Uredba o izmenama i dopunama Uredbe o pravilima za dodelu državne pomoći

Na osnovu člana 24. Zakon o kontroli državne pomoći („Službeni glasnik RS”, broj 51/09) i člana 42. stav 1. Zakona o Vladi („Službeni glasnik RS”, br. 55/05, 71/05 – ispravka, 101/07, 65/08 i 16/11),

Vlada donosi

UREDBU

O IZMENAMA I DOPUNAMA UREDBE O PRAVILIMA ZA DODELU DRŽAVNE POMOĆI

Član 1.

U Uredbi o pravilima za dodelu državne pomoći („Službeni glasnik RS”, broj 13/10), član 1. menja se i glasi:

„Član 1.

Ovom uredbom bliže se uređuju pravila za dodelu državne pomoći, odnosno za ocenu dozvoljenosti prijavljene, odnosno dodeljene državne pomoći, i pravni poredak Republike Srbije usklađuje sa sadržinom instrumenata tumačenja koje su u vezi sa državnom pomoći usvojile institucije Evropske zajednice”.

Član 2.

Posle člana 1. dodaje se član 1a, koji glasi:

„Član 1a

Davalac državne pomoći dužan je da se pri dodeli državne pomoći unapred određenom korisniku pridržava ove uredbe, kao i pravila o državnoj pomoći sadržanih u potvrđenim međunarodnim ugovorima, koja nisu obuhvaćena ovom uredbom.

Akt koji je osnov za dodelu državne pomoći korisnicima koji nisu unapred određeni mora, u pogledu uslova za dodelu državne pomoći, biti u skladu sa ovom uredbom”.

Član 3.

U članu 2. tačka 1) menja se i glasi:

„1) privredni subjekat (korisnik državne pomoći) je svako pravno i fizičko lice koje, nezavisno od pravnog oblika i načina finansiranja, u obavljanju delatnosti proizvodnje ili prometa robe ili pružanja usluga na tržištu koristi državnu pomoć u bilo kom obliku, izuzev privrednog subjekta u postupku privatizacije;”.

Tač. 2), 3) i 4) brišu se.

Tačka 5) menja se i glasi:

„5) privredni subjekt u teškoćama je privredni subjekt koji nije sposoban da sopstvenim sredstvima, sredstvima svojih vlasnika/akcionara ili poverilaca ili sredstvima iz drugih izvora na tržištu spreči gubitke i koji bi, bez intervencije države, kratkoročno ili srednjeročno, ugrozili njegov opstanak.

Privredni subjekt je u teškoćama:

(1) ako je odgovornost za njegove dugove ograničena a izgubio je više od polovine osnovnog kapitala, od čega je u poslednjih 12 meseci izgubio više od četvrtine osnovnog kapitala;

(2) ako najmanje jedno lice neograničeno odgovara za njegove dugove, a u finansijskim izveštajima prikazano je da je njegov kapital smanjen za više od polovine, od čega je u poslednjih 12 meseci izgubljeno više od četvrtine kapitala;

(3) ako ispunjava uslove za otvaranje stečajnog postupka.

Privredni subjekt je u teškoćama i ako nije ispunjen nijedan uslov iz stava 1. ove tačke, ako postoje očigledni pokazatelji koji ukazuju na to da je u teškoćama, kao što su rast gubitaka, smanjenje ukupnog prihoda, rast zaliha, višak kapaciteta, smanjenje novčanih tokova, rast duga, porast troškova kamata i pad ili nulta neto vrednost imovine. U najvećim teškoćama je privredni subjekt koji je nesposoban za plaćanje (insolventan) ili nad kojim je otvoren stečajni postupak.

Privrednom subjektu u teškoćama, u svakom slučaju, državna pomoć može da se dodeli samo ako dokaže da ne može da se oporavi sopstvenim sredstvima, sredstvima svojih vlasnika/akcionara, poverilaca ili sredstvima iz drugih izvora na tržištu.

Privredni subjekt koji je osnovan pre manje od tri godine ne smatra se privrednim subjektom u teškoćama, izuzev ako je reč o malom ili srednjem privrednom subjektu koji ispunjava uslove za otvaranje stečajnog postupka;”.

