Predlog zakona o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorizma

PREDLOG ZAKONA

O SPREČAVANjU PRANjA NOVCA I FINANSIRANjA TERORIZMA

I. OSNOVNE ODREDBE

Predmet zakona

Član 1.

(1) Ovim zakonom propisuju se radnje i mere koje se preduzimaju radi sprečavanja i otkrivanja pranja novca i finansiranja terorizma.

(2) Ovim zakonom uređuje se nadležnost Uprave za sprečavanje pranja novca (u daljem tekstu: Uprava) i nadležnost drugih organa za sprovođenje odredaba ovog zakona.

Pranje novca i finansiranje terorizma

Član 2.

(1) Pranjem novca, u smislu ovog zakona, smatra se:

1) konverzija ili prenos imovine stečene izvršenjem krivičnog dela;

2) prikrivanje ili netačno prikazivanje prave prirode, porekla, mesta nalaženja, kretanja, raspolaganja, vlasništva ili prava u vezi sa imovinom koja je stečena izvršenjem krivičnog dela;

3) sticanje, držanje ili korišćenje imovine stečene izvršenjem krivičnog dela.

(2) Finansiranjem terorizma, u smislu ovog zakona, smatra se obezbeđivanje ili prikupljanje imovine ili pokušaj njenog obezbeđivanja ili prikupljanja, u nameri da se koristi ili sa znanjem da može biti korišćena, u celosti ili delimično:

1) za izvršenje terorističkog akta;

2) od strane terorista;

3) od strane terorističkih organizacija.

Pod finansiranjem terorizma smatra se i podstrekavanje i pomaganje u obezbeđivanju i prikupljanju imovine, bez obzira da li je teroristički akt izvršen i da li je imovina korišćena za izvršenje terorističkog akta.

(3) Terorističkim aktom, u smislu ovog zakona, smatra se delo utvrđeno sporazumima navedenim u aneksu uz Međunarodnu konvenciju o suzbijanju finansiranja terorizma, kao i bilo koje drugo delo čiji je cilj da izazove smrt ili težu telesnu povredu civila ili bilo kog drugog lica koje ne učestvuje aktivno u neprijateljstvima u slučaju oružanog sukoba, kada je svrha takvog dela, po njegovoj prirodi ili spletu okolnosti povezanih sa tim delom, da zastraši stanovništvo, ili da primora neku vladu ili neku međunarodnu organizaciju da učini ili da se uzdrži od činjenja nekog dela.

(4) Teroristom, u smislu ovog zakona, smatra se lice koje samo ili sa drugim licima sa umišljajem:

1) pokuša ili učini teroristički akt na bilo koji način, neposredno ili posredno;

2) podstrekava i pomaže u izvršenju terorističkog akta;

3) raspolaže saznanjem o nameri grupe terorista da izvrši teroristički akt, doprinese izvršenju ili pomogne grupi nastavljanje vršenja terorističkog akta sa zajedničkom svrhom.

(5) Terorističkom organizacijom, u smislu ovog zakona, smatra se grupa terorista koja:

1) pokuša ili učini teroristički akt na bilo koji način, neposredno ili posredno;

2) podstrekava i pomaže u izvršenju terorističkog akta;

3) raspolaže saznanjem o nameri grupe terorista da izvrši teroristički akt, doprinese izvršenju ili pomogne grupi nastavljanje vršenja terorističkog akta sa zajedničkom svrhom.

Pojmovi

Član 3.

(1) Pojedini pojmovi u ovom zakonu imaju sledeće značenje:

1) Imovina jesu stvari, novac, prava, hartije od vrednosti i druge isprave u bilo kom obliku, kojima se može utvrditi pravo svojine i drugih prava.

2) Novac jeste gotov novac (domaći i strani), sredstva na računima (dinarska i devizna), kao i druga sredstva plaćanja.

3) Fizički prenosiva sredstva plaćanja jesu gotov novac, čekovi, menice i druga fizički prenosiva sredstva plaćanja, plativa na donosioca.

4) Stranka jeste fizičko lice, preduzetnik, pravno lice i lice građanskog prava koje vrši transakciju ili uspostavlja poslovni odnos sa obveznikom.

5) Transakcija jeste prijem, davanje, zamena, čuvanje, raspolaganje ili drugo postupanje sa imovinom kod obveznika.

6) Gotovinska transakcija jeste fizički prijem ili davanje stranci gotovog novca.

7) Poverenik jeste strano fizičko ili pravno lice koje vrši za treće lice uslugu:

– osnivanja privrednih društava i drugih pravnih lica;

– vršenja dužnosti, ili angažovanja lica za vršenje dužnosti direktora ili sekretara privrednog društva, ortaka u ortačkom društvu, ili slične uloge u ostalim pravnim licima;

– obezbeđivanja sedišta, adrese za pravno lice, vođenja korespondencije ili obezbeđivanje adrese na koju će stizati pošta i slične usluge za privredno društvo, drugo pravno lice ili slično lice stranog prava;

– upravljanja imovinom ili angažovanja lica za vršenje te dužnosti u fondu, trastu ili sličnom licu stranog prava (u daljem tekstu: lice stranog prava), ili

– vršenja uloge ili angažovanja lica za vršenje uloge akcionara za drugo lice, osim za kompaniju upisanu na organizovanom tržištu hartija od vrednosti, koja podnosi izveštaje regulatornom telu u skladu sa međunarodnim standardima koje priznaje domaće pravo.

8) Lica koja vrše usluge prenosa novca jesu lica koja vrše te usluge prijemom gotovog novca, čekova ili drugih sredstava plaćanja na jednoj lokaciji i onda povezivanjem, obaveštenjem, prenosom ili korišćenjem mreže kojom se vrši prenos novca, odnosno vrednosti, isplatom odgovarajuće sume novca u gotovini ili drugom obliku primaocu na drugoj lokaciji bez obzira na to da li u pružanju tih usluga učestvuje jedan ili više posrednika do konačne isplate.

9) Nedobitne organizacije jesu udruženja, ustanove, zavodi i verske zajednice, koje su osnovane u skladu sa zakonom i koje se pretežno bave delatnošću kojom se ne ostvaruje dobit.

10) Lica građanskog prava jesu udruženja pojedinaca koja udružuju ili će udruživati novac ili drugu imovinu za određenu namenu.

11) Stvarni vlasnik stranke – fizičko lice koje ima u svojini ili kontroliše stranku.

12) Stvarni vlasnik privrednog društva, odnosno drugog pravnog lica jeste:

– fizičko lice, koje je posredno ili neposredno imalac 25% ili više poslovnog udela, akcija, prava glasa ili drugih prava, na osnovu kojih učestvuje u upravljanju pravnim licem, odnosno učestvuje u kapitalu pravnog lica sa 25% ili više udela ili ima dominantan položaj u upravljanju imovinom pravnog lica;

– fizičko lice, koje privrednom društvu posredno obezbedi ili obezbeđuje sredstva i po tom osnovu ima pravo da bitno utiče na donošenje odluka organa upravljanja privrednim društvom prilikom odlučivanja o finansiranju i poslovanju.

13) Stvarni vlasnik lica stranog prava, koje prima, upravlja ili raspodeljuje imovinu za određenu namenu jeste:

– fizičko lice, koje je posredni ili neposredni korisnik više od 25% imovine koja je predmet upravljanja, pod uslovom da su budući korisnici određeni;

– fizičko lice ili grupa lica u čijem interesu je lice stranog prava osnovano ili posluje, pod uslovom da je to lice ili grupa lica odrediva;

– fizičko lice koje posredno ili neposredno neograničeno upravlja sa više od 25% imovine lica stranog prava.

14) Poslovni odnos jeste odnos između stranke i obveznika zasnovan na ugovoru u vezi sa vršenjem delatnosti obveznika, za koji se u trenutku uspostavljanja očekuje da će trajati.

15) Loro korespodentski odnos jeste odnos između domaće banke i strane banke ili druge slične institucije, koji nastaje otvaranjem računa strane banke ili druge slične institucije kod domaće banke u cilju vršenja poslova međunarodnog platnog prometa.

16) Nostro korespodentski odnos jeste odnos između domaće i strane banke, koji nastaje otvaranjem računa domaće banke kod strane banke u cilju vršenja poslova međunarodnog platnog prometa.

17) Kvazi banka jeste strana banka ili druga institucija koja se bavi istom delatnošću, koja je registrovana u državi u kojoj ne vrši svoju delatnost, i koja nije deo uređene finansijske grupe.

18) Lični dokument jeste važeća isprava sa fotografijom izdata od strane nadležnog državnog organa.

19) Službena isprava jeste isprava koju je u okviru svojih ovlašćenja izdalo službeno lice ili odgovorno lice, pri čemu se pod tim licima smatraju lica u smislu odredaba Krivičnog zakonika.

20) Informacija o aktivnostima stranke koja je fizičko lice jeste obaveštenje o ličnom, profesionalnom ili sličnom delovanju stranke (zaposlen, penzioner, student, nezaposlen itd), odnosno podatak o aktivnosti stranke (na sportskom, kulturno – umetničkom, naučno – istraživačkom, vaspitno – obrazovnom ili drugom području), koji predstavlja osnov za uspostavljanje poslovnog odnosa.

21) Informacija o aktivnostima stranke koja je preduzetnik ili pravno lice jeste obaveštenje o delatnosti stranke, poslovnim odnosima i poslovnim partnerima, poslovnim rezultatima i slična obaveštenja.

22) Of-šor (offshore) pravno lice jeste strano pravno lice koje ne obavlja ili ne sme da obavlja proizvodnu ili trgovinsku delatnost u državi u kojoj je registrovano.

23) Anonimno društvo jeste strano pravno lice sa nepoznatim vlasnicima ili upravljačima.

24) Strani funkcioner jeste fizičko lice koje obavlja ili je u poslednjoj godini obavljalo javnu funkciju u stranoj državi ili u međunarodnoj organizaciji, i to funkciju:

– šefa države i/ili vlade, člana vlade i njegovog zamenika odnosno pomoćnika;

– izabranog predstavnika zakonodavnog tela;

– sudije vrhovnog i ustavnog suda ili drugog sudskog organa na visokom nivou, protiv čije presude, osim u izuzetnim slučajevima, nije moguće koristiti redovni ili vanredni pravni lek;

– člana računskog suda, odnosno vrhovne revizorske institucije i saveta centralne banke;

– ambasadora, otpravnika poslova i visokog oficira oružanih snaga;

– člana upravnog i nadzornog organa pravnog lica koje je u većinskom vlasništvu države.

25) Član uže porodice stranog funkcionera jeste bračni ili vanbračni partner, roditelji, braća i sestre, deca i njihovi bračni ili vanbračni partneri (u daljem tekstu: strani funkcioner).

26) Uži saradnik stranog funkcionera jeste fizičko lice koje ostvaruje zajedničku dobit iz imovine ili uspostavljenog poslovnog odnosa ili ima bilo koje druge bliske poslovne odnose sa stranim funkcionerom.

27) Prethodno krivično delo jeste krivično delo čijim izvršenjem je pribavljena imovina koja je predmet krivičnog dela pranja novca.

Obveznici

Član 4.

(1) Obveznici, u smislu ovog zakona, su:

banke;

ovlašćeni menjači;

3) društva za upravljanje investicionim fondovima;

4) društva za upravljanje dobrovoljnim penzijskim fondovima;

5) davaoci finansijskog lizinga;

6) društva za osiguranje, društva za posredovanje u osiguranju, društva za zastupanje u osiguranju i zastupnici u osiguranju, koji imaju dozvolu za obavljanje poslova životnog osiguranja;

7) lica koja se bave poštanskim saobraćajem;

8) brokersko-dilerska društva;

organizatori posebnih igara na sreću u igračnicama;

10) priređivači igara na sreću koje se organizuju putem interneta, telefona ili na drugi način putem telekomunikacionih veza;

11) preduzeća za reviziju;

12) ovlašćeni revizori.

(2) Obveznicima se smatraju i preduzetnici i pravna lica koja vrše sledeće delatnosti:

1) posredovanje u prometu nepokretnosti;

2) pružanje računovodstvenih usluga;

3) poresko savetovanje;

4) posredovanje u sklapanju kreditnih poslova i davanju zajmova;

5) faktoring i forfeting;

6) davanje jemstava;

7) pružanje usluga prenosa novca.

(3) Pravna ili fizička lica iz st. 1. i 2. ovog člana, koja obavljaju delatnost samo povremeno ili u ograničenom obimu i kod kojih postoji neznatan rizik za pranje novca ili finansiranje terorizma, nisu dužni da sprovode radnje i mere propisane ovim zakonom ako ispunjavaju posebno propisane uslove.

(4) Ministar nadležan za poslove finansija (u daljem tekstu: ministar), na predlog Uprave, može propisati uslove iz stava 3. ovog člana, a u skladu sa tehničkim kriterijumima propisanim u priznatim međunarodnim standardima i mišljenjem organa iz člana 82. ovog zakona, nadležnog za nadzor nad primenom ovog zakona kod tog pravnog ili fizičkog lica.

Advokat i advokatsko ortačko društvo

Član 5.

(1) Radnje i mere za sprečavanje i otkrivanje pranja novca i finansiranja terorizma propisane ovim zakonom sprovode se i kod advokata i advokatskog ortačkog društva (u daljem tekstu: advokat).

II. RADNjE I MERE KOJE PREDUZIMAJU OBVEZNICI

2.1. Opšte odredbe

Radnje i mere koje preduzimaju obveznici

Član 6.

(1) Radnje i mere za sprečavanje i otkrivanje pranja novca i finansiranja terorizma preduzimaju se pre, u toku i nakon vršenja transakcije ili uspostavljanja poslovnog odnosa.

(2) Radnje i mere iz stava 1. ovog člana obuhvataju:

1) poznavanje stranke i praćenje njenog poslovanja (u daljem tekstu: poznavanje i praćenje stranke);

2) dostavljanje informacija, podataka i dokumentacije Upravi;

3) određivanje lica odgovornog za izvršavanje obaveza iz ovog zakona (u daljem tekstu: ovlašćeno lice) i njegovog zamenika, kao i obezbeđivanje uslova za njihov rad;

4) redovno stručno obrazovanje, osposobljavanje i usavršavanje zaposlenih;

5) obezbeđivanje redovne unutrašnje kontrole izvršavanja obaveza iz ovog zakona;

6) izrada spiska pokazatelja (indikatora) za prepoznavanje lica i transakcija za koje postoje osnovi sumnje da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma;

7) vođenje evidencija, zaštita i čuvanje podataka iz tih evidencija;

8) sprovođenje mera iz ovog zakona u poslovnim jedinicama i društvima kćerkama u većinskom vlasništvu obveznika u stranim državama;

9) izvršavanje drugih radnji i mera na osnovu ovog zakona.

Analiza rizika

Član 7.

(1) Obveznik je dužan da izradi analizu rizika od pranja novca i finansiranja terorizma u skladu sa smernicama koje donosi organ nadležan za vršenje nadzora nad primenom ovog zakona.

(2) Analiza iz stava 1. ovog člana sadrži procenu rizika za svaku grupu ili vrstu stranke, poslovnog odnosa, usluge koju obveznik pruža u okviru svoje delatnosti ili transakcije.

(3) Ministar, na predlog Uprave propisuje kriterijume na osnovu kojih obveznik svrstava stranku, poslovni odnos, uslugu koju pruža u okviru svoje delatnosti ili transakciju u nisko rizičnu grupu za pranje novca ili finansiranje terorizma, osim slučajeva navedenih u ovom zakonu, a u skladu sa tehničkim kriterijumima propisanim u priznatim međunarodnim standardima i mišljenjem organa iz člana 82. ovog zakona, nadležnog za nadzor nad primenom ovog zakona kod obveznika koji vrši procenu rizika za tu stranku, poslovni odnos, uslugu koju pruža u okviru svoje delatnosti ili transakciju.

2.2. Poznavanje i praćenje stranke

2.2.1. Opšte odredbe

Radnje i mere poznavanja i praćenja stranke

Član 8.

(1) Ako ovim zakonom nije drugačije određeno, obveznik je dužan da:

1) utvrdi identitet stranke;

2) proveri identitet stranke na osnovu dokumenata, podataka ili informacija pribavljenih iz pouzdanih i verodostojnih izvora;

3) utvrdi identitet stvarnog vlasnika stranke i proveri njegov identitet u slučajevima propisanim ovim zakonom;

4) pribavi informacije o svrsi i nameni poslovnog odnosa ili transakcije i druge podatke u skladu sa ovim zakonom;

5) redovno prati poslovanje i proverava usklađenost aktivnosti stranke sa prirodom poslovnog odnosa i uobičajenim obimom i vrstom poslovanja stranke.

(2) Obveznik je dužan da odbije ponudu za uspostavljanje poslovnog odnosa, kao i izvršenje transakcije ako ne može da izvrši radnje i mere iz stava 1. tač. 1-4. ovog člana, a ako je poslovni odnos već uspostavljen dužan je da ga raskine.

Kada se sprovode radnje i mere poznavanja i praćenja stranke

Član 9.

(1) Radnje i mere iz člana 8. ovog zakona obveznik vrši:

1) pri uspostavljanju poslovnog odnosa sa strankom;

2) pri vršenju transakcije u iznosu od 15.000 evra ili više u dinarskoj protivvrednosti, po zvaničnom srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan izvršenja transakcije (u daljem tekstu: u dinarskoj protivvrednosti), bez obzira na to da li se radi o jednoj ili više međusobno povezanih transakcija;

3) kada u vezi sa strankom ili transakcijom postoje osnovi sumnje da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma;

4) kada postoji sumnja u istinitost ili verodostojnost pribavljenih podataka o stranci i stvarnom vlasniku.

(2) Ako se transakcije iz stava 1. tačka 2. ovog člana vrše na osnovu prethodno uspostavljenog poslovnog odnosa obveznik je dužan da utvrdi podatke iz člana 21. stav 2. ovog zakona koji nedostaju.

(3) Izuzetno od odredaba st. 1. i 2. ovog člana obveznik koji vrši menjačke poslove dužan je da radnje i mere iz člana 8. ovog zakona izvrši prilikom vršenja transakcije u iznosu od 5.000 evra ili više u dinarskoj protivvrednosti, bez obzira na to da li se radi o jednoj ili više međusobno povezanih transakcija.

Poznavanje i praćenje stranke prilikom uspostavljanja poslovnog odnosa

Član 10.

(1) Radnje i mere iz člana 8. stav 1. tač. 1-4. ovog zakona obveznik vrši pre uspostavljanja poslovnog odnosa sa strankom.

(2) Kod poslova životnog osiguranja provera identiteta korisnika polise osiguranja može da se izvrši nakon zaključenja ugovora o osiguranju, ali najkasnije pre isplate njegovih prava po tom ugovoru.

Poznavanje i praćenje stranke pri vršenju transakcije

Član 11.

(1) U slučaju iz člana 9. stav 1. tačka 2. i člana 9. stav 3. ovog zakona obveznik vrši radnje i mere iz člana 8. stav 1. tač. 1-3. ovog zakona pre izvršenja transakcije.

Izuzetak od poznavanja i praćenja stranke kod određenih usluga

Član 12.

(1) Društvo za osiguranje, društvo za posredovanje u osiguranju, društvo za zastupanje u osiguranju i zastupnik u osiguranju koji ima dozvolu za obavljanje poslova životnog osiguranja, društvo za upravljanje dobrovoljnim penzijskim fondovima i njihovi osnivači, ne moraju vršiti radnje i mere poznavanja i praćenja stranke prilikom:

1) zaključivanja ugovora životnog osiguranja kod kojih pojedinačna rata premije ili više rata premije osiguranja, koje treba platiti u jednoj kalendarskoj godini, ukupno ne prelazi iznos od 1.000 evra u dinarskoj protivvrednosti ili ako plaćanje jednokratne premije ne prelazi iznos od 2.500 evra u dinarskoj protivvrednosti;

2) zaključivanja ugovora o članstvu u dobrovoljnom penzijskom fondu ili ugovora o penzijskom planu pod uslovom da nije moguće preneti prava iz tih ugovora na treće lice ili ta prava koristiti kao obezbeđenje za uzimanje kredita ili pozajmice.

(2) Odredbe stava 1. ovog člana i propisa donetog na osnovu člana 4. stav 3. ovog zakona ne primenjuju se ako postoje osnovi sumnje da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma.

Vršenje radnji i mera poznavanja i praćenja stranke

2.2.2.1. Utvrđivanje i provera identiteta stranke

Utvrđivanje i provera identiteta fizičkog lica, zakonskog zastupnika i punomoćnika, kao i preduzetnika

Član 13.

(1) Obveznik utvrđuje i proverava identitet stranke koja je fizičko lice, zakonskog zastupnika te stranke, kao i preduzetnika pribavljanjem podataka iz člana 81. stav 1. tačka 3. ovog zakona.

(2) Podaci iz stava 1. ovog člana pribavljaju se uvidom u lični dokument uz obavezno prisustvo lica čija se identifikacija vrši. Ako iz tog dokumenta nije moguće pribaviti sve propisane podatke, podaci koji nedostaju pribavljaju se iz druge službene isprave. Podaci koje, iz objektivnih razloga nije moguće pribaviti na taj način, pribavljaju se neposredno od stranke.

(3) Izuzetno od odredaba stava 2. ovog člana, stranka koja je fizičko lice može izvršiti transakciju ili uspostaviti poslovni odnos preko punomoćnika.

(4) Ako, u ime stranke koja je fizičko lice, transakciju vrši ili poslovni odnos uspostavlja punomoćnik, obveznik je dužan da, pored identiteta stranke, utvrdi i proveri identitet punomoćnika, pribavi podatke iz člana 81. stav 1. tačka 3. ovog zakona na način koji je propisan u stavu 2. ovog člana, kao i da traži pismeno ovlašćenje (punomoćje) čiju kopiju čuva u skladu sa zakonom. Pri tom, obveznik je dužan da primeni mere iz člana 31. ovog zakona.

(5) Ako prilikom utvrđivanja i provere identiteta stranke na osnovu ovog člana obveznik posumnja u istinitost prikupljenih podataka ili verodostojnost isprava iz kojih su podaci pribavljeni, dužan je da od stranke pribavi pismenu izjavu o istinitosti i verodostojnosti podataka i isprava.

(6) Prilikom identifikacije fizičkog lica obveznik je dužan da pribavi fotokopiju ličnog dokumenta tog lica. Obveznik je dužan da na toj fotokopiji upiše datum, vreme i lično ime lica koje je izvršilo uvid. Fotokopiju iz ovog stava obveznik čuva u skladu sa zakonom.

Utvrđivanje i provera identiteta fizičkog lica putem kvalifikovanog elektronskog sertifikata

Član 14.

(1) Izuzetno od odredaba člana 13. stav 2. ovog zakona obveznik, pod uslovima koje propiše ministar, može da utvrdi i proveri identitet stranke koja je fizičko lice, odnosno njegov zakonski zastupnik i na osnovu kvalifikovanog elektronskog sertifikata stranke, izdatog od strane sertifikacionog tela sa sedištem u Republici Srbiji, odnosno stranog elektronskog sertifikata koji je ravnopravan sa domaćim, u skladu sa zakonom kojim je uređeno elektronsko poslovanje i elektronski potpis.

(2) Pri utvrđivanju i proveri identiteta stranke obveznik, na osnovu stava 1. ovog člana, prikuplja podatke o stranci iz člana 81. stav 1. tačka 3. ovog zakona iz kvalifikovanog elektronskog sertifikata. Podaci koje nije moguće dobiti iz tog sertifikata pribavljaju se iz kopije ličnog dokumenta, koju stranka šalje obvezniku u papirnom ili elektronskom obliku. Ako na ovaj način nije moguće pribaviti sve propisane podatke, podaci koji nedostaju pribavljaju se neposredno od stranke.

(3) Sertifikaciono telo, koje je stranci izdalo kvalifikovani elektronski sertifikat, dužno je da obvezniku, na njegov zahtev, bez odlaganja dostavi podatke o načinu na koji je utvrdilo i proverilo identitet stranke koja je imalac sertifikata.

(4) Izuzetno od odredaba st. 1. i 2. ovog člana, utvrđivanje i provera identiteta stranke na osnovu kvalifikovanog elektronskog sertifikata nije dozvoljena ako postoji sumnja da je kvalifikovani elektronski sertifikat zloupotrebljen, odnosno ako obveznik utvrdi da su okolnosti koje suštinski utiču na važenje sertifikata izmenjene, a sertifikaciono telo taj sertifikat nije opozvalo.

(5) Ako prilikom utvrđivanja i provere identiteta stranke na osnovu ovog člana obveznik posumnja u istinitost prikupljenih podataka ili verodostojnost isprava iz kojih su podaci pribavljeni, dužan je da od stranke pribavi pismenu izjavu o istinitosti i verodostojnosti tih podataka i isprava.

(6) Ako prilikom uspostavljanja poslovnog odnosa obveznik utvrdi i proveri identitet stranke na način propisan u ovom članu dužan je da obezbedi da se prva transakcija stranke izvrši sa računa koji je stranka u svoje ime otvorila kod banke ili slične institucije u skladu sa članom 13. st. 1. i 2. ovog zakona.

Utvrđivanje i provera identiteta pravnog lica

Član 15.

(1) Obveznik utvrđuje i proverava identitet stranke koja je pravno lice pribavljanjem podataka iz člana 81. stav 1. tačka 1. ovog zakona.

(2) Podaci iz stava 1. ovog člana pribavljaju se uvidom u original ili overenu kopiju dokumentacije iz registra koji vodi nadležni organ države sedišta pravnog lica, čiju kopiju čuva u skladu sa zakonom. Na kopiji koju čuva, obveznik upisuje datum, vreme i lično ime lica koje je izvršilo uvid u original ili overenu kopiju.

(3) Dokumentacija iz stava 2. ovog člana ne sme biti starija od tri meseca od dana predaje obvezniku.

(4) Obveznik može podatke iz stava 1. ovog člana pribaviti neposrednim uvidom u Registar privrednih subjekata ili drugi zvanični javni registar. Obveznik je dužan da na odštampanom izvodu iz tog registra upiše datum, vreme i lično ime lica koje je izvršilo uvid. Izvod iz ovog stava obveznik čuva u skladu sa zakonom.

(5) Ako nije moguće pribaviti sve podatke iz zvaničnog, javnog registra, obveznik je dužan da podatke koji nedostaju pribavi iz originalnog ili overenog dokumenta ili druge poslovne dokumentacije koju dostavlja stranka. Ako podatke koji nedostaju, iz objektivnih razloga nije moguće utvrditi na propisani način, obveznik je dužan da te podatke utvrdi na osnovu pismene izjave stranke.

(6) Ako obveznik posumnja u istinitost pribavljenih podataka ili verodostojnost predstavljene dokumentacije dužan je da o tome pribavi pismenu izjavu stranke.

(7) Ako je stranka strano pravno lice koje obavlja delatnost u Republici Srbiji preko svog ogranka, obveznik je dužan da utvrdi i proveri identitet stranog pravnog lica i njegovog ogranka.

Utvrđivanje i provera identiteta zastupnika pravnog lica

Član 16.

