Predlog zakona o deviznom poslovanju

PREDLOG ZAKONA

O DEVIZNOM POSLOVANjU

I. OSNOVNE ODREDBE

Član 1.

Ovim zakonom uređuju se:

1) plaćanja, naplaćivanja i prenosi između rezidenata i nerezidenata u stranim sredstvima plaćanja i u dinarima;

2) plaćanja, naplaćivanja i prenosi između rezidenata u stranim sredstvima plaćanja;

3) kupovina i prodaja sredstava plaćanja između rezidenata i nerezidenata, kao i kupovina i prodaja stranih sredstava plaćanja između rezidenata;

4) jednostrani prenosi sredstava plaćanja iz Republike Srbije (u daljem tekstu: Republika) i u Republiku koji nemaju obeležja izvršenja posla između rezidenata i nerezidenata;

5) tekući i depozitni računi rezidenata u inostranstvu i rezidenata i nerezidenata u Republici.

6) kreditni poslovi u Republici, i to između banaka i rezidenata u devizama i između banaka i nerezidenata u dinarima, kao i kreditni poslovi sa inostranstvom.

Ovim zakonom obrazuje se Devizni inspektorat kao organ uprave u sastavu ministarstva nadležnog za poslove finansija i utvrđuju njegova nadležnost i organizacija.

II. DEFINICIJE POJMOVA

Član 2.

U smislu ovog zakona:

Rezidenti su:

1) pravno lice koje je registrovano i ima sedište u Republici;

2) preduzetnik – fizičko lice koje je registrovano u Republici i koje radi sticanja dobiti, u vidu zanimanja, obavlja zakonom dozvoljenu delatnost;

3) ogranak stranog pravnog lica upisan u registar kod nadležnog organa u Republici;

4) fizičko lice koje ima prebivalište u Republici, osim fizičkog lica koje ima boravak u inostranstvu duži od godinu dana;

5) fizičko lice – strani državljanin koji na osnovu dozvole za boravak, odnosno radne vize boravi u Republici duže od godinu dana;

državni organ i organizacija, korisnici budžetskih sredstava Republike, korisnici sredstava organizacija obaveznog socijalnog osiguranja i korisnici budžetskih sredstava lokalne vlasti;

7) diplomatsko, konzularno i drugo predstavništvo u inostranstvu koja se finansiraju iz budžeta Republike i domaći državljani zaposleni u tim predstavništvima, kao i članovi njihovih porodica.

(2) Nerezidenti su sva lica koja nisu navedena u tački 1. ovog člana.

(3) Banka je akcionarsko društvo sa sedištem u Republici, koje ima dozvolu za rad Narodne banke Srbije i obavlja depozitne poslove i kreditne poslove a može obavljati i druge poslove u skladu sa zakonom.

Pod bankom, u smislu ovog zakona, smatra se i banka koja ima ovlašćenje Narodne banke Srbije za obavljanje poslova platnog prometa i kreditnih poslova sa inostranstvom.

(4) Sredstva plaćanja su dinar i strana sredstva plaćanja.

(5) Strana sredstva plaćanja su:

1) devize – potraživanja u inostranstvu koja glase na stranu valutu;

2) efektivni strani novac – potraživanja u gotovini, odnosno papirni ili kovani novac koji glasi na stranu valutu.

(6) Instrumenti plaćanja su: čekovi, menice, akreditivi, doznake, platne kartice i drugi instrumenti plaćanja – potraživanja od izdavaoca – nerezidenta, koja glase na stranu valutu i mogu se unovčiti u stranu valutu.

(7) Hartije od vrednosti su hartije od vrednosti određene zakonom koji uređuje tržište hartija od vrednosti i drugih finansijskih instrumenata.

(8) Domaće hartije od vrednosti su hartije od vrednosti koje emituje rezident na domaćem i stranom tržištu, a mogu glasiti i na stranu valutu ako je to propisano posebnim zakonom.

(9) Strane hartije od vrednosti su hartije od vrednosti koje emituje nerezident i koje glase na stranu valutu.

(10) Dugoročne hartije od vrednosti su dužničke hartije od vrednosti, s rokom dospeća dužim od jedne godine.

(11) Kratkoročne hartije od vrednosti su dužničke hartije od vrednosti, s rokom dospeća do godinu dana.

(12) Finansijski derivati su finansijski instrumenti u smislu zakona koji uređuje tržište hartija od vrednosti i drugih finansijskih instrumenata.

(13) Devizno tržište je tržište na kome se kupuju i prodaju devize i efektivni strani novac.

(14) Menjački poslovi su poslovi kupovine od fizičkih lica i prodaje tim licima efektivnog stranog novca i čekova koji glase na stranu valutu.

(15) Tekući poslovi su poslovi zaključeni između rezidenata i nerezidenata čija namena nije prenos kapitala.

(16) Kapitalni poslovi su poslovi između rezidenata i nerezidenata čija je namena prenos kapitala.