Tačka 13) menja se i glasi:

„13) troškovi zarada su ukupan iznos koji korisnik državne pomoći stvarno plaća za rad zaposlenog i obuhvataju bruto zaradu, tj. zaradu koja sadrži porez i doprinose za obavezno socijalno osiguranje koji se plaćaju iz zarade, kao i doprinose koji se plaćaju na zaradu;”.

Tačka 16) menja se i glasi:

„16) lice sa invaliditetom je lice kome je priznat invaliditet u skladu sa propisima Republike Srbije;”.

Posle tačke 16. dodaje se tačka 16a), koja glasi:

„16a) zaštićeno zapošljavanje u privrednom subjektu je ako najmanje 50% zaposlenih čine lica sa invaliditetom;”.

Na kraju tačke 17) tačka se zamenjuje tačkom i zapetom i dodaje se tačka 18), koja glasi:

„18) usluge od opšteg ekonomskog interesa su delatnosti, odnosno poslovi kojima se obezbeđuje ostvarivanje prava građana, odnosno zadovoljavanje potreba građana i organizacija, kao i ostvarivanje drugih zakonom utvrđenih interesa u određenim oblastima”.

Član 4.

Posle člana 2. dodaju se nazivi iznad članova i čl. 2a, 2b, 2v, 2g i 2d, koji glase:

„Mali, srednji i veliki privredni subjekti (broj zaposlenih i finansijske granice kao merila za određivanje vrste privrednog subjekta)

Član 2a

Mali privredni subjekt je privredni subjekt za koji se na osnovu čl. 2b-2g ove uredbe utvrdi da ima manje od 50 zaposlenih i ako je njegov godišnji promet i/ili ukupan godišnji bilans manji od 10 miliona evra u dinarskoj protivvrednosti.

Srednji privredni subjekt je privredni subjekt za koji se na osnovu čl. 2b-2g ove uredbe utvrdi da ima između 50 i 250 zaposlenih i ako je njegov godišnji promet manji od 50 miliona evra i/ili ukupan godišnji bilans manji od 43 miliona evra u dinarskoj protivvrednosti.

Veliki privredni subjekt je privredni subjekt koji nije srednji ili mali privredni subjekt.

Nezavisni, partnerski i povezani privredni subjekti, kao merila koja se uzimaju u obzir pri računanju broja zaposlenih i finansijskih granica

Član 2b

Nezavisni privredni subjekt je privredni subjekt koji nije partnerski privredni subjekt, niti povezani privredni subjekt.

Partnerski privredni subjekti su privredni subjekti koji nisu povezani privredni subjekti i između kojih postoji sledeći odnos: jedan privredni subjekt (privredni subjekt koji je viši u vlasničkom nizu), sam ili zajedno s jednim ili više povezanih privrednih subjekata, ima 25% ili više kapitala ili glasačkih prava u drugom privrednom subjektu (privredni subjekt koji je niži u vlasničkom nizu).

Privredni subjekt, ipak, smatra se nezavisnim i stoga bez privrednog subjekta partnera, ako 25% kapitala ili glasačkih prava u njemu dostignu ili prestignu ulagači, koji pojedinačno ili zajedno nisu povezani sa privrednim subjektom, a to su:

1) javna investiciona društva, društva s rizičnim kapitalom, pojedinci ili grupe pojedinaca čija je redovna delatnost ulaganje rizičnog kapitala i koji ulažu vlasnički kapital u poslove koji se ne kotiraju na berzi (tzv. poslovni anđeli), ako su njihova zajednička ulaganja u isti privredni subjekt manja od 1.250.000 evra u dinarskoj protivvrednosti;

2) univerziteti ili neprofitni istraživački centri;

3) institucionalni ulagači, uključujući regionalne razvojne fondove;

4) samostalni organ lokalne samouprave koja ima u godišnjem budžetu manje od 10 miliona evra u dinarskoj protivvrednosti i manje od 5.000 stanovnika.

Povezani privredni subjekti su privredni subjekti između kojih postoji neki od sledećih odnosa:

1) jedan privredni subjekt ima većinu glasačkih prava akcionara ili članova u drugom privrednom subjektu;

2) jedan privredni subjekt ima pravo da imenuje ili razreši većinu članova uprave ili nadzornog odbora u drugom privrednom subjektu;

3) jedan privredni subjekat ima dominantan uticaj u drugom privrednom subjektu na osnovu ugovora zaključenog s tim drugim privrednim subjektom ili odredbe u statutu tog drugog privrednog subjekta;

4) jedan privredni subjekt, koji je akcionar ili član u drugom privrednom subjektu, samostalno kontroliše, na osnovu dogovora sa ostalim akcionarima ili članovima u tom drugom privrednom subjektu, većinu glasačkih prava akcionara ili članova u tom drugom privrednom subjektu.

