Predlog zakona o potvrđivanju Sporazuma o slobodnoj trgovini između Vlade Republike Srbije i Vlade Republike Kazahstan

PREDLOG ZAKONA

O POTVRĐIVANjU SPORAZUMA O SLOBODNOJ TRGOVINI

IZMEĐU VLADE REPUBLIKE SRBIJE I VLADE REPUBLIKE KAZAHSTAN

Član 1.

Potvrđuje se Sporazum o slobodnoj trgovini između Vlade Republike Srbije i Vlade Republike Kazahstan , sačinjen u Astani 7. oktobra 2010. godine, u originalu na srpskom jeziku, kazaškom jeziku i ruskom jeziku.

Član 2.

Tekst Sporazum o slobodnoj trgovini između Vlade Republike Srbije i Vlade Republike Kazahstan u originalu na srpskom jeziku glasi:

S p o r a z u m

o slobodnoj trgovini između Vlade Republike Srbije i Vlade Republike Kazahstan

Vlada Republike Srbije i Vlada Republike Kazahstan (u daljem tekstu: strane ugovornice),

nastojeći da slobodno unapređuju i produbljuju uzajamnu trgovinsko-ekonomsku saradnju,

potvrđujući privrženost principima tržišne ekonomije, kao osnove trgovinsko-ekonomskih odnosa,

potvrđujući svoju nameru da aktivno učestvuju i podstiču proširivanje uzajamno korisnih trgovinsko-ekonomskih odnosa,

stvarajući neophodne uslove za slobodno kretanje robe i kapitala u skladu s važećim zakonodavstvom u svakoj državi strana ugovornica i pravilima Svetske trgovinske organizacije (u daljem tekstu: STO),

dogovorile su se o sledećem:

Ciljevi

Član 1.

Ciljevi ovog sporazuma su:

proširenje i podsticanje međusobnih trgovinsko-ekonomskih odnosa, usmerenih na ubrzanje ekonomskog razvoja dveju država, poboljšanje uslova života i rada njihovih građana, povećanje zaposlenosti stanovništva u oblasti proizvodnje, postizanje proizvodne i finansijske stabilnosti dve države strane ugovornice;

obezbeđivanje uslova za lojalnu konkurenciju između privrednih subjekata država strana ugovornica.

Član 2.

Strane ugovornice u skladu sa nacionalnim zakonodavstvom svojih država, odredbama ovog sporazuma i pravilima STO uspostavljaju režim slobodne trgovine u međusobnoj trgovini robom.

Strane ugovornice ne primenjuju i neće primenjivati carine, takse i dažbine jednakog dejstva kao carine na uvoz robe poreklom s teritorije države jedne od strana ugovornica namenjene teritoriji države druge strane ugovornice.

Odredbe stava 2. ovog člana ne odnose se na robu navedenu u prilozima 1 i 2 koji čine sastavni deo ovog sporazuma.

U odnosu na uvoz navedene robe strane ugovornice primenjuju carine, takse i dažbine jednakog dejstva kao carine na nivou najpovlašćenije nacije u skladu sa nacionalnim zakonodavstvom svojih država, osim ukoliko se radi o:

a) povlasticama koje strana ugovornica odobrava ili će odobriti trećoj državi na osnovu saradnje u okviru carinske unije i/ili zone slobodne trgovine i/ili međunarodnih ugovora o regionalnoj integraciji;

b) povlasticama koje se odobravaju pojedinim državama u skladu sa Opštim sporazumom o carinama i trgovini 1994. godine ( u daljem tekstu GATT 1994. ) i drugim međunarodnim sporazumima u korist država u razvoju;

v) povlasticama koje strana ugovornica odobrava ili će odobriti bilo kojoj susednoj državi u cilju podsticanja malogranične trgovine,

kada se status najpovlašćenije nacije ne primenjuje.

Izvoz robe reguliše se u skladu s nacionalnim zakonodavstvom država strana ugovornica.

Član 3.

Odredbe ovog sporazuma primenjuju se na robu, navedenu u glavama 1 – 97 nomenklature Harmonizovanog sistema naziva i šifarskih oznaka robe, usvojenog u skladu s Međunarodnom konvencijom o Harmonizovanom sistemu naziva i šifarskih oznaka robe sačinjenom u Briselu 14. juna 1983. godine i u skladu s nacionalnim carinskim tarifama država strana ugovornica.

Količinska ograničenja i mere s jednakim dejstvom

Član 4.

Strane ugovornice u međusobnoj trgovini ne primenjuju i neće primenjivati količinska ograničenja i mere s jednakim dejstvom u odnosu na uvoz robe u okviru ovog sporazuma, osim onih koje su dopuštene na osnovu člana XI i XII GATT 1994.

           

Član 5.

Strane ugovornice neće:

direktno ili indirektno opterećivati robu druge strane ugovornice koja je obuhvaćena važenjem ovog sporazuma domaćim taksama ili dažbinama koje premašuju odgovarajuće takse ili dažbine kojima se opterećuje slična roba domaće proizvodnje ili roba poreklom iz trećih država;

uvoditi u odnosu na uvoz i izvoz robe koja je obuhvaćena važenjem ovog sporazuma nikakva posebna ograničenja ili zahteve koji se u sličnoj situaciji ne primenjuju na sličnu robu domaće proizvodnje ili robu poreklom iz trećih država;

primenjivati u odnosu na skladištenje, pretovar, čuvanje, prevoz robe poreklom s teritorije države druge strane ugovornice, kao i plaćanja i transfer plaćanja, pravila drugačija od onih koja se primenjuju u sličnim slučajevima u odnosu na sopstvenu robu ili robu poreklom iz trećih država.

Privremeni uvoz robe

Član 6.

Strane ugovornice u skladu s nacionalnim zakonodavstvom svojih država pružaju jedna drugoj pomoć u organizovanju sajmova, specijalizovanih izložbi i drugih sličnih manifestacija, na osnovu ugovora koje su zaključili zainteresovani privredni subjekti država strana ugovornica kojima se definišu njihova prava i obaveze.

Član 7.

Nadležni organi država strana ugovornica će sarađivati i razmenjivati informacije u oblasti standardizacije, metrologije i ocene usaglašenosti proizvoda radi sprečavanja pojave bilo kakvih tehničkih prepreka u međusobnoj trgovini.

U cilju realizacije odredaba ovog sporazuma strane ugovornice mogu zaključivati međunarodne ugovore o uzajamnom priznavanju rezultata ispitivanja, isprava o usaglašenosti ili drugih dokumenata, koji se na neposredan ili posredan način odnose na proizvode koji su predmet robne razmene između država strana ugovornica.

Uslove i metode utvrđivanja usaglašenosti proizvoda s tehničkim normativnim aktima određuju ovlašćena tela i organi država strana ugovornica u skladu sa nacionalnim zakonodavstvom države uvoznice i uzimajući u obzir odredbe Sporazuma STO o tehničkim preprekama trgovini.

Sanitarne i fitosanitarne mere

Član 8.

Prilikom usaglašavanja dokumenata kojima se potvrđuje bezbednost proizvoda potrebnih za međusobne isporuke i tranzit robe, strane ugovornice primenjuju nacionalno zakonodavstvo i međunarodne obaveze država strana ugovornica u oblasti sanitarnih, veterinarskih i fitosanitanih mera, na način koji neće predstavljati proizvoljnu ili neopravdanu diskriminaciju ili prikriveno ograničavanje međusobne trgovine, rukovodeći se principima Sporazuma STO o primeni sanitarnih i fitosanitarnih mera.

Poreklo robe

Član 9.

Poreklo robe određivaće se na osnovu Protokola o određivanju zemlje porekla robe i metodama administrativne saradnje, koji predstavlja Prilog 3. uz ovaj sporazum i čini njegov sastavni deo.

Tranzit robe

Član 10.

Strane ugovornice se slažu da princip slobodnog tranzita robe predstavlja značajan uslov za ostvarivanje ciljeva ovog sporazuma.

Strane ugovornice obezbeđuju slobodan tranzit robe, koja je poreklom s teritorije države jedne strane ugovornice, a koja se transportuje preko teritorije države druge strane ugovornice u skladu sa nacionalnim zakonodavstvom svojih država.

Reeksport robe

Član 11.

Pod reeksportom robe podrazumeva se izvoz robe poreklom s teritorije države jedne strane ugovornice od strane privrednih subjekata države druge strane ugovornice van granica teritorije njene države.

Strane ugovornice neće odobravati reeksport robe na čiji izvoz strana ugovornica sa čije teritorije države je poreklom ova roba primenjuje mere carinske i vancarinske zaštite.

Reeksport robe, navedene u stavu 2. ovog člana može se obavljati samo na osnovu pismene dozvole izdate od strane nadležnog organa države strane ugovornice s teritorije čije države je roba poreklom. U roku od mesec dana od dana potpisivanja ovog sporazuma strane ugovornice će razmeniti spiskove roba čiji se reeksport može realizovati samo uz postojanje pismene dozvole, i obavestiće jedna drugu o nadležnim organima ovlašćenim za izdavanje ovih dozvola. U slučaju izmena spiskova roba ovi nadležni organi će odmah obavestiti jedni druge o tome.

U slučaju nesankcionisanog reeksporta takve robe, država na čijoj teritoriji je ona proizvedena ima pravo da zatraži naknadu pretrpljene štete i/ili preduzima mere za sprečavanje štete koja se nanosi nesankcionisanim reeksportom, posle sprovedenih konsultacija i pregovora, predviđenih članom 19. ovog sporazuma.

Opšta izuzeća

Član 12.

Ovaj sporazum ne ometa pravo svake od strana ugovornica da primenjuje zabrane ili ograničenja uvoza, izvoza ili tranzita robe, koji su opravdani sa stanovišta javnog morala, zaštite javnog poretka ili državne bezbednosti, zaštite života i zdravlja ljudi, životinja ili biljaka i životne sredine, zaštite nacionalne baštine od umetničke, istorijske ili arheološke vrednosti, zaštite intelektualne svojine, pravila koja se odnose na uvoz i izvoz zlata ili srebra, očuvanja iscrpljivih prirodnih resursa, kada se takve mere realizuju istovremeno sa ograničenjima domaće proizvodnje ili potrošnje.

Navedene zabrane ili ograničenja ne smeju predstavljati sredstvo za namernu diskriminaciju ili prikriveno ograničenje trgovine između država strana ugovornica.

Strane ugovornice ne isključuju primenu mera nadzora i kontrole uvoza i izvoza robe, kao i tehnologija obuhvaćenih međunarodnom kontrolom, poreklom s teritorije država strana ugovornica.

Izuzeća iz razloga bezbednosti

Član 13.

U ovom sporazumu ništa ne treba da bude protumačeno kao zahtev prema jednoj od strana ugovornica za dostavljanje bilo kakvih informacija, čije bi objavljivanje ta strana ugovornica smatrala suprotnim interesima njene državne bezbednosti ili sprečavanjem te strane ugovornice da preduzima mere koje smatra neophodnim radi zaštite interesa državne bezbednosti, koje se odnose na fisione materije ili materijale od kojih se proizvode, na trgovinu oružjem, municijom i vojnim materijalom, kao i promet ostalom robom i materijalima, ako se takva trgovina direktno ili indirektno realizuje za potrebe snabdevanja oružanih snaga i/ili ako se takve mere preduzimaju u vreme rata ili u drugim vanrednim situacijama u međunarodnim odnosima.

Za robu, za koju pri uvozu i izvozu važi režim dozvola, predviđen međunarodnim sporazumima čije su potpisnice države strana ugovornica, nadležni organi država strana ugovornica izdaju dozvole za njihov uvoz i izvoz u skladu sa nacionalnim zakonodavstvom svojih država.

Zaštita intelektualne svojine

Član 14.

U smislu ovog sporazuma pojam „zaštita intelektualne svojine” označava zaštitu autorskih i srodnih prava, uključujući zaštitu kompjuterskih programa i baza podataka, pronalazaka, industrijskog dizajna, robnih i uslužnih žigova, oznaka geografskog porekla i topografije integrisanih kola.

Strane ugovornice obezbeđuju zaštitu prava intelektualne svojine, uključujući proceduru za dobijanje tih prava i mere zaštite od svih povreda.

Zaštita prava intelektualne svojine obezbeđuje se u skladu sa nacionalnim zakonodavstvom svake od država strana ugovornica i međunarodnim ugovorima kojima se uređuju pitanja intelektualne svojine, čije su potpisnice države strana ugovornica i u skladu sa Sporazumom STO o trgovinskim aspektima prava intelektualne svojine.

U slučaju da države jedne ili obe strane ugovornice nisu potpisnice navedenih sporazuma, primenjivaće se princip uzajamnosti i nediskriminacije.

Plaćanja

Član 15.

Sva plaćanja po ovom sporazumu vršiće se u konvertibilnim valutama, u skladu s nacionalnim zakonodavstvima država strana ugovornica.

Obračuni po ovom sporazumu mogu se vršiti na osnovu bilo koje međunarodne vrste obračuna prihvaćene u bankarskoj praksi, na osnovu međusobne saglasnosti između odgovarajućih fizičkih i pravnih lica, i u skladu s nacionalnim zakonodavstvima država strana ugovornica.

Plaćanja koja se odnose na trgovinu robom između privrednih subjekata država strana ugovornica i transfer tih plaćanja na teritoriju jedne od tih država prema sedištu poverioca ne podležu ograničenjima.