(1) Obveznik utvrđuje i proverava identitet zastupnika i pribavlja podatke iz člana 81. stav 1. tačka 2. ovog zakona uvidom u lični dokument zastupnika u njegovom prisustvu. Ako iz tog dokumenta nije moguće pribaviti propisane podatke, podaci koji nedostaju pribavljaju se iz druge službene isprave, koju podnosi zastupnik.

(2) Ako obveznik kod utvrđivanja i provere identiteta zastupnika posumnja u istinitost pribavljenih podataka, dužan je da o tome pribavi i njegovu pismenu izjavu.

Utvrđivanje i provera identiteta prokuriste

i punomoćnika pravnog lica

Član 17.

(1) Ako u ime pravnog lica poslovni odnos uspostavlja ili transakciju vrši prokurista ili punomoćnik, obveznik utvrđuje i proverava njegov identitet i pribavlja podatke iz člana 81. stav 1. tačka 2. ovog zakona uvidom u njegov lični dokument u njegovom prisustvu. Ako iz tog dokumenta nije moguće dobiti sve propisane podatke, podaci koji nedostaju pribavljaju se iz druge službene isprave koju podnosi prokurista ili punomoćnik, odnosno neposredno od njega.

(2) U slučaju iz stava 1. ovog člana obveznik je dužan da pribavi i podatke iz člana 81. stav 1. tačka 2. ovog zakona o zastupniku pravnog lica i to iz pismenog ovlašćenja, koje je prokuristi ili punomoćniku izdao zastupnik.

(3) Ako obveznik prilikom utvrđivanja i provere identiteta prokuriste ili punomoćnika posumnja u istinitost pribavljenih podataka, dužan je da o tome pribavi njihovu pismenu izjavu.

Utvrđivanje i provera identiteta lica građanskog prava

Član 18.

(1) Ako je stranka drugo lice iz člana 3. stav 1. tačka 10. ovog zakona, obveznik je dužan da:

1) utvrdi i proveri identitet lica ovlašćenog za zastupanje;

2) pribavi pismeno ovlašćenje za zastupanje;

3) pribavi podatke iz člana 81. stav 1. tač. 2. i 15. ovog zakona.

(2) Obveznik je dužan da utvrdi i proveri identitet zastupnika iz stava 1. ovog člana i pribavi podatke iz člana 81. stav 1. tačka 2. ovog zakona uvidom u lični dokument lica ovlašćenog za zastupanje u njegovom prisustvu. Ako iz tog dokumenta nije moguće pribaviti propisane podatke, podaci koji nedostaju pribavljaju se iz drugog službenog dokumenta.

(3) Obveznik je dužan da podatke iz člana 81. stav 1. tačka 15. ovog zakona pribavi iz pismenog ovlašćenja koje podnosi lice ovlašćeno za zastupanje. Ako iz tog pismenog ovlašćenja nije moguće dobiti podatke iz člana 81. stav 1. tačka 15. ovog zakona, podaci koji nedostaju pribavljaju se neposredno od zastupnika.

(4) Ako obveznik posumnja u istinitost pribavljenih podataka ili verodostojnost predstavljene dokumentacije, dužan je da o tome pribavi pismenu izjavu zastupnika.

Posebni slučajevi utvrđivanjai provereidentiteta stranke

Član 19.

(1) Prilikom ulaska stranke u igračnicu, kao i prilikom svakog pristupa stranke odnosno njenog zakonskog zastupnika ili punomoćnika sefu, priređivač posebne igre na sreću u igračnici, odnosno obveznik koji pruža usluge čuvanja vrednosti u sefovima, dužan je da utvrdi i proveri identitet stranke i da od stranke odnosno njenog zakonskog zastupnika ili punomoćnika, pribavi podatke iz člana 81. stav 1. tač. 5. i 7. ovog zakona.

2.2.2.2. Utvrđivanje stvarnog vlasnika stranke

Utvrđivanje stvarnog vlasnika pravnog lica i lica stranog prava

Član 20.

(1) Obveznik je dužan da utvrdi identitet stvarnog vlasnika pravnog lica i lica stranog prava pribavljanjem podataka iz člana 81. stav 1. tačka 14. ovog zakona.

(2) Obveznik je dužan da podatke iz stava 1. ovog člana pribavi uvidom u original ili overenu kopiju dokumentacije iz zvaničnog javnog registra, koja ne sme biti starija od tri meseca. Podaci se mogu pribaviti i neposrednim uvidom u zvanični javni registar u skladu sa odredbama člana 15. st. 4. i 6. ovog zakona.

(3) Ako iz zvaničnog javnog registra nije moguće pribaviti sve podatke o stvarnom vlasniku stranke, obveznik je dužan da pribavi podatke koji nedostaju uvidom u original ili overenu kopiju isprave i druge poslovne dokumentacije, koju mu dostavlja zastupnik, prokurista ili punomoćnik stranke. Podatke koje iz objektivnih razloga nije moguće pribaviti na način utvrđen u ovom članu, obveznik pribavlja iz pismene izjave zastupnika, prokuriste ili punomoćnika stranke.

(4) Obveznik je dužan da, na osnovu procene rizika za pranje novca i finansiranje terorizma, vrši proveru identiteta stvarnog vlasnika pravnog lica i lica stranog prava tako da zna vlasničku i upravljačku strukturu stranke i da zna ko su stvarni vlasnici stranke.

Pribavljanje podataka o svrsi i nameni poslovnog odnosa ili transakcije i drugih podataka po odredbama ovog zakona

Koji podaci se pribavljaju

Član 21.

(1) Obveznik je dužan da u okviru radnji i mera poznavanja i praćenja stranke iz člana 9. stav 1. tačka 1. ovog zakona pribavi podatke iz člana 81. stav 1. tač. 1- 4, i tač. 6, 14. i 15. ovog zakona.

(2) Obveznik je dužan da u okviru radnji i mera poznavanja i praćenja stranke iz člana 9. stav 1. tačka 2. i člana 9. stav 3. ovog zakona pribavi podatke iz člana 81. stav 1. tač. 1-4, tač. 8-11 i tač. 14. i 15. ovog zakona.

(3) Obveznik je dužan da u okviru radnji i mera poznavanja i praćenja stranke iz člana 9. stav 1. tač. 3. i 4. ovog zakona pribavi podatke iz člana 81. stav 1. ovog zakona.

Praćenje poslovanja stranke

Praćenje poslovanja stranke sa posebnom pažnjom

Član 22.

(1) Obveznik je dužan da prati poslovanje stranke sa posebnom pažnjom, uključujući i prikupljanje informacija o poreklu imovine sa kojom stranka posluje.

(2) Praćenje poslovanja stranke iz stava 1. ovog člana uključuje i:

1) proveru usaglašenosti poslovanja stranke sa pretpostavljenom svrhom i namenom poslovnog odnosa koji je stranka uspostavila sa obveznikom;

2) praćenje i proveru usaglašenosti poslovanja stranke sa njenim uobičajenim obimom poslovanja;

3) praćenje i ažuriranje pribavljenih isprava i podataka o stranci.

(3) Obveznik je dužan da radnje i mere iz stava 2. ovog člana vrši u obimu i učestalosti koja odgovara stepenu rizika utvrđenom u analizi iz člana 7. ovog zakona.

2.2.3. Vršenje radnji i mera poznavanja i praćenja stranke preko trećih lica

Poveravanje vršenja pojedinih radnji i mera poznavanja i praćenja stranke trećem licu

Član 23.

(1) Kod uspostavljanja poslovnog odnosa, obveznik može, pod uslovima utvrđenim ovim zakonom, poveriti vršenje radnji i mera iz člana 8. stav 1. tač. 1-4. ovog zakona trećem licu.

(2) Treće lice može biti:

1) obveznik iz člana 4. stav 1. tač. 1, 3, 4. i 8. ovog zakona;

2) društvo za osiguranje koje ima dozvolu za obavljanje poslova životnog osiguranja;

3) lice iz člana 4. stav 1. tač. 1, 3, 4. i 8. ovog zakona i društvo za osiguranje koje ima dozvolu za obavljanje poslova životnog osiguranja iz strane države ako podleže obaveznoj zakonskoj registraciji za obavljanje delatnosti, primenjuje radnje i mere poznavanja i praćenja stranke, vodi evidencije na način koji je jednak ili sličan načinu koji je propisan ovim zakonom, kao i da je adekvatno nadzirano u vršenju tih poslova.

(3) Obveznik je dužan da prethodno proveri da li treće lice iz stava 1. ovog člana ispunjava uslove propisane ovim zakonom.

(4) Obveznik ne sme da prihvati vršenje pojedinih radnji i mera poznavanja i praćenja stranke preko trećeg lica ako je to lice utvrdilo i proverilo identitet stranke bez njenog prisustva.

(5) Poveravanjem vršenja pojedinih radnji i mera poznavanja i praćenja stranke trećem licu obveznik se ne oslobađa odgovornosti za pravilno vršenje radnji i mera poznavanja i praćenja stranke u skladu sa ovim zakonom.

(6) Treće lice odgovorno je za ispunjavanje obaveza iz ovog zakona, uključujući i odgovornost za čuvanje podataka i dokumentacije.

Zabrana poveravanja

Član 24.

(1) Obveznik ne sme da poveri vršenje pojedinih radnji i mera poznavanja i praćenja stranke trećem licu, ako je stranka of-šor pravno lice ili anonimno društvo.

(2) Obveznik ne sme da poveri vršenje pojedinih radnji i mera poznavanja i praćenja stranke trećem licu iz države koja je na listi država koje ne primenjuju standarde u oblasti sprečavanja pranja novca i finansiranja terorizma. Ovu listu utvrđuje ministar, na predlog Uprave i na osnovu podataka međunarodnih organizacija.

(3) Treće lice ni u kom slučaju ne može biti of šor pravno lice ili kvazi banka.

Pribavljanje podataka i dokumentacije od trećeg lica

Član 25.

(1) Treće lice koje u skladu sa odredbama ovog zakona umesto obveznika izvrši pojedine radnje i mere poznavanja i praćenja stranke, dužno je da obvezniku dostavi pribavljene podatke o stranci koji su obvezniku neophodni za uspostavljanje poslovnog odnosa po ovom zakonu.

(2) Treće lice dužno je da obvezniku, na njegov zahtev, bez odlaganja dostavi kopije isprava i druge dokumentacije na osnovu kojih je izvršilo radnje i mere poznavanja i praćenja stranke i pribavilo tražene podatke o stranci. Pribavljene kopije isprava i dokumentacije obveznik čuva u skladu sa ovim zakonom.

(3) Ako obveznik posumnja u verodostojnost izvršenih radnji i mera poznavanja i praćenja stranke odnosno identifikacione dokumentacije, ili u istinitost pribavljenih podataka o stranci, zahtevaće od trećeg lica da dostavi pismenu izjavu o verodostojnosti izvršene radnje ili mere poznavanja i praćenja stranke i istinitosti pribavljenih podataka o stranci.

Zabrana uspostavljanja poslovnog odnosa

Član 26.

(1) Obveznik ne sme uspostaviti poslovni odnos ako:

1) je radnje i mere poznavanja i praćenja stranke izvršilo lice koje nije treće lice iz člana 23. stav 2. ovog zakona;

2) je treće lice utvrdilo i proverilo identitet stranke bez njenog prisustva;

3) od trećeg lica nije prethodno pribavio podatke iz člana 25. stav 1. ovog zakona;

4) od trećeg lica prethodno nije dobio kopije identifikacionih isprava i druge dokumentacije o stranci;

5) je posumnjao u verodostojnost izvršene radnje i mere poznavanja i praćenja stranke ili istinitost pribavljenih podataka o stranci, a nije dobio traženu pismenu izjavu iz člana 25. stav 3. ovog zakona.

2.2.4. Posebni obliciradnji imerapoznavanja i praćenja stranke

Član 27.

(1) Osim opštih radnji i mera poznavanja i praćenja stranke koje se vrše u skladu sa odredbama člana 8. stav 1. ovog zakona, u slučajevima propisanim ovim zakonom preduzimaju se i posebni oblici mera poznavanja i praćenja stranke, i to:

pojačane radnje i mere;

pojednostavljene radnje i mere.

2.2.4.1. Pojačane radnje i mere poznavanja i praćenja stranke

Opšta odredba

Član 28.

(1) Pojačane radnje i mere poznavanja i praćenja stranke, pored radnji i mera iz člana 8. stav 1. ovog zakona, obuhvataju i dodatne radnje i mere propisane ovim zakonom koje obveznik vrši:

1) kod uspostavljanja loro korespodentskog odnosa sa bankom ili drugom sličnom institucijom koja ima sedište u stranoj državi koja nije na listi država koje primenjuju međunarodne standarde u oblasti sprečavanja pranja novca i finansiranja terorizma koji su na nivou standarda Evropske unije ili viši. Ovu listu utvrđuje ministar, na predlog Uprave i na osnovu podataka međunarodnih organizacija;

2) kod uspostavljanja poslovnog odnosa ili vršenja transakcije iz člana 9. stav 1. tačka 2. ovog zakona sa strankom koja je strani funkcioner;

3) kada stranka nije fizički prisutna pri utvrđivanju i proveri identiteta.

(2) Osim u slučajevima iz stava 1. ovog člana, obveznik je dužan da izvrši pojačane radnje i mere poznavanja i praćenja stranke iz čl. 29-31. ovog zakona i u slučajevima kada, u skladu sa odredbama člana 7. ovog zakona, proceni da zbog prirode poslovnog odnosa, oblika i načina vršenja transakcije, poslovnog profila stranke, odnosno drugih okolnosti povezanih sa strankom postoji ili bi mogao postojati visok stepen rizika za pranje novca ili finansiranje terorizma.

Loro korespodentski odnos sa bankama i drugim sličnim institucijama stranih država

Član 29.

(1) Kod uspostavljanja loro korespodentskog odnosa sa bankom ili drugom sličnom institucijom koja ima sedište u stranoj državi koja nije na listi država koje primenjuju međunarodne standarde u oblasti sprečavanja pranja novca i finansiranja terorizma koji su na nivou standarda Evropske unije ili viši, obveznik je dužan da, pored radnji i mera iz člana 8. stav 1. ovog zakona, pribavi i sledeće podatke, informacije, odnosno dokumentaciju:

1) datum izdavanja i vreme važenja dozvole za vršenje bankarskih delatnosti i naziv i sedište nadležnog organa strane države koji je izdao dozvolu;

2) opis sprovođenja internih postupaka koji se odnose na sprečavanje i otkrivanje pranja novca i finansiranja terorizma, a naročito postupaka za poznavanje i praćenje stranke, dostavljanje podataka o sumnjivim transakcijama i licima nadležnim organima, vođenje evidencija, unutrašnju kontrolu i drugih postupaka koje je banka, odnosno druga slična institucija, donela u vezi sa sprečavanjem i otkrivanjem pranja novca i finansiranja terorizma;

3) opis sistema sprečavanja i otkrivanja pranja novca i finansiranja terorizma u državi sedišta, odnosno u državi u kojoj je registrovana banka, odnosno druga slična institucija;

4) pismenu izjavu odgovornog lica banke da banka odnosno druga slična institucija ne posluje kao kvazi banka;

5) pismenu izjavu odgovornog lica banke da banka ili druga slična institucija nema uspostavljen poslovni odnos i da ne vrši transakcije sa kvazi bankom;

6) pismenu izjavu odgovornog lica banke da je banka ili druga slična institucija u državi sedišta odnosno u državi u kojoj je registrovana, pod nadzorom nadležnog državnog organa i da je dužna da primenjuje propise te države koji se odnose na sprečavanje i otkrivanje pranja novca i finansiranja terorizma.

(2) Zaposleni kod obveznika zadužen za uspostavljanje loro korespodentskog odnosa iz stava 1. ovog člana i za sprovođenje pojačanih radnji i mera poznavanja i praćenja stranke po tom osnovu dužan je da, pre uspostavljanja tog odnosa, pribavi pismeno odobrenje odgovornog lica u obvezniku, a ako je taj odnos uspostavljen, ne može se nastaviti bez pismenog odobrenja odgovornog lica u obvezniku.

(3) Podatke iz stava 1. ovog člana obveznik pribavlja uvidom u javne ili druge dostupne evidencije, odnosno uvidom u isprave i poslovnu dokumentaciju koju obvezniku dostavlja banka ili druga slična institucija sa sedištem u stranoj državi.

(4) Obveznik ne sme uspostaviti ili nastaviti loro korespodentski odnos sa bankom ili drugom sličnom institucijom koja ima sedište u stranoj državi ako:

1) prethodno nije pribavila podatke iz stava 1. tačka 1. i tač. 3-5. ovog člana;

2) zaposleni kod obveznika zadužen za uspostavljanje loro korespodentskog odnosa prethodno nije pribavio pismeno odobrenje odgovornog lica u obvezniku;

3) banka ili druga slična institucija sa sedištem u stranoj državi nema uspostavljen sistem za sprečavanje i otkrivanje pranja novca i finansiranje terorizma ili nije dužna da primenjuje propise u oblasti sprečavanja i otkrivanja pranja novca i finansiranja terorizma u skladu sa propisima strane države u kojoj ima sedište, odnosno u kojoj je je registrovana;

4) banka ili druga slična institucija sa sedištem u stranoj državi posluje kao kvazi banka, odnosno uspostavlja korespodentske ili druge poslovne odnose ili obavlja transakcije sa kvazi bankama.

Strani funkcioner

Član 30.

(1) Obveznik je dužan da utvrdi postupak po kome utvrđuje da li je stranka ili stvarni vlasnik stranke strani funkcioner. Taj postupak utvrđuje se u internim aktom obveznika, u skladu sa smernicama koje donosi organ iz člana 82. ovog zakona, nadležan za nadzor nad primenom ovog zakona kod tog obveznika.

(2) Ako je stranka ili stvarni vlasnik stranke strani funkcioner, osim radnji i mera iz člana 8. stav 1. ovog zakona, obveznik je dužan da:

1) pribavi podatke o poreklu imovine koja je ili će biti predmet poslovnog odnosa, odnosno transakcije, i to iz isprava i druge dokumentacije, koju podnosi stranka. Ako te podatke nije moguće pribaviti na opisani način, obveznik će o njihovom poreklu uzeti pismenu izjavu neposredno od stranke;

2) obezbedi da zaposleni kod obveznika koji vodi postupak uspostavljanja poslovnog odnosa sa stranim funkcionerom pre uspostavljanja tog odnosa pribavi pismenu saglasnost odgovornog lica;

3) prati, sa posebnom pažnjom, transakcije i druge poslovne aktivnosti stranog funkcionera u toku trajanja poslovnog odnosa.

(3) Ako obveznik utvrdi da je stranka ili stvarni vlasnik stranke postao strani funkcioner u toku poslovnog odnosa dužan je da primeni radnje i mere iz stava 2. tač. 1. i 3. ovog člana, a za nastavak poslovnog odnosa sa tim licem mora se pribaviti pismena saglasnost odgovornog lica.

Utvrđivanje i provera identiteta bez fizičkog prisustva stranke

Član 31.

(1) Ako prilikom utvrđivanja i provere identiteta stranka nije fizički prisutna kod obveznika, obveznik je dužan da osim radnji i mera iz člana 8. stav 1. ovog zakona preduzme jednu ili više dodatnih mera, i to:

1) pribavljanje dodatnih isprava, podataka ili informacija, na osnovu kojih proverava identitet stranke;

2) dodatnu proveru podnetih isprava ili dodatno potvrđivanje podataka o stranci pribavljenih od obveznika iz člana 4. stav 1. tač. 1-4, tač. 6. i 8. i člana 4. stav 2. tač. 5-7. i tačka 9. ovog zakona;

3) da se pre izvršenja drugih transakcija stranke kod obveznika prvo plaćanje stranke izvrši sa računa koji stranka u svoje ime ima otvoren kod banke ili slične institucije u skladu sa članom 13. st. 1. i 2. ovog zakona;

4) drugih mera koje odredi organ iz člana 82. ovog zakona.

2.2.4.2. Pojednostavljene radnje i mere poznavanja i praćenja stranke

Opšte odredbe

Član 32.

(1) Pojednostavljene radnje i mere poznavanja i praćenja stranke obveznik može da izvrši u slučajevima iz člana 9. stav 1. tač. 1. i 2. ovog zakona, osim ako u vezi sa strankom ili transakcijom postoje osnovi sumnje da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma, ako je stranka:

1) obveznik iz člana 4. stav 1. tač. 1-8. ovog zakona, izuzev posrednika i zastupnika u osiguranju;

2) lice iz člana 4. stav 1. tač. 1-8. ovog zakona, izuzev posrednika i zastupnika u osiguranju iz strane države koja je na listi država koje primenjuju međunarodne standarde u oblasti sprečavanja pranja novca i finansiranja terorizma koji su na nivou standarda Evropske unije ili viši;

3) državni organ, organ autonomne pokrajine, organ jedinice lokalne samouprave, javna agencija, javna služba, javni fond, javni zavod ili komora;

4) privredno društvo čije su izdate hartije od vrednosti uključene na organizovano tržište hartija od vrednosti koje se nalazi u Republici Srbiji ili državi u kojoj se primenjuju međunarodni standardi na nivou standarda Evropske unije ili viši, a koji se odnose na podnošenje izveštaja i dostavljanje podataka nadležnom regulatornom telu;

5) lice za koje je propisom donetim na osnovu člana 7. stav 3. ovog zakona utvrđeno da postoji nizak stepen rizika za pranje novca ili finansiranje terorizma.

(2) Izuzetno od odredaba člana 8. ovog zakona, preduzeće za reviziju i ovlašćeni revizor, prilikom uspostavljanja poslovnog odnosa obavezne revizije godišnjih računovodstvenih izveštaja pravnog lica, može da vrši pojednostavljene radnje i mere poznavanja i praćenja stranke, osim ako u vezi sa strankom ili okolnostima revizije postoje osnovi sumnje da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma.

Podaci o stranci koji se pribavljaju i proveravaju

Član 33.

(1) U slučajevima kada se, na osnovu ovog zakona, vrše pojednostavljene radnje i mere poznavanja i praćenja stranke, obveznik je dužan da pribavi sledeće podatke:

1) pri uspostavljanju poslovnog odnosa:

– poslovno ime, adresu i sedište pravnog lica, koje uspostavlja poslovni odnos, odnosno pravnog lica za koje se uspostavlja poslovni odnos;

– lično ime zakonskog zastupnika, prokuriste ili punomoćnika koji za pravno lice uspostavlja poslovni odnos;

– namenu i pretpostavljenu prirodu poslovnog odnosa i datum uspostavljanja poslovnog odnosa;

2) pri vršenju transakcije iz člana 9. stav 1. tačka 2. ovog zakona:

– poslovno ime, adresu i sedište pravnog lica za koje se vrši transakcija;

– lično ime zakonskog zastupnika, prokuriste ili punomoćnika, koji za pravno lice izvrši transakciju;

– datum i vreme izvršenja transakcije;

– iznos transakcije i valutu u kojoj se transakcija vrši i način vršenja transakcije;

– namena transakcije, lično ime i prebivalište, odnosno poslovno ime i sedište lica kome je transakcija namenjena.

(2) Obveznik je dužan da podatke iz stava 1. ovog člana pribavi uvidom u original ili overenu kopiju dokumentacije iz zvaničnog javnog registra koje joj dostavi stranka, odnosno neposrednim uvidom u zvanični javni registar.

(3) Ako nije moguće dobiti podatke na način propisan u stavu 2. ovog člana, podaci koji nedostaju pribavljaju se iz originala ili overenih kopija isprava i druge poslovne dokumentacije koju dostavlja stranka. Ako se podaci ne mogu dobiti ni na taj način, obveznik neposredno uzima pismenu izjavu zastupnika, prokuriste ili punomoćnika.

(4) Dokumentacija iz st. 2. i 3. ovog člana ne sme biti starija od tri meseca od dana predaje obvezniku.

2.2.5. Ograničenja poslovanja sa strankama

Zabrana pružanja usluga koje omogućavaju prikrivanje identiteta stranke

Član 34.

(1) Obveznik ne sme strankama otvoriti, izdavati ili za njih voditi anonimne račune, štedne knjižice na šifru ili donosioca, odnosno vršiti druge usluge, koje posredno ili neposredno omogućavaju prikrivanje identiteta stranke.

Zabrana poslovanja sa kvazi bankama

Član 35.

(1) Obveznik ne sme uspostavljati niti nastaviti korespodentske odnose sa bankom koja posluje ili koja bi mogla poslovati kao kvazi banka, ili sa drugom sličnom institucijom za koju se osnovano može pretpostaviti da bi mogla dozvoliti korišćenje svojih računa kvazi banci.

Ograničenje gotovinskog poslovanja

Član 36.

(1) Lice koje prodaje robu ili vrši uslugu u Republici Srbiji ne sme od stranke ili trećeg lica da primi gotov novac za njihovo plaćanje u iznosu koji prelazi 15.000 evra u dinarskoj protivvrednosti.

(2) Ograničenje iz stava 1. ovog člana važi i u slučaju ako se plaćanje robe i usluge vrši u više međusobno povezanih gotovinskih transakcija koje ukupno prelaze iznos od 15.000 evra u dinarskoj protivvrednosti.

2.3 Dostavljanje informacija, podataka i dokumentacije Upravi

Obaveza dostavljanja i rokovi

Član 37.

(1) Obveznik je dužan da Upravi dostavi podatke iz člana 81. stav 1. tač. 1-4. i tač. 8-11. ovog zakona o svakoj gotovinskoj transakciji u iznosu od 15.000 evra ili više u dinarskoj protivvrednosti, i to odmah kada je izvršena, a najkasnije u roku od tri dana od dana izvršenja transakcije.

(2) Obveznik je dužan da Upravi dostavi podatke iz člana 81. stav 1. ovog zakona uvek kada u vezi sa transakcijom ili strankom postoje osnovi sumnje da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma, i to pre izvršenja transakcije, i da u izveštaju navede rok u kome ta transakcija treba da se izvrši. U slučaju hitnosti, takvo obaveštenje može se dati i telefonom, ali se naknadno mora dostaviti Upravi u pismenom obliku najkasnije sledećeg radnog dana.

(3) Obaveza obaveštavanja o transakcijama iz stava 2. ovog člana odnosi se i na planiranu transakciju, bez obzira na to da li je izvršena.

(4) Preduzeće za reviziju, ovlašćeni revizor i pravno ili fizičko lice koje pruža računovodstvene usluge ili usluge poreskog savetovanja dužni su da, u slučaju kada stranka od njih traži savet u vezi sa pranjem novca ili finansiranjem terorizma, o tome odmah obaveste Upravu, a najkasnije u roku od tri dana od dana kada je stranka tražila savet.

(5) Ako obveznik, u slučajevima iz st. 2. i 3. ovog člana, zbog prirode transakcije, zbog toga što transakcija nije izvršena ili iz drugih opravdanih razloga ne može da postupi u skladu sa stavom 2. ovog člana, dužan je da Upravi dostavi podatke čim to bude moguće, a najkasnije odmah po saznanju za osnove sumnje da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma. Obveznik je dužan da pismeno obrazloži razloge zbog kojih nije postupio na propisani način.