Dominantan uticaj u drugom privrednom subjektu ne postoji ako ulagači iz stava 3. ovog člana nisu neposredno ili posredno uključeni u upravljanje tim drugim privrednim subjektom, bez obzira na njihova prava koja imaju kao vlasnici kapitala.

Povezani privredni subjekti su i oni privredni subjekti između kojih postoji, preko jednog ili više privrednih subjekata, neki od odnosa opisanih u stavu 4. ovog člana kao i privredni subjekti koji imaju jednog ili više ulagača iz stava 3. ovog člana.

Povezani privredni subjekti su i oni privredni subjekti između kojih postoji, preko jednog fizičkog lica ili grupe fizičkih lica koja posluju zajedno, neki od odnosa opisanih u stavu 4. ovog člana, ako privredni subjekti svoju delatnost ili deo svoje delatnosti obavljaju na istom relevantnom tržištu ili na susednim tržištima.

„Susedno tržište” je tržite proizvoda ili usluga koje se na vertikalnom nivou nalazi direktno iznad ili ispod relevantnog tržišta.

Privredni subjekt nije mali ili srednji privredni subjekt ni ako javni organ sam ili više njih zajednički, neposredno ili posredno, kontrolišu 25% ili više kapitala ili glasačkih prava u privrednom subjektu.

Privredni subjekt može dati izjavu o svom statusu nezavisnog privrednog subjekta, partnerskog privrednog subjekta ili povezanog privrednog subjekta, kao i izjavu o podacima iz člana 2a ove uredbe. Tu izjavu privredni subjekt može dati i kad je kapital tako raspoređen da ne može tačno da se odredi u čijoj je svojini, s tim što privredni subjekt može onda u dobroj veri izjaviti da se osnovano može pretpostaviti da jedan ili više međusobno povezanih privrednih subjekata nema u svojini 25% ili više kapitala. Davanje ovakvih izjava ne utiče na mogućnost proveravanja i ispitivanja njihove tačnosti.

Podaci koji služe za određivanje broja zaposlenih i finansijskih granica i referentno razdoblje

Član 2v

Podaci o broju zaposlenih i finansijskim granicama su podaci koji se odnose na poslednje odobreno računovodstveno razdoblje i izračunavaju se na godišnjoj osnovi. Podaci se uzimaju u obzir počev od dana zaključivanja poslovnih knjiga. Visina prometa izračunava se bez poreza na dodatu vrednost (PDV) i ostalih posrednih poreza.

Ako privredni subjekt na dan zaključivanja poslovnih knjiga utvrdi da je na godišnjoj osnovi premašio broj zaposlenih ili finansijske granice iz člana 2a ove uredbe ili da je pao ispod tog broja, odnosno granice, on stiče ili gubi položaj malog ili srednjeg privrednog subjekta samo ako se to ponovi u toku dva uzastopna računovodstvena razdoblja.

Kod novoosnovanih privrednih subjekata čiji redovni godišnji finansijski izveštaji nisu još odobreni, podaci se izvode putem procene u dobroj veri, tokom poslovne godine.

Broj zaposlenih

Član 2g

Broj zaposlenih odgovara broju godišnjih radnih jedinica (u daljem tekstu: GRJ), tj. broju zaposlenih s punim radnim vremenom koji su radili u privrednom subjektu ili u njegovo ime tokom cele referentne godine. Rad lica koja nisu radila celu referentnu godinu, lica koja su radila nepuno radno vreme, bez obzira na to koliko je trajalo to radno vreme, i rad sezonskih radnika (na osnovu ugovora o radu ili ugovora o obavljanju privremenih i povremenih poslova) uzima se kao deo GRJ.

Osoblje privrednog subjekta čine:

1) zaposleni;

2) lica koja rade za podređeni privredni subjekt ako se smatraju zaposlenim;

3) vlasnici – menadžeri;

4) partneri koji su redovno uključeni u delatnost privrednog subjekta i koji imaju koristi od finansijskih prednosti privrednog subjekta.