Strane ugovornice se uzdržavaju od ograničenja prilikom odobravanja ili izmirivanja kratkoročnih ili srednjoročnih kredita, kojima obezbeđuju trgovinske operacije privrednih subjekata svojih država.

Damping i subvencije

Član 16.

Ako jedna od strana ugovornica smatra da u trgovinskim odnosima, predviđenim ovim sporazumom, dolazi do pojave dampinga i/ili subvencija u smislu Sporazuma STO o primeni člana VI GATT 1994. i Sporazuma STO o subvencijama i kompenzatornim merama, ta strana ugovornica ima pravo da preduzme mere protiv takve prakse u skladu s navedenim sporazumima STO pod uslovom da se ispoštuju procedure predviđene članom 18. ovog sporazuma.

Odredbe ovog sporazuma ni na koji način ne ograničavaju pravo strana ugovornica da po obavljanju odgovarajućih procedura donesu odluku o primeni antidampinških ili kompenzatornih mera u skladu sa nacionalnim zakonodavstvom svojih država pod uslovima i/ili saglasno proceduri utvrđenoj u članu 18. ovog sporazuma.

Zaštitne mere

Član 17.

Ako se neka roba uvozi na teritoriju države jedne od strana ugovornica u količinama i pod uslovima da nanosi ili preti da nanese značajne gubitke domaćim proizvođačima iste ili slične robe u državi uvoznici, svaka od strana ugovornica, u zavisnosti od toga čiji su interesi pogođeni, nakon sprovođenja odgovarajuće procedure može preduzeti neohodne mere u skladu sa zakonodavstvom koje važi u državi svake od strana ugovornica pod uslovima i/ili saglasno proceduri utvrđenoj u članu 18. ovog sporazuma i saglasno Sporazumu STO o zaštitnim merama.

Procedura primene zaštitnih mera

Član 18.

Do početka primene mera, predviđenih čl. 16. i 17. ovog sporazuma, strane ugovornice će nastojati da razreše sporove kroz obavljanje neposrednih konsultacija u okviru Međuvladine srpsko-kazahstanske komisije za trgovinsko-ekonomsku saradnju, osnovane u skladu sa članom 23. ovog sporazuma (u daljem tekstu: Komisija), u cilju iznalaženja uzajamno prihvatljivog rešenja.

Strana ugovornica koja je donela odluku o otpočinjanju procedura koje prethode uvođenju antidampinških, kompenzatornih ili zaštitnih mera predviđenih u čl. 16. i 17. ovog sporazuma, dužna je da blagovremeno obavesti o tome drugu stranu ugovornicu i dostavi joj informacije predviđene nacionalnim zakonodavstvom države strane ugovornice koja je inicirala proceduru i odgovarajućim Sporazumom STO.

Ako strane ugovornice ne mogu postići uzajamno prihvatljivo rešenje u roku od 30 dana od početka konsultacija u okviru Komisije, strana ugovornica koja je inicirala proceduru koja prethodi uvođenju antidampinških, kompenzatornih ili zaštitnih mera ima pravo da nakon sprovođenja odgovarajućih procedura primeni mere za otklanjanje posledica značajnih gubitaka ili pretnje od nanošenja značajnih ekonomskih gubitaka, prethodno obavestivši o tome drugu stranu ugovornicu. Obim i period primene navedenih mera moraju imati ograničeni karakter, neophodan za otklanjanje štete.

Prilikom izbora mera predviđenih čl. 16. i 17. ovog sporazuma, strane ugovornice daće prednost onim merama koje nanose najmanje ekonomske gubitke i kojima se najmanje remeti sprovođenje ovog sporazuma.

U izuzetnim slučajevima kada odlaganje preduzimanja mera, predviđenih u čl. 16. i 17. ovog sporazuma, može dovesti do teško nadoknadivih gubitaka, strana ugovornica koja je inicirala proceduru primene zaštitnih mera, može primeniti privremene mere do obavljanja konsultacija pod uslovom da se predlaže obavljanje ovih konsultacija odmah posle uvođenja ovih mera.

Rešavanje sporova

Član 19.

U slučaju nastanka spornih pitanja između strana ugovornica u pogledu tumačenja ili realizacije ovog sporazuma ona će se rešavati putem konsultacija i pregovora.

Ako spor ne može biti rešen na način naveden u stavu 1. ovog člana, u roku od tri meseca od dana kada je jedna od strana ugovornica inicirala rešavanje spora i o tome pismenim putem obavestila drugu stranu ugovornicu, prva strana ugovornica može preduzeti odgovarajuće mere protiv druge strane ugovornice.

Platnobilansne teškoće

Član 20.

Ako je država jedne od strana ugovornica u ozbiljnim platnobilansnim teškoćama ili postoji realna opasnost od nastanka takve situacije, ona, na osnovu principa nediskriminacije, može uvesti mere ograničenja, u skladu sa svojim nacionalnim zakonodavstvom i uzimajući u obzir odgovarajuće odredbe GATT 1994. i Statuta Međunarodnog monetarnog fonda iz 1994. godine, uključujući i mere koje se odnose na uvoz robe, u periodu dok postoje navedene teškoće.

Ova strana ugovornica dužna je da blagovremeno obavesti drugu stranu ugovornicu o svojoj nameri da uvede navedene mere ograničenja, o vremenu njihovog važenja i ukidanju.

Mere zaštite ravnoteže platnog bilansa ne mogu se koristiti radi zaštite domaćih proizvođača.

Član 21.

Strane ugovornice redovno razmenjuju informacije o nacionalnom zakonodavstvu svojih država kojim se reguliše privredna delatnost, uključujući i pitanja trgovine, investicija, oporezivanja, bankarstva i osiguranja i drugih finansijskih usluga, pitanja saobraćaja i carinska pitanja.

Strane ugovornice bez odlaganja obaveštavaju jedna drugu o izmenama u zakonodavstvu svojih država koje mogu uticati na sprovođenje ovog sporazuma.

Nadležni organi država strana ugovornica usaglasiće način razmene ovih informacija.

Odredbe ovog člana neće se tumačiti kao da obavezuju nadležne organe države bilo koje strane ugovornice na davanje informacija:

koje se ne mogu dobiti prema nacionalnom zakonodavstvu ili tokom uobičajene administrativne prakse jedne od strana ugovornica;

koje bi razotkrile neku trgovinsku, preduzetničku, industrijsku, komercijalnu ili drugu informaciju, čije bi odavanje bilo u suprotnosti s državnim interesima strane ugovornice.

Razvojna klauzula

Član 22.

Ako jedna od strana ugovornica uzimajući u obzir zakonodavstvo svoje države smatra celishodnim da se odredbe ovog sporazuma prošire na oblasti trgovinsko-ekonomske saradnje koje nisu obuhvaćene ovim sporazumom, ona će uputiti drugoj strani ugovornici obrazloženi predlog. Nakon prihvatanja takvog predloga ovaj sporazum mora biti dopunjen u skladu sa procedurom predviđenom u članu 24. ovog sporazuma.

Međuvladina komisija

Član 23.

Praćenje sprovođenja ovog sporazuma poverava se Komisiji.

Komisiju čine predstavnici ovlašćenih organa država strana ugovornica. Zasedanja Komisije održavaju se jednom godišnje naizmenično u Republici Srbiji i Republici Kazahstan.

Komisija razmatra rezultate saradnje u okviru Sporazuma i daje preporuke vezane za ostvarivanje ciljeva Sporazuma.

Komisija preporučuje izmene i dopune ovog sporazuma.

Komisija, po potrebi, formira potkomisije i radne grupe kako bi se olakšalo ostvarivanje ciljeva ovog sporazuma.

Način rada Komisije uređuje se Pravilnikom koji utvrđuje Komisija.

Strane ugovornice u skladu s nacionalnim zakonodavstvima svojih država samostalno snose troškove vezane za rad Komisije, ako za svaki konkretan slučaj ne bude drugačije dogovoreno.

Izmene i dopune mogu biti unete u ovaj sporazum na osnovu dogovora strana ugovornica u obliku protokola koji će predstavljati priloge uz ovaj sporazum i činiti njegov sastavni deo.

Stupanje na snagu i rok važenja

Član 25.

Ovaj sporazum se privremeno primenjuje od 1. januara 2011. godine, u delu koji nije u suprotnosti sa važećim pravom država strana ugovornica, a stupa na snagu od dana prijema diplomatskim putem poslednjeg pismenog obaveštenja o tome da su strane ugovornice obavile sve interne državne procedure neophodne za njegovo stupanje na snagu.

Ovaj sporazum zaključuje se na rok od pet godina i automatski se produžava na neodređeno vreme, ako nijedna od strana ugovornica u pismenom obliku ne obavesti drugu stranu ugovornicu diplomatskim putem najmanje dvanaest meseci pre isteka petogodišnjeg perioda o svojoj nameri da ga ne produži.

U slučaju produžetka važenja ovog sporazuma na neodređeno vreme on može biti raskinut nakon šest meseci od momenta kada jedna strana ugovornica primi pismeno obaveštenje druge strane ugovornice diplomatskim putem o njenoj nameri da raskine ovaj sporazum.

U slučaju prestanka važenja ovog sporazuma njegove odredbe će se primenjivati na sve ugovore zaključene u periodu važenja ovog sporazuma, do potpune realizacije obaveza po tim ugovorima.

Sačinjeno u gradu Astana, 07. oktobra 2010. godine, u dva originalna primerka, svaki na srpskom jeziku, kazaškom jeziku i ruskom jeziku, pri čemu svi tekstovi imaju istu važnost.

Za Vladu Republike Srbije Slobodan Milosavljević Za Vladu Republike KazahstanZhanar Aitzanova

PRILOG 1

uz Sporazum o slobodnoj trgovini

između Vlade Republike Srbije i

Vlade Republike Kazahstan

SPISAK PROIZVODA

koji potpadaju pod izuzetke iz režima slobodne trgovine pri uvozu na carinsku teritoriju Republike Kazahstan iz Republike Srbije