Kapitalni poslovi iz stava 1. ove tačke su:

– direktne investicije,

– ulaganja u nekretnine,

– poslovi sa hartijama od vrednosti,

– poslovi sa investicionim i dobrovoljnim penzijskim fondovima,

– kreditni poslovi,

– depozitni poslovi,

– poslovi po osnovu ugovora o osiguranju u skladu sa zakonom koji uređuje osiguranje,

– jednostrani prenosi sredstava plaćanja (lični i fizički),

(17) Direktne investicije su ulaganja rezidenta u inostranstvu i nerezidenta u Republici u pravno lice sa ciljem da se uključi u upravljanje poslovima tog pravnog lica.

Pod ulaganjem u smislu stava 1. ovog člana smatra se: osnivanje pravnog lica, ogranka ili predstavništva, kupovina udela ili akcija u kapitalu pravnog lica, dokapitalizacija pravnog lica kao i svaki drugi oblik ulaganja kojim ulagač stiče najmanje 10% učešća u osnovnom kapitalu, odnosno najmanje 10% glasačkih prava, u roku ne dužem od godinu dana od dana prvog ulaganja u to pravno lice u slučaju sukcesivnih ulaganja (radi dostizanja praga od 10%).

Pod ulaganjem u smislu stava 1. ovog člana smatraju se takođe i krediti sa rokom dospeća od pet godina ili dužim ukoliko imaju prirodu podređenog potraživanja (subordinirani krediti).

(18) Poslovi s hartijama od vrednosti su poslovi s dugoročnim i kratkoročnim hartijama od vrednosti, vlasničkim hartijama od vrednosti i finansijskim derivatima.

(19) Kreditni poslovi su kreditni poslovi u Republici i kreditni poslovi sa inostranstvom.

(20)Kreditni poslovi u Republici su poslovi kojima banka odobrava:

– rezidentu kredit u devizama i

– nerezidentu kredit u dinarima.

(21) Kreditni poslovi sa inostranstvom su krediti i zajmovi između rezidenta i nerezidenta zaključeni u devizama.

Krediti su poslovi između:

– banke i nerezidenta, kojima banka uzima od nerezidenta kredit, odnosno daje nerezidentu kredit i

– rezidenta i strane banke, kojima rezident uzima kredit.

Zajmovi su poslovi između rezidenta i nerezidenta kojima rezident uzima od nerezidenta ili daje nerezidentu zajam.

Kreditni poslovi iz st. 1. do 3. ove tačke obuhvataju naročito:

– komercijalne kredite,

– robne kredite,

– finansijske kredite,

– kratkoročne oročene bankarske depozite,

– kratkoročne bankarske kreditne linije.

Kreditnim poslovima sa inostranstvom smatraju se i:

– bankarske garancije, koje banke daju u korist nerezidenta po kreditnim poslovima sa inostranstvom i kreditnim poslovima između dva nerezidenta u inostranstvu i

– jemstva i druga sredstva obezbeđenja koja u skladu sa ovim zakonom rezidenti – pravna lica daju u korist nerezidenta – kreditora po kreditnim poslovima sa inostranstvom i kreditnim poslovima između dva nerezidenta u inostranstvu.

(22) Depozitni poslovi, u smislu ovog zakona, jesu poslovi na osnovu ugovora o depozitu između nerezidenta i banke, kao i između rezidenta i banke u inostranstvu.

(23) Poslovi po osnovu ugovora o osiguranju obuhvataju plaćanja premija i osiguranih iznosa na osnovu ugovora između osiguravajućeg društva – nerezidenta i rezidenta kao osiguranika kao i između osiguravajućeg društva – rezidenta i nerezidenta kao osiguranika, u skladu sa zakonom koji uređuje osiguranje.

(24) Valutna klauzula je ugovaranje vrednosti obaveze u devizama ( valuta obaveze) u Republici s tim što se plaćanje i naplaćivanje po tim ugovorima vrši u dinarima (valuta isplate).

(25) Lični prenos sredstava plaćanja je prenos sredstva iz Republike u inostranstvo ili iz inostranstva u Republiku koji se ne zasniva na izvršenju posla – vrši se između rezidenta fizičkog lica i nerezidenta, uključuje poklone i pomoć, nasledstva, rente, podmirenje duga useljenika i sredstava koja iznose iseljenici.

(26) Fizički prenos sredstava plaćanja je svaki prenos gotovine u dinarima, kao i prenos efektivnog stranog novca i hartija od vrednosti iz Republike i u Republiku.

Član 3.

Plaćanje, naplaćivanje i prenos po tekućim poslovima između rezidenata i nerezidenata vrši se slobodno, u skladu sa ovim zakonom.

Plaćanja i prenosi po osnovu tekućih poslova obuhvataju, bez ograničenja:

1) plaćanja po osnovu spoljnotrgovinskih poslova i po drugim tekućim poslovima sa inostranstvom u smislu zakona koji uređuje spoljnotrgovinsko poslovanje;

2) plaćanja po osnovu otplate dela glavnice i kamata na kredite;

3) povraćaj sredstava uloženih u investicije, kao i prenos u inostranstvo i unos dobiti po osnovu direktnih investicija;

4) prenose u korist fizičkih lica po osnovu: penzija, invalidnina i ostalih socijalnih primanja, prenose po osnovu poreza i taksi, međudržavne saradnje, likvidiranih šteta po osnovu ugovora o osiguranju, prenose po osnovu pravnosnažnih i izvršnih odluka, prenose po osnovu dobitaka u igrama na sreću, naknada za koncesije, članarina i kazni (penala) i druge prenose, kao i prenose po osnovu iznosa troškova potrebnih za izdržavanja porodice.