Pripravnici ili studenti koji su na stručnoj obuci i koji imaju ugovor o radu u svojstvu pripravnika ili ugovor o stručnom osposobljavanju i usavršavanju, ne smatraju se osobljem.

Određivanje podataka o privrednom subjektu

Član 2d

Podaci o nezavisnom privrednom subjektu, uključujući i broj zaposlenih, određuju se isključivo na osnovu njegovih redovnih godišnjih finansijskih izveštaja.

Podaci o privrednom subjektu koji ima partnerske privredne subjekte ili povezane privredne subjekte, uključujući i broj zaposlenih, određuju se na osnovu redovnih godišnjih finansijskih izveštaja i ostalih podataka privrednog subjekta ili na osnovu konsolidovanih finansijskih izveštaja privrednog subjekta ili konsolidovanih finansijskih izveštaja u kojima je privredni subjekt uključen putem konsolidacije.

Podacima iz stava 2. ovog člana dodaju se podaci o svakom partnerskom privrednom subjektu predmetnog privrednog subjekta, koji se nalazi na neposredno višem ili nižem nivou u vlasničkom nizu od predmetnog privrednog subjekta. Dodavanje je srazmerno procentu udela u kapitalu ili glasačkim pravima, šta je veće. Kod društava sa uzajamnim udelima važi veći procenat.

Podacima iz st. 2. i 3. ovog člana dodaje se 100% podataka o svakom privrednom subjektu koji je neposredno ili posredno povezan sa predmetnim privrednim subjektom, izuzev ako ovi podaci nisu već uključeni u konsolidovani finansijski izveštaj.

Radi primene st. 2, 3. i 4. ovog člana, podaci o partnerskim privrednim subjektima predmetnog privrednog subjekta, izvode se iz njihovih redovnih godišnjih finansijskih izveštaja ili iz drugih podataka u konsolidovanom obliku i njima se dodaje 100% podataka o svim privrednim subjektima koji su s njima povezani, izuzev ako ti podaci nisu već uključeni u konsolidovani finansijski izveštaj.

Radi primene st. 2, 3. i 4. ovog člana, podaci o privrednom subjektu koji je povezan sa predmetnim privrednim subjektom, izvode se iz njegovih redovnih godišnjih finansijskih izveštaja ili iz drugih podataka u konsolidovanom obliku i njima se srazmerno dodaju podaci o svakom mogućem privrednom subjektu koji je partner ovog povezanog privrednog subjekta, i koji se nalazi na neposredno višem ili neposredno nižem nivou vlasničkog niza od predmetnog privrednog subjekta, izuzev ako oni nisu uključeni u konsolidovani finansijski izveštaj u procentu koji je najmanje srazmeran procentu utvrđenom na osnovu stava 3. člana ovog člana.

Ako u konsolidovanim finansijskim izveštajima nema podatka o zaposlenima u privrednom subjektu, broj zaposlenih izračunava se srazmernim dodavanjem podataka od njegovih partnerskih privrednih subjekata i dodavanjem podataka od privrednih subjekata s kojim je povezan”.

Član 5.

U članu 3. stav 1. na kraju tačke 4. tačka se zamenjuje tačkom i zapetom i dodaje tačka 4a, koja glasi:

„4a. Državna pomoć za pružanje usluga od opšteg ekonomskog interesa”.

U stavu 1.1. tačka 2) menja se i glasi:

2) „regionalna državna pomoć za novoosnovane male privredne subjekte,”.

U stavu 3.1. tačka 1) posle reči: „sektoru“ dodaje se reč: „proizvodnje”, a u tački 2) posle reči: „sektoru” dodaje se reč: „vađenja”.

Član 6.

U članu 7. stav 1. tačka 2) menja se i glasi:

„2) novoosnovane male privredne subjekte,”.

Član 7.

U članu 8. stav 2. reči: „za dodatnih 20%” zamenjuju se rečima: „za najviše 20 procentnih poena”, a reči: „za dodatnih 10%” zamenjuju se rečima: „za najviše 10 procentnih poena”.

Član 8.

