Predlog zakona o žigovima

PREDLOG ZAKONA

O ŽIGOVIMA

I. OSNOVNE ODREDBE

Član 1.

Ovim zakonom uređuju se način sticanja i zaštita prava na znak u prometu robe, odnosno usluga.

Žig je pravo kojim se štiti znak koji u prometu služi za razlikovanje robe, odnosno usluga jednog fizičkog ili pravnog lica od iste ili slične robe, odnosno usluga drugog fizičkog ili pravnog lica.

Žigom u smislu ovog zakona, smatra se i žig koji je međunarodno registrovan za teritoriju Republike Srbije, na osnovu Madridskog aranžmana o međunarodnom registrovanju žigova (u daljem tekstu: Madridski aranžman), odnosno Protokola uz Madridski aranžman o međunarodnom registrovanju žigova (u daljem tekstu: Madridski protokol).

Odredbe ovog zakona primenjuju se i na žigove iz stava 3. ovog člana ako pojedina pitanja nisu uređena Madridskim aranžmanom, odnosno Madridskim protokolom. 

Član 2.

Žig može biti individualni, kolektivni ili žig garancije.

Kolektivni žig je žig pravnog lica koje predstavlja određeni oblik udruživanja proizvođača, odnosno davalaca usluga, koji imaju pravo da koriste subjekti koji su članovi tog udruženja, pod uslovima propisanim ovim zakonom.

Korisnik kolektivnog žiga ima pravo da koristi taj žig samo na način predviđen opštim aktom o kolektivnom žigu.

Žig garancije je žig koji koristi više privrednih društava pod nadzorom nosioca žiga, a koji služi kao garancija kvaliteta, geografskog porekla, načina proizvodnje ili drugih zajedničkih obeležja robe ili usluga tih privrednih društava.

Nosilac žiga garancije mora da dozvoli korišćenje žiga garancije svakom privrednom društvu za robe ili usluge, koje imaju zajedničke karakteristike propisane opštim aktom o žigu garancije.

 

Član 3.

Žigom u smislu ovog zakona, ne smatraju se pečat, štambilj i službeni znak za obeležavanje dragocenih metala.

II. PREDMET I USLOVI ZAŠTITE

Član 4.

Žigom se štiti znak koji se može grafički predstaviti.

Znak se može sastojati od reči, slogana, slova, brojeva, slika, crteža, rasporeda boja, trodimenzionalnih oblika, kombinacija tih znakova, kao i od muzičkih fraza prikazanih notnim pismom i sl.

Član 5.

Žigom se ne može zaštititi znak:

1) koji je protivan javnom poretku ili prihvaćenim moralnim principima;

2) koji po svom ukupnom izgledu nije podoban za razlikovanje robe, odnosno usluga u prometu;

3) koji isključivo predstavlja trodimenzionalni oblik određen prirodom robe ili oblik robe neophodan za dobijanje određenog tehničkog rezultata;

4) koji isključivo označava vrstu robe, odnosno usluga, njihovu namenu, vreme ili način proizvodnje, kvalitet, cenu, količinu, masu i geografsko poreklo;

5) koji je uobičajen za označavanje određene vrste robe, odnosno usluga;

6) koji svojim izgledom ili sadržajem može da stvori zabunu u prometu i da dovede u zabludu učesnike u prometu u pogledu geografskog porekla, vrste, kvaliteta ili drugih svojstava robe, odnosno usluga;

7) koji sadrži zvanične znakove ili punceve za kontrolu ili garanciju kvaliteta ili ih podražava;

8) koji je istovetan ranije zaštićenom znaku za istu vrstu robe, odnosno usluga;

9) koji je istovetan ranije zaštićenom znaku drugog lica za sličnu vrstu robe, odnosno usluga, ili sličan ranije zaštićenom znaku drugog lica za istovetnu ili sličnu vrstu robe, odnosno usluga, ako postoji verovatnoća da zbog te istovetnosti, odnosno sličnosti nastane zabuna u relevantnom delu javnosti, koja obuhvata i verovatnoću dovođenja u vezu tog znaka sa ranije zaštićenim znakom;

10) koji je istovetan ili sličan, za istu ili sličnu vrstu robe, odnosno usluga znaku drugog lica koji je poznat u Republici Srbiji u smislu člana 6bis Pariske konvencije o zaštiti industrijske svojine (u daljem tekstu: opštepoznati znak);

11) koji, bez obzira na robu, odnosno usluge na koje se odnosi, predstavlja reprodukciju, imitaciju, prevod ili transliteraciju zaštićenog znaka drugog lica ili njegovog bitnog dela, koji je kod učesnika u prometu u Republici Srbiji  nesumnjivo poznat kao znak visoke reputacije (u daljem tekstu: čuveni žig), ako bi se korišćenjem takvog znaka nelojalno izvlačila korist iz stečene reputacije čuvenog žiga ili bi se štetilo njegovom distinktivnom karakteru, odnosno reputaciji;

12) koji svojim izgledom ili sadržajem povređuje autorska prava ili druga prava industrijske svojine;

13) koji sadrži državni ili drugi javni grb, zastavu ili simbol, naziv ili skraćenicu naziva neke zemlje ili međunarodne organizacije, kao i njihovo podražavanje, osim po odobrenju nadležnog organa odnosne zemlje ili organizacije;

14) koji predstavlja ili podražava nacionalni ili religijski simbol.

Znak iz stava 1. tač. 2), 4) i 5) ovog člana može se zaštititi žigom ako podnosilac prijave dokaže da je ozbiljnim korišćenjem znak postao podoban za razlikovanje u prometu robe, odnosno usluga na koje se odnosi.

Zaštićenim znakom iz stava 1. tač. 8), 9) i 11) ovog člana smatra se znak koji je zaštićen žigom za teritoriju Republike Srbije, a zaštićenim znakom iz stava 1. tač. 8) i 9) ovog člana smatra se i znak koji je predmet prijave za priznanje žiga za teritoriju Republike Srbije, pod uslovom da žig po toj prijavi bude priznat.

U slučaju iz stava 1. tačka 9) znak se može zaštititi žigom uz izričitu pismenu saglasnost nosioca ranijeg žiga.

Kod utvrđivanja da li je znak iz stava 1. tačka 10) ovog člana opštepoznati znak, odnosno da li je znak iz stava 1. tačka 11) ovog člana čuveni žig, uzima se u obzir upoznatost relevantnog dela javnosti sa znakom, uključujući i poznavanje do koga je došlo putem promocije znaka. Relevantnim delom javnosti smatraju se stvarni i potencijalni korisnici robe, odnosno usluga, koje se obeležavaju tim znakom, kao i lica uključena u distributerske tokove te robe, odnosno usluga.

Znak koji sadrži lik ili lično ime lica može se zaštititi samo po pristanku tog lica.

Znak koji sadrži lik ili lično ime umrlog lica može se zaštititi samo po pristanku roditelja, supružnika i dece umrlog.

Znak koji sadrži lik ili lično ime istorijske ili druge umrle znamenite ličnosti može se zaštititi uz dozvolu nadležnog organa i pristanak supružnika i srodnika do trećeg stepena srodstva.

Član 6.

Strana fizička i pravna lica u pogledu zaštite znaka žigom u Republici Srbiji uživaju ista prava kao i domaća fizička i pravna lica ako to proizilazi iz međunarodnih ugovora, ili iz načela uzajamnosti. Postojanje uzajamnosti dokazuje lice koje se na uzajamnost poziva.

III. POSTUPAK ZAŠTITE

Zajedničke odredbe

Član 7.

Pravna zaštita žigova ostvaruje se u upravnom postupku koji vodi organ državne uprave nadležan za poslove intelektualne svojine (u daljem tekstu: nadležni organ).

Protiv odluka nadležnog organa iz stava 1. ovog člana, može se izjaviti žalba Vladi u roku od 15 dana od dana prijema odluke.

Protiv odluke Vlade o žalbi, može se pokrenuti upravni spor u roku od 30 dana od dana prijema odluke Vlade.

Član 8.

Nadležni organ vodi Registar prijava za priznanje žiga (u daljem tekstu: Registar prijava) i Registar žigova.

Registar prijava sadrži naročito: broj prijave i datum podnošenja prijave; podatke o podnosiocu prijave; izgled znaka i naznačenje roba i usluga na koje se znak odnosi; podatke o promenama koje se odnose na prijavu (prenos prava, licenca, zaloga, franšiza i dr.).

Registar žigova sadrži naročito: registarski broj žiga i datum upisa žiga u Registar žigova; podatke o nosiocu žiga; izgled znaka i naznačenje roba i usluga na koje se znak odnosi; podatke o promenama koje se odnose na žig (prenos prava, licenca, zaloga, franšiza i dr.).

Vlada bliže propisuje sadržinu registara iz stava 1. ovog člana.

Član 9.

Registri iz člana 8. ovog zakona su javne knjige i zainteresovana lica mogu da ih razgledaju.

Spise priznatih žigova, stranke i treća lica mogu da razgledaju na pismeni ili usmeni zahtev, u prisustvu službenog lica.

Na pismeni zahtev zainteresovanih lica i uz plaćanje propisane takse, nadležni organ izdaje kopije dokumenata i odgovarajuće potvrde i uverenja o činjenicama o kojima vodi službenu evidenciju.

Član 10.

Strano fizičko ili pravno lice u postupku pred nadležnim organom mora zastupati zastupnik upisan u Registar zastupnika koji vodi nadležni organ ili domaći advokat.

U Registar zastupnika koji vodi nadležni organ upisuju se fizička i pravna lica koja ispunjavaju uslove utvrđene zakonom kojim se uređuju patenti.

Član 11.

Lice koje obavlja poslove zastupanja u ostvarivanju prava iz ovog zakona mora imati završen pravni fakultet.

Pokretanje postupka za priznanje žiga

Član 12.

Postupak za priznanje žiga pokreće se prijavom za priznanje žiga (u daljem tekstu: prijava).

Bitni delovi prijave su:

1) zahtev za priznanje žiga;

2) znak koji se želi zaštititi žigom;

3) spisak robe, odnosno usluga na koje se znak odnosi.

Prijava sadrži zahtev za priznanje samo jednog žiga koji se odnosi na jednu ili više vrsta robe, odnosno usluga.

Zahtev iz stava 2. tačka 1) ovog člana sadrži naročito: podatke o podnosiocu prijave; naznačenje da li je u pitanju individualni, kolektivni ili žig garancije; izgled znaka; naznačenje klasa u koje je svrstana roba, odnosno usluge, prema Ničanskom aranžmanu o međunarodnoj klasifikaciji robe i usluga radi registrovanja žigova (u daljem tekstu: Međunarodna klasifikacija robe i usluga); potpis i pečat podnosioca prijave.

Ako znak iz stava 2. tačka 2) ovog člana sadrži figurativni element, njegov izgled mora biti jasan, urađen na kvalitetnom papiru i pogodan za reprodukovanje.

Robe, odnosno usluge iz stava 2. tačka 3) ovog člana moraju biti označeni i svrstani prema klasama iz Međunarodne klasifikacije roba i usluga.

Vlada bliže propisuje sadržinu zahteva iz stava 2. tačka 1) ovog člana, određuje priloge koji se podnose uz zahtev za priznanje žiga i propisuje njihovu sadržinu.

Prijava za priznanje kolektivnog žiga i žiga garancije

Član 13.

 Pored delova prijave iz člana 12. ovog zakona uz prijavu za priznanje kolektivnog žiga prilaže se opšti akt o kolektivnom žigu, a uz prijavu za priznanje žiga garancije opšti akt o žigu garancije.

 Opšti akt o kolektivnom žigu sadrži: podatke o podnosiocu prijave, odnosno licu ovlašćenom da ga predstavlja; odredbe o izgledu znaka i robi, odnosno uslugama na koje se znak odnosi; odredbe o tome ko ima pravo na korišćenje kolektivnog žiga i pod kojim uslovima; odredbe o pravima i obavezama korisnika kolektivnog žiga u slučaju povrede žiga i odredbe o merama i posledicama u slučaju nepridržavanja odredaba opšteg akta.

 Opšti akt o žigu garancije, pored podataka i odredaba iz stava 2. ovog člana, sadrži i odredbe o zajedničkim karakteristikama robe, odnosno usluga koje se garantuju žigom garancije i odredbe o nadzoru korišćenja žiga garancije od strane njegovog nosioca prava.

 Podnosilac prijave, odnosno nosilac kolektivnog žiga, odnosno žiga garancije, dužan je da nadležnom organu dostavi svaku izmenu opšteg akta o kolektivnom žigu, odnosno o žigu garancije.

 Svako može pregledati opšti akt o kolektivnom žigu, odnosno o žigu garancije.

Član 14.

  U upravnom postupku pred nadležnim organom plaćaju se takse i naknade troškova postupka, saglasno posebnim propisima kojima se uređuju administrativne takse i naknade troškova postupka i troškova za pružanje informacionih usluga.

   

Registar prijava

Član 15.

   U Registar prijava upisuju se podaci o delovima prijave iz člana 12. i podaci iz člana 13. ovog zakona kao i drugi propisani podaci.

Datum podnošenja prijave

Član 16.

Za priznanje datuma podnošenja prijave potrebno je da prijava podneta nadležnom organu na taj datum sadrži:

   1) naznačenje da se traži priznanje žiga;

   2) ime i prezime, odnosno poslovno ime i adresu podnosioca prijave;

   3) znak koji se želi zaštititi;

    4) spisak roba, odnosno usluga na koje se znak odnosi.

  Po prijemu prijave nadležni organ ispituje da li prijava sadrži delove iz stava 1. ovog člana.

Na  prijavu podnetu nadležnom organu, koja sadrži delove iz stava 1. ovog člana upisuje se broj prijave i dan i čas njenog prijema u nadležnom organu i o tome se podnosiocu prijave izdaje potvrda.

Ako prijava ne sadrži delove iz stava 1. ovog člana nadležni organ će pozvati podnosioca prijave da u roku od 30 dana otkloni nedostatke zbog kojih prijava nije mogla biti upisana u Registar prijava.

Ako podnosilac prijave u roku iz stava 4. ovog člana ne otkloni nedostatke, nadležni organ zaključkom odbacuje prijavu.

Protiv zaključka iz stava 5. ovog člana može se izjaviti žalba.

Ako podnosilac prijave u roku iz stava 4. ovog člana otkloni nedostatke, nadležni organ zaključkom priznaje kao datum podnošenja prijave onaj datum kad je podnosilac prijave dostavio podnesak kojim otklanja uočene nedostatke.

Prijava kojoj je priznat datum podnošenja upisuje se u Registar prijava.

        

Pravo prvenstva

Član 17.

Podnosilac prijave ima pravo prvenstva od datuma podnošenja prijave u odnosu na sva druga lica koja su za isti ili sličan znak kojim se obeležava ista ili slična roba, odnosno usluge, docnije podnela prijavu.

Član 18.

Pravnom ili fizičkom licu koje je podnelo urednu prijavu žiga sa dejstvom u nekoj zemlji članici Pariske unije ili Svetske trgovinske organizacije, priznaće se u Republici Srbiji pravo prvenstva od datuma podnošenja te prijave ako u Republici Srbiji za isti znak i za iste robe, odnosno usluge podnese prijavu u roku od šest meseci od dana podnošenja prijave sa dejstvom u odnosnoj zemlji. U zahtevu za priznanje žiga naznačava se datum podnošenja, broj prijave i zemlja za koju je prijava podneta.

Urednom prijavom iz stava 1. ovog člana smatra se svaka prijava koja ispunjava uslove urednosti prema nacionalnom zakonodavstvu zemlje članice Pariske unije ili Svetske trgovinske organizacije za koju je prijava podneta, ili prema propisima međunarodne organizacije nastale na osnovu međunarodnog ugovora zaključenog između ovih zemalja, bez obzira na kasniju pravnu sudbinu te prijave.

Pravno ili fizičko lice iz stava 1. ovog člana dužno je da u roku od tri meseca od dana podnošenja prijave u Republici Srbiji, dostavi nadležnom organu prepis prijave iz stava 1. ovog člana overen od strane nadležnog organa zemlje članice Pariske unije, Svetske trgovinske organizacije, odnosno međunarodne organizacije, kojoj je ta prijava podneta.

Zahtev za izdavanje uverenja o pravu prvenstva sadrži naročito: podatke o podnosiocu zahteva, izgled znaka; spisak robe, odnosno usluga; dokaz o uplati takse za uverenje.

Uverenje o pravu prvenstva sadrži naročito: podatke o podnosiocu prijave; broj prijave; podatke o datumu podnošenja prijave; izgled znaka i spisak robe, odnosno usluga.

Vlada bliže propisuje sadržinu zahteva iz stava 4. ovog člana i sadržinu uverenja o pravu prvenstva iz stava 5. ovog člana.

Član 19.

Podnosilac prijave koji je u roku od tri meseca pre podnošenja prijave upotrebio određeni znak za obeležavanje robe, odnosno usluga na izložbi ili sajmu međunarodnog karaktera u Republici Srbiji ili u drugoj zemlji članici Pariske unije ili Svetske trgovinske organizacije, može u prijavi tražiti priznanje prava prvenstva od dana prve upotrebe tog znaka.

Podnosilac prijave iz stava 1. ovog člana uz prijavu dostavlja potvrdu nadležnog organa zemlje članice Pariske unije ili Svetske trgovinske organizacije da je u pitanju izložba, odnosno sajam međunarodnog karaktera, uz naznačenje podataka o vrsti izložbe, odnosno sajma, mestu održavanja, datumu otvaranja i zatvaranja izložbe, odnosno sajma, i datumu prve upotrebe znaka čija se zaštita traži.

Uverenje da je izložbi, odnosno sajmu održanom u Republici Srbiji zvanično priznat međunarodni karakter izdaje Privredna komora Srbije.

Član 20.

Priznanjem prava prvenstva iz člana 19. ovog zakona ne produžavaju se rokovi iz člana 18. ovog zakona.

Član 21.

U prijavi se ne može naknadno bitno izmeniti izgled znaka niti dopuniti spisak robe, odnosno usluga.

Bitnom izmenom znaka u smislu stava 1. ovog člana smatra se svaka izmena koja menja distinktivni karakter znaka. 

Ne smatra se dopunom spiska robe, odnosno usluga njegovo preciziranje.

 

Član 22.

Prijave se ispituju po redosledu određenom datumom njihovog podnošenja.

Izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana prijava se može rešavati po hitnom postupku:

1) u slučaju sudskog spora ili pokrenutog inspekcijskog nadzora ili carinskog postupka, na zahtev suda ili nadležnog organa tržišne inspekcije, odnosno carinskog organa;  

2) ako je podnet zahtev za međunarodno registrovanje žiga, ukoliko se na njega primenjuje Madridski aranžaman; 

3) ako je saglasno drugim propisima neophodno izvršiti hitnu registraciju.

U slučaju iz stava 2. tačka 3) ovog člana podnosi se zahtev za ispitivanje prijave po hitnom postupku.

Ispitivanje urednosti prijave

Član 23.

Prijava je uredna ako sadrži delove iz člana 12. ovog zakona i podatke iz člana 13. ovog zakona kao i druge propisane podatke i dokaz o uplati propisane takse za prijavu.

Ako utvrdi da prijava nije uredna nadležni organ će pismenim putem uz navođenje razloga pozvati podnosioca prijave da je uredi u roku koji nadležni organ odredi.

Na obrazloženi zahtev podnosioca prijave, uz plaćanje propisane takse, nadležni organ će produžiti rok iz stava 2. ovog člana za vreme koje smatra primerenim.

Ako podnosilac prijave u ostavljenom roku ne uredi prijavu ili ne plati taksu za njeno uređivanje, nadležni organ će zaključkom odbaciti prijavu.

Protiv zaključka iz stava 4. ovog člana može se izjaviti žalba.

U slučaju iz stava 4. ovog člana uz plaćanje propisane takse, podnosilac prijave može podneti predlog za povraćaj u pređašnje stanje u roku od tri meseca od dana prijema zaključka o odbacivanju. 

Odustanak od prijave

Član 24.

Podnosilac prijave može u toku celog postupka odustati od prijave u celini ili samo za neke robe, odnosno usluge.

Ako je u Registru prijava upisano određeno pravo u korist trećeg lica, podnosilac prijave ne može odustati od prijave bez pismene saglasnosti lica na čije ime je upisano to pravo.

 U slučaju kada podnosilac prijave odustane od prijave u celini, nadležni organ će doneti poseban zaključak o obustavi postupka.

Protiv zaključka iz stava 3. ovog člana može se izjaviti žalba.

U slučaju iz stava 3. ovog člana, prijava prestaje da važi narednog dana od dana predaje nadležnom organu izjave o odustanku.

Razdvajanje prijave

Član 25.

Prijava za priznanje žiga u kojoj je navedeno više vrsta roba, odnosno usluga (u daljem tekstu: prvobitna prijava) može se po zahtevu podnosioca prijave do upisa žiga u Registar žigova, razdvojiti na dve ili više prijava tako što će se razdvojiti spisak robe, odnosno usluga.

Izdvojena prijava zadržava datum podnošenja prvobitne prijave i njeno pravo prvenstva.

O razdvajanju prijave donosi se posebno rešenje, u kome se naznačava broj prvobitne prijave, broj, odnosno brojevi novih prijava, znak iz prvobitne prijave, kao i roba, odnosno usluge koje ostaju u prvobitnoj prijavi i roba, odnosno usluge koje su u izdvojenoj ili izdvojenim prijavama.

Izdvojena, odnosno izdvojene prijave upisuju se u Registar prijava.

Na prijavu za priznanje kolektivnog žiga, odnosno žiga garancije neće se primenjivati odredbe st. 1. do 4. ovog člana.

Zahtev iz stava 1. ovog člana sadrži naročito: broj i datum podnošenja prvobitne prijave čije se razdvajanje traži; podatke o podnosiocu prijave; izgled znaka; naznačenje brojeva klasa Međunarodne klasifikacije roba i usluga koje ostaju u prvobitnoj prijavi i brojeva klasa Međunarodne klasifikacije roba i usluga koje se razdvajaju.

Vlada bliže propisuje sadržinu zahteva iz stava 1. ovog člana i određuje priloge koji se podnose uz zahtev za priznanje žiga i propisuje njihovu sadržinu.

Ispitivanje uslova za priznanje žiga

Član 26.

Ako je prijava uredna u smislu člana 23. ovog zakona nadležni organ ispituje da li su ispunjeni uslovi za priznanje žiga propisani čl. 4. i 5. ovog zakona.

Uslovi za priznanje žiga moraju da budu ispunjeni u trenutku upisa žiga u Registar žigova. 

Postupajući u smislu stava 1. ovog člana nadležni organ može da uzme u obzir pismeno mišljenje svakog zainteresovanog lica u kome se obrazlažu razlozi iz čl. 4. i 5. ovog zakona zbog kojih prijavljeni znak ne ispunjava uslove za zaštitu žigom.

