja, u skladu sa nomenklaturom statističkih teritorijalnih jedinica na nivou 2. Region nije administrativna teritorijalna jedinica i nema pravni subjektivitet. Dakle, ovim zakonom se ne uspostavljaju regioni kao administartivne teritorijalne celine, već se priznaje postojeća teritorijalna organizacija Republike Srbije (u skladu sa Zakonom o teritorijalnoj organizaciji Srbije – „Službeni glasnik RS“ 129/07) gde teritorijalnu organizaciju Republike Srbije čine: 150 opština, 23 grada i grad Beograd kao teritorijalne jedinice i dve autonomne pokrajine (Vojvodina i Kosovo i Metohija) kao oblik teritorijalne autonomije.

Ovakva slična rešenja (definisanje razvojnih područja u skladu sa nomenklaturom statističkih teritorijalnih jedinica u skladu sa NUTS 2 nivoom) se mogu videti u brojnim zakonima o regionalnom razvoju novih članica Evropske unije (Češka, Slovačka, Poljska itd). Primera radi, Republika Češka je u svom Zakonu o reginalnom razvoju iz 2000. godine funkcionalne regione (u skladu sa nomenklaturom statističkih teritorijalnih jedinica nivoa NUTS 2) nazvala „kohezionim regionima”, a područja (u skladu sa nomenklaturom statističkih teritorijalnih jedinica nivoa NUTS 3) „razvojnim regionima”.

Uz član 6 (Određivanje oblasti)

Oblast je ovim zakonom (pojmovi, član 4, stav 1, tačka 2) definisana kao statistička funkcionalna teritorijalna celina uspostavljena za potrebe planiranja i sprovođenja politike regionalnog razvoja, u skladu sa nomenklaturom statističkih teritorijalnih jedinica na nivou 3. Oblast nije administrativna teritorijalna jedinica i nema pravni subjektivitet.

Predviđeno je da jedna ili više oblasti čine region. Oblasti će poštovati postojeću podelu na upravne okruge i neće deliti okruge.

Vlada će podzakonskim aktom, na predlog Republičkog zavoda za statistiku, i u skladu sa kriterijumima uređenim sa standardima EU (pojmovi, član 4, stav 1, tačka 9) utvrditi koje jedinice lokalne samouprave čine oblasti kao i nazive tih oblasti.

III RAZVRSTAVANjE REGIONA I JEDINICA LOKALNE SAMOUPRAVE PREMA STEPENU RAZVIJENOSTI

Uz član 7 (Stepen razvijenosti regiona i jedinica lokalne samouprave)

Ovim članom se navodi da će se regioni i opštine (odnosno gradovi) razvrstavati po stepenu razvijenosti.

Ocenjivanje stepena razvijenosti regiona i jedinica lokalne samouprave vrše stručne službe ministarstva nadležnog za poslove regionalnog razvoja jednom godišnje.

Uz član 8 (Metodologija za izračunavanje stepena razvijenosti regiona i jedinica lokalne samouprave)

Stepen razvijenosti regiona i jedinica lokalne samouprave određuje se na osnovu Metodologije za izračunavanje stepena razvijenosti regiona i jedinica lokalne samouprave koju pripremaju i predlažu stručne službe ministarstva nadležnog za regionalni razvoj a usvaja Vlada Republike Srbije podzakonskim aktom.

Uz član 9 (Razvrstavanje regiona prema stepenu razvijenosti)

Regioni su razvrstani na po stepenu razvijenosti na regione sa stepenom razvijenosti iznad 75% republičkog proseka društvenog bruto proizvoda po glavi stanovnika i na regione sa stepenom razvijenosti ispod 75% republičkog proseka društvenog bruto proizvoda po glavi stanovnika. Kreatori ovog zakona su na taj način simulirali sličnu klasifikaciju razvijenosti regiona ali na nivou EU.

U skladu sa stepenom razvijenosti regiona određivaće se vrsta (namena) i visina podsticaja koje će država dodeljivati za razvoj tog regiona (član 46 ovog zakona).

Uz član 10 (Nedovoljno razvijeni regioni)

U skladu sa drugim i trećim ciljem politike regionalnog razvoja iz člana 2, kao i načelom solidarnosti i jednakih mogućnosti za sve (član 3, tačka 3), Zakonom se posebna pažnja poklanja područjima sa posebnim razvojnim problemima.

S tim u vezi, nedovoljno razvijenim regionima će se smatrati regioni sa stepenom razvijenosti ispod 75% republičkog proseka društvenog bruto proizvoda po glavi stanovnika kao i regioni koji su imali izražen demografski pad stanovništva (veći od 50%) od popisa 1971. godine.

Uz član 11 (Razvrstavanje jedinica lokalne samouprave prema stepenu razvojenosti)

Jedinice lokalne samouprave (t.j. opštine i gradovi) su razvrstane u četiri grupe prema stepenu razvijenosti.

U skladu sa stepenom razvijenosti određivaće se vrsta (namena) i visina podsticaja koje će država dodeljivati za razvoj jedinica lokalne samouprave (član 46. ovog zakona).

Uz član 12 (Nedovoljno razvijene jedinice lokalne samouprave)

U skladu sa istim ciljevima i principima kao u obrazloženju za nedovoljno razvijene regione, nedovoljno razvijenim jedinicama lokalne samouprave smatraju se opštine iz treće grupe razvijenosti iz člana 11.

Pored toga, status izrazito nerazvijenih jedinica lokalne samouprave imaju opštine iz četvrte grupe nerazvijenosti iz člana 11, opštine koje su imale izražen demografski pad stanovništva (veći od 50%) od popisa 1971. godine, kao i zajednice opština na teritoriji Autonomne pokrajine Kosovo i Metohija.

Uz član 13 (Jedinstvena lista razvijenosti)

Vlada jednom godišnje (a najkasnije do 31.oktobra) usvaja jedinstvenu listu razvijenosti regiona i jedinica lokalne samouprave, na predlog stručnih službi ministarstva nadležnog za regionalni razvoj, a na osnovu podataka zvanične statistike. Rok do 31. oktobra je naveden kako bi se na osnovu ove jedinstvene liste blagovremeno mogli da utvrde vrsta i visina podsticajnih sredstava koja se opredeljuju iz budžeta za realizaciju razvojnih aktivnosti. Jedinstvena lista razvijenosti regiona i i jedinica lokalne samouprave služi za fokusirano planiranje mera za podsticanje regionalnog razvoja kao i praćenje njihovih efekata.

IV VRSTE RAZVOJNIH DOKUMENATA

Uz član 14 (Razvojni dokumenti)

Razvojni dokumenti regionalnog razvoja su: Nacionalni plan regionalnog razvoja Republike Srbije (Nacionalni plan), Regionalna razvojne strategije (Regionalna strategija), Programi finansiranja razvoja regiona i ostala razvojna dokumenta iz oblasti regionalnog razvoja.

Razvojni dokumenti regionalnog razvoja predstavljaju jednu od polaznih osnova za izradu dokumenata prostornog planiranja i dokumenata za sprovođenje prostornih planova. Poštujući važnost načela planiranja i programiranja (član 2, tačka 5) kreatori Zakona su predvideli da se razvojni dokumenti regionalnog razvoja izrađuju u koordinaciji sa važećim dokumentima prostornog planiranja.