(6) Podatke iz st. 1-4. ovog člana obveznik dostavlja Upravi na način koji propisuje ministar.

(7) Ministar propisuje uslove pod kojima obveznik za određene stranke nije dužan da Upravi prijavi gotovinsku transakciju iz stava 1. ovog člana.

2.4. Sprovođenje radnji i mera u poslovnim jedinicama i društvima kćerkama u većinskom

vlasništvu obveznika u stranim državama

Obaveza sprovođenja radnji i mera u stranim državama

Član 38.

(1) Obveznik je dužan da obezbedi da se radnje i mere za sprečavanje i otkrivanje pranja novca i finansiranja terorizma propisane ovim zakonom, u istom obimu sprovode i u njenim poslovnim jedinicama i društvima kćerkama u njegovom većinskom vlasništvu koja imaju sedište u stranoj državi, osim ako je to izričito suprotno propisima te države.

(2) Ako propisima strane države nije dopušteno sprovođenje radnji i mera za sprečavanje i otkrivanje pranja novca ili finansiranja terorizma u obimu propisanom ovim zakonom, obveznik je dužan da o tome odmah obavesti Upravu i da donese odgovarajuće mere za otklanjanje rizika od pranja novca ili finansiranja terorizma.

(3) Obveznik je dužan da svoje poslovne jedinice ili društva kćerke u većinskom vlasništvu obveznika u stranoj državi ažurno upoznaje sa postupcima koji se odnose na sprečavanje i otkrivanje pranja novca i finansiranja terorizma, a naročito u delu koji se odnosi na radnje i mere poznavanja i praćenja stranke, dostavljanja podataka Upravi, vođenja evidencija, unutrašnje kontrole i drugih okolnosti povezanih sa sprečavanjem i otkrivanjem pranja novca ili finansiranja terorizma.

2.5. Ovlašćeno lice, obrazovanje i unutrašnja kontrola

2.5.1. Ovlašćeno lice

Određivanje ovlašćenog lica i njegovog zamenika

Član 39.

(1) Obveznik je dužan da za vršenje pojedinih radnji i mera za sprečavanje i otkrivanje pranja novca i finansiranja terorizma, u skladu sa ovim zakonom i propisima donetim na osnovu njega, imenuje ovlašćeno lice i njegovog zamenika.

(2) Obveznik koji ima manje od četiri zaposlena nije dužan da odredi ovlašćeno lice i da vrši unutrašnju kontrolu u skladu sa ovim zakonom.

Uslovi koje ovlašćeno lice mora da ispunjava

Član 40.

(1) Obveznik je dužan da obezbedi da poslove ovlašćenog lica iz člana 39. ovog zakona može da obavlja lice koje ispunjava sledeće uslove:

1) da je zaposleno kod obveznika na radnom mestu sa ovlašćenjima koja tom licu omogućavaju delotvorno, brzo i kvalitetno izvršavanje zadataka propisanih ovim zakonom;

2) da nije pravnosnažno osuđivano a kazna nije brisana ili se protiv njega ne vodi krivični postupak za krivična dela koja se gone po službenoj dužnosti i krivična dela protiv privrede, protiv službene dužnosti i finansiranja terorizma;

3) da je stručno osposobljeno za poslove sprečavanja i otkrivanja pranja novca i finansiranja terorizma;

4) da poznaje prirodu poslovanja obveznika u oblastima koja su podložna riziku pranja novca ili finansiranja terorizma.

(2) Zamenik ovlašćenog lica mora da ispunjava iste uslove kao i lice iz stava 1. ovog člana.

Obaveze ovlašćenog lica

Član 41.

(1) Ovlašćeno lice vrši sledeće poslove u oblasti sprečavanja i otkrivanja pranja novca i finansiranja terorizma:

1) stara se o uspostavljanju, delovanju i razvoju sistema za sprečavanje i otkrivanje pranja novca i finansiranja terorizma i inicira i predlaže rukovodstvu odgovarajuće mere za njegovo unapređenje;

2) obezbeđuje pravilno i blagovremeno dostavljanje podataka Upravi u skladu sa ovim zakonom;

3) učestvuje u izradi internih akata;

4) učestvuje u izradi smernica za vršenje unutrašnje kontrole;

5) učestvuje u uspostavljanju i razvoju informatičke podrške;

6) učestvuje u pripremi programa stručnog obrazovanja, osposobljavanja i usavršavanja zaposlenih u obvezniku.

(2) Zamenik ovlašćenog lica zamenjuje ovlašćeno lice u njegovom odsustvu i obavlja druge zadatke u skladu sa internim aktom obveznika.

(3) Ovlašćeno lice samostalno vrši zadatke i neposredno je odgovorno najvišem rukovodstvu.

Obaveze obveznika

Član 42.

(1) Obveznik je dužan da ovlašćenom licu obezbedi:

1) neograničen pristup podacima, informacijama i dokumentaciji koja je neophodna za vršenje njegovih poslova;

2) odgovarajuće kadrovske, materijalne, informaciono-tehničke i druge uslove za rad;

3) odgovarajuće prostorne i tehničke mogućnosti koje obezbeđuju odgovarajući stepen zaštite poverljivih podataka kojima raspolaže ovlašćeno lice;

4) stalno stručno osposobljavanje;

5) zamenu za vreme njegovog odsustva;

6) zaštitu u smislu zabrane odavanja podataka o njemu neovlašćenim licima, kao i zaštitu od drugih postupaka koji mogu uticati na neometano vršenje njegovih dužnosti.

(2) Unutrašnje organizacione jedinice, uključujući najviše rukovodstvo u obvezniku, dužni su da ovlašćenom licu obezbede pomoć i podršku pri vršenju poslova, kao i da ga redovno obaveštavaju o činjenicama koje su, ili koje bi mogle biti povezane sa pranjem novca ili finansiranjem terorizma. Obveznik je dužan da propiše način saradnje između ovlašćenog lica i ostalih organizacionih jedinica.

(3) Obveznik Upravi dostavlja podatke o ličnom imenu i nazivu radnog mesta ovlašćenog lica i njegovog zamenika, kao i svaku promenu tih podataka najkasnije u roku od 15 dana od dana imenovanja.

2.5.2. Obrazovanje, osposobljavanje i usavršavanje

Obaveza redovnog obrazovanja

Član 43.

(1) Obveznik je dužan da obezbedi redovno stručno obrazovanje, osposobljavanje i usavršavanje zaposlenih koji obavljaju poslove sprečavanja i otkrivanja pranja novca i finansiranja terorizma.

(2) Stručno obrazovanje, osposobljavanje i usavršavanje odnosi se na upoznavanje sa odredbama zakona i propisa donetih na osnovu njega i internih akata, sa stručnom literaturom o sprečavanju i otkrivanju pranja novca i finansiranja terorizma, sa listom indikatora za prepoznavanje stranaka i transakcija za koje postoje osnovi sumnje da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma.

(3) Obveznik je dužan da izradi program godišnjeg stručnog obrazovanja, osposobljavanja i usavršavanja zaposlenih za sprečavanje i otkrivanje pranja novca i finansiranja terorizma najkasnije do kraja marta za tekuću godinu.

2.5.3. Unutrašnja kontrola

Obaveza redovne unutrašnje kontrole

Član 44.

(1) Obveznik je dužan da obezbedi redovnu unutrašnju kontrolu obavljanja poslova sprečavanja i otkrivanja pranja novca i finansiranja terorizma.

2.5.4 Podzakonski propisi za vršenje određenih poslova obveznika

Metodologija za izvršavanje poslova kod obveznika

Član 45.

(1) Ministar, na predlog Uprave, bliže propisuje način vršenja unutrašnje kontrole, čuvanja i zaštite podataka, vođenja evidencija i stručnog obrazovanja, osposobljavanja i usavršavanja zaposlenih kod obveznika i advokata po ovom zakonu.

III. RADNjE I MERE KOJE PREDUZIMAJU ADVOKATI

Radnje i mere koje preduzimaju advokati

Član 46.

(1) Advokat je dužan da sprovodi radnje i mere za sprečavanje i otkrivanje pranja novca i finansiranja terorizma u sledećim slučajevima:

1) kada pomaže u planiranju ili izvršavanju transakcija za stranku u vezi sa:

– kupovinom ili prodajom nepokretnosti ili privrednog društva,

– upravljanjem imovinom stranke,

– otvaranjem ili raspolaganjem računom kod banke (bankarskim računom, štednim ulogom ili računom za poslovanje sa hartijama od vrednosti),

– prikupljanjem sredstava neophodnih za osnivanje, obavljanje delatnosti i upravljanje privrednim društvima,

– osnivanjem, poslovanjem ili upravljanjem licem stranog prava.

2) kada u ime i za račun stranke vrši finansijsku transakciju ili transakciju u vezi sa nepokretnošću.

Poznavanje i praćenje stranke

Član 47.

(1) Advokat je dužan da prilikom utvrđivanja i provere identiteta stranke u slučaju iz člana 9. stav 1. tačka 1. ovog zakona pribavi podatke iz člana 81. stav 3. tač. 1-5. ovog zakona.

(2) Advokat je dužan da prilikom utvrđivanja i provere identiteta stranke u slučaju iz člana 9. stav 1. tačka 2. ovog zakona pribavi podatke iz člana 81. stav 3. tač. 1-3. i tač. 6-9. ovog zakona.

(3) Advokat je dužan da prilikom utvrđivanja i provere identiteta stranke u slučaju iz člana 9. stav 1. tač. 3. i 4. ovog zakona pribavi podatke iz člana 81. stav 3. ovog zakona.

(4) Advokat utvrđuje i proverava identitet stranke odnosno njenog zastupnika, prokuriste i punomoćnika i pribavlja podatke iz člana 81. stav 3. tač. 1. i 2. ovog zakona uvidom u lični dokument tog lica u njegovom prisustvu, odnosno u original ili overenu kopiju dokumentacije iz zvaničnog javnog registra, koja ne sme biti starija od tri meseca od dana predaje advokatu, ili neposrednim uvidom u zvanični javni registar.

(5) Advokat je dužan da utvrdi identitet stvarnog vlasnika stranke koje je pravno lice ili lice stranog prava u drugom pravnom obliku pribavljanjem podataka iz člana 81. stav 3. tačka 3. ovog zakona uvidom u originale ili overenu kopiju dokumentacije iz zvaničnog javnog registra koja ne sme biti starija od tri meseca. Ako iz njih nije moguće pribaviti potrebne podatke, oni se pribavljaju uvidom u original ili overenu kopiju isprave i drugu poslovnu dokumentaciju koju dostavlja zastupnik, prokurista ili punomoćnik pravnog lica.

(6) Ostale podatke iz člana 81. stav 3. ovog zakona advokat pribavlja uvidom u original ili overenu kopiju isprave i drugu poslovnu dokumentaciju.

(7) O podacima koji nedostaju, osim podataka iz člana 81. stav 3. tač. 11-13. ovog zakona, advokat uzima pismenu izjavu stranke.

Obaveštavanje Uprave o licima i transakcijama za koje postoje osnovi sumnje da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma

Član 48.

(1) Ako advokat, prilikom vršenja poslova iz člana 46. ovog zakona, utvrdi da u vezi sa licem ili transakcijom postoje osnovi sumnje da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma, dužan je da o tome obavesti Upravu pre izvršenja transakcije kao i da u tom obaveštenju navede rok u kojem bi trebalo da se transakcija izvrši. U slučaju hitnosti, takvo obaveštenje može se dati i telefonom, ali se naknadno mora dostaviti Upravi u pismenom obliku najkasnije sledećeg radnog dana.

(2) Obaveza obaveštavanja iz stava 1. ovog člana važi i za planiranu transakciju bez obzira na to da li je transakcija kasnije izvršena.

(3) Ako advokat zbog prirode transakcije ili zbog toga što transakcija nije izvršena ili iz drugih opravdanih razloga ne može da postupa u skladu sa st. 1. i 2. ovog člana, dužan je da Upravi dostavi podatke čim to bude moguće, a najkasnije odmah po saznanju razloga za osnove sumnje da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma. Advokat je dužan da pismeno obrazloži razloge zbog kojih nije postupio na propisani način.

(4) Advokat je dužan da u slučaju kada stranka od njega traži savet u vezi sa pranjem novca ili finansiranjem terorizma, o tome odmah obavesti Upravu, a najkasnije u roku od tri dana od dana kada je stranka tražila savet.

(5) Advokat je dužan da Upravi dostavi podatke iz člana 81. stav 3. ovog zakona na način koji propiše ministar.

Izuzeci

Član 49.

(1) Advokat nije dužan da postupa u skladu sa odredbama člana 48. st. 1. i 2. ovog zakona u vezi sa podatkom koji dobije od stranke ili o stranci pri utvrđivanju njenog pravnog položaja ili njenom zastupanju u sudskom postupku ili u vezi sa sudskim postupkom, što podrazumeva i davanje saveta o pokretanju ili izbegavanju tog postupka, bez obzira da li je taj podatak pribavljen pre, u toku ili nakon sudskog postupka.

(2) Pod uslovima iz stava 1. ovog člana advokat nije dužan da dostavi podatke, informacije i dokumentaciju na zahtev Uprave iz člana 54. ovog zakona. U tom slučaju dužan je da Upravi bez odlaganja, a najkasnije u roku od petnaest dana od dana prijema zahteva, pismeno obavesti o razlozima zbog kojih nije postupio u skladu sa zahtevom Uprave.

(3) Advokat nije dužan da Upravi dostavi podatke o gotovinskim transakcijama iz člana 37. stav 1. ovog zakona, osim ako u vezi sa licem ili transakcijom postoje osnovi sumnje da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma.

IV. INDIKATORI ZA PREPOZNAVANjE OSNOVA SUMNjE

Obaveza sastavljanja i primene liste indikatora

Član 50.

(1) Obveznik i advokat dužni su da izrade listu indikatora za prepoznavanje lica i transakcija za koje postoje osnovi sumnje da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma.

(2) Kod izrade liste iz stava 1. ovog člana obveznik i advokat uzimaju u obzir složenost i obim izvršenja transakcija, neuobičajeni način izvršenja, vrednost ili povezanost transakcija koje nemaju ekonomski ili pravno osnovanu namenu, odnosno nisu usaglašene ili su u nesrazmeri sa uobičajenim odnosno očekivanim poslovanjem stranke, kao i druge okolnosti koje su povezane sa statusom ili drugim karakteristikama stranke.

(3) Obveznik i advokat dužni su da prilikom utvrđivanja osnova sumnje da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma i drugih okolnosti u vezi sa tim primenjuju listu indikatora iz stava 1. ovog člana.

(4) Ministar može propisati obavezno unošenje pojedinih indikatora u listu iz stava 1. ovog člana.

Saradnja prilikom izrade liste indikatora

Član 51.

(1) Organi iz člana 82. ovog zakona učestvuju u izradi liste indikatora.

(2) U izradi liste indikatora mogu učestvovati i druga lica po pozivu.

V. UPRAVA ZA SPREČAVANjE PRANjA NOVCA

5.1. Opšte odredbe

Član 52.

(1) Uprava za sprečavanje pranja novca obrazuje se kao organ uprave u sastavu ministarstva nadležnog za poslove finansija.

(2) Uprava prikuplja, obrađuje, analizira i prosleđuje nadležnim organima informacije, podatke i dokumentaciju koju pribavlja u skladu sa ovim zakonom i vrši druge poslove koji se odnose na sprečavanje i otkrivanje pranja novca i finansiranja terorizma u skladu sa zakonom.

5.2. Otkrivanje pranja novca i finansiranja terorizma

Traženje podataka od obveznika

Član 53.

(1) Ako Uprava oceni da u vezi sa određenim transakcijama ili licima postoje osnovi sumnje da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma, može od obveznika da zahteva:

1) podatke iz evidencija o strankama i transakcijama koje obveznik vodi na osnovu člana 81. stav 1. ovog zakona;

2) podatke o novcu i imovini stranke kod obveznika;

3) podatke o prometu novca ili imovine stranke kod obveznika;

4) podatke o drugim poslovnim odnosima stranke uspostavljenim kod obveznika;

5) druge podatke i informacije potrebne za otkrivanje ili dokazivanje pranja novca ili finansiranja terorizma.

(2) Uprava može da zahteva od obveznika i podatke i informacije iz stava 1. ovog člana koji se odnose na lica koja su učestvovala ili sarađivala u transakcijama ili poslovima lica za koje postoje osnovi sumnje da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma.

(3) U slučajevima iz st. 1. i 2. ovog člana, obveznik je dužan da Upravi, na njen zahtev, dostavi svu potrebnu dokumentaciju.

(4) Obveznik je dužan da podatke, informacije i dokumentaciju iz ovog člana Upravi dostavi bez odlaganja, a najkasnije u roku od osam dana od dana prijema zahteva, ili omogući Upravi direktan elektronski pristup tim podacima, informacijama ili dokumentaciji, bez naknade. Uprava može u zahtevu odrediti i kraći rok za dostavljanje podataka, informacija i dokumentacije ako je to neophodno radi donošenja odluke o privremenom obustavljanju izvršenja transakcije ili u drugim hitnim slučajevima.

(5) Uprava može, zbog obimnosti dokumentacije ili iz drugih opravdanih razloga, obvezniku da odredi i duži rok za dostavljanje dokumentacije ili da tu dokumentaciju pregleda kod obveznika. Zaposleni u Upravi koji pregleda tu dokumentaciju legitimiše se službenom legitimacijom izdatom u skladu sa zakonom.

Traženje podataka od advokata

Član 54.

(1) Ako Uprava oceni da u vezi sa određenim transakcijama ili licima postoje osnovi sumnje da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma, može da zahteva od advokata podatke informacije i dokumentaciju neophodne za otkrivanje i dokazivanje pranja novca ili finansiranja terorizma.

(2) Uprava može da zahteva od advokata i podatke i informacije iz stava 1. ovog člana koji se odnose na lica koja su učestvovala ili sarađivala u transakcijama ili poslovima lica za koje postoje osnovi sumnje da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma.

(3) Advokat je dužan da podatke, informacije i dokumentaciju Upravi dostavi u rokovima iz člana 53. st. 4. i 5. ovog zakona.

Traženje podataka od nadležnih državnih organa i imalaca javnih ovlašćenja

Član 55.

(1) Uprava može, radi ocene da li u vezi sa određenim transakcijama ili određenim licima postoje osnovi sumnje da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma, da od državnih organa, organizacija i pravnih lica kojima su poverena javna ovlašćenja, zahteva podatke, informacije i dokumentaciju koji su potrebni za otkrivanje i dokazivanje pranja novca ili finansiranja terorizma.

(2) Uprava može od organa i organizacija iz stava 1. ovog člana da zahteva podatke, informacije i dokumentaciju koji su potrebni za otkrivanje i dokazivanje pranja novca ili finansiranja terorizma a koji se odnose na lica koja su učestvovala ili sarađivala u transakcijama ili poslovima lica u vezi sa kojima postoje osnovi sumnje da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma.

(3) Organi i organizacije iz stava 1. ovog člana dužni su da Upravi, u pismenoj formi, dostave tražene podatke, u roku od osam dana od dana prijema zahteva ili da omoguće Upravi direktan elektronski pristup podacima i informacijama, bez naknade.

(4) Uprava može, u hitnim slučajevima zahtevati dostavljanje podataka u roku kraćem od roka iz stava 3. ovog člana.

Privremeno obustavljanje izvršenja transakcije

Član 56.

(1) Uprava može izdati pismeni nalog obvezniku kojim se privremeno obustavlja izvršenje transakcije, ako oceni da u vezi sa transakcijom ili licem koje obavlja transakciju postoji osnovana sumnja da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma, o čemu obaveštava nadležne organe radi preduzimanja mera iz njihove nadležnosti.

(2) Direktor Uprave ili lice koje on ovlasti može, u hitnim slučajevima, usmeno izdati nalog kojim se privremeno obustavlja izvršenje transakcije, koji mora, u pismenoj formi, potvrditi najkasnije sledećeg radnog dana.

(3) Privremeno obustavljanje izvršenja transakcije na osnovu st. 1. i 2. ovog člana može trajati 72 sata od momenta privremenog obustavljanja izvršenja transakcije. Ako rok iz ovog stava pada u neradne dane, Uprava može izdati nalog kojim se taj rok produžava za dodatnih 48 sati.

(4) Za vreme za koje je izvršenje transakcije privremeno obustavljeno obveznik je dužan da se pridržava naloga Uprave koji se odnose na tu transakciju ili na lice koje vrši tu transakciju.

(5) Nadležni organi iz stava 1. ovog člana dužni su da, bez odlaganja preduzmu mere iz svoje nadležnosti i o tome odmah obaveste Upravu.

(6) Ako Uprava u roku iz stava 3. ovog člana utvrdi da ne postoji osnovana sumnja da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma, dužna je da obavesti obveznika da može da izvrši transakciju.

(7) Ako Uprava u roku iz stava 3. ovog člana ne obavesti obveznika o rezultatima sprovedenih radnji, smatra se da je obvezniku dozvoljeno da izvrši transakciju.

(8) Obveznik može da privremeno obustavi izvršenje transakcije, najduže do 72 sata, ako osnovano posumnja da se, u vezi sa transakcijom ili licem koje vrši ili za koje se vrši transakcija, radi o pranju novca i ako je to neophodno za blagovremeno izvršavanje obaveza iz ovog zakona.

Praćenje finansijskog poslovanja stranke

Član 57.

(1) Ako Uprava oceni da u vezi sa određenim transakcijama ili licima postoje osnovi sumnje da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma može obvezniku izdati pismeni nalog da prati sve transakcije ili poslove tih lica koji se vrše kod obveznika.

(2) Nalog iz stava 1. ovog člana Uprava može izdati i u odnosu na lica koja su učestvovala ili sarađivala u transakcijama ili poslovima lica za koje postoje osnovi sumnje da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma.

(3) Obveznik je dužan da o svakoj transakciji ili poslu obaveštava Upravu u rokovima koji su određeni u nalogu iz stava 1. ovog člana.

(4) Ako u nalogu nije drugačije određeno, obveznik je dužan da Upravu o svakoj transakciji ili poslu obaveštava pre izvršenja transakcije ili posla, kao i da u obaveštenju navede rok u kome će se transakcija ili posao izvršiti.

(5) Ako obveznik, zbog prirode transakcije ili posla ili iz drugih opravdanih razloga, ne može da postupi u skladu sa stavom 4. ovog člana, dužan je da Upravu o toj transakciji ili poslu obavesti odmah nakon njihovog izvršenja, a najkasnije narednog radnog dana. Obveznik je dužan da u obaveštenju navede razloge zbog kojih nije postupio u skladu sa stavom 4. ovog člana.

(6) Mera iz stava 1. ovog člana traje tri meseca od dana izdavanja naloga. Ova mera može se produžavati na po mesec dana, a najduže šest meseci od dana izdavanja naloga.

Inicijativa za pokretanje postupka u Upravi

Član 58.

(1) Ako u vezi sa određenim transakcijama ili licima postoje osnovi sumnje da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma Uprava može započeti postupak prikupljanja podataka, informacija i dokumentacije u skladu sa ovim zakonom, kao i izvršiti druge radnje i mere iz svoje nadležnosti i na osnovu pismene i obrazložene inicijative suda, javnog tužioca, policije, Bezbednosno informativne agencije, Vojnoobaveštajne agencije, Vojnobezbednosne agencije, Poreske uprave, Uprave carina, Narodne banke Srbije, Komisije za hartije od vrednosti, Agencije za privatizaciju, nadležnih inspekcija i državnih organa nadležnih za državnu reviziju i borbu protiv korupcije.

(2) Uprava je dužna da odbije pokretanje postupka na osnovu inicijative iz stava 1. ovog člana ako u njoj nisu obrazloženi osnovi sumnje da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma, kao i u slučajevima kada je očigledno da takvi osnovi sumnje ne postoje.

(3) Uprava je dužna da u slučaju iz stava 2. ovog člana pismenim putem obavesti podnosioca inicijative o razlozima zbog kojih nije pokrenula postupak na osnovu te inicijative.

Prosleđivanje podataka nadležnim organima

Član 59.

(1) Ako Uprava na osnovu dobijenih podataka, informacija i dokumentacije, oceni da u vezi sa određenom transakcijom ili licem postoje osnovi sumnje da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma, dužna je da u pismenoj formi o tome obavesti nadležne državne organe, radi preduzimanja mera iz njihove nadležnosti, kao i da im dostavi prikupljenu dokumentaciju.

Povratna informacija

Član 60.

(1) Uprava je dužna da obveznika, advokata i državni organ iz člana 58. stav 1. ovog zakona, koji su je obavestili o licu ili transakciji u vezi sa kojima postoje osnovi sumnje da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma, obaveštava o rezultatima do kojih su njihova obaveštenja dovela.

(2) Obaveštavanje iz stava 1. ovog člana odnosi se na:

1) podatke o broju podnetih obaveštenja o transakcijama ili licima za koje postoje osnovi sumnje da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma;

2) rezultate do kojih su ta obaveštenja dovela;

3) informacije koje Uprava poseduje o tehnikama pranja novca i finansiranja terorizma i trendovima u toj oblasti;

4) opis slučajeva iz prakse Uprave i drugih nadležnih državnih organa.

5.3. Međunarodna saradnja

Traženje podataka od stranih država

Član 61.

(1) Uprava može da traži podatke, informacije i dokumentaciju potrebnu za sprečavanje i otkrivanje pranja novca ili finansiranja terorizma od nadležnih organa stranih država.

(2) Podatke, informacije i dokumentaciju pribavljenu na osnovu stava 1. ovog člana Uprava može koristiti samo za namene određene ovim zakonom.

(3) Podatke, informacije i dokumentaciju pribavljenu na osnovu stava 1. ovog člana Uprava ne može da prosledi drugom državnom organu bez prethodne saglasnosti državnog organa strane države nadležnog za sprečavanje i otkrivanje pranja novca i finansiranja terorizma, koji je te podatke dostavio Upravi.

(4) Podatke, informacije i dokumentaciju pribavljene na osnovu stava 1. ovog člana Uprava ne može da koristi suprotno uslovima i ograničenjima koja je odredio državni organ strane države koji je te podatke dostavio Upravi.

Dostavljanje podataka nadležnim državnim organima stranih država

Član 62.

(1) Podatke i informacije i dokumentaciju u vezi sa transakcijama ili licima za koje postoje osnovi sumnje da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma Uprava može da dostavi organima stranih država nadležnim za sprečavanje i otkrivanje pranja novca i finansiranja terorizma na njihov pismeni i obrazloženi zahtev ili na svoju inicijativu, pod uslovom uzajamnosti.

(2) Uprava može da odbije ispunjenje zahteva iz stava 1. ovog člana ako, na osnovu činjenica i okolnosti koje su navedene u zahtevu, proceni da ne postoje osnovi sumnje da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma ili ako bi dostavljanje tih podataka ugrozilo ili moglo da ugrozi tok krivičnog postupka u Republici Srbiji.

(3) Uprava je dužna da o odbijanju zahteva pismenim putem obavesti državni organ strane države koji je tražio podatke, informacije ili dokumentaciju, kao i da u tom obaveštenju navede razloge odbijanja zahteva.