Lice iz stava 3. ovog člana neće se smatrati strankom u postupku.

Član 27.

Ako utvrdi da prijava ne ispunjava uslove za priznanje žiga, nadležni organ će pismenim putem obavestiti podnosioca prijave o razlozima zbog kojih se žig ne može priznati i pozvaće ga da se u roku koji nadležni organ odredi izjasni o tim razlozima.

Ako znak sadrži element koji ne ispunjava uslove za zaštitu žigom u smislu člana 5. stav 1. tač. 2), 4) i 5) ovog zakona i ako bi uključivanje tog elementa u znak moglo izazvati sumnju u vezi sa obimom zaštite žiga, nadležni organ može da traži od podnosioca prijave da u ostavljenom roku podnese pismenu izjavu da ne traži bilo kakva isključiva prava na tom elementu.

Ako znak sadrži element koji je nejasan ili dvosmislen, nadležni organ će tražiti od podnosioca prijave da u ostavljenom roku dostavi opis znaka u kome će taj element biti pojašnjen.

Na obrazloženi zahtev podnosioca prijave, uz plaćanje propisane takse, nadležni organ može da produži rok iz stava 1. ovog člana za vreme koje smatra primerenim.

Nadležni organ će rešenjem odbiti prijavu za priznanje žiga u celosti ili za pojedine robe odnosno usluge, ako podnosilac prijave ne postupi po zahtevu nadležnog organa iz st. 1, 2. i 3. ovog člana ili postupi ali nadležni organ i dalje smatra da se žig ne može priznati u celosti ili za pojedine robe, odnosno usluge.

Član 28.

Prilikom ispitivanja uslova za priznanje kolektivnog žiga i žiga garancije nadležni organ će posebno ispitati da li je opšti akt o kolektivnom žigu, odnosno žigu garancije u skladu sa javnim poretkom ili prihvaćenim moralnim principima.

Ako je opšti akt o kolektivnom žigu, odnosno žigu garancije u suprotnosti sa javnim poretkom ili prihvaćenim moralnim principima, shodno će se primeniti odredbe člana 27. ovog zakona.

Odredbe st. 1. i 2. ovog člana primenjuju se i na sve izmene opšteg akta o kolektivnom žigu, odnosno žigu garancije.

Član 29.

Ako prijava ispunjava uslove za priznanje žiga, nadležni organ zaključkom poziva podnosioca prijave da plati propisanu taksu za prvih 10 godina zaštite i troškove objave žiga i da dostavi dokaze o izvršenim uplatama.

Ako podnosilac prijave u ostavljenom roku ne dostavi dokaze o izvršenim uplatama iz stava 1. ovog člana smatraće se da je odustao od prijave.

U slučaju iz stava 2. ovog člana nadležni organ će doneti zaključak o obustavi postupka.

Protiv zaključka iz stava 3. ovog člana može se izjaviti žalba.

U slučaju iz stava 2. ovog člana podnosilac prijave može, uz plaćanje propisane takse, da podnese predlog za povraćaj u pređašnje stanje u roku od tri meseca od dana prijema zaključka o obustavi postupka.

Upis u Registar žigova

Član 30.

Kad podnosilac prijave dostavi dokaze o izvršenim uplatama iz člana 29. stav 1. ovog zakona nadležni organ priznato pravo s propisanim podacima upisuje u Registar žigova, a nosiocu prava izdaje ispravu o žigu.

Isprava o žigu ima karakter rešenja u upravnom postupku.

Isprava o žigu sadrži naročito: registarski broj žiga i datum upisa žiga i Registar žigova; podatke o nosiocu žiga; izgled zaštićenog znaka; spisak robe, odnosno usluga na koje se znak odnosi; datum do kog žig važi.

Vlada bliže propisuje sadržinu isprave o žigu iz stava 1. ovog člana.  

Objavljivanje priznatog prava

Član 31.

Priznato pravo iz člana 30. ovog zakona objavljuje se u službenom glasilu nadležnog organa.

U službenom glasilu nadležnog organa objavljuju se naročito sledeći podaci: registarski broj žiga; datum upisa žiga u Registar žigova; podaci o nosiocu žiga; datum do kog žig važi; izgled znaka; spisak robe, odnosno usluga na koje se znak odnosi.

Vlada bliže propisuje podatke iz stava 2. ovog člana koji se objavljuju u službenom glasilu nadležnog organa.

IV. MEĐUNARODNO REGISTROVANjE ŽIGA

Član 32.

Nosilac žiga, odnosno podnosilac prijave može podneti zahtev za međunarodno registrovanje žiga u skladu sa Madridskim aranžmanom, odnosno Madridskim protokolom.

Zahtev za međunarodno registrovanje žiga iz stava 1. ovog člana podnosi se nadležnom organu.

Za zahtev za međunarodno registrovanje žiga plaća se propisana taksa.

Član 33.

Postupak za međunarodno registrovanje žiga pokreće se podnošenjem zaheva za međunarodno registrovanje žiga.

Uz zahtev za međunarodno registrovanje žiga podnosi se i:

1) izgled znaka;

2) uredno sastavljen i klasifikovan spisak robe, odnosno usluga na francuskom jeziku;

3) punomoćje, ako se zahtev podnosi preko punomoćnika;

4) dokaz o uplati takse za zahtev.

Zahtev iz stava 1. ovog člana sadrži naročito: podatke o podnosiocu zahteva; broj prijave, odnosno registarski broj žiga koji služi kao osnov za međunarodno registrovanje; podatak o zatraženom pravu prvenstva; izgled znaka, spisak robe, odnosno usluga na koje se znak odnosi na francuskom jeziku; naznačenje zemalja u kojima se traži zaštita.

Vlada bliže propisuje sadržinu zahteva iz stava 1. ovog člana, određuje priloge koji se podnose uz zahtev i propisuje njihovu sadržinu.

Član 34.

Zahtev za međunarodno registrovanje žiga je uredan ako sadrži podatke iz člana 33. ovog zakona i druge propisane podatke.

Ako zahtev za međunarodno registrovanje žiga nije uredan, nadležni organ će pismenim putem uz navođenje razloga pozvati podnosioca zahteva da ga uredi u roku koji nadležni organ odredi. 

Na obrazloženi zahtev podnosioca zahteva, uz plaćanje propisane takse, nadležni organ će produžiti rok iz stava 2. ovog člana za vreme koje smatra primerenim.

Ako podnosilac zahteva u ostavljenom roku ne postupi po pozivu, nadležni organ će zaključkom odbaciti prijavu.

Protiv zaključka iz stava 4. ovog člana može se izjaviti žalba.

Član 35.

Ako je zahtev za međunarodno registrovanje žiga uredan u smislu člana 34. ovog zakona nadležni organ zaključkom poziva podnosioca zahteva da u roku koji nadležni organ odredi, plati taksu za međunarodno registrovanje žiga i da dostavi dokaz o izvršenoj uplati.

Kad podnosilac zahteva dostavi dokaz o izvršenoj uplati nadležni organ će dostaviti Svetskoj organizaciji za zaštitu intelektualne svojine prijavu za međunarodno registrovanje žiga.

Ako podnosilac zahteva u ostavljenom roku ne dostavi dokaz o izvršenoj uplati iz stava 1. ovog člana smatraće se da je odustao od zahteva.

U slučaju iz stava 3. ovog člana nadležni organ će doneti zaključak o obustavi postupka protiv koga se može izjaviti žalba.

Član 36.

O promenama u prijavi odnosno registraciji žiga koji je bio osnov za međunarodno registrovanje tog žiga, nadleženi organ obaveštava Svetsku organizaciju za intelektualnu svojinu, ako se te promene odnose i na međunarodnu registraciju tog žiga. 

Teritorijalno proširenje međunarodno registrovanog žiga

Član 37.

Nosilac međunarodno registrovanog žiga, može preko nadležnog organa podneti zahtev za teritorijalno proširenje međunarodno registrovanog žiga.

Zahtev za teritorijalno proširenje međunarodno registrovanog žiga može da se odnosi na sve robe i usluge za koje je znak registrovan ili na jedan njihov deo.

Zahtev iz stava 1. ovog člana sadrži naročito: podatke o podnosiocu zahteva, broj međunarodnog žiga, naznačenje zemalja na koje se proširenje odnosi.

Vlada bliže propisuje sadržinu zahteva iz stava 1. ovog člana, određuje priloge koji se podnose uz zahtev i propisuje njihovu sadržinu.

V. SADRŽINA, STICANjE I OBIM PRAVA

Član 38.

Nosilac žiga ima isključivo pravo da znak zaštićen žigom koristi za obeležavanje robe, odnosno usluga na koje se taj znak odnosi.

Nosilac žiga ima pravo da drugim licima zabrani da neovlašćeno koriste: 

1) znak koji koji je istovetan sa njegovim ranije zaštićenim znakom u odnosu na robe, odnosno usluge koje su istovetne robi, odnosno uslugama za koje je taj žig registrovan;

2) znak koji je istovetan njegovom ranije zaštićenom znaku za sličnu vrstu robe, odnosno usluga ili sličan njegovom ranije zaštićenom znaku za istovetnu ili sličnu vrstu robe, odnosno usluga ako postoji verovatnoća da zbog te istovetnosti, odnosno sličnosti nastane zabuna u relevantnom delu javnosti, koja obuhvata i verovatnoću dovođenja u vezu tog znaka sa njegovim ranije zaštićenim znakom.

U smislu stava 2. ovog člana nosilac žiga ima pravo da zabrani i sledeće:

1) stavljanje zaštićenog znaka na robu, njeno pakovanje ili sredstva za obeležavanje robe (etikete, nalepnice, zatvarači za flaše i sl.);

2) nuđenje robe, njeno stavljanje u promet ili njeno skladištenje u te svrhe, ili obavljanje usluga pod zaštićenim znakom;

3) uvoz, izvoz ili tranzit robe pod zaštićenim znakom;

4) korišćenje zaštićenog znaka u poslovnoj dokumentaciji ili u reklami.

Prava iz st. 1, 2. i 3. ovog člana ima i podnosilac prijave od datuma podnošenja prijave, kao i vlasnik znaka koji je poznat u Republici Srbiji u smislu člana 6bis Pariske konvencije o zaštiti industrijske svojine.

Reprodukcija zaštićenog znaka u rečniku

Član 39.

Ako reprodukcija zaštićenog znaka u rečniku, enciklopediji ili sličnom delu stvara utisak da je znak generična oznaka robe ili usluga za koje je taj znak zaštićen, nosilac žiga može da zahteva od izdavača dela da najkasnije u sledećem izdanju reprodukcija znaka bude praćena naznakom da je reč o zaštićenom znaku (oznaka ®).

Odredba stava 1. ovog člana primenjuje se i na delo objavljeno u elektronskoj formi.

Iscrpljenje prava

Član 40.

Žig ne daje pravo njegovom nosiocu da zabrani njegovo korišćenje u vezi sa robom koja je označena žigom i stavljena u promet bilo gde u svetu od strane nosioca žiga ili lica koje je on ovlastio.

Odredba stava 1. ovog člana neće se primeniti u slučaju postojanja opravdanog razloga nosioca žiga da se suprotstavi daljem stavljanju u promet žigom označene robe, posebno ako je došlo do kvara ili druge bitne promene stanja robe posle njenog prvog stavljanja u promet.

Ograničenje prava

Član 41.

Nosilac žiga ne može da zabrani drugom licu da pod istim ili sličnim znakom stavlja u promet svoju robu, odnosno usluge, ako taj znak predstavlja njegovo poslovno ime ili naziv koji je na savestan način stečen pre priznatog datuma prvenstva žiga.

Nosilac žiga ne može da zabrani drugom licu da u skladu sa dobrim poslovnim običajima koristi u privrednom prometu:

1) svoje ime ili adresu;

2) naznačenje vrste, kvaliteta, količine, namene, vrednosti, geografskog porekla, vremena proizvodnje ili drugog svojstva robe, odnosno usluga;

3) žigom zaštićeni znak, kad je njegovo korišćenje neophodno radi naznačenja namene robe, odnosno usluge, posebno kad je reč o rezervnim delovima ili priboru.

Član 42.

Ako je predmet zaštite kolektivnog žiga, odnosno žiga garancije znak koji ukazuje na određeni geografski lokalitet sa koga potiče roba, odnosno usluga označena njime, korisnik kolektivnog žiga, odnosno žiga garancije ne može zabraniti drugome da taj znak koristi u skladu sa dobrim poslovnim običajima, niti može zabraniti njegovo korišćenje ovlašćenom korisniku iste ili slične registrovane oznake geografskog porekla za istu ili sličnu vrstu robe, odnosno usluga.

Član 43.

Nosilac žiga ne može zabraniti drugom licu da isti ili sličan znak koristi za obeležavanje robe, odnosno usluga druge vrste, osim ako je u pitanju čuveni žig.

Nosilac čuvenog žiga može zabraniti drugom licu da isti ili sličan znak koristi za obeležavanje robe, odnosno usluga koje nisu slične onima za koje je žig registrovan, ako bi korišćenje takvog znaka upućivalo na povezanost te robe, odnosno usluga i nosioca zaštićenog čuvenog žiga i ako postoji verovatnoća da bi nosilac čuvenog žiga trpeo štetu takvim korišćenjem.

Član 44.

Žig se stiče upisom u Registar žigova, a važi od datuma podnošenja prijave.

Član 45.

Žig traje deset godina, računajući od datuma podnošenja prijave, s tim što se njegovo važenje, uz podnošenje zahteva i plaćanje odgovarajuće propisane takse, može produžavati neograničen broj puta.

Zahtev za produženje važenja žiga iz stava 1. ovog člana sadrži naročito: naznačenje registarskog broja žiga i datum do kog žig važi; podatke o nosiocu žiga; podatak o plaćenoj taksi za produženje važenja žiga.

Vlada bliže propisuje sadržinu zahteva iz stava 1. ovog člana, određuje priloge koji se podnose uz zahtev i propisuje njihovu sadržinu.

Član 46.

Nosilac žiga dužan je da žig koristi.

Razdvajanje žiga

Član 47.

Žig koji je registrovan za više vrsta roba, odnosno usluga (u daljem tekstu: prvobitna registracija), može se na zahtev nosioca žiga, u svako doba razdvojiti na dve ili više registracija tako što će se razdvojiti spisak roba, odnosno usluga.

Izdvojeni žig zadržava sva prava iz prvobitne registracije.

O razdvajanju žiga donosi se posebno rešenje, u kome se naznačava broj prvobitne registracije, broj, odnosno brojevi novih žigova, znak iz prvobitne registracije, kao i robe, odnosno usluge koje ostaju u prvobitnoj registraciji i robe, odnosno usluge koje su u izdvojenom, ili izdvojenim žigovima.

Izdvojeni žig, odnosno izdvojeni žigovi upisuju se u Registar žigova, a nosiocu prava izdaje se isprava o žigu.

Na kolektivni žig, odnosno žig garancije ne primenjuju se odredbe st. 1. do 4. ovog člana.

Zahtev iz stava 1. ovog člana sadrži naročito: registarski broj žiga; podatke o nosiocu žiga; izgled znaka; naznačenje brojeva klasa Međunarodne klasifikacije roba i usluga koje ostaju u prvobitnoj registraciji i brojeva klasa Međunarodne klasifikacije roba i usluga na koje se odnosi izdvojeni žig, odnosno izdvojeni žigovi.

Vlada bliže propisuje sadržinu zahteva iz stava 1. ovog člana, određuje priloge koji se podnose uz zahtev i propisuje njihovu sadržinu.

VI. PROMENE U PRIJAVI, ODNOSNO REGISTRACIJI ŽIGA

Promena imena i adrese nosioca prava

Član 48.

Nadležni organ,  na zahtev nosioca žiga, odnosno podnosioca prijave može doneti rešenje o upisu u odgovarajući registar nadležnog organa promene imena i adrese nosioca žiga, odnosno podnosioca prijave.

Jednim zahtevom iz stava 1. ovog člana može se zatražiti upis promene imena i adrese nosioca prava koji se odnosi na više žigova, odnosno više prijava, pod uslovom da su registarski brojevi, odnosno brojevi prijava naznačeni u zahtevu.

Ako zahtev za upis promene imena i adrese nosioca prava ne sadrži propisane podatke, nadležni organ  će pismenim putem pozvati podnosioca zahteva da ga uredi u roku koji nadležni organ odredi.

Na obrazloženi zahtev podnosioca zahteva za upis promene imena i adrese, uz plaćanje propisane takse, nadležni organ će produžiti rok iz stava 3. ovog člana za vreme koje smatra primerenim.

Ako podnosilac zahteva u ostavljenom roku ne postupi po pozivu, nadležni organ će doneti zaključak o odbacivanju zahteva.

Protiv zaključka iz stava 5. ovog člana može se izjaviti žalba.

Zahtev za upis promene iz stava 1. ovog člana sadrži naročito: registarski broj žiga, odnosno broj prijave; podatke o nosiocu žiga, odnosno podnosiocu prijave; naznačenje vrste promene.

Vlada bliže propisuje sadržinu zahteva za upis promene iz stava 1. ovog člana, određuje priloge koji se podnose uz zahtev i propisuje njihovu sadržinu.

Ograničenje spiska robe, odnosno usluga

Član 49.

Nadležni organ, na zahtev nosioca žiga može doneti rešenje o upisu u odgovarajući registar nadležnog organa ograničenja spiska robe, odnosno usluga.

Ako zahtev za ograničenje spiska robe, odnosno usluga ne sadrži propisane podatke, nadležni organ  će pismenim putem pozvati podnosioca zahteva da ga uredi u roku koji nadležni organ odredi.

Na obrazloženi zahtev podnosioca zahteva za ograničenja spiska robe odnosno usluga, uz plaćanje propisane takse, nadležni organ će produžiti rok iz stava 2. ovog člana za vreme koje smatra primerenim.

Ako podnosilac zahteva u ostavljenom roku ne postupi po pozivu, nadležni organ će doneti zaključak o odbacivanju zahteva.

Protiv zaključka iz stava 4. ovog člana može se izjaviti žalba.

Zahtev za upis promene iz stava 1. ovog člana sadrži naročito: registarski broj žiga odnosno broj prijave; podatke o nosiocu žiga, odnosno podnosiocu prijave; naznačenje vrste promene.

Vlada bliže propisuje sadržinu zahteva za upis promene iz stava 1. ovog člana, određuje priloge koji se podnose uz zahtev i propisuje njihovu sadržinu.

Prenos prava

Član 50.

Prenos žiga, odnosno prava iz prijave može biti posledica ugovora o prenosu prava, statusne promene nosioca žiga, odnosno podnosioca prijave, sudske ili administrativne odluke.

Prenos prava iz stava 1. ovog člana upisuje se u odgovarajući registar nadležnog organa na zahtev nosioca žiga, odnosno podnosioca prijave ili sticaoca prava.

Upis prenosa prava iz stava 1. ovog člana u odgovarajući registar nadležnog organa, proizvodi pravno dejstvo prema trećim licima.

O upisu prenosa prava iz stava 1. ovog člana u odgovarajući registar nadležnog organa, donosi se posebno rešenje.

Kolektivni žig i žig garancije ne mogu biti predmet prenosa prava.

                                                                  

Član 51.

Ugovorom o prenosu prava iz člana 50. stav 1. ovog zakona nosilac žiga, odnosno podnosilac prijave može preneti žig, odnosno pravo iz prijave, i to za sve ili samo za neke robe, odnosno usluge.

Ugovor o prenosu prava iz stava  1. ovog člana sastavlja se u pismenoj formi i mora sadržati: dan zaključenja, ime i prezime ili poslovno ime, prebivalište ili boravište, odnosno sedište ugovornih strana, registarski broj žiga, odnosno broj prijave za priznanje žiga i visinu naknade, ako je ugovorena.

Neće se odobriti upis prenosa žiga, odnosno prava iz prijave, ako bi takav prenos mogao da stvori zabunu u prometu u pogledu vrste, kvaliteta ili geografskog porekla robe, odnosno usluga za koje je žig registrovan odnosno za koje je podneta prijava za priznanje žiga, izuzev ukoliko se sticalac prava odrekne zaštite za one robe, odnosno usluge u odnosu na koje mogućnost zabune postoji.

Neće se odobriti upis prenosa žiga, odnosno prava iz prijave koji se odnosi samo za neku robu, odnosno uslugu, u slučaju kada su robe odnosno usluge koji se prenose bitno slični robama, odnosno uslugama koji su obuhvaćeni žigom odnosno prijavom za priznanje žiga prenosioca.

Licenca

Član 52.

Nosilac žiga, odnosno podnosilac prijave može ugovorom o licenci ustupiti pravo korišćenja žiga, odnosno prava iz prijave, i to za sve ili samo za neke robe, odnosno usluge.

Ugovor o licenci iz stava 1. ovog člana sastavlja se u pismenoj formi i mora sadržati: dan zaključenja, ime i prezime ili poslovno ime, prebivalište ili boravište, odnosno sedište ugovornih strana, registarski broj žiga, odnosno broj prijave za priznanje žiga, vreme trajanja licence i obim licence.

Ugovor o licenci iz stava 1. ovog člana upisuje se u odgovarajući registar nadležnog organa na zahtev nosioca žiga, odnosno podnosioca prijave ili sticaoca prava.

Upis ugovora o licenci iz stava 1. ovog člana u odgovarajući registar nadležnog organa proizvodi pravno dejstvo prema trećim licima.

O upisu ugovora o licenci iz stava 1. ovog člana u odgovarajući registar nadležnog organa, donosi se posebno rešenje.

Kolektivni žig i žig garancije ne mogu biti predmet ugovora o licenci.

Zaloga

Član 53.

Žig odnosno pravo iz prijave može biti predmet zaloge i to na osnovu ugovora o zalozi, odluke suda i drugog državnog organa i sl. i to za sve ili samo za neke robe ili usluge.

Ugovor o zalozi iz stava 1. ovog člana sastavlja se u pismenoj formi i mora sadržati: dan zaključenja, ime i prezime ili poslovno ime, prebivalište ili boravište, odnosno sedište ugovornih strana, kao i dužnika ako su to različita lica, registarski broj žiga, odnosno broj prijave za priznanje žiga i podatke o potraživanju koje se obezbeđuje založnim pravom.

Zaloga iz stava 1. ovog člana upisuje se u odgovarajući registar nadležnog ogana na zahtev nosioca žiga, odnosno podnosioca prijave ili založnog poverioca.

O upisu zaloge iz stava 1. ovog člana u odgovarajući registar nadležnog organa donosi se posebno rešenje.

Poverilac stiče založno pravo upisom u odgovarajući registar nadležnog organa.

Kolektivni žig i žig garancije ne mogu biti predmet zaloge.