Imajući u vidu da strateški prioriteti i mehanizmi za njihovo sprovođenje koji se navode u razvojnim dokumentima, imaju direktan uticaj na građane, tvorci Zakona su želeli da ovim članom obezbede uslove za aktivno učestvovanje javnosti u izradi ovih dokumenata. Stoga, poštujući načelo partnerstva (član 2, tačka 4) kao i načelo javnosti (član 2, tačka 7) predviđeno je obavezno sprovođenje javnih rasprava i izlaganja na javni uvid nacrta razvojnih dokumenata.

Istaknuto je da će razvojna pomoć EU biti usklađena sa strateškim dokumentima i prioritetima definisanim u skladu sa članom 49. ovog zakona, odnosno sa Okvirnim sporazumom.

Pored toga, tvorci Zakona su smatrali da je veoma bitno bliže pojasniti vrstu, ulogu i hijerarhiju razvojnih dokumenata koji predstavljaju osnovu za planiranje razvojnih aktivnosti. Posebna pažnja će se posvetiti metodološkoj konzistentnosti, kao i hijerarhijskoj i vremenskoj usklađenosti razvojnih dokumenata. Stoga, predviđeno je da Vlada podzakonskim aktom, na predlog ministarstva nadležnog za poslove regionalnog razvoja, bliže uredi strukturu, metodologiju izrade, način usklađivanja, način sprovođenja javne rasprave, kao i način i rokove izlaganja na javni uvid razvojnih dokumenata.

Uz član 15 (Nacionalni plan)

Nacionalni plan smatra se osnovnim strateškim dokumentom kojom se određuju ključni prioriteti regiona razvoja Srbije i načini kako ih ostvariti i donosi se na period od deset godina. Imajući u vidu značaj ovog dokumenta, kao i veoma širok opseg delovanja koji pokriva oblast regionalnog razvoja, predviđeno je da Nacionalni plan priprema nadležno ministarstvo za regionalni razvoj a donosi Skupština na predlog Vlade. Na taj način osigurava se neophodan konsenzus oko strateških principa regionalnog razvoja Republike Srbije.

Uz član 16 (Regionalna strategija)

Regionalnom strategijom se dalje konkretizuju strateški prioriteti razvoja određenog regiona definisani Nacionalnim planom, uvažavajući njegove specifičnosti i razvojne potrebe.

Regionalna strategija se donosi na period od pet godina. Regionalnu strategiju donosi Vlada, odnosno Autnonomna pokrajina preko svojih organa za region Vojvodine (član 20), odnosno Grad Beograd, preko svojih organa za region Beograda (član 21).

Poštujući principe subsidijarnosti, partnerstva i sinhronizacije (načela, član 3, tačke 6, 4 i 2), predviđeno je da Regionalnu strategiju priprema Ministarstvo u saradnji sa nadležnom regionalnom razvojnom agencijom, oblasnim razvojnim asocijacijama i jedinicama lokalne samouprave koje čine region za koji se regionalna strategija donosi. Ministarstvo na predlog regionalne strategije pribavlja mišljenje nadležnog regionalnog razvojnog saveta i Nacionalnog saveta za regionalni razvoj.

Uz član 17 (Programi finansiranja razvoja regiona)

Programi finansiranja razvoja regiona predstavljaju razvojne dokumente koji sadrže pregled projekata za teritorije regiona i raspodelu finansijskih sredstava za realizaciju razvojnih projekata za budžetsku godinu. Program razvoja regiona predstavlja pregled razvojnih projekata za realizaciju konkretnih ciljeva navedenih u Regionalnoj strategiji.

Sredstva za realizaciju programa obezbeđuju se u skladu sa članom 48 ovog zakona.

Programe za finansiranje razvoja regiona donosi Vlada na predlog Ministarstva u skladu sa Nacionalnom strategijom i regionalnim strategijama. Ako se program finansiranja razvoja regiona realizuje na teritoriji Autonomne pokrajine Vojvodine, odnosno Glavnog grada, mišljenje na taj program daje i Autonomna pokrajina Vojvodina, odnosno grad Beograd, preko nadležnih organa.

Uz član 18 (Ostala razvojna dokumenta)

Ostala razvojna dokumenta iz oblasti regionalnog razvoja (strategije, akcioni planovi, programi itd) na opštinskom i međuopštinskom nivou, kao i na ostalim nivoima, moraju biti u saglasnosti sa Regionalnom strategijom i Nacionalnim planom. Na taj način se osigurava efektivnosti i konzistentnost primene politike regionalnog razvoja na svim nivoima.

Predlagač razvojnih dokumenata iz oblasti regionalnog razvoja mora da pribavi mišljenje o usaglašenosti tih dokumenata sa Nacionalnim planom i regionalnom strategijom.

V SUBJEKTI REGIONALNOG RAZVOJA

Uz član 19 (Subjekti regionalnog razvoja)

S obzirom na to da je pitanje regionalnog razvoja veoma široka oblast i zahteva saradnju većeg broja institucija iz raznorodnih sektora i sa različitih nivoa vlasti, u ovom članu Zakona identifikovano je čak 13 subjekata regionalnog razvoja koji se bave regionalnim razvojem u okviru svoje delatnosti, odnosno, teritorije koju pokrivaju.

Pored subjekata regionalnog razvoja, postoje i mnogobrojne partnerske institucije koje nisu u ovom članu navedene, ali koje su veoma bitne za proces regionalnog razvoja i koje u njemu aktivno učestvuju (Zavod za statistiku, Stalna konferncija gradova i opština, Zavod za razvoj, privredne komore itd).

Uz član 20 (1. Autonomna pokrajina Vojvodina)

U skladu sa načelom supsidijarnosti (načela, čl. 3, tačka 6), ovim članom se navodi da AP Vojvodina preko svojih organa donosi Regionalnu strategiju Vojvodine u skladu sa Nacionalnim planom i obavlja i druge poslove u oblasti regionalnog razvoja u skladu sa ovim zakonom.

Takođe, podsećamo da u skladu sa članom 17, stav 4, organi AP Vojvodine daju mišljenje na Program finansiranja razvoja regiona Vojvodine.

Pored toga, predsednik Izvršnog Veća AP Vojvodine je ujedno i predstavnik regiona Vojvodine u Nacionalnom savetu (čl. 25), te na taj način učestvuje u oblikovanju politike regionalnog razvoja na celoj teritoriji Republike Srbije.

Uz član 21 (2. Glavni grad)

U skladu sa načelom supsidijarnosti (načela, čl. 3, tačka 6), ovim članom se navodi da Grad Beograd preko svojih organa donosi Regionalnu strategiju Beogradskog regiona u skladu sa Nacionalnim planom i obavlja i druge poslove u oblasti regionalnog razvoja u skladu sa ovim zakonom.

Takođe, podsećamo da u skladu sa članom 17, stav 5, organi Grada Beograda daju mišljenje na Program finansiranja razvoja Beogradskog regiona.

Pored toga, gradonačelnik Beograda je ujedno i predstavnik Beogradskog regiona u Nacionalnom savetu (čl. 25), te na taj način učestvuje u oblikovanju politike regionalnog razvoja na celoj teritoriji Republike Srbije.