(4) Uprava može da odredi uslove i ograničenja pod kojima organ strane države može koristiti podatke, informacije i dokumentaciju iz stava 1. ovog člana.

Privremeno obustavljanje izvršenja transakcije na zahtev

nadležnog organa strane države

Član 63.

(1) Uprava može, pod uslovima određenim ovim zakonom i pod uslovom uzajamnosti, izdati pismeni nalog kojim se privremeno obustavlja izvršenje transakcije i na osnovu pismenog i obrazloženog zahteva državnog organa strane države nadležnog za sprečavanje i otkrivanje pranja novca i finansiranja terorizma.

(2) Na privremeno obustavljanje izvršenja transakcije iz stava 1. ovog člana shodno se primenjuju odredbe člana 56. ovog zakona.

(3) Uprava može da odbije izvršenje zahteva iz stava 1. ovog člana ako, na osnovu činjenica i okolnosti koji su navedeni u zahtevu, proceni da ne postoji osnovana sumnja da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma, o čemu pismenim putem obaveštava nadležni organ strane države koji je taj zahtev dostavio navodeći razloge odbijanja.

Zahtev nadležnom organu strane države za privremeno

obustavljanje izvršenja transakcije

Član 64.

(1) Uprava može da traži od organa strane države nadležnog za sprečavanje i otkrivanje pranja novca i finansiranja terorizma da privremeno obustavi izvršenje transakcije ako u vezi sa tom transakcijom ili licem koje vrši tu transakciju postoji osnovana sumnja da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma.

5.4. Sprečavanje pranja novca i finansiranja terorizma

Član 65.

(1) Uprava obavlja poslove sprečavanja pranja novca i finansiranja terorizma, i to:

1) prati izvršavanje odredaba ovog zakona i preduzima radnje i mere iz svoje nadležnosti radi otklanjanja uočenih nepravilnosti;

2) predlaže ministru izmene i dopune ovog zakona i druge propise koji uređuju sprečavanje i otkrivanje pranja novca i finansiranja terorizma;

3) učestvuje u izradi liste indikatora za prepoznavanje transakcija ili lica za koje postoje osnovi sumnje da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma;

4) priprema i daje mišljenja o primeni ovog zakona i propisa donetih na osnovu ovog zakona;

5) priprema i daje preporuke u cilju jedinstvene primene ovog zakona i propisa donetih na osnovu ovog zakona kod obveznika i advokata;

6) planira i sprovodi obuku zaposlenih u Upravi i sarađuje kod stručnog obrazovanja, osposobljavanja i usavršavanja zaposlenih kod obveznika i advokata u vezi sa primenom propisa iz oblasti sprečavanja pranja novca i finansiranja terorizma;

7) inicira zaključivanje sporazuma o saradnji sa nadležnim državnim organima, nadležnim organima stranih država i međunarodnim organizacijama;

8) učestvuje u međunarodnoj saradnji u oblasti otkrivanja i sprečavanja pranja novca i finansiranja terorizma;

9) objavljuje statističke podatke u vezi sa pranjem novca i finansiranjem terorizma;

10) obaveštava javnost o pojavnim oblicima pranja novca i finansiranja terorizma;

11) vrši druge poslove u skladu sa zakonom.

5.5. Ostale obaveze

Izveštavanje o radu

Član 66.

(1) Uprava podnosi izveštaj o radu Vladi, za prethodnu godinu najkasnije do 31. marta tekuće godine.

VI. KONTROLA PRENOSA FIZIČKI PRENOSIVIH SREDSTAVA PLAĆANjA PREKO DRŽAVNE GRANICE

Prijava prenosa fizički prenosivih sredstava plaćanja

Član 67.

(1) Svako fizičko lice koje prelazi državnu granicu i pritom prenosi fizički prenosiva sredstva plaćanja u iznosu od 10.000 evra ili više u dinarima ili stranoj valuti, dužno je da to prijavi nadležnom carinskom organu.

(2) Prijava iz stava 1. ovog člana sadrži podatke iz člana 81. stav 5. ovog zakona.

(3) Ministar propisuje oblik i sadržinu obrasca prijave, način podnošenja i popunjavanja prijave, kao i način obaveštavanja o ovoj obavezi fizičkih lica koja prelaze državnu granicu.

Carinska kontrola

Član 68.

(1) Nadležni carinski organ, u vršenju carinske kontrole u skladu sa zakonom, kontroliše ispunjavanje obaveze iz člana 67. ovog zakona.

Osnovi sumnje da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma

Član 69.

(1) Ako nadležni carinski organ ustanovi da fizičko lice prenosi preko državne granice fizički prenosiva sredstva plaćanja u iznosu nižem od iznosa iz člana 67. stav 1. ovog zakona, a postoje osnovi sumnje da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma, dužan je da prikupi podatke iz člana 81. stav 6. ovog zakona.

(2) Nadležni carinski organ privremeno zadržava fizički prenosiva sredstva plaćanja koja nisu prijavljena i deponuje ih na račun nadležnog organa za vođenje prekršajnog postupka koji se vodi kod Narodne banke Srbije. Nadležni carinski organ privremeno zadržava ta sredstva i kada oceni da postoji osnovana sumnja da su ta sredstva, bez obzira na njihov iznos, u vezi sa pranjem novca ili finansiranjem terorizma. O oduzetim fizički prenosivim sredstvima plaćanja izdaje se potvrda.

(3) Devizni inspektorat nadležan je za vođenje prekršajnog postupka za prekršaje iz člana 90. st. 2. i 3. ovog zakona.

VII. OBAVEZE DRŽAVNIH ORGANA I DRUGIH PRAVNIH LICA

Nadležni carinski organi

Član 70.

(1) Nadležni carinski organ dužan je da Upravi dostavi podatke iz člana 81. stav 5. ovog zakona o svakom prijavljenom ili neprijavljenom prenosu fizički prenosivih sredstava plaćanja preko državne granice u roku od tri dana od tog prenosa, a u slučaju da postoje osnovi sumnje da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma dužan je da navede i razloge za sumnju.

(2) Nadležni carinski organ dužan je da Upravi dostavi podatke iz člana 81. stav 6. ovog zakona u roku iz stava 1. ovog člana u slučaju prenosa fizički prenosivih sredstava plaćanja preko državne granice u iznosu nižem od iznosa iz člana 67. stav 1. ovog člana ako postoje osnovi sumnje da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma.

Organizatori tržišta hartija od vrednosti i Centralni registar, depo i kliring hartija od vrednosti

Član 71.

(1) Organizator tržišta u smislu zakona koji uređuje tržište hartija od vrednosti i Centralni registar, depo i kliring hartija od vrednosti dužni su da u pismenoj formi obaveste Upravu, ako u vršenju poslova iz svog delokruga utvrde odnosno otkriju činjenice koje su ili koje bi mogle da budu u vezi sa pranjem novca ili finansiranjem terorizma.

Sudovi, javna tužilaštva i drugi državni organi

Član 72.

(1) Sudovi, javna tužilaštva i drugi državni organi nadležni za podnošenje prijava dužni su da Upravi, radi objedinjavanja i analize, redovno dostavljaju podatke i informacije o postupcima u vezi sa prekršajima, privrednim prestupima i krivičnim delima koji se odnose na pranje novca i finansiranje terorizma, o njihovim izvršiocima, kao i o oduzimanju imovinske koristi stečene izvršenjem krivičnog dela (u daljem tekstu: imovinske koristi).

(2) Državni organi nadležni za podnošenje prijava dužni su da Upravi redovno dostavljaju sledeće podatke:

1) datum podnošenja prijave;

2) ime, prezime, datum i mesto rođenja, odnosno poslovno ime i sedište prijavljenog lica;

3) pravna kvalifikacija dela i mesto, vreme i način izvršenja radnje dela;

4) pravna kvalifikacija prethodnog dela i mesto, vreme i način izvršenja radnje tog dela.

(3) Republičko javno tužilaštvo i drugo nadležno tužilaštvo, dužno je da Upravi jednom godišnje, kao i na njen zahtev, dostavi sledeće podatke:

1) datum podizanja optužnice;

2) ime, prezime, datum i mesto rođenja, odnosno poslovno ime i sedište optuženog lica;

3) pravna kvalifikacija dela i mesto, vreme i način izvršenja radnje dela;

4) pravna kvalifikacija prethodnog dela i mesto, vreme i način izvršenja radnje tog dela.

(4) Sudovi su dužni da Upravi jednom godišnje, kao i na njen zahtev, dostave sledeće podatke:

1) ime, prezime, datum i mesto rođenja, odnosno poslovno ime i sedište lica protiv kojih je pokrenut postupak;

2) pravna kvalifikacija dela, vrsta i iznos privremeno ili trajno oduzete imovinske koristi;

3) vrsta i visina kazne;

4) poslednja odluka doneta u postupku u trenutku izveštavanja;

5) podatke o primljenim i poslatim zamolnicama u vezi sa krivičnim delima iz stava 1. ovog člana ili prethodnim delima;

6) podatke o svim primljenim i poslatim zahtevima za privremeno ili trajno oduzimanje imovinske koristi bez obzira na vrstu krivičnog dela.

(6) Ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa dužno je da Upravi jednom godišnje, kao i na njen zahtev, dostavi podatke o primljenim i poslatim zahtevima za ekstradiciju u vezi sa krivičnim delima iz stava 1. ovog člana.

(7) Nadležni državni organi kojima je Uprava dostavila obaveštenje iz člana 59. ovog zakona, dužni su da Upravi dostave podatke o preduzetim merama i donetim odlukama, jednom godišnje, a najkasnije do kraja februara tekuće godine za prethodnu godinu, kao i na njen zahtev.

VIII. ZAŠTITA I ČUVANjE PODATAKA I VOĐENjE EVIDENCIJA

8.1. Zaštita podataka

Zabrana dojavljivanja

Član 73.

(1) Obveznik, advokat i njihovi zaposleni, uključujući i članove upravnog, nadzornog i drugog organa upravljanja, kao i druga lica kojima su dostupni podaci iz člana 81. ovog zakona, ne smeju stranci ili trećem licu otkriti:

1) da su Upravi dostavljeni podaci, informacije i dokumentacija o stranci ili o transakciji za koje postoji sumnja da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma;

2) da je Uprava, na osnovu čl. 56. i 63. ovog zakona, izdala nalog za privremeno obustavljanje izvršenja transakcije;

3) da je Uprava, na osnovu člana 57. ovog zakona, izdala nalog za praćenje finansijskog poslovanja stranke;

4) da je protiv stranke ili trećeg lica pokrenut ili bi mogao biti pokrenut postupak u vezi sa pranjem novca ili finansiranjem terorizma.

(2) Zabrana iz stava 1. ovog člana ne odnosi se na slučajeve:

1) kada su podaci, informacije i dokumentacija koje u skladu sa ovim zakonom prikuplja i vodi obveznik ili advokat, potrebni za utvrđivanje činjenica u krivičnom postupku i ako te podatke traži nadležni sud u skladu sa zakonom;

2) ako podatke iz tačke 1. ovog stava traži organ iz člana 82. ovog zakona u postupku nadzora nad primenom odredaba ovog zakona;

3) ako advokat, preduzeće za reviziju, ovlašćeni revizor, pravno ili fizičko lice koje pruža računovodstvene usluge ili usluge poreskog savetovanja pokuša da odvrati stranku od nezakonite delatnosti.

Tajnost podataka

Član 74.

(1) Podaci, informacije i dokumentacija koje Uprava prikupi u skladu sa ovim zakonom predstavljaju službenu tajnu.

(2) Dostavljanje podataka, informacija i dokumentacije iz stava 1. ovog člana, nadležnim državnim organima i stranim državnim organima nadležnim za sprečavanje i otkrivanje pranja novca i finansiranja terorizma, ne smatra se povredom službene tajne, u skladu sa ovim zakonom.

(3) O skidanju oznake „Službena tajna” iz stava 1. ovog člana odlučuje rukovodilac Uprave.

(4) Kada obveznik, advokat i njihovi zaposleni dostavljaju podatke, informacije i dokumentaciju Upravi, ne smatra se da su povredili obavezu čuvanja poslovne, bankarske ili profesionalne tajne.

Isključenje od odgovornosti

Član 75.

(1) Obveznik, advokat i njihovi zaposleni nisu odgovorni za štetu, osim ako se dokaže da je šteta prouzrokovana namerno ili krajnjom nepažnjom, učinjenu strankama i trećim licima ako, u skladu sa ovim zakonom:

1) pribavljaju i obrađuju podatke, informacije i dokumentaciju o strankama;

2) dostave Upravi podatke, informacije i dokumentaciju o svojim strankama;

3) izvrše nalog Uprave za privremeno obustavljanje izvršenja transakcije ili za praćenje finansijskog poslovanja stranke;

4) privremeno obustave izvršenje transakcije u skladu sa odredbom člana 56. stav 8. ovog zakona.

(2) Zaposleni kod obveznika ili advokata ne odgovaraju disciplinski ili krivično za kršenje obaveze čuvanja poslovne, bankarske i profesionalne tajne ako:

1) podatke, informacije i dokumentaciju dostave Upravi u skladu sa ovim zakonom;

2) obrađuju podatke, informacije i dokumentaciju u cilju provere stranaka i transakcija za koje postoje osnovi sumnje da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma.

Korišćenje podataka, informacija i dokumentacije

Član 76.

(1) Uprava, drugi nadležni državni organ ili imalac javnih ovlašćenja, obveznik i advokat i njihovi zaposleni mogu podatke, informacije i dokumentaciju pribavljenu na osnovu ovog zakona koristiti samo za namene određene zakonom.

8.2. Čuvanje podataka

Rok za čuvanje podataka kod obveznika i advokata

Član 77.

(1) Obveznik i advokat dužni su da podatke i dokumentaciju u vezi sa strankom, uspostavljenim poslovnim odnosom sa strankom i izvršenom transakcijom, pribavljene u skladu sa ovim zakonom, čuvaju najmanje 10 godina od dana okončanja poslovnog odnosa, izvršene transakcije, odnosno od poslednjeg pristupa sefu ili ulaska u igračnicu.

(2) Obveznik i advokat dužni su da podatke i dokumentaciju o ovlašćenom licu, zameniku ovlašćenog lica, stručnom osposobljavanju zaposlenih i izvršenim unutrašnjim kontrolama čuvaju najmanje pet godina od dana prestanka dužnosti ovlašćenog lica, izvršenog stručnog osposobljavanja ili izvršene unutrašnje kontrole.

Rok za čuvanje podataka kod nadležnog carinskog organa

Član 78.

(1) Nadležni carinski organ dužan je da podatke prikupljene u skladu sa ovim zakonom čuva najmanje 10 godina od dana njihovog pribavljanja.

Rok za čuvanje podataka kod Uprave

Član 79.

(1) Uprava je dužna da podatke iz evidencija koje vodi u skladu sa ovim zakonom čuva najmanje 10 godina od dana njihovog dobijanja.

7.3 Evidencije

Vođenje evidencija

Član 80.

(1) Obveznik vodi evidenciju podataka:

1) o strankama, kao i poslovnim odnosima i transakcijama iz člana 9. ovog zakona;

2) dostavljenih Upravi u skladu sa članom 37. ovog zakona.

(2) Advokat vodi evidenciju podataka:

1) o strankama, kao i poslovnim odnosima i transakcijama iz člana 9. ovog zakona;

2) dostavljenih Upravi u skladu sa članom 48. ovog zakona.

(3) Nadležni carinski organ vodi evidencije o:

1) prijavljenim i neprijavljenim prenosima fizički prenosivih sredstava plaćanja u iznosu od 10.000 evra ili više u dinarima ili stranoj valuti preko državne granice;

2) prenosima ili pokušajima prenosa fizički prenosivih sredstava plaćanja u iznosu nižem od 10.000 evra u dinarima ili stranoj valuti preko državne granice ako postoje osnovi sumnje da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma.

(4) Uprava vodi evidencije:

1) podataka o licima i transakcijama iz člana 37. ovog zakona;

2) podataka o licima i transakcijama iz člana 48. ovog zakona;

3) izdatih naloga za privremeno obustavljanje izvršenja transakcije iz čl. 56. i 63. ovog zakona;

4) izdatih naloga za praćenje finansijskog poslovanja stranke iz člana 57. ovog zakona;

5) o primljenim inicijativama iz člana 58. ovog zakona;

6) podataka prosleđenih nadležnim državnim organima u skladu sa članom 59. ovog zakona;

7) podataka primljenih i dostavljenih u skladu sa čl. 61. i 62. ovog zakona;

8) podataka o prekršajima, privrednim prestupima i krivičnim delima iz člana 72. ovog zakona;

9) o nedostacima, nezakonitostima i izrečenim merama u nadzoru iz člana 82. ovog zakona;

10) o obaveštenjima iz čl. 71. i 86. ovog zakona.

Sadržina evidencija

Član 81.

(1) Evidencija podataka o strankama, poslovnim odnosima i transakcijama iz člana 80. stav 1. tačka 1. ovog zakona sadrži:

1) poslovno ime, adresu, sedište, matični broj i poreski identifikacioni broj (u daljem tekstu: PIB) pravnog lica koje uspostavlja poslovni odnos ili vrši transakciju, odnosno za koje se uspostavlja poslovni odnos ili vrši transakcija;

2) ime i prezime, datum i mesto rođenja, prebivalište ili boravište, jedinstveni matični broj građana (u daljem tekstu: JMBG), zastupnika, punomoćnika ili prokuriste koji u ime i za račun stranke – pravnog lica ili drugog lica građanskog prava iz člana 3. stav 1. tačka 10. ovog zakona uspostavlja poslovni odnos ili vrši transakciju, kao i vrstu i broj ličnog dokumenta, datum i mesto izdavanja;

3) ime i prezime, datum i mesto rođenja, prebivalište ili boravište i JMBG fizičkog lica, njegovog zakonskog zastupnika i punomoćnika, kao i preduzetnika koji uspostavlja poslovni odnos ili vrši transakciju, odnosno za koje se uspostavlja poslovni odnos ili vrši transakcija, kao i vrstu i broj ličnog dokumenta, naziv izdavaoca, datum i mesto izdavanja;

4) poslovno ime, adresu, sedište, matični broj i PIB preduzetnika;

5) ime i prezime, datum i mesto rođenja i prebivalište ili boravište fizičkog lica koje ulazi u igračnicu ili pristupa sefu;

6) svrhu i namenu poslovnog odnosa, kao i informaciju o delatnosti i poslovnim aktivnostima stranke;

7) datum uspostavljanja poslovnog odnosa, odnosno datum i vreme ulaska u igračnicu ili pristupa sefu;

8) datum i vreme izvršenja transakcije;

9) iznos transakcije i valutu u kojoj je transakcija izvršena;

10) namenu transakcije, kao i ime i prezime i prebivalište, odnosno poslovno ime i sedište lica kome je transakcija namenjena;

11) način vršenja transakcije;

12) podatke i informacije o poreklu imovine koja je predmet ili koja će biti predmet poslovnog odnosa ili transakcije;

13) razloge za sumnju da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma;

14) ime, prezime, datum i mesto rođenja i prebivalište ili boravište stvarnog vlasnika pravnog lica ili lica stranog prava, a u slučaju iz člana 3. stav 1. tačka 13. alineja druga ovog zakona – podatke o kategoriji lica u čijem interesu je lice stranog prava osnovano ili posluje;

15) naziv lica građanskog prava iz člana 3. stav 1. tačka 10. ovog zakona i ime i prezime, datum i mesto rođenja i prebivalište ili boravište svakog člana tog lica.

(2) Evidencija podataka dostavljenih Upravi u skladu sa članom 37. ovog zakona sadrži podatke iz stava 1. ovog člana.

(3) Evidencija podataka o strankama, poslovnim odnosima i transakcijama koje vodi advokat na osnovu člana 80. stav. 2. tačka 1. ovog zakona sadrži:

1) ime i prezime, datum i mesto rođenja, prebivalište ili boravište, JMBG, vrstu, broj, mesto i datum izdavanja ličnog dokumenta fizičkog lica i preduzetnika, odnosno poslovno ime, adresu, sedište, matični broj i PIB pravnog lica i preduzetnika za koje advokat vrši usluge;

2) ime i prezime, datum i mesto rođenja, prebivalište ili boravište, JMBG, vrstu, broj, mesto i datum izdavanja ličnog dokumenta zastupnika pravnog lica ili zakonskog zastupnika ili punomoćnika fizičkog lica koji u ime i za račun tog pravnog ili fizičkog lica uspostavlja poslovni odnos ili vrši transakciju;

3) podatke iz stava 1. tačka 14. ovog člana za pravno lice za koje advokat vrši uslugu;

4) svrhu i namenu poslovnog odnosa, kao i informaciju o delatnosti stranke;

5) datum uspostavljanja poslovnog odnosa;

6) datum vršenja transakcije;

7) iznos transakcije i valutu u kojoj je transakcija izvršena;

8) namenu transakcije, kao i ime i prezime i prebivalište, odnosno poslovno ime i sedište lica kome je transakcija namenjena;

9) način vršenja transakcije;

10) podatke i informacije o poreklu imovine koja je predmet ili koja će biti predmet poslovnog odnosa ili transakcije;

11) ime i prezime, datum i mesto rođenja, prebivalište ili boravište i JMBG fizičkog lica i preduzetnika, odnosno poslovno ime, adresu i sedište, matični broj i PIB pravnog lica i preduzetnika za koje postoje osnovi sumnje da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma;

12) podatke o transakciji u vezi sa kojom postoje osnovi sumnje da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma (iznos i valuta u kojoj se transakcija vrši, datum i vreme vršenja transakcije);

13) razloge za sumnju da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma.

(4) Evidencija podataka dostavljenih Upravi u skladu sa članom 48. ovog zakona sadrži podatke iz stava 3. ovog člana.

(5) Evidencija o prijavljenim i neprijavljenim prenosima fizički prenosivih sredstava plaćanja u iznosu od 10.000 evra ili više u dinarima ili stranoj valuti preko državne granice sadrži:

1) ime i prezime, prebivalište, datum i mesto rođenja i državljanstvo lica koje prenosi ta sredstva, kao i broj pasoša, datum i mesto izdavanja;

2) poslovno ime, adresu i sedište pravnog lica, odnosno ime, prezime, prebivalište ili boravište, datum i mesto rođenja i državljanstvo vlasnika tih sredstava, odnosno lica za koje se vrši prenos tih sredstava preko državne granice kao i broj pasoša, datum i mesto izdavanja;

3) poslovno ime, adresu i sedište pravnog lica, odnosno ime, prezime, prebivalište ili boravište, datum i mesto rođenja i državljanstvo primaoca tih sredstava;

4) vrsta u kojoj se ta sredstva nalaze;

5) iznos i valutu fizički prenosivih sredstava plaćanja koja se prenose;

6) poreklo fizički prenosivih sredstava plaćanja koja se prenose;

7) namenu za koju će ta sredstva biti upotrebljena;

8) mesto, datum i vreme prelaska državne granice;

9) prevozno sredstvo koje se koristi za prenos tih sredstava;

10) maršrutu (zemlja polaska i datum polaska, zemlja tranzita, zemlja dolaska i datum dolaska), transportno preduzeće i referentni broj (npr. broj leta);

11) podatak o tome da li su fizički prenosiva sredstva plaćanja prijavljena ili nisu.

(6) Evidencija o prenosu fizički prenosivih sredstava plaćanja preko državne granice u iznosu nižem od 10.000 evra u dinarima ili stranoj valuti ako postoje osnovi sumnje da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma sadrži:

1) ime, prezime, prebivalište, datum i mesto rođenja i državljanstvo lica koje prijavi ili ne prijavi prenos tih sredstva;

2) poslovno ime i sedište pravnog lica, odnosno ime, prezime, prebivalište i državljanstvo vlasnika tih sredstava, odnosno lica za koje se vrši prenos tih sredstava preko državne granice;

3) poslovno ime, adresu i sedište pravnog lica, odnosno ime, prezime, prebivalište ili boravište, datum i mesto rođenja i državljanstvo primaoca tih sredstava;

4) vrsta u kojoj se ta sredstva nalaze;

5) iznos i valuta fizički prenosivih sredstava plaćanja koja se prenose;

6) poreklo fizički prenosivih sredstava plaćanja koja se prenose;

7) namenu za koju će ta sredstva biti upotrebljena;

8) mesto, datum i vreme prelaska državne granice;

9) prevozno sredstvo koje se koristi za prenos tih sredstava;

10) razloge za sumnju da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma.

(7) Evidencija naloga za privremeno obustavljanje izvršenja transakcije sadrži:

1) poslovno ime obveznika kome je izdat nalog;

2) datum i vreme izdavanja naloga;

3) iznos i valutu transakcije čije izvršenje je privremeno obustavljeno;

4) ime i prezime, prebivalište ili boravište, datum i mesto rođenja i JMBG fizičkog lica koje traži izvršenje transakcije čije izvršenje je privremeno obustavljeno;

5) ime i prezime, prebivalište ili boravište, datum i mesto rođenja i JMBG fizičkog lica, odnosno poslovno ime, adresu, i sedište pravnog lica koje je primalac sredstava, ili podatke o računu na koji se sredstva transferišu;

6) podatke o državnom organu koji je obavešten o privremenom obustavljanju izvršenja transakcije.

(8) Evidencija izdatih naloga za praćenje finansijskog poslovanja stranke sadrži:

1) poslovno ime obveznika kome je izdat nalog;

2) datum i vreme izdavanja naloga;

3) ime i prezime, prebivalište ili boravište, datum i mesto rođenja i JMBG fizičkog lica odnosno, poslovno ime, adresu, i sedište pravnog lica u odnosu na koje je izdat nalog.

(9) Evidencija o inicijativama iz člana 58. ovog zakona sadrži:

1) ime i prezime, prebivalište ili boravište i JMBG fizičkog lica, odnosno poslovno ime, sedište, matični broj i PIB pravnog lica za koje postoje osnovi sumnje da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma;

2) podatke o transakciji za koju postoje osnovi sumnje da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma (iznos transakcije, valuta, datum, odnosno period izvršenja transakcije);

3) razloge za sumnju da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma.

(10) Evidencija podataka prosleđenih nadležnim državnim organima u skladu sa članom 59. ovog zakona sadrži:

1) ime i prezime, datum i mesto rođenja, prebivalište ili boravište i JMBG fizičkog lica, odnosno poslovno ime, sedište, matični broj i PIB pravnog lica u vezi sa kojima je Uprava nadležnom državnom organu dostavila podatke, informacije i dokumentaciju;

2) podatke o transakciji za koju postoje osnovi sumnje da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma (iznos transakcije, valuta, datum, odnosno vreme izvršenja transakcije);

3) razloge za sumnju da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma;

4) podatke o organu kome su ti podaci dostavljeni.

(11) Evidencija podataka primljenih i dostavljenih u skladu sa čl. 61. i 62. ovog zakona sadrži:

1) naziv države ili organa kojima Uprava dostavlja ili traži podatke, informacije i dokumentaciju;

2) podatke o transakcijama ili licima o kojima Uprava dostavlja ili traži podatke iz stava 1. ovog člana.