Član 4.

Rezident sredstva plaćanja po osnovu izvoza robe ili usluge, unosi u Republiku u roku do 180 dana od dana izvoznog carinjenja robe, odnosno od dana izvršenja usluge.

Posao izvoza robe ili usluge sa ugovorenim rokom naplate dužim od 180 dana od dana izvoznog carinjenja robe, odnosno od dana izvršenja usluge, kao i posao izvoza robe ili usluge koji nije naplaćen u roku iz stava 1. ovog člana, smatra se kreditnim poslom sa inostranstvom.

Rezident sredstva plaćanja ostvarena po osnovu prodaje plaćene robe koja se nalazi u inostranstvu i neposredno isporučuje u inostranstvo, unosi u Republiku u roku do 180 dana od dana izvršenog plaćanja.

Narodna banka Srbije na predlog ministarstva nadležnog za poslove finansija propisuje uslove i način evidentiranja poslova iz stava 2. ovog člana.

Član 5.

Rezident unapred plaćenu robu ili uslugu uvozi u Republiku u roku do 180 dana od dana izvršenog plaćanja robe ili usluge.

Rezident koji ne uveze robu ili uslugu u roku iz stava 1. ovog člana vrši povraćaj unapred plaćenog iznosa odmah, a najkasnije u roku od pet dana od dana isteka roka iz stava 1. ovog člana.

Posao uvoza unapred plaćene robe ili usluge sa ugovorenim rokom uvoza dužim od 180 dana od dana izvršenog plaćanja smatra se kreditnim poslom sa inostranstvom.

Narodna banka Srbije na predlog ministarstva nadležnog za poslove finansija propisuje uslove i način evidentiranja poslova iz stava 3. ovog člana.

Član 6.

Rezident – pravno lice može realizovan posao izvoza robe i usluga izuzetno naplatiti realizovanim uvozom robe i usluga samo pod uslovima i na način koji propiše Vlada.

Član 7.

Banke, odnosno rezidenti, osim rezidenata-fizičkih lica, mogu kupovati ili prodavati, odnosno platiti ili naplatiti potraživanja i dugovanja koja su nastala po spoljnotrgovinskim poslovima rezidenata.

Poslovi iz stava 1. ovog člana mogu se vršiti samo na osnovu ugovora, zaključenog u pismenoj formi između svih učesnika u poslu.

Banke su dužne da o poslovima iz stava 1. ovog člana izveste Narodnu banku Srbije na način i u rokovima koje ona propiše.

Vlada propisuje rezidentima bliže uslove, način obavljanja i izveštavanja Deviznog inspektorata o poslovima iz stava 1. ovog člana.

Nerezidenti mogu kupovati potraživanja i dugovanja po osnovu spoljnotrgovinskih poslova samo pod uslovima i na način koje propiše Vlada.

Član 8.

Rezident ne može izvršiti naplatu, plaćanje ili izdati nalog za plaćanje, odnosno izvršiti prenos nerezidentu, na osnovu ugovora u kojem nije navedena stvarna cena ili na osnovu neistinite isprave.

Član 9.

Dobit ostvarenu u inostranstvu po osnovu izvođenja investicionih radova kao i devize koje je, u skladu s garantnim rokovima, naručilac investicionih radova zadržao kao garanciju za ispravnost izvršenih radova, rezident unosi u zemlju po završetku izvođenja investicionih radova, odnosno isteku garantnog roka.

Rezident o dobiti koju ostvari obavljanjem privredne delatnosti u inostranstvu izveštava Devizni inspektorat.

.

Vlada propisuje bliže uslove, rokove i način izveštavanja iz ovog člana.

Član 10.

Plaćanje, naplaćivanje i prenos po kapitalnim poslovima između rezidenata i nerezidenata vrše se slobodno, osim ako ovim zakonom nije drukčije propisano.

Član 11.

Plaćanje i prenos kapitala po osnovu direktnih investicija rezidenata -pravnih lica, preduzetnika i fizičkih lica u inostranstvo vrši se slobodno, u skladu sa zakonom koji uređuje spoljnotrgovinsko poslovanje.

Plaćanje i prenos kapitala po osnovu direktnih investicija nerezidenata u Republici vrši se slobodno u skladu sa zakonom koji uređuje strana ulaganja.

Član 12.

Plaćanje radi sticanja svojine na nepokretnostima rezidenta u inostranstvu i nerezidenata u Republici vrši se slobodno, u skladu sa zakonom koji uređuje svojinsko pravne odnose.

Narodna banka Srbije propisuje rokove i način izveštavanja po poslovima iz ovog člana.

Član 13.

Rezidenti – pravna lica, preduzetnici i fizička lica mogu vršiti plaćanje radi kupovine u inostranstvu vlasničkih hartija od vrednosti koje nisu direktne investicije, kao i dužničkih dugoročnih hartija od vrednosti čiji su izdavaoci države članice OECD i međunarodne finansijske organizacije.