Uz član 22 (3. Agencija za privredne registre)

S obzirom na to da su predviđena velika ulaganja države u razvojne projekte, neophodno je voditi jedinstven Registar mera i podsticaja, kako bi se pratila evidencija ulaganja u korisnike podsticaja. Jedinstven Registar mera i podsticaja je neophodan radi ažurnog praćenja korišćenja podisticaja, i na taj način osigurava se poštovanje načela kontrole i vrednovanja, efikasnosti i efektivnosti i racionalnosti (načela, član 3, tačke 8., 9. i 13).

Imajući u vidu da će se ova evidencija oslanjati na podatke resornih institucija (npr. statistički podaci, podaci Poreske uprave, podaci o registrovanim preduzećima Agencije za privredne registre, informacije o dodeljenim kreditima Fonda za razvoj, podaci o ulaganjima Nacionalne agencije u realizaciju infrastrukturnih projekata itd), neophodno je napraviti dobro tehnički povezan sistem. Tvorci zakona su smatrali da ovaj posao treba da obavlja Agencija za privredne registre, s obzirom na to da Agencija ima odlične tehničke i ljudske kapacitete, i već radi na vođenju slične baze podataka.

Uz član 23 (4. Fond za razvoj Republike Srbije)

Fond za razvoj je naveden kao jedan od subjekata regionalnog razvoja, imajući u vidu da Fond za razvoj, preko dodele povoljnih kredita, podstiče regionalni razvoj, u skladu sa Zakonom o Fondu za razvoj Republike Srbije.

Uz član 24 (5. Nacionalni savet za regionalni razvoj)

Vlada ovim zakonom osniva Nacionalni savet za regionalni razvoj. Nacionalni savet ima predsednika (ministar nadležan za regionalni razvoj) i 19 stalnih članova sa mandatom od pet godina.

Uz član 25 (Članovi Nacionalnog saveta za regionalni razvoj)

Članove Nacionalnog saveta čine resorni ministri (za regionalni razvoj, nacionalni investicioni plan, finansije, životnu sredinu i poslove prostornog planiranja, infrastrukturu, državnu upravu i lokalnu samoupravu, održivi razvoj nedovoljno razvijenih područja, rad i socijalnu politiku kao i predstavnici sedam regiona (s tim da je predstavnik regiona Vojvodine – predsednik Izvršnog veća autonomne pokrajine Vojvodine, predstavnik regiona Kosovo i Metohija – ministar za Kosovo i Metohiju, a predstavnik Beogradskog regiona – gradonačelnik Beograda i predsednici regionalnih saveta Zapadnog, Istočnog, Centralnog i Južnog regiona), državni sekretar za regionalni razvoj, direktor Nacionalne agencije za regionalni razvoj, direktor Kancelarije za evropske integracije, predsednik Stalne konferencije gradova i opština i Nacionalni IPA Koordinator.

Sastav Nacionalnog saveta odražava želju predlagača da osigura što bolju vertikalnu i horizontalnu koordinaciju politika (načela, čl.3, tačka 2).

Uz član 26 (Poslovi Nacionalnog saveta)

Ovim članom zakona se uređuju poslovi Nacionalnog saveta. Nacionalni savet savetodavno učestvuje u kreiranju politike regionalnog razvoja i daje mišljenja na razvojne dokumente (Nacionalni plan i Regionalne strategije). Između ostalog, Nacionalni savet daje mišljenje na Programe finansiranja razvoja regiona iz člana 17.

Uz član 27 (6. Nacionalna agencija za regionalni razvoj)

Nacionalna agencija predstavlja operativno telo na republičkom nivou za obavljanje razvojnih, stručnih i regulatornih poslova regionalnog razvoja. Nacionalnu agenciju osniva Vlada, u skladu sa zakonom o javnim agencijama.

U skladu sa ovim zakonom (član 51., prelazne i završne odredbe) Nacionalna agencija nastaje spajanjem Republičke agencije za mala i srednja preduzeća i dela ministarstva ekonomije i regionalnog razvoja koji se bavi realizacijom infrastrukturnih projekata i ostalih razvojnih aktivnosti. Te tako, ovim Zakonom se ne stvara institucija de novo, već se radi o transformaciji i spajanju postojećih institucija.

Uz član 28 (Zaštitni znak Nacionalne agencije, stručni poslovi)

Nacionalna agencija ima svoj zaštitni znak koji koristi u svom poslovanju i koji će preneti regionalnim agencijama i oblasnim asocijacijama. Imajući u vidu opis poslova Nacionalne agencije, predviđeno je da Nacionalna agencija može angažovati i druga lica za obavljanje usko specijalizovanih poslova stručnih poslova iz svoje nadležnosti.

Uz član 29 (Poslovi Nacionalne agencije)

Pored poslova navedenih u Zakonu, osnivačkim aktom Nacionalne agencije može se proširiti, odnosno detaljnije precizirati vrsta i opis poslova Nacionalne agencije, ali se ne može suziti. Određen deo poslova Nacionalna agencija obavlja kao poverene poslove.

Uz član 30 (Nadzor nad radom Nacionalne agencije)

Nadzor nad radom Nacionalne agencije vrši ministarstvo nadežno za poslove regionalnog razvoja.

Uz član 31 (7. Regionalni razvojni saveti)

Prateći logiku osnivanja institucija na republičkom nivou (Nacionali savet, Nacionalna agencija), Zakonom se predviđa da Vlada osniva regionalne savete za svaki region radi obezbeđivanja i unapređivanja razvoja regiona.

Uz član 32 (Regionalni razvojni savet – članovi)

Članove regionalnog saveta čine predstavnici autonomnih pokrajina, odnosno Grada Beograda, i opština sa teritorije koju pokriva regionalni savet i drugi predstavnici predstavnici javnog i civilnog sektora (npr. predstavnici Univerziteta na toj teritoriji, predstavnici nevladinih organizacija itd), predstavnici drugih institucija kao i predstavnik Vlade radi koordinacije sa Vladom i Nacionalnim savetom.

Struktura članova regionalnog saveta odražava strukturu regiona, s tim što većinu članova čine predstavnici opština koje predlažu veća jedinica lokalnih samouprava. Na taj način tvorci zakona su želeli da predstavnici opština, gradova, autonomne pokrajine, odnosno Grada Beograda, budu ključni akteri regionalnih saveta i da im daju politički autoritet i legitimitet kao i odgovornost za učestvovanje u kreiranju i sprovođenju politike na teritoriji svog regiona.

Ujedno, predsednici regionalnih saveta su predstavnici regiona u Nacionalnom savetu (član 25) i na taj način predstavljaju interese svojih regiona u oblikovanju regionalnog razvoja na republičkom nivou.

Regionalni saveti su savetodavna tela, sastaju se povremeno, tako da se ne kreira nova institucija. Administrativno–tehničke poslove regionalnog saveta obavlja regionalna agencija, odnosno Nacionalna agencija do osnivanja regionalne agencije.

Uz član 33 (Poslovi Regionalnog saveta)

Ovim članom zakona se uređuju poslovi regionalnog saveta. Analogno Nacionalnom savetu na republičkom nivou, Regionalni savet savetodavno učestvuje u kreiranju politike regionalnog razvoja i daje mišljenja na razvojne dokumente (Regionalne strategije, ostale razvojne dokumente) za teritoriju regiona za koju je osnovan. Između ostalog, Regionalni savet daje mišljenje i na Program finansiranja razvoja regiona za koji je osnovan iz člana 17.