Tarifni brojpo CT R Srbije Tarifni brojpo TN Carinske unije Naimenovanje

0207 0207 Meso i jestivi otpaci od živine iz tar. br. 0105, sveži, rashlađeni ili smrznuti 0406 30 osim 0406 30 10 00 0406 30 osim 0406 30 100 0 Sir topljen, osim rendanog ili u prahu: ostaliSir topljen, osim rendanog ili u prahu: za čiju proizvodnju se upotrebljavaju samo sirevi Emmentaler,Gruizere i Appenzell i koji može, kao dodatak, sadržati Glarus sir sa začinskim biljem ( poznat kao Schabziger ); pripremljen za prodaju na malo, sa sadržajem masnoće u suvoj materiji ne preko 56% po masi. 0406 90 69 00 0406 90 690 Sir ostali: sa sadržajem masnoće ne preko 40% po masi i sa sadržajem vode u nemasnoj materiji po masi: ne preko 47% : ostali 0406 90 86 00 0406 90 860 0 Sir ostali: sa sadržajem masnoće ne preko 40% po masi i sa sadržajem vode u nemasnoj materiji po masi: preko 47%, ali ne preko 52% 0406 90 87 00 0406 90 870 0 Sir ostali: sa sadržajem masnoće ne preko 40% po masi i sa sadržajem vode u nemasnoj materiji po masi: preko 52%, ali ne preko 62% 0406 90 88 00 0406 90 880 0 Sir ostali: sa sadržajem masnoće ne preko 40% po masi i sa sadržajem vode u nemasnoj materiji po masi: preko 62%, ali ne preko 72% 0406 90 93 00 0406 90 930 0 Sir ostali: sa sadržajem masnoće ne preko 40% po masi i sa sadržajem vode u nemasnoj materiji po masi: preko 72% 0406 90 99 00 0406 90 990 0 Sir ostali: ostali 1701 99 100 1701 99 100 1 1701 99 100 9 Beli šećer 2204 10 2204 10 Vino penušavo 2207 2207 Nedenaturisan etil-alkohol alkoholne jačine 80% vol. ili jači; etil-alkohol i ostali alkoholi, denaturisani, bilo koje jačine 2208 2208 Nedenaturisan etil-alkohol alkoholne jačine manje od 80% vol.; rakije, likeri i ostala alkoholna pića 2402 2402 Cigare, cigarilosi i cigarete, od duvana ili zamene duvana 4012 11 00 00 4012 11 000 0 Protektirane pneumatske gume: vrsta koje se koriste za putničke automobile (uključujući karavane i sportske automobile) 4012 12 00 00 4012 12 000 0 Protektirane pneumatske gume: vrsta koje se koriste za autobuse ili kamione 4012 13 00 00 4012 13 000 0 Protektirane pneumatske gume: vrsta koje se koriste za vazduhoplove 4012 19 00 00 4012 19 000 0 Protektirane pneumatske gume: ostale 4012 20 00 00 4012 20 000 Upotrebljavane pneumatske spoljne gume 5205 5205 Predivo od pamuka (osim konca za šivenje), sa sadržajem 85% ili više po masi pamuka, nepripremljeno za prodaju na malo 5208 5208 Tkanine od pamuka sa sadržajem 85% ili više po masi pamuka, masa ne preko 200 g/m2 5209 5209 Tkanine od pamuka, sa sadržajem 85% ili više po masi pamuka, mase preko 200 g/m2 5210 5210 Tkanine od pamuka sa sadržajem manje od 85% po masi pamuka, u mešavini pretežno ili samo sa veštačkim ili sintetičkim vlaknima, mase ne preko 200 g/ m2 5211 5211 Tkanine od pamuka, sa sadržajem manje od 85% po masi pamuka, u mešavini pretežno ili samo sa veštačkim ili sintetičkim vlaknima, mase preko 200 g/ m2 5212 5212 Ostale tkanine od pamuka 58 58 Specijalne tkanine; taftovani tekstilni proizvodi; čipke; tapiserije; pozamanterija; vez 8414 30 osim8414 30 20 10 8414 30 81 008414 30 89 10 8414 30osim8414 30 200 18414 30 810 18414 30 890 1 Kompresori za rashladne uređaje:Kompresori za rashladne uređaje: snage ne preko 0,4 kW: za civilne vazduhoploveKompresori za rashladne uređaje: snage preko 0,4 kW: hermetički i poluhermetički: za civilne vazduhoploveKompresori za rashladne uređaje: snage preko 0,4 kW: ostali: za civilne vazduhoplove 8701 8701 Traktori (osim onih iz tar.broja 8709) 8702 10 19 00 8702 10 19 Motorna vozila za prevoz deset ili više osoba, uključujući vozača: Sa klipnim motorom sa unutrašnjim sagorevanjem na paljenje pomoću kompresije (dizel ili poludizel): zapremine cilindara preko 2500 cm3: upotrebljavana 8702 10 99 00 8702 10 99 Motorna vozila za prevoz deset ili više osoba, uključujući vozača: Sa klipnim motorom sa unutrašnjim sagorevanjem na paljenje pomoću kompresije (dizel ili poludizel): zapremine cilindara ne preko 2 500 cm3: upotrebljavana 8702 90 19 00 8702 90 19 Motorna vozila za prevoz deset ili više osoba, uključujući vozača: Ostala: sa klipnim motorom sa unutrašnjim sagorevanjem na paljenje pomoću svećice: zapremine cilindara preko 2 800 cm3: upotrebljavana 8702 90 39 00 8702 90 39 Motorna vozila za prevoz deset ili više osoba, uključujući vozača: Ostala: sa klipnim motorom sa unutrašnjim sagorevanjem na paljenje pomoću svećice: zapremine cilindara ne preko 2 800 cm3: upotrebljavana 8703 8703 Putnički autombili i druga motorna vozila konstruisana prvenstveno za prevoz lica (osim onih iz tar. br. 8702), uključujući „karavan” vozila i vozila za trke 8704 21 39 00 8704 21 390 Motorna vozila za prevoz robe: Ostala, sa klipnim motorom sa unutrašnjim sagorevanjem na paljenje pomoću kompresije (dizel ili poludizel): bruto mase ne preko 5 t: zapremine cilindara preko 2 500 cm3: upotrebljavana 8704 21 99 00 8704 21 990 Motorna vozila za prevoz robe: Ostala, sa klipnim motorom sa unutrašnjim sagorevanjem na paljenje pomoću kompresije (dizel ili poludizel): bruto mase ne preko 5 t: zapremine cilindara ne preko 2 500 cm3: upotrebljavana 8704 22 99 00 8704 22 990 Motorna vozila za prevoz robe: Ostala, sa klipnim motorom sa unutrašnjim sagorevanjem na paljenje pomoću kompresije (dizel ili poludizel): bruto mase preko 5 t, ali ne preko 20 t: upotrebljavana 8704 23 99 00 8704 23 990 Motorna vozila za prevoz robe: Ostala, sa klipnim motorom sa unutrašnjim sagorevanjem na paljenje pomoću kompresije (dizel ili poludizel): bruto mase preko 20 t: upotrebljavana 8704 31 39 00 8704 31 390 Motorna vozila za prevoz robe: Ostala, sa klipnim motorom sa unutrašnjim sagorevanjem na paljenje pomoću svećice: bruto mase ne preko 5 t: zapremine cilindara preko 2 800 cm3: upotrebljavana 8704 31 99 00 8704 31 990 Motorna vozila za prevoz robe: Ostala, sa klipnim motorom sa unutrašnjim sagorevanjem na paljenje pomoću svećice: bruto mase ne preko 5 t: zapremine cilindara ne preko 2 800 cm3: upotrebljavana 8704 32 99 00 8704 32 990 Motorna vozila za prevoz robe: Ostala, sa klipnim motorom sa unutrašnjim sagorevanjem na paljenje pomoću svećice: bruto mase preko 5 t: upotrebljavana

Prilog 2

SPISAK

proizvoda koji potpadaju pod izuzetke iz režima slobodne trgovine

pri uvozu na carinsku teritoriju Republike Srbije iz Republike Kazahstan

Tarifna oznaka CT R Srbije Tarifna oznaka TN Carinske unije Naimenovanje 0406 30 osim 0406 30 10 00 0406 30 osim 0406 30 100 0 Sir topljen, osim rendanog ili u prahu: ostaliSir topljen,osim rendanog ili u prahu; za čiju proizvodnju se upotrebljavaju samo sirevi Emmentaler,Gruizere i Appenzell i koji može, kao dodatak, sadržati Glarus sir sa začinskim biljem ( poznat kao Schabziger ); pripremljen za prodaju na malo, sa sadržajem masnoće u suvoj materiji ne preko 56% po masi. 0406 90 69 00 0406 90 690 Sir ostali: sa sadržajem masnoće ne preko 40% po masi i sa sadržajem vode u nemasnoj materiji po masi: ne preko 47% : ostali 0406 90 86 00 0406 90 860 0 Sir ostali: sa sadržajem masnoće ne preko 40% po masi i sa sadržajem vode u nemasnoj materiji po masi: preko 47%, ali ne preko 52% 0406 90 87 00 0406 90 870 0 Sir ostali: sa sadržajem masnoće ne preko 40% po masi i sa sadržajem vode u nemasnoj materiji po masi: preko 52%, ali ne preko 62% 0406 90 88 00 0406 90 880 0 Sir ostali: sa sadržajem masnoće ne preko 40% po masi i sa sadržajem vode u nemasnoj materiji po masi: preko 62%, ali ne preko 72% 0406 90 93 00 0406 90 930 0 Sir ostali: sa sadržajem masnoće ne preko 40% po masi i sa sadržajem vode u nemasnoj materiji po masi: preko 72% 0406 90 99 00 0406 90 990 0 Sir ostali: ostali 1701 99 10 00 1701 99 100 11701 99 100 9 Beli šećer 2207 2207 Nedenaturisan etil – alkohol alkoholne jačine 80% vol ili jači; Etil – alkohol i ostali alkoholi, denaturisani, bilo koje jačine 2208 2208 Nedenaturisan etil – alkohol alkoholne jačine manje od 80% vol; rakije, likeri i ostala alkoholna pića 2402 2402 Cigare, cigarilosi i cigarete, od duvana ili zamene duvana 4012 11 00 00 4012 11 000 0 Protektirane pneumatske gume: vrsta koje se koriste za putničke automobile (uključujući karavane i trkačke automobile) 4012 12 00 00 4012 12 000 0 Protektirane pneumatske gume: vrsta koje se koriste za autobuse ili kamione 4012 13 00 00 4012 13 000 0 Protektirane pneumatske gume: vrsta koje se koriste za vazduhoplove 4012 19 00 00 4012 19 000 0 Protektirane pneumatske gume: ostalo 4012 20 00 00 4012 20 000 Upotrebljavane pneumatske spoljne gume 8701 20 90 00 8701 20 90 Drumski tegljači („šleperi”) za poluprikolice: upotrebljavani 8701 90 50 00 8701 90 500 0 Traktori: Ostali: poljoprivredni traktori (osim jednoosovinskih) i šumski traktori, točkaši: upotrebljavani 8702 10 19 00 8702 10 19 Motorna vozila za prevoz deset ili više osoba, uključujući vozača: Sa klipnim motorom sa unutrašnjim sagorevanjem na paljenje pomoću kompresije (dizel ili poludizel): zapremine cilindara preko 2500 cm3: upotrebljavana 8702 10 99 00 8702 10 99 Motorna vozila za prevoz deset ili više osoba, uključujući vozača: Sa klipnim motorom sa unutrašnjim sagorevanjem na paljenje pomoću kompresije (dizel ili poludizel): zapremine cilindara ne preko 2 500 cm3: upotrebljavana 8702 90 19 00 8702 90 19 Motorna vozila za prevoz deset ili više osoba, uključujući vozača: Ostala: sa klipnim motorom sa unutrašnjim sagorevanjem na paljenje pomoću svećice: zapremine cilindara preko 2 800 cm3: upotrebljavana 8702 90 39 00 8702 90 39 Motorna vozila za prevoz deset ili više osoba, uključujući vozača: Ostala: sa klipnim motorom sa unutrašnjim sagorevanjem na paljenje pomoću svećice: zapremine cilindara ne preko 2 800 cm3: upotrebljavana 8703 8703 Putnički autombili i druga motorna vozila konstruisana prvenstveno za prevoz lica (osim onih iz tar.br. 8702), uključujući „karavan” i „kombi” vozila i vozila za trke 8704 21 39 00 8704 21 390 Motorna vozila za prevoz robe: Ostala, sa klipnim motorom sa unutrašnjim sagorevanjem na paljenje pomoću kompresije (dizel ili poludizel): bruto mase ne preko 5 t: ostala: zapremine cilindara preko 2 500 cm3: upotrebljavana 8704 21 99 00 8704 21 990 Motorna vozila za prevoz robe: Ostala, sa klipnim motorom sa unutrašnjim sagorevanjem na paljenje pomoću kompresije (dizel ili poludizel): bruto mase ne preko 5 t: ostala: zapremine cilindara ne preko 2 500 cm3: upotrebljavana 8704 22 99 00 8704 22 990 Motorna vozila za prevoz robe: Ostala, sa klipnim motorom sa unutrašnjim sagorevanjem na paljenje pomoću kompresije (dizel ili poludizel): bruto mase preko 5 t, ali ne preko 20 t: ostala: upotrebljavana 8704 23 99 00 8704 23 990 Motorna vozila za prevoz robe: Ostala, sa klipnim motorom sa unutrašnjim sagorevanjem na paljenje pomoću kompresije (dizel ili poludizel): bruto mase preko 20 t: ostala: upotrebljavana 8704 31 39 00 8704 31 390 Motorna vozila za prevoz robe: Ostala, sa klipnim motorom sa unutrašnjim sagorevanjem na paljenje pomoću svećice: bruto mase ne preko 5 t: ostala: zapremine cilindara preko 2 800 cm3: upotrebljavana 8704 31 99 00 8704 31 990 Motorna vozila za prevoz robe: Ostala, sa klipnim motorom sa unutrašnjim sagorevanjem na paljenje pomoću svećice: bruto mase ne preko 5 t: ostala: zapremine cilindara ne preko 2 800 cm3: upotrebljavana 8704 32 99 00 8704 32 990 Motorna vozila za prevoz robe: Ostala, sa klipnim motorom sa unutrašnjim sagorevanjem na paljenje pomoću svećice: bruto mase preko 5 t: ostala: upotrebljavana

Prilog 3

uz Sporazum o slobodnoj trgovini

između Vlade Republike Srbije

i Vlade Republike Kazahstan

PROTOKOL

o određivanju zemlje porekla robe

i metodama administrativne saradnje

Republika Srbija i Republika Kazahstan (u daljem tekstu: strane ugovornice) preko svojih Vlada, zaključuju ovaj Protokol, koji se primenjuje na robu poreklom iz država strana ugovornica koja je predmet međusobne trgovinske razmene.

Termini i definicije

Član 1.

1. Zemlja porekla robe – država u kojoj je roba dobijena u potpunosti ili je prošla dovoljnu obradu/preradu u skladu sa ovim Protokolom

2. Kriterijum dovoljne obrade/prerade – jedan od kriterijuma porekla robe, u skladu s kojim se roba, ako u njenom dobijanju učestvuju dve ili više država, smatra poreklom iz one države na čijoj teritoriji je prošla poslednju suštinsku obradu/preradu dovoljnu za pridavanje robi njenih karakternih osobina.

3. Proizvodnja/dobijanje – obavljanje bilo kojih vrsta proizvodnih ili tehnoloških postupaka, uključujući sastavljanje i bilo koje posebne postupke koji imaju za cilj dobijanje proizvoda.

4. Materijal – bilo koji sastojak, sirovina, komponenta ili deo i sl. koji se koriste u dobijanju proizvoda.

5. Materijal stranog porekla – materijal koji nije poreklom s teritorija država strana ugovornica ili materijal nepoznatog porekla.

6. Proizvod – proizvedeni/dobijeni proizvod čak i onaj namenjen za kasnije korišćenje u drugom proizvodnom postupku.

7. Roba – bilo koja pokretna imovina, kako materijal, tako i proizvod, uključujući toplotnu, električnu, druge oblike energije i prevozna sredstva (osim prevoznih sredstava kojima se obavlja međunarodni prevoz putnika i stvari) koja prelazi carinsku granicu.

8. Pošiljka robe – roba koju jedan isporučilac robe isporučuje istovremeno na osnovu jednog ili više transportnih dokumenata jednom primaocu robe, kao i roba koja se šalje na osnovu jednog poštanskog tovarnog lista ili je jedno lice koje prelazi granicu prevozi kao prtljag.

9. Cena prema klauzuli franko-fabrika – cena robe koja se isplaćuje proizvođaču u čijem preduzeću je obavljena poslednja obrada/prerada prema klauzuli franko-fabrika.

10. Rezident – sva fizička i pravna lica, preduzeća ili organizacije koje nemaju status pravnog lica, koji prema nacionalnom zakonodavstvu jedne od država strana ugovornica u njoj podležu oporezivanju po osnovu prebivališta, stalnog mesta boravka, sedišta, registracije.