U članu 9. stav 2. menja se i glasi:

„Opravdani troškovi u malim i srednjim privrednim subjekima su i troškovi pripreme studija i konsultantskih usluga koji su povezani sa početnim ulaganjem ako visina državne pomoći iznosi do 50% stvarno nastalih troškova”.

Član 9.

U članu 12. tačka 2) reč: „bruto” briše se.

Član 10.

U članu 13. tačka 1) reči: „50% ovih troškova” zamenjuju se rečima: „do 50% tih troškova”.

U tački 2) reči: „25% ovih troškova” zamenjuju se rečima: „do 25% tih troškova”.

U tački 3) reči: „17% ovih troškova” zamenjuju se rečima: „do 17% tih troškova”.

Član 11.

U članu 15. stav 1. posle reči: „može” dodaje se reč: „sukcesivno”, a posle reči: „protivvrednosti” dodaju se reči: „po privrednom subjektu”.

Stav 3. menja se i glasi:

„Godišnji iznos državne pomoći koja se dodeljuje novoosnovanim malim privrednim subjektima ne sme preći 33% od iznosa određenog stavom 1. ovog člana”.

Član 12.

U članu 16. tačka 5) reči: „naknade za finansiranje kupovine” zamenjuju se rečima: „troškovi zakupa i lizinga”.

Član 13.

U članu 17. tačka 1) reč: „nedvosmisleno” briše se, a posle reči: „doprinosi” dodaje se reč: „ravnomernom”.

U tački 3) reč: „degresivna”zamenjuje se rečima: „da se postupno smanjuje”.

Član 14.

U članu 19. st. 1. i 2. menjaju se i glase:

„Državna pomoć malim i srednjim privrednim subjektima može da se dodeli za troškove savetodavnih usluga i ne može da bude viša od 50% opravdanih troškova.

Opravdani troškovi savetodavnih usluga su troškovi angažovanja spoljnih konsultanata”.

Član 15.

U članu 21. stav 1. briše se.

Dosadašnji stav 2. koji postaje stav 1. menja se i glasi:

„Državna pomoć za sanaciju i za restrukturisanje ne može da se dodeli privrednom subjektu u sektorima proizvodnje čelika i uglja”.

Dosadašnji stav 3. postaje stav 2.

Dodaju se st. 3. i 4, koji glase:

„Državna pomoć za sanaciju i za restrukturisanje može da se dodeli i privrednom subjektu nad kojim je otvoren stečajni postupak, radi opstanka i nastavljanja delatnosti privrednog subjekta.

Ako privredni subjekt pripada velikoj poslovnoj grupaciji, a ispunjava uslove za dodelu državne pomoći za sanaciju ili za restrukturisanje, državna pomoć može da mu se dodeli ako dokaže da su teškoće samo njegove, da su prevelike da bi s njima mogla da se izbori sama poslovna grupacija i da one nisu nastale kao rezultat arbitrarne raspodele troškova unutar poslovne grupacije”.

Član 16.

U članu 22. stav 1. tačka 4) menja se i glasi:

„4) da je pomoć ograničena na iznos koji je potreban da bi privredni subjekat nastavio delatnost u periodu za koji mu je pomoć dodeljena (pokrivajući troškove zarada, uobičajenih nabavki, sprovođenja organizacionih promena, brzog odustajanja od delatnosti koje stvaraju gubitke itd.);”.

Član 17.

U članu 23. stav 1. tačka 1. podtačka (a) posle reči: „poslovanja” dodaju se reči: „što uključuje i odustajanje od delatnosti koje stvaraju gubitke”.

U podtački (b) posle reči: „gubitke” dodaju se reči: „što uključuje i socijalne mere u korist viška radne snage čije troškove ne plaća korisnik državne pomoći,”.

Član 18.

U članu 24. stav 1. menja se i glasi:

„Državna pomoć za sanaciju i za restrukturisanje može da se dodeli samo jedanput, a izuzetno ponovo po isteku 10 godina.