Uz član 34 (8. Regionalna agencija)

Regionalna agencija predstavlja operativno telo na nivou regiona za obavljanje razvojnih i stručnih poslova regionalnog razvoja. Regionalne agencije će osnovati Vlada, u skladu sa zakonom o javnim agencijama.

Do osnivanja regionalne agencije za područje određenog regiona, poslove regionalne agencije za taj region obavljaće Nacionalna agencija (prelazne i završne odredbe, član 52).

Uz član 35 (Poslovi Regionalne agencije)

Pored poslova navedenih u Zakonu, osnivačkim aktom regionalne agencije može se proširiti, odnosno detaljnije precizirati vrsta i opis poslova Regionalne agencije, ali se ne može suziti.

Određen deo poslova Regionalna agencija obavlja kao poverene poslove.

Veoma bitna funkcija regionalnih agencija je obnova akreditacije oblasnih asocijacija, a koja se obavlja u skladu sa članom 42.

Imajući u vidu da se pod međunarodnom regionalnom saradnjom (tačka 6, stav 1 ovog člana) pre svega podrazumeva saradnja regiona, veoma je značajna uloga regionalnih agencija u podsticanju te saradnje između svog regiona i regiona drugih država, sa posebnim naglaskom na saradnji sa regionima zemalja članica Evropske unije.

Uz član 36 (Nadzor nad radom Regionalne agencije)

Nadzor nad radom Regionalne agencije vrši ministarstvo nadežno za poslove regionalnog razvoja

Uz član 37 (8. Oblasna asocijacija)

Oblasna asocijacija je organizacija za obavljanje poslova regionalnog razvoja na teritoriji oblasti. Oblasna asocijacija može biti osnovana u formi privrednog društva ili udruženja.

Terminom oblasna asocijacija ovde se obuhvataju sve one organizacije koje su trenutno poznate ili registrovane kao „regionalne razvojne agencije”, „regionalni centri” itd, a koje mogu dobiti akreditaciju iz člana 41 i 42.

Status oblasne asocijacije, pravo korišćenja imena oblasne asocijacije, pravo na obavljanje poslova iz člana 39. i zaštitnog znaka Nacionalne agencije (u skladu sa članom 28) stiče se akreditacijom.

Uz član 38 (Sredstva za rad oblasne asocijacije)

Sredstva za rad, realizaciju razvojnih projekata i obavljanje poslova Oblasne asocijacije (navedenih u članu 39) obezbeđuju se iz prihoda koje ostvari obavljanjem poslova, budžeta opština za teritoriju oblasti za koju je osnovana, razvojne pomoći, donacija i sponzorstava domaćih i stranih pravnih i fizičkih lica (uključujući i pravo na bespovratne dotacije donatora i EU) i drugih izvora.

Oblasna asocijacija nije javna agencija, odnosno, institucija čiji se jedini osnivač Republika Srbija, te nema pravni osnov da bude budžetski korisnik (t.j. da ima poziciju u budžetu Republike Srbije) i na taj način se finansira po automatizmu. Stoga, veoma je bitno naglasiti mogućnost da ostvaruje prihode „obavljanjem poslova” (član 38, stav 1, tačka 1) na zahtev Nacionalne agencije, regionalne agencije, kao i ostalih subjekata regionalnog razvoja.

Uz član 39 (Poslovi oblasne asocijacije)

Oblasna asocijacija obavlja poslove iz svoje nadležnosti navedene u ovom članu. Nacionalna agencija, regionalna agencija, kao i ostali subjekti regionalnog razvoja iz člana 19. za obavljanje svih ili dela ovih poslova mogu sklopiti ugovore sa Oblasnom asocijacijom. Pored poslova navedenih u zakonu, osnivačkim aktom može se proširiti, odnosno detaljnije precizirati vrsta i opis poslova oblasne asocijacije.

Ovde navedeni poslovi predstavljaju minimum poslova koje oblasna asocijacija sprovodi u ime i za ime gore navednih institucija. Ovim članom se ne sprečava da oblasna asocijacija obavlja i dodatne poslove, ukoliko ona za to bude imala interes i dovoljne kapacitete (npr. da pruža dodatne usluge osnivačima, kao što može da bude priprema projekata za opštine, ili da organizuje posebne obuke za privredne subjekte itd).

Oblasna asocijacija predstavlja sponu i dvosmerni kanal komunikacije između regionalnog, odnosno republičkog nivoa i lokalnog nivoa. Oblasna asocijacija zastupa interese opština i ostalih institucija javnog, privatnog i civilnog sektora sa teritorije oblasti koju pokriva i stara se o tome da se ti interesi i potrebe sa teritorije oblasti objektivno analiziraju i pravilno artikulišu. Stoga, veoma je bitna uloga oblasnih asocijacija kao jakih predstavnika lokalnog nivoa koji učestvuju u pripremi razvojnih dokumenata i programiranju razvojnih projekata na teritoriji svoje oblasti. Na taj način, osigurava se poštovanje načela supsidijarnosti (načela, član 3, tačka 6) kao i načela planiranja (načela, član 3, tačka 5).

Uz član 40 (Izveštavanje, kontrola i vrednovanje rada Oblasne asocijacije)

Poštujući načelo kontrole i vrednovanja (načela, član 3, tačka 8) kao i načelo javnosti (načela, član 3, tačka 7), ovim članom se predviđa praćenje rada i poslovanja oblasne asocijacije u izvršavanju poslova navedenih u članu 39 (Poslovi oblasne asocijacije).

Poštujući načelo sinhronizacije (načela, član 3, tačka 2) za praćenje rada oblasne asocijacije zadužena je regionalna agencija za taj region (ako je osnovana) i Nacionalna agencija, s tim da bliže uslove i kriterijume za vrednovanje rada propisuje ministar nadležan za regionalni razvoj.

Predviđeno godišnje vrednovanje rada oblasnih agencija biće relevantno u procesu obnavljanja akreditacije organizacijama, odnosno oduzimanje iste (član 42).

Uz član 41 (Akreditacija)

U Republici Srbiji trenutno postoji određen broj organizacija na međuopštinskom nivou koje su formirane kao „regionalne razvojne agencije” ili „regionalni centri” a koje se bave socio-ekonomskim razvojem teritorije za koju su osnovane. Neke od ovih organizacija su prvobitno bile osnovane kao regionalne kancelarije za razvoj malih i srednjih preduzeća u obliku društva sa ograničenom odgovornošću, a njihov rad je veoma često bio podržan od strane donatorskih programa i programa koje je finansirala EU.

Ideja zakonodavca je bila da se iskoriste postojeći institucionalni kapaciteti na oblasnom i međuopštinskom nivou, te da se pruži mogućnost za integrisanje gore navedenih organizacija u sistem institucija za regionalni razvoj koji se uspostavlja ovim Zakonom.

Akreditacijom organizacije stiču status oblasne asocijacija.

Zahtev za akreditaciju mogu podneti jedino društva sa ograničenom odogovornošću registrovana po Zakonu o privrednim društvima i udruženja registrovana po Zakonu o udruženjima. Te organizacije moraju u opisu svog posla da imaju regionalni razvoj i pružanje podrške privrednim društvima i preduzetništvu, a da njihove osnivače čine više od polovine opština iz te oblasti kao i da su upravo opštine većinski vlasnici oblasne asocijacije. Na taj način predlagač Zakona je želeo da osigura da oblasne asocijacije zaista budu dobri modeli javno-privatnog partnerstva i tako u najboljoj meri predstavljaju interese oblasti za koju su osnovane. Preduslov da oblasne asocijacije budu optimalno iskorišćene je da ih lokalni učesnici i građani zaista prepoznaju kao važne partnere u procesu regionalnog razvoja.