Međutim, ovaj pojam ne obuhvata lica koja u strani ugovornici podležu samo oporezivanju prihoda ostvarenog od postupaka koji nisu u vezi s dobijanjem i/ili prodajom robe.

11. Pošiljalac/primalac robe – lice navedeno u transportnim dokumentima koje je, u skladu s obavezama koje je preuzelo, predalo/primilo ili ima nameru da preda/primi robu prevozniku/od prevoznika.

12. Izvoznik – rezident jedne od država strana ugovornica koji je strana u spoljnotrgovinskom ugovoru/aranžmanu i koji isporučuje robu rezidentu države druge strane ugovornice.

13. Uvoznik – rezident jedne od država strana ugovornica koji je strana u spoljnotrgovinskom ugovoru/aranžmanu i koji prima robu rezidenta države druge strane ugovornice.

14. Podnosilac zahteva- lice koje se obratilo ovlašćenom organu (organizaciji) zemlje izvoznice radi dobijanja sertifikata o poreklu robe, koje potvrđuje i snosi odgovornost za verodostojnost podataka o robi upisanih u sertifikat o poreklu robe.

Podnosioci mogu biti izvoznici – pošiljaoci robe ili lica koja zastupaju njihove interese u skladu s nacionalnim zakonodavstvom zemlje izvoznice (na osnovu punomoćja, zastupničkog ugovora i drugih dokumenata).

Ovim pojmom, takođe, mogu biti obuhvaćeni uvoznik, primalac robe ili lica koja zastupaju njihove interese u skladu s nacionalnim zakonodavstvom zemlje izvoznice (na osnovu punomoćja, zastupničkog ugovora i drugih dokumenata).

15. Sertifikat o poreklu robe – dokument kojim se potvrđuje zemlja porekla robe i koji je izdao organ (organizacija) kojeg je država jedne od strana ugovornica ovlastila u skladu sa svojim nacionalnim zakonodavstvom.

16. Deklaracija o poreklu robe – izjava o zemlji porekla robe koju je dao proizvođač, prodavac ili lice koje prevozi robu na komercijalnom računu ili drugom dokumentu koji se odnosi na robu.

17. Direktna isporuka – isporuka robe koja se prevozi iz jedne od strana ugovornica na teritoriju druge strane ugovornice bez prelaska preko teritorije druge države.

18. Carinska vrednost robe – vrednost određena u skladu sa Sporazumom o primeni člana VII GATT 1994.

Kriterijumi porekla robe

Član 2.

Zemljom porekla robe smatraće se država strane ugovornice na čijoj teritoriji je roba dobijena u potpunosti ili je prošla dovoljnu obradu/preradu u skladu sa ovim protokolom

Roba dobijena u potpunosti

Član 3.

1. Robom potpuno dobijenom u državi strane ugovornice smatraće se:

1.1. rudna bogatstva izvađena iz zemlje, teritorijalnog mora (voda) ili s morskog dna te države strane ugovornice;

1.2. proizvodi biljnog porekla gajeni i/ili ubrani u državi strani ugovornici;

1.3. žive životinje okoćene i uzgojene u državi strani ugovornici;

1.4. proizvodi dobijeni u državi strani ugovornici od tamo uzgojenih životinja;

1.5. proizvodi dobijeni lovom i ribolovom u državi strani ugovornici;

1.6. proizvodi morskog ribolova i drugi morski proizvodi izvađeni van teritorijalnog mora države strane ugovornice, brodovima koji su registrovani ili se nalaze na evidenciji u toj državi strani ugovornici i koji plove pod zastavom te države strane ugovornice;

1.7. proizvodi dobijeni na brodu-fabrici isključivo od proizvoda iz tačke 1.6. ovog člana poreklom iz države strane ugovornice, pod uslovom da je takav brod-fabrika registrovan ili se nalazi na evidenciji u toj državi strani ugovornici i plovi pod njenom zastavom;

1.8. proizvodi izvađeni s morskog dna ili podzemlja van teritorijalnog mora države strane ugovornice pod uslovom da ta država strana ugovornica ima isključiva prava na eksploataciju tog morskog dna ili podzemlja;

1.9. otpad i staro gvožđe (sekundarne sirovine) od proizvodnih ili drugih postupaka prerade;

1.10. visoko tehnološki proizvodi dobijeni u otvorenom svemiru na svemirskim brodovima koji pripadaju državi strani ugovornici ili koje je ona iznajmila (zakupila);

1.11. roba proizvedena u državi strani ugovornici od proizvoda iz tač. 1.1 – 1.10. ovog člana.

Kriterijum dovoljne prerade

Član 4.

1. Smatraće se da je roba prošla dovoljnu obradu ili preradu u jednoj od država strana ugovornica ako je roba prošla obradu ili preradu i ako vrednost materijala upotrebljenih u tom procesu (sirovina, poluproizvoda i gotovih proizvoda) poreklom iz drugih država (koje nisu strane ugovornice) ili vrednost materijala nepoznatog porekla nije veća od 50 odsto vrednosti robe koja se izvozi.

2. Vrednost materijala upotrebljenih u procesu obrade ili prerade (sirovina, poluproizvoda i gotovih proizvoda) poreklom iz drugih država (koje nisu strane ugovornice) određuje se na osnovu carinske vrednosti tih materijala utvrđene u državi strani ugovornici u kojoj se vrši njihova obrada ili prerada.

Vrednost materijala nepoznatog porekla iz stava 1. ovog člana određuje se u visini cene plaćene za te materijale na teritoriji države strane ugovornice u kojoj se vrši njihova obrada ili prerada.

Vrednost robe koja se izvozi iz jedne od država strana ugovornica određuje se na osnovu cene franko-fabrika proizvođača robe u skladu s Međunarodnim pravilima tumačenja trgovačkih termina „Incoterms“.

Kumulacija porekla

Član 5.

Ne dovodeći u pitanje odredbe čl. 2. i 4. ovog Protokola, roba će se smatrati poreklom iz Republike Kazahstan ako je tamo dobijena, a sadrži materijale poreklom iz Republike Kazahstan, Republike Srbije, Republike Belorusije i Ruske Federacije, pod uslovom da su u Republici Kazahstan bili predmet obrade ili prerade koja premašuje postupke navedene u članu 6. ovog Protokola. Nije neophodno da takvi materijali prođu dovoljnu obradu ili preradu u Republici Kazahstan.

Ne dovodeći u pitanje odredbe čl. 2. i 4. ovog Protokola, roba će se smatrati poreklom iz Republike Srbije ako je tamo dobijena, a sadrži materijale poreklom iz Republike Srbije, Republike Kazahstan, Republike Belorusije i Ruske Federacije, pod uslovom da su u Republici Srbiji bili predmet obrade ili prerade koja premašuje postupke navedene u članu 6. ovog Protokola. Nije neophodno da takvi materijali prođu dovoljnu obradu ili preradu u Republici Srbiji.

Nedovoljna obrada ili prerada

Član 6.

1. Kriterijum dovoljne obrade/prerade ne ispunjavaju:

1.1. postupci za očuvanje robe u dobrom stanju za vreme skladištenja ili prevoza;

1.2. postupci pripreme robe za prodaju i prevoz (usitnjavanje partija, oblikovanje pošiljki, razvrstavanje, prepakivanje), postupci sastavljanja i rastavljanja ambalaže;

1.3. pranje, čišćenje, uklanjanje prašine, premazivanje oksidom, uljem ili drugim materijama;

1.4. peglanje ili presovanje tekstila (sve vrste vlakana i prediva, tkanine od svih vrsta vlakana i prediva i proizvodi od njih);

1.5. postupci bojenja ili poliranja;

1.6. komišanje, potpuno ili delimično beljenje, poliranje i glaziranje žitarica i pirinča;

1.7. postupci bojenja šećera ili oblikovanja šećernih kocki;

1.8. guljenje, uklanjanje koštica i obrada voća, koštunjavog voća i povrća;

1.9. oštrenje, drobljenje ili rezanje koji ne dovode do suštinskog razlikovanja dobijenih komponenata od polazne robe;

1.10. prosejavanje kroz sito ili rešeto, razvrstavanje, klasifikacija, gradiranje i sparivanje (uključujući i sastavljanje setova proizvoda);

1.11. punjenje, pakovanje u tegle i konzerve, bočice, kese, sanduke, kutije i drugi jednostavni postupci pakovanja;

1.12. jednostavni postupci sastavljanja ili rastavljanje robe na delove;

1.13. rastavljanje proizvoda na komponente koje ne dovodi do suštinskog razlikovanja dobijenih komponenata od polaznog proizvoda;

1.14. mešanje proizvoda (komponenata) koje ne dovodi do suštinskog razlikovanja dobijenog proizvoda od polaznih sastavnih delova;

1.15. klanje životinja i tranžiranje (razvrstavanje) mesa;

1.16. kombinacija dva ili više gore navedenih postupaka.

Ako se u odnosu na robu kriterijum dovoljne obrade/prerade ostvaruje isključivo obavljanjem postupaka navedenih u stavu 1. ovog člana, takva roba se neće smatrati poreklom iz države one strane ugovornice u kojoj su ovi postupci obavljeni.

Član 7.

1. Uređaji, pribor, rezervni delovi i alati namenjeni za korišćenje zajedno s mašinama, opremom, aparatima ili vozilima, smatraće se poreklom iz one države strane ugovornice, iz koje su i mašine, oprema, aparati ili vozila, ako se ovi uređaji, pribor, rezervni delovi i alati uvoze i koriste zajedno s navedenim mašinama, opremom, aparatima ili vozilima u kompletu i u količini u kojima se uobičajeno isporučuju s tim uređajima u skladu s tehničkom dokumentacijom.

2. Smatraće se da je ambalaža u kojoj se roba uvozi poreklom iz one države strane ugovornice iz koje je i roba, osim u slučaju kada ambalaža, uz uzimanje u obzir Harmonizovanog sistema naziva i šifarskih oznaka robe, podleže deklarisanju odvojeno od robe. U tom slučaju zemlja porekla ambalaže utvrđuje se nezavisno od zemlje porekla robe.

3. Ako se smatra da je ambalaža u kojoj se roba uvozi poreklom iz one države strane ugovornice iz koje je i roba, za utvrđivanje zemlje porekla robe uzima se u obzir samo ona ambalaža u kojoj se roba prodaje u maloprodaji.

4. Prilikom utvrđivanja zemlje porekla, roba u nesastavljenom ili rastavljenom stanju, koja se isporučuje u više pošiljki zbog nemogućnosti njene jedinstvene isporuke usled uslova proizvodnje ili prevoza, kao i roba čija je pošiljka greškom rastavljena na nekoliko pošiljki, smatraće se, po želji podnosioca, jedinstvenom robom.

Ovo pravilo će se primenjivati ako su istovremeno ispunjeni sledeći uslovi:

prethodno obaveštavanje carinskog organa zemlje uvoznice o robi u nesastavljenom ili rastavljenom stanju koja se isporučuje u više pošiljki ili o rastavljanju robe na nekoliko pošiljki uz navođenje razloga za takvo rastavljanje, prilaganje specifikacije za svaku pošiljku s navođenjem tarifnih oznaka prema carinskim tarifama država strana ugovornica, vrednosti i zemlje porekla robe koja čini svaku od pošiljaka, ili pismeno potvrđivanje da je roba greškom podeljena na nekoliko pošiljki;

da su sve pošiljke robe isporučene od strane jednog isporučioca iz jedne od država strana ugovornica;

da su sve pošiljke robe prijavljene na carinjenje istom carinskom organu;

da su sve pošiljke robe isporučene na osnovu jednog ugovora;

da su sve pošiljke robe isporučene u roku od maksimalno jedne godine od datuma prijema carinske deklaracije ili pre isteka roka propisanog za njeno podnošenje u odnosu na prvu pošiljku robe. Na osnovu obrazloženog zahteva podnosioca, u slučaju da isporuka svih pošiljki robe nije moguća iz razloga koji ne zavise od primaoca robe, carinski organ zemlje uvoza može produžiti ovaj rok na period potreban za isporuku svih pošiljki robe, ali ne duže od godinu dana.

5. Prilikom utvrđivanja zemlje porekla robe, poreklo toplotne i električne energije, mašina, opreme i alata koji se koriste u njihovoj proizvodnji ili preradi neće se uzimati u obzir.

Uslovi za primenu režima slobodne trgovine

Član 8.

1. Režim slobodne trgovine na carinskim teritorijama država strana ugovornica primenjuje se na robu ako ona zadovoljava kriterijume porekla utvrđene ovim protokolom kao i:

1.1. ako se roba izvozi (uvozi) na osnovu sporazuma/ugovora između rezidenta jedne od država strana ugovornica i rezidenta druge države strane ugovornice;

1.2. ako je carinskim organima zemlje uvoznice podnet sertifikat o poreklu robe na obrascu Forma ST-2 (obrazac sertifikata dat je u prilozima 1. i 2. koji čine sastavni deo ovog protokola) popunjen/sačinjen u skladu sa zahtevima za njegovo popunjavanje/sačinjavanje navedenim u članu 12. ovog protokola;

1.3. ako je zadovoljen uslov direktne isporuke robe;

1.4. ako je država strana ugovornica zadovoljila zahteve vezane za administrativnu saradnju iz člana 11. ovog protokola.

2. Direktna isporuka obuhvata, takođe, robu koja se zbog geografskih, saobraćajnih, tehničkih ili ekonomskih razloga prevozi preko teritorije jedne ili više država, pod uslovom da se roba u zemljama tranzita, uključujući i za vreme njenog privremenog skladištenja na teritoriji tih zemalja, nalazi pod carinskim nadzorom.