Na sva pitanja koja nisu regulisana ovim zakonom primenjuju se propisi kojima se uređuje bezdržavinska zaloga, obligacioni i svojinskopravni odnosi.

U registar nadležnog organa upisuju se naročito sledeći podaci: podaci o zalogodavcu i dužniku, kada to nisu ista lica, kao i podaci o založnom poveriocu; registarski broj žiga, odnosno broj prijave za priznanje žiga; podaci o potraživanju koje se obezbeđuje založnim pravom uz naznačenje osnovnog i maksimalnog iznosa.

U registar nadležnog organa upisuju se i sve promene podataka iz stava 8. ovog člana.

Vlada bliže propisuje vrstu podataka iz stava 8. ovog člana koji se upisuju u registar nadležnog organa.

Postupak za upis prenosa prava, licence i zaloge

Član 54.

Postupak za upis prenosa prava, licence i zaloge, pokreće se pisanim zahtevom.

Uz zahtev iz stava 1. ovog člana podnosi se i:

dokaz o pravnom osnovu upisa koji se traži;

punomoćje, ako se postupak za upis prenosa prava, licence, ili zaloge pokreće preko punomoćnika;

dokaz o uplati takse za rešenje po zahtevu za upis prenosa prava, licence ili zaloge.

Jednim zahtevom iz stava 1. ovog člana može se zatražiti upis prenosa prava koji se odnosi na više žigova, odnosno više prijava, pod uslovom da su raniji nosilac prava i novi nosilac prava isti u svakom žigu, odnosno prijavi i da su registarski brojevi, odnosno brojevi prijava naznačeni u zahtevu.

Jednim zahtevom iz stava 1. ovog člana može se zatražiti upis licence, odnosno zaloge, koji se odnose na više žigova, odnosno više prijava, pod uslovom da su nosilac prava i sticalac licence, odnosno zaloge isti u svakom žigu, odnosno prijavi, i da su registarski brojevi, odnosno brojevi prijava naznačeni u zahtevu.

Zahtev iz stava 1. ovog člana sadrži naročito: registarski broj žiga, odnosno broj prijave; podatke o nosiocu žiga, odnosno podnosiocu prijave; naznačenje da se traži upis prenosa žiga, odnosno prava iz prijave, odnosno naznačenje prava čiji se upis traži.

Vlada bliže propisuje sadržinu zahteva iz stava 1. ovog člana, određuje priloge koji se podnose uz zahtev i propisuje njihovu sadržinu.

Član 55.

Zahtev za upis prenosa prava, licence, odnosno zaloge je uredan ako sadrži podatke iz člana 54. ovog zakona.

Ako zahtev za upis prenosa prava, licence, odnosno zaloge nije uredan, nadležni organ će pismenim putem pozvati podnosioca zahteva da ga uredi u roku koji nadležni organ odredi.

Na obrazloženi zahtev podnosioca zahteva za upis prenosa prava, licence, odnosno zaloge, uz plaćanje propisane takse, nadležni organ će produžiti rok iz stava 2. ovog člana za vreme koje smatra primerenim.

Ako podnosilac zahteva u ostavljenom roku ne postupi po pozivu, nadležni organ će doneti zaključak o odbacivanju zahteva.

Protiv zaključka iz stava 4. ovog člana može se izjaviti žalba.

Član 56.

Ako je zahtev za upis prenosa prava, licence, odnosno zaloge uredan u smislu člana 55. ovog zakona, nadležni organ ispituje da li pravni osnov na kome se taj zahtev zasniva ispunjava zakonom propisane uslove za upis prenosa prava, licence ili zaloge.

Ako pravni osnov na kome se zasniva zahtev za upis prenosa prava, licence, odnosno zaloge ne ispunjava uslove propisane zakonom, ili ako se podaci iz zahteva ne slažu sa podacima u registrima, nadležni organ će pismenim putem obevestiti podnosioca zahteva o razlozima zbog kojih se upis ne može izvršiti i pozvaće ga da se u roku koji nadležni organ odredi izjasni o tim razlozima.

Na obrazloženi zahtev podnosioca zahteva za upis prenosa prava, licence, odnosno zaloge, uz plaćanje propisane takse, nadležni organ će produžiti rok iz stava 2. ovog člana za vreme koje smatra primerenim.

Nadležni organ će rešenjem odbiti zahtev za upis prenosa prava, licence, odnosno zaloge ako se podnosilac zahteva u ostavljenom roku ne izjasni o razlozima zbog kojih se upis ne može odobriti, ili se izjasni, a nadležni organ i dalje smatra da se upis ne može odobriti.

VII. PRESTANAK PRAVA

Član 57.

Žig prestaje istekom roka od 10 godina za koji je plaćena propisana taksa, ako se njegovo važenje ne produži.

Žig prestaje i pre isteka roka iz stava 1. ovog člana:

1) ako se nosilac žiga odrekne svog prava – narednog dana od dana predaje nadležnom organu izjave o odricanju;

2) na osnovu sudske odluke, odnosno odluke nadležnog organa, u slučajevima predviđenim ovim zakonom – danom određenim tom odlukom;

3) ako je prestalo pravno lice, odnosno ako je umrlo fizičko lice koje je nosilac prava – danom prestanka, odnosno smrti, osim ako je žig prešao na pravne sledbenike tog lica.

Kolektivni žig i žig garancije prestaju da važe i ako nadležni organ prilikom ispitivanja izmena opšteg akta o kolektivnom žigu, odnosno o žigu garancije, utvrdi da nisu ispunjeni uslovi predviđeni članom 28. stav 1. ovog zakona.

U slučajevima iz stava 2. tač. 1) i 3) i stava 3. ovog člana, nadležni organ će doneti posebno rešenje.

Član 58.

Ako je u Registru žigova upisano određeno pravo u korist trećeg lica nosilac žiga se ne može odreći žiga bez pismene saglasnosti lica na čije ime je upisano to pravo.

Ako nosilac žiga u određenom roku ne plati propisanu taksu, a u Registru žigova je upisano pravo u korist trećeg lica, nadležni organ će to lice obavestiti da nije plaćena propisana taksa i da je može platiti u roku od šest meseci od početka godine u kojoj započinje naredni period zaštite.

VIII. OGLAŠAVANjE ŽIGA NIŠTAVIM

Član 59.

Žig se može oglasiti ništavim, u celini ili samo za neke robe, odnosno usluge, ako se utvrdi da u vreme njegovog registrovanja nisu bili ispunjeni uslovi za priznanje žiga predviđeni ovim zakonom.

Kolektivni žig i žig garancije mogu  se oglasiti ništavim ako se utvrdi da opšti akt o kolektivnom žigu i opšti akt o žigu garancije, odnosno njihove izmene, nisu ispunjavale, odnosno ne ispunjavaju uslove iz člana 28. stav 1. ovog zakona.

Član 60.

Žig se može oglasiti ništavim za sve vreme trajanja zaštite, i to na predlog zainteresovanog lica ili na predlog javnog tužioca.

Predlog za oglašavanje ništavim žiga na osnovu člana 5. stav 1. tač. 8), 9), 10), 11) i 12) ovog zakona može podneti samo nosilac ranijeg prava ili lice koje on ovlasti, osim ako je tokom pet uzastopnih godina pre podnošenja predloga znao za korišćenje kasnijeg žiga čiji je nosilac bio savestan i nije se tome protivio.

Žig se ne može oglasiti ništavim na osnovu člana 5. stav 1. tač. 8) i 9) ovog zakona ako raniji žig bez opravdanog razloga nije korišćen u Republici Srbiji za obeležavanje robe, odnosno usluga na koje se odnosi u periodu od pet godina pre podnošenja predloga za oglašavanje ništavim, izuzev ako je podnosilac prijave kasnijeg žiga bio nesavestan. U postupku po predlogu za oglašavanje žiga ništavim, nosilac ranijeg žiga ili njegov pravni sledbenik dužan je da dokaže da je žig korišćen.

Uz predlog za oglašavanje ništavim žiga podnose se odgovarajući dokazi.

Član 61.

Postupak za oglašavanje žiga ništavim, pokreće se pisanim predlogom za oglašavanje ništavim žiga.

Predlog iz stava 1. ovog člana sadrži naročito: podatke o podnosiocu predloga; podatke o nosiocu žiga; registarski broj žiga čije se oglašavanje ništavim traži; razloge zbog kojih se traži oglašavanje žiga ništavim; naznačenje da li se traži oglašavanje ništavim žiga u celini ili samo za neku robu, odnosno usluge.

Vlada bliže propisuje sadržinu predloga iz stava 1. ovog člana, određuje priloge koji se podnose uz predlog i propisuje njihovu sadržinu.

Član 62.

Predlog  za oglašavanje žiga ništavim je uredan ako sadrži podatke iz člana 61. ovog zakona.

Ako predlog za oglašavanje žiga ništavim nije uredan, nadležni organ će pismenim putem uz navođenje razloga pozvati podnosioca predloga da ga uredi u roku koji nadležni organ odredi.

Na obrazloženi zahtev podnosioca predloga, uz plaćanje propisane takse nadležni organ će produžiti rok iz stava 2. ovog člana za vreme koje smatra primerenim.

Ako podnosilac predloga u ostavljenom roku ne postupi po pozivu, nadležni organ će doneti zaključak o odbacivanju zahteva.

Protiv zaključka iz stava 4. ovog člana može se izjaviti žalba.

Član 63.

Nadležni organ će uredan predlog dostaviti nosiocu žiga i pozvati ga da u roku od 30 dana od dana prijema poziva dostavi svoj odgovor.

Posle sprovedenog postupka po predlogu za oglašavanje žiga ništavim, nadležni organ će doneti rešenje o oglašavanju žiga ništavim, u celini ili samo za neke robe, odnosno usluge, ili rešenje o odbijanju predloga.

IX. POSEBNI SLUČAJEVI PRESTANKA ŽIGA

Član 64.

Nadležni organ može, na zahtev zainteresovanog lica doneti rešenje o prestanku žiga u celini ili samo za neke robe, odnosno usluge, ako nosilac žiga ili lice koje je on ovlastio, bez opravdanog razloga nije ozbiljno koristilo na domaćem tržištu žig za obeležavanje robe, odnosno usluga na koje se taj žig odnosi, u neprekidnom vremenskom periodu od pet godina, računajući od dana registrovanja žiga, odnosno od dana kad je žig poslednji put korišćen. U postupku po zahtevu za prestanak žiga zbog nekorišćenja žiga, nosilac žiga ili lice koje je on ovlastio dužno je da dokaže da je žig koristilo.

Korišćenjem žiga, u smislu stava 1. ovog člana i člana 60. stav 3. ovog zakona smatra se i korišćenje znaka zaštićenog žigom u obliku koji se razlikuje u elementima koji ne menjaju distinktivni karakter znaka, kao i korišćenje zaštićenog znaka na robi ili pakovanju robe namenjenim isključivo izvozu.

Opravdanim razlogom za nekorišćenje žiga iz stava 1. ovog člana smatraće se okolnost koja je nastala nezavisno od volje nosioca žiga, a koja predstavlja smetnju za korišćenje žiga, kao što je odluka državnog organa, zabrana uvoza ili druga zabrana koja se odnosi na robe ili usluge za koje je priznata zaštita žigom.

Korišćenjem žiga ne smatra se reklamiranje zaštićenog znaka bez mogućnosti nabavke robe, odnosno korišćenja usluge za koju je znak zaštićen.

Korišćenjem žiga ne smatra se plaćanje takse za produženje važenja žiga, kao ni zaključivanje ugovora o prenosu prava, licenci i zalozi.

Neće se doneti rešenje o prestanku žiga zbog nekorišćenja ako je korišćenje žiga započelo ili je nastavljeno posle isteka neprekidnog vremenskog perioda od pet godina u kome žig nije korišćen, a pre podnošenja zahteva za prestanak žiga zbog nekorišćenja, osim ako je do započinjanja ili nastavljanja korišćenja žiga došlo pošto je nosilac prava saznao da će biti podnet zahtev za prestanak njegovog žiga i ako je korišćenje započeto ili nastavljeno u periodu od tri meseca pre podnošenja zahteva za prestanak žiga.

Član 65.

U slučaju iz člana 64. ovog zakona žig prestaje da važi istekom perioda od pet godina od dana kada je žig poslednji put korišćen, odnosno istekom perioda od pet godina od dana registrovanja žiga ako žig nije korišćen.

Član 66.

Nadležni organ može na zahtev zainteresovanog lica doneti rešenje o prestanku žiga, u celini ili samo za neke robe, odnosno usluge i u sledećim slučajevima:

1) ako je znak zaštićen žigom, zbog činjenja ili nečinjenja nosioca žiga ili njegovog pravnog sledbenika postao generičan naziv robe, odnosno usluge za koju je registrovan;

2) ako znak zaštićen žigom, zbog načina na koji ga nosilac žiga ili njegov pravni sledbenik koristi, može u prometu da izazove zabunu o geografskom poreklu, vrsti, kvalitetu ili drugim svojstvima robe, odnosno usluge;

3) ako je znak zaštićen žigom postao protivan javnom poretku ili prihvaćenim moralnim principima.

Pravo na korišćenje kolektivnog žiga i žiga garancije može prestati i ako se kolektivni žig i žig garancije upotrebljavaju protivno opštem aktu o kolektivnom žigu, odnosno o žigu garancije.

U slučaju iz st. 1. i 2. ovog člana žig prestaje da važi narednog dana od dana pravnosnažnosti rešenja o prestanku žiga.

Član 67.

Postupak za prestanak žiga iz razloga predviđenih u čl. 64. i 66. ovog zakona pokreće se pisanim zahtevom.

Zahtev iz stava 1. ovog člana sadrži naročito: podatke o podnosiocu zahteva; podatke o nosiocu žiga čiji se prestanak traži; registarski broj žiga čiji se prestanak traži; razloge zbog kojih se prestanak žiga traži; naznačenje da li se traži prestanak žiga u celini ili samo za neku robu, odnosno usluge.

Vlada bliže propisuje sadržinu zahteva iz stava 1. ovog člana, određuje priloge koji se podnose uz zahtev i propisuje njihovu sadržinu.

Član 68.

Zahtev za prestanak žiga je uredan ako sadrži propisane podatke.

Ako zahtev za prestanak žiga nije uredan, nadležni organ će pismenim putem pozvati podnosioca zahteva da ga uredi u roku koji nadležni organ odredi.

Na obrazloženi zahtev podnosioca zahteva za prestanak žiga, uz plaćanje propisane takse, nadležni organ će produžiti rok iz stava 2. ovog člana za vreme koje smatra primerenim.

Ako podnosilac zahteva u ostavljenom roku ne postupi po pozivu, nadležni organ će doneti zaključak o odbacivanju zahteva.

Protiv zaključka iz stava 4. ovog člana može se izjaviti žalba.

Član 69.

Nadležni organ će uredan zahtev dostaviti nosiocu žiga i pozvati ga da u roku od 30 dana od dana prijema poziva dostavi svoj odgovor.

Posle sprovedenog postupka po zahtevu za prestanak žiga, nadležni organ će doneti rešenje o prestanku žiga, u celini ili samo za neke robe, odnosno usluge ili rešenje o odbijanju zahteva.

Član 70.

      Oglašavanje žiga ništavim i prestanak žiga nemaju dejstvo na sudske odluke u vezi sa utvrđivanjem povrede prava koje su u momentu donošenja tog rešenja bile pravnosnažne, kao i na zaključene ugovore o prenosu prava, odnosno ustupanju licence, ako su i u meri u kojoj su ti ugovori izvršeni, pod uslovom da je tužilac, odnosno nosilac žiga bio savestan.

   U postupcima oglašavanja žiga ništavim i posebnim slučajevima prestanka žiga, nadležni organ može zakazati usmenu raspravu.

X. GRAĐANSKOPRAVNA ZAŠTITA

Zaštita u slučaju povrede žiga

Član 71.

U slučaju povrede žiga ili prava iz prijave žiga, tužilac može tužbom da zahteva:

1) utvrđenje povrede prava;

2) prestanak povrede prava;

3) uništenje ili preinačenje predmeta kojima je izvršena povreda prava;

4) uništenje ili preinačenje alata i opreme uz pomoć kojih su proizvedeni predmeti kojima je izvršena povreda prava, ako je to neophodno za zaštitu prava;

5) naknadu imovinske štete i opravdanih troškova postupka;

6) objavljivanje presude o trošku tuženog;

7) davanje podataka o trećim licima koja su učestvovala u povredi prava.

Lice koje povredi žig odgovara za štetu po opštim propisima o naknadi štete.

Ako je povreda učinjena namerno, tužilac može od tuženog, umesto naknade imovinske štete, zahtevati naknadu do trostrukog iznosa uobičajene licencne naknade koju bi primio za korišćenje žiga.

Postupak po tužbi iz stava 1. ovog člana hitan je.

Član 72.

Povredom žiga ili prava iz prijave smatra se svako neovlašćeno korišćenje zaštićenog znaka od strane bilo kog učesnika u prometu, u smislu člana 38. i člana 43. stav 2. ovog zakona.

Povredom iz stava 1. ovog člana smatra se i podražavanje zaštićenog znaka.

Povredom iz stava 1. ovog člana smatra se i dodavanje znaku reči „tip”, „način”, „po postupku” i sl.

Član 73.

Tužbu zbog povrede žiga, odnosno prava iz prijave može podneti nosilac žiga, podnosilac prijave, sticalac isključive licence, korisnik kolektivnog žiga uz saglasnost nosioca kolektivnog žiga i korisnik žiga garancije uz saglasnost nosioca žiga garancije.

Tužba zbog povrede žiga može se podneti pod uslovom da je žig korišćen u smislu člana 64. ovog zakona.

Postupak po tužbi zbog povrede prava iz prijave sud će prekinuti do odluke nadležnog organa po prijavi.

Ako je pred nadležnim organom odnosno sudom pokrenut postupak iz čl. 59, 64, 66, 80. i 81. ovog zakona sud koji postupa po tužbi iz člana 76. ovog zakona dužan je da prekine postupak do konačne odluke nadležnog organa, odnosno suda.

Član 74.

Tužba zbog povrede žiga, odnosno povrede prava iz prijave može se podneti u roku od tri godine od dana kada je tužilac saznao za povredu i učinioca, a najdocnije u roku od pet godina od dana kad je povreda prvi put učinjena.

Privremena mera

Član 75.

Na zahtev lica koje učini verovatnim da je njegov žig ili pravo iz prijave žiga povređeno ili da će biti povređeno, sud može da odredi privremenu meru oduzimanja ili isključenja iz prometa predmeta kojima se vrši povreda, sredstava za proizvodnju tih predmeta, odnosno meru zabrane nastavljanja započetih radnji kojima se vrši ili bi se mogla izvrštiti povreda.

U slučaju istovetnosti u smislu člana 38. stav 2. tačka 1) ovog zakona  sud obavezno određuje privremenu meru iz stava 1. ovog člana.

Obezbeđenje dokaza

Član 76.

Na zahtev lica koje učini verovatnim da je njegov žig ili pravo iz prijave žiga povređeno, kao i da postoji opravdana sumnja da će dokazi o tome biti uništeni ili da će ih kasnije biti nemoguće pribaviti, sud može pristupiti obezbeđenju dokaza bez prethodnog obaveštavanja ili saslušanja lica od koga se dokazi prikupljaju.

Obezbeđenjem dokaza u smislu stava 1. ovog člana smatra se pregled prostorija, vozila, knjiga, dokumenata, kao i zaplena predmeta, ispitivanje svedoka i veštaka.

Licu od koga se dokazi prikupljaju, sudsko rešenje o određivanju obezbeđenja dokaza uručuje se u trenutku prikupljanja dokaza, a odsutnom licu, čim to postane moguće.

Član 77.

Privremene mere iz člana 75. ovog zakona i obezbeđenje dokaza iz člana 76. ovog zakona mogu se tražiti i pre podnošenja tužbe zbog povrede žiga, odnosno povrede prava iz prijave, pod uslovom da se tužba podnese u roku od 30 dana od dana donošenja rešenja o određivanju privremene mere, odnosno rešenja o određivanju obezbeđenja dokaza.

Žalba protiv rešenja kojim je sud odredio privremenu meru iz člana 75. ovog zakona ne odlaže izvršenje rešenja.

Sredstvo obezbeđenja

Član 78.

Na zahtev lica protiv koga je pokrenut postupak zbog povrede žiga ili postupak za izricanje privremene mere, sud može da odredi odgovarajući novčani iznos kao sredstvo obezbeđenja u slučaju neosnovanosti zahteva, na teret podnosioca zahteva.

Obaveza pružanja informacija

Član 79.

Sud može narediti licu koje je izvršilo povredu žiga ili prava iz prijave žiga da pruži informaciju o trećim licima koja su učestvovala u povredi prava i o njihovim distributivnim kanalima.

Lice iz stava 1. ovog člana koje ne izvrši obavezu pružanja informacije odgovara za štetu koja iz toga proizađe.

Osporavanje žiga

Član 80.

Ako je prijava podneta protivno načelu savesnosti i poštenja ili je znak registrovan na osnovu takve prijave, odnosno na osnovu prijave kojom je povređena zakonska ili ugovorna obaveza, lice čiji je pravni interes time povređen može tužbom tražiti da ga sud oglasi za podnosioca prijave, odnosno nosioca prava.

Član 81.

Fizičko ili pravno lice koje u prometu koristi znak za obeležavanje robe, odnosno usluga, a za koji je drugo lice podnelo prijavu ili ga registrovalo na svoje ime za obeležavanje iste ili slične robe, odnosno usluga može tužbom tražiti da ga sud oglasi za podnosioca prijave, odnosno nosioca žiga ako dokaže da je taj znak bio opštepoznat u smislu člana 6 bis Pariske konvencije o zaštiti industrijske svojine, za obeležavanje njegove robe, odnosno usluga pre nego što je tuženi podneo prijavu, ili registrovao žig.

Ako tuženi dokaže da je isti ili sličan znak koristio u prometu za obeležavanje iste ili slične robe, odnosno usluga isto koliko i tužilac ili duže od njega sud će odbiti tužbeni zahtev iz stava 1. ovog člana.

Tužba iz stava 1. ovog člana ne može se podneti po isteku roka od pet godina od dana upisa žiga u Registar žigova.

Član 82.

Ako se sudskom odlukom usvoji tužbeni zahtev iz člana 80. odnosno člana  81. ovog zakona po pravnosnažnosti presude sud će presudu dostaviti nadležnom organu, koji će u odgovarajući registar upisati tužioca kao podnosioca prijave, odnosno kao nosioca žiga.

Član 83.

Pravo koje je treće lice pribavilo od ranijeg podnosioca prijave, odnosno nosioca žiga iz čl. 80. i 81. ovog zakona prestaje danom upisa novog podnosioca prijave, odnosno nosioca žiga u odgovarajući registar nadležnog organa.

XI. KAZNENE ODREDBE

Član 84.