Ako je privrednom subjektu jedanput već dodeljena državna pomoć za sanaciju ili za restrukturisanje, a prošlo je manje od 10 godina od dodeljivanja pomoći za sanaciju ili okončanog procesa restrukturisanja ili zaustavljanja primene plana restrukturisanja (računa se ono što je najkasnije usledilo), nova državna pomoć za sanaciju ili za restrukturisanje dopuštena je u sledećim slučajevima:

1) ako se državna pomoć za restrukturisanje dodeljuje posle pomoći za sanaciju, kao deo jedinstvenog procesa restrukturisanja;

2) ako je dodeljena državna pomoć za sanaciju, a nije usledilo restrukturisanje uz pomoć države:

(a) ako osnovano može da se pretpostavi da će privredni subjekt posle dodele državne pomoći za sanaciju postati dugoročno održiv, i

(b) ako je nova državna pomoć za sanaciju ili za restrukturisanje postala neophodna najranije posle pet godina, zbog okolnosti koje nisu mogle da se predvide i za koje privredni subjekt nije odgovoran;

3) ako postoje izuzetne i nepredvidive okolnosti za koje privredni subjekt nije odgovoran”.

Posle stava 2. dodaje se stav 3, koji glasi:

„Šema za dodelu državne pomoći za sanaciju i/ili restrukturisanje malih i srednjih privrednih subjekata u teškoćama dozvoljena je:

1) ako privredni subjekat odgovara definiciji malih i srednjih privrednih subjekata iz ove uredbe,

2) ako su ispunjeni uslovi za dodelu državne pomoći za sanaciju, naročito ako je ispunjen uslov ograničenja od šest meseci,

3) ako su ispunjeni uslovi za dodelu državne pomoći za restrukturisanje, naročito ako je ispunjen uslov vezan za plan restrukturisanja,

4) ako iznos državne pomoći nije veći od 10 miliona evra u dinarskoj protivvrednosti, uključujući i pomoć iz drugih izvora ili drugih šema”.

Član 19.

Posle člana 24. dodaje se član 24a, koji glasi:

„Član 24a

Davalac državne pomoći dužan je da pismeno obavesti Komisiju za kontrolu državne pomoći o tome da je proces restrukturisanja okončan, čim o tome dobije obaveštenje od korisnika državne pomoći.

Davalac državne pomoći dužan je da dostavlja Komisiji za kontrolu državne pomoći redovne godišnje izveštaje o napretku ispunjenja plana restrukturisanja, sve do okončanja procesa restrukturisanja”.

Član 20.

U članu 28. stav 2. tačka 4) reči: „ukoliko privredni subjekat zapošljava najmanje 50% lica sa invaliditetom,” brišu se, a posle reči: „lica sa invaliditetom” dodaju se reči: „ako korisnik državne pomoći sprovodi zaštićeno zapošljavanje”.

Član 21.

Posle člana 28. dodaju se naziv iznad člana i član 28a, koji glase:

„3.3.a Odstupanje od pravila o kumulaciji državne pomoći

Član 28a

Državna pomoć za lica sa invaliditetom iz čl. 27. i 28. ove uredbe može da se, u pogledu istih opravdanih troškova, kumulira s drugom državnom pomoći predviđenom ovom uredbom i preko gornje granice utvrđene članom 5. stav 1. ove uredbe, ako se tom kumulacijom ne prelazi 100% merodavnih troškova u svakom periodu u kome su predmetna lica bila zaposlena”.

Član 22.

U članu 32. dodaje se stav, koji glasi:

„Kad ulaganje uključuje nabavku imovine za ekološku inovaciju ili za početak projekta ekološke inovacije, visina državne pomoći može da se poveća za najviše 10 procentnih poena:

1) ako su imovina ili projekat ekološke inovacije novi ili barem značajno bolji od vrhunske tehnologije u istom sektoru industrije u Republici Srbiji, što se dokazuje preciznim opisom inovacije i tržišnih uslova u kojima je ona uvedena ili proširena, pri čemu se inovacija upoređuje sa procesima ili organizacionim tehnikama koje primenom vrhunske tehnologije u istom sektoru industrije koriste drugi privredni subjekti,

2) ako je očekivana korist po životnu sredinu značajno viša od poboljšanja koje proizlazi iz opšteg razvoja vrhunske tehnologije u delatnostima koje služe za poređenje. Kad mogu da se koriste kvantitativni parametri za upoređenje ekoloških inovativnih delatnosti sa standardnim ekološki neinovativnim delatnostima, „značajno viši” označava da granično poboljšanje koje se očekuje od ekološko inovativnih delatnosti u pogledu smanjenog rizika za životnu sredinu ili zagađenja ili poboljšanja efikasnosti potrošnje energije ili resursa – mora da bude najmanje dvostruko veće od graničnog poboljšanja koje se očekuje od opšteg razvoja neinovativnih delatnosti koje služe za poređenje. U slučaju kad taj pristup nije primeren ili kad nije moguće kvantitativno upoređivanje, zahtev za dodeljivanje državne pomoći mora da sadrži podroban opis metoda koji se koristi za ocenu ispunjenosti kriterijuma „značajno viši” i da obezbedi standard koji je uporedljiv sa standardom ovog metoda,