U smislu pismene potvrde da se roba nalazi pod carinskim nadzorom mogu se koristiti transportna dokumenta kojima se potvrđuje prevozni put kretanja iz države izvoznice preko države tranzita ili dokument koji su izdali carinski organi države tranzita u kojem je dat tačan opis robe, u koji su upisani datumi prebacivanja/pretovara robe, nazivi vozila i koji potvrđuje uslove pod kojima se roba nalazila u državi tranzita.

Direktna isporuka obuhvata, takođe, robu koju je uvoznik nabavio na izložbama ili sajmovima, ako su ispunjeni sledeći uslovi:

2.1. da je roba isporučena s teritorije jedne od država strana ugovornica na teritoriju druge države koja nije strana ugovornica koja je organizator održavanja izložbe ili sajma i da je bila pod carinskim nadzorom za vreme njihovog održavanja;

2.2. da roba od momenta njenog upućivanja na izložbu ili sajam nije korišćena ni u kakve druge svrhe osim izložbenih;

2.3. da se roba uvozi na teritoriju države strane ugovornice u istom stanju u kojem je upućena na teritoriju druge države koja nije strana ugovornica koja je organizator izložbe ili sajma, ne računajući promene stanja robe usled prirodne istrošenosti ili kaliranja u normalnim uslovima prevoza i skladištenja.

3. Roba nepoznatog porekla ili roba čije je poreklo utvrđeno, ali na koju se ne može primeniti režim slobodne trgovine, uvozi se u zemlju uvoznicu u skladu sa uslovima carinske i vancarinske zaštite te države strane ugovornice.

4. Na robu iz stava 3.ovog člana može se primenjivati (obnavljati) režim slobodne trgovine na carinskim teritorijama država strana ugovornica pod uslovom da je primljen odgovarajući dokaz o njenom poreklu (podnošenje sertifikata Forma ST-2 i, prema potrebi, drugih dokumenata kojima se potvrđuje zemlja porekla robe) pre isteka 12 meseci od dana registracije carinske deklaracije u zemlji uvoznici (osim u slučaju kada je utvrđeno da je sertifikat Forma ST-2 falsifikovan).

Pismeni dokaz

Član 9.

1. Za potvrđivanje zemlje porekla robe u konkretnoj državi strani ugovornici radi primene režima slobodne trgovine carinskim organima zemlje uvoznice neophodno je podneti original sertifikata o poreklu robe Forma ST-2 (u daljem tekstu: sertifikat). Sertifikat u svrhu primene režima slobodne trgovine važi 12 meseci od dana kada ga potvrdi organ koji je u skladu s nacionalnim zakonodavstvom države strane ugovornice ovlašćen da izdaje i/ili potvrđuje sertifikate o poreklu robe.

2. Sertifikat se sačinjava i izdaje za jednu pošiljku robe.

3. Sertifikat se podnosi carinskim organima zemlje uvoza na papiru na engleskom ili ruskom jeziku.

4. Stvarna količina isporučene robe ne sme biti veća od količine navedene u sertifikatu za više od pet procenata.

5. Sertifikat se može izdati i nakon izvoza robe na osnovu pismenog zahteva podnosioca. Pri tome podnosilac dodatno podnosi ovlašćenom organu carinsku deklaraciju sa odgovarajućom napomenom carinskog organa kojom se potvrđuje stvarni izvoz robe(. U tom slučaju u rubriku 5. sertifikata upisuje se «Izdat naknadno».

6. U slučaju gubitka ili oštećenja sertifikata izdaje se njegov zvanično overeni duplikat. Prilikom izdavanja duplikata u rubriku 12. «Potvrda» upisuje se datum izdavanja duplikata, a u rubriku 5. «Za službene beleške» upisuje se reč «Duplikat», broj i datum izgubljenog ili oštećenog originala sertifikata. Duplikat sertifikata važi od datuma izdavanja originala. Rok važenja duplikata sertifikata u svrhu primene režima slobodne trgovine ne može biti duži od 12 meseci od datuma izdavanja originala sertifikata.

7. U zamenu za sertifikat poništen po bilo kom osnovu ili u slučaju da je potrebno ponovo sačiniti ranije izdati sertifikat na osnovu pismenog obrazloženja podnosioca može se izdati novi sertifikat. Pri tome se u rubriku 5. upisuje: «Izdat u zamenu za sertifikat Forma ST-2» uz upisivanje broja i datuma poništenog/ponovo sačinjenog sertifikata. Sertifikat izdat u zamenu za drugi sertifikat dobija novi registarski broj.

Deklaracija o poreklu robe

Član 10.

1. Radi dokazivanja porekla malih pošiljki robe (čija carinska vrednost nije veća od 5.000 USA dolara) nije potrebno podnošenje sertifikata. U tom slučaju izvoznik može podneti deklaraciju o zemlji porekla robe sačinjenu u skladu s Prilogom 3. uz ovaj protokol na fakturi (invojsu), drugim komercijalnim ili propratnim dokumentima.

2. Izvoznik koji je podneo deklaraciju o poreklu robe dužan je da na zahtev nadležnog organa zemlje izvoznice podnese sva dokumenta i podatke neophodne za potvrđivanje porekla u skladu sa ovim protokolom

3. Deklaracija o poreklu robe mora biti sačinjena u štampanom obliku i svojeručno je mora potpisati proizvođač, prodavac, pošiljaoc (izvoznik) robe ili nadležno lice vezano za tu robu uz upisivanje njegovog prezimena i inicijala.

Administrativna saradnja

Član 11.

1. Ovlašćeni organi država strana ugovornica razmenjuju uzorke obrazaca sertifikata Forma ST-2, uzorke potpisa lica koja imaju pravo da potvrđuju sertifikate, otisaka pečata organa u skladu s nacionalnim zakonodavstvom ovlašćenih da potvrđuju i/ili izdaju sertifikate o poreklu robe, informacije o nazivima i adresama ovih ovlašćenih organa, kao i organa ovlašćenih da verifikuju sertifikate o poreklu robe Forma ST-2 i deklaracije o poreklu robe (u slučaju da su takvi organi predviđeni).

Uzorci otisaka pečata moraju biti originalni i jasni kako bi se mogla izvršiti nedvosmislena verifikacija njihove autentičnosti.

Ovlašćeni organi država strana ugovornica će bez odlaganja obaveštavati jedna drugu u slučaju bilo kojih izmena gore navedenih informacija.

2. Bez podnošenja informacija iz stava 1. ovog člana, režim slobodne trgovine neće se primenjivati na robu koja se uvozi.

3. Ovlašćeni organi država strana ugovornica vrše naknadnu proveru (verifikaciju) sertifikata o poreklu robe Forma ST-2 i deklaracije o poreklu robe na selektivnoj osnovi ili u slučaju osnovane sumnje carinskih organa zemlje uvoznice u autentičnost ovih dokumenata ili verodostojnost podataka sadržanih u njima.

4. U slučajevima iz stava 3. ovog člana carinski organ zemlje uvoznice robe može se obratiti sa zahtevom ovlašćenom organu koji je potvrdio sertifikat ili organima koji su ovlašćeni da vrše verifikaciju sertifikata i deklaracija o poreklu robe sa obrazloženom molbom da potvrde autentičnost sertifikata (deklaracije o poreklu robe) i (ili) verodostojnost podataka sadržanih u njima ili dostave dodatne ili preciznije podatke o zadovoljavanju kriterijuma porekla robe.

Uz zahtev za naknadnu verifikaciju prilaže se kopija sertifikata (deklaracije o poreklu robe) koji se proverava.

U zahtevu se navode razlozi za njegovo podnošenje i (ili) druge dodatne informacije koje ukazuju na to koji podaci u sertifikatu (deklaraciji o poreklu robe) mogu biti neverodostojni, osim slučajeva kada se naknadna provera (verifikacija) vrši na selektivnoj osnovi.

5. Naknadnu proveru (verifikaciju) vrše ovlašćeni organi države strane ugovornice izvoznice. U tom cilju oni moraju imati pravo da zatraže neophodne dokumente i proveravaju dokumentaciju i račune proizvođača (izvoznika) radi potvrđivanja porekla robe.

6. Do dobijanja rezultata naknadne provere (verifikacije) carinski organi donose odluku o odbijanju primene carinskih preferencija (režima slobodne trgovine) na robu koja se uvozi.

Odbijanje primene carinskih preferencijala (režima slobodne trgovine) ne predstavlja osnov za to da carinski organi odbiju da puste robu koja se uvozi pod uslovom da su ispoštovane zabrane i ograničenja i nisu otkrivene činjenice o prevari, osim slučajeva previđenih nacionalnim zakonodavstvom strana ugovornica.

7. U slučaju da su ispunjeni zahtevi iz stava 4. ovog člana, naknadna provera (verifikacija) se mora izvršiti u najkraćem mogućem roku i informacije o njenom rezultatu moraju se dostaviti carinskom organu koji je podneo zahtev najkasnije šest meseci od datuma podnošenja zahteva.

Ovi rezultati moraju jasno ukazivati na to da li su dokumenti autentični i da li se konkretna roba može smatrati robom poreklom s teritorije države strane ugovornice , kao i da li su zadovoljeni drugi uslovi iz ovog protokola.

8. Ako dobijeni rezultati naknadne provere (verifikacije) ne omogućavaju da se utvrdi autentičnost sertifikata (deklaracija o poreklu robe) ili stvarno poreklo robe, carinski preferencijali (režim slobodne trgovine) neće se primenjivati.

9. Roba se neće smatrati poreklom iz država strana ugovornica ako se ne podnese sertifikat sačinjen na odgovarajući način ili zatražene informacije.

10. Ovlašćeni organ države strane ugovornice u svrhu obavljanja naknadne provere (verifikacije) mora čuvati kopije sertifikata, kao i sve izvozne dokumente koji se odnose na njih, najmanje tri godine.

Zahtevi i način popunjavanja sertifikata

Član 12.

1. Sertifikat se sačinjava u štampanom obliku na engleskom ili ruskom jeziku na papiru sa zaštitnom mrežicom ili zaštitnom pozadinom u boji formata A4 (210h297 mm), težine ne manje od 25 g/m2 tipografski izrađenom.

2. Kopiju sertifikata Forma ST-2, kao i sva druga dokumenta vezana za njega kojima se potvrđuje poreklo robe ovlašćeni organ koji je izdao sertifikat čuvaće najmanje tri godine.

3. Na sertifikatu nije dozvoljeno korišćenje faksimila potpisa lica, brisanje, kao i ispravke i/ili dopune koje nije overio organ koji je potvrdio sertifikat.

4. Ispravke i/ili dopune se u sertifikat unose kroz precrtavanje pogrešnih informacija i ukucavanje iznad toga ili upisivanje rukom korigovanih podataka koji se overavaju potpisom ovlašćenog lica i pečatom ovlašćenog organa koji je potvrdio i izdao sertifikat.

5. Popunjavanje sertifikata mora zadovoljavati sledeće zahteve:

rubrika 1 <*> – „Pošiljalac robe/izvoznik (naziv i adresa)“.

Kod popunjavanja rubrike dozvoljeno je upisivanje naziva pošiljaoca robe/izvoznika u skladu s potvrdom o njegovoj državnoj registraciji ili dokumentom kojim se potvrđuje stvarno prebivalište pošiljaoca robe/izvoznika.

————————————————————————————

<*> U rubrike 1. i 2. sertifikata Forma ST-2 upisuju se isti nazivi i adrese pošiljaoca robe/izvoznika odnosno primaoca robe/uvoznika koji su upisani u druga propratna dokumenta vezana za slanje robe (spoljnotrgovinski ugovor/aranžman, faktura, carinska deklaracija i dr.).

U slučaju da su pošiljalac robe i izvoznik različita pravna lica treba upisati da pošiljalac (naziv i adresa) postupa „po nalogu“ izvoznika (naziv i adresa);

rubrika 2 – „Primalac robe/uvoznik (naziv i adresa)“.

Kod popunjavanja rubrike dozvoljeno je upisivanje naziva primaoca robe/uvoznika u skladu s potvrdom o njegovoj državnoj registraciji ili dokumentom kojim se potvrđuje stvarno prebivalište primaoca robe/uvoznika.

————————————————————————————

<*> U rubrike 1. i 2. sertifikata Forma ST-2 upisuju se isti nazivi i adrese pošiljaoca robe/izvoznika odnosno primaoca robe/uvoznika koji su upisani u druga propratna dokumenta vezana za slanje robe (spoljnotrgovinski ugovor/aranžman, faktura, carinska deklaracija i dr.).

U slučaju da su primalac i uvoznik različita pravna lica treba upisati da primalac (naziv i adresa) postupa „po nalogu“ uvoznika (naziv i adresa);

rubrika 3 – „Prevozna sredstva i prevozni put (u meri u kojoj su poznati)“. Upisuju se prevozna sredstva i prevozni put u meri u kojoj su poznati;

rubrika 4 – Upisuje se registarski broj sertifikata, zemlja koja je izdala sertifikat i zemlja kojoj je ovaj sertifikat namenjen.