Rezidenti iz stava 1. ovog člana mogu vršiti plaćanje radi kupovine i drugih dužničkih dugoročnih hartija od vrednosti u inostranstvu čiji stepen rizika (rejting) i zemlju izdavaoca može propisati Narodna banka Srbije.

Rezidenti mogu vršiti plaćanje radi kupovine domaćih hartija od vrednosti koje glase na stranu valutu, a izdaju se u inostranstvu.

Narodna banka Srbije propisuje rokove i način izveštavanja po poslovima iz ovog člana.

Član 14.

Nerezidenti mogu vršiti plaćanje radi kupovine u Republici dugoročnih dužničkih kao i vlasničkih hartija od vrednosti u skladu sa zakonom koji uređuje tržište hartija od vrednosti.

Narodna banka Srbije propisuje rokove i način izveštavanja o poslovima iz stava 1.ovog člana.

Član 15.

Plaćanje radi kupovine stranih kratkoročnih hartija od vrednosti na stranom i domaćem tržištu vrši Narodna banka Srbije, a banke -pod uslovima i na način koji propiše Narodna banka Srbije.

Rezidenti, osim rezidenata iz stava 1. ovog člana, ne mogu vršiti plaćanja radi kupovine inostranih kratkoročnih hartija od vrednosti.

Nerezidenti ne mogu vršiti plaćanja radi kupovine domaćih kratkoročnih hartija od vrednosti.

4. Poslovi sa finansijskim derivatima

Član 16.

Plaćanje radi kupovine finansijskih derivata na organizovanom tržištu u inostranstvu mogu vršiti Narodna banka Srbije i banke.

Narodna banka Srbije propisuje bankama uslove za vršenje poslova iz stava 1. ovog člana kao i način izveštavanja.

Rezidenti, osim rezidenata iz stava 1. ovog člana, mogu vršiti plaćanje radi kupovine finansijskih derivata u inostranstvu, pod uslovima i na način koji propiše Narodna banka Srbije.

Plaćanje radi kupovine finansijskih derivata u Republici nerezidenti mogu vršiti samo pod uslovima koje propiše Narodna banka Srbije.

5. Poslovi sa investicionim i dobrovoljnim penzijskim fondovima

Član 17.

Rezidenti – društva za upravljanje investicionim i dobrovoljnim penzijskim fondovima mogu da vrše plaćanja radi ulaganja u inostranstvo, u skladu sa odredbama zakona koji uređuju poslove sa investicionim i dobrovoljnim penzijskim fondovima.

Nerezidenti mogu vršiti plaćanje radi ulaganja u investicione fondove i dobrovoljne penzijske fondove u Republici u skladu sa odredbama zakona koji uređuju poslove sa investicionim i dobrovoljnim penzijskim fondovima.

Kreditni poslovi iz člana 2. tačke (17) stav 3.) i tačke (21) st. 4. i 5, kao i iz čl. 4. i 5. ovog zakona zaključuju se u pismenom obliku.

Banke mogu zaključivati kreditne poslove sa inostranstvom u svoje ime i za svoj račun, u svoje ime i za tuđ račun i u tuđe ime i za tuđ račun.

Rezidenti – pravna lica mogu uzimati kredite iz inostranstva u svoje ime i za svoj račun, a rezidenti – pravna lica koja se smatraju povezanim društvima u skladu sa propisom koji uređuje osnivanje privrednih društava i u svoje ime i za tuđ račun.

Rezidenti – pravna lica mogu u svoje ime i za svoj račun odobravati nerezidentima komercijalne i robne kredite, kredite iz čl. 4. i 5. ovog zakona, kao i finansijske kredite pod uslovima iz člana 23. stav 1. ovog zakona.

Rezidenti – preduzetnici mogu u svoje ime i za svoj račun uzimati kredite iz inostranstva, a odobravati nerezidentu komercijalne i robne kredite, kao i kredite iz čl. 4. i 5. ovog zakona.

Kreditne poslove sa inostranstvom ne mogu zaključivati rezident – fizičko lice koje nije preduzetnik i rezident – ogranak stranog pravnog lica.

Član 19.

Za izvršavanje obaveza iz zaključenog ugovora o kreditnom poslu sa inostranstvom odgovoran je rezident koji zaključi ugovor, kao i rezident po čijem ovlašćenju i za čiji račun je ugovor zaključen, odnosno banka i rezident – pravno lice koje od tog rezidenta kupi potraživanje, odnosno preuzme dug prema nerezidentu po osnovu kreditnog posla sa inostranstvom.

Republika i Narodna banka Srbije ne garantuju za izvršenje obaveza po kreditnom poslu sa inostranstvom, osim u slučajevima predviđenim zakonom.

Ugovor o kreditnom poslu sa inostranstvom je ništav ako je zaključen suprotno odredbama stava 2. ovog člana.

Član 20.

Banka, kao i rezident – pravno lice mogu kupovati od rezidenta potraživanje po osnovu kredita odobrenog nerezidentu, kao i preuzimati dug rezidenta prema nerezidentu po osnovu kreditnog posla sa inostranstvom.