(12) Evidencija podataka o prekršajima, privrednim prestupima i krivičnim delima iz člana 72. ovog zakona sadrži:

1) datum podnošenja prijave, podizanja optužnice, odnosno pokretanja postupka;

2) ime, prezime, datum i mesto rođenja odnosno poslovno ime i sedište prijavljenog ili optuženog lica, odnosno lica protiv koga je pokrenut postupak;

3) pravnu kvalifikaciju dela i mesto, vreme i način izvršenja radnje dela;

4) pravnu kvalifikaciju prethodnog dela i mesto, vreme i način izvršenja radnje tog dela;

5) vrstu i visinu privremeno ili trajno oduzete imovinske koristi koja je pribavljena krivičnim delom, privrednim prestupom, odnosno prekršajem;

6) vrstu i visinu kazne;

7) poslednju odluku donetu u postupku u trenutku izveštavanja;

8) podatke o primljenim i poslatim zamolnicama u vezi sa krivičnim delima pranja novca i finansiranja terorizma ili prethodnim delima;

9) podatke o primljenim i poslatim zahtevima za privremeno ili trajno oduzimanje protivpravne imovinske koristi bez obzira na vrstu krivičnog dela, privrednog prestupa, odnosno prekršaja;

10) podatke o primljenim i poslatim zahtevima za ekstradiciju u vezi sa krivičnim delima pranja novca i finansiranja terorizma.

(13) Evidencija o prekršajima i izrečenim merama u vršenju nadzora iz člana 82. ovog zakona sadrži:

1) ime, prezime, datum i mesto rođenja, prebivalište ili boravište, državljanstvo i JMBG fizičkog lica, a za odgovorno i ovlašćeno lice u pravnom licu i radno mesto i poslove koje vrši;

2) poslovno ime, adresu, sedište, matični broj i PIB pravnog lica;

3) opis prekršaja, odnosno nedostataka;

4) podatke o izrečenim merama.

(14) Evidencija o obaveštenjima iz čl. 71. i 86. ovog zakona sadrži:

1) ime i prezime, datum i mesto rođenja, prebivalište ili boravište i JMBG fizičkog lica, odnosno poslovno ime, sedište, matični broj i PIB pravnog lica na koje se odnose činjenice koje su u vezi ili koje bi mogle da budu vezi sa pranjem novca ili finansiranjem terorizma;

2) podatke o transakciji na koju se odnose činjenice koje su u vezi ili koje bi mogle da budu u vezi sa pranjem novca ili finansiranjem terorizma (iznos transakcije, valuta, datum, odnosno vreme izvršenja transakcije);

3) opis činjenica koje su u vezi ili koje bi mogle da budu u vezi sa pranjem novca ili finansiranjem terorizma.

IX. NADZOR

9.1. Organi nadležni za vršenje nadzora

Organi nadležni za vršenje nadzora

i njihova ovlašćenja

Član 82.

(1) Nadzor nad primenom ovog zakona od strane obveznika i advokata dužni su da vrše u okviru svojih nadležnosti:

1) Uprava;

2) Narodna banka Srbije;

3) Komisija za hartije od vrednosti;

4) Poreska uprava;

5) ministarstvo nadležno za inspekcijski nadzor u oblasti trgovine;

6) Devizni inspektorat;

7) Uprava za igre na sreću;

8) ministarstvo nadležno za poslove finansija;

9) ministarstvo nadležno za poslove poštanskog saobraćaja;

10) Advokatska komora;

11) Komora ovlašćenih revizora.

(2) Ako organ iz stava 1. ovog člana u vršenju nadzora utvrdi postojanje nepravilnosti ili nezakonitosti u primeni ovog zakona, u skladu sa zakonom kojim je propisano njegovo ovlašćenje za nadzor, dužan je da:

1) zahteva otklanjanje nepravilnosti i nedostataka u roku koji sam odredi;

2) podnese zahtev nadležnom organu za pokretanje odgovarajućeg postupka;

3) preduzme druge mere i radnje za koje je zakonom ovlašćen.

Nadležnost Uprave u nadzoru

Član 83.

(1) Uprava vrši nadzor na primenom ovog zakona od strane obveznika iz člana 4. ovog zakona i advokata.

(2) Uprava vrši nadzor nad primenom ovog zakona prikupljanjem, obradom i analizom podataka, informacija i dokumentacije koji se Upravi dostavljaju u skladu sa ovim zakonom.

(3) Obveznik i advokat dužni su da Upravi dostave podatke, informacije i dokumentaciju koji su neophodni za vršenje nadzora odmah a najkasnije u roku od 15 dana od dana dostavljanja zahteva.

(4) Uprava može od državnih organa i imalaca javnih ovlašćenja tražiti sve podatke, informacije i dokumentaciju, koji su neophodni za vršenje nadzora u skladu sa ovim zakonom.

Ostali organi nadležni za vršenje nadzora

Član 84.

(1) Narodna banka Srbije vrši nadzor nad primenom ovog zakona od strane obveznika iz člana 4. stav 1. tač. 1, 2, i tač. 4-6. ovog zakona.

(2) Komisija za hartije od vrednosti vrši nadzor nad primenom ovog zakona od strane obveznika iz člana 4. stav 1. tačka 1. ovog zakona kada se radi o kastodi i brokersko – dilerskim poslovima i člana 4. stav 1. tač. 3. i 8. ovog zakona.

(3) Uprava za igre na sreću vrši nadzor nad primenom ovog zakona od strane obveznika iz člana 4. stav 1. tač. 9. i 10. ovog zakona.

(4) Ministarstvo nadležno za poslove finansija vrši nadzor nad primenom ovog zakona od strane obveznika iz člana 4. stav 1. tačka 7. ovog zakona kada se radi o poslovima platnog prometa u zemlji i člana 4. stav 1. tačka 11. i stav 2. tač. 4-7. ovog zakona.

(5) Ministarstvo nadležno za poslove poštanskog saobraćaja vrši nadzor nad primenom ovog zakona od strane obveznika iz člana 4. stav 1. tačka 7. ovog zakona, kada se radi o vrednosnim pošiljkama.

(6) Ministarstvo nadležno za inspekcijski nadzor u oblasti trgovine vrši nadzor nad primenom ovog zakona od strane obveznika iz člana 4. stav 2. tačka 1. ovog zakona.

(7) Poreska uprava vrši nadzor nad primenom ovog zakona od strane obveznika iz člana 4. stav 2. tač. 2. i 3. ovog zakona.

(8) Advokatska komora vrši nadzor nad primenom ovog zakona od strane advokata.

(9) Komora ovlašćenih revizora vrši nadzor nad primenom ovog zakona od strane obveznika iz člana 4. stav 1. tačka 12. ovog zakona.

(10) Poreska uprava i ministarstvo nadležno za inspekcijski nadzor u oblasti trgovine vrše nadzor nad primenom odredbe člana 36. ovog zakona

(11) Devizni inspektorat vrši nadzor nad primenom ovog zakona od strane obveznika iz člana 4. stav 2. tač. 5. i 7. ovog zakona, u poslovima međunarodnog platnog prometa.

(12) Organi iz ovog člana dužni su da jedan drugom na zahtev dostave sve podatke i informacije potrebne za vršenje nadzora nad primenom ovog zakona.

(13) Obveznik i advokat dužni su da organima iz ovog člana dostave podatke, informacije i dokumentaciju koja je neophodna za vršenje nadzora odmah a najkasnije u roku od 15 dana od dana dostavljanja zahteva.

9.2. Obaveštavanje Uprave u vezi sa nadzorom

Obaveštavanje o preduzetim merama u nadzoru

Član 85.

(1) Organi iz člana 84. ovog zakona dužni su da o preduzetim merama u izvršenom nadzoru, o utvrđenim nepravilnostima i nezakonitostima, kao i o drugim značajnim činjenicama u vezi sa nadzorom odmah, u pismenoj formi, obaveste Upravu, kao i da dostave primerak donetog akta.

(2) Obaveštenje iz stava 1. ovog člana sadrži podatke iz člana 81. stav 13. ovog zakona.

(3) Organ koji je utvrdio nepravilnosti i nezakonitosti o tome obaveštava i druge organe iz člana 84. ako su od značaja za njihov rad.

Obaveštavanje o činjenicama koje su u vezi sa pranjem novca i finansiranjem terorizma

Član 86.

(1) Organi iz člana 84. ovog zakona dužni su da u pismenoj formi obaveste Upravu, ako u vršenju poslova iz svog delokruga utvrde, odnosno otkriju činjenice koje su ili koji bi mogle da budu u vezi sa pranjem novca ili finansiranjem terorizma.

9.3. Donošenje preporuka i smernica

Član 87.

(1) Organ iz člana 84. ovog zakona može, samostalno ili u saradnji sa drugim organima, da donese preporuke, odnosno smernice za primenu odredaba ovog zakona.

X. KAZNENE ODREDBE

Privredni prestupi

Član 88.

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 500.000 do 3.000.000 dinara kazniće se za privredni prestup pravno lice ako:

1) ne izradi analizu rizika od pranja novca i finansiranja terorizma (član 7. stav 1);

2) ne izvrši radnje i mere poznavanja i praćenja stranke iz člana 8. stav 1. ovog zakona;

3) uspostavi poslovni odnos sa strankom a da prethodno nije izvršilo propisane radnje i mere, odnosno ako je poslovni odnos uspostavljen, ne raskine ga (član 8. stav 2. i član 10. stav 1);

4) izvrši transakciju a da prethodno nije izvršilo propisane mere (član 8. stav 2. i član 11);

5) kod poslova životnog osiguranja, ne izvrši proveru identiteta korisnika polise najkasnije pre isplate njegovih prava po tom ugovoru (član 10. stav 2);

6) ne utvrdi i proveri identitet stranke koja je fizičko lice, zakonskog zastupnika te stranke, kao i preduzetnika i ne pribavi sve propisane podatke ili ih ne pribavi na propisani način (član 13. st. 1, 2. i 6);

7) ne utvrdi i proveri identitet punomoćnika stranke koja je fizičko lice odnosno ne utvrdi i proveri identitet tog punomoćnika na propisani način (član 13. stav 4);

8) ako utvrdi i proveri identitet stranke na osnovu kvalifikovanog elektronskog sertifikata suprotno odredbama člana 14. ovog zakona i uslovima koje na osnovu člana 14. stav 1. ovog zakona propisuje ministar;

9) ne utvrdi i proveri identitet stranke koja je pravno lice, ne pribavi sve propisane podatke ili ih ne pribavi na propisani način (član 15. stav 1-5);

10) ne utvrdi i proveri identitet ogranka pravnog lica preko koga strano pravno lice posluje (član 15. stav 7);

11) ne utvrdi i proveri identitet zastupnika stranke koja je pravno lice, ne pribavi sve propisane podatke ili ih ne pribavi na propisani način (član 16. i član 17. stav 2);

12) ne utvrdi i proveri identitet punomoćnika ili prokuriste stranke koja je pravno lice, ne pribavi sve propisane podatke ili ih ne pribavi na propisani način (član 17. stav 1);

13) ne utvrdi i proveri identitet lica građanskog prava iz člana 3. stav 1. tačka 10. ovog zakona, lica ovlašćenog za zastupanje to drugog lica, kao i lica koja su članovi tog drugog lica, ne pribavi sve propisane podatke ili ih ne pribavi na propisani način (član 18);

14) ne utvrdi i proveri identitet stranke ili njenog zakonskog zastupnika ili punomoćnika prilikom ulaska tog lica u igračnicu ili pristupa sefu, ne pribavi propisane podatke ili ih ne pribavi na propisani način (član 19);

15) ne utvrdi identitet stvarnog vlasnika stranke, ne pribavi propisane podatke ili ih ne pribavi na propisani način (član 20. st. 1-3);

16) ne proveri identitet stvarnog vlasnika stranke na osnovu procene rizika od pranja novca i finansiranja terorizma (član 20. stav 4);

17) poveri vršenje mera poznavanja i praćenja stranke trećem licu koje ne može biti treće lice u skladu sa ovim zakonom (član 23. stav 2. i član 24. stav 3);

18) poveri vršenje mera poznavanja i praćenja stranke trećem licu iz države koja je na listi država koje ne primenjuju standarde u oblasti sprečavanja pranja novca i finansiranja terorizma (član 24. stav 2);

19) uspostavi poslovni odnos sa strankom suprotno odredbama člana 26. ovog zakona;

20) kod uspostavljanja loro korespodentskog odnosa sa bankom ili drugom sličnom institucijom, koja ima sedište u stranoj državi koja nije na listi država koje primenjuju međunarodne standarde u oblasti sprečavanja pranja novca i finansiranja terorizma koji su na nivou standarda Evropske unije ili viši, ne pribavi propisane podatke, informacije i dokumentaciju, odnosno ne pribavi ih na propisani način (član 29. st. 1. i 3);

21) ne utvrdi postupak po kome utvrđuje da li je stranka ili stvarni vlasnik stranke strani funkcioner, odnosno taj postupak ne utvrdi na propisani način (član 30. stav 1);

22) ne izvrši mere propisane članom 30. st. 2. i 3. ovog zakona;

23) uspostavi poslovni odnos bez prisustva stranke a da prethodno nije izvršilo propisane dodatne mere (član 31);

24) izvrši pojednostavljene mere poznavanja i praćenja stranke suprotno uslovima propisanim u čl. 32. i 33. ovog zakona;

25) otvori, izda ili vodi anonimni račun, štednu knjižicu na šifru ili donosioca, odnosno vrši druge usluge, koje posredno ili neposredno omogućavaju prikrivanje identiteta stranke (član 34);

26) uspostavi ili nastavi korespodentski odnose sa bankom koja posluje ili bi mogla poslovati kao kvazi banka ili sa drugom sličnom institucijom za koju se osnovano može pretpostaviti da može dozvoliti korišćenje svojih računa kvazi banci (član 35);

27) primi gotov novac za plaćanje robe ili usluga u iznosu od 15.000 evra ili više u dinarskoj protivvrednosti, bez obzira da li se plaćanje vrši jednokratno ili u više međusobno povezanih gotovinskih transakcija (član 36);

28) ne obavesti Upravu o svakoj gotovinskoj transakciji u iznosu od 15.000 evra ili više u dinarskoj protivvrednosti (član 37. stav 1);

29) ne obavesti Upravu o slučajevima kada u vezi sa transakcijom ili strankom postoje osnovi sumnje da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma, ili kada stranka traži savet u vezi sa pranjem novca ili finansiranjem terorizma, odnosno ne obavesti je u propisanim rokovima i na propisani način (član 37. st. 2-6);

30) ne imenuje ovlašćeno lice i njegovog zamenika za vršenje poslova u skladu sa ovim zakonom (član 39);

31) ne obezbedi ovlašćenom licu uslove za vršenje poslova u skladu sa ovim zakonom (član 42. st. 1. i 2);

32) ne obezbedi redovnu unutrašnju kontrolu obavljanja poslova sprečavanja i otkrivanja pranja novca i finansiranja terorizma (član 44);

33) ne izradi listu indikatora za prepoznavanje lica i transakcija za koje postoje osnovi sumnje da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma (član 50. stav 1);

34) ne dostavi Upravi, na njen zahtev, tražene podatke, informacije i dokumentaciju, odnosno ne dostavi ih u propisanim rokovima (član 53);

35) privremeno ne obustavi izvršenje transakcije na osnovu naloga Uprave ili se za vreme za koje je izvršenje transakcije privremeno obustavljeno ne pridržava naloga Uprave koji se odnose na tu transakciju ili na lice koje vrši tu transakciju (član 56);

36) ne postupi po nalogu Uprave da prati finansijsko poslovanje stranke, ne obaveštava Upravu o svim transakcijama i poslovima koje ta stranka vrši, odnosno ne obaveštava je u propisanim rokovima (član 57);

37) postupi suprotno odredbama člana 73. ovog zakona;

38) ako podatke, informacije i dokumentaciju pribavljenu na osnovu ovog zakona ne koristi samo za namene određene zakonom (član 76);

39) podatke i dokumentaciju pribavljenu u skladu sa ovim zakonom ne čuva najmanje 10 godina od dana okončanja poslovnog odnosa, izvršene transakcije, odnosno od poslednjeg pristupa sefu ili ulaska u igračnicu (član 77);

40) ne vodi evidencije podataka u skladu sa ovim zakonom (član 80. stav 1).

Član 89.

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 50.000 do 1.500.000 dinara kazniće se za privredni prestup pravno lice ako:

1) analiza rizika od pranja novca i finansiranja terorizma nije izrađena u skladu sa smernicama koje donosi organ iz člana 82. ovog zakona nadležan za nadzor nad primenom zakona kod tog pravnog lica, odnosno ta analiza ne sadrži procenu rizika za svaku grupu ili vrstu stranke, poslovnog odnosa, usluge koju pruža u okviru svoje delatnosti ili transakcije (član 7. st 1. i 2);

2) ne pribavi sve propisane podatke (član 21);

3) ne prati poslovanje stranke sa posebnom pažnjom u obimu i učestalosti koji odgovaraju stepenu rizika utvrđenom u analizi rizika iz člana 7. ovog zakona (član 22);

4) poveri vršenje mera poznavanja i praćenja stranke trećem licu bez prethodne provere da li to treće lice ispunjava uslove propisane ovim zakonom ili ako je to treće lice utvrdilo i proverilo identitet stranke bez njenog prisustva ili je stranka of šor pravno lice ili anonimno društvo (član 23. st. 3. i 4. i član 24. stav 1);

5) ako uspostavi ili nastavi loro korespondentski odnos sa bankom ili drugom sličnom institucijom koja ima sedište u stranoj državi suprotno odredbama člana 29. st. 2. i 4 ovog zakona;

6) ne obavesti Upravu o svakoj gotovinskoj transakciji u iznosu od 15.000 evra ili više u dinarskoj protivvrednosti u propisanim rokovima i na propisani način (član 37. st. 6. i 7);

7) ne obezbedi da se mere za sprečavanje i otkrivanje pranja novca i finansiranja terorizma propisane ovim zakonom, u istom obimu sprovode i u njenim poslovnim jedinicama i društvima kćerkama u njegovom većinskom vlasništvu, koja imaju sedište u stranoj državi (član 38);

8) ne obavesti Upravu o ličnom imenu i nazivu radnog mesta ovlašćenog lica i njegovog zamenika, kao i svaku promenu tih podataka u propisanim rokovima (član 42. stav 3);

9) ne obezbedi redovno stručno obrazovanje, osposobljavanje i usavršavanje zaposlenih koji obavljaju poslove sprečavanja i otkrivanja pranja novca i finansiranja terorizma (član 43. stav 1);

10) ne izradi program godišnjeg stručnog obrazovanja, osposobljavanja i usavršavanja zaposlenih, odnosno ne izradi ga u propisanim rokovima (član 43. stav 3);

11) ne primenjuje listu indikatora za prepoznavanje lica i transakcija za koje postoje osnovi sumnje da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma (član 50. stav 3);

12) evidencije koje vodi u skladu sa ovim zakonom ne sadrže sve propisane podatke (član 81. st. 1. i 2).

Prekršaji

Član 90.

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 5.000 do 500.000 dinara kazniće se za prekršaj preduzetnik ako izvrši neku od radnji iz čl. 88. i 89. ovog zakona.

(2) Novčanom kaznom u iznosu od 5.000 do 50.000 dinara kazniće se za prekršaj fizičko lice ako nadležnom carinskom organu ne prijavi fizički prenosiva sredstva plaćanja u iznosu od 10.000 evra ili više u dinarima ili stranoj valuti koje prenosi preko državne granice (član 67. stav 1).

(3) Novčanom kaznom u iznosu od 500 do 50.000 dinara kazniće se za prekršaj fizičko lice ako prijava iz člana 67. ovog zakona ne sadrži sve propisane podatke (član 67. stav 2).

Prekršaji za koje odgovara advokat

Član 91.

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 5.000 do 500.000 dinara kazniće se za prekršaj advokat ako:

1) ne utvrdi i proveri identitet stranke, ne pribavi sve propisane podatke, odnosno ne pribavi ih na propisani način (član 47. st. 1-4. i st. 6. i 7);

2) ne utvrdi identitet stvarnog vlasnika stranke, ne pribavi sve propisane podatke, odnosno ne pribavi ih na propisani način (član 47. st. 5- 7);

3) ne obavesti Upravu o transakcijama ili licima u vezi sa kojima oceni da postoje osnovi sumnje da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma ili kada stranka traži savet u vezi sa pranjem novca ili finansiranjem terorizma, odnosno ne obavesti je u propisanim rokovima ili na propisani način (član 48);

4) ne izradi listu indikatora za prepoznavanje lica i transakcija za koje postoje osnovi sumnje da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma (član 50. stav 1);

5) ne dostavi Upravi, na njen zahtev, tražene podatke, informacije i dokumentaciju, odnosno ne dostavi ih u propisanim rokovima ili ne obavesti Upravu o razlozima zbog kojih nije postupio u skladu sa zahtevom za dostavljanje podataka (član 49. stav 2. i član 54);

6) ne primenjuje listu indikatora za prepoznavanje lica i transakcija za koje postoje osnovi sumnje da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma (član 50. stav 3);

7) postupi suprotno odredbama člana 73. stav 1. ovog zakona;

8) ako podatke, informacije i dokumentaciju pribavljene na osnovu ovog zakona ne koristi samo za namene određene zakonom (član 76);

9) podatke i dokumentaciju pribavljene u skladu sa ovim zakonom ne čuva najmanje 10 godina od dana okončanja poslovnog odnosa ili izvršene transakcije (član 77);

10) ne vodi evidencije podataka u skladu sa ovim zakonom (član 80. stav 2);

11) evidencije koje vodi u skladu sa ovim zakonom ne sadrže propisane podatke (član 81. st. 3. i 4).

XI. PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 92.

Obveznik je dužan da radnje i mere iz člana 6. ovog zakona izvrši u odnosu na stranke sa kojima je poslovna saradnja uspostavljena pre stupanja na snagu ovog zakona u roku od jedne godine od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Član 93.

Propisi doneti na osnovu Zakona o sprečavanju pranja novca („Službeni glasnik RS”, br. 107/05 i 117/05 – ispravka) primenjivaće se do donošenja propisa na osnovu ovog zakona, osim ako nisu u suprotnosti sa ovim zakonom.

Član 94.

Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o sprečavanju pranja novca („Službeni glasnik RS”, br. 107/05 i 117/05 – ispravka).

Član 95.

Odredbe čl. 67. do 70. ovog zakona počinju da se primenjuju stoosamdesetog dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Do početka primene ovih odredbi primenjivaće se odredba člana 9. Zakona o sprečavanju pranja novca („Službeni glasnik RS”, br. 107/05 i 117/05 – ispravka).

Član 96.

Odredba člana 36. ovog zakona ne odnosi se na Zakon o privremenom obavljanju određenih poslova platnog prometa na teritoriji Savezne Republike Jugoslavije („Službeni list SRJ”, broj 9/01).

Član 97.

Uprava za sprečavanje pranja novca obrazovana Zakonom o sprečavanju pranja novca („Službeni glasnik RS”, br. 107/05 i 117/05 – ispravka) nastavlja sa radom u skladu sa ovlašćenjima utvrđenim ovim zakonom.

Član 98.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku Republike Srbije” .

O B R A Z L O Ž E Nj E

1. USTAVNI OSNOV ZA DONOŠENjE ZAKONA

Ustavni osnov za donošenje ovog zakona je odredba člana 97. stav 1. tačka 17) Ustava Republike Srbije po kome Republika Srbija uređuje i obezbeđuje druge odnose od interesa za Republiku Srbiju, u skladu s Ustavom.

2. RAZLOZI ZBOG KOJIH SE PREDLAŽE DONOŠENjE ZAKONA

Kao punopravna članica Ujedinjenih nacija (u daljem tekstu: UN) Republika Srbija je u obavezi da usaglasi svoju zakonsku regulativu sa ratifikovanim konvencijama te međunarodne organizacije.

U oblasti sprečavanja pranja novca najznačajnije ratifikovane konvencije su: Konvencija UN protiv nezakonitog prometa opojnih droga i psihotropnih supstanci iz 1988. godine – (u daljem tekstu: Bečka Konvencija) i Konvencija protiv organizovanog transnacionalnog kriminala iz 2000. godine (u daljem tekstu: Palermo Konvencija).

U oblasti borbe protiv finansiranja terorizma UN je donela Međunarodnu konvenciju o suzbijanju finansiranja terorizma. Republika Srbija je potvrdila navedenu konvenciju u julu 2002. godine. Ovom konvencijom se, pored ustanovljavanja obaveze za države članice da kriminalizuju finansiranje terorizma (što je učinjeno odredbom člana 393. Krivičnog zakonika koji je stupio na snagu 1. januara 2006. godine), propisuje i obaveza ustanovljavanja zakonskog okvira za preduzimanje preventivnih mera na sprečavanju finansiranja terorizma, kao i obezbeđivanje efikasne međunarodne saradnje na ovom planu.

U okviru Saveta Evrope, najznačajnije konvencije u navedenoj oblasti su Konvencija o pranju, traženju, zapleni i konfiskaciji prihoda stečenih kriminalom iz 1990. godine, ratifikovana 2002. godine (u daljem tekstu: Strazburška konvencija) i Konvencija o pranju, traženju, zapleni i konfiskaciji prihoda stečenih kriminalom i o finansiranju terorizma iz 2005. godine, potpisana iste godine (u daljem tekstu: Varšavska konvencija).

Zakon o sprečavanju pranja novca potrebno je u potpunosti usaglasiti sa navedenim konvencijama, što je u predlogu ovog zakona postignuto.

Budući da je opredeljenje naše zemlje punopravno članstvo u Evropskoj Uniji (u daljem tekstu: EU), Srbija se nalazi u procesu usaglašavanja i prilagođavanja zakonskih propisa sa zahtevima i standardima EU. U oblasti sprečavanja pranja novca navedeni standardi su propisani Direktivom 2005/60/ES Evropskog Parlamenta i Saveta o sprečavanju korišćenja finansijskog sistema u svrhe pranja novca i finansiranja terorizma iz 2005. godine (u daljem tekstu: Direktiva EU). Predlog ovog zakona je u potpunosti usaglašen sa standardima propisanim navedenim dokumentom.

Međunarodne standarde u oblasti sprečavanja pranja novca i finansiranja terorizma propisuje i međunarodno telo – FATF (engleski: Financial Action Task Force) koje je, u okviru svoje nadležnosti, donelo dokument pod nazivom «FATF 40 preporuka protiv pranja novca i 9 specijalnih preporuka protiv finansiranja terorizma», koji predstavlja glavni međunarodni standard u navedenoj oblasti i na osnovu koga međunarodne organizacije vrše procenu usaglašenosti nacionalnih sistema za sprečavanje pranja novca i finansiranja terorizma. Navedeni dokument predstavlja i osnov na kome počiva rad Manivala (Moneyval) – tela Saveta Evrope koje se bavi procenom usaglašenosti nacionalnih sistema za sprečavanje pranja novca i finansiranja terorizma država članica Saveta Evrope sa međunarodnim standardima.