Bliže uslove, kriterijume i načine za akreditaciju i njen prestanak propisuje Vlada u skladu sa zakonom o opštem upravnom postupku.

Uz član 42 (Akreditacija – postupak)

Dobijanje statusa oblasne asocijacije je bitno zato što će samo akreditovane institucije – oblasne asocijacije moći da sprovode poslove na zahtev Nacionalne agencije i regionalne agencije na teritoriji oblasti za koju se izdaje akreditacija, kao i na zahtev ostalih subjekata regionalnog razvoja. Realizacijom poslova iz tih ugovora, oblasne asocijacije će moći da prihoduju sredstva (u skladu sa članom 38).

Prvu akreditaciju vrši Nacionalna agencija za regionalni razvoj i dobija se na period od dve godine. Obnovu akreditacije vrše Regionalne agencije u svom regionu i donosi se na period od pet godina (sa mogućnošću obnove).

Uz član 43 (Akreditacija – Registar)

Nacionalna agencija vodi javan Jedinstven registar svih akreditovanih oblasnih asocijacija.

VI MERE I PODSTICAJI

Uz član 44 (Mere)

Mere su akti Vlade za sprovođenje politike regionalnog razvoja.

Mere donosi Vlada na predlog Ministarstva u skladu sa Nacionalnim planom regionalnog razvoja, regionalnim strategijama i Programima finansiranja razvoja regiona.

Pod merama se ovde smatraju programske celine, prioritetne ose delovanja, koje su kao takve identifikovane u navedenim strateškim razvojnim dokumentima. Mere predstavljaju operacionalizaciju razvojnih dokumenata, odnosno mehanizme za njihovo sprovođenje i predviđeno je da se donose u skladu sa budžetskom godinom.

Primer mere za podsticanje regionalnog razvoja može biti Program Fonda za razvoj o dodeli kredita za razvoj malih i srednjih preduzeća za određenu godinu u određenom iznosu, Program za razvoj industrijskih parkova za određenu godinu u određenom iznosu, Program za razvoj administrativnih kapaciteta na lokalnom i regionalnom nivou za određenu godinu u određenom iznosu, Program za razvoj međunarodne regionalne saradnje za određenu godinu u određenom iznosu itd.

Uz član 45 (Podsticaji)

Podsticaji su konkretna ulaganja sa republičkog nivoa za realizaciju projekata od posebnog značaja za regionalni razvoj.

Podsticaji se dodeljuju radi realizacije projekata koji doprinose realizaciji ciljeva navedenih u članu 2 ovog zakona, a pre svega smanjivanju regionalnih razlika i povećanju regionalne konkurentnosti. Te tako, između ostalog, podsticaji mogu da se dodeljuju za realizaciju razvojnih projekata iz oblasti razvoja privrednih društava, razvoja lokalne infrastrukture i razvoja ljudskih i institucionalnih kapaciteta.

Uz član 46 (Korisnici podsticaja)

U ovom članu se široko definišu korisnici podsticaja (jedinice lokalne samouprave, regionalne agencije, oblasne asocijacije; privredni subjekti i fondovi; institucije na lokalnom, regionalnom i republičkom nivou koje doprinose socio-ekonomskom razvoju; naučno-istraživačke institucije i obrazovne institucije; udruženja građana i nevladine organizacije; klasteri i poslovni inkubatori). Korisnici podsticaja kao i način dodele podsticaja biće detaljnije definisani razvojnim dokumentima.

U zavinosti od stepena razvijenosti regiona i lokalnih samouprava (videti čl. 9 i 11), određivaće se i vrsta i visina podsticaja, kao i načini kofinansiranja. Na primer, za podsticaje za razvoj industrijskih parkova ili visoko sofiticiranih razvojnih projekata moći će da apliciraju samo opštine koje su razvijene i imaju već dovoljno razvijene kapacitete i preduslove za privlačenje investicija. Srazmerno tome, očekuje se da učešće razvijenijih opština u kofinansiranju projekata na svojoj teritoriji bude veće. Nerazvijene opštine će moći da apliciraju za projekte razvoja osnovne lokalne infrastrukture, s tim da se od nerazvijenih opština očekuje znatno manje učešće u kofinansiranju projekata.

Dodela podsticaja će biti usklađena sa Zakonom o kontroli državne pomoći i regulativom EU u ovoj oblasti.

Uz član 47 (Nadzor i vrednovanje realizacije mera i podsticaja)

Imajući u vidu da uspeh razvojne politike države zavisi od svrsishodnog korišćenja ograničenih resursa, veoma je bitno da se mere i podsticaji koje država ulaže u razvoj racionalno i fokusirano isprogramiraju, efikasno realizuju i da konačno, daju očekivane rezultate.

S tim u vezi, ovaj član je veoma bitan zato što se u njemu sublimira nekoliko veoma bitnih načela: načelo kontrole i vrednovanja, efektivnosti i efikasnosti i racionalnosti (načela, član 3, tačke 8, 9 i13).

Nadzor i vrednovanje realizacije mera i podsticaja sprovovi ministarstvo nadležno za regionalni razvoj.

Radi obavljanja ovog posla, neophodno je urediti Metodologiju i kriterijume nadzora i vrednovanja realziacije mera i podsticaja, a to će bliže biti uređeno aktom Vlade na predlog ministarstva nadležnog za regionalni razvoj.

VII FINANSIRANjE

Uz član 48 (Izvori finansiranja)

Regionalni razvoj Republike Srbije je jedan od ključnih prioriteta naše zemlje. Za postizanje efektivnih rezultata biće neophodna sistemska ulaganja svih nivoa države. Stoga, veoma je bitno imati u vidu dve stvari: prvo, da su potrebna velika izdvajanja za regionalni razvoj, i drugo, da je nužno udruživanje sredstava iz nekoliko izvora kako bi se projekti realizovali.

Izvori finansiranja regionalnog razvoja navedeni u ovom članu odražavaju viziju predlagača zakona u tom smeru.

Stoga, u ovom članu se navode sledeći izvori finansiranja za sprovođenje politike regionalnog razvoja: budžet Republike Srbije, budžeti autonomnih pokrajina, budžet Grada Beograda, budžeti jedinica lokalnih samouprava, pretpristupni fondovi Evropske unije, bespovratana razvojna pomoć međunarodne zajednice i ostali programi Evropske zajednice (bilateralna i multilateralna donatorska pomoć), razvojni krediti međunarodnih finansijskih institucija (npr. krediti Svetske banke, KfW, EBRD, EIB itd) i poslovnih banaka, donacije, prilozi i pokloni pravnih i fizičkih lica i drugi izvori u skladu sa zakonom. Sprovođenje politike regionalnog razvoja vrši se poštovanjem načela kocentracije sredstava koja podrazumeva kofinansiranje i udruživanje različitih izvora finansiranja (načela, član 3, tačka 10).

Ova sredstva se koriste za finansiranje: mera i podsticaja, razvojnih projekata u skladu sa usvojenim razvojnim dokumentima, izradu razvojnih dokumenata, osnivanje, odnosno rad institucija koje se bave regionalnim razvojem kao i za ostale aktivnosti predviđene ovim zakonom.