Dozvoljeno je upisivanje registarskog broja rukom ili unošenje pečatom;

rubrika 5 – „Za službene beleške“. Ukucavaju se, upisuju ili unose pečatom službene beleške državnih kontrolnih organa zemlje izvoznice, zemlje tranzita i/ili prijema robe, kao i, prema potrebi, sledeće napomene: „Duplikat“, „Izdat u zamenu za sertifikat“, „Izdat naknadno“, kao i druge napomene predviđene ovim protokolom

Napomene koje se u ovu rubriku upisuju rukom overavaju se na način predviđen tačkom 4. ovog člana;

rubrika 6 – „Broj“. Upisuje se redni broj robe;

rubrika 7 – „Broj koleta i vrsta pakovanja“. Upisuje se broj koleta i vrsta pakovanja;

rubrika 8 – „Opis robe“. Upisuje se komercijalni naziv robe i drugi podaci koji omogućavaju nedvosmislenu identifikaciju robe sa onom koja je prijavljena radi obavljanja carinskih formalnosti.

U slučaju nedostatka mesta za popunjavanje rubrike 8. dozvoljeno je korišćenje dodatnog lista (listova) o poreklu robe (obrazac dodatnog lista dat je u Prilogu 2. koji čini sastavni deo ovog protokola) koji se popunjava na utvrđeni način (koji je overen potpisom, pečatom i koji ima isti registarski broj koji je upisan u rubriku 4. sertifikata).

U slučaju prevoza pošiljke robe s dužim nomenklaturnim spiskom naimenovanja pod uslovom da se kompletna roba klasifikuje pod jednim robnim brojem i ima isti kriterijum porekla, umesto popunjavanja dodatnog lista (listova) sertifikata može se iskoristiti propratni dokument (faktura, profaktura, transportni tovarni list/konosman ili drugi dokument u koji su upisane kvantitativne karakteristike robe) u koji je upisan kompletan spisak robe. Ovaj propratni dokument, na čijoj prvoj strani je upisan registarski broj i datum izdavanja odgovarajućeg sertifikata, podnosi se carinskim organima zemlje uvoznice istovremeno sa sertifikatom. Podatke o poreklu robe u propratnom dokumentu potvrđuje isti ovlašćeni organ koji je izdao sertifikat. Pri tome, u rubriku 8. sertifikata upisuje se pozivanje na odgovarajući propratni dokument uz navođenje njegovih instrumenata i broja strana koje sadrži;

rubrika 9 – „Kriterijumi porekla „.

Upisuju se sledeći kriterijumi porekla:

„P” – ako je roba u potpunosti dobijena u zemlji izvoznici;

„Y”- ako je roba prošla obradu ili preradu (uz navođenje procentnog udela vrednosti sirovina, poluproizvoda ili gotovih proizvoda poreklom iz druge zemlje ili nepoznatog porekla, koji su korišćeni u dobijanju robe u vrednosti robe koja se izvozi, određenoj na osnovu cene franko-fabrika proizvođača, na primer, Y 15 %);

„Pk” – ako je roba dobila poreklo na osnovu korišćenja kumulativnog principa.

Ako je u sertifikat upisana različita roba, od koje se deo svrstava u jedan tarifni broj na nivou četiri cifre Harmonizovanog sistema naziva i šifarskih oznaka robe, u rubriku 9. može se upisati jedna slovna oznaka kriterijuma porekla za kompletnu robu iz datog robnog broja od četiri cifre.

Ako je u sertifikat upisana različita roba, koja se svrstava u različite tarifne brojeve Harmonizovanog sistema naziva i šifarskih oznaka robe i/ili koja ima različite kriterijume porekla, u rubriku 9. upisuje se kriterijum porekla posebno za svu upisanu robu;

Rubrika 10. „Količina robe“. Upisuje se težina bruto/neto (kg) i/ili druge kvantitativne karakteristike robe shodno carinskim tarifama strana ugovornica. Stvarna količina isporučene robe ne sme biti veća od količine upisane u sertifikat za više od 5%.

Neto težina se upisuje uz uzimanje u obzir primarne ambalaže koja je sastavni deo robe u maloprodaji.

rubrika 11 – „Broj i datum fakture“. Upisuju se podaci o fakturi ili profakturi, ili drugom dokumentu u kojem su prikazani finansijski i/ili kvantitativni parametri robe;

rubrika 12 – „Potvrda“. Popunjava je ovlašćeni organ i sadrži njegov naziv, adresu, pečat i datum izdavanja sertifikata (duplikata), kao i potpis, prezime i inicijale lica ovlašćenog za overu sertifikata (duplikata).

Datum, kao i prezime i inicijali ovlašćenog lica mogu se upisivati rukom ili unositi pečatom;

rubrika 13 – „Deklaracija podnosioca“. Upisuje se zemlja u kojoj je roba u potpunosti dobijena ili je prošla dovoljnu obradu/preradu, datum izjavljivanja podataka o zemlji porekla robe, i unose se pečat podnosioca, potpis, prezime i inicijali podnosioca.

Datum, kao i prezime i inicijali podnosioca mogu se upisivati rukom ili unositi pečatom.

Ako robu izvozi (uvozi) fizičko lice – rezident jedne od strana ugovornica, sertifikat Forma ST-2 popunjava se uz uzimanje u obzir sledećih karakteristika:

rubrika 1 – upisuju se prezime, inicijali pošiljaoca robe i njegova adresa;

rubrika 2 – upisuju se, ako postoje podaci, prezime, inicijali primaoca robe, njegova adresa, kao i napomena „Za slobodan promet“.

Pošiljalac i primalac robe može biti isto fizičko lice;

rubrike 5. i 11. mogu ostati nepopunjene ako ne postoje podaci;

rubrika 13. overava se potpisom pošiljaoca robe uz upisivanje datuma izjavljivanja podataka o zemlji porekla robe, kao i prezimena i inicijala pošiljaoca robe.

6. Nije dozvoljeno popunjavanje poleđine obrasca sertifikata.

Osnov za odbijanje primene režima slobodne trgovine

Član 13.

1. Carinski organ države strane ugovornice odbija da primeni režim slobodne trgovine na robu koja je poreklom i koja se uvozi iz država strana ugovornica:

1.1. ako su prekršeni uslovi za primenu režima slobodne trgovine iz člana 4. ovog protokola;

1.2. ako carinski organi zemlje uvoznice u roku od tri godine prime potvrđene podatke od nadležnih organa zemlje izvoznice o tome da sertifikat nije izdat (da je falsifikovan), poništen ili izdat na osnovu nevažećih, netačnih ili nepotpunih dokumenata i/ili podataka;

1.3. ako u roku od šest meseci od datuma podnošenja zahteva iz člana 11. stav 4. ovog protokola, nije dobijen odgovor vezan za zatraženi sertifikat od nadležnih organa zemlje izvoznice ili zemlje porekla robe.

Prilog 1. uz Protokol o određivanju zemlje porekla robe i metodama

administrativne saradnje

Forma ST-2

1. Pošilalac robe/izvoznik(naziv i adresa) 4. BrojSertifikat o poreklu robe FORMA ST-2Izdat u ………………..(naziv zemlje)Radi podnošenja ____________(naziv zemlje) 2. Primalac robe/uvoznik (naziv i adresa)

3. Prevozna sredstva i prevozni put (u meri u kojoj su poznati) 5. Za službene beleške

6. Broj 7.Broj koletai vrsta pakovanja 8.Opis robe 9. Kriterijumiporekla 10. Količina robe 11. Broj i datum fakture 12. PotvrdaOvim se, na osnovu izvršene kontrole, potvrđuje da je deklaracija podnosioca verodostojna…………………………………………….….Potpis Datum Pečat 13.  Deklaracija podnosioca  Dole potpisani izjavljuje da su gore navedeni podaci verodostojni: da je kompletna roba u potpunosti dobijena ili je prošla dovoljnu preradu u …………………………………………………(naziv zemlje)i da zadovoljava zahteve o poreklu određene za ovu robu ………………………………………………….Potpis Datum Pečat

Prilog 2. uz Protokol o određivanju zemlje porekla robe i metodama

administrativne saradnje

DODATNI LIST SERTIFIKATA BROJ____________________

o poreklu robe forma ST-2

┌─────────────────────────────────────────────────────────────────────────┐

6. Broj 7.Broj koletai vrsta pakovanja 8.Opis robe 9. Kriterijumiporekla 10. Količina robe 11. Broj i datum fakture 12. PotvrdaOvim se, na osnovu izvršene kontrole, potvrđuje da je deklaracija podnosioca verodostojna…………………………………………….….Potpis Datum Pečat 13.  Deklaracija podnosioca  Dole potpisani izjavljuje da su gore navedeni podaci verodostojni: da je kompletna roba u potpunosti dobijena ili je prošla dovoljnu preradu u …………………………………………………(naziv zemlje)i da zadovoljava zahteve o poreklu određene za ovu robu ………………………………………………….Potpis Datum Pečat

Prilog 3. uz Protokol o određivanju zemlje porekla robe i metodama

administrativne saradnje

Deklaracija o poreklu robe

Deklaracija o poreklu robe predstavlja izjavu o zemlji porekla robe koju je dao proizvođač, prodavac ili pošiljalac (u daljem tekstu: izvoznik) u obliku sledeće beleške na ruskom ili engleskom jeziku:

Ruska varijanta:

Эksporter __________________ „1” zaяvlяet, čto stranoй proishoždeniя tovarov, poimenovannыh v nastoящem dokumente, яvlяetsя_____________ „2”.

_________________ „3”.

„1” Ukazыvaetsя naimenovanie Эksportera tovarov soglasno tovarosoprovoditelьnыm dokumentam.

„2” Ukazыvaetsя nazvanie stranы proishoždeniя tovarov.

„3” Ukazыvaetsя podpisь, familiя, imя izgotovitelя, prodavca, otpravitelя (эksportera) ili kompetentnogo lica, imeющego otnošenie k tovaru.

Engleska varijanta:

The exporter __________________ „1” declares that the country of origin of goods covered by this document is _____________ „2”.

_________________ „3”.

„1” The name of exporter of goods in accordance with accompanying documents

„2” The name of country of origin of goods

„3” Signature, Surname, Name of manufacturer, seller, sender (exporter) or authorised person related to that good

Član 3.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku Republike Srbije-Međunarodni ugovori”.

USTAVNI OSNOV ZA DONOŠENjE ZAKONA

Ustavni osnov za donošenje Zakona, sadržan je u članu 99. stav 1. tačka 4. Ustava Republike Srbije, prema kojem Narodna skupština potvrđuje međunarodne ugovore kada je zakonom predviđena obaveza njihovog potvrđivanja.

1. Ruska Federacija, Republika Belorusija, i Republika Kazahstan formirali su Carinsku uniju, koja funkcioniše u okviru Evroazijske ekonomske zajednice (EvrAzeS). Od 1. januara 2010. godine stupila je na snagu jedinstvena carinska tarifa, a takođe i jedinstveni sistem netarifnog regulisanja u okviru Carinske unije. Takođe, od 1. jula 2010. godine je formiran jedinstveni carinski prostor Carinske unije.

Carinska kontrola na rusko-beloruskoj granici ukinuta je 1. jula 2010. godine, a na rusko-kazahstanskoj biće ukinuta godinu dana kasnije, tako da roba može da bude carinjena bilo gde na granici jedne od tri zemlje članice Carinske unije.

Intenziviranje trgovine Republike Srbije sa Carinskom unijom pruža velike mogućnosti za povećanje konkurentnosti srpske privrede, povećanje izvoza i unapređenje međusobne robne razmene sa zemljama članicama Carinske unije.

U Beogradu je 17. i 18. februara 2010. godine održana prva runda konsultacija sa jedinstvenom pregovaračkom delegacijom Carinske unije. Dogovoreno je da je neophodno da Republika Srbija potpiše bilateralni Sporazum o slobodnoj trgovini sa Republikom Kazahstan, obzirom da već ima potpisane Sporazume o slobodnoj trgovini sa Ruskom Federacijom i Republikom Belorusijom. Takođe, neophodno je da nadležni organi Republike Srbije i Carinske unije međusobno dogovore jedinstven spisak izuzeća iz režima slobodne trgovine, koji bi se primenjivao prilikom izvoza iz Republike Srbije na teritoriju Carinske unije.

U Moskvi je 17. i 18. maja 2010. godine održana druga runda konsultacija sa jedinstvenom pregovaračkom delegacijom Carinske unije Ruske Federacije, Republike Belorusije i Republike Kazahstan.

Dogovoreno je da se za robu koja se izvozi iz Republike Srbije na carinsku teritoriju Ruske Federacije, Republike Belorusije i Republike Kazahstan primenjuju jedinstveni spiskovi izuzeća iz režima slobodne trgovine ( Prilog 1.).

U pogledu robe poreklom sa carinske teritorije Republike Kazahstan koja se uvozi na carinsku teritoriju Republike Srbije primenjivaće se izuzeća iz režima slobodne trgovine ( Prilog 2.).

U trgovini između Republike Srbije i država carinske unije, pa i sa Republikom Kazahstan primenjivaće se Protokol o određivanju zemlje porekla robe i metodama administrativne saradnje ( Prilog 3. ), kao što je dogovoreno na sastanku eksperata u Moskvi 16. i 17. septembra 2010. godine.

Republika Srbija ima ekonomski interes da sa Republikom Kazahstan zaključi Sporazum o slobodnoj trgovini, jer će na taj način srpski izvozni proizvodi biti konkurentniji na kazahstanskom tržištu, što će, s druge strane, stvoriti uslove za značajnije povećanje ukupnog obima našeg izvoza roba i usluga.

Potpisivanje sporazuma o slobodnoj trgovini institucionalno će regulisati važan segment bilateralne ekonomske saradnje dve zemlje.