Predlog ovog zakona je u potpunosti usaglašen i sa standardima propisanim navedenim dokumentima.

Ulaskom u Savet Evrope i naša zemlja podleže postupku multilateralnog ocenjivanja u sprovođenju zakona iz oblasti preventivne i krivične regulative, koji se sprovodi u okviru Manivala. Prvi krug evaluacije Manivala izvršen je u oktobru 2003. godine. Izveštaj o radnjama i merama koje Republika Srbija preduzima na planu borbe protiv pranja novca i finansiranja terorizma usvojen je u januaru 2005. godine. Navedeni izveštaj, pored ocene da postoji neusaglašenost sa međunarodnim standardima u ovoj oblasti, sadrži niz obavezujućih preporuka, koje je neophodno usvojiti pre sledećeg kruga evaluacije koji će biti u februaru 2009. godine. Zbog toga je neophodno da se u najkraćem roku izvrše sve pripreme koje podrazumevaju i donošenje novog Zakona o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorizma.

Uprava za sprečavanje pranja novca je 23. jula 2003. godine primljena u punopravno članstvo Grupe Egmont, međunarodne organizacije finansijsko-obaveštajnih službi (u daljem tekstu: FOS), čiji je osnovni cilj podizanje nivoa međunarodne saradnje između nacionalnih FOS. Članstvo u navedenoj međunarodnoj organizaciji podrazumeva i što skorije usaglašavanje našeg zakonodavstva sa međunarodnim standardima, naročito u oblasti sprečavanja finansiranja terorizma. Zadržavanje punopravnog članstva u Egmont grupi je značajno imajući u vidu da su i pranje novca i finansiranje terorizma u najvećoj meri međunarodna krivična dela i da se borba protiv njih na nacionalnom planu teško može zamisliti bez efikasne međunarodne saradnje. Ostanak u članstvu u Egmont grupi zavisi od usvajanja zakona koji će obuhvatiti preventivne mere protiv finansiranja terorizma i dati mogućnost Srbiji da razmenjuje podatke sa stranim FOS. Ako Republika Srbija, do marta 2009. godine ne donese zakon kojim se propisuju preventivne mere u borbi protiv finansiranja terorizma i mećunarodna razmena podataka na tom planu, članstvo u EGMONT grupi biće suspendovano.

Osnovni cilj donošenja novog Zakona o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorizma sastoji se u unapređenju postojećeg sistema otkrivanja i sprečavanja pranja novca i finansiranja terorizma i usaglašavanju zakona sa svim međunarodnim standardima u ovoj oblasti.

3. OBJAŠNjENjE OSNOVNIH PRAVNIH INSTITUTA I POJEDINAČNIH REŠENjA

Članom 1. Predloga zakona određuje se predmet zakona, kao i nadležnost Uprave za sprečavanje pranja novca (u daljem tekstu: Uprava) i drugih organa za sprovođenje odredaba ovog zakona.

U članu 2. definišu se pojmovi pranja novca, finansiranja terorizma, terorističkog akta, teroriste i terorističke organizacije. Pri definisanju navedenih pojmova predlagač je pošao od definicija sadržanih u međunarodnim standardima navedenim u prethodnom poglavlju.

U članu 3. definišu se pojedini pojmovi koji se koriste u zakonu. S obzirom na uočene probleme u tumačenju pojedinih pojmova u dosadašnjoj praksi, u Predlogu zakona su pojedini pojmovi bliže definisani u ovom članu (npr. „gotovinska transakcija”, „lični dokument”, „službena isprava”, „informacija o aktivnostima stranke” i dr). Predlogom zakona su obuhvaćene i neke nove definicije koje su rezultat usaglašavanja našeg zakonodavstva sa Direktivom EU (npr. „kvazi banka”, „strani funkcioner”, „stvarni vlasnik”, „poslovni odnos” i dr.).

U članu 4. utvrđuju se obveznici koji su obavezni da sprovode mere za otkrivanje i sprečavanje pranja novca i finansiranje terorizma. Predlog zakona u velikoj meri zadržava krug obveznika, koji su propisani postojećim Zakonom o sprečavanju pranja novca iz 2005. g. Radi usklađivanja sa Direktivom EU u kojoj je definisana lista obveznika, bile su potrebne određene izmene i to:

1) bilo je neophodno definisati da se obaveza sprovođenja propisanih mera kod obveznika odnosi i na sprečavanje i otkrivanje finansiranja terorizma, a ne samo na pranje novca;

2) na osnovu izmena i dopuna zakonodavstva u oblasti finansijskog poslovanja bilo je neophodno dopuniti listu obveznika izrazima koji se koriste u vezi sa konkretnim finansijskim subjektima (npr. u oblasti bankarstva, investicionih fondova i društava za upravljanje), uključujući definicije novih organizacionih oblika koji se pojavljuju na tržištu (npr. društva za upravljanje dobrovoljnim penzijskim fondovima);

3) u skladu sa razvojem organizovanja igara na sreću preko interneta, bilo je neophodno među obveznike posebno uključiti i priređivače koji igre na sreću organizuju preko interneta ili drugih telekomunikacionih sredstava;

4) Predlogom zakona su među obveznike dodatno uključena pravna i fizička lica koja vrše sledeće delatnosti:

a) pružanje usluga prenosa novca (npr. usluge Vestern Uniona) ako ih vrše subjekti koji ne spadaju u obveznike po drugim odredbama zakona,

b) davanje jemstava.

5) u Predlog zakona među obveznike za sprovođenje mera u oblasti sprečavanja i otkrivanja pranja novca i finansiranja terorizma nisu više uključene berze i organizatori putovanja. Naime, s obzirom na delatnost koju berza, u skladu sa zakonom koji uređuje tržište hartija od vrednosti obavlja, ne može se svrstati u obveznike iz člana 4. Predloga zakona. Zato su njeni zadaci u oblasti otkrivanja i sprečavanja pranja novca i finansiranja terorizma uređeni posebnim članom zajedno sa Centralnim registrom hartija od vrednosti (videti i obrazloženje uz član 71). Prema podacima domaćih i međunarodnih institucija koje se bave tipologijama pranja novca ili finansiranja terorizma, poslednjih godina pokazalo se da u vezi sa licima koja obavljaju delatnost organizovanja putovanja postoji veoma mali rizik od pranja novca ili finansiranja terorizma. Pored toga, ni Direktiva EU ih ne svrstava među obveznike, te su organizatori putovanja u Predlogu zakona izdvojeni iz kruga obveznika.

6) u obveznike nisu posebno svrstana pravna i fizička lica koja trguju robom i uslugama, ako je reč o gotovinskim plaćanjima u iznosu od 15.000 evra ili većem, iako Direktiva EU predviđa takvu obavezu. Naime, određivanje trgovaca robom i uslugama kao samostalnih obveznika sprovođenja preventivnih mera predstavljalo bi dodatno administrativno opterećenje za veoma širok krug pravnih i fizičkih lica, jer bi ta lica bila dužna da sprovode ceo niz mera u oblasti sprečavanja pranja novca i finansiranja terorizma, od mera poznavanja svojih stranaka do dostavljanja propisanih podataka Upravi. Iz razloga racionalnosti i efikasnosti sprovođenja preventivnih mera, Predlog zakona se ugleda na uređenja nekih evropskih zemalja i u tom smislu u posebnom poglavlju, izričito se ograničava gotovinsko poslovanje, odnosno naplatu robe ili usluga u gotovom novcu u iznosu koji prelazi 15.000 evra (videti i obrazloženje uz član 36).

7) Predlog zakona omogućava ministru finansija da na predlog Uprave iz kruga obveznika može da isključi određena pravna i fizička lica koja finansijske aktivnosti obavljaju samo povremeno ili u ograničenom obimu i kod kojih postoji mali rizik od pranja novca ili finansiranja terorizma. Cilj ove odredbe je da se smanje administrativne prepreke za poslovanje koje su posledica sprovođenja mera u oblasti sprečavanja i otkrivanja pranja novca i finansiranja terorizma, ali samo kod onih obveznika koji obavljaju delatnost koja je rizicima od pranja novca ili finansiranja terorizma izložena u manjem obimu, odnosno u obimu koji je s aspekta sprovođenja propisanih mera borbe protiv pranja novca i finansiranja terorizma zanemarljiv i predstavlja samo minimalan rizik od zloupotrebe obveznika za pranje novca ili finansiranje terorizma, zbog čega bi sprovođenje propisanih mera bilo besmisleno.

Član 5. propisuje obavezu za advokate i advokatsko ortačko društvo da sprovode radnje i mere za sprečavanje i otkrivanje pranja novca i finansiranja terorizma.

Član 6. propisuje da su obveznici pri uspostavljanju poslovnog odnosa ili pre, u toku i nakon vršenja transakcije dužni da izvršavaju zadatke u vezi sa sprečavanjem i otkrivanjem pranja novca i finansiranja terorizma. U stavu 2. su zatim na jednom mestu uopšteno nabrojane sve obaveze koje su obveznici dužni da izvršavaju u skladu sa Predlogom zakona.

Član 7. odražava jednu od novina koju u sisteme sprečavanja i otkrivanja pranja novca i finansiranja terorizma uvodi Direktiva EU, a to je tzv. pristup na osnovu procene rizika. Naime, kod različitih vrsta stranaka, poslovnih odnosa, usluga koje obveznik pruža u okviru svoje delatnosti ili transakcija, rizik od pranja novca i finansiranja terorizma nije jednak. Zbog toga je Predlogom zakona propisana analiza rizika kojom obveznici ocenjuju koliki rizik od mogućih zloupotreba u cilju pranja novca ili finansiranja terorizma, s njihovog aspekta, predstavlja određena vrsta stranke, poslovni odnos, usluga koju obveznik pruža u okviru svoje delatnosti ili transakcija. Na osnovu tih sopstvenih ocena rizika, odnosno na osnovu kategorizacije vrste stranaka, poslovnih odnosa, usluga koje obveznik pruža u okviru svoje delatnosti ili transakcija obveznici će prvo odabrati odgovarajući oblik mera poznavanja i praćenja stranke (uobičajene ili pojačane mere), a zatim će u okviru tih mera shodno prilagoditi obim mera koje im nalaže zakon.

Prema faktorima rizika generalno se razlikuju sledeće grupe rizika od pranja novca i finansiranja terorizma:

– rizik stranke (politički eksponirana lica, kada stranka nije prisutna prilikom utvrđivanja i provere identiteta, poslovi koji uključuju velike gotovinske transakcije, transakcije bez ekonomske logike itd.);

– rizik usluge koju obveznik pruža u okviru svoje delatnosti (osetljivost, odnosno mogućnost da se korišćenjem neke usluge opere novac ili finansira terorizam);

– rizik zemlje (zemlje sa slabim sistemima sprečavanja pranja novca i finansiranja terorizma, zemlje sa visokom stopom kriminala ili korupcije, zemlje protiv kojih su međunarodne organizacije uvele sankcije itd.);

– prethodna iskustva obveznika sa strankom.

Kako je rizik dinamičan faktor, otkrivanje rizika se menja s obzirom na vreme i mesto. Postoje različite metode analize rizika, ali je na kraju bitan, pre svega, rezultat: u komparativnim okolnostima obveznici bi trebalo da dođu do sličnih ocena rizika. Doduše, analiza rizika odnosno utvrđivanje ocene rizika koja će zavisiti kako od sektora u kome deluje obveznik, tako i od strukture njegovih stranaka, obima i drugih karakteristika njegovih poslova, biće obavezna, ali će obveznici sve stranke, poslovne odnose, usluge ili transakcije, dakle i one sa manjim rizikom, moći jednako da tretiraju i bez primene određenih olakšica, ako tako budu želeli. U slučajevima kada Predlog zakona zbog velikog rizika zahteva i dodatne mere, takav izbor nije moguć.

Iako Predlog zakona ima jednak pristup kako rizicima povezanim sa pranjem novca, tako i rizicima povezanim sa finansiranjem terorizma, smisleno je da obveznik ove rizike tretira odvojeno, jer se u jednakim okolnostima priroda i veličina rizika od pranja novca ili rizika od finansiranja terorizma obično razlikuju.

Član 8. propisuje koje radnje i mere poznavanja i praćenja stranke je obveznik dužan da izvrši. Termin „poznavanje i praćenje stranke” zamenjuje termin „identifikacija stranke”, koji je korišćen u važećem Zakonu o sprečavanju pranja novca. Razlog za promenu terminologije leži u međunarodnim standardima, pre svega Direktivi EU i FATF Preporukama, koji pored utvrđivanja i provere identiteta stranke uvode meru redovnog praćenja poslovanja stranke.

Stav 2. sadrži odredbu koja izričito zabranjuje uspostavljanje poslovnog odnosa ili vršenje transakcije ako obveznik pri vršenju radnji i mera poznavanja i praćenja stranke ne može da obezbedi usklađenost sa zakonom. Predloženi stav sadrži i obavezu za obveznika da raskine već uspostavljeni poslovni odnos ako obveznik ne može da izvrši propisane radnje i mere poznavanja i praćenja stranke.

Član 9. propisuje kada se sprovode radnje i mere poznavanja i praćenja stranke. Predlog zakona propisuje da se radnje i mere poznavanja i praćenja stranke sprovode pri uspostavljanju poslovnog odnosa sa strankom, pri vršenju onih transakcija (uključujući povezane transakcije) koje iznose ili prelaze vrednost od 15.000 evra u i nisu izvršene na osnovu prethodno uspostavljenog poslovnog odnosa (član 9. stav 2. Predloga zakona). Ako se, dakle, transakcija koja iznosi ili prelazi 15.000 evra izvrši na osnovu prethodno uspostavljenog poslovnog odnosa (npr. otvorenog računa), ne vrše se sve radnje i mere poznavanja i praćenja stranke, već se pribavljaju samo oni propisani podaci iz člana 21. stav 2. koji nedostaju, osim u slučaju sumnje u pranje novca ili finansiranja terorizma.

Predlagač je uzeo u obzir odredbu Direktive EU koja zahteva primenu mera poznavanja i praćenja stranke i u slučajevima kada povremena ili slučajna stranka (dakle stranka koja sa obveznikom nije prethodno uspostavila poslovni odnos) izvrši tzv. povremenu odnosno slučajnu transakciju koja iznosi 15.000 ili više evra, bilo da se ona odvija pojedinačno ili u više transakcija koje su međusobno očigledno povezane.

Predlog zakona u skladu sa Direktivom EU proširuje obavezu vršenja radnji i mera poznavanja i praćenja stranke i na slučajeve kada u vezi sa transakcijom ili strankom postoje razlozi za sumnju u finansiranje terorizma, i to bez obzira na vrednost transakcije, kao i kada postoji sumnja u istinitost ili verodostojnost prethodno pribavljenih podataka o stranci ili pravom vlasniku stranke.

Propisana je obaveza vršenja radnji i mera poznavanja i praćenja stranke prilikom vršenja transakcije u iznosu od 5.000 evra ili više kod menjačkih poslova.

Čl. 10. i 11. propisuju koje se radnje i mere poznavanja i praćenja stranke vrše prilikom uspostavljanja poslovnog odnosa sa strankom i prilikom vršenja transakcije. Propisuje se i obaveza da se propisane radnje i mere, po pravilu, vrše pre uspostavljanja poslovnog odnosa, odnosno pre izvršenja transakcije. U stavu 2. člana 10. predviđen je izuzetak od ovog pravila kod poslova životnog osiguranja, koji predviđa da se provera identiteta korisnika polise osiguranja može izvršiti nakon sklapanja ugovora o osiguranju, ali najkasnije pre isplate njegovih prava po tom ugovoru.

U članu 12. određene su usluge kod kojih određeni obveznici ne moraju da vrše radnje i mere poznavanja i praćenja stranke.

Propisano je da društva za osiguranje, društva za posredovanje u osiguranju, društva za zastupanje u osiguranju i zastupnici u osiguranju koji imaju dozvolu za obavljanje poslova životnog osiguranja vrše radnje i mere poznavanja i praćenja stranke samo kod poslova u vezi sa životnim osiguranjem kada godišnja premija prelazi 1.000 evra ili kad jednokratna premija prelazi 2.500 evra. Izuzetak u pogledu iznosa premije ne važi za stranke ili transakcije u vezi sa kojima postoji sumnja u pranje novca ili finansiranje terorizma. Pored toga, društva za upravljanje dobrovoljnim penzijskim fondovima ne moraju da vrše radnje i mere poznavanja i praćenja stranaka (osim u slučaju sumnje u pranje novca ili finansiranje terorizma) prilikom zaključivanja ugovora o članstvu u dobrovoljnom penzijskom fondu ili ugovora o penzijskom planu pod uslovom da se radi o osiguranju u okviru kojeg nije moguće preneti prava iz tih ugovora na treće lice ili ta prava koristiti kao obezbeđenje za uzimanje kredita ili pozajmice.

Članom 13. propisano je utvrđivanje i provera identiteta stranke koja je fizičko lice, njenog zakonskog zastupnika, punomoćnika i preduzetnika.

U skladu sa međunarodnim standardima predlagač izrazom utvrđivanje i provera identiteta stranke obuhvata:

– utvrđivanje identiteta stranke (identifikacija) prikupljanjem podataka o stranci (stranka npr. popunjava obrazac u koji upisuje ime i prezime, adresu, broj ličnog dokumenta itd) i

– proveru identiteta stranke (verifikacija), odnosno prikupljenih podataka na osnovu verodostojnih, nezavisnih i objektivnih izvora (kao što su zvanični lični dokumenti, javni registri, kvalifikovane digitalne potvrde itd).

Proverom identiteta stranke obveznik proverava da li su podaci koje je o svojom identitetu stranka navela, istiniti. Dok se utvrđivanje identiteta može izvršiti na osnovu informacija koje navede sama stranka, provera identiteta stranke mora da se izvrši korišćenjem pouzdanih i nezavisnih izvora. Kada je stranka fizičko lice, njen identitet se obično utvrđuje i proverava u jednom istom postupku, i to na osnovu zvaničnog ličnog dokumenta.

Stavom 1. propisano je koji se podaci pribavljaju prilikom utvrđivanja i provere identiteta stranke koja je fizičko lice, zakonski zastupnik te stranke i preduzetnik.

Stavom 2. propisano je pravilo da se utvrđivanje i provera identiteta stranke koja je fizičko lice vrši uz obavezno lično prisustvo stranke, dok je stavom 3. propisan izuzetak od ovog pravila, koji omogućava da se utvrđivanje i provera identita fizičkog lica izvrši preko punomoćnika. Kada se koristi ova mogućnost, obveznik je dužan da pored identiteta stranke, utvrdi i proveri identitet punomoćnika, kao i da traži pismeno ovlašćenje, uz obaveznu primenu mera iz člana 31. Predloga zakona, koje se primenjuju prilikom utvrđivanja i provere identita bez fizičkog prisustva stranke.

Član 14. propisuje mogućnost da obveznik utvrdi i proveri identitet stranke ne samo u prisustvu stranke, odnosno u ličnom kontaktu stranke i obveznika, već i upotrebom kvalifikovanog elektronskog sertifikata, pod uslovima koje propiše ministar u podzakonskom aktu. Ovaj način utvrđivanja i provere identiteta predstavlja još jedan izuzetak od pravila da se utvrđivanje i provera identiteta fizičkog lica vrši uz obavezno lično prisustvo, koje je propisano stavom 2. člana 13. Predloga zakona. Kada se koristi ova mogućnost, obveznik je dužan da obezbedi da se prva transakcija stranke izvrši sa računa koji je stranka u svoje ime otvorila kod banke uz lično prisustvo.

Član 15. propisuje da prilikom utvrđivanja i provere identiteta pravnih lica obveznik može tražene podatke da pribavi i neposrednim uvidom u registar Agencije za privredne registre ili drugi zvanični javni registar, što u postupak unosi izvesnu fleksibilnost. Ako obveznik iskoristi mogućnost neposrednog uvida u registar APR ili neki drugi zvanični javni registar, obveznik je dužan da na odštampanom izvodu iz tog registra upiše datum, vreme i lično ime lica koje je izvršilo uvid.

Novina u Predlogu zakona je i obaveza obveznika da, u slučaju da je stranka strano pravno lice koje obavlja delatnost u Republici Srbiji preko svog ogranka, utvrdi i proveri identitet kako stranog pravnog lica tako i njegovog ogranka.

Član 16. propisuje koje podatke je obveznik dužan da pribavi prilikom utvrđivanja i provere identiteta zastupnika pravnog lica. Podaci se pribavljaju uvidom u lični dokument zastupnika u njegovom prisustvu, a ako iz tog dokumenta nije moguće pribaviti sve propisane podatke, podaci koji nedostaju pribavljaju se iz druge službene isprave.

Član 17. propisuje da u ime pravnog lica, pored zastupnika i punomoćnik ili prokurista mogu da uspostave poslovni odnos ili izvrše transakciju. U tom slučaju obveznik utvrđuje i proverava njihov identitet u njihovom prisustvu, a podaci o zastupniku se pribavljaju iz pismenog ovlašćenja koje punomoćniku ili prokuristi izdaje zastupnik.

Član 18. detaljno i na nov način uređuje način utvrđivanja i provere identiteta stranke koja nije fizičko ili pravno lice, već neko drugo lice građanskog prava (kao što su na primer skupštine stanara, odeljenske zajednice, odnosno druge grupe fizičkih lica osnovane radi udruživanja finansijskih sredstava za određenu namenu). Obveznik je dužan da utvrdi i proveri identitet zastupnika, uz njegovo lično prisustvo, pribavi pismeno ovlašćenje za zastupanje i pribavi podatke o ličnom imenu, datumu i mestu rođenja i prebivalištu svakog člana tog udruženja.

Član 19. u skladu sa Direktivom EU uređuje posebne slučajeve utvrđivanja i provere identiteta i određuje kada i kako se sprovode određene mere poznavanja i praćenja stranke kada se radi o slučajevima ulaska u igračnicu ili pristupanju sefu. Predloženim članom je propisano da se utvrđivanje odnosno provera identiteta stranke vrši pri ulasku stranke u prostorije igračnice i svaki put kad stranka pristupi sefu.

Član 20. u skladu sa međunarodnim standardima kojima se želi obezbediti preglednost u vezi sa strankama i njihovim vlasnicima, propisuje obavezu pribavljanja podataka o stvarnom vlasniku stranke. Stvarnim vlasnikom pravnog lica smatra se fizičko lice koje je imalac više od 25% imovine, čime se trenutni vlasnički udeo od 10%, u skladu sa Direktivom EU povećava. U slučaju kada je neko drugo pravno lice 25 % vlasnik stranke koja je pravno lice, obveznik mora da pribavi podatke i o vlasnicima tog drugog pravnog lica i tako dalje, sve dok ne bude raspolagao podacima o fizičkim licima koja su krajnji vlasnici stranke.

Predlog zakona propisuje da će obveznik uvek biti dužan da pribavi podatke o pravom vlasniku, ali će zatim proveru podataka pribavljenih iz manje verodostojnog izvora, kao što je, na primer, pismena izjava zastupnika, vršiti na način koji će mu omogućiti da utvrdi ko je vlasnik a ko ima kontrolu nad strankom, kao i da će, uzimajući u obzir ocenu rizika na osnovu člana 7. Predloga zakona, na zadovoljavajući način i prema sopstvenoj proceni utvrditi ko je vlasnik stranke. Odredbama o utvrđivanju pravih vlasnika stranke nije, dakle, propisana obaveza pribavljanja podataka iz nezavisnih i pouzdanih izvora. Koje će metode provere podataka biti priznate kao odgovarajuće zavisiće (i to pre svega zbog pristupa na osnovu ocene postojećeg rizika koji zahteva diskretna i fleksibilna rešenja) od odluka nadležnih nadzornih organa i prakse koja se u pojedinim sektorima bude iskristalisala. Svakako da u skladu sa Predlogom zakona obveznik neće moći da uspostavi ili nastavi poslovni odnos sa tom strankom u slučaju da ne prikupi i po sopstvenoj proceni ne proveri podatke o pravom vlasniku stranke.

Članom 21. Predloga zakona navedeno je koje podatke obveznik mora da pribavi u pojedinim slučajevima za koje je propisano sprovođenje radnji i mera poznavanja i praćenja stranke. Naime, u predloženom tekstu zakona pre toga je odvojeno, po članovima, navedeno koji se podaci utvrđuju prilikom utvrđivanja i provere identiteta u različitim slučajevima, uključujući i zahteve u pogledu pribavljanja podataka. Cilj ovakvog pristupa je da se poveća jasnoća odredaba i time omogući jednostavnija primena ovog zakona.

Članom 22. propisane su radnje i mere koje su obveznici dužni da sprovode u okviru redovnog praćenja poslovnih aktivnosti stranke. Predloženi član omogućava pristup koji se zasniva na analizi rizika, u skladu sa članom 7. Predloga zakona. Obveznik na osnovu sopstvene procene sam propisuje u kom će obimu pratiti poslovne aktivnosti stranke u zavisnosti od vrste stranaka ili usluga koje obveznik pruža u okviru svoje delatnosti.

Članom 23. propisan je treći izuzetak od pravila da se utvrđivanje i provera identiteta vrši uz obavezno lično prisustvo stranke. Naime, Direktivom EU utvrđeno je da države, radi sprovođenja propisa u oblasti pranja novca i finansiranja terorizma, mogu obveznicima dozvoliti da određene radnje i mere poznavanja i praćenja stranke povere trećim licima. Da bi se izbeglo dupliranje postupka utvrđivanja i provere identiteta stranaka, a time i zastoji i neefikasnost u poslovanju, članom 23. Predloga zakona predviđena je mogućnost da obveznici, uz odgovarajuće mere zaštite, mogu imati poverenje u treća lica, dakle mogu prihvatiti i stranke za koje je radnje i mere poznavanja i praćenja stranke izvršio neko drugi, tj. treće lice. Kako se u vezi sa „poverenjem” u treća lica radi o novini koja izlazi iz okvira problematike utvrđivanja i provere identiteta stranke bez njenog prisustva, potrebno je naglasiti da će novo uređenje, s jedne strane, omogućiti da se trećem licu, pored samog utvrđivanja i provere identiteata skoro svake stranke, prepuste i neke druge radnje i mere poznavanja i praćenja stranke. S druge strane se uloga trećeg lica ne ograničava samo na tehničko vršenje kontrole umesto obveznika, već trećim licima omogućava da svoje stranke i predstave obveznicima. Pri tom je posebno važna odredba člana 23. stav 5. Predloga zakona koja u skladu sa članom 14. Direktive EU određuje da se obveznik, koji radnje i mere poznavanja i praćenja stranke poveri trećem licu, ne oslobađa odgovornosti za pravilno vršenje radnji i mera poznavanja i praćenja stranke, već sam snosi krajnju odgovornost za odgovarajuće sprovođenje postupka. Treće lice tj. lice koje je stranku predstavilo, i dalje je odgovorno za ispunjavanje obaveza iz zakona, uključujući obavezu prijavljivanja sumnjivih transakcija i čuvanje podataka i dokaznih sredstava, što je dalje propisano članom 25. Predloga zakona.