Uz član 49 (Finansiranje – pretpristupni fondovi EU)

Ovim članom se navodi da će se sprovođenje programa i projekata koji se finansiraju iz IPA pretpristupnih sredstava Evropske unije vršiti u skladu sa Okvirnim sprorazumom kao i dokumentima čije se donošenje i usvajanje predviđa navedenim sporazumom (npr. Strateški referentni okvir, Okvirni programi itd).

Uz član 50 (Finansiranje – ugovori o finansiranju)

Ovim članom se navodi da će realizacija razvojnih projekata koji se finansiraju iz budžeta Republike Srbije, bliže urediti ugovorima između resornih ministarstava, Nacionalne agencije, regionalnih agencija i oblasnih asocijacija.

Projekti koji se finansiraju iz budžeta autonomnih pokrajina i budžeta Grada Beograda, bliže će se urediti posebnim ugovorima, koji zaključuju Regionalna agencija osnovana za region Vojvodine i autonomna pokrajina Vojvodina, i regionalna agencija osnovana za Beogradski region i Grad Beograd.

VIII PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Uz član 51 (Osnivanje Nacionalne agencije za regionalni razvoj)

Nacionalna agencija, kao pravni sledbenik Republičke agencije za mala i srednja preduzeća, osniva se u roku od 60 dana od stupanja ovog Zakona na snagu, aktom Vlade.

Nacionalna agencija nastaje spajanjem Republičke agencije za razvoj malih i srednjih preduzeća i preduzetništva. Te tako, ovim zakonom se ne stvara institucija de novo, već se radi o transformaciji i spajanju postojeće institucije.

Nacionalna agencija je pravni sledbenik Republičke agencije za razvoj malih i srednjih preduzeća i preduzetništva, te ona preuzima prava, obaveze, poslove, predmete, opremu, sredstva za rad, arhivsku građu i registratorski materijal kao i potreban broj zaposlenih iz Republičke agencije za razvoj malih i srednjih preduzeća i preduzetništva i potreban broj zaposlenih iz Ministarstva ekonomije i regionalnog razvoja, koji rade na poslovima za infrastrukturne projekte i institucionalni razvoj.

Uz član 52 (Obavljanje poslova Regionalnih agencija)

Predviđeno je da do osnivanja regionalnih agencija, Nacionalna agencija obavlja sve poslove i aktivnosti regionalne agencije za područje regiona.

Uz član 53 (Primena donetih razvojnih dokumenata)

Do donošenja Nacionalne strategije regionalnog razvoja koju usvaja Skupština, primenjivaće se postojeća Strategija regionalnog razvoja Republike Srbije za period 2007-2012 koju je Vlada usvojila u januaru 2007 („Službeni glasnik RS“, br. 55/05 i 71/05-ispravka), kao i ostala važeća razvojna dokumenta iz oblasti regionalnog razvoja.

Uz član 54 (Donošenje podzakonskih akata)

Podzakonski akti predviđeni ovim Zakonom donose se u roku od 6 meseci od dana stupanja na snagu ovog Zakona.

Uz član 54 (Prestanak važenja Zakona o Agenciji za mala i srednja preduzeća)

Donošenjem ovog Zakona, odnosno, osnivanjem Nacionalne agencije za regionalni razvoj, prestaje sa važenjem Zakon o Agenciji za razvoj malih i srednjih preduzeća.

Uz član 55 (Stupanje na snagu)

Ovaj zakon stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku Republike Srbije”.

ANALIZA EFEKATA

Koji problem se rešava zakonom?

Donošenjem zakona se stvaraju pravni i institucionalni preduslovi za smanjivanje postojećih regionalnih i unutar-regionalnih razlika, dok se u isto vreme predupređuju uslovi za stvaranje novih nerazvijenih područja i dalje raslojavanje društva podelom na razvijeni i urbanizovani sever i nerazvijeni i ruralni jug Srbije.

Koji ciljevi treba da se postignu donošenjem zakona?

Zakonom se stimuliše regionalna konkurentnost i razvoj ekonomije bazirane na znanju, kao i proces decentralizacije i dekoncentracije vlasti. Zakonom se stvara sistem jakih institucija koje će se starati o efikasnom sprovođenju zakona primenom principa komplemnetarnosti, koordinacije i subsidijarnosti.

Da li su razmatrane druge mogućnosti za rešavanje problema?

Donošenjem podzakonskih akata nije moguće rešiti pitanje regionalnog razvoja.

Razmatrane su i druge mogućnosti i analizirani različiti modeli regionalnog razvoja, sa posebnim osvrtom na praksu zemalja članica Evropske unije (posebno novih članica – Slovačka, Češka, Slovenija, Poljska, Rumunija itd). Praksa i iskustvo tih zemalja su pokazali da je donošenje Zakona o regionalom razvoju najbolje rešenje za države koje, kao Republika Srbija, nisu potpuno administrativno regionalizovane (poput starih članica EU – Italije, Nemačke itd).

Navedene zemlje su takođe donele Zakone o regionalnom razvoju, te je i uporedna pravna analiza pokazala da je donošenje zakona najbolja opcija za rešavanje problema regionalnog razvoja.

Zašto je donošenje zakona najbolje rešenje datog problema?

Rešavanje problema regionalnog razvoja je dugoročan i zahtevan poduhvat, i zahteva jaku, efikasnu i stabilnu pravnu i institucionalnu infrastrukturu koju je moguće uspostaviti samo Zakonom.

Implementacija zakona zahteva određenu fleksibilnost pravnog okvira, tako da je predviđeno da zakon bude sistemski i okvirni pravni dokument, dok će se podzakonskim aktima regulisati operacionalizacija pravnih instituta.

Na koga će i kako uticati rešenja predložena u zakonu?

Donošenje zakona će imati pozitivan uticaj na stanovništvo i povećanje kvaliteta života, s obzirom na to da podsticanjem regionalnog razvoja smanjujemo regionalne razlike i ublažavamo negativne demografske tokove.

Donošenje zakona će imati pozitivan uticaj na zaposlenost i otvaranje novih radnih mesta. Mere podsticanja zaposlenosti komplementarno će se dopunjavati obimnim intervencijama u ekonomskoj infrastrukturi kao i davanjem podsticaja za razvoj ljudskih resursa. Na taj način stimulišemo razvoj ponude i potražnje na regionalnom tržištu rada i pružamo veće šanse kod zapošljavanja.

Donošenje zakona će imati pozitivan uticaj na razvoj privrede i preduzetništva, naročito u oblasti podsticanja razvoja malih i srednjih preduzeća i stvaranja pozitivne poslovne klime za razvoj direktnih investicija. Davanjem kredita i subvencija (podsticaja) za razvoj regionalne i oblasne konkurentnosti, uvođenje novih tehnologija i inovacija, stimulisaće se rast produktivnosti i proizvodnje, kao i broj novih privrednih subjekata na teritoriji Republike Srbije. Povećanjem broja privrednih subjekata, omogućiće se veći priliv sredstava u budžet na ime poreskih prihoda.

Donošenje zakona neće proizvesti negativan uticaj na životnu sredinu na lokalnom, regionalnom i republičkom nivou. Podsticanje regionalnog razvoja zasniva se na poštovanju načela održivog razvoja. Predviđeni su podsticaji za projekte kojima se unapređuje zaštita životne sredine.