Poslovi iz stava 1. ovog člana mogu se vršiti samo na osnovu ugovora zaključenog u pismenoj formi između svih učesnika u poslu.

Nerezidenti mogu od rezidenata kupovati potraživanja i dugovanja po osnovu kreditnih poslova sa inostranstvom samo pod uslovima i na način koji propiše Narodna banka Srbije.

Član 21.

Finansijski krediti uzeti iz inostranstva mogu se koristiti za plaćanje uvoza robe i usluga i finansiranje izvođenja investicionih radova u inostranstvu, koje rezidenti zaključuju u okviru obavljanja svoje delatnosti, kao i za otplatu ranije korišćenih kredita iz inostranstva (refinansiranje).

Rezidenti mogu finansijske kredite iz inostranstva uzimati i za druge namene na način i pod uslovima koje utvrdi Narodna banka Srbije.

Član 22.

Narodna banka Srbije može utvrditi obim i uslove pod kojima banke mogu da uzmu kratkoročne oročene bankarske depozite i kratkoročne bankarske kreditne linije od stranih banaka.

Član 23.

Rezidenti – pravna lica mogu nerezidentima odobravati finansijske kredite iz dobiti koju rezidenti ostvare poslovanjem u inostranstvu i to pod uslovom da je nerezident – dužnik po kreditnom poslu u većinskom vlasništvu rezidenta.

Pod uslovima iz stava 1. ovog člana rezidenti – pravna lica mogu davati i jemstva po kreditnim poslovima između dva nerezidenta u inostranstvu.

Pri obavljanju kreditnih poslova sa inostranstvom iz st. 1. i 2. ovog člana, rezident – pravno lice dužno je da ugovori i od nerezidenta pribavi instrumente obezbeđenja naplate.

Odredba stava 3. ovog člana primenjuje se i na banku koja odobrava kredit stranom licu ili daje bankarsku garanciju po kreditnom poslu između dva nerezidenta u inostranstvu.

Narodna banka Srbije može da propiše način i uslove pod kojima banke i rezidenti – pravna lica mogu odobravati finansijske kredite nerezidentima i davati bankarske garancije i jemstva po kreditnim poslovima između dva nerezidenta u inostranstvu.

Član 24.

Narodna banka Srbije propisuje način, rokove i obrasce za evidentiranje kreditnih poslova sa inostranstvom.

Član 25.

Banka može rezidentu – pravnom licu i preduzetniku odobriti kredit u devizama za plaćanje uvoza robe i usluga iz inostranstva.

Banka može rezidentu – fizičkom licu odobriti kredit u devizama radi kupovine nepokretnosti u zemlji.

Član 26.

Banka može odobravati nerezidentu kredit u dinarima u Republici, na način i pod uslovima koje propiše Narodna banka Srbije.

7. Depozitni poslovi

Član 27.

Banka, bez ograničenja, drži devize i na računima kod banaka u inostranstvu.

Rezidenti mogu držati devize na računu kod banke u inostranstvu pod uslovima i na način koji propiše Narodna banka Srbije.

Depozitni poslovi nerezidenata u Republici

Član 28.

Nerezident može na računu kod banke držati devize i dinare bez ograničenja u skladu sa ovim zakonom.

Narodna banka Srbije propisuje uslove pod kojima banke mogu da otvaraju račune nerezidentima i način vođenja tih računa.

Prenos sredstava sa računa u inostranstvo

Član 29.

Nerezident, kao i rezident – ogranak stranog pravnog lica koji posluje preko nerezidentnog računa vrši prenos sa tog računa u inostranstvo pod uslovom da je prethodno izmirio poreske obaveze iz tog posla prema Republici.

Prenos sredstava u inostranstvo sa štednog deviznog i dinarskog računa nerezidenta kod banke vrši se slobodno.

Strana banka koja drži sredstva na korespodentnom računu kod banke u Republici ne podleže obavezi iz stava 1. ovog člana.

8. Plaćanja po osnovu ugovora o osiguranju

Član 30.

Rezidenti – društva za osiguranje mogu da vrše plaćanja radi deponovanja i ulaganja u inostranstvo, u skladu sa odredbama zakona koji uređuje poslove osiguranja .

Rezident može plaćati premije osiguranja na osnovu ugovora o osiguranju koji je zaključen sa nerezidentom – osiguravajućim društvom, pod uslovom da je takav ugovor dozvoljen zakonom koji uređuje poslove osiguranja.

Član 31.

Narodna banka Srbije propisuje bliže uslove za lične i fizičke prenose sredstava plaćanja u inostranstvo i iz inostranstva.

V. PLATNI PROMET

Član 32.

Platni promet sa inostranstvom obavlja se u devizama i u dinarima preko banke.

Rezidenti iz člana 36. ovog zakona, platni promet sa inostranstvom obavljaju preko Narodne banke Srbije.

Banka može vršiti platni promet po kreditnim poslovima sa inostranstvom, osim poslova iz člana 2. tačka (21) stav 4. alineja 4, samo na osnovu potvrde Narodne banke Srbije da je taj kreditni posao evidentiran u skladu sa propisom donetim na osnovu člana 24. ovog zakona.