Kazniće se za privredni prestup novčanom kaznom u iznosu od 100.000 do 3.000.000 dinara privredno društvo, ili drugo pravno lice koje na način iz člana 72. ovog zakona povredi žig, odnosno pravo iz prijave.

Za radnje iz stava 1. ovog člana kazniće se za privredni prestup novčanom kaznom u iznosu od 50.000 do 200.000 dinara  odgovorno lice u privrednom društvu ili drugom pravnom licu.

Predmeti izvršenja privrednog prestupa i predmeti koji su bili upotrebljeni za izvršenje privrednog prestupa iz stava  1. ovog člana biće oduzeti, a predmeti izvršenja privrednog prestupa biće i uništeni.

Presuda kojom je učiniocu izrečena kazna za privredni prestup iz stava 1. ovog člana javno se objavljuje.

Član  85.

Kazniće se za prekršaj novčanom kaznom u iznostu od 50.000 do 500.000 dinara preduzetnik, ako povredi žig ili pravo iz prijave na način iz člana 72. ovog zakona.

Za radnje iz stava 1. ovog člana kazniće se i fizičko lice novčanom kaznom u iznosu od 10.000 do 50.000 dinara.

Predmeti izvršenja prekršaja i predmeti koji su bili upotrebljeni za izvršenje prekršaja iz stava 1. ovog člana biće oduzeti, a predmeti izvršenja prekršaja biće i uništeni.

Član 86.

Kazniće se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 100.000 do 1.000.000 dinara pravno lice koje se neovlašćeno bavi zastupanjem u ostvarivanju prava iz ovog zakona (čl. 10. i 11).

Za radnje iz stava 1. ovog člana kazniće se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 10.000 do 50.000 dinara odgovorno lice u pravnom licu.

Kazniće se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 10.000 do 50.000 dinara fizičko lice koje se neovlašćeno bavi zastupanjem u ostvarivanju prava iz ovog zakona (čl. 10. i 11).

XII. PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 87.

Registar prijava i Registar žigova ustanovljen Zakonom o žigovima („Službeni list SCG”, broj 61/04 i 7/05-ispravka), nastavljaju da se vode u skladu sa ovim zakonom.

Registar zastupnika ustanovljen Zakonom o patentima („Službeni list SCG”, br. 32/04 i 35/04 i „Službeni glasnik RS”, broj 115/06), nastavlja da se vodi u skladu sa zakonom kojim je ustanovljen i ovim zakonom.

Žigovi koji važe na dan stupanja na snagu ovog zakona ostaju i dalje na snazi i na njih će se primenjivati odredbe ovog zakona.

Odredba člana 11. ovog zakona ne primenjuje se na lica koja su do 1. januara 2005. godine upisana u Registar zastupnika.

Odredbe ovog zakona primenjivaće se i na prijave za priznanje žiga podnete do dana stupanja na snagu ovog zakona po kojima upravni postupak nije okončan, kao i na druge započete postupke u vezi sa žigovima koji do dana stupanja na snagu ovog zakona nisu okončani.

Član 88.

Zaloge koje su do dana stupanja na snagu ovog zakona upisane u Registar založnog prava na pokretnim stvarima i pravima (u daljem tekstu: Registar zaloge) kod Agencije za privredne registre ostaju na snazi i biće upisane u odgovarajući registar nadležnog organa.

Agencija za privredne registre, dužna je da u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona nadležnom organu dostavi podatke i dokumentaciju na osnovu kojih je izvršen upis zaloge na žigovima u Registar zaloge.

Član 89.

Podzakonski propisi za izvršenje ovog zakona biće doneti u roku od četiri meseca od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Do donošenja podzakonskih propisa predviđenih ovim zakonom primenjuju se odredbe propisa donetih na osnovu Zakona o žigovima („Službeni list SCG”, broj 61/04 i 7/05-ispravka), izuzev odredaba koje su u suprotnosti sa ovim zakonom.   

Član 90.

Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaju da važe:

Zakon o žigovima („Službeni list SCG” br. 61/04 i 7/05-ispravka);

Odredbe čl. 36. i 41. Zakona o posebnim ovlašćenjima radi efikasne zaštite prava intelektualne svojine („Službeni glasnik RS”, broj 46/06).

 

   Član 91.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku Republike Srbije”.

O B R A Z L O Ž E Nj E

ZAKONA O ŽIGOVIMA

I USTAVNI OSNOV ZA DONOŠENjE ZAKONA

Ustavni osnov za donošenje ovog zakona sadržan je u odredbi člana 97. stav 1. tačka 7. Ustava Republike Srbije, na osnovu koje Republika Srbija uređuje i obezbeđuje svojinske i obligacione odnose i zaštitu svih oblika svojine.

II RAZLOZI ZA DONOŠENjE ZAKONA

Neophodnost donošenja novog Zakona o žigovima (trenutno na snazi Zakon o žigovima „Službeni list SCG“ broj 61/04, stupio na snagu 1.1.2005. godine) proizlazi iz nekoliko osnovnih okolnosti:

Predloženim zakonom vrši se njegovo terminološko usklađivanje sa Ustavom Republike Srbije i Zakonom o ministarstvima („Sl. glasnik RS“, br. 65/2008) imajući u vidu da je Zakon o žigovima („Službeni list SCG“ broj 61/04) bio zakon bivše Državne zajednice Srbija i Crna Gora.

Takođe, primena Prelaznog sporazuma o trgovini i trgovinskim pitanjima između Evropske zajednice, sa jedne strane, i Republike Srbije, sa druge strane zahteva potpunu harmonizaciju Zakona o žigovima sa uputstvima i uredbama Evropske unije koje se odnose na žigove: Direktivom Saveta Evropske unije br. 89/104/EEC o usaglašavanju zakona država članica u pogledu žigova od 21.12.1988. godine (u daljem tekstu: Direktiva EU), Uredbom Saveta Evropske unije o žigu Evropske unije br. 40/94 od 20.12. 1993. godine (u daljem tekstu: Uredba o žigu EU), Uredbom Saveta ministara Evropske unije br. 3288/94 od 22. decembra 1994. godine kojom se menja Uredba Evropske unije br. 40/94 o žigu Evropke unije radi primene sporazuma zaključenih u okviru Urugvajske runde, Uredbom Evropske komisije br. 2868/95 od 13. decembra 1995. godine radi primene Uredbe Saveta ministara (EC) br. 40/94 o žigu Evropske unije, Uredbom Saveta ministara Evropske unije br. 1653/2003 od 18. juna 2003. godine kojom se menja Uredba Evropske unije br. 40/94 o žigu Evropske unije, Uredbom Saveta Evropske unije br. 422/2004 od 19.2.2004. godine kojom se menja Uredba br. 40/94 o žigu Evropske unije.

Prilikom preispitivanja osnovnih instituta važećeg zakona predlagač se rukovodio rešenjima koja je Svetska trgovinska organizacija propisala za svoje članice Sporazumom o trgovinskim aspektima prava intelektualne svojine koji je stupio na snagu 1. januara 1995. godine (u daljem tekstu: TRIPS), kao i međunarodnim ugovorima kojima administrira Svetska organizacija za zaštitu intelektualne svojine (WIPO): Madridskim aranžmanom o međunarodnom registrovanju žigova (u daljem tekstu: Madridski aranžman), Protokolom uz Madridski aranžman o međunarodnom registrovanju žigova (u daljem tekstu: Madridski protokol), Ugovorom o žigovnom pravu iz 1994. godine, (u daljem tekstu: Ugovor o žigovnom pravu), Singapurskim ugovorom o žigovnom pravu od 27. marta 2006. godine i Zajedničkom rezolucijom Svetske organizacije za zaštitu intelektualne svojine o zaštiti opštepoznatih znakova iz 1999. godine (u daljem tekstu: Zajednička rezolucija WIPO).

Rešenja iz predloženog Zakona o žigovima rezultat su provere određenih instituta važećeg zakona u praksi, kao i neophodnosti da se u tom smislu učine poboljšanja pojedinih odredbi postojećeg zakona. Prvenstveni cilj koji se želi ostvariti predloženim zakonom je jačanje pravne zaštite koja se pruža nosiocu žiga putem preciziranja određenih odredbi koje su u praksi izazvale dileme i različita tumačenja.

U izradi predloženih rešenja predlagač se rukovodio i rešenjima sadržanim u zakonima Francuske, Nemačke, Češke, Mađarske, Rumunije, Bugarske, Slovenije i Hrvatske.

U odnosu na važeći Zakon o žigovima, bitnu novinu predstavlja uvođenje prava na žalbu. Članom 214. Zakona o opštem upravnom postupku propisano je da se protiv prvostepenog rešenja republičkog ministarstva ili drugog samostalnog republičkog organa uprave, odnosno upravne organizacije može izjaviti žalba samo kad je to zakonom predviđeno. Imajući u vidu da važećim Zakonom o žigovima nije propisana mogućnost izjavljivanja žalbe protiv upravnih akata Zavoda donetih u prvom stepenu, to se protiv svih upravnih akata Zavoda mogao pokrenuti i voditi samo upravni spor pred sudom.

Uvođenje prava na žalbu i žalbenog postupka je u skladu sa načelom dvostepenosti u odlučivanju, kao jednim od osnovnih načela upravnog postupka. Na taj način, ostvaruje se efikasnija upravna kontrola nad zakonitošću odluka Zavoda za intelektualnu svojinu koja nije adekvatno ostvarena u upravnom sporu. Dosadašnja praksa je pokazala da se sud koji sudi u upravnom sporu uglavnom koristi ograničenom jurisdikcijom, odnosno utvrđivanjem da li je upravni akt nezakonit zbog procesnih nedostataka, i predmet vraća donosiocu upravnog akta koji donosi novi upravni akt, a retko punom jurisdikcijom kad presudom u potpunosti zamenjuje upravni akt. Zbog svega navedenog, pokazalo se da upravni spor, bez mogućnosti prethodnog rešavanja po žalbi stranke, ne predstavlja adekvatno sredstvo za brzu i potpunu zaštitu pravnih interesa stranaka. S obzirom na napred navedne razloge, predloženi Zakon o žigovima predviđa se da se protiv odluka nadležnog organa može izjaviti žalba, a za odlučivanje o žalbi propisuje se nadležnost Vlade.

U cilju pravilnog određivanja obima prava koje se stiče žigom, precizirana je odredba koja se odnosi na izjavu prijavioca da ne traži bilo kakva isključiva prava na pojedinim elementima znaka (tzv. “disclaimer”) i na taj način se otklanja svaka nejasnoća i zabuna u vezi sa elementima znaka na koje se ova izjava može odnositi. Isto tako, izvršeno je i dodatno preciziranje u pogledu naknadne izmene znaka koji je predmet prijave za priznanje žiga, kao i preciziranje šta se smatra dopunom spiska robe. Potreba za ovakvim preciziranjem je rezultat određenih nejasnoća koje je postojeća odredba izazivala u praksi.

Pored toga, uneta je nova odredba kojom je uređeno dejstvo upisa ugovora o zalozi u registre koje vodi Zavod za intelektualnu svojinu. Neophodnost za uvođenje ove odredbe proizilazi iz Zakona o založnom pravu na pokretnim stvarima upisanim u Registar („Sl. glasnik SR“, br. 57/03 i 61/05), kojim je u članu 4. propisano da upis ugovora o zalozi u Registar zaloge ima konstitutivno dejstvo između poverioca i dužnika, a članom 14. st. 3. propisano je da se odredbe ovog zakona primenjuju na zalogu prava intelektualne svojine, a da se zaloga na tim pravima upisuje u registar zavoda nadležnog za intelektualnu svojinu.

Uvedena je odredba prema kojoj se u slučaju kada su delimično ispunjeni uslovi za priznanje žiga donosi rešenje o odbijanju zahteva za priznanje žiga u delu koji se odnosi na određene robe ili usluge. Ova odredba zamenjuje sadašnju odredbu prema kojoj se u slučaju kada su delimično ispunjeni uslovi za priznanje žiga donosi rešenje o delimičnom priznanju žiga. Naime, donošenje rešenja o delimičnom priznanju žiga u praksi nužno povlači za sobom neophodnost da se prethodno donese zaključak kojim se prijaviocu nalaže da izvrši uplatu takse za one robe, odnosno usluge za koje znak ispunjava uslove za zaštitu žigom a kojim se praktično meritorno odlučuje o ispunjenosti uslova za priznanje žiga (tzv. “zaključak o delimičnoj taksi”). Međutim, za takvu vrstu zaključka nema pravnog utemeljenja ni u Zakonu o žigovima, a ni u Zakonu o opštem upravnom postupku, budući da se zaključkom ne može odlučivati o materijalnopravnim, već samo o procesnim pitanjima.

Odredba koja definiše sadržinu prava je usaglašena sa Direktivom EU i Uredbom o žigu EU. U odnosu na postojeće zakonsko rešenje, nosilac žiga ima ovlašćenje da drugim licima zabrani i neovlašćeni tranzit robe pod zaštićenim znakom, kao i neovlašćeno stavljanje zaštićenog znaka na sredstva za obeležavanje robe.

Predloženi zakon za razliku od postojećeg zakona sadrži detaljne odredbe o postupku međunarodnog registrovanja žiga, o postupku upisa promena, prenosa, licence, zaloge, kao i odredbe o postupku koji Zavod vodi po predlogu za oglašavanje ništavim žiga i po zahtevu za prestanak žiga zbog nekorišćenja i u posebnim slučajevima prestanka žiga.

III. OBJAŠNjENjE OSNOVNIH PRAVNIH REŠENjA

Član 1.

U ovom članu definiše se predmet zakonskog regulisanja, kao i pojam žiga. Žig se definiše kao pravo kojim se štiti znak koji služi za razlikovanje robe, odnosno usluga fizičkih ili pravnih lica, tako da su sadržinom pojma obuhvaćeni i subjekti prava – fizička i pravna lica. Nosioci žiga mogu da budu samo učesnici u prometu, odnosno u proizvodnji i prometu robe ili u vršenju usluga, i zato je neophodno da budu određeni samim pojom žiga. Svojstvo učesnika u prometu i uslovi koje treba da ispunjavaju da bi uopšte mogli da se pojavljuju u proizvodnji i prometu, propisuju se drugim zakonima, tako da se, upotrebom najšireg pravnog termina – fizička i pravna lica, ostavlja mogućnost širokom krugu lica koja, u skladu sa zakonom proizvode ili stavljaju u promet robu ili obavljaju usluge, da svoj znak zaštite žigom.

Republika Srbija je potpisnica Madridskog aranžmana o međunarodnom registrovanju žigova (u daljem tekstu: Madridski aranžman) i Protokola uz Madridski aranžman o međunarodnom registrovanju žigova (u daljem tekstu: Madridski protokol). Saglasno ovim međunarodnim ugovorima svi žigovi koji su posredstvom Međunarodnog biroa Svetske organizacije za intelektualnu svojinu registrovani za teritoriju Republike Srbije imaju u Republici Srbiji isto dejstvo kao da su registrovani neposredno pred Zavodom za intelektualnu svojinu.

Postupak sticanja i zaštite međunarodnih žigova regulisan je odredbama navedenih međunarodnih sporazuma koje se direktno primenjuju. U svim pitanjima koja nisu regulisana navedenim međunarodnim sporazumima primenjuju se odredbe ovog zakona.

Član 2.

Predloženim članom definišu se kolektivni žig i žig garancije.

Predloženim članom daje se definicija kolektivnog žiga, a posebno se navodi ko može da bude nosilac kolektivnog žiga. Rešenje da nosilac kolektivnog žiga može da bude samo udruženje formirano od strane potencijalnih korisnika kolektivnog žiga prouzrokovano je praktičnim razlozima i suštinskim karakterom kolektivnog žiga. Korisnici kolektivnog žiga upotrebom tog žiga dokazuju svoje članstvo u udruženju koje je nosilac kolektivnog žiga.

Žigom garancije obezbeđuje se zaštita žiga čije će pravo korišćenja, pod uslovima utvrđenim u opštem aktu, dodeljivati nosilac prava onim preduzećima čija roba, odnosno usluge zadovoljavaju određene uslove u pogledu kvaliteta, geografskog porekla, načina proizvodnje ili drugih zajedničkih obeležja.

Član 3.

Imajući u vidu da se termin “žig” u našem zakonodavstvu i u pravnoj literaturi kontinuirano koristi od 1884. godine, kada je donet prvi Zakon o zaštiti fabričkih i trgovačkih žigova Kraljevine Srbije, i u ovom predlogu zakona se nastavlja sa upotrebom istog termina. Međutim, u svakodnevnom životu i govoru “žigom” se nazivaju najčešće znaci za obeležavanje dragocenih metala, pečati i sl. Zato se u ovom članu, kao i u Zakonu o žigovima iz 2005. godine izričito navodi šta se pod pojmom “žig” ne podrazumeva.

Član 4.

Koristeći formu generalne klauzule, u ovom članu se pojam žiga najopštije opisno definiše i primera radi, navode konkretni oblici u kojima se žig može pojaviti. Ova definicija odgovara definiciji iz postojećeg Zakona o žigovima iz 2005. godine i u potpunosti je usklađena sa čl. 2. Direktive EU i sa čl. 15.1. TRIPS-a.

Član 5.

Poput člana 5. Zakona o žigovima iz 2005. godine u ovom članu su sistemom negativne enumeracije, nabrojani uslovi koje znak treba da ispunjava da bi mogao biti zaštićen žigom. Uslovi za priznanje žiga koji su ovom odredbom definisani, usklađeni su sa uslovima propisanim Direktivom EU i Uredbom o žigu EU. Ovi uslovi su propisani i u gotovo svim zakonima zemalja članica Pariske unije.

– U stavu 1. tač. 1. propisuje se zabrana zaštite žiga za znak koji je protivan javnom poretku ili prihvaćenim moralnim principima. Ova odredba je u celosti preuzeta iz važećeg Zakona o žigovima i u skladu je sa članom 15. st. 2. TRIPS-a prema kome se registracija može odbiti samo iz razloga predviđenih u Pariskoj kovenciji, i sa članom 6. quinqies B.3 Pariske konvenije kojim je predviđeno je da se registracija znaka može odbiti kada je znak suprotan javnom poretku. Ova odredba je u skladu sa čl. 3. st. 1(f) Direktive EU i čl. 7. st. 1(f) Uredbe o žigu EU.

– Stavom 1. tač. 2. propisuje se zabrana zaštite žigom za znak koji po svom ukupnom izgledu nije podoban za razlikovanje robe, odnosno usluga u prometu. Reč je o standardnoj odredbi koja je sadržana u svim ranijim zakonima, kao i u zakonima svih zemalja članica Pariske konvencije. I ova odredba je u celosti preuzeta iz važećeg zakona o žigovima. Zabrana zaštite žigom po ovom osnovu proizilazi iz funkcije žiga da služi za razlikvanje robe, odnosno usluga u prometu. Shodno tome, da bi jedan znak mogao da ostvari ovu funkciju, on mora da poseduje distinktivna obeležja, kako bi učesnici u prometu u njemu prepoznali znak razlikovanja. Ova odredba je u skladu sa čl. 3. st. 1(b) Direktive EU i čl. 7. st. 1(b) Uredbe o žigu EU.

– Stavom 1. tač. 3. propisuje se zabrana zaštite žigom za trodimenzionalne znakove koji ne poseduju distinktivna obeležaja, tj. koji predstavljaju spoljni trodimenzionalni oblik određen prirodom robe ili oblik robe neophodan za dobijanje određenog tehničkog rezultata. Ova odredba je u celosti preuzeta iz važećeg Zakona o žigovima i u skladu je sa čl. 3. st. 1(e) Direktive EU i čl. 7. st. 1(e) Uredbe o žigu EU.

– Stavom 1. tač. 4. propisuje se zabrana zaštite žigom za znakove koji imaju opisan karakter, tj. koji isključivo sadrže neposredni i direktni iskaz o vrsti ili drugim obeležjima proizvoda odnosno usluga (kvalitet, namena, vreme ili način proizvodnje, cena, količina, masa i geografsko poreklo). Ovi znaci su isključini iz zaštite žigom, iz razloga što se na njima ne može uspostaviti monopol u korist bilo kog pojedinca, jer bi to značilo monopol na informacijama vezanim za vrstu i svojstva robe odnosno usluga, koje po svojoj prirodi moraju ostati u slobodnoj upotrebi. Ova odredba je u celosti preuzeta iz važećeg Zakona o žigovima i u skladu je sa čl. 3. st. 1(c) Direktive EU i čl. 7. st. 1(c) Uredbe o žigu EU.

– Stavom 1. tač. 5. propisuje se zabrana zaštite žigom za znakove koji su postali uobičajeni u svakodnevnom govoru ili u dobrim poslovnim običajima u onoj privrednoj delatnosti na koju se žig odnosi. Reč je o onim znacima koji ne predstavljaju generički naziv robe ili usluga na koje se odnose, ali koji su kroz dugotrajnu upotrebu u određenoj privrednoj delatnosti postali uobičajeni za označavanje određene vrste robe, odnosno usluga i zbog toga izgubili distinktivna obeležja. Ova odredba je u celosti preuzeta iz važećeg Zakona o žigovima i u skladu je sa čl. 3. st. 1(d) Direktive EU i čl. 7. st. 1(d) Uredbe o žigu EU.

– Odredba stava 1. tač. 6. preuzeta je iz važećeg Zakona o žigovima, s tim što se termin “poreko robe odnosno usluga” iz postojećeg zakona precizira se tako da glasi: “geografsko poreklo robe odnosno usluga.” Ova odredba je u skladu sa čl. 3. st. 1(g) Direktive EU i čl. 7. st. 1(g) Uredbe o žigu EU.Naime, termin „geografsko poreklo“ je u skladu sa Direktivom EU i sa Uredbom o žigu EU. Na ovaj način, pravi se razlika između zabune u pogledu geografskog porekla robe u odnosu na zabunu u pogledu tzv. proizvođačkog porekla robe koja postoji u slučaju sličnosti žigova, a što je regulisano u tač. 9. ovog stava. Ova odredba se odnosi samo na zabunu u pogledu geografskog porekla, dok zabuna u pogledu proizvođačkog porekla u smislu tač. 9. postoji onda kada učesnici u prometu zbog sličnosti žigova mogu da budu navedeni na pogrešan zaključak da se radi proizvodima iz asortimana istog lica.

– Stavom 1. tač. 7. propisuje se zabrana zaštite žigom za znakove koji sadrže zvanične znakove ili punceve za kontrolu ili garanciju kvaliteta ili ih podražavaju. Ova odredba je u saglasnosti sa članom 6 bis Pariske konvencije o zaštiti industrijske svojine i u potpunosti je preuzeta iz važećeg Zakona o žigovima.