Sporazum o slobodnoj trgovini je u ime Vlade Republike Srbije potpisao Slobodan Milosavljević, ministar trgovine i usluga ( Zaključak Vlade 05 Broj: 018-7000/2010-001 od 30. septembra 2010. godine). Sporazum je potpisan u Astani 7. oktobra 2010. godine. U ime Vlade Republike Kazahstan, Sporazum je potpisala Zhanar Aitzhanova , ministar privrede i trgovine Republike Kazahstan.

2. Ostvarena međusobna robna razmena je daleko ispod potencijala privreda dve zemlje, a nivo robne razmene je nezadovoljavajući. Prema vrsti spoljnotrgovinskog posla, u međusobnoj trgovini Republike Srbije i Republike Kazahstan izrazito dominiraju kupoprodajni poslovi, dok drugi oblici saradnje, naročito oni proizvodnog i dugoročnog karaktera nisu razvijeni.

U 2007. godini obim robne razmene iznosio je 85,3 mil. USD, pri čemu je naš izvoz iznosio 11,4 mil USD, a uvoz 73,9 mil USD.

U 2008. godini obim robne razmene iznosio je 36,1 mil. USD, pri čemu je naš izvoz iznosio 11,7 mil USD ( rast od 3%), a uvoz 24,4 mil USD ( pad od 67%). U izvozu su preovlađivali sledeći proizvodi : vrata i prozori od aluminijuma, dizalice i pretovarni mostovi, hartija, karton itd , a u uvozu uglavnom sirovine kao nafta, ulja, propan, ugljovodonici, cink, katode od rafinisanog stakla itd.

U 2009. godini ostvarena je robna razmena u vrednosti 28,78 mil USD. Naš izvoz iznosio je 9,79 mil USD , a uvoz 18,99 mil USD.

U periodu januar-jul 2010. godine ostvarena je robna razmena u vrednosti 15,957 mil USD. Naš izvoz iznosio je 2,281 mil USD ( smanjenje od 66,7 % u odnosu na isti period prošle godine ), a uvoz 13,676 mil USD ( povećanje od od 39,7 % u odnosu na isti period prošle godine ).

Posmatrano po sektorima u 2009.g godine u izvozu, na sektor razni gotovi proizvodi odlazi 42,43% robe, na sektor proizvodi svrstani po materijalu 28,90 %; na mašine i transportni uređaji 23,67. U uvozu u 2009. godine: na sektor mineralna goriva i maziva otpada 80,03%; hemijski proizvodi 14,13%, proizvodi svrstani po materijalu 5,09%.

Osnovne karakteristike privredne saradnje Srbije i Kazahstana su: mali obim robne razmene, s obzirom na potencijale, sa konstantnim deficitom na srpskoj strani; uska struktura roba u međusobnoj razmeni; dominacija kupoprodajnih odnosa u robnoj razmeni bez učešća dugoročnih, viših i proizvodnih oblika saradnje; nerazvijena finansijska i međubankarska saradnja; nerazvijena predstavnička mreža srpskih preduzeća u Kazahstanu i slabo međusobno učešće na sajamskim manifestacijama.

3. Sporazum je zaključen između Vlade Republike Srbije i Vlade Republike Kazahstan u svojstvu Strana ugovornica. Sporazumom se regulišu sledeća pitanja:

U članu 1. (Ciljevi) navedeni su osnovni ciljevi ovog sporazuma : proširenje i podsticanje međusobnih trgovinsko-ekonomskih odnosa, usmerenih na ubrzanje ekonomskog razvoja dveju država, poboljšanje uslova života i rada njihovih građana, povećanje zaposlenosti stanovništva u oblasti proizvodnje, postizanje proizvodne i finansijske stabilnosti dveju država; obezbeđivanje uslova za lojalnu konkurenciju između privrednih subjekata dveju država.

Članom 2. (Režim slobodne trgovine) Strane ugovornice u skladu sa nacionalnim zakonodavstvom svojih država, odredbama ovog sporazuma i pravilima STO uspostavljaju režim slobodne trgovine u međusobnoj trgovini robom.

Strane ugovornice ne primenjuju i neće primenjivati carine, takse i dažbine jednakog dejstva kao carine na uvoz robe poreklom s teritorije države jedne od strana ugovornica namenjene teritoriji države druge strane ugovornice.

Odredbe stava 2. ovog člana ne odnose se na robu navedenu u prilozima 1 i 2 koji čine sastavni deo ovog sporazuma.

U odnosu na uvoz navedene robe strane ugovornice primenjuju carine, takse i dažbine jednakog dejstva kao carine na nivou najpovlašćenije nacije u skladu sa nacionalnim zakonodavstvom svojih država, osim ukoliko se radi o:

a) povlasticama koje strana ugovornica odobrava ili će odobriti trećoj državi na osnovu saradnje u okviru carinske unije i/ili zone slobodne trgovine i/ili međunarodnih ugovora o regionalnoj integraciji;

b) povlasticama koje se odobravaju pojedinim državama u skladu sa Opštim sporazumom o carinama i trgovini 1994. godine ( u daljem tekstu GATT 1994. ) i drugim međunarodnim sporazumima u korist država u razvoju;

v) povlasticama koje strana ugovornica odobrava ili će odobriti bilo kojoj susednoj državi u cilju podsticanja malogranične trgovine,

kada se status najpovlašćenije nacije ne primenjuje. Izvoz robe reguliše se u skladu s nacionalnim zakonodavstvom država strana ugovornica.

Članom 3. ( Oblast primene ) reguliše se primena ovog sporazuma na robu, navedenu u glavama 1 – 97 nomenklature Harmonizovanog sistema naziva i šifarskih oznaka robe, usvojenog u skladu s Međunarodnom konvencijom o Harmonizovanom sistemu naziva i šifarskih oznaka robe sačinjenom u Briselu 14. juna 1983. godine i u skladu s nacionalnim carinskim tarifama država strana ugovornica.

Članom 4. ( Količinska ograničenja i mere sa jednakim dejstvom) definiše se da države Strana ugovornica u međusobnoj trgovini ne primenjuju i neće primenjivati količinska ograničenja i mere sa jednakim dejstvom u odnosu na uvoz robe u okviru ovog sporazuma, osim onih koje su dopuštene na osnovu člana XI i XII GATT 1994.

Član 5. ( Promet robe na domaćem tržištu) utvrđuje da Strane ugovornice neće: direktno ili indirektno opterećivati robu druge strane ugovornice koja je obuhvaćena važenjem ovog sporazuma domaćim taksama ili dažbinama koje premašuju odgovarajuće takse ili dažbine kojima se opterećuje slična roba domaće proizvodnje ili roba poreklom iz trećih država;

uvoditi u odnosu na uvoz i izvoz robe koja je obuhvaćena važenjem ovog sporazuma nikakva posebna ograničenja ili zahteve koji se u sličnoj situaciji ne primenjuju na sličnu robu domaće proizvodnje ili robu poreklom iz trećih država;

primenjivati u odnosu na skladištenje, pretovar, čuvanje, prevoz robe poreklom s teritorije države druge strane ugovornice, kao i plaćanja i transfer plaćanja, pravila drugačija od onih koja se primenjuju u sličnim slučajevima u odnosu na sopstvenu robu ili robu poreklom iz trećih država.

Član 6.( Privremeni uvoz robe) utvrđeno je da strane ugovornice u skladu s nacionalnim zakonodavstvom svojih država pružaju jedna drugoj pomoć u organizovanju sajmova, specijalizovanih izložbi i drugih sličnih manifestacija, na osnovu ugovora koje su zaključili zainteresovani privredni subjekti država strana ugovornica kojima se definišu njihova prava i obaveze.

Članom 7. (Tehničke prepreke trgovini) predviđa se saradnja i razmena informacija u oblasti standardizacije, metrologije i ocene usaglašenosti proizvoda radi sprečavanja pojave bilo kakvih tehničkih prepreka u međusobnoj trgovini. U cilju realizacije odredaba ovog sporazuma strane ugovornice mogu zaključivati međunarodne ugovore o uzajamnom priznavanju rezultata ispitivanja, isprava o usaglašenosti ili drugih dokumenata, koji se na neposredan ili posredan način odnose na proizvode koji su predmet robne razmene između država strana ugovornica.

Uslove i metode utvrđivanja usaglašenosti proizvoda s tehničkim normativnim aktima određuju ovlašćena tela i organi država strana ugovornica u skladu sa nacionalnim zakonodavstvom države uvoznice i uzimajući u obzir odredbe Sporazuma STO o tehničkim preprekama trgovini.

Član 8. (Sanitarne i fitosanitarne mere) utvrđuje da će se prilikom usaglašavanja dokumenata kojima se potvrđuje bezbednost proizvoda potrebnih za međusobne isporuke i tranzit robe, strane ugovornice primenjuju nacionalno zakonodavstvo i međunarodne obaveze država strana ugovornica u oblasti sanitarnih, veterinarskih i fitosanitanih mera, na način koji neće predstavljati proizvoljnu ili neopravdanu diskriminaciju ili prikriveno ograničavanje međusobne trgovine, rukovodeći se principima Sporazuma STO o primeni sanitarnih i fitosanitarnih mera.

Član 9. (Poreklo robe) određuje da će se poreklo robe određivati na osnovu Protokola o određivanju zemlje porekla robe i metoda administrativne saradnje, koji predstavlja Prilog 3. uz ovaj sporazum i čini njegov sastavni deo.

Član 10. (Tranzit robe) utvrđuje slobodan tranzit robe, poreklom sa teritorije države jedne Strane ugovornice, a koja se transportuje preko teritorije države druge Strane ugovornice u skladu sa nacionalnim zakonodavstvom svojih država.

Članom 11. (Reeksport robe) definiše da se pojam reeksporta i uslovi pod kojim se reeksport neće odobravati. Pod reeksportom robe podrazumeva izvoz robe poreklom s teritorije države jedne strane ugovornice od strane privrednih subjekata države druge strane ugovornice van granica teritorije njene države. Strane ugovornice neće odobravati reeksport robe na čiji izvoz strana ugovornica sa čije teritorije države je poreklom ova roba primenjuje mere carinske i vancarinske zaštite.

Reeksport robe, navedene u stavu 2. ovog člana može se obavljati samo na osnovu pismene dozvole izdate od strane nadležnog organa države strane ugovornice s teritorije čije države je roba poreklom. U roku od mesec dana od dana potpisivanja ovog sporazuma strane ugovornice će razmeniti spiskove roba čiji se reeksport može realizovati samo uz postojanje pismene dozvole, i obavestiće jedna drugu o nadležnim organima ovlašćenim za izdavanje ovih dozvola. U slučaju izmena spiskova roba ovi nadležni organi će odmah obavestiti jedni druge o tome.

U slučaju nesankcionisanog reeksporta takve robe, država na čijoj teritoriji je ona proizvedena ima pravo da zatraži naknadu pretrpljene štete i/ili preduzima mere za sprečavanje štete koja se nanosi nesankcionisanim reeksportom, posle sprovedenih konsultacija i pregovora, predviđenih članom 19. ovog sporazuma

Član 12. (Opšta izuzeća) utvrđuje pravo svake od Strana ugovornica da primenjuje zabrane ili ograničenja uvoza, izvoza ili tranzita robe, koji su opravdani sa stanovišta javnog morala, zaštite javnog poretka ili državne bezbednosti, zaštite života i zdravlja ljudi, životinja ili biljaka i životne sredine, zaštite nacionalne baštine od umetničke, istorijske ili arheološke vrednosti, zaštite intelektualne svojine, pravila koja se odnose na uvoz i izvoz zlata ili srebra, očuvanja iscrpljivih prirodnih resursa, kada se takve mere realizuju istovremeno sa ograničenjima domaće proizvodnje ili potrošnje. Navedene zabrane ili ograničenja ne smeju predstavljati sredstvo za namernu diskriminaciju ili prikriveno ograničenje trgovine između država strana ugovornica. Strane ugovornice ne isključuju primenu mera nadzora i kontrole uvoza i izvoza robe, kao i tehnologija obuhvaćenih međunarodnom kontrolom, poreklom s teritorije država strana ugovornica.

Član 13. (Izuzeća iz razloga bezbednosti) utvrđuje se da u ovom sporazumu ništa ne treba da bude protumačeno kao zahtev prema jednoj od Strana ugovornica za dostavljanjem bilo kakvih informacija, čije bi objavljivanje ta Strana ugovornica smatrala suprotnim interesima njene državne bezbednosti ili sprečavanjem te Strane ugovornice da preduzima mere koje smatra neophodnim radi zaštite interesa državne bezbednosti, koje se odnose na fisione materije ili materijale od kojih se proizvode, na trgovinu oružjem, municijom i vojnim materijalom, kao i promet ostalom robom i materijalima, ako se takva trgovina direktno ili indirektno realizuje za potrebe snabdevanja oružanih snaga i/ili ako se takve mere preduzimaju u vreme rata ili u drugim vanrednim situacijama u međunarodnim odnosima.

Za robu, za koju pri uvozu i izvozu važi režim dozvola, predviđen međunarodnim sporazumima čije su potpisnice države strana ugovornica, nadležni organi država strana ugovornica izdavaće dozvole za njihov uvoz i izvoz u skladu sa zakonodavstvom svojih država.