Narodna banka Srbije propisuje bliže uslove i način obavljanja platnog prometa sa inostranstvom po tekućim i kapitalnim poslovima.

Član 33.

Rezident može izvršiti naplatu, odnosno plaćanje i drugom nerezidentu, a ne nerezidentu kome duguje, odnosno od koga potražuje, po tekućem ili kapitalnom poslu, pod uslovom da je taj posao dozvoljen ovim zakonom.

Poslovi iz stava 1. ovog člana mogu se vršiti samo na osnovu ugovora zaključenog u pismenoj formi, između svih učesnika u poslu.

Banke o poslovima iz stava 1. ovog člana dužne su da izveste Narodnu banku Srbije, na način i u rokovima koje ona propiše, a rezidenti- Devizni inspektorat pod uslovima, na način i u rokovima koje propiše Vlada.

Član 34.

Rezidenti i nerezidenti koriste devize za plaćanje inostranstvu, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.

Plaćanje, naplaćivanje i prenos između rezidenata i između rezidenata i nerezidenata u Republici vrše se u dinarima.

Dozvoljeno je ugovaranje u devizama u Republici s tim što se plaćanje i naplaćivanje po tim ugovorima vrši u dinarima.

Izuzetno od odredbe stava 2. ovog člana, plaćanje, naplaćivanje i prenos sredstava u Republici mogu se vršiti i u devizama po osnovu:

deviznog kreditiranja u zemlji za namene iz člana 25. ovog zakona;

uplate depozita kao sredstva obezbeđenja,

kupovine potraživanja i dugovanja iz člana 7. i člana 20. ovog zakona – na osnovu ugovora,

premija osiguranja i prenosa po osnovu osiguranja života,

po osnovu prodaje i davanja u zakup nepokretnosti.

Plaćanje, naplaćivanje i prenos iz stava 4. ovog člana može se vršiti i po poslovima koji su uređeni zakonima koji uređuju tržište hartija od vrednosti i drugih finansijskih instrumenata i osiguranje depozita, kao i u drugim slučajevima propisanim zakonom.

Narodna banka Srbije propisuje u kojim slučajevima se plaćanje, naplaćivanje, uplate i isplate mogu vršiti i u efektivnom stranom novcu.

Član 35.

Banka drži devize i kod druge banke, odnosno kod Narodne banke Srbije.

Rezident-pravno lice i preduzetnik drži devize na deviznom računu kod banke ili ih prodaje toj banci.

Narodna banka Srbije propisuje uslove pod kojima banke otvaraju devizne račune i način vođenja tih računa i deviznih štednih uloga rezidenata.

Visina, način obračuna i plaćanja kamate, kao i valuta u kojoj se plaćaju kamate i glavnica, utvrđuju se ugovorom između banke i rezidenta.

Član 36.

Rezidenti – državni organi i organizacije, korisnici budžetskih sredstava Republike, korisnici sredstava organizacija obaveznog socijalnog osiguranja i korisnici budžetskih sredstava lokalne vlasti, mogu imati devizne račune samo kod Narodne banke Srbije, osim ako posebnim zakonom ili međunarodnim ugovorom nije drukčije propisano, a devize i efektivni strani novac koje ostvare u svom poslovanju mogu da prodaju Narodnoj banci Srbije.

Izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana, ministar nadležan za poslove finansija može odobriti korisniku iz stava 1. ovog člana otvaranje deviznog računa kod ovlašćene banke za plaćanja koja ne mogu da se izvrše preko Narodne banke Srbije, ako to zahteva specifičnost poslova tog korisnika.

Izveštavanje po osnovu platnog prometa

Član 37.

Narodna banka Srbije propisuje rezidentima obavezu izveštavanja o plaćanju, naplaćivanju i prenosu po poslovima platnog prometa iz čl. 32. i 34. ovog zakona.

Narodna banka Srbije, na osnovu podataka iz izveštaja iz stava 1. ovog člana, izrađuje projekciju platnog bilansa Republike kao analitičku podlogu za utvrđivanje ciljeva i zadataka monetarne politike i prati ostvarivanje te projekcije.

VI. DEVIZNO TRŽIŠTE I KURS DINARA

Devizno tržište

Član 38.

Devize i efektivni strani novac mogu se kupovati i prodavati samo na deviznom tržištu, za namene koje su dozvoljene ovim zakonom.

Kupovina i prodaja deviza i efektivnog stranog novca na deviznom tržištu u Republici vrši se:

neposredno:

između banaka i rezidenata, kao i između banaka i nerezidenata,

između banaka,

između banaka i Narodne banke Srbije,

između rezidenata koji imaju ovlašćenje za obavljanje menjačkih poslova i Narodne banke Srbije,

između banaka i rezidenata koji imaju ovlašćenje za

obavljanje menjačkih poslova;

između rezidenata iz člana. 2. tačka 1. odredba pod 6) i

Narodne banke Srbije

na sastanku međubankarskog deviznog tržišta:

– između banaka

između banaka i Narodne banke Srbije.

Kupovinu i prodaju efektivnog stranog novca na deviznom tržištu obavlja banka, Narodna banka Srbije, kao i drugi rezidenti koji u skladu sa ovim zakonom obavljaju menjačke poslove.