3) inovativna priroda imovine ili projekta sadrži jasan stepen rizika u tehnološkom, tržišnom ili finansijskom smislu, koji je veći od rizika koji se obično povezuje sa neinovativnom imovinom ili projektom u delatnostima koje služe za poređenje, a taj rizik može da se prikaže u obliku troškova povezanih sa prihodom privrednog subjekta, vremena potrebnog za razvoj, očekivane dobiti od ekološke inovacije upoređene s troškovima, verovatnoće neuspeha, itd”.

Član 23.

U članu 42. reči: „operativnih” zamenjuju se rečima: „opravdanih”.

Član 24.

U članu 43. stav 1. reči: „pokrivanje razlike” zamenjuju se rečju: „razliku”.

Član 25.

Naslov iznad člana 48. menja se i glasi:

„4.6. Državna pomoć za energetski efikasno daljinsko grejanje”.

U članu 48. posle reči: „pomoć za” dodaju se reči: „energetski efikasno”.

Član 26.

U članu 49. stav 1. posle reči: „pomoći za” dodaju se reči: „energetski efikasno”.

Član 27.

U članu 65. stav 2. tačka 1) reči: „za 10%” zamenjuju se rečima: „za najviše 10 procentnih poena”, a reči: „za 20%” zamenjuju se rečima: „za najviše 20 procentnih poena”.

U tački 2) reči: „za dodatnih 15%” zamenjuju se rečima: „za najviše 15 procentnih poena”.

Član 28.

Naziv iznad člana 68. menja se i glasi:

„5.4. Državna pomoć za novoosnovane inovativne privredne subjekte”.

U članu 68. stav 1. reč: „male” zamenjuje se rečju: „novoosnovane”.

U tački 1) reč: „mali” zamenjuje se rečju: „novoosnovani”.

U tački 2) reč: „malog” zamenjuje se rečju: „novoosnovanog”.

U stavu 2. reč: „malom” zamenjuje se rečju: „novoosnovanom”, a reč: „male” zamenjuje se rečju: „novoosnovane”.

Član 29.

U članu 71. tačka 2) menja se i glasi:

„2) da pružalac usluga ima nacionalni ili evropski sertifikat u kom slučaju je visina pomoći do 100% opravdanih troškova, a ako nema nacionalni ili evropski sertifikat da visina pomoći ne prelazi 75% opravdanih troškova,”.

Član 30.

U članu 83. stav 2. tačka 1) reči: „za 10%” zamenjuju se rečima: „za najviše 10 procentnih poena”.

U tački 2) reči: „za 10%” zamenjuju se rečima: „za najviše 10 procentnih poena”.

U tački 3) reči: „za 20%” zamenjuju se rečima: „za najviše 20 procentnih poena”.

Član 31.

Posle poglavlja V. dodaju se poglavlje Va i čl. 97a, 97b, 97v i 97g, koji glase:

„Va USLUGE OD OPŠTEG EKONOMSKOG INTERESA

Član 97a

Privrednom subjektu može da se dodeli naknada za pružanje usluga od opšteg ekonomskog interesa ako su kumulativno ispunjeni sledeći uslovi:

1) privredni subjekt koji pruža usluge od opšteg ekonomskog interesa ima jasno određenu obavezu da pruža usluge od opšteg ekonomskog interesa, određene zakonom ili aktom davaoca naknade,

2) parametri za izračunavanje visine naknade unapred su, objektivno i jasno utvrđeni,