Donošenje zakona će uticati na Agenciju za mala i srednja preduzeća kao i na Sektor za realizaciju infrastrukturnih projekata u Ministarstvu ekonomije i regionalnog razvoja, s obzirom na to da će se donošenjem ovog Zakona i osnivanjem Nacionalne agencije za regionalni razvoj ove institucije se spojiti.

Donošenje zakona će imati pozitivan uticaj na učešće lokalnih samouprava i autonomnih pokrajina u boljem, efikasnijem i koordinisanijem planiranju i realizaciji razvojnih projekata.

Koji su troškovi koje će primena zakona izazvati građanima i privredi, posebno malim i srednjim preduzećima?

Primena ovog zakona neće izazvati dodatne troškove građanima i privredi.

Da li pozitivni efekti zakona opravdavaju troškove njegove primene?

Pozitivni efekti zakona opravdavaju troškove njegove primene.

Da li zakon stimuliše pojavu novih privrednih subjekata na tržištu i tržišnu konkurenciju?

Donošenjem zakona stvaraju se preduslovi za pojavu novih privrednih subjekata na teritoriji Republike Srbije, tako što se pojačava regionalna konkuretnost i obezbeđuju uslovi (institucionalni, infrastrukturni) za ekonomski razvoj.

Da li su zainteresovane strane imale priliku da iznesu svoje stavove o zakonu?

Zaintersovane strane su aktivno učestvovale u izradi ovog zakona. U radu Radne grupe za izradu ovog zakona učestvovalo je više od 50 predstavnika lokalnog, pokrajinskog i republičkog nivoa, predstavnici privatnog, javnog i civilnog sektora, kao i stručnjaci Evropske unije.

Javna rasprava o radnoj verziji ovog zakona je trajala 100 dana i obuhvatila je rasprave u Užicu, Kragujevcu, Zaječaru, Nišu i Novom Sadu, kao i brojne konsultacije sa privatnim, javnim i civilnim sektorom.

Koje mere će tokom primene zakona biti preduzete da bi se ostvarili ciljevi donošenja akta?

Primenom ovog zakona sprovodiće se mere koje su propisane zakonom i podzakonskim aktima.

Primenom zakona će biti formirani regioni i oblasti u skladu sa nomenklaturom statističkih teritorijalnih jedinica. Biće uspostavljen koordinisan institucionalni sistem za sprovođenje politike regionalnog razvoja. Vodiće se jedinstven registar mera i podsticaja. Kreiraće se strateški i operativni razvojni dokumenti na osnovu kojih će se dodeljivati mere i podsticaji. Realizovaće se razvojni projekti koji će doprineti razvoju konkurentnosti i smanjivanju regionalnih razlika.

PROCENA IZNOSA FINANSIJSKIH SREDSTAVA POTREBNIH ZA SPROVOĐENjE ZAKONA

Za uspostavljanje i rad institucionalne strukture (osnivanje Nacionalnog saveta, Nacionalne agencije, Regionalnih agencija, Regionalnih saveta) nisu potrebna dodatna sredstva iz budžeta Republike Srbije.

Nacionalna agencija će preuzeti zaposlene i opremu Republičke agencije za mala i srednja preduzeća i Sektora za realizaciju razvojnih projekata Ministarstva ekonomije i regionalnog razvoja. Uzimajući u obzir princip kontinuiteta, Nacionalna agencija će se finansirati iz sredstava koja bi se odvajala za rad Republičke agencije za mala i srednja preduzeća (u budžetu za 2008. ta sredstva su iznosila 275 miliona dinara) i dela sredstava Ministarstva ekonomije i regionalnog razvoja namenjenih za rad i poslove Sektora za realizaciju razvojnih projekata. Za realizaciju projekata infrastrukture iz oblasti regionalnog razvoja, Ministarstvo za Nacionali investicioni plan je prenelo sprovođenje projekata Ministarstvu ekonomije i regionalnog razvoja u iznosu od 2,85 milijardi dinara u 2008 g. i 1,95 milijardi dinara u 2009. Sprovođenje takvih projekata će biti preneto na Nacionalnu agenciju za regionalni razvoj.

Evropska unija će preko programa tehničke pomoći finansiranih iz Instrumenta za predpristupnu pomoć, pomoći izgradnju institucionalnih kapaciteta za sprovođenje politike regionalnog razvoja na republičkom i oblasnom nivou kao i realizaciju infrastrukturnih projekata u okviru Programa regionalnog socio-ekonomskog razvoja iz IPA 2007 ciklusa (u vrednosti od 21 miliona evra). Ovim sredstvima upravlja Delegacija Evropske komisije u Beogradu.

Uticaj na budžete jedinica lokalne samouprave ovde nije predviđen.

RAZLOZI ZA DONOŠENjE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU

Veoma je bitno da u vreme svetske ekonomske krize Republika Srbija uspostavi pravni i institucionalni sistem, u skladu sa standardima Evropske unije, koji bi bio spreman da efikasno odgovori na svetske izazove, a koji će se odraziti i na regionalni razvoj Republike Srbije.

Pored toga, pomoć Evropske unije namenjena za realizaciju politike regionalnog razvoja, uslovljena je donošenjem Zakona o regionalnom razvoju. Ukoliko se zakon ne donese po hitnom postupku, postoji realna opasnost da Republika Srbija vrati Evropskoj Uniji deo sredstava namenjen regionalnom razvoju.

Zbog svega navedenog predlaže se donošenje zakona po hitnom postupku.

IZJAVA O USKLAĐENOSTI OVOG ZAKONA, DRUGOG PROPISA I OPŠTEG AKTA SA ACQUIS COMMUNAUTAIRE-OM

Organ ili organizacija državne uprave – obrađivač izrade propisa

Ministarstvo ekonomije i regionalnog razvoja

Sektor za politiku regionalnog razvoja

Naziv zakona, drugog propisa ili opšteg akta

Zakon o regionalnom razvoju (Law on Regional Development)

Usklađenost ovog zakona, drugog propisa i opšteg akta sa acquis communautaire-om

a) Odredbe primarnih izvora prava EU

Ugovor o osnivanju Evropske zajednice (C321E, poglavlje XVII od 29. decembra 2006), članovi 158-162 – delimično usklađen

(The consolidated version of the Treaty establishing the European Community, published on the 29th December 2006 in the Official Journal C 321E. Title XVII (ex Title XIV) “Economic and Social Cohesion”. Articles 158 (ex Article 130a), 159 (ex Article 130b), 160 (ex Article 130c), 161 (ex Article 130d) and 162 (ex Article 130e).

b) Odredbe sekundarnih izvora prava EU

Uredba Saveta (EZ) br. 1083/2006. od 11. jula 2006. kojom se uređuju opšte odredbe o Evropskom fondu za regionalni razvoj, Evropskom socijalnom fondu i Kohezionom fondu i kojom se ukida naredba (EZ) br. 1260/1999;

(COUNCIL REGULATION (EC) No 1083/2006 of 11 July 2006 laying down general provisions on the European Regional Development Fund, the European Social Fund and the Cohesion Fund and repealing Regulation (EC) No 1260/1999)