Članom 14. (Zaštita intelektualne svojine) definiše se pojam „zaštite intelektualne svojine” i utvrđuje da će Strane ugovornice obezbeđivati zaštitu prava intelektualne svojine, uključujući proceduru za dobijanje tih prava i mere zaštite od svih povreda, u skladu sa nacionalnim zakonodavstvom i međunarodnim ugovorima kojima se uređuju pitanja intelektualne svojine, i u skladu sa Sporazumom STO o trgovinskim aspektima prava intelektualne svojine. Strane ugovornice će obezbeđivati zaštitu prava intelektualne svojine, uključujući proceduru za dobijanje tih prava i mere zaštite od svih povreda.

Zaštita prava intelektualne svojine obezbeđivaće se u skladu sa zakonodavstvom svake od država strana ugovornica i međunarodnim ugovorima kojima se uređuju pitanja intelektualne svojine, čije su potpisnice države strana ugovornica i u skladu sa Sporazumom STO o trgovinskim aspektima prava intelektualne svojine.U slučaju da države jedne ili obe strane ugovornice nisu potpisnice navedenih sporazuma, primenjivaće se princip uzajamnosti i nediskriminacije.

Član 15. (Plaćanja) reguliše sva plaćanja po ovom sporazumu u konvertibilnim valutama, u skladu s nacionalnim zakonodavstvima država strana ugovornica.

Obračuni po ovom sporazumu mogu se vršiti na osnovu bilo koje međunarodne vrste obračuna prihvaćene u bankarskoj praksi, na osnovu međusobne saglasnosti između odgovarajućih fizičkih i pravnih lica, i u skladu s nacionalnim zakonodavstvima država strana ugovornica.

Plaćanja koja se odnose na trgovinu robom između privrednih subjekata država strana ugovornica i transfer tih plaćanja na teritoriju jedne od tih država prema sedištu poverioca ne podležu ograničenjima.

Strane ugovornice se uzdržavaju od ograničenja prilikom odobravanja ili izmirivanja kratkoročnih ili srednjoročnih kredita, kojima obezbeđuju trgovinske operacije privrednih subjekata svojih država.

Članom 16. (Damping i subvencije) utvrđuje se da ako jedna strana ugovornica smatra da u trgovinskim odnosima, predviđenim ovim sporazumom, dolazi do pojave dampinga i/ili subvencija u smislu Sporazuma STO o primeni člana VI GATT 1994 i Sporazuma STO o subvencijama i kompenzatornim merama, ta Strana ugovornica ima pravo da preduzme mere protiv takve prakse u skladu sa navedenim sporazumima STO pod uslovom da se ispoštuju procedure predviđene članom 18. ovog sporazuma. Odredbe ovog sporazuma ni na koji način ne ograničavaju pravo Strana ugovornica da po obavljanju odgovarajućih procedura donesu odluku o primeni antidampinških ili kompenzatornih mera u skladu sa zakonodavstvom svojih država pod uslovima i/ili saglasno proceduri utvrđenoj u članu 18. ovog sporazuma.

Član 17. (Zaštitne mere) utvrđuje da u slučaju uvoza roba na teritoriju države jedne od Strana ugovornica u količinama i pod uslovima da nanosi ili preti da nanese značajne gubitke domaćim proizvođačima iste ili slične robe u državi uvoznici, svaka Strana ugovornica u zavisnosti od toga čiji su interesi pogođeni, nakon sprovođenja odgovarajuće procedure može preduzeti odgovarajuće mere u skladu sa nacionalnim zakonodavstvom države Strane ugovornice pod uslovima i/ili saglasno proceduri utvrđenoj u članu 18. ovog sporazuma i saglasno Sporazumu STO o zaštitnim merama.

Član 18. (Procedura primene zaštitnih mera) utvrđuje da do početka primene mera, predviđenih čl. 16. i 17. ovog sporazuma, strane ugovornice će nastojati da razreše sporove kroz obavljanje neposrednih konsultacija u okviru Međuvladine srpsko-kazahstanske komisije za trgovinsko-ekonomsku saradnju, osnovane u skladu sa članom 23. ovog sporazuma (u daljem tekstu: Komisija), u cilju iznalaženja uzajamno prihvatljivog rešenja.

Strana ugovornica koja je donela odluku o otpočinjanju procedura koje prethode uvođenju antidampinških, kompenzatornih ili zaštitnih mera predviđenih u čl. 16. i 17. ovog sporazuma, dužna je da blagovremeno obavesti o tome drugu stranu ugovornicu i dostavi joj informacije predviđene nacionalnim zakonodavstvom države strane ugovornice koja je inicirala proceduru i odgovarajućim Sporazumom STO.

Ako strane ugovornice ne mogu postići uzajamno prihvatljivo rešenje u roku od 30 dana od početka konsultacija u okviru Komisije, strana ugovornica koja je inicirala proceduru koja prethodi uvođenju antidampinških, kompenzatornih ili zaštitnih mera ima pravo da nakon sprovođenja odgovarajućih procedura primeni mere za otklanjanje posledica značajnih gubitaka ili pretnje od nanošenja značajnih ekonomskih gubitaka, prethodno obavestivši o tome drugu stranu ugovornicu. Obim i period primene navedenih mera moraju imati ograničeni karakter, neophodan za otklanjanje štete.

Prilikom izbora mera predviđenih čl. 16. i 17. ovog sporazuma, strane ugovornice daće prednost onim merama koje nanose najmanje ekonomske gubitke i kojima se najmanje remeti sprovođenje ovog sporazuma.

U izuzetnim slučajevima kada odlaganje preduzimanja mera, predviđenih u čl. 16. i 17. ovog sporazuma, može dovesti do teško nadoknadivih gubitaka, strana ugovornica koja je inicirala proceduru primene zaštitnih mera, može primeniti privremene mere do obavljanja konsultacija pod uslovom da se predlaže obavljanje ovih konsultacija odmah posle uvođenja ovih mera.

Članom 19. (Rešavanje sporova) utvrđuje se procedura za rešavanje spornih pitanja putem konsultacija i pregovora. Ako spor ne može biti rešen na način naveden u stavu 1. ovog člana, u roku od tri meseca od dana kada je jedna od strana ugovornica inicirala rešavanje spora i o tome pismenim putem obavestila drugu stranu ugovornicu, prva strana ugovornica može preduzeti odgovarajuće mere protiv druge strane ugovornice.

Član 20. (Platnobilansne teškoće) obezbeđuje uvođenje mera ograničenja, na osnovu principa nediskriminacije u slučaju da je jedna od strana ugovornica u ozbiljnim platnobilansnim teškoćama ili postoji realna opasnost od nastanka takve situacije, a u skladu sa nacionalnim zakonodavstvom i uzimajući u obzir odgovarajuće odredbe GATT 1994 i Statuta Međunarodnog monetarnog fonda iz 1994.godine, uključujući i mere koje se odnose na uvoz robe, u periodu dok postoje navedene teškoće. Ova strana ugovornica dužna je da blagovremeno obavesti drugu stranu ugovornicu o svojoj nameri da uvede navedene mere ograničenja, o vremenu njihovog važenja i ukidanju. Mere zaštite ravnoteže platnog bilansa ne mogu se koristiti radi zaštite domaćih proizvođača.

Član 21. (Razmena informacija) predviđa međusobnu razmenu informacija strana ugovornica o nacionalnom zakonodavstvu svojih država kojim se reguliše privredna delatnost, uključujući i pitanja trgovine, investicija, oporezivanja, bankarstva i osiguranja i drugih finansijskih usluga, pitanja saobraćaja i carinska pitanja.

Strane ugovornice bez odlaganja obaveštavaju jedna drugu o izmenama u zakonodavstvu svojih država koje mogu uticati na sprovođenje ovog sporazuma.

Nadležni organi država strana ugovornica usaglasiće način razmene ovih informacija.

Odredbe ovog člana neće se tumačiti kao da obavezuju nadležne organe države bilo koje strane ugovornice na davanje informacija:

koje se ne mogu dobiti prema nacionalnom zakonodavstvu ili tokom uobičajene administrativne prakse jedne od strana ugovornica;

koje bi razotkrile neku trgovinsku, preduzetničku, industrijsku, komercijalnu ili drugu informaciju, čije bi odavanje bilo u suprotnosti s državnim interesima strane ugovornice.

Član 22. (Razvojna klauzula) daje mogućnost da ako jedna od strana ugovornica uzimajući u obzir zakonodavstvo svoje države smatra celishodnim da se odredbe ovog sporazuma prošire na oblasti trgovinsko-ekonomske saradnje koje nisu obuhvaćene ovim sporazumom, ona će uputiti drugoj strani ugovornici obrazloženi predlog. Nakon prihvatanja takvog predloga ovaj sporazum mora biti dopunjen u skladu sa procedurom predviđenom u članu 24. ovog sporazuma.

Članom 23. (Međuvladina komisija) praćenje se poverava Komisiji. Komisiju čine predstavnici ovlašćenih organa država strana ugovornica. Zasedanja Komisije održavaju se jednom godišnje naizmenično u Republici Srbiji i Republici Kazahstan.

Komisija razmatra rezultate saradnje u okviru Sporazuma i daje preporuke vezane za ostvarivanje ciljeva Sporazuma.

Komisija preporučuje izmene i dopune ovog sporazuma.

Komisija, po potrebi, formira potkomisije i radne grupe kako bi se olakšalo ostvarivanje ciljeva ovog sporazuma.

Način rada Komisije uređuje se Pravilnikom koji utvrđuje Komisija.

Strane ugovornice u skladu s nacionalnim zakonodavstvima svojih država samostalno snose troškove vezane za rad Komisije, ako za svaki konkretan slučaj ne bude drugačije dogovoreno.

Članom 24. ( Izmene i dopune ) utvrđuje se da sve izmene i dopune mogu biti unete u ovaj sporazum na osnovu dogovora strana ugovornica u obliku protokola, koji će predstavljati priloge uz ovaj sporazum i činiti njegov sastavni deo.

Član 25. ( Stupanje na snagu) definiše da se sporazum privremeno primenjuje od 1. januara 2011. godine u delu koji nije u suprotnosti sa važećim pravom država strana ugovornica, a stupa na snagu od dana prijema diplomatskim putem poslednjeg pismenog obaveštenja o tome da su strane ugovornice obavile sve interne državne procedure neophodne za njegovo stupanje na snagu.

Ovaj sporazum zaključuje se na rok od pet godina i automatski se produžava na neodređeno vreme, ako nijedna od strana ugovornica u pismenom obliku ne obavesti drugu stranu ugovornicu diplomatskim putem najmanje dvanaest meseci pre isteka petogodišnjeg perioda o svojoj nameri da ga ne produži.

U slučaju produžetka važenja ovog sporazuma na neodređeno vreme on može biti raskinut nakon šest meseci od momenta kada jedna strana ugovornica primi pismeno obaveštenje druge strane ugovornice diplomatskim putem o njenoj nameri da raskine ovaj sporazum.

U slučaju prestanka važenja ovog sporazuma njegove odredbe će se primenjivati na sve ugovore zaključene u periodu važenja ovog sporazuma, do potpune realizacije obaveza po tim ugovorima.

Sačinjeno u gradu Astana, 7 oktobra 2010. godine, u dva originalna primerka, svaki na srpskom jeziku, kazaškom jeziku i ruskom jeziku, pri čemu svi tekstovi imaju istu važnost.

OBJAŠNjENjE OSNOVNIH PRAVNIH INSTITUTA

I POJEDINAČNIH REŠENjA

Članom 1. Zakona predviđa se potvrđivanje Sporazuma između Vlade Republike Srbije i Vlade Republike Belorusije o slobodnoj trgovini između Republike Srbije i Republike Kazahstan.

U članu 2. Zakona dat je tekst Sporazuma između Vlade Republike Srbije i Vlade Republike Kazahstan o slobodnoj trgovini između Republike Srbije i Republike Kazahstan.

Članom 3. Zakona predviđeno je stupanje na snagu Sporazuma i to tako da zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku Republike Srbije – Međunarodni ugovori”.

III FINANSIJSKE OBAVEZE ZA IZVRŠAVANjE SPORAZUMA

Izvršavanje Sporazuma između Vlade Republike Srbije i Vlade Republike Kazahstan o slobodnoj trgovini između Republike Srbije i Republike Kazahstan ne iziskuje posebna finansijska sredstva iz budžeta Republike Srbije.

IV PROCENA IZNOSA FINANSIJSKIH SREDSTAVA POTREBNIH ZA SPROVOĐENjE ZAKONA

Sprovođenje Zakona o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Srbije i Vlade Republike Kazahstan o slobodnoj trgovini između Republike Srbije i Republike Kazahstan ne iziskuje posebna finansijska sredstva iz budžeta Republike Srbije.

V. RAZLOZI ZA DONOŠENjE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU

Shodno članu 167. Poslovnika Narodne Skupštine , radi ispunjenja međunarodnih obaveza, predlaže se donošenje zakona po hitnom postupku. Republika Kazahstan je jedna od najperspektivnijih država u regionu. Realno je očekivati intenziviranje ekonomske saradnje sa Republikom Kazahstan, nakon potpisivanja Sporazuma o slobodnoj trgovini. Ovaj sporazum se privremeno primenjuje od 1. januara 2011. godine a stupa na snagu od dana prijema poslednjeg pismenog obaveštenja o tome da su strane ugovornice obavile sve interne procedure neophodne za njegovo stupanje na snagu.

Neophodno je hitno stvoriti institucionalne uslove za imenovanje predsednika srpskog dela Međuvladine srpsko-kazahstanske komisije za trgovinsko-ekonomsku saradnju, osnovane u skladu sa članom 23. ovog sporazuma kako bi se realizovali dogovori postignuti prilikom susreta predsednika dve države.

Ostavite komentar