– Postojeći zakon ne uređuje situaciju, kada lice koje već ima registrovan žig, podnese novu prijavu za priznanje žiga za istu robu, odn. usluge i za isti znak. Ovakva situacija je pravno neodrživa, jer je suprotna osnovnom pravnom pravilu da jedno lice ne može na jednom istom predmetu imati dva prava iste sadržine, a tolerisanje takve prakse bi stvorilo brojne mogućnosti zloupotrebe u praksi (npr. prenos žiga, zaključivanje ugovora o isključivoj licenci različitim licima za isti znak i za istu robu), što bi dalje vodilo stvaranju zabune u prometu. U cilju uređivanja ove situacije, predloženom odredbom stava 1. tač. 8. onemogućava se zaštita žigom za svaki znak koji je identičan ranije registrovanom žigu koji se odnosi na istu robu, odnosno usluge, bez obzira na to da li se radi o ranije registrovanom žigu drugog lica ili žigu istog lica. Ova odredba zamenjuje postojeću odredbu prema kojoj se žigom ne može zaštititi znak koji je identičan ranije registrovanom žigu drugog lica koji se odnosi na istu ili sličnu robu odnosno usluge.

– Stavom 1. tač. 9. regulisana je situaciju kada postoji ranije zaštićen isti znak drugog lica koji se odnosi na sličnu vrstu robe, odnosno usluga i kada postoji ranije registrovan sličan znak drugog lica koji se odnosi na istu ili sličnu vrstu robe odnosno usluga. U ovakvoj situaciji, prijavljeni znak neće ispunjavati uslove za priznanje žiga, ukoliko postoji verovatnoća da zbog te istovetnosti, odnosno sličnosti nastane zabuna u relevantnom delu javnosti, koja obuhvata i verovatnoću dovođenja u vezu tog znaka sa ranije zaštićenim znakom. Sličnost u smislu navedene odredbe će postojati ako su kumulativno ispunjena tri uslova i to: istovetnost odnosno sličnost znakova, istovetnost, odnosno sličnost robe, odnosno usluga i verovatnoća nastanka zabune u relevantnom delu javnosti, koja obuhvata i verovatnoću dovođenja u vezu sa ranijim žigom. Za razliku od postojećeg zakona, predložena odredba člana 5. st. 1. tač. 9. dodatno precizira da verovatnoću nastanka zabune u prometu obuhvata i verovatnoću dovođenja u vezu sa ranijim žigom. To znači da će zabuna postojati ne samo onda kada učesnici u prometu zamenjuju same znakove, već i onda kada uočavaju izvesne razlike, ali se zbog nekih zajedničkih karakteristika posmatranih znakova kod njih stvara asocijacija sa ranijim žigom pa stoga mogu da budu navedeni na pogrešan zaključak da tako obeležene robe, odnosno usluge potiču od istog lica ili od lica koja se nalaze u nekom obliku poslovne povezanosti. Predloženim zakonom vrše se određene terminološke izmene u odnosu na važeći Zakon o žigovima. Termin „mogućnost nastanka zabune u prometu“ zamenjuje se terminom „verovatnoća nastanka zabune u prometu“ koji je u potpunosti u skladu sa odredbama sadržanim u Direktivi EU (čl. 4.) i u Uredbi o žigu EU (čl. 8.), kao i u zakonima drugih zemalja članica EU (npr. Mađarska, Rumunija, Bugarska, Hrvatska, Slovenija, Francuska). Razlog za ovu terminološku izmenu leži u činjenici da je značenje izraza „mogućnost“ veoma široko, dok izraz „verovatnoća“ označava veći stepen izvesnosti da će do zabune doći. Ovaj termin predstavlja tačan prevod termina “likelihood” iz Direktive EU (čl. 4.) i Uredbe o žigu EU (čl. 8.). Pored toga, predloženim zakonom termin „zabuna u prometu“ iz postojećeg zakona se zamenjuje terminom „zabuna u relevanom delu javnosti“. Ovaj termin je precizniji, jer krug učesnika u prometu kod kojih može da nastane zabuna ograničava na one kojima je konkretna roba i/ili usluga namenjena odnosno koji redovno dolaze u kontakt sa tom robom i/ili uslugama. Definicija sadržana u ovoj odredbi usklađena je sa članom 16(1) TRIPS-a, kao i sa odredbama sadržanim

– Stavom 1. tač. 10. uređuje se obim zaštite koji se pruža znacima koji su opštepoznati u smislu člana 6bis Pariske konvencije. Ova odredba je u celosti preuzeta iz važećeg Zakona o žigovima i u skladu je sa Direktivom EU i u Uredbom o žigu EU. Ovakvo rešenje je sadržano i u zakonima drugih zemalja članica EU (Mađarska, Rumunija, Bugarska, Hrvatska, Slovenija, Francuska). Ova odredba je u skladu i sa čl. 16.2. i 3. TRIPS-a.

– U stavu 1. tač. 11. precizira se obim zaštite koji se pruža čuvenom žigu. Preciziranje je neophodno, kako bi se onemogućila različita tumačenja o obimu zaštite koji uživa čuveni žig u odnosu na podnete prijave žiga. Ovo preciziranje je urađeno u skladu sa odredbama TRIPS-a, Direktive EU (čl. 5. st. 2.) i praksom Evropskog suda pravde u odnosu na obim zaštite čuvenih žigova. Uvođenje dodatne kvalifikujuće okolnosti (nezakonito izvučene koristi) ima za cilj ujednačavanje prakse u skladu sa postojećim svetskim standardima. Ova odredba je u skladu sa Direktivom EU i u Uredbom o žigu EU. Ovakvo rešenje je sadržano i u zakonima drugih zemalja članica EU (Mađarska, Rumunija, Bugarska, Hrvatska, Slovenija, Francuska). Ova odredba je u celosti preuzeta iz važećeg Zakona o žigovima.

– Stavom 1. tač. 12, propisuje se zabrana zaštite žigom za znakove koji u sebi sadrže element kojim se povređuju autorska prava ili prava industrijske svojine. Ova odredba je u celosti preuzeta iz važećeg Zakona o žigovima. Po ovom osnovu odbiće se zaštita žigom za znak koji u sebi sadrži element koji predstavlja reprodukciju umetničkog dela. Isto tako znak koji u sebi sadrži naslov nekog književnog dela, neće biti podoban za zaštitu žigom, jer se autorskopravna zaštita dela prostire i na naslov tog dela. Po ovom osnovu, neće se odobriti zaštita žigom ni onim znacima koji svojim izgledom ili sadržajem povređuju druga prava industrijske svojine, kao što su patenti, dizajn i oznake geografskog porekla. U praksi, jedan o najčešćih slučajeva kada prijavljeni znak povređuje neko pravo industrijske svojine je korišćenje geografskog naziva koji je zaštićen oznakom geografskog porekla, a prijavilac nije upisan kao ovlašćeni korisnik te oznake geografskog porekla.

– Odredba stava 1. tač. 13, kojom je propisana zabrana zaštite žigom za znak koji sadrži državni ili drugi javni grb, zastavu ili simbol, naziv ili skraćenicu naziva neke zemlje ili međunarodne organizacije, kao i njihovo podražavanje, osim po odobrenju nadležnog organa odnosne zemlje ili organizacije, u celosti je preuzeta iz važećeg Zakona o žigovima i u skladu je sa članom 6bis Pariske konvencije, kao i sa Direktivom EU i Uredbom o žigu EU.

– Razlog za nepriznavanje zaštite žigom za znak koji predstavlja ili podražava nacionalni ili religijski simbol u smislu predloženog stava 1. tačka 14. Zakona o žigovima, leži u činjenici da su nacionalni i religijski simboli deo nacionalne, odnosno svetske kulturne baštine i da iz tog razloga na njima niko ne može uspostaviti monopol. Pored toga, žig po svojoj prirodi ima materijalnu, tj. ekonomsku funkciju, što je u suprotnosti sa prirodom nacionalnih, odnosno religijskih simbola, pa je stoga neophodno da se spreči njihovo korišćenje u komercijalne svrhe. Ovakvo rešenje je sadržano i u Direktivi EU i u Uredbi o žigu EU. I ova odredba je u celosti preuzeta iz važećeg Zakona o žigovima.

– U stavu 2. dopušta se zaštita žigom za znak koji je ozbiljnom upotrebom stekao distinktivnost. Radi se o standardnom rešenju iz čl. 3. st. 3. Direktive EU i čl. 7. st. 3. Uredbe o žigu EU. Predložena odredba je u skladu i sa članom 15. st. 1. TRIPS-a. Znaci iz stava 1. tač. 2, 4. i 5. ovog člana, mada po svojoj suštini nisu dovoljno distinktivni da bi dobili zaštitu, upotrebom mogu da steknu distinktivnost koja je neophodna za dobijanje zaštite. Termin „ozbiljno korišćenje“ predstavlja pravni standard koji u praksi svojim odlukama izgrađuju sudovi i administrativni organi. Ne postoji jedinstvena definicija ovog pravnog standarda, ali se u uporednom pravu iskristalisao stav da se pod ozbiljnim korišćenjem smatra pre svega sistematsko, kontinuirano korišćenje znaka u standardnim tokovima trgovine, u dužem vremenskom periodu, za obeležavanje robe ili usluga za koje se traži priznanje zaštite. Takvo ozbiljno korišćenje znaka može znaku koji nije distinktivan sam po sebi, da doda neophodan stepen prepoznatljivosti koja ga čini podobnim za zaštitu žigom. Distinktivnost stečena na osnovu ozbiljne upotrebe znaka u tokovima robnog prometa uvek predstavlja faktičko pitanje, na koje odgovor daje organ pred kojim se to pitanje postavlja. U praksi ozbiljno korišćenje se dokazuje podacima o količini prodate robe u određenom, dužem, vremenskom intervalu, podacima o iznosu sredstava uloženih u reklamu, rezultatima ankete potrošača o poznatosti određenog znaka itd.

– U stavu 3. je precizirano da smetnju za priznanje žiga iz razloga istovetnosti ili sličnosti sa ranijim žigom (st. 1. tač. 8. i 9.), odnosno čuvenim žigom (st. 1. tač. 11.), mogu da predstavljaju samo oni žigovi koji su registrovani za teritoriju Srbije, kao i znaci za koje je podneta prioritetno ranija prijava pod uslovom da se takvom znaku prizna zaštita žigom. Ovo preciziranje je izvršeno iz razloga da bi se otklonila bilo kakva nejasnoća u pogledu važenja međunarodnih žigova koji nisu registrovani za teritoriju Republike Srbije. Naime, pravnu zaštitu na teritoji Republike Srbije uživaju samo oni znaci koji su registrovani za teritoriju Republike Srbije. U slučaju kada smetnju za priznanje žiga predstavlja prijavljeni znak, odluka po toj ranijoj prijavi će predstavljati prethodno pitanje za odlučivanje po kasnojoj prijavi za priznanje žiga.

– Odredba stava 4. predstavlja novinu u odnosu na važeći Zakon o žigovima. Ovom odredbom propisani su slučajevi u kojima se može dozvoliti zaštita žigom uz izričitu pismenu saglasnost nosioca ranijeg žiga. Na taj način, zakonska regulativa se usklađuje sa postojećom praksom Zavoda za intelektualnu svojinu. Naime, ukoliko se u postupku po prijavi za priznanje žiga utvrdi istovetnost odnosno sličnost prijavljenog znaka sa ranije registrovanim žigom drugog lica, mogućnost prihvatanja saglasnosti nosioca ranije registrovanog žiga je ograničena samo na slučajeve iz čl. 5. st. 1. tač. 9. Naime, tada će se zaštita žigom odobriti ukoliko Zavod s obzirom na vrstu robe o kojoj je reč, a imajući u vidu i saglasnost nosioca ranije registrovanog žiga, proceni da ne postoji verovatnoća da će nastati zabuna u prometu. Ova saglasnost se u svakom konkretnom slučaju procenjuje imajući uvek u vidu verovatnoću nastanka zabune u prometu. Međutim, u slučaju kada je prijavljeni znak istovetan sa ranije registrovanim žigom i kada se odnosi na istu vrstu robe, odnosno usluga kao i ranije registrovani žig (čl. 5. st. 1. tač. 8.), mogućnost nastanka zabune se podrazumeva, te stoga saglasnost nosioca ranijeg žiga neće biti od uticaja. Ovakvo rešenje je sadržano i u mađarskom zakonu o žigovima (čl. 7.) i u Zakonu o žigovima Republike Češke (čl. 3.)

– Stav 5. sadrži kriterijume za određivanje da li određeni žig predstavlja čuveni žig, odnosno da li određeni znak predstavlja opštepoznati znak. Upoznatost relevantnog dela javnosti sa znakom je odlučujući kriterijum kod određivanja da li se radi o opštepoznatom znaku, odnosno čuvenom žigu.

– U odnosu na postojeće zakonsko rešenje, predloženim odredbama člana 5. st. 6, 7. i 8, predlaže se da se termin “ime” precizira i dopuni tako da se umestno termina “ime”, uvede termin: “lično ime”. Naime, termin „lično ime“ je precizniji, jer je smisao odredbe da tačno određeno lice mora da se saglasi sa korišćenjem svog imena. Lično ime čine ime i prezime i time se identifikuje određena osoba. Na osnovu samog imena (npr. Maja, Jelena, Vesna i sl.) nije moguće utvrditi identitet stvarne osobe te se ne može ni tražiti saglasnost određene osobe za korišćenje tog imena u znaku.

Član 6.

Odredba ovog člana sadržana je u svim ranijim zakonima, kao i u zakonima svih zemalja članica Pariske konvencije i predstavlja opštepoznatu odredbu o formalnom i materijalnom reciprocitetu iz međunarodnog privatnog prava.

Član 7.

Zaštita znakova kojima se obeležavaju robe i usluge u privrednom prometu, ostvaruje se u upravnom postupku koji vodi Zavod za intelektualnu svojinu, kao posebna organizacija u čijoj nadležnosti je vođenje upravnog postupka za priznanje i zaštitu prava intelektualne svojine, saglasno članu 40. Zakona o ministarstvima („Sl. glasnik RS“, br. 65/2008).

Članom 7. stav 2. propisuje se da se da se protiv odluka nadležnog organa može izjaviti žalba, a za odlučivanje o žalbi propisuje se nadležnost Vlade, a članom 7. stav 3. propisano je da se protiv odluke Vlade o žalbi može pokrenuti upravni spor.

Predloženim odredbama ostvaruje se dvostepenost u odlučivanju, kao jedno od osnovnih načela upravnog postupka kojim se obezbeđuje efikasnija upravna kontrola nad zakonitošću rešenja koja donosi Zavod za intelektualnu svojinu u prvom stepenu, a koja nije mogla biti ostvarena na adekvatan način u upravnom sporu.

Član 8.

Odredbama ovog člana propisuje se da Zavod za intelektualnu svojinu vodi Registar prijava za priznanje žiga i Registar žigova.

Član 9.

Ova odredba je u skladu sa članom 12. Pariske konvencije koja propisuje obavezu obaveštavanja javnosti o priznatim žigovima. Imajući u vidu da je razgledanje spisa aktivnost Zavoda koju je zbog njenog obima i značaja takođe potrebno normirati na odgovarajući način, u stavu 2. propisani su neophodni uslovi za obavljanje te aktivnosti: obavezno prisustvo službenog lica. Zavod je, kao ustanova koja vodi odgovarajuće javne knjige, dužan da, u smislu Zakona o opštem upravnom postupku na pismeni zahtev zainteresovanih lica i nakon plaćanja odgovarajuće takse, izdaje kopije i odgovarajuće potvrde i uverenja o činjenicama o kojima vodi službenu evidenciju, tako da je u stavu 3. propisana i ova aktivnost i uslovi za njeno obavljanje, a pre svega osnov za primenu propisa o taksama.

Čl. 10. i 11.

Članom 10. propisano je ko može zastupati strana lica u postupku pred Zavodom i koja lica mogu biti upisana u Registar zastupnika koji vodi Zavod.

Članom 11. je izričito propisano da lice koje obavlja poslove zastupanja u ostvarivanju prava iz Zakona o žigovima mora imati završen pravni fakultet. Ako se kao zastupnik javlja pravno lice, lice koje je zaposleno u tom pravnom licu, a koje obavlja poslove zastupanja u postupku zaštite žiga, mora imati završen pravni fakultet. Ovaj uslov je propisan iz razloga što se u Registar zastupnika mogu upisati i lica sa završenim tehničkim fakultetom koja ne poseduju potrebno stručno pravničko znanje koje je neophodno za zastupanje u postupku za priznanje žiga koji se vodi pred Zavodom.

Član 12.

U ovom članu predviđeno je da se postupak za priznanje žiga pokreće podnošenjem prijave – podneskom koji sadrži zahtev za priznanje žiga i druge bitne delove. Ova odredba je preuzeta iz važećeg Zakona o žigovima i usaglašena je sa članom 26. Uredbe o žigu Evropske unije.

Član 13.

Odredba člana 13. je u celosti preuzeta iz važećeg Zakona o žigovima. Ovim članom se propisuje obavezna sadržina opšteg akta o kolektivnom žigu, odnosno opšteg akta o žigu garancije. Pored toga propisuju se i određene obaveze podnosioca prijave, odnosno nosioca kolektivnog žiga i žiga garancije koje omogućavaju javnost i kontrolu nad opštim aktom o kolektivnom žigu, odnosno žigu garancije.

Član 14.

Ovim članom propisana je obaveza plaćanja taksi i naknada troškova postupka i troškova pružanja informacionih usluga.

Član 15-17.

Odredbe o sadržini Registra prijava žigova, o minimumu uslova koje prijava mora da ispuni da bi mogla da bude zavedena u Registar prijava, kao i o pravu prvenstva u celosti su preuzete iz postojećeg Zakona o žigovima i u potpunosti odgovaraju opšteprihvaćenim međunarodnim standardima žigovnog prava.

Član 18.

Ovom odredbom se propisuju neophodni uslovi da bi se prijavi žiga podnetoj u nekoj zemlji članici Pariske unije ili Svetske trgovinske organizacije priznalo pravo prvenstva u Republici Srbiji (tzv. konvencijsko pravo prvenstva). Ova odredba je usklađena sa članom 4. Pariske konvencije, jer ne ograničava korisnike tzv. konvencijskog prava prvenstva samo na državljane zemalja Pariske unije, već proširuje krug lica koja se mogu pozivati na konvencijsko pravo prvenstva i na ona lica koja imaju domicil ili stvarno i ozbiljno industrijsko ili trgovinsko preduzeće u zemlji članici Pariske unije. U uporednom pravu je opšteprihvaćeno da se konvencijskim prioritetom može koristiti svaki prijavilac iz bilo koje zemlje na svetu ukoliko je podneo urednu prijavu žiga koja ima dejstvo u zemlji članici Pariske konvencije. Ovo dejstvo se obezbeđuje na osnovu međunarodnih ugovora, na primer Madridskog aranžmana o međunarodnom registrovanju žigova iz 1921. godine prema kome se međunarodna prijava žiga podnosi u jednoj zemlji, a ima efekat u drugim zemljama članicama Madridskog aranžmana.

Predložena odredba je u skladu sa članom 4. TRIPS-a koji obavezuje zemlje članice na pružanje tretmana najpovlašćenije nacije. Naime, zemlje članice su dužne da obezbede konvencijsko pravo prvenstva i prijaviocima koji su podneli urednu prijavu žiga koja ima dejstvo u zemlji članici Svetske trgovinske organizacije.

Član 19-20.

Ovim odredbama se u skladu sa članom 4. TRIPS-a pravo na tzv. „sajamski prioritet“ dozvoljava i onom podnosiocu prijave koji je pre podnošenja prijave upotrebio svoj znak na izložbi ili sajmu održanom u nekoj od zemalja članica Svetske trgovinske organizacije. U skladu sa članom 11. stav 2. Pariske konvencije priznanjem tzv. „sajamskog prioriteta“ ne produžavaju se rokovi iz člana 18. ovog zakona.

Član 21.

Izgled znaka i spisak robe, odnosno usluga predstavljaju bitne elemente znaka na osnovu kojih se određuje obim prava. Imajući u vidu da se na ovim elementima bazira i pravo prvenstva iz prijave, načelo pravne sigurnosti nalaže da se u prijavi ne mogu naknadno bitno izmeniti izgled znaka niti dopuniti spisak robe, odnosno usluga.

Stavom 2. ovog člana je precizirano šta se smatra bitnom izmenom znaka. Ovo preciziranje je neophodno iz razloga što se jedan znak može sastojati iz distinktivnih elemenata, ali isto tako i iz kombinacije distinktivnih i nedistinktivnih elemenata, kao i iz nedistinktivnih elemenata koji s obzirom na način kako su predstavljeni čine znak distinktivnim u ukupnom izgledu. U svakom slučaju, prilikom utvrđivanja distinktivnosti jednog znaka uvek se znak mora ceniti u njegovom ukupnom izgledu, tj. uzimajući u obzir distinktivne i nedistinktivne elemente znaka. Izmena distinkivnog elementa znaka uvek predstavlja bitnu izmenu znaka, jer je to onaj element u znaku koji ima funkciju razlikovanja robe, odnosno usluga. Međutim, u praksi je moguće da prijavilac zatraži naknadnu izmenu nekog nedistinktivnog elementa znaka. Ukoliko je posledica takve izmene, izmena distinktivnog karaktera znaka kao celine, Zavod neće odobriti zatraženu izmenu znaka. Da li će izmena nedistinktivnog elementa znaka predstavljati bitnu izmenu znaka, faktičko je pitanja i mora se ceniti u svakom konkretnom slučaju polazeći od toga da li se time menja distinktivni karakter znaka kao celine.

Stavom 3. ovog člana je propisano da se ne smatra dopunom spiska robe odnosno usluga njegovo preciziranje. Naime, dopuna spiska će postojati onda kada se naknadno dodaju robe, odnosno usluge koje nisu bile sadržane u prvobitnom spisku, ili kada se umesto neke postojeće robe, odnosno usluge navedu robe, odnosno usluge druge vrste, što je takođe nedozvoljeno. Sa druge strane, prijavilac u svakom trenutku može odustati od zaštite žigom za deo prijavljenih roba, odnosno usluga i na taj način ograničiti spisak robe. U praksi se često javljaju brojne nedoumice u vezi sa pitanjem šta se smatra dopunom spiska robe, odnosno usluga, budući da je moguća situacija da prijavilac u toku postupka odluči da spisak koji se odnosi na širu kategoriju robe odnosno usluga, naknadno precizira, tako da se odnosi na pojedinačne robe, odnosno usluge iz te kategorije (npr. odeća, kao šira kategorija se precizira na suknje, pantalone, košulje). U tom slučaju, preciziranje spiska se ne smatra dopunom spiska u smislu stava 1. ovog člana, već njegovim ograničenjem, te je kao takvo dozvoljeno.

Član 22.