Narodna banka Srbije propisuje uslove i način rada deviznog tržišta.

Član 39.

Menjačke poslove mogu da obavljaju: banke, Narodna banka Srbije i rezidenti – pravna lica i preduzetnici koji imaju ovlašćenje Narodne banke Srbije.

Narodna banka Srbije propisuje uslove i način obavljanja menjačkih poslova i postupak kontrole menjačkih poslova.

Narodna banka Srbije ako su ispunjeni propisani uslovi, donosi rešenje:

o privremenom obustavljanju obavljanja menjačkih poslova u periodu do 30 radnih dana;

o nalozima za otklanjanje utvrđenih nepravilnosti;

o oduzimanju ovlašćenja za kontrolisano menjačko mesto ili za sva menjačka mesta;

o oduzimanju ovlašćenja za obavljanje menjačkih poslova.

Rešenje Narodne banke Srbije iz stava 3. ovog člana su konačna.

Kurs dinara

Član 40.

Kurs dinara prema stranim valutama na deviznom tržištu formira se slobodno, u skladu s ponudom i tražnjom deviza.

Član 41.

Zvanični srednji kurs dinara formira se na način utvrđen propisom Narodne banke Srbije.

Za potrebe knjigovodstva i statistike primenjuje se zvanični srednji kurs dinara.

Za obračun carine i drugih uvoznih dažbina primenjuje se zvanični srednji kurs dinara utvrđen poslednjeg radnog dana u nedelji koja prethodi nedelji u kojoj se utvrđuje iznos carine i drugih uvoznih dažbina, u skladu sa zakonom koji uređuje carine.

VII. ZAŠTITNE MERE

Član 42.

U slučaju nastupanja ozbiljnijih poremećaja u platnom bilansu, kada kretanje kapitala prozrokuje ili preti da prouzrokuje ozbiljne poteškoće u sprovođenju monetarne politike i politike deviznog kursa, koje su rezultat prekomernog priliva ili odliva kapitala iz Republike, Vlada na predlog Narodne banke Srbije može doneti sledeće zaštitne mere :

1)propisati uslove pod kojima rezident i nerezident mogu držati devize na računima kod banka u inostranstvu ili na računima kod banaka u Republici.

2) obavezati banake da Narodnoj banci Srbije prodaju efektivni strani novac na osnovu menjačkih poslova banaka i ovlašćenih menjača;

3) ograničiti obavljanje plaćanja i naplata nastalih na osnovu obaveza i potraživanja u poslovima sa inostranstvom;

4) ograničiti prenos hartija od vrednosti, zlata i efektivnog stranog novca u Republiku i iz Republike;

5) ograničiti obavljanje transakcija sa hartijama od vrednosti između rezidenata i nerezidenata;

6) ograničiti obavljanje kreditnih poslova između rezidenata i nerezidenata;

7) ograničiti davanja garancija ili jemstava, zaloga ili drugih sredstava obezbeđenja u korist nerezidenata;

8) propisati polaganje određenog procenta deviznog depozita na račun kod Narodne banke Srbije;

9) propisati nerezidentima mogućnost plaćanja radi kupovine domaćih kratkoročnih hartija od vrednosti;

10) propisati rezidentima mogućnost plaćanja radi kupovine stranih kratkoročnih hartija od vrednosti;

11) propisati obavezu unosa dobiti rezidentima koji obavljaju privrednu delatnost u inostranstvu ukoliko se ne reinvestira u inostranstvu.

12) Ograničiti kupovinu nekretnina u inostranstvu od strane rezidenta.

Mere iz stava 1. ovog člana mogu se primenjivati dok traju poremećaji zbog kojih su donesene, a najduže šest meseci od dana njihovog donošenja.

Član 43.

Narodna banka Srbije ili Vlada može uvesti dodatne zaštitne mere, ako je to neophodno, sa ciljem sprovođenja sankcija Organizacije ujedinjenih nacija ili drugih međunarodnih organizacija čiji je Republika Srbija član, koje ove organizacije sprovode prema drugim zemljama.

VIII. DEVIZNA KONTROLA

Član 44.

Poslovi iz ovog zakona podležu deviznoj kontroli.

Kontrolu deviznog poslovanja vrše organi kontrole – Narodna banka Srbije, Devizni inspektorat, carinski organi, odnosno drugi nadležni organi koji imaju pravo da, radi provere, zahtevaju svu dokumentaciju o tom poslovanju kao i drugu dokumentaciju neophodnu za deviznu kontrolu.

Član 45.

Narodna banka Srbije vrši kontrolu deviznog poslovanja banaka i drugih finansijskih organizacija, menjača, kao i rezidenata i nerezidenata koji su sa bankom i drugom finansijskom organizacijom, odnosno menjačem povezani imovinskim, upravljačkim i poslovnim odnosima.

Član 46.

Devizni inspektorat vrši kontrolu deviznog poslovanja rezidenata i nerezidenata.

Devizni inspektorat vrši kontrolu deviznog poslovanja lica iz člana 45. ovog zakona ako su ta lica sa licima iz stava 1. ovog člana povezana imovinskim, upravljačkim i poslovnim odnosima.