Ovim članom zakona propisano je da obveznik može trećem licu, za koje prethodno utvrdi da ispunjava sve zakonom propisane uslove, prepustiti odnosno poveriti sledeće zadatke: utvrđivanje i provera identiteta stranke, utvrđivanje odnosno pribavljanje podataka o stvarnom vlasniku stranke i pribavljanje podataka o svrsi i nameni poslovnog odnosa ili transakcije, kao i drugih zakonom propisanih podataka. Na treće lice, međutim, nije moguće preneti redovno praćenje poslovnih aktivnosti stranke u obvezniku.

Članom 23. Predloga zakona određeno je ko sve može da bude treće lice. U skladu sa članom 16. Direktive EU to mogu biti samo obveznici koji su i sami obveznici sprovođenja pomenute direktive. Na osnovu navedenog, predloženim članom 23. treća lica mogu biti: banke, društva za upravljanje investicionim i dobrovoljnim penzijskim fondovima, brokersko-dilerska društva, ovlašćene banke i dr. subjekti koji su registrovani za obavljanje poslova u vezi sa hartijama od vrednosti i društva za osiguranje koja imaju dozvolu za obavljanje poslova životnog osiguranja, kao i ekvivalentna lica iz strane države, pod sledećim uslovima:

– da podležu obaveznoj zakonskoj registraciji za obavljanje delatnosti,

– da primenjuju radnje i mere poznavanja i praćenja stranke,

– da vode evidencije na način koji je jednak ili sličan načinu koji je propisan ovim Predlogom zakona, kao i

– da su adekvatno nadzirani u vršenju tih poslova.

Ovi uslovi su navedeni kumulativno.

Član 24. propisuje zabranu poveravanja vršenja pojedinih radnji i mera poznavanja i praćenja stranke trećim licima ako je stranka of-šor pravno lice ili anonimno društvo.

Ovaj član propisuje i ko ne može biti treće lice, a to su lica iz stranih država koje ne primenjuju standarde u oblasti sprečavanja pranja novca i finansiranja terorizma. Koje će države biti označene kao države koje ne primenjuju ove standarde („crna lista”) utvrdiće ministar, na predlog Uprave, a na osnovu podataka međunarodnih organizacija i mišljenja organa nadležnog za nadzor nad primenom Zakona.

Kako su odredbe o korišćenju trećih lica u Direktivi EU date državama kao mogućnost (ne i obaveza), Predlog zakona propisuje i dodatna ograničenja u vezi sa tim ko može biti treće lice, odnosno propisuje da treće lice ni u kom slučaju ne može biti of-šor pravno lice ili kvazi banka, bez obzira iz koje je države.

Članom 25. je utvrđena obaveza trećih lica prema obvezniku za koga vrši pojedine radnje i mere poznavanja i praćenja stranke. U prvom redu to je obaveza da odmah dostave podatke o stranci koji su obvezniku neophodni za uspostavljanje poslovnog odnosa. Treće lice je dužno da obvezniku dostavi kopije isprava i druge dokumentacije, na osnovu kojih je izvršilo mere poznavanja i praćenja stranke. Ako obveznik posumnja u verodostojnost izvršenih radnji i mera poznavanja i praćenja stranke ili dokumentacije i podataka o stranci, dužan je da zahteva od trećeg lica pismenu izjavu o verodostojnosti izvršene radnje i mere poznavanja i praćenja stranke i istinitosti pribavljenih podataka.

Članom 26. se u izvesnoj meri rezimiraju odredbe prethodnih članova koje uređuju prenošenje nekih radnji i mera na treće lice i taksativno se nabraja u kojim slučajevima obveznik ne može da uspostavi poslovni odnos, čak i kada je pokušao da izvrši radnje i mere poznavanja i praćenja stranke preko potencijalnog trećeg lica.

Član 27. propisuje dva posebna oblika radnji i mera poznavanja i praćenja stranke:

– pojačane radnje i mere:

– pojednostavljene radnje i mere.

Neke situacije predstavljaju veće, a neke manje rizike s aspekta zloupotreba u svrhu pranja novca i finansiranja terorizma. Zato zakon za određene slučajeve predviđa posebno stroge postupke za poznavanje i praćenje stranaka ili omogućava pojednostavljene radnje i mere.

Član 28. propisuje obavezu vršenja pojačanih radnji i mera poznavanja i praćenja stranke u slučajevima kada zbog određenih okolnosti postoji veći rizik od pranja novca ili finansiranje terorizma. Kategorije stranaka ili usluga kod kojih postoji veći rizik su na primer: stranke nerezidenti, pravni subjekti stranog prava, kao što su „trastovi”, akcionarska društva koja emituju hartije od vrednosti na donosioca, privatno bankarstvo itd. Ovim članom je propisano da je obveznik, bez obzira na sopstvenu procenu rizika od pranja novca ili finansiranja terorizma (u skladu sa odredbama člana 7. Predloga zakona), dužan da izvrši pojačane radnje i mere poznavanja i praćenja stranke u sledećim slučajevima:

– kod uspostavljanja loro korespodentskog odnosa sa bankom ili drugom sličnom institucijom sa sedištem u u stranoj državi koja nije na listi država koje primenjuju međunarodne standarde u oblasti sprečavanja pranja novca i finansiranja terorizma koji su na nivou standarda EU ili viši. Ovu listu („bela lista”) utvrđuje ministar, na predlog Uprave, a na osnovu podataka međunarodnih organizacija i mišljenja nadležnog nadzornog organa.

– kod uspostavljanja poslovnog odnosa ili vršenja transakcije sa strankom koja je strani funkcioner i

– kada stranka nije fizički prisutna pri utvrđivanju i proveri identiteta.

Članom 29. koji se odnosi samo na banke, bliže je utvrđeno koje dodatne podatke, informacije i dokumentaciju obveznik mora da pribavi prilikom uspostavljanja loro korespodentskog odnosa sa bankom ili drugom sličnom institucijom sa sedištem u stranoj državi, koja nije na „beloj listi”. Predlog zakona propisuje da je lice zaduženo za uspostavljanje loro korespodentskog odnosa dužno da pre uspostavljanja tog odnosa pribavi pismeno odobrenje odgovornog lica u obvezniku.

Ovim članom je propisano u kojim slučajevima obveznik ne može da uspostavi loro korespodentski odnos sa bankom ili drugom sličnom institucijom sa sedištem u stranoj državi. Važno je istaći da je predlagač polazeći od Direktive EU propisao zabranu uspostavljanja odnosa sa kvazi bankom, bez obzira u kojoj državi ima sedište, odnosno bez obzira da li je država sedišta kvazi banke na „crnoj” ili „beloj listi”listi.

Član 30. propisuje obavezu po kojoj je obveznik dužan da utvrdi postupak po kome utvrđuje da li je stranka strani funkcioner, kao i dodatne mere koje je obveznik dužan da vrši ako utvrdi da je stranka strani funkcioner.

Strani funkcioneri su nova kategorija stranaka koja je poslednjih godina uvedena novim međunarodnim standardima za sprečavanje pranja novca i finansiranja terorizma. Poslovni odnosi sa pojedincima koji zauzimaju ili su zauzimali značajne javne položaje, naročito ako dolaze iz zemalja sa visokom stopom korupcije, predstavljaju veći rizik od pranja novca i finansiranja terorizma. Zbog toga međunarodni standardi posvećuju posebnu pažnju i propisuju posebne mere za ta lica. Predlog zakona propisuje da strani funkcioneri koji su aktivni ili su bili aktivni na istaknutom javnom položaju u stranoj državi treba tretirati kao stranke kod kojih je rizik veći pa zato na njih treba primeniti pojačane radnje i mere poznavanja i praćenja stranke. Za domaće funkcionere zakonom nije propisana primena pojačanih radnji i mera poznavanja i praćenja stranke.

Osnovni dodatni zahtev koji je u okviru pojačanih radnji i mera za strane funkcionere propisan članom 30. jeste da, pored ostalih traženih podataka, obveznik mora obavezno da pribavi i podatke o izvoru sredstava i imovine koji jesu ili će biti predmet poslovnog odnosa, odnosno transakcije. Zaposleni kod obveznika koji vodi postupak uspostavljanja poslovnog odnosa sa stranim funkcionerom, dužan je da pre uspostavljanja poslovnog odnosa pribavi pisanu saglasnost odgovornog lica u obvezniku. U slučaju kada u toku trajanja poslovnog odnosa stranka postane strani funkcioner, obveznik je dužan da primeni pojačane radnje i mere, a za nastavak poslovnog odnosa sa tim licem, pribavi pisanu saglasnost odgovornog lica. Obveznik je dužan da sa posebnom pažnjom prati transakcije i druge poslovne aktivnosti stranih funkcionera.

Naravno, preduslov za traženi tretman stranih funkcionera jeste uvođenje odgovarajućih postupaka za prepoznavanje, odn. utvrđivanje koje su stranke strani funkcioneri. Obveznik će morati da utvrdi odgovarajući postupak koji će bliže odrediti svojim internim aktom i kojim će, na osnovu sopstvene procene rizika, utvrđivati da li je stranka strani funkcioner. Koje stranke se smatraju stranim funkcionerima definisano je članom 3. stav 1. tačka 24. koji određuje da je to svako fizičko lice koje obavlja ili je u poslednjoj godini obavljalo javnu funkciju u stranoj državi ili međunarodnoj organizaciji, uključujući članove njegove uže porodice i lica za koja je poznato da su uži saradnici takvog lica.

Član 31. propisuje da odsustvo stranke prilikom utvrđivanja i provere identiteta predstavlja veći rizik od pranja novca i finansiranja terorizma, pa zato za te slučajeve propisuje obaveznu primenu pojačanih radnji i mera poznavanja i praćenja stranke.

Ovim članom je propisano da je obveznik dužan da primeni dodatne mere u slučajevima kada stranka nije lično prisutna prilikom utvrđivanja i provere identiteta. Te dodatne mere biće, naravno, povezane i sa delatnošću koju obavljaju pojedini obveznici. Zato će se po pojedinim grupama obveznika formirati nešto drugačija praksa, u skladu sa merama koje organ nadležan nadzor nad primenom Zakona.

Član 32. propisuje slučajeve u kojima je dozvoljena primena pojednostavljenih radnji i mera poznavanja i praćenja stranke. Pošto je rizik od pranja novca ili finansiranja terorizma manji kada su podaci o stranci ili njenom pravom vlasniku javno dostupni ili kada odgovarajuća kontrola i nadzor postoje na drugom nacionalnom nivou, ovaj član Predloga zakona daje mogućnost da obveznik u određenim slučajevima samo pribavi određene podatke. Koji podaci se traže, odnosno kolika je pažnja u pojedinim slučajevima, odnosno za pojedine stranke, ipak potrebna kada postoji neznatni rizik od pranja novca ili finansiranja terorizma utvrđeno je članom 33. ovog zakona.

Pojednostavljene radnje i mere poznavanja i praćenja stranka obveznik može da izvrši pri uspostavljanju poslovnog odnosa ili vršenju transakcija iz člana 9. stav 1. tačka 2. ako je stranka obveznik iz člana 4. stav 1. tač. 1-8, izuzev posrednika i zastupnika u osiguranju ili lice koje ima jednak status u stranoj državi (istorodna institucija), pod uslovom da ta je država na „beloj listi”. Predlogom zakona propisano je da obveznik može da izvrši pojednostavljene radnje i mere i u slučaju kada je stranka:

– državni organ, organ autonomne pokrajine, organ jedinice lokalne samouprave, javna agencija, javna služba, javni fond, javni zavod ili komora;

– privredno društvo čije su izdate hartije od vrednosti uključene na organizovano tržište hartija od vrednosti koje se nalazi u Republici Srbiji ili državi u kojoj se primenjuju međunarodni standardi na nivou standarda Evropske unije ili viši, a koji se odnose na podnošenje izveštaja i dostavljanje podataka nadležnom regulatornom telu;

– lice za koje je propisom iz člana 7. stav 3. ovog zakona utvrđeno da postoji nizak stepen rizika za pranje novca ili finansiranje terorizma.

Treba naglasiti da pojednostavljene radnje i mere poznavanja i praćenja stranke obveznik može da izvrši u navedenim slučajevima, osim ako u vezi sa strankom ili transakcijom postoje osnovi sumnje da se radi o pranju novca.

Članom 33. propisano je koji se podaci pribavljaju i proveravaju u slučajevima kada je dozvoljeno vršenje pojednostavljenih radnji i mera poznavanja i praćenja stranke. Ovim članom propisano je da se podaci pribavljaju uvidom u odgovarajuće dokumente, odnosno na drugi propisani način.

Čl. 34. i 35. se u skladu sa Direktivom EU zabranjuje otvaranje i vođenje anonimnih računa, štednih knjižica na šifru ili donosioca, odnosno vršenje drugih usluga koje posredno ili neposredno omogućavaju prikrivanje identiteta stranke, kao i poslovanje sa kvazi bankama ili drugim sličnim institucijama za koje se osnovano može pretpostaviti da bi mogli dozvoliti korišćenje svojih računa kvazi bankama.

Član 36. propisuje ograničenje gotovinskog poslovanja, tako što propisuje zabranu prijema gotovog novca u iznosu koji prelazi 15.000 evra za sva lica koja prodaju robu ili vrše usluge u Republici Srbiji. Ovo ograničenje gotovinskog poslovanja je novina, koja je uneta u Predlog zakona radi usaglašavanja sa obavezama koje Direktiva EU nalaže u uvodnim odredbama (tačka 18.). U ovoj tački Direktive izričito se navodi da u plaćanju gotovinom viši iznosi predstavljaju veći rizik od pranja novca i finansiranja terorizma. Zato zemlje koje dozvoljavaju gotovinska plaćanja u iznosu koji prelazi 15.000 evra moraju da obezbede da radnje i mere za otkrivanje i sprečavanje pranja novca i finansiranja terorizma preduzimaju i pravna i fizička lica koja trguju robom, ako su plaćanja izvršena u gotovini. Naime, prema Preporukama FATF, gotovina je, s obzirom na svoj oblik i mogućnost prenošenja, još uvek pretežni ako ne i glavni instrument legalizacije protivpravno stečene imovine.

U skladu sa tačkom 18. Direktive EU svi trgovci robom koji za prodatu robu primaju uplate u gotovini, morali bi, dakle, da postanu obveznici za sprovođenje predloženog zakona. Da bi se izbegao veliki broj novih obveznika, predlagač je u Predlog zakona uveo ograničenje u gotovinskom plaćanju roba i usluga u vrednosti iznad 15.000 evra. Cilj navedenog predloga je da se sva gotovinska plaćanja robe ili usluga u iznosima većim od 15.000 evra (pojedinačne transakcije iznad 15.000 evra ili više međusobno povezanih transakcija koje bi zajedno premašile iznos od 15.000 evra) vrše preko banaka koje su već uključene u sistem otkrivanja i sprečavanja pranja novca. Na taj način se ograničava mogućnost vršenja gotovinskih transakcija, ali samo u onom delu koji je s aspekta mogućnosti zloupotrebe u svrhu pranja novca i finansiranja terorizma najrizičniji, i to prilikom direktne naplate robe ili usluge za gotovinu, u vrednostima koje prelaze 15.000 evra, dok za primanje gotovine ispod navedenog iznosa ne postoje ograničenja.

Naime, opšta tendencija međunarodne zajednice u oblasti preduzimanja preventivnih mera iz oblasti pranja novca i finansiranja terorizma jeste da se radi praćenja izvora novca što više ograniči plaćanje gotovinom a podstakne korišćenje drugih bezgotovinskih oblika plaćanja.

Zbog takvih trendova u oblasti pranja novca i finansiranja terorizma poslednjih godina i međunarodnih preporuka usklađenih sa tim trendovima, neke zemlje su već odlučile da ograniče gotovinska plaćanja kada se radi o visokim iznosima, npr. iznad 15.000 evra, ali će još više zemalja o tome odlučivati prilikom implementacije Direktive EU. U daljem tekstu navedeni su primeri četiri evropske zemlje koje su svojim zakonodavstvom već ograničile visoka gotovinska plaćanja.

Belgija je uvela ograničenje 2004. godine u vreme donošenja poslednjih izmena Zakona o sprečavanju korišćenja finansijskog sistema za pranje novca i finansiranje terorizma. Preventivnim zakonom je utvrđeno da se roba koju prodaje trgovac ne može platiti gotovinom ukoliko cena robe prelazi 15.000 evra. U slučaju prodaje nepokretnosti, zakonom je posebno utvrđeno da cena mora biti plaćena doznakom banke ili čekom, s izuzetkom udela od 10% cene ako vrednost tog udela ne prelazi 15.000 evra.

Još je dalje otišla Makedonija koja je, takođe u okviru Zakona za sprečavanje pranja novca, zabranila svako gotovinsko plaćanje, izmirivanje ili naplatu u gotovini u iznosima većim od 15.000 evra ako transakcije nisu izvršene preko finansijskih institucija koje imaju dozvolu za vršenje platnog prometa.

Mnoga ograničenja u pogledu korišćenja gotovine i finansijskih instrumenata na donosioca mnogo pre Belgije i Makedonije propisala je Italija, i to zakonom iz 1991. godine. Slovenija je takođe Zakonom o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorizma uvela ograničenje gotovinskog plaćanja u iznosima koji prelaze 15.000 evra.

Samo po sebi, predloženo rešenje ne zabranjuje gotovinsko poslovanje kao takvo, već ga samo ograničava tako što vršenje visokih a time i rizičnih gotovinskih transakcija preusmerava ka nosiocima platnog prometa (banke).

Predlagač ocenjuje da je iznos ograničenja od 15.000 evra dovoljno visok da fizičkim licima (pa i stranim) ne prouzrokuje teškoće pri kupovini, odnosno plaćanju i poslovanju gotovinom.

S aspekta racionalnosti i efikasnosti preduzimanja preventivnih mera u oblasti otkrivanja i sprečavanja pranja novca i finansiranja terorizma, ograničenje poslovanja gotovinom je najadekvatnije rešenje. Razlozi za to da se u Srbiji, pri naplati robe ili usluge u vrednosti većoj od 15.000 evra, na sistemskom nivou ograniči prijem gotovine su sledeći:

– u slučaju da se gotovinska plaćanja ne ograniče, obveznici bi, između ostalog, postali i sva pravna ili fizička lica koja trguju robom i koja primaju gotovinu u iznosima većim od 15.000 evra. To znači da bi bili dužni da preduzimaju sve zakonom propisane radnje i mere iz oblasti otkrivanja i sprečavanja pranja novca i finansiranja terorizma, uključujući vršenje radnji i mera poznavanja i praćenja svojih stranaka, dostavljanje propisanih podataka Upravi i čuvanje pribavljenih podataka na način i u rokovima koji su određeni novim zakonom. U vezi sa tim trebalo bi dodatno regulisati i oblast nadzora eventualnih novih obveznika i odrediti odgovarajući organ koji će biti direktno odgovoran za vršenje tog nadzora;

– predloženi član omogućiće bolji pregled nad tokovima novčanih sredstava, čime se, bez sumnje, dodatno pojačava mogućnost efikasnog vršenja ovlašćenja Uprave i drugih nadležnih organa u vezi sa istraživanjem krivičnih dela pranja novca i finansiranja terorizma, traženjem izvora protivpravno stečene imovinske koristi, kao i mogućnošću njene kasnije konfiskacije.

– prema analizama međunarodnih organizacija, drugih država, kao i prema analizama predlagača, gotovina kao sredstvo plaćanja s aspekta pranja novca još uvek je visokorizičan proizvod, jer novčane transakcije u Srbiji još uvek predstavljaju jedan od češće korišćenih načina prikrivanja protivpravno stečene imovinske koristi kojima se uspešno prikriva pravo poreklo imovine. Naime, prema informacijama kojima raspolaže Uprava, mogućnost zloupotrebe gotovine za pranje novca postoji u svim slučajevima zamene ili korišćenja gotovine, pri prenosu gotovine van granica, kao i pri svakoj konverziji gotovine u bezgotovinske instrumente plaćanja i obrnuto, jer je pri tom mogućnost utvrđivanja pravog porekla, mesta gde se nalazi i kretanja gotovine u finansijskom sistemu ili van njega veoma ograničena, odnosno zbog prirode i forme u velikom broju slučajeva praktično nemoguća.

– predloženi član ne zadire bitno u redovno poslovanje pravnih i fizičkih lica, jer ograničenje gotovinskog poslovanja iznad određenog iznosa, odnosno njegovo preusmeravanje na bankarske tokove, ne predstavlja dodatno administrativno opterećenje povezano sa sprovođenjem radnji i mera za otkrivanje i sprečavanje pranja novca i finansiranja terorizma, što bi se svakako dogodilo kada bi ta lica nastupila kao samostalni obveznici sprovođenja radnji i mera iz novog zakona.

U skladu sa članom 84. stav 10. Predloga zakona nadzor nad sprovođenjem zabrane primanja plaćanja za robu u gotovini koja prelazi vrednost od 15.000 evra kod pravnih i fizičkih lica iz člana 36. ovog Predloga zakona, vrši Poreska uprava i Tržišna inspekcija, u skladu sa svojim ovlašćenjima.

Član 37. propisuje obavezu dostavljanja informacija, podataka i dokumentacije Upravi, kao i rokove u kojima su obveznici dužni da izvrše ovu obavezu. Predloženi član ne predviđa bitne novine u odnosu na rešenje u važećem zakonu. Propisano je da su obveznici dužni da prijave Upravi sve gotovinske transakcije iznad 15.000 evra, kao i sve sumnjive transakcije, bez obzira na iznos i bez obzira da li su gotovinske ili bezgotovinske. Predlogom zakona ukida se prijavljivanje povezanih gotovinskih transakcija koje su zajedno premašile iznos od 15.000 evra. Obaveza u pogledu prijavljivanja sumnjivih transakcija proširuje se na sve slučajeve u kojima u vezi sa transakcijom ili strankom postoje razlozi bilo za sumnju u pranje novca bilo za sumnju u finansiranje terorizma. Nova je i obaveza da kao sumnjivu transakciju Upravi treba prijaviti i planiranu transakciju, bez obzira na to da li je transakcija kasnije izvršena ili ne. Rokovi za prijavljivanje određenih transakcija nisu promenjeni.

Pored podzakonskog akta o načinu dostavljanja podataka Upravi, član 37. Predloga zakona, kao i Zakon o sprečavanju pranja novca na snazi, predviđa da ministar podzakonskim aktom propisuje uslove pod kojima obveznik nije dužan da za određene stranke Upravi prijavi podatke o gotovinskim transakcijama koje nisu sumnjive. Na taj način ostaće mogućnost da se iz sistema prijavljivanja isključe one transakcije koje nisu relevantne za sprečavanje i otkrivanje pranja novca i finansiranja terorizma.

Član 38, u skladu sa Direktivom EU, donosi sasvim novu odredbu po kojoj su obveznici dužni da obezbede da se radnje i mere, jednake onima koje su predviđene ovim zakonom i međunarodnim standardima, sprovode i u njihovim poslovnim jedinicama i društvima kćerkama koje su u njihovom većinskom vlasništvu u inostranstvu ako je to, naravno, u skladu sa propisima odnosne zemlje. Ako to nije moguće, predmetni član propisuje da obveznici bez odlaganja moraju o tome da obaveste Upravu i preduzmu odgovarajuće mere za otklanjanje rizika od pranja novca ili finansiranja terorizma.

Predloženi član propisuje i da su obveznici dužni da svoje poslovne jedinice ili društva kćerke u većinskom vlasništvu obveznika u stranoj državi redovno upoznaje sa postupcima koji se odnose na sprečavanje i otkrivanje pranja novca i finansiranja terorizma.

Čl. 39. do 44. propisuju obavezu određivanja ovlašćenog lica u obvezniku, uslove koje ovlašćeno lice mora da ispunjava, obaveze ovlašćenog lica, obaveze obveznika u odnosu na ovlašćeno lice, stručno obrazovanje i osposobljavanje zaposlenih koji obavljaju poslove sprečavanja pranja novca i finansiranja terorizma i unutrašnju kontrolu.

Kako se u praksi pokazalo da je regulisanje ovlašćenog lica za sprečavanje pranja novca, a po novom i finansiranja terorizma, važećim Zakonom o sprečavanju pranja novca suviše usko određeno, odnosno u izvesnoj meri i nepotpuno, predlagač je u Predlog zakona preneo neke odredbe iz postojećeg podzakonskog akta i ujedno funkciju ovlašćenog lica u obvezniku definisao u skladu sa međunarodnim standardima i ulogom koju je poslednjih godina donela praksa u razvoju.

Uslovi koje mora da ispunjava lice da bi moglo da obavlja ulogu ovlašćenog lica preneti su iz podzakonskog akta u član 40. Predloga zakona, pri čemu je, u odnosu na važeći podzakonski akt, novo, pre svega proširivanje uslova na poznavanje oblasti koje mogu biti izložene finansiranju terorizma, kao i zahtev da lice mora posedovati svojstva i iskustvo koji su potrebni za obavljanje funkcije ovlašćenog lica.

U predloženom članu 41. propisani su poslovi koje u oblasti sprečavanja i otkrivanja pranja novca i finansiranja terorizma vrši ovlašćeno lice. U skladu sa međunarodnim standardima, Predlogom zakona je propisano da ovlašćeno lice samostalno vrši zadatke i neposredno odgovara najvišem rukovodstvu.

Predloženim članom 42. propisani su uslovi koje je obveznik dužan da obezbedi ovlašćenom licu za vršenje njegovih poslova i zadataka. Pored neograničenog pristupa potrebnim podacima, redovnog stručnog osposobljavanja i odgovarajućih informaciono-tehničkih i kadrovskih uslova, Predlogom zakona je propisano da ovlašćeno lice mora da ima odgovarajuća ovlašćenja za efikasno sprovođenje svojih zadataka, dok su unutrašnje organizacione jedinice u obvezniku, uključujući najviše rukovodstvo, dužne da ovlašćenom licu obezbede pomoć i podršku u vršenju poslova i da ga redovno obaveštavaju o svim činjenicama koje su povezane ili bi mogle biti povezane sa pranjem novca ili finansiranjem terorizma. Obveznik je dužan da svojim internim aktom bliže uredi način saradnje ovlašćenog lica i ostalih organizacionih jedinica.

Čl. 43. i 44. Predloga zakona, propisano je da je obveznik dužan da obezbedi stalno stručno osposobaljavanje zaposlenih koji obavljaju poslove u vezi sa sprečavanjem pranja novca i finansiranja terorizma, kao i redovnu unutrašnju kontrolu nad obavljanjem tih zadataka. Isto rešenje postoji u zakonu koji je na snazi.

Članom 45. daje se ovlašćenje ministru finansija da na predlog Uprave podzakonskim aktom propiše pravila o ovlašćenom licu, načinu vršenja unutrašnje kontrole, čuvanju i zaštiti podataka, vođenju evidencija i stručnom obrazovanju i usavršavanju zaposlenih kod obveznika i advokata.

Čl. 46. do 49. propisuju radnje i mere koje su advokati i advokatska ortačka društva dužni da preduzimaju u otkrivanju i sprečavanju pranja novca i finansiranja terorizma. Advokati i advokatska ortačka društva su i po važećem Zakonu su dužni da preduzimaju te radnje i mere, s tim što Predlog zakona proširuje ovu obavezu i na finansiranje terorizma.