Uredba Komisije (EZ) br. 1828/2006 od 8. decembra 2006. kojom se uređuju izvršna pravila naredbe Saveta (EZ) br. 1083/2006 kojom se uređuju opšte odredbe o Evropskom fondu regionalnog razvoja, Evropskom socijalnom fondu i Kohezionom fondu i naredbom Evropskog parlamenta i Saveta (EZ) br. 1080/2006 o Evropskom fondu regionalnog razvoja;

(COMMISSION REGULATION (EC) No 1828/2006 of 8 December 2006 setting out rules for the implementation of Council Regulation (EC) No 1083/2006 laying down general provisions on the European Regional Development Fund, the European Social Fund and the Cohesion Fund and of Regulation (EC) No 1080/2006 of the European Parliament and of the Council on the European Regional Development Fund)

Uredba Evropskog parlamenta i Saveta (EZ) br. 1080/2006 od 5. jula 2006. o Evropskom fondu regionalnog razvoja kojom se ukida naredba (EZ) br. 1783/1999;

(REGULATION (EC) No 1080/2006 OF THE EUROPEAN PARLIAMENT AND OF THE COUNCIL of 5 July 2006 on the European Regional Development Fund and repealing Regulation (EC) No 1783/1999)

Uredba Evropskog parlamenta i Saveta (EZ) br. 1081/2006 od 5. jula 2006. o Evropskom socijalnom fondu kojom se ukida naredba (EZ) br. 1784/1999;

(REGULATION (EC) No 1081/2006 OF THE EUROPEAN PARLIAMENT AND OF THE COUNCIL of 5 July 2006 on the European Social Fund and repealing Regulation (EC) No 1784/1999)

Uredba Saveta (EZ) br. 1084/2006 od 11. jula 2006. kojom se osniva Kohezioni fond i kojom se ukida naredba (EZ) br. 1164/9;

(COUNCIL REGULATION (EC) No 1084/2006 of 11 July 2006 establishing a Cohesion Fund and repealing Regulation (EC) No 1164/94)

Uredba Evropskog parlamenta i Saveta (EZ) br. 1082/2006 od 5. jula 2006. o Evropskoj grupaciji za teritorijalnu saradnju (EGTS);

(REGULATION (EC) No 1082/2006 OF THE EUROPEAN PARLIAMENT AND OF THE COUNCIL

of 5 July 2006 on a European grouping of territorial cooperation (EGTC)

Odluka Saveta od 6. oktobra 2006. o strateškom usmeravanju zajednice na kompatibilnost.

COUNCIL DECISION of 6 October 2006 on Community strategic guidelines on cohesion (2006/702/EC)

Delimično usklađen.

v) Ostali izvori prava EU

/

g) Razlozi za delimičnu usklađenost odnosno neusklađenost

Potpuna usklađenost sa primarnim i sekundarnim izvorima prava EU je moguća tek ulaskom Republike Srbije u Evropsku uniju, t.j. sticanjem statusa člana EU. Donošenjem ovog zakona Repbulika Srbija se priprema za uslove za članstvo u EU u domenu propisa koji se tiču regionalne politike EU.

d) Rok u kojem je predviđeno postizanje potpune usklađenosti ovog zakona, drugog propisa i opšteg akta sa acquis communautaireom

Do ulaska Republike Srbije u EU

Ukoliko ne postoje odgovarajući propisi Evropske unije sa kojima je potrebno obezbediti usklađenost konstatovati tu činjenicu

/

Da li su gore navedeni izvori prava EU prevedeni na srpski jezik?

Da – Ugovor o osnivanju Evropske zajednice.

Ne – sekundarni izvori prava.

Da li je propis preveden na neki službeni jezik EU?

Da, na engleski jezik.

Učešće konsultanata u izradi ovog zakona, drugog propisa i opšteg akta i njihovo mišljenje o usklađenosti

Tehnička pomoć konsultanata Evropske agencije za rekonstrukciju (EAR) angažovanih preko Framework Contract iz sredstava CARDS u periodu od septembra 2007. do aprila 2008. godine uz čiju pomoć je izrađena prva verzija nacrta zakona.

Tehnička pomoć konsultanata angažovanih preko GTZ-a u periodu od avgusta do novembra 2008 u inoviranju prve verzije nacrta Zakona.

Ekspertska misija Evorpske komisije za Zakon o regionalnom razvoju preko TAIEXa (Technical Assistance Information Exchange Instrument of the European Commission – DG ELARG) INT MARKT IND/EXP 30447 organizovana u saradnji sa Ministarstvom za izgradnju i regionalni razvoj Republike Slovačke u septembru 2008. U ekspertskoj misiji su učestvovali gđa. Martina Guziová, glavni državni savetnik, načelnik jedinice za pravne poslove, Odeljenje za pravne i zakonodavne poslove i gđa. Darina Oborilová, glavni državni savetnik, privremeni načelnik jedinice za strategije, Odeljenje za regionalni razvoj Ministarstva za izgradnju i regionalni razvoj Republike Slovačke.

PREGLED PROPISA

Odluka o osnivanju Nacionalne agencije za regionalni razvoj – Vlada

Odluke o osnivanju regionalnih saveta za region Vojvodinu, Beogradski region, Zapadni region, Istočni region, Centralni region, Južni region, region Kosova i Metohije – Vlada

Uredba o određivanju oblasti koji čine region

Uredba o određivanju jedinica lokalnih samouprava i gradskih opština koje čine oblast

Uredba o metodologiji za izračunavanje stepena razvijenosti regiona i jedinica lokalne samouprave i gradskih opština – Vlada

Odluka o ocenjivanju stepena razvijenosti regiona, jedinica lokalne samouprave i gradskih opština – Ministarstvo ekonomije i regionalnog razvoja

Odluka o jedinistvenoj listi razvijenosti regiona, jedinica lokalnih samouprava i gradskih opština – Vlada

Nacionalni plan regionalnog razvoja – Narodna Skupština

Regionalne razvojne strategije za Istočni region, Zapadni regiona, Centralni region, Južni regiona – Vlada

Regionalna razvojna strategija – AP Vojvodina

Regionalna razvojna strategija – Grad Beograd

Uredba o strukturi, metodologiji izrade, način usklađivanja, način sprovođenja javne rasprave i rokovima izlaganja na javni uvid razvojnih dokumenata – Vlada

Programi finansiranja razvoja za region Vojvodinu, Beogradski region, Zapadni region, Istočni region, Centralni region, Južni region, region Kosova i Metohije – Vlada

Rešenje o imenovanju članova Nacionalnog saveta za regionalni razvoj – Vlada

Rešenje o imenovanju članova regionalnih saveta – Vlada

Odluke o osnivanju regionalnih razvojnih agencija za region Vojvodinu, Beogradski region, Zapadni region, Istočni region, Centralni region, Južni region, region Kosova i Metohije – Vlada

Pravilnik o bližim uslovima i kriterijumima za vrednovanje oblasnih asocijacija – Ministarstvo ekonomije i regionalnog razvoja

Uredba o bližim uslovima, kroterijumima i načinu akreditacije i prestanku akreditacije – Vlada

Odluka o sadržini i izgledu Jedinistvenog registra akreditovanih oblasnih asocijacija – Vlada

Mere za podsticanje regionalnog razvoja – Vlada

Uredba o metodologiji za vrednovanje mera i podsticaja regionalnog razvoja – Vlada

Pravilnik o sadržini i načinu vođenja Registra mera i podsticaja – Ministarstvo ekonomije i regionalnog razvoja

Ostavite komentar