Stavom 1. ovog člana propisano je da se prijave ispituju po redosledu određenom datumom njihovog podnošenja, a stavom 2. su propisani izuzeci od ovog pravila. U odnosu na Zakon iz 2005. godine predloženom odredbom stava 2. tačka 1. ovog člana, pored sudova i nadležnog organa tržišne inspekcije, daje se ovlašćenje i carinskim organima da u slučaju kada je pokrenut carinski postupak, zatraže od Zavoda za intelektualnu svojinu rešavanje prijave po hitnom postupku. Naime, predloženim rešenjem se omogućava efikasnije postupanje carinskih organa u skladu sa odredbama Carinskog zakona („Sl. glasnik RS“, br. 73/2003, 61/2005, 85/2005 – dr. zakon, 62/2006 – dr. zakon i 63/2006 – ispr. dr. zakona), kojima se uređuju mere za zaštitu prava intelektualne svojine na granici (čl. 240-247. Carinskog zakona). Pomenutim odredbama propisano je da će carinski organ, na zahtev nosioca prava intelektualne svojine prekinuti carinski postupak i zadržati robu u slučaju postojanja sumnje da se uvozom, izvozom ili tranzitom robe koja je predmet carinskog postupka povređuju prava intelektualne svojine (čl. 241. Carinskog zakona). Imajući u vidu da uvozom, izvozom ili tranzitom robe može da bude povređen i znak za koji je podneta prijava za priznanje žiga, ali o kojoj u tom trenutku, još nije odlučeno, neophodno je da postupak po toj prijavi bude okončan po hitnom postupku i da bude doneta odluka o tome da li će prijavljenom znaku biti priznata zaštita žigom. Naime, odluka o podnetoj prijavi za priznanje žiga u konkretnom slučaju predstavlja prethodno pitanje, jer će od ishoda postupka pred Zavodom zavisiti dalje postupanje carinskog organa.

U stavu 2. tač. 2. predloženo je rešenje prema kome se prijava izuzetno može rešavati po hitnom postupku ako je podnet zahtev za međunarodno registrovanje žiga, a na taj zahtev se primenjuju Madridski aranžman. Ovakvo rešenje je znatno preciznije u odnosu na postojeću odredbu Zakona o žigovima iz 2005. godine, i u skladu je sa međunarodnim ugovorima koji se u ovoj oblasti primenjuju, s obzirom na to da nije svaka međunarodna prijava za priznanje žiga razlog za prekoredno ispitivanje nacionalne prijave. Naime, na postupak međunarodnog registrovanja žigova, u zavisnosti od toga za koje zemlje je zatražena zaštita, primenjuju se ili odredbe Madridskog aranžamana ili odredbe Madridskog protokola. Madridskim aranžmanom je izričito propisano da osnov za međunarodno registrovanje može biti samo nacionalni žig, dok je Madridskim protokolom propisano da se žig može međunarodno registrovati i na osnovu nacionalne prijave za priznanje žiga. Shodno navedenom, nacionalna prijava može biti uzeta u rad po hitnom postupku samo u onim slučajevima kada se na nju ima primenjivati Madridski aranžman, budući da tada žig mora da bude prethodno nacionalno registrovan. Sa druge strane, u slučaju kada se ima primenjivati Madridski protokol, tada nema osnova za ispitivanje prijave po hitnom postupku, budući da se zahtev za međunarodno registrovanje žiga u tom slučaju može podneti i na osnovu same prijave za priznanje žiga.

Stavom 3. je propisano da se prijava može reštavati po hitnom postupku i u slučaju kada je saglasno drugim propisima to neophodno. Tako na primer, Zakonom o lekovima i medicinskim sredstvima („Sl. glasnik RS“, br. 84/05, 85/05) propisano je da je za pribavljanje dozvole za stavljanje leka u promet neophodno dostaviti dokaz o zaštićenom imenu leka. Isto tako, Zakonom o zaštiti bilja („Sl. list SRJ“, br. 24/98, 26/98), za izdavanje dozvole za stavljanje pesticida u promet neophodna je potvrda nadležnog organa o zaštićenom nazivu pesticida.

Član 23.

U ovom članu se poput odgovarajuće odredbe u važećem Zakonu o žigovima propisuje minimum uslova koje prijava mora da ispunjava da bi bila formalno uredna. Pri tome, nabrojani su samo osnovni elementi: zahtev za priznanje žiga, spisak robe, odnosno usluga, opšti akt o kolektivnom žigu, opšti akt o žigu garancije, ako se radi o prijavi za priznanje kolektivnog žiga ili žiga garancije, dokaz o uplati takse za prijavu, dok se drugi elementi propisuju Uredbom o postupku za priznanje žiga. Kao rok za povraćaj u pređašnje stanje u slučaju odbacivanja prijave iz razloga formalne neurednosti, propisan je rok od 3 meseca od dana prijema zaključka o odbacivanju.

Član 24.

U odnosu na postojeći Zakon o žigovima, ovo je nova odredba kojom se reguliše situacija kada prijavilac u toku postupka odustane od podnete prijave za priznanje žiga. Iako, se na ovu situaciju primenjuju opšta pravila Zakona o opštem upravnom postupku, važno je da bude posebno normirana u Zakonu o žigovima, iz razloga što i prava iz prijave mogu biti predmet ugovora o licenci, zalozi, franšizi, te su tako i lica u čiju korist su ova prava upisana zainteresovana za pravnu sudbinu podnete prijave za priznanje žiga. Zbog toga je u stavu 2. ovog člana izričito propisano da, u slučaju kada je u Registru prijava upisano određeno pravo u korist trećeg lica, podnosilac prijave ne može odustati od prijave bez pismene saglasnosti lica na čije ime je upisano to pravo.

Zaključak o obustavi postupka se donosi samo onda kada prijavilac odustane od prijave u celini, tj. za sve robe, odnosno usluge. U tom slučaju, zaključkom o obustavi, postupak se okončava i predmet stavlja u akta, a prijava prestaje da važi narednog dana od dana predaje nadležnom organu izjave o odustanku. Sa druge strane, odustankom prijavioca od pojedinih roba, odnosno usluga, postupak se ne okončava, već se nastavlja u odnosu na robe, odnosno usluge od kojih prijavilac nije odustao, a ovaj odustanak prijavioca se smatra ograničenjem spiska robe, odnosno usluga.

Član 25.

Postupak razdvajanja prijave je u skladu sa članom 7. stav 1. Ugovora o žigovnom pravu („Službeni list SRJ – Međunarodni ugovori“, br. 4/98) i sa članom 44a Uredbe Saveta Evropske unije br. 422/2004 od 19. februara 2004. godine kojom se menja Uredba Saveta Evropske unije br. 40/94 od 20. decembra 1993. godine.

Kolektivni žigovi i žigovi garancije su posebne vrste žigova i za njih, u određenim slučajevima važe posebna pravila. Ugovor o žigovnom pravu izričito propisuje da se razdvajanje ne odnosi na kolektivne žigove, pa se stoga ni predložene odredbe o razdvajanju prijave ne odnose na kolektivne žigove i žigove garancije.

Član 26.

Stavom 1. ovog člana precizirano je da nadležni organ ispituje da li su ispunjeni uslovi za priznanje žiga propisani čl. 4. i 5. ovog zakona. Sve uslove iz čl. 4. i 5. ovog zakona, Zavod za intelektualnu svojinu ispituje po službenoj dužnosti.

Stavom 2. ovog člana precizira se momenat u kome treba da budu ispunjeni uslovi za priznanje žiga. Uslovi za priznanje žiga moraju da budu ispunjeni u vreme donošenja konačne odluke o priznanju žiga, tj. u trenutku upisa žiga u Registar žigova. U tom smislu, ispunjenost uslova za priznanje žiga ceni se na osnovu činjeničnog stanja u trenutku donošenja odluke o priznanju žiga. Naime, moguće je da je u trenutku podnošenja prijave, već postojao ranije registrovan isti ili sličan žig drugog lica, ali da je u periodu od podnošenja prijave pa do trenutka registrovanja žiga, ranijem žigu prestala važnost (npr. zbog neplaćene takse, zbog nekorišćenja, ili poništaja). U tom slučaju prijavljeni znak će ispunjavati uslove za zaštitu žigom.

Stavom 3. ovog člana propisana je mogućnost da Zavod u toku postupka ispitivanja ispunjenosti uslova za priznanje žiga uzme u obzir mišljenje zainteresovanog lica u kome se obrazlažu razlozi iz člana 5. ovog zakona zbog kojih prijavljeni znak ne ispunjava uslove za zaštitu žigom. Ovo je nova odredba čije se uvođenje pokazalo kao korisno iz razloga što u pojedinim slučajevima ovakvo mišljenje može da ima presudan uticaj na pravilno i potpuno utvrđivanje svih činjenica i okolnosti koje su od značaja za donošenje zakonitog i pravilnog rešenja u smislu čl. 8. Zakona o opštem upravnom postupku (načelo istine). Naime, s obzirom na specifičnost materijalnopravnih pitanja koja se ispituju u postupku po prijavi za priznanje žiga, ispitivač često ne raspolaže dovoljnim podacima i dokazima na osnovu kojih treba da donese odluku (npr. da li je neki deo znaka generičkog ili prevarnog karaktera, ili da li je prijavljeni znak sličan ili identičan opštepoznatom znaku, odnosno čuvenom žigu). Budući da je postupak po prijavi za priznanje žiga jednostranački postupak koji se vodi po zahtevu prijavioca kome je u interesu da mu žig bude priznat, neophodno je omogućiti korišćenje svih raspoloživih dokaznih sredstava u cilju potpunog i tačnog utvrđivanja činjeničnog stanja, uključujući i mišljenje trećih lica. Ova odredba je od posebne važnosti za nosioce opštepoznatih znakova i čuvenih žigova, jer im daje mogućnost da još u fazi podnete prijave za priznanje žiga, Zavodu dostave relevantne dokaze o opštepoznatosti znaka, odnosno čuvenosti žiga i tako spreče njegovo evenutalno podražavanje. Mišljenje trećeg lica se smatra samo jednim od dokaznih sredstava koje se može iskoristiti, te stoga nije obavezujuće već se u svakom konkretnom slučaju ima ceniti u svetlu svih ostalih dokaza, a treće lice nema svojstvo stranke u postupku. Ova odredba je u skladu sa postojećom praksom Zavoda da uzima u razmatranje eventualne primedbe trećih lica dostavljene bilo kada u toku postupka po prijavi i u vezi sa bilo kojim osnovom za odbijanje iz čl. 4. i 5.

Član 27.

Ovim članom propisan je postupak ispitivanja uslova za priznanje žiga.

Stavom 1. propisano je će Zavod za intelektualnu svojinu, ako utvrdi da prijava ne ispunjava uslove za priznanje žiga, pismenim putem (u formi rezultata ispitivanja) obavestiti podnosioca prijave o razlozima zbog kojih se žig ne može priznati i pozvaće ga da se u roku koji nadležni organ odredi izjasni o tim razlozima

U predloženom članu u stavu 2, isto kao i u Zakonu o žigovima iz 2005. godine (čl. 27. st. 3.) sadržana je oredba kojom je regulisan tzv. „disclaimer“. Ovaj institut, koji potiče iz anglo-saksonskog prava, sadrži većina savremenih zakona o žigovima a propisan je i članom 38. Uredbe o žigu Evropske unije. Suštinski, disklejmer predstavlja zabelešku da se na nekom elementu znaka koji sam po sebi nije podoban za razlikovanje robe u prometu ne uspostavlja isključivo pravo van celine znaka. Smisao ovog instituta je da se spreči eventualno stvaranje zabune o tome da na nekom elementu znaka koji sam po sebi nije podoban za zaštitu žigom vlasnik žiga ima monopolsko pravo. Naime, moguće je da znak u sebi sadrži elemente koji po svojoj prirodi nemaju funkciju žiga (generični i deskriptivni termini, kao i elementi koji su uobičajeni za označavanje određene vrste robe, odnosno usluga). Ti elementi znaka moraju ostati slobodni u prometu, i zbog toga na njima niko ne može steći monopolsko pravo. Već prilikom podnošenja prijave, na sopstvenu inicijativu, ili u postupku ispitivanja prijave, na inicijativu Zavoda za intelektualnu svojinu, podnosilac prijave pismenim putem odustaje od zahteva za zaštitu onih delova prijavljenog znaka koji nisu podobni za razlikovanje robe ili usluga i u tom smislu daje izričitu pismenu izjavu o tome na kojim elementima znaka ne traži bilo kakva isključiva prava. Na taj način, u slučaju eventualnog spora, sudu je lako da odredi obim zaštite žiga i elemente žiga koji tu zaštitu uživaju, odnosno elemente znaka koji ne uživaju zaštitu sami po sebi. U domaćoj praksi to je veoma važno, jer često domaći podnosioci u prijavi žiga kao znak za koji traže zaštitu, prijavljuju cele etikete, koje u sebi sadrže brojne elemente koji nisu podobni za zaštitu, čime se i nosilac žiga i šira javnost dovode u zabludu o obimu prava znaka za koji se traži zaštita žigom. Formulacija iz postojećeg Zakona o žigovima prema kojoj se disklejmer može uspostaviti na elementu znaka koji nije podoban za razlikovanje robe, odnosno usluga u prometu, u praksi je često izazivala nedoumice u pogledu toga koji su to elementi znaka koji nisu podobni za razlikovanje robe, odnosno usluga u prometu i na kojima se može uspostaviti disklejmer, kao i da li se disklejmer može uspostaviti i na prevarnim elementima znaka, na elementima koji su ranije zaštićeni žigom ili na drugim elementima koji shodno članu 5. ne ispunjavaju uslove za zaštitu žigom. Radi otklanjanja takve nedoumice, predlaže se nova formulacija stava 2. ovog člana koja sadrži dodatno precizranje, tako da se mogućnost uspostavljanja instituta disklejmera odnosi samo na sledeće slučajeve: kada se radi o elementu znaka koji po svom ukupnom izgledu nije podoban za razlikovanje robe, odnosno usluga u prometu (čl. 5. st. 1. tač. 2. ZOŽ), kada se radi o elementu znaka koji isključivo označava vrstu robe, odnosno usluga, njihovu namenu, vreme ili način proizvodnje, kvalitet, cenu, količinu, masu i geografsko poreklo (čl. 5. st. 1. tač. 4. ZOŽ) i kada se radi o elementu koji je uobičajen za označavanje određene vrste robe, odnosno usluga (čl. 5. st. 1. tač. 5. ZOŽ). Na taj način se isključuje mogućnost uspostavljanja disklejmera na onim elementima koji su prevarnog karaktera i koji kao takvi i ne smeju biti sadržani u znaku čak ni uz disklejmer. Isto tako disklejmer je isključen i u pogledu onih elemenata znaka koji su sami po sebi podobni za razlikovanje robe u prometu, ali koji ne ispunjavaju uslove za zaštitu žigom po nekom od drugih osnova iz čl. 5. Zakona o žigovima (npr. element koji je istovetan ili sličan ranije registrovanim žigu, državni grb, zastava ili simbol, naziv ili skraćenica naziva neke zemlje ili međunarodne organizacije, nacionalni ili religiozni simboli, zvanični znakovi ili puncevi za kontrolu ili garanciju kvaliteta, lično ime ili lik određenog lica).

Stavom 3. propisana je obaveza podnosioca prijave da u slučaju kada je bitan element znaka nejasan ili dvosmislen dostavi opis žiga. U praksi zemalja anglosaksonskog prava opis je obavezan kada se znak sastoji iz crteža koji predstavlja predmet koji se teško identifikuje; kada više lica ne mogu predstavljeni predmet da prepoznaju na isti način; kada crtež predstavlja simbol određenog pojma čije značenje nije dovoljno poznato (primeri: simboli korišćeni u astrologiji, simboli koji predstavljaju pojam iz matematike, elektrotehnike ili druge naučne discipline; legendarni ili istorijski simboli korišćeni od strane nacionalnih ili drugih grupa da bi označili ideje kao što su: sreća, dug život itd).

Stavom 4. propisano je da na obrazloženi zahtev podnosioca prijave, uz plaćanje propisane takse, nadležni organ može da produži rok za izjašnjenje o razlozima zbog kojih prijavljeni znak ne ispunjava uslove za zaštitu žigom za vreme koje smatra primerenim.

Stavom 5. propisano je postupanje Zavoda za intelektualnu svojinu u slučaju kada se podnosilac prijave ne izjasni o razlozima zbog kojih prijavljeni znak ne ispunjava uslove za zaštitu žigom, ili kada se izjasni, ali Zavod i dalje smatra da se žig ne može priznati i to bilo u celosti ili samo za pojedine robe, odnosno usluge. U tom slučaju, Zavod će doneti rešenje o odbijanju zahteva za priznanje žiga u celosti ili za pojedine robe odnosno usluge. Ovakvo rešenje je sadržano u Uredbi o žigu EU (čl. 38. i čl. 43. st. 5.), kao i zakonima Rumunije (čl. 21), Mađarske z (čl. 61. st. 4), Hrvatske (čl. 24. st. 1), Slovenije (čl. 99. st. 3 i 102. st. 4). Ova odredba zamenjuje sadašnju odredbu prema kojoj se u slučaju kada su delimično ispunjeni uslovi za priznanje žiga donosi rešenje o delimičnom priznanju žiga. Naime, donošenje rešenja o delimičnom priznanju žiga u praksi nužno povlači za sobom neophodnost da se prethodno donese zaključak kojim se prijaviocu nalaže da izvrši uplatu takse za one robe, odnosno usluge za koje znak ispunjava uslove za zaštitu žigom i kojim se praktično meritorno odlučuje o ispunjenosti uslova za priznanje žiga. Međutim, za takvu vrstu zaključka nema pravnog utemeljenja ni u Zakonu o žigovima, a ni u Zakonu o opštem upravnom postupku, budući da se zaključkom ne može odlučivati o materijalnopravnim, već samo o procesnim pitanjima.

Član 28.

Ovim članom uređuje se postupak ispitivanja uslova za priznanje kolektivnog žiga i žiga garancije koji su vezani za opšti akt o kolektivnom žigu, odnosno žigu garancije. U uporednom pravu je prihvaćen stav, zasnovan na članu 7 bis Pariske konvencije o zaštiti industrijske svojine, da ovi akti moraju biti saglasni sa opšteprihvaćenim moralnim normama i normama javnog poretka.

Član 29.

Ovim članom je propisano postupanje Zavoda za intelektualnu svojinu, kada se nakon sprovedenog postupka ispitivanja uslova za priznanje žiga utvrdi da prijavljeni znak ispunjava uslove za zaštitu žigom.

Čl. 30-31.

Ovim odredbama je propisano postupanje Zavoda za intelektualnu svojinu nakon dostavljanja dokaza o uplati takse za prvih deset godina zaštite i troškova objave žiga. U tom slučaju priznato pravo se upisuje u Registar žigova, nosiocu žiga se izdaje isprava o žigu, a priznato pravo se objavljuje u Glasniku intelektualne svojine (službeno glasilo Zavoda za intelektualnu svojinu). Isprava o žigu ima karakter upravnog akta, što je u skladu sa članom 196. st. 1. Zakona o opštem upravnom postupku („Sl. list SRJ“, br. 33/97 i 31/2001) koji propisuje da se posebnim propisom, rešenju može dati i drugi naziv.

Čl. 32-35.

Ovim odredbama regulisan je postupak koji se po prijavi za međunarodno registrovanje žiga vodi pred Zavodom za intelektualnu svojinu. Sistem međunarodnog registrovanja žigova se bazira na Madridskom aranžmanu i Madridskom protokolu i njime se omogućava da se podnošenjem jedne međunarodne prijave ostvari istovremeno pravna zaštita u onim zemljama članicama Madridskog aranžmana i Madridskog protokola u kojima prijavilac želi da dobije pravnu zaštitu. Međunarodno registrovanje žiga se sprovodi preko Zavoda za intelektualnu svojinu, pa se zahtev za međunarodno registrovanje žiga podnosi Zavodu za intelektualnu svojinu, koji uredan zahtev prosleđuje Međunarodnom birou Svetske organizacije za intelektualnu svojinu koji registruje prijavljeni žig i o tome obaveštava administracije država za koje je međunarodno registrovanje zatraženo. Da bi domaća fizička odnosno pravna lica mogla da podnesu zahtev za međunarodno registrovanje žiga neophodan uslov je da je žig prethodno priznat kod Zavoda za intelektualnu svojinu ili da je kod Zavoda za intelektualnu svojinu podneta prijava za priznanje žiga.

Član 36.

Članom 9. st. 1. Madridskog aranžmana i čl. 9. Madridskog protokola izričio je propisana obaveza nacionalnog zavoda da o promenama u prijavi odnosno registraciji žiga koji je bio osnov za međunarodno registrovanje tog žiga, obavesti Svetsku organizaciju za intelektualnu svojinu, ako se te promene odnose i na međunarodnu registraciju tog žiga. Naime, tokom perioda od 5 godina od dana međunarodnog registrovanja žiga, međunarodni žig je zavisan od pravnog statusa nacionalnog žiga, odnosno nacionalne prijave na osnovu koje je izvršeno njegovo međunarodno registrovanje. Drugim rečima, ukoliko u navedenom periodu, nacionalni žig, odnosno nacionalna prijava iz bilo kog razloga prestane da važi, to će za posledicu imati prestanak važenja i međunarodne registracije tog žiga. Kad je reč o drugim vrstama promena u prijavi odnosno registraciji žiga (promena naziva i adrese nosioca žiga, suženje spiska roba i usluga, prenos žiga, ugovor o licenci, zalozi) Zavod je dužan da o njima obavesti Svetsku organizaciju za intelektualnu svojinu, ukoliko se te promene odnose i na međunarodnu registraciju tog žiga.

Član 37.

Sistem međunarodnog registrovanja žigova omogućava registrovanje žiga za jednu ili više zemalja članica Madridskog aranžmana i Madridskog protokola. Prilikom podnošenja zahteva za međunarodno registrovanje podnosilac zahteva je dužan da naznači zemlje za koje traži zaštitu, s tim što naknadno može zatražiti da se zahtev proširi i na one zemlje koje nisu bile obuhvaćene prvobitnim zahtevom (teritorijalno proširenje). Kao i zahtev za međunarodno registrovanje žiga, i zahtev za teritorijalno proširenje podnosi se preko Zavoda za intelektualnu svojinu.

Član 38.

Odredbe sadržane u ovom članu su usklađene sa članom 5 Direktive EU i sa članom 9. Uredbe o žigu EU, a sadržane su i u zakonima gotovo svih država članica EU. U ovom članu su jasno konkretizovane i sistematizovane radnje ekonomskog iskorišćavanja znaka zaštićenog žigom. Registracijom žiga, njegov nosilac stiče isključivo pravo da znak zaštićen žigom koristi za obeležavanje robe, odnosno usluga na koje se taj znak odnosi i ovo svoje pravo on može da istakne prema trećim licima.