3) visina naknade ne sme da pređe iznos kojim privredni subjekat pokriva troškove potreban za pokrivanje troškova koje ima za pružanje usluga od opšteg ekonomskog interesa, uzimajući u obzir prihode i razumnu dobit, niti da bude prekomerna i tako naruši konkurenciju na tržištu; „razumna dobit” predstavlja stopu prinosa na kapital privrednog subjekta koja uzima u obzir rizik ili odsustvo rizika koji nastaje za privredni subjekt zbog posredovanja države i najčešće ne sme da pređe prosečnu stopu u sektoru kojem pripada privredni subjekt iz prethodnih godina; ako u sektoru nema privrednih subjekata za upoređivanje, upoređivanje se čini sa privrednim subjektima iz drugog sektora, uz uvažavanje posebnosti svakog sektora; pri određivanju iznosa „razumne dobiti”, država može da uvede podsticajne kriterijume, koji se pre svega odnose na kvalitet pružene usluge i povećanje efikasnosti pružanja usluga.

Ako privredni subjekat kome je određena obaveza pružanja usluga od opšteg ekonomskog interesa nije izabran da pruža usluge u postupku javne nabavke, visina naknade njemu se određuje na osnovu analize troškova poslovanja istog ili sličnog privrednog subjekta, koji obavlja istu ili sličnu delatnost, u istim ili sličnim uslovima.

Naknada za pružanje usluga od opšteg ekonomskog interesa koja je dodeljena u skladu sa ovim članom nije državna pomoć i ne prijavljuje se Komisiji za kontrolu državne pomoći.

Član 97b

Državna pomoć privrednom subjektu koji pruža usluge od opšteg ekonomskog interesa tako što ispunjava uslove iz člana 97a stav 1. ove uredbe, ali nije izabran da pruža usluge u postupku javne nabavke i visina naknade nije mu određena na osnovu analize troškova poslovanja istog ili sličnog privrednog subjekta koji obavlja istu ili sličnu delatnost u istim ili sličnim uslovima, predstavlja uvek dozvoljenu državnu pomoć i ne prijavljuje se Komisiji za kontrolu državne pomoći:

1) ako je godišnja naknada za pružanje usluga od opšteg ekonomskog interesa u iznosu do 30 miliona evra u dinarskoj protivvrednosti dodeljena privrednom subjektu čiji prosečni godišnji promet pre oporezivanja, uključujući sve delatnosti, ne prelazi 100 miliona evra u dinarskoj protivvrednosti u toku dve finansijske godine koje prethode godini u kojoj mu je povereno pružanje usluga od opšteg ekonomskog interesa,

2) ako je naknada za pružanje usluga od opšteg ekonomskog interesa dodeljena zdravstvenim ustanovama i privrednim subjektima koji pružaju usluge od opšteg ekonomskog interesa u oblasti za socijalnog stanovanja,

3) ako je naknada za pružanje usluga od opšteg ekonomskog interesa dodeljena za aerodrome čiji prosečni godišnji promet u toku dve finansijske godine koje prethode godini u kojoj mu je povereno pružanje usluga od opšteg ekonomskog interesa ne prelazi 1.000.000 putnika.

U slučaju iz stava 1. ovog člana, davalac državne pomoći dužan je da 10 godina od dodele pomoći vodi evidenciju o podacima iz člana 97a stav 1. ove uredbe i da Komisiji za kontrolu državne pomoći, na njen zahtev, dostavi svaki podatak iz ecidencije.

Član 97v

Naknada za pružanje usluga od opšteg ekonomskog interesa koja nije obuhvaćena slučajevima iz čl. 97a i 97b ove uredbe predstavlja državnu pomoć i obavezno se prijavljuje Komisiji za kontrolu državne pomoći, zbog visokog rizika od narušavanja konkurencije na tržištu.

Član 97g

Privredni subjekt kome je dodeljena naknada i koji pored usluga od opšteg ekonomskog interesa obavlja i druge delatnosti, dužan je da vodi odvojene račune za svaku delatnost pojedinačno u skladu sa propisima o računovodstvu i reviziji, kako bi moglo da se proveri da mu nije dodeljena prekomerna naknada i da li dodeljenu naknadu isključivo koristi za pružanje usluga od opšteg ekonomskog interesa”.

Član 32.

U članu 100. stav 2. reči: „za 5%” zamenjuju se rečima: „za najviše 5%”.

Član 33.

Ova uredba stupa na snagu 1. januara 2012. godine.

05 Broj:

U Beogradu, 29. decembra 2011. godine

VLADA

PREDSEDNIK

Dr Mirko Cvetković, s.r.

Ostavite komentar