Zbog prirode profesije koju obavljaju, a naročito zbog specifičnog odnosa sa svojim strankama, navedeno zanimanje je u ovom Predlogu zakona, kao i u međunarodnim standardima, odvojeno od obveznika, iako i za njih važi većina zakonskih obaveza.

U članu 46. Predloga zakona propisano je u kojim slučajevima su advokati i advokatska ortačka društva dužni da sprovode radnje i mere za sprečavanje pranja novca i finansiranja terorizma. Dakle, advokati su dužni da sprovode radnje i mere samo u slučajevima koji su taksativno nabrojani u Predlogu zakona.

Advokati i advokatska ortačka društva dužni su da postupaju po odredbama ovog zakona samo u slučaju kada stranci pomažu u planiranju ili vršenju transakcija u vezi sa kupovinom ili prodajom nepokretnosti ili privrednog društva, upravljanjem imovinom stranke, otvaranjem ili upravljanjem bankarskim računima, štednim ulozima ili računima za poslovanje sa hartijama od vrednosti, prikupljanjem sredstava neophodnih za osnivanje, obavljanje delatnosti i upravljanje privrednim društvom, osnivanjem, poslovanjem ili upravljanjem fondom, trastom ili sličnim licem stranog prava, kao i kada u ime i za račun stranke vrše finansijsku transakciju ili transakciju u vezi sa nepokretnošću.

Direktiva EU izričito određuje da su advokati dužni da poštuju radnje i mere u pogledu dužne pažnje pri utvrđivanju i proveri identiteta stranke, dostavljaju podatke o sumnjivim transakcijama nadležnom organu i vode evidencije i čuvaju pribavljenu dokumentaciju. U skladu sa novom direktivom, članom 47. Predloga zakona propisana je obaveza za advokate da utvrde i provere identitet stranaka kada sa strankom uspostave poslovni odnos, zatim prilikom izvršavanja transakcija u iznosu od 15.000 evra ili većem (uključujući i više međusobno povezanih transakcija koje prelaze vrednost od 15.000 evra), kao i kada postoji sumnja u verodostojnost prethodno pribavljenih podatka o postojećoj stranci ili njenom stvarnom vlasniku, odnosno uvek kada postoje razlozi za sumnju u pranje novca ili finansiranja terorizma.

Način pribavljanja podataka je identičan kao i za druge obveznike iz člana 4. Predloga zakona i ne predstavlja bitnu promenu u odnosu na postojeće rešenje iz Zakona o sprečavanju pranja novca.

Članom 48. propisana je obaveza obaveštavanja Uprave o licima i transakcijama za koje postoje osnovi sumnje da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma. Ova obaveza postoji samo u slučajevima kada advokat ili advokatsko ortačko društvo vrši poslove nabrojane u članu 46. Predloga zakona. Radi se, naime, o takvoj vrsti poslova koji su po svojoj prirodi iste vrste kao i poslovi koje mogu da obavljaju i drugi subjekti koji takođe podležu obavezi vršenja poslova otkrivanja i sprečavanja pranja novca i finansiranja terorizma, te je stoga, neophodno i svrsishodno u tom delu navedene obveznike izjednačiti. U svakom slučaju kada stranka od advokata traži savet u vezi sa pranjem novca ili finansiranjem terorizma, advokat je dužan da o tome odmah obavesti Upravu. Na ovaj način obuhvaćeni su i slučajevi kada stranka traži savet u vezi sa izvršenjem krivičnog dela pranja novca, ali do izvršenja odnosno pokušaja izvršenja još nije došlo, pri čemu je navedeno veoma važno, pre svega, s aspekta preventive, odnosno sprečavanja pranja novca ili finansiranja terorizma.

Zbog posebnog statusa koji u odnosu prema strankama uživaju advokati, član 49. zadržava izuzetke propisane važećim Zakonom o sprečavanju pranja novca, a u skladu sa međunarodnim standardima. Ovi izuzeci odnose se na tri obaveze koje su advokati po ovom zakonu dužni da izvršavaju. Radi se o slučajevima koji su u vezi sa sudskim postupkom, pri čemu je reč o podacima pribavljenim prilikom utvrđivanja pravnog statusa stranke, zastupanja stranke ili davanja saveta stranci o predlaganju ili izbegavanju sudskog postupka. Prvi izuzetak se odnosi na obavezu dostavljanja podataka Upravi o transakcijama i licima u vezi sa kojima postoje razlozi za sumnju u pranje novca ili finansiranje terorizma. Naime, članom 49. stav 1. propisano je da advokat nije dužan da Upravi dostavi podatke o licima ili transakcijama za koje postoje osnovi sumnje da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma ako je reč o podacima koje su dobili od stranke ili o stranci prilikom utvrđivanja njenog pravnog statusa ili prilikom zastupanja stranke u vezi sa sudskim postupkom, što uključuje savetovanje o predlaganju ili izbegavanju sudskog postupka, bez obzira na to da li je takav podatak dobijen pre, u toku ili po završetku sudskog postupka. Drugi izuzetak odnosi se na dostavljanje podataka na zahtev Uprave. Uprava i sada, kao i prema članu 54. predloženog Predloga zakona, ima ovlašćenje da od advokata i advokatskog ortačkog društva zahteva podatke, informacije i dokumentaciju koja je potrebna za otkrivanje i dokazivanje pranja novca ili finansiranja terorizma ako u vezi sa transakcijom ili određenim licem postoje razlozi za sumnju u pranje novca ili finansiranja terorizma. Ista ovlašćenja Uprava ima i u odnosu na lica za koja se može zaključiti da su sarađivala odnosno učestvovala u transakcijama ili poslovima lica u vezi sa kojim postoje razlozi za sumnju u pranje novca ili finansiranja terorizma. Za advokate i advokatska ortačka društva izuzetak nastupa onda kada se radi o podacima koje su pribavili od stranke ili o stranci prilikom utvrđivanja njenog pravnog statusa ili prilikom zastupanja stranke u vezi sa sudskim postupkom, što uključuje savetovanje o predlaganju ili izbegavanju sudskog postupka, bez obzira na to da li je takav podatak dobijen pre, u toku ili po završetku sudskog postupka. U tom slučaju Upravi se bez odlaganja, a najkasnije u roku od petnaest dana od prijema zahteva, moraju u pismenoj formi dostaviti razlozi zbog kojih nisu postupili u skladu sa zahtevom Uprave. Treći izuzetak za navedenu profesiju je uslovan, jer advokati i advokatska ortačka društva nisu dužni da Upravi dostavljaju izveštaje o gotovinskim transakcijama, osim ako u vezi sa licem ili transakcijom postoje razlozi za sumnju u pranje novca ili finansiranje terorizma. Ukoliko takva sumnja postoji, izuzetak se ne može primeniti.

Članom 50. propisano je da obveznici i advokati imaju obavezu da sastave i primenjuju listu indikatora za prepoznavanje lica i transakcija za koje postoje osnovi sumnje da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma.

Direktivom EU utvrđeno je da obveznici za sprovođenje propisa u oblasti otkrivanja i sprečavanja pranja novca posebnu pažnju treba da posvete svim aktivnostima za koje smatraju da bi mogle da budu povezane sa pranjem novca ili finansiranjem terorizma, a naročito kompleksnim i neuobičajeno velikim transakcijama, kao i svim neuobičajenim modelima transakcija koje nemaju očiglednu ekonomsku ili evidentnu pravno osnovanu namenu. U skladu sa navedenim, Predlogom zakona je posebno utvrđena obaveza usvajanja i korišćenja indikatora za prepoznavanje stranaka i transakcija u vezi sa kojima postoje osnovi sumnje da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma za sve obveznike koji su dužni da sprovode radnje i mere za otkrivanje i sprečavanje pranja novca i finansiranja terorizma. Svrha sastavljanja liste, čije je usvajanje primarna obaveza svakog obveznika pojedinačno, jeste pomoć obveznicima u prepoznavanju stranaka i transakcija u vezi sa kojima postoje razlozi za sumnju u pranje novca i finansiranje terorizma, pri čemu Predlog zakona posebno upućuje na one sumnjive okolnosti i činjenice koje obavezno treba uzeti u obzir prilikom sastavljanja liste. Zadržana je i mogućnost iz važećeg Zakona o sprečavanju pranja novca da ministar nadležan za finansije propiše obavezno uključivanje pojedinih indikatora u pomenutu listu indikatora. Opisana mogućnost je opciona i primenjivala bi se samo u slučaju kada pojedini obveznik ili grupa obveznika ne bi utvrdili listu indikatora za prepoznavanje sumnjivih transakcija ili kada bi doneta lista indikatora bila sadržinski ili na bilo koji drugi način nepotpuna ili nedovoljna za efikasnu procenu svih značajnih činjenica i okolnosti u vezi sa kojima bi mogla postojati sumnja u pranje novca i finansiranje terorizma.

U članu 51. Predloga zakona predviđeno je da organi nadležni za vršenje nadzora zajedno sa obveznicima mogu učestvovati u sastavljanju liste indikatora za pojedine oblasti. Na taj način se može obezbediti da liste indikatora po sektorima i u okviru istih grupa obveznika budu međusobno usklađene.

Čl. 52. do 66. odnose se na Upravu za sprečavanje pranja novca i propisuju njenu nadležnost uglavnom na način kako je i do sada bilo propisano. Predlogom zakona su utvrđeni osnovni zadaci Uprave, odnosno propisano je da Uprava prima, prikuplja, analizira i dostavlja određene podatke, informacije i dokumentaciju nadležnim državnim organima. Na sopstvenu inicijativu, Uprava može od obveznika, drugih državnih organa i stranih finansijsko obaveštajnih službi da zahteva podatke ako u vezi s transakcijom ili određenim licem postoje osnovi sumnje da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma. Ipak, neke odredbe su dopunjene, i to pre svega zbog novih međunarodnih standarda u oblasti borbe protiv finansiranja terorizma i saradnje među finansijsko-obaveštajnim službama.

Čl. 53. i 54. propisano je koju vrstu podataka Uprava može da traži od obveznika i advokata. Uprava može, kao i do sada, da traži sve podatke iz evidencija koje, na osnovu ovog zakona, moraju da vode obveznici i advokati, kao i druge podatke i informacije koji su neophodni za otkrivanje i dokazivanje pranja novca i finansiranja terorizma.

Predlaže se takođe da se podaci koje Uprava može da traži od obveznika i advokata odnose kako na lice u vezi sa kojim postoje osnovi sumnje da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma, tako i na druga lica za koja se može zaključiti da su povezana sa navedenim licem, odnosno njegovim transakcijama ili poslovima.

U Predlogu zakona su zadržani do sada važeći rokovi za dostavljanje traženih podataka Upravi (bez odlaganja, a najkasnije u roku od osam dana), ali je u vezi sa tim uvedeno dodatno ovlašćenje Uprave da u hitnim slučajevima, kada postoji mogućnost obustavljanja izvršenja transakcije odredi obveznicima i advokatima i kraći rok za dostavljanje podataka Upravi. Ovaj rok će zavisiti od okolnosti svakog slučaja, ali se i u tim slučajevima može primeniti odredba koja obveznicima omogućava da iz opravdanih razloga zatraže produženje roka. Dosadašnji koncept zakona se time nije bitno promenio, jer je i sada određen rok „bez odlaganja”, odnosno u roku od „8 dana”.

U članu 55. ovlašćenje Uprave dopunjeno je u tom smislu da Uprava može da zahteva određene podatke od državnih organa i drugih pravnih lica kojima su poverena javna ovlašćenja i u slučaju kada u vezi sa transakcijom ili određenim licem postoje razlozi za sumnju u finansiranje terorizma, a može da zahteva i podatke, informacije i dokumentaciju koji se odnose na lica koja su učestvovala ili sarađivala u transakcijama ili poslovima u vezi sa kojima postoje osnovi sumnje da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma.

Članom 56. propisano je da Uprava može izdati pismeni nalog obvezniku kojim se privremeno obustavlja izvršenje transakcije i u slučaju osnovane sumnje u finansiranje terorizma. Dakle, pored ovlašćenja iz važećeg Zakona o sprečavanju pranja novca, na osnovu koga Uprava može izdati nalog za privremeno obustavljanje transakcije u slučaju sumnje da se radi o pranju novca, u skladu sa novim međunarodnim standardima, ovo ovlašćenje je prošireno i na finansiranje terorizma. Da bi se predupredio slučaj kada se izvršenje transakcije obustavi u pred neradne dane i pred kraj radnog vremena Uprave i drugih državnih organa koji moraju hitno da postupaju u ovom slučaju predlaže se da Uprava i drugi organi dobiju dodatnih 48 časova kako bi se u slučaju potrebe donele odluke o privremenom oduzimanju tih sredstava i izvršile druge zakonske mere.

Predlog zakona zadržava sva rešenja iz važećeg Zakona o sprečavanju pranja novca u pogledu ostalih odredbi koja se odnose na taj nalog.

Član 57. reguliše ovlašćenje Uprave da obvezniku izda nalog da prati transakcije lica za koja postoje osnovi sumnje da se radi o pranju novca. Novina u odnosu na važeći Zakon o sprečavanju pranja novca je da Uprava može da izda ovakav nalog i u odnosu na lica koja su učestvovala ili sarađivala u transakcijama lica za koje postoje osnovi sumnje da se radi o pranju novca. Za razliku od važećeg Zakona o sprečavanju pranja novca, Predlog zakona propisuje mogućnost da se ova mera nakon isteka roka od tri meseca, može produžavati na po mesec dana, a najduže 6 meseci od izdavanja naloga.

Članom 58. Predloga zakona je, kao i važećim Zakonom o sprečavanju pranja novca, propisano da u slučajevima kada u vezi sa transakcijom ili licem postoje osnovi sumnje da se radi o pranju novca ili finansiranja terorizma, Uprava može da započne da prikuplja i analizira podatke, informacije i dokumentaciju (razmatra predmet) i na obrazloženu pismenu inicijativu suda, javnog tužilaštva, policije, Bezbednosno – informativne agencije, vojno obaveštajne službe, vojno bezbednosne službe, Poreske uprave, Uprave carina, Narodne banke Srbije, Komisije za hartije od vrednosti, Agencije za privatizaciju, nadležnih inspekcijskih organa i državnih organa nadležnih za državnu reviziju i borbu protiv korupcije.

Novina u odnosu na važeće odredbe je obaveza Uprave da odbije pokretanje postupka na osnovu inicijative navedenih državnih organa ako u inicijativi nisu obrazloženi osnovi sumnje da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma. U tom slučaju Uprava je dužna da pismenim putem obavesti podnosioca inicijative o razlozima zbog kojih nije pokrenula postupak na osnovu te inicijative.

Članom 59. Predloga zakona dopunjena je obaveza Uprave da nadležnim državnim organima dostavi podatke, informacije i dokumentaciju u vezi sa određenim transakcijama ili licima za koje postoji sumnja da se radi o pranju novca dopunjena, u skladu sa međunarodnim standardima i obavezom dostavljanja podataka, informacija i dokumentacije i u slučaju kada postoji sumnja da se radi o finansiranju terorizma.

Članom 60. propisana je obaveza Uprave da dostavi povratnu informaciju obvezniku, advokatu ili državnom organu koji su je obavestili o licu ili transakciji u vezi sa kojima postoje osnovi sumnje da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma. Ovo je nova obaveza za Upravu koja je propisana radi unapređenja saradnje između učesnika u lancu borbe protiv pranja novca i finansiranja terorizma.

Članom 61. propisano je da Uprava može da traži podatke, informacije i dokumentaciju od stranih finansijsko-obaveštajnih službi radi otkrivanja i sprečavanja pranja novca i finansiranja terorizma. Međunarodna razmena podataka je osnovna pretpostavka svakog sistema borbe protiv pranja novca i finansiranja terorizma, pa je u Predlogu zakona zadržano rešenje iz važećeg Zakona o sprečavanju pranja novca, s tim što je ovlašćenje Uprave za traženje podataka prošireno na finansiranje terorizma.

U skladu sa međunarodnim standardima u Predlogu zakona je propisano da Uprava ne može da prosledi drugim državnim organima podatke, informacije i dokumentaciju bez prethodne saglasnosti organa strane države koji je tu informaciju dostavio Upravi.

Član 62. daje ovlašćenje Upravi da stranim finansijsko – obaveštajnim službama dostavi podatke, informacije i dokumentaciju, na njihov pismeni i obrazloženi zahtev ili na svoju inicijativu, kada postoje osnovi sumnje da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma. Uprava može da obije zahtev strane finansijsko-obaveštajne službe ako proceni da u konkretnom slučaju ne postoje osnovi sumnje da se radi o pranju novca ili finansiranja terorizma ili ako bi dostavljanje tih podataka ugrozilo ili moglo da ugrozi tok krivičnog postupka u Republici Srbiji. Uprava može da odredi uslove i ograničenja pod kojima strana finansijsko-obaveštajna služba može koristiti podatke, informacije i dokumentaciju, koje joj dostavi.

Član 63. sadrži novo rešenje, na osnovu koga Uprava može privremeno da obustavi sumnjivu transkaciju i na predlog strane finansijsko-obaveštajne službe. Uprava može da odbije zahtev strane finansijsko-obaveštajne službe ako proceni da ne postoji osnovana sumnja da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma. Konkretna obaveza za uvođenje takvog rešenja sadržana je u Varšavskoj konvenciji.

Članom 64. propisano je da Uprava može od strane finansijsko- obaveštajne službe da zahteva privremeno obustavljanje izvršenja transakcije ako u vezi sa tom transakcijom ili licem postoji osnovana sumnja da se radi o pranju novca ili finansiranja terorizma.

Članom 65. navedeni su poslovi na planu prevencije pranja novca i finansiranja terorizma koje vrši Uprava.

Članom 66. propisano je da Uprava, kao i do sada, podnosi izveštaj o radu Vladi, najkasnije do 31. marta tekuće godine za prethodnu godinu.

Čl. 67. do 70. uređuju kontrolu prenosa fizički prenosivih sredstava plaćanja preko državne granice u skladu sa međunarodnim standardima. Obaveza prijavljivanja fizički prenosivih sredstava plaćanja preko državne granice do sada nije postojala.

Predlogom zakona je propisano da fizička lica koja prelaze državnu granicu i pritom prenose fizički prenosiva sredstva plaćanja (gotovinu, čekove, menice i druge hartije od vrednosti) u iznosu od 10.000 evra ili većem imaju obavezu da taj prenos prijave nadležnom carinskom organu. Oblik i sadržinu obrasca prijave, način podnošenja i popunjavanja prijave, kao i način obaveštavanja fizičkih lica koja prelaze državnu granicu o ovoj obavezi, propisuje ministar finansija. Kontrolu ispunjavanja ove obaveze vrši nadležni carinski organ, koji je ovlašćen da privremeno oduzme sredstva koja nisu prijavljena.

Članom 70. je propisano da nadležni carinski organ ima obavezu dostavljanja podataka Upravi o svakoj prijavi o prenosu fizički prenosivih sredstava plaćanja ili pokušaju prenosa koji nije prijavljen, u roku od tri dana. Carinski organ ima obavezu dostavljanja podataka Upravi o svakom prenosu ili pokušaju prenosa fizički prenosivih sredstava plaćanja, bez obzira na iznos (i kada je iznos manji od 10.000 evra), ako postoje osnovi sumnje da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma.

Član 71. Predloga zakona, u skladu sa Direktivom EU, propisuje da su berza i Centralni registar hartija, depo i kliring hartija od vrednosti dužni da obaveste Upravu ako u vršenju poslova uz svog delokruga utvrde činjenice koje su ili bi mogle da budu u vezi sa pranjem novca ili finansiranjem terorizma.

Član 72. propisuje da su sudovi, javna tužilaštva i drugi državni organi nadležni za podnošenje prijava dužni da Upravi redovno dostavljaju podatke i informacije o postupcima u vezi sa prekršajima, privrednim prestupima i krivičnim delima koja se odnose na pranje novca i finansiranje terorizma. Dostavljanje ovih podataka Upravi je značajno zbog centralizacije i analize podataka u oblasti pranja novca i finansiranja terorizma.

Čl. 73. do 76. propisana je zaštita podataka u skladu sa međunarodnim standardima. Propisana je zabrana dojavljivanja podataka prikupljenih u skladu sa predlogom zakona, stranci na koju se ti podaci odnose ili trećem licu, kao i izuzeci od ovog pravila. Propisano je da podaci, informacije i dokumentacija koje Uprava prikupi predstavljaju službenu tajnu, a o skidanju oznake tajnosti odlučuje rukovodilac Uprave. Isključena je odgovornost obveznika, advokata i njihovih zaposlenih za štetu učinjenu strankama i trećim licima kada postupaju u skladu sa ovim zakonom.

Čl. 77. do 79. propisani su rokovi za čuvanje podataka kod obveznika, advokata, nadležnog carinskog organa i Uprave.

Čl. 80. i 81. propisane su evidencije koje su dužni da vode obveznici, advokati, nadležni carinski organ i Uprava, kao i sadržina evidencija koju su u skladu sa Predlogom zakona dužni da vode drugi subjekti.

Čl. 82. do 87. određeni su nadzorni organi koji se staraju o sprovođenju zakona i navedena ovlašćenja za preduzimanje mera u slučaju kada se utvrdi postojanje nepravilnosti ili nezakonitosti u primeni ovog zakona. Za vršenje nadzora nad primenom ovog zakona ovlašćeni su Uprava, Narodna banka Srbije, Komisija za hartije od vrednosti, Poreska uprava, Tržišna inspekcija, Devizni inspektorat, Uprava za igre na sreću, Ministarstvo finansija, Ministarstvo telekomunikacija, Advokatska komora i Komora ovlašćenih revizora. Nadzorni organi su dužni da obaveste Upravu ako kod obveznika utvrde nepravilnosti, kao i jedni druge ako utvrde činjenice koje su od značaja za njihov rad.

Predloženo zakonsko rešenje će omogućiti efikasno sprovođenje nadzora nad obveznicima. Članom 86, u skladu sa Direktivom EU, uvodi se novina po kojoj su nadzorni organi, koji u okviru vršenja nadzora nad obveznicima otkriju činjenice koje bi mogle biti povezane sa pranjem novca i finansiranjem terorizma, dužni da o tome obaveste Upravu.

Čl. 88. do 91. propisuju kaznene odredbe i to privredne prestupe i prekršaje. Kazne koje su određene u ovom zakonu su efikasne, proporcionalne i odvraćajuće. Obezbeđen je odgovarajući stepen specijalne i generalne prevencije, kao i srazmernost sankcija težini i značaju prekršaja. Novinu u predlogu zakona predstavlja podela privrednih prestupa na teže i lakše. Tako su postupci kojima se krše osnovna načela i propisani zadaci propisani kao teži privredni prestupi a postupci koji predstavljaju povredu manje značajnih obaveza i čije se posledice često mogu sanirati su sada lakši privredni prestupi.

Čl. 92. do 98. propisane su prelazne i završne odredbe, kojima je određen rok od jedne godine u kome je obveznik dužan da radnje i mere iz člana 6. ovog Predloga zakona izvrši u odnosu na stranke sa kojima je poslovna saradnja uspostavljena pre stupanja na snagu ovog zakona. Predviđeno je i da se podzakonski akt donet na osnovu važećeg Zakona o sprečavanju pranja novca primenjuje do donošenja novih podzakonskih akata, a važeći Zakon o sprečavanju pranja novca prestaje da važi danom stupanja na snagu ovog predloga zakona, osim odredbe člana 9. tog zakona kojim su propisane obaveze nadležnog carinskog organa a koje će nastaviti da se primenjuju do početka primene odredaba čl. 67. do 70. ovog zakona.

Odredbe čl. 67. do 70. predloga zakona će početi da se primenjuju nakon šest meseci od dana stupanja na snagu ovog predloga zakona, s obzirom da do sada nije postojala obaveza propisana ovim članovima, te je potrebno izvršiti određene pripremne radnje kako bi se ove odredbe mogle primenjivati.

S obzirom da je Zakonom o privremenom obavljanju određenih poslova platnog prometa na teritoriji SRJ na poseban način uređeno vršenje platnog prometa sa Autonomnom pokrajinom Kosovo i Metohija, članom 97. predloga zakona je propisano da se odredba člana 36. ovog zakona kojom se ograničava gotovinsko poslovanje ne odnosi na poslove platnog prometa regulisane tim zakonom.

4. PROCENA FINANSIJSKIH SREDSTAVA ZA SPROVOĐENjE ZAKONA

Predlogom zakona ne predviđa se obrazovanje novih organa već korišćenje postojećih resursa kod nadležnih državnih organa, za primenu ovog zakona. Za primenu ovog predloga zakona potrebno je obezbediti sredstva u budžetu Republike Srbije.

5. RAZLOZI ZA DONOŠENjE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU

Razlozi za donošenje ovog zakona po hitnom postupku, saglasno članu 161. Poslovnika Narodne skupštine Republike Srbije proizlaze iz neophodnosti da se spreče štetne posledice po rad organa i organizacija koji su nadležni za borbu protiv pranja novca, finansiranja terorizma i drugih oblika kriminala, a pre svega organizovanog i finansijskog kriminala i korupcije. Naime, članstvo Uprave u EGMONT grupi, međunarodnoj organizaciji finansijsko – obaveštajnih službi, u okviru koga Uprava razmenjuje podatke sa FOS iz 108 država sveta, podrazumeva što skorije usaglašavanje našeg zakonodavstva sa međunarodnim standardima, naročito u oblasti sprečavanja finansiranja terorizma. Zadržavanje punopravnog članstva u Egmont grupi je od presudnog značaja za rad svih organa koji su nadležni za borbu protiv kriminala, imajući u vidu da su i pranje novca i finansiranje terorizma u najvećoj meri međunarodna krivična dela i da se borba protiv njih na nacionalnom planu ne može zamisliti bez efikasne međunarodne saradnje. Ostanak u članstvu u Egmont grupi zavisi od usvajanja ovog zakona. Ako Republika Srbija ne donese zakon kojim se propisuju preventivne mere u borbi protiv finansiranja terorizma i mećunarodna razmena podataka na tom planu, članstvo Uprave u EGMONT grupi biće suspendovano te će se na taj način obustaviti celokupna, veoma intenzivna i razgranata međunarodna saradnja i razmena informacija.

Komitet Saveta Evrope – Manival, vršiće procenu mera i radnji koje Republika Srbija preduzima u borbi protiv pranja novca i finansiranja terorizma u februaru 2009. godine, s tim da postupak ocenjivanja počinje već u oktobru ili novembru 2008. godine. Taj postupak i ocena koju naš sistem bude dobio su od izuzetne važnosti za državu te je neophodno da do početka tog postupka Republika Srbija usvoji ovaj zakon te da otpočne i njegova primena kako bi se procenili njegovi pozitivni efekti.

Pored toga, donošenje ovog zakona je jedan od preduslova i prioriteta koji su postavljeni u okviru tzv. „mape puta” za ukidanje viznog režima sa Evropskom unijom, te se i iz tog razloga predlaže njegovo što hitnije usvajanje.

Ostavite komentar