U st. 2. i 3. su taksativno navedene radnje koje nosilac žiga može da zabrani trećim licima. Naime, nosilac žiga ima pravo da zabrani neovlašćeno korišćenje istog znaka za obeležavanje iste robe, odnosno usluga, kao i da zabrani neovlašćeno korišćenje istog ili sličnog znaka za obeležavanje iste ili slične robe, odnosno usluga ukoliko bi usled korišćenja tog znaka postojala verovatnoća nastanka zabune u relevantnom delu javnosti, koja obuhvata i verovatnoću dovođenja u vezu tog znaka sa njegovim ranije zaštićenim znakom.

U stavu 3. je taksativno navedeno da nosilac žiga ima pravo da zabrani neovlašćeno stavljanje zaštićenog znaka na robu ili njeno pakovanje; nuđenje robe, njeno stavljanje u promet ili njeno skladištenje u te svrhe, ili obavljanje usluga pod zaštićenim znakom; uvoz ili izvoz robe pod zaštićenim znakom; korišćenje zaštićenog znaka u poslovnoj dokumentaciji ili u reklami. Ova odredba je usklađena i sa zahtevima TRIPS-a (čl. 16.1.).

U odnosu na postojeće zakonsko rešenje, stavom 3. tač. 1. ovog člana propisuje se da nosilac žiga može zabraniti stavljanje zaštićenog znaka na robu, njeno pakovanje, ili sredstva za obeležavanje robe. Pretpostavka za zaštitu žiga je jedinstvo (veza) žiga, robe i njenog pakovanja, odnosno sredstava za obeležavanje robe. Međutim, prema važećem Zakonu o žigovima, nosilac žiga nema pravo da zabrani korišćenje žigom zaštićenog znaka na sredstvima za obeležavanje robe ukoliko se ne nalaze na samoj robi (na primer kada se krivotvorene etikete, nalepnice, zatvarači za flaše i sl. uvoze u Republiku Srbiju radi njihovog kasnijeg stavljanja na robu). Imajući u vidu da postojanje tako obeleženih sredstava stvara pretpostavku opasnosti njihove upotrebe, ubrajanje i ove radnje u ovlašćenja nosioca žiga značajno će preventivno pomoći u borbi protiv krivotvorenja žiga.

U odnosu na postojeće zakonsko rešenje, stavom 3. tač. 3. ovog člana propisuje se da nosilac žiga može zabraniti pored uvoza i izvoza, i tranzit robe pod zaštićenim znakom. Iz ovako definisane sadržine prava proizilazi i sadržina tužbenog zahteva u postupku po tužbi zbog povrede prava (čl. 76. i 77.), a iz toga dalje proizilaze ovlašćenja suda u postupku građansko pravne zaštite u slučaju povrede žiga i to: određivanje privremene mere (čl. 80.) i obezbeđenje dokaza (čl. 81). U članu 77. predloženog Zakona o žigovima, propisano je da se povredom žiga ili prava iz prijave smatra se svako neovlašćeno korišćenje zaštićenog znaka od strane bilo kog učesnika u prometu, u smislu čl. 38. i 43. st. 2. ovog zakona. Ova izmena se pokazala kao neophodna iz razloga što prema dosadašnjem zakonskom rešenju, neovlašćeni tranzit robe pod zaštićenim znakom nije predstavljao povredu prava. Zbog toga, do sada nije postojao mehanizam zaštite nosilaca žigova u slučajevima kada do povrede žiga dođe tokom tranzita robe, a sudovi nisu imali ovlašćenje da u tim slučajevima određuju privremene mere, kao ni mere obezbeđenja dokaza. Isto tako, ovom izmenom se odredbe Zakona o žigovima usklađuju sa odredbama Carinskog zakona („Sl. glasnik Republike Srbije“, br. 62/2006) koji je stupio na snagu 1.1.2007. godine, kojima se regulišu mere za zaštitu prava intelektualne svojine na granici (čl. 240-244. Carinskog zakona), i obezbeđuje se efikasna saradnja sudova i carinskih organa u slučajevima kada se uvozom, izvozom ili tranzitom robe povređuje žig. Naime, saglasno Carinskom zakonu, carinski organ može na zahtev nosioca prava intelektualne svojine ili po službenoj dužnosti prekinuti carinski postupak i zadržati robu u slučaju postojanja sumnje da se uvozom, izvozom ili tranzitom robe koja je predmet carinskog postupka povređuju prava intelektualne svojine. Carinski zakon dalje, u članu 244. propisuje da će, u slučaju kada je carinski postupak prekinut po službenoj dužnosti, a carinski organ u roku 15 dana od dana kada su zainteresovane strane obaveštene o prekidu postupka ne bude obavešten da je pokrenut postupak koji vodi meritornoj odluci, ili da je nadležni organ odredio privremenu meru na osnovu koje se odlaže puštanje robe, roba biti puštena ako su ispunjeni uslovi za uvoz, izvoz ili tranzit.

Stavom 4. ovog člana pruža se zaštita i podnosiocima prijava za priznanje žiga kao i nosiocima opštepoznatog znaka u skladu sa članom 6 bis Pariske konvencije i članom 16. TRIPS-a.

Član 39.

Odredba člana 39. ima za cilj da spreči gubljenje distinktivnosti zaštićenog znaka koji je naveden u štampi, rečniku, udžbeniku, uputstvu za korišćenje postrojenja ili drugom pisanom materijalu. Relativno su česte situacije u životu kada je neophodno pomenuti ili reprodukovati tuđi zaštićeni znak u kontekstu razmatranja određenih pitanja koja se tiču robe ili usluge koja je znakom označena. Ovakvo navođenje tuđeg znaka iako ne predstavlja povredu prava titulara žiga nosi izvesnu opasnost po njegove interese. Ona se ogleda u povećanom stepenu verovatnoće da znak izgubi svoju distinktivnost, odnosno da u svesti učesnika u prometu počne da se shvata kao generična oznaka za vrstu robe, što u krajnjem efektu vodi gubljenju žiga. U cilju sprečavanja te pojave titularu žiga se daje ovlašćenje da zahteva od izdavača rečnika, enciklopedija i drugih dela u kojima se navođenjem znaka može stvoriti utisak da je reč o generičnom nazivu za vrstu robe ili usluge, da najkasnije u sledećem izdanju istog dela naznače da je reč o znaku zaštićenom žigom.

Član 40.

Odredba člana 40. u celosti je preuzeta iz važećeg Zakona o žigovima. Stavom 1. reguliše se tzv. „iscprljenje prava“, a drugim stavom uređuje se situacija kada je zabranjen tzv. „paralelni uvoz“. Pod iscrpljenjem prava nosioca žiga podrazumeva se njegova nemogućnost da zabrani dalju upotrebu svog žiga na robi koja je legalno stavljena u promet bilo gde u svetu. Suštinski, radi se o sprečavanju nosioca žiga da monopolsko pravo koje mu pripada zloupotrebljava tako što će svoj monopol da proširi i van okvira koje dozvoljava klasično žigovno pravo. Svaki nosilac žiga, može ugovorom, dakle na osnovu obligacionopravnog odnosa, trećim licima da onemogući dalju preprodaju robe obeležene njegovim znakom ali to ne može na osnovu svojinskog prava, kao nosilac žiga. Time se omogućava tzv. paralelni uvoz, odnosno situacija da se na tržištu nađe roba, autentična i legalno stavljena u promet od strane nosioca žiga, a koju nudi konkurent nosioca žiga, i roba koja je stavljena u promet bez saglasnosti nosioca žiga, pa predstavlja konkurenciju njegovoj robi, ili ekskluzivnim distributerima te robe. U takvim slučajevima ne radi se o povredi žiga, već o povredi nekog obligacionog odnosa ili eventualno carinskih propisa, ako takva roba nije u zemlju ušla legalnim kanalima trgovine.

Jedina situacija kada nosilac žiga može da zabrani tzv. paralelni uvoz je propisana u stavu 2. predloženog člana. Uslov za takvu zabranu je da titular žiga ima opravdani razlog da se protivi daljem stavljanju robe u promet. Proizvod na kome je žig iscprljen mora prilikom ponovnog stavljanja u promet od strane njegovog novog vlasnika imati ista svojstva koja je imao kad ga je titular žiga ili njegov pravni sledbenik prvi put stavio u promet. Ako je naknadno došlo do namerne modifikacije tog proizvoda od strane vlasnika, ili nenamerne promene njegovih svojstava (npr. kvar prehrambenog proizvoda), titular žiga je ovlašćen da zabrani stavljanje u promet takvog proizvoda. Pravni smisao ove odredbe leži u tome što se, u slučaju naknadno modifikovane ili pokvarene robe, narušavaju funkcije žiga, i to funkcija ukazivanja na poreklo robe i funkcija garancije kvaliteta robe. Praksa Evropskog suda pravde poznaje i slučajeve u kojima „opravdani razlozi“ nisu bili povezani sa promenom svojstva robe, već sa radnjama vlasnika robe, kojima se oštećuje renome žiga i njegovog titulara. Tako na primer, nepriličan način reklamiranja robe može ugroziti renome žiga. Takođe, u teoriji postoji shvatanje da je i prodavanje robe znatno ispod cene jedan od opravdanih razloga da se titular žiga suprotstavi daljem stavljanju robe u promet, jer se narušava renome žiga.

Član 41.

Ovim članom se precizira i detaljnije reguliše ograničenje prava nosioca žiga. U stavu 1. propisuje se veća snaga poslovnog imena ili naziva u odnosu na kasnije stečeni žig. Da bi poslovno ime ili naziv, koji su identični ili bitno slični registrovanom žigu mogli da se koriste u prometu robe ili usluga, neophodno je da takvo poslovno ime ili naziv budu stečeni na savestan način pre priznatog prava prvenstva žiga. Zahteva se kumulacija uslova (savesnost i prioritet) da bi se poslovno ime ili naziv, koji su kolidirajući sa registrovanim žigom neometano koristili u prometu robe ili usluga.

Stavom 2. ovog člana propisana je nemogućnost nosioca žiga da trećem licu zabrani korišćenje u privrednom prometu oznaka navedenih u tačkama 1. do 3. ovog stava ako ih to lice koristi savesno i u skladu sa dobrim poslovnim običajima. Ovo ograničenje prouzrokovano je samim karakterom nabrojanih oznaka (pravo na lično ime, odnosno poslovno ime i adresu, pravo na korišćenje oznaka vrste, količine, vrednosti, geografskog porekla i drugih svojstava robe). Odredbe predloženog člana su u potpunosti usklađene sa čl. 6. Direktive EU i sa čl. 12. Uredbe o žigu Evropske unije i sa čl. 17. TRIPS-a.

Član 42.

Predloženim članom propisano je ograničenje prava korisnika kolektivnog žiga, odn. korisnika žiga garancije u slučaju kada znak koji je zaštićen kolektivnim žigom ili žigom garancije u sebi sadrži geografsku indikaciju koja ukazuje na određeni geografski lokalitet sa koga roba odn. usluga koja je njime obeležena potiče. U tom slučaju korisnik kolektivnog žiga odn. žiga garancije ne može da zabrani drugome da taj znak koristi u skladu sa dobrim poslovim običajima. Naime, na samoj geografskoj indikaciji sadržanoj u žigu ne može se steći monopolsko pravo budući da mora da ostane slobodna u prometu kako bi i druga lica koja proizvode ili stavljaju u promet robu sa tog geografskog područja mogla da je koriste za ukazivanje na geografsko poreklo. Ova odredba se primenjuje u odnosu na ona lica koja pod tim znakom stavljaju u promet robu koja zaista potiče sa geografskog lokaliteta na koji znak upućuje. U suprotnom, radilo bi se o postupanju suprotno dobrim poslovnim običajima. Korisnik kolektivnog žiga odn. žiga garancije koji u sebi sadrži geografsku indikaciju posebno ne može zabraniti njegovo korišćenje licu koje je upisano kao ovlašćeni korisnik iste ili slične registrovane oznake geografskog porekla. Ovo iz razloga što se pravo ovlašćenih korisnika imena porekla, odn. geografske oznake na korišćenje imena porekla, odn. geografske oznake za obeležavanje proizvoda na koje se ime porekla, odn. geografska oznaka odnosi zasniva na Zakonu o oznakama geografskog porekla (čl. 42. st. 2. Zakona o oznakama geografskog porekla).

Ova odredba je u skladu sa članom 64. st. 2. Uredbe o žigu EU.

Član 43.

Stavom 1. ovog člana propisan je princip tzv. specijaliteta žiga. To znači da nosilac žiga uživa sva prava stečena žigom samo u odnosu na robe, odnosno usluge za koje je registrovan i stoga ne može zabraniti drugom licu da isti ili sličan znak koristi za obeležavanje robe, odnosno usluga druge vrste. Izuzetak od ovog pravila važi samo za čuveni žig koji može da uživa zaštitu i u odnosu na robe, odnosno usluge koje nisu slične onima za koje je čuveni žig registrovan.

Stavom 2. ovog člana određuje se obim zaštite čuvenog žiga u odnosu na isti ili sličan znak kojim se obeležavaju robe ili usluge koje nisu slične onima za koje je čuveni žig registrovan. Kumulacijom uslova (registracija čuvenog žiga, upućivanje na povezanost sa nosiocem čuvenog žiga i verovatnoća nastanka štete za nosioca čuvenog žiga) praktično se sužava ovim zaštite čuvenog žiga u odnosu na robu ili usluge koje su različite od robe ili usluga za koje je čuveni žig registrovan na teritoriji Srbije. U postupku pred sudom ili administrativnim organom nosilac čuvenog žiga biće dužan da dokaže da su navedeni uslovi kumulativno ispunjeni. Ova odredba je u skladu sa članom 16. TRIPS-a i predstavlja uobičajenu odredbu koju sadrže zakoni o žigovima zemalja članica Svetske trgovinske organizacije.

Čl. 44-46.

Tradicionalno žig se stiče upisom u Registar žigova, a važi od datuma podnošenja prijave. Takođe, u uporednom pravu je uobičajeno da žig traje 10 godina i da se njegovo važenje uz plaćanje propisane takse može produžavati neograničeni broj puta. Ovakvo rešenje sadržano je u članu 46. Uredbe o žigu EU.

U skladu sa članom 10. Direktive EU nosilac žiga dužan je da žig koristi. Sankcije za slučaj nekorišćenja žiga propisane su predloženim članovima 64. i 65. ovog zakona.

Član 47.

Ovim članom reguliše se institut razdvajanja žiga u skladu sa članom 7. stav 2. Ugovora o žigovnom pravu i članom 48a Uredbe Saveta Evropske unije br. 422/2004 od 19. februara 2004. godine kojom se menja Uredba Saveta Evropske unije br. 40/94 od 20. decembra 1993. godine.

Kolektivni žigovi i žigovi garancije su posebne vrste žigova i za njih, u određenim slučajevima, važe posebna pravila. Ugovor o žigovnom pravu izričito propisuje da se razdvajanje žiga ne odnosi na kolektivne žigove, pa se stoga ni predložene odredbe o razdvajanju žiga ne odnose na kolektivne žigove i žigove garancije.

Čl. 48-49.

Članom 48, reguliše se postupanje Zavoda u slučaju kada nosilac žiga, odnosno podnosilac prijave podnese zahtev za upis promene imena i adrese u odgovarajući registar Zavoda za intelektualnu svojinu.

Članom 49. uređen je postupak po zahtevu nosioca žiga, odnosno podnosioca prijave, za upis ograničenja spiska robe, odnosno usluga u odgovarajući registar. Ovo će biti slučaj onda kada je žig registrovan za više klasa roba, odnosno usluga, a nosilac žiga odustane od zaštite za pojedine klase roba, odn. usluga, kao i kada nosilac žiga zatraži da se u okviru jedne ili više klasa roba, odnosno usluga, spisak ograniči na pojedine robe, odnosno usluge iz tih klasa. U slučaju ograničenja spiska robe, odnosno usluga u priznatom žigu donosi se posebno rešenje.

Član 50.

Ovim članom se uređuje prenos žiga, odnosno prava iz prijave. U odnosu na postojeći Zakon o žigovima, ovim članom se taksativno nabraja šta sve može da predstavlja pravni osnov za prenos prava. Do sada je bilo uređeno samo pitanje prenosa prava do koga dođe na osnovu ugovora o prenosu prava. Ugovor o prenosu prava je samo jedan od slučajeva kada dolazi do promene titulara žiga, odnosno podnosioca prijave. Međutim, prenos prava može da bude posledica bilo statusne promene nosioca žiga, odnosno podnosioca prijave, ili sudske ili administrativne odluke kojom se utvrđuje novi nosilac prava. Naime, žig po svojoj pravnoj prirodi predstavlja imovinsko pravo, te se u sporovima koji za predmet imaju imovinske odnose (npr. sporovi u vezi sa deobnim bilansom privrednog društva) između ostalog rešava o vlasništvu na žigu, a kao rezultat takvih sudskih sporova, moguće je da dođe i do promene nosioca žiga. Pored toga, moguće je da pravno lice koje je nosilac žiga bude promenjeno i administrativnom odlukom (npr. odlukom Vlade). Ova odredba je u skladu sa članom 11. Ugovora o žigovnom pravu.

Na pravne odnose koji nisu regulisani ovim zakonom, primenjuju se propisi kojima se uređuju obligacioni i svojinsko-pravni odnosi. Shodno tome, upis prenosa prava u odgovarajuće registre Zavoda za intelektualnu svojinu nema konstitutivno već deklaratorno dejstvo. Ovo je izričito propisano stavom 3. ovog člana prema kome upis prenosa žiga u odgovarajući registar Zavoda za intelektualnu svojinu ima dejstvo prema trećim licima.

Član 51.

S obzirom na pravnu prirodu žiga, u stavu 1. je precizirano da se žig, uključujući i pravo iz prijave može preneti za sve ili samo za neke robe, odnosno usluge čime se naglašava da je prenos moguć samo u odnosu na spisak robe odn. usluga, dok je isključena mogućnost prenosa žiga u odnosu na deo znaka.

U stavu 2. propisan je minimum uslova koje takav ugovor mora da ispunjava.

Odredba stava 3. ovog člana, prema kojoj će nadležni organ odbiti zahtev za upis u odgovarajući registar prenosa žiga odnosno prava iz prijave, ako bi takav prenos mogao da stvori zabunu u prometu u pogledu vrste, kvaliteta ili geografskog porekla roba odnosno usluga za koje je žig registrovan, odnosno za koje je podneta prijava za priznanje žiga, u skladu je sa članom 6 quater st. 2. Pariske konvencije i sa članom 17(4) Uredbe o žigu EU. U navedenom slučaju, upis prenosa žiga će se odobriti samo pod uslovom da se sticalac prava odrekne zaštite za one proizvode odnosno usluge u odnosu na koje mogućnost zabune postoji. Razlog za uvođenje ove odredbe leži u činjenici da je u slučaju prenosa žiga, moguće da usled prenosa na novog sticaoca nastane mogućnost zabune u prometu. Najčešći slučaj zabune je zabuna u pogledu geografskog porekla. Ovo će biti slučaj onda kada žig koji se prenosi u sebi sadrži geografsku odrednicu (ime mesta ili neki drugi geografski naziv) koja uživa posebnu reputaciju u vezi sa robama ili uslugama na koje se odnosi, a sticalac žiga nije sa tog područja.

U slučaju prenosa žiga, odnosno prava iz prijave u pogledu dela robe, odnosno usluga, moguće je da robe, odnosno usluge koje se prenose budu bitno slične robama odnosno uslugama koje su obuhvaćene žigom, odnosno prijavom za priznanje žiga prenosioca. Ovakva situacija bi bila pravno neodrživa, jer bi tada koegzistirala dva identična žiga registrovana za bitno sličnu robu, a registrovana na ime različitih nosilaca, čime bi bila stvorena mogućnost zabune u prometu. Odredbom stava 4. ovog člana, propisano je da će u navedenom slučaju Zavod odbiti zahtev za upis u odgovarajući registar prenosa žiga odnosno prava iz prijave koji se odnosi na deo robe, odnosno usluga. Ova odredba je u skladu sa članom 9ter st. 1. Madridskog aranžmana o međunarodnom registrovanju žigova.

Član 52.

Ovom odredbom propisani su bitni elementi ugovora o licenci, kao i mogućnost da se pravo korišćenja žiga ili pravo iz prijave ustupi za svu ili samo za neku robu ili usluge. Ova odredba je usklađena sa članom 8. Direktive EU.

U stavu 2. propisan je minimum uslova koje takav ugovor mora da ispunjava.

U stavu 4. je izričito uređeno da upis prenosa žiga u odgovarajući registar Zavoda za intelektualnu svojinu ima dejstvo prema trećim licima.

U skladu sa članom 21. TRIPS-a ustupanje prava korišćenja žiga nije uslovljeno ustupanjem poslovnih aktivnosti kojima žig pripada.

Priroda kolektivnog žiga i žiga garancije iziskuje da ovi žigovi ne mogu biti predmet ugovora o licenci.

Član 53.

Ovom odredbom propisani su bitni elementi ugovora o zalozi. U stavu 3. ovog člana je propisano da poverilac stiče založno pravo upisom u Registar prijava odnosno Registar žigova. Dakle, ovom odredbom je izričito propisano da upis zaloge u Registar prijava, odnosno Registar žigova ima konstitutivno dejstvo između ugovornih strana, što predstavlja izuzetak od opšteg pravila obligacionih odnosa da prava i obaveze između ugovornih strana proizvode dejstvo zaključenjem samog ugovora. Neophodnost za uvođenje ove odredbe proizilazi iz Zakona o založnom pravu na pokretnim stvarima upisanim u Registar („Sl. glasnik SR“, br. 57/03 i 61/05). Do donošenja ovog zakona, na zalogu su se primenjivale odredbe Zakona o obligacionim odnosima (čl. 966-996) po kojima je založno pravo na pokretnim stvarima nastajalo predajom stvari, a na potraživanjima i drugim pravima samim zaključenjem ugovora. Međutim, Zakonom o založnom pravu na pokretnim stvarima upisanim u Registar (član 4.), izričito je propisano da upis ugovora o zalozi u Registar zaloge ima konstitutivno dejstvo između poverioca i dužnika, a članom 14. st. 3. ovog zakona, propisano je da se odredbe ovog zakona primenjuju na zalogu prava intelektualne svojine, a da se zaloga na tim pravima upisuje u registar zavoda nadležnog za intelektualnu svojinu.

Čl. 54-56.

Ovim odredbama regulisan je postupak po podnetom zahtevu za upis prenosa prava, licence i zaloge.

Član 57.

Stavom 1. ovog člana propisano je kada žig prestaje po sili zakona. Naime, pravilo je da žig prestaje istekom roka od deset godina za koji je plaćena taksa. Stavom 2. propisani su slučajevi kada žig prestaje i pre isteka zakonom propisanog roka od 10 godina za koji je plaćena taksa.

Članom 7 bis Pariske konvencije izričito je propisano da opšti akti o kolektivnom žigu i žigu garancije moraju biti u saglasnosti sa moralom i javnim poretkom. Zbog toga je stavom 3. ovog člana predviđeno da će Zavod doneti rešenje o prestanku kolektivnog žiga, odnosno žiga garancije ukoliko prilikom ispitivanja izmena opšteg akta o kolektivnom žigu odnosno žigu garancije utvrdi da on nije u saglasnosti sa moralom, odnosno javnim poretkom.

Član 58.

Ukoliko je na žigu upisano određeno pravo u korist trećeg lica (licenca, zaloga ili dr.), odricanjem nosioca žiga od svog prava, treće lice u čiju korist je upisano određeno pravo trpelo bi štetu. Isto tako, treće lice u čiju korist je upisano određeno pravo na žigu trpelo bi štetu i ako bi zbog propuštanja nosioca žiga da u određenom roku plati propisanu taksu za važenje žiga, žig prestao da važi. Zbog toga je ovom odredbom propisano da se u slučaju kada je na žigu upisano određeno pravo u korist trećeg lica, nosilac tog žiga može odreći svog prava samo uz pismenu saglasnost lica na čije ime je upisano to pravo. Stavom 2. ovog člana je propisano da, ako nosilac žiga u određenom roku ne plati propisanu taksu, a u Registru žigova je upisana licenca, zaloga ili neko drugo pravo u korist trećeg lica, nadležni organ će to lice obavestiti da nije plaćena taksa i da je može platiti u roku od šest meseci od dana prijema obaveštenja i time održati važenje žiga.

Član 59.

Ovim članom regulisan je pravni institut oglašavanja ništavim žiga, ako se utvrdi da u vreme donošenja rešenja nisu bili ispunjeni uslovi za priznanje žiga predviđeni zakonom. U stavu 2. propisuju se dodatni posebni razlozi za oglašavanje ništavim kolektivnog žiga, odnosno žiga garancije.

Član 60.

Ovim članom propisani su uslovi za podnošenje zahteva za oglašavanje ništavim žiga. Predlog za oglašavanje žiga ništavim mogu podneti zainteresovano lice i javni tužilac. Razlozi pravne sigurnosti nalažu da se žig ne može oglasiti ništavim po službenoj dužnosti. U stavu 2, propisuje se da je u slučaju oglašavanja ništavim žiga zbog razloga iz člana 5. stav 1. tač. 8, 9, 10, 11. i 12. ovog zakona aktivno legitimisan samo nosilac ranijeg prava ili lice koje on ovlasti. Naime, pravo industrijske svojine i autorsko pravo su klasična privatna prava koja od svojih vlasnika zahtevaju vođenje brige o njihovom ostvarivanju, a svaki nosilac takve vrste prava je dužan da sam vodi računa o zaštiti svog prava. Postojanje ranijeg prava industrijske svojine ili autorskog prava se pojavljuje kao prethodno pitanje, pa je neophodno zastajanje sa postupkom do rešenja prethodnog pitanja od strane nadležnog organa. Ako nosilac ranijeg prava, 5 ili više godina pre podnošenja predloga za oglašavanje ništavim trpi upotrebu kolidirajućeg žiga čiji je nosilac savestan, iz razloga pravne sigurnosti i upodobljavanja pravne situacije faktičkoj, gubi se aktivna legitimacija za oglašvanje žiga ništavim. U postupku, svaka strana je dužna da dokaže činjenice na koje se poziva, pri čemu nadležni organ pred kojim se vodi postupak mora imati u vidu da stranke ne mogu dokazivati negativne činjenice koje se na njih odnose.

Predloženim stavom 3. onemogućava se oglašavanje ništavim kolidirajućeg žiga od strane nosioca ranije registrovanog žiga po osnovu istovetnosti ili sličnosti (čl. 5. st. 1. tač. 8. i 9. zakona), ako ranije registrovani žig u periodu od 5 godina pre datuma podnošenja predloga za oglašavanje ništavim nije bio korišćen na teritoriji Republike Srbije za obeležavanje robe ili usluga za koje je registrovan. Prigovor protivnika predlagača da ranije registrovani žig nije bio korišćen automatski izaziva zastoj postupka po predlogu za oglašavanje ništavim dok Zavod za intelektualnu svojinu, kao o prethodnom pitanju, ne odluči o istaknutom prigovoru protivnika predlagača. U tom slučaju predlagač je dužan da dokaže korišćenje svog žiga na teritoriji Republike Srbije.

Period od 5 godina propisan u st. 2. i 3. ovog člana određen je kao rok identičan roku koji važi za prestanak žiga zbog nekorišćenja i kao dovoljan da nosilac ranije registrovanog žiga, kao monopolskog prava, pokaže zainteresovanost za zaštitu tog monopolskog prava.

Čl. 61-63.

Ovim odredbama, uređen je postupak po podnetom predlogu za oglašavanje žiga ništavim.

Član 64.

Ovom odredbom propisan je postupak po zahtevu za prestanak žiga zbog nekorišćenja. Shodno ovoj odredbi, žig može da prestane zbog nekorišćenja ukoliko nosilac žiga ili lice koje je on ovlastio, bez opravdanog razloga nije na tržištu Republike Srbije koristilo žig za obeležavanje robe, odnosno usluga za koje je taj žig registrovan i to u neprekidnom vremenskom periodu od pet godina od dana upisa žiga u Registar žigova, odnosno od dana kad je žig poslednji put korišćen. U postupku po zahtevu za prestanak žiga zbog nekorišćenja žiga, nosilac žiga ili lice koje je on ovlastio dužno je da dokaže da je žig koristilo. U smislu ove odredbe, nosilac žiga ne mora da dokaže da je žig koristio pet godina neprekidno, već će se smatrati da je žig korišćen, ukoliko nosilac žiga dokaže da je bilo kada u toku kontinuiranog vremenskog perioda od pet godina ozbiljno koristio žig.

Pojam korišćenja žiga se pre svega vezuje za akt stavljanja žiga na robu ili njeno pakovanje ili sredstva za obeležavanje robe, odnosno za efektivno nuđenje tako obeležene robe. U skladu sa čl. 10. st. 2. Direktive EU, propisuje se da će se korišćenjem žiga smatrati i korišćenje znaka koji nije identičan znaku zaštićenom žigom, ako različiti elementi tog znaka ne menjaju distinktivni karakter žiga. Termin „ozbiljno korišćenje“ predstavlja pravni standard koji u praksi svojim odlukama izgrađuju sudovi i administrativni organi. Ne postoji jedinstvena definicija ovog pravnog standarda, ali se u uporednom pravu iskristalisao stav da se pod ozbiljnim korišćenjem smatra pre svega sistematsko, kontinuirano korišćenje znaka u standardnim tokovima trgovine, u dužem vremenskom periodu, za obeležavanje robe ili usluga za koje je žig registrovan.

Ukoliko tokom važenja žiga nastupi neka okolnost koja je nezavisna od volje nosioca žiga a koja ga onemogućava da koristi svoj žig, tada nosilac žiga ne sme da trpi sankciju zbog nekorišćenja. Okolnosti koje su propisane kao opravdani razlog za nekorišćenje žiga su one koje po svojoj prirodi predstavljaju tzv. „višu silu“

U stavovima 4. i 5. izričito se navodi šta se ne može smatrati korišćenjem žiga.

U pogledu pitanja da li se obaveza korišćenja zaštićenog znaka smatra ispunjenom ako se znak koristi samo u cilju reklamiranja robe ili usluge, a bez njenog efektivnog stavljanja u promet, preovladalo je shvatanje da je reklama pojava koja prati stavljanje robe u promet i da nije sama po sebi cilj, te se stoga ne može posmatrati izolovano od prometa robe. Stoga je izričito propisano da se korišćenjem žiga ne smatra reklamiranje zaštićenog znaka bez mogućnosti nabavke robe, odnosno korišćenja usluge za koju je znak zaštićen. U protivnom bi se u uslovima savremenih sredstava komunikacije svako reklamiranje robe ili usluge emitovanjem zaštićenog znaka putem satelitskog, radio i TV programa i Interneta smatralo korišćenjem žiga u Srbiji, što se ne uklapa u smisao pravila o obavezi efektivnog korišćenja zaštićenog znaka.

Isto tako, plaćanje takse za produženje važenje i zaključivanje ugovora o prenosu prava, licenci, zalozi, franšizi, ne smatraju se korišćenjem žiga. Naime, plaćanje takse za produženje važenja žiga je administrativna radnja koja nema nikakve veze sa korišćenjem žiga u njegovoj osnovnoj funkciji razlikovanja robe i usluga jednog učesnika u prometu, od robe i usluga drugog učesnika u prometu. Zaključivanje ugovora o prenosu prava, licenci, zalozi, frašizi, itd. predstavlja imovinsko raspolaganje žigom, a ne i njegovo korišćenje za identifikaciju roba ili usluga. Institut prestanka žiga zbog nekorišćenja vezan je upravo za obavezu nosioca žiga da svojim žigom obeležava robu ili usluge, kako bi se razlikovali od robe ili usluga drugih učesnika na tržištu. Ako nosilac žiga tu obavezu ne ispunjava, on suštinski zloupotrebljava svoje pravo jer onemogućava sva zainteresovana lica da identičan ili sličan žig koriste za obeležavanje svoje robe ili usluga, samo na osnovu toga što je monopolizovao neki znak, koji inače ne koristi.

Odredba predložena u stavu 6. proizilazi iz suštine instituta prestanka žiga zbog nekorišćenja i predstavlja sa jedne strane doprinos pravnoj sigurnosti nosioca žiga, a sa druge strane onemogućavanje zloupotrebe prava od strane nosioca žiga.

Odredbe sadržane u članu 64. ovog zakona usaglašene su sa čl. 12. st. 1. Direktive EU.

Član 65.

Predložena odredba je u skladu sa logikom prestanka važenja žiga zbog nekorišćenja kao pravne sankcije za nekorišćenje žiga. Prema navedenoj odredbi, kada se utvrdi da su se stekli uslovi da žig prestane zbog nekorišćenja, žig prestaje da važi istekom perioda od pet godina od dana kada je žig poslednji put korišćen, odnosno istekom perioda od pet godina od dana upisa žiga u Registar žigova, ako žig nije korišćen. Na taj način se omogućava da treće zainteresovano lice zaštiti žig koji je isti ili sličan žigu koji je registrovan i koji se odnosi na istu ili sličnu vrstu robe odnosno usluga, ali se nikada, ili u dužem vremenskom periodu nije koristio u prometu za obeležavanje robe ili usluga. Na taj način se u isto vreme onemogućava zadržavanje monopola na pravu koje se ne koristi, budući da je nosilac žiga obavezan da svoj žig koristi.

Član 66.

Predloženim članom uređuju se posebni slučajevi prestanka žiga. Ti slučajevi su taksativno nabrojani i po svojoj prirodi usmereni su na zaštitu potrošača. Za razliku od prestanka žiga zbog nekorišćenja, gde je ratio legis onemogućavanje zloupotrebe prava nosioca žiga u odnosu na njegove konkurente na tržištu, ratio legis prestanka žiga u posebnim slučajevima nabrojanim u ovom članu je pre svega zaštita potrošača, kao krajnjih korisnika robe ili usluga obeleženih žigom koji je postao generičan, prevaran, ili protivan javnom poretku ili prihvaćenim moralnim principima. U skladu sa tim predložen je i stav 3. ovog člana koji propisuje da u konkretnim slučajevima prestanak žiga važi samo od dana pravnosnažnosti rešenja o prestanku žiga. Predloženi član je u potpunosti usaglašen sa čl. 12. st. 2. Direktive EU.

Čl. 67-69.

Ovim odredbama, uređen je postupak po podnetom zahtevu za prestanak žiga iz razloga predviđenih u čl. 64. i 66. ovog zakona.

Član 70.

Iz razloga pravne sigurnosti, uređeno je da oglašavanje ništavim žiga i prestanak žiga nemaju dejstvo na sudske odluke u vezi s utvrđivanjem povrede prava koje su u momentu donošenja tog rešenja bile pravnosnažne, kao i na zaključene ugovore o prenosu prava, odnosno ustupanju licence, ako su, i u meri u kojoj su ti ugovori izvršeni. Ovo će važiti samo pod uslovom da je tužilac, odnosno nosilac žiga bio savestan.

Supsidijerno, Zavod za intelektualnu svojinu u postupku za priznanje žiga primenjuje Zakon o opštem upravnom postupku, koji propisuje da je u upravnim stvarima gde postoje stranke sa suprotstavljenim interesima, obavezno zakazivanje usmene rasprave. U praksi Zavoda povodom predloga za oglašavanje žiga ništavim ili prestanka žiga zbog nekorišćenja, često se dešava da je jedna stranka stranac, koja nije zainteresovana za svoje pravo i ne želi da odredi svog zastupnika, ili ne prihvata komunikaciju sa Zavodom, pa je zbog obaveze zakazivanja usmene rasprave Zavod onemogućen da okonča pokrenuti postupak, čak i ako su sve činjenice nesporne. Predloženim članom propisuje se mogućnost, a ne obaveza zakazivanja usmene rasprave u nabrojanim postupcima, što bi znatno ubrzalo rešavanje podnetih predloga za oglašavanje žiga ništavim i prestanak žiga zbog nekorišćenja.

Član 71.

Najznačajniji deo TRIPS-a odnosi se na mere za sprovođenje prava intelektulane svojine (deo III TRIPS-a). Od zemalja koje imaju nameru da pristupe Svetskoj trgovinskoj organizaciji zahteva se da svojim zakonima u potpunosti obezbede zaštitu od povrede prava usklađenu sa delom III TRIPS-a. Kao mere građanskopravne zaštite, predviđene su sledeće: utvrđenje povrede prava; prestanak povrede prava; uništenje ili preinačenje predmeta kojima je izvršena povreda prava; uništenje ili preinačenje alata i opreme uz pomoć kojih su proizvedeni predmeti kojima je izvršena povreda prava, ako je to neophodno za zaštitu prava; naknada imovinske štete i opravdanih troškova postupka; objavljivanje presude o trošku tuženog; davanje podataka o trećim licima koja su učestvovala u povredi prava (čl. 45. do 47. TRIPS-a).

Član 72.

Predloženim članom precizira se šta čini povredu žiga. Ova odredba je usaglašena sa opšteprihvaćenim standardima zemalja članica EU i bazira se na čl. 9. Uredbe o žigu EU.

Član 73.

Stavom 1. ovog člana, propisano je koja lica imaju aktivnu legitimaciju u slučaju povrede žiga, a stavom 2. propisuje se da takva aktivna legitimacija postoji samo ako je žig ozbiljno korišćen. Ovakvo rešenje potencira obavezu nosioca žiga da svoj znak koristi, jer žig svoju funkciju ostvaruje samo ako je korišćen. Ako žig nije korišćen u prometu, to praktično znači da nije ni bio dostupan javnosti, odnosno potrošačima, pa u slučaju upotrebe kolidirajućeg znaka, nosilac žiga koji nije bio u prometu nije ni mogao da trpi štetu.

Stavom 3. propisuje se obaveza suda da, ukoliko je podneta tužba zbog povrede prava iz prijave, prekine postupak sve dok se postupak po prijavi žiga ne okonča pred Zavodom za intelektualnu svojinu, a stavom 4. obaveza suda da prekine postupak do konačne odluke Zavoda za intelektualnu svojinu u postupcima po predlozima za oglašavanje žiga ništavim i prestanka žiga zbog nekorišćenja, odnosno odluke suda u postupcima za osporavanje žiga. U slučaju sudskog spora u gore navedenim slučajevima (postupci iz čl. 59, 64, 66, 80. i 81.) odluka Zavoda za intelektualnu svojinu, odnosno nadležnog suda je neophodna da bi se rešilo prethodno pitanje da li neki žig važi ili ne važi.

Član 74.

Ovim članom propisan je objektivni i subjektivni rok za podnošenje tužbe zbog povrede žiga, odnosno prava iz prijave.

Čl. 75-79.

Predloženim odredbama propisuju se određena posebna ovlašćenja suda u postupcima po tužbi zbog povrede žiga, odnosno prava iz prijave. Ove odredbe su u skladu sa delom III TRIPS-a (čl. 50.). Merama koje su propisane ovim odredbama obezbeđuje se efikasna zaštita u slučaju povrede žiga, odnosno prava iz prijave.

Članom 75. propisano je ovlašćenje suda da u određenim slučajevima odredi privremenu meru oduzimanja ili isključenja iz prometa predmeta kojima se vrši povreda, sredstava za proizvodnju tih predmeta, kao i meru zabrane nastavljanja započetih radnji kojima se vrši i kojima bi se mogla izvršiti povreda. Za određivanje privremene mere, neophodan preduslov je da nosilac žiga, odnosno podnosilac prijave učini verovatnim da je njegovo pravo povređeno. Stavom 2. ovog člana je izričito propisano da sud mora obavezno da odredi privremenu meru u slučaju kada su znak kojim se povređuje žig odnosno pravo iz prijave i sam taj žig, odnosno pravo iz prijave istovetni i kada se odnose na iste robe odnosno usluge. Ova istovetnost se odnosi kako na verbalne, tako i na figurativne žigove. Reč je o tzv. „ropskom podražavanju“, tj. situaciji kada je znak kojim se povređuje žig, odnosno pravo iz prijave u celini u potpunosti istovetan zaštićenom znaku, odnosno pravu iz prijave.

Merom koja je regulisana predloženim članom 76. omogućava se obezbeđenje dokaza za koje postoji mogućnost da budu uništeni ili koje je kasnije nemoguće pribaviti. Ovim članom je precizirano koje se radnje smatraju obezbeđenjem dokaza.

Članom 77. propisuje se rok u kome se nakon donošenja rešenja o određivanju privremene mere, odnosno rešenja o određivanju obezbeđenja dokaza, najkasnije može podneti tužba zbog povrede žiga. Ovaj rok iznosi 15 dana od dana donošenja rešenja o određivanju privremene mere i usaglašen je sa zahtevima TRIPS-a u kome je propisano da ovaj rok ne sme iznositi manje od 30 dana.

Članom 78. propisuje se mogućnost da sud, na zahtev tuženog, odredi odgovarajući novačni iznos kao sredstvo obezbeđenja u slučaju neosnovanosti tužbenog zahteva.

Pored lica koje je izvršilo povredu žiga ili prava iz prijave, moguće je da su još neka treća lica, često posredstvom svojih distributivnih kanala učestvovala u povredi prava, a dobijanje informacija o tim licima je u interesu sprečavanja dalje povrede prava. U tom smislu, odredba člana 79. daje ovlašćenje sudu da naredi licu koje je izvršilo povredu prava da pruži informacije o svim trećim licima koja su zajedno sa njim učestvovala u povredi prava, kao i o njihovim distributivnim kanalima.

Član 80-83.

Predloženim odredbama se reguliše institut osporavanja žiga. Reč je o posebnom tužbenom zahtevu kojim se omogućava da se u određenim situacijama tužilac oglasi za nosioca žiga koji je registrovan na ime drugog lica, odnosno za podnosioca prijave koju je podnelo drugo lice.

Članom 80. sankcioniše se situacija kada je prijava podneta protivno načelu savesnosti i poštenja, odnosno kada je žig registrovan na osnovu takve prijave ili prijave kojom je povređena zakonska ili ugovorna obaveza.

Članom 81. regulisana je situacija kada se tužba za osporavanje žiga odnosno prava iz prijave bazira na sukobu sa ranijim opštepoznatim znakom. Pravilo je da se žig odnosno pravo iz prijave može osporavati samo na osnovu ranijeg registrovanog žiga odnosno ranije podnete prijave. Izuzetno od ovog pravila, ovom odredbom se daje pravo licu koje u prometu koristi neregistrovani znak, a za koji je drugo lice podnelo prijavu ili ga registrovalo na svoje ime za obeležavanje iste ili slične robe, odnosno usluga, da traži od suda da ga oglasi za podnosioca prijave, odnosno nosioca prava. Da bi tužilac uspeo u tužbi, on je dužan da dokaže da je njegov znak bio opštepoznat u smislu člana 6 bis Pariske konvencije o zaštiti industrijske svojine za obeležavanje njegove robe, odnosno usluga, pre nego što je tuženi podneo prijavu.

Članom 82. propisana je obaveza Zavoda za intelektualnu svojinu da, u slučaju kada se sudskom odlukom usvoji tužbeni zahtev za osporavanje žiga, odnosno prava iz prijave, tužioca upiše u Registar žigova, odnosno Registar prijava, kao nosioca žiga, odnosno podnosioca prijave. Na taj način se pravno realizuje zahtev iz tužbe za osporavanje žiga odnosno prava iz prijave, u slučaju kada sud donese pozitivnu presudu u korist tužioca.

Posledica usvajanja tužbenog zahteva za osporavanje žiga je prestanak prava koje je treće lice pribavilo od ranijeg nesavesnog podnosioca prijave, odnosno nosioca žiga, pa je članom 83. ovog zakona propisano da to pravo prestaje danom upisa novog podnosioca prijave, odnosno nosioca žiga u Registar prijava, odnosno Registar žigova.

Čl. 84-86.

Kao i u Zakonu o žigovima iz 2005. godine, predlaže se da povreda žiga, odnosno prava iz prijave, budu sankcionisani kao privredni prestupi, ako ove radnje učini privredno društvo, odnosno odgovorno lice u privrednom društvu, a kao prekršaji, ako ove radnje učini fizičko lice, odnosno preduzetnik. Neovlašćeno zastupanje se sankcioniše kao prekršaj. Visine kazni za privredni prestup odnosno prekršaj određene su u okvirima propisanim Zakonom o privrednim prestupima i Zakonom o prekrišajima.

Čl. 87-91.

Prelaznim odredbama je uređeno da se ovaj zakon primenjuje na žigove koji su registrovani po nekom od ranijih zakona o žigovima, kao i na prijave žigova i postupke u vezi sa priznatim žigovima po kojima upravni postupak nije okončan. Pored toga, uređeno je da zaloge koje su do dana stupanja na snagu ovog zakona upisane u Registar založnog prava na pokretnim stvarima i pravima kod Agencije za privredne registre ostaju na snazi i biće upisane u odgovarajući registar nadležnog organa, a Agencija za privredne registre, dužna je da u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona nadležnom organu dostavi podatke i dokumentaciju na osnovu kojih je izvršen upis zaloge na žigovima u Registar zaloge.

IV. PROCENA FINANSIJSKIH SREDSTAVA POTREBNIH ZA SPROVOĐENjE ZAKONA

Za sprovođenje ovog zakona nisu potrebna dodatna sredstva iz budžeta Republike Srbije.

Ostavite komentar