Član 47.

Carinski organ vrši kontrolu iznošenja iz Republike i unošenja u Republiku, efektivnog stranog novca, dinara, čekova i hartija od vrednosti u putničkom, robnom i poštanskom saobraćaju.

Član 48.

Carinski organ na graničnom prelazu privremeno oduzima od rezidenta i nerezidenta uz izdavanje potvrde, dinare i efektivni strani novac, čekove i hartije od vrednosti koji glase na stranu valutu koji prelaze iznos koji propiše Narodna banka Srbije.

Član 49.

Organi kontrole dužni su da sarađuju u vršenju devizne kontrole i da stavljaju na raspolaganje podatke, nalaze i informacije kojima raspolažu a potrebni su za vršenje devizne kontrole kao i da, po potrebi, angažuju druge nadležne organe.

IX. DEVIZNI INSPEKTORAT

Nadležnost i organizacija

Član 50.

Devizni inspektorat obrazuje se kao organ uprave u sastavu ministarstva nadležnog za poslove finansija, za vršenje inspekcijskih poslova, poslova vođenja prekršajnog postupka i s njime povezanih stručnih poslova.

Član 51.

Deviznim inspektoratom rukovodi direktor.

Član 52.

Deviznu kontrolu iz člana 46. ovog zakona vrši devizni inspektor.

Prilikom vršenja neposredne kontrole devizni inspektor mora imati službenu legitimaciju.

Devizni inspektor u kontroli donosi rešenje kojim nalaže ispravljanje nepravilnosti, odnosno nezakonitosti i nalaže izvršenje mera, pod pretnjom prinudnog izvršenja.

Rešenje iz stava 3. ovog člana je konačno.

Devizna kontrola vrši se u skladu sa zakonom koji uređuje upravni postupak.

Član 53.

Rezidenti i nerezidenti vode evidenciju o poslovanju propisanom odredbama ovog zakona.

Vlada propisuje uslove i način vršenja kontrole deviznog poslovanja rezidenata i nerezidenata, kao i uslove i način izveštavanja i vođenja evidencije iz stava 1. ovog člana.

Član 54.

Prekršajni postupak u prvom stepenu vodi i odluku o prekršaju donosi Komisija za prekršaje Deviznog inspektorata.

Protiv prvostepenog rešenja o prekršaju može se izjaviti žalba.

Prekršajni postupak za prekršaje propisane ovim zakonom vodi se u skladu sa zakonom koji uređuje prekršaje.

Član 55.

Devize, efektivni strani novac, čekove i hartije od vrednosti, koje su privremeno oduzeli zbog osnovane sumnje da je izvršeno krivično delo ili prekršaj – organi kontrole dužni su da deponuju na namenski račun Deviznog inspektorata koji se vodi kod Narodne banke Srbije ili u depo kod Narodne banke Srbije, a dinare – na namenski račun Deviznog inspektorata koji se vodi kod ministarstva nadležnog za poslove finansija u roku od dva radna dana od dana njihovog oduzimanja.

Član 56.

Prihodi ostvareni po osnovu naplaćenih kazni i naplaćenih troškova prekršajnog postupka, predstavljaju prihod budžeta Republike.

X. KAZNENE ODREDBE

1. Krivično delo

Član 57.

Ko kupuje od fizičkih lica ili ko prodaje tim licima efektivni strani novac i čekove koji glase na stranu valutu bez ovlašćenja Narodne banke Srbije, kazniće se za krivično delo kaznom zatvora od šest meseci do pet godina.

Za pokušaj izvršenja dela iz stava 1. ovog člana kazniće se.

Član 58.

Ko izvrši naplatu, plaćanje ili izda nalog za plaćanje, odnosno izvrši prenos nerezidentu iznosa koji prelazi 100.000 evra, na osnovu ugovora u kojem nije navedena stvarna cena ili na osnovu neistinite isprave, kazniće se za krivično delo kaznom zatvora od jedne do deset godina.

Za pokušaj izvršenja dela iz stava 1. ovog člana kazniće se.

2. Prekršaji

Član 59.

Novčanom kaznom od 10.000 do 1.000.000 dinara kazniće se za prekršaj rezident – pravno lice, banka i nerezident – pravno lice :

ako sredstva plaćanja po osnovu izvoza robe ili usluge ne unese u Republiku u roku do 180 dana od dana izvoznog carinjenja robe, odnosno od dana izvršene usluge (član 4. stav 1);

2) ako sredstva plaćanja ostvarena po osnovu prodaje plaćene robe koja se nalazi u inostranstvu i neposredno isporučuje u inostranstvo, ne unese u Republiku u roku do 180 dana od dana izvršenog plaćanja (član 4. stav 3);

ako ne postupa u skladu sa propisom Narodne banke Srbije kojim se propisuju uslovi i način evidentiranja poslova iz člana 4. stav 2 ovog zakona (član 4. stav 4);

ako unapred plaćenu robu ili uslugu ne uveze u Republiku u roku do 180 dana od dana izvršenog plaćanja robe ili usluge (član 5. stav 1);

ako za robu ili uslugu, koja nije uvezena u roku do 180 dana od dana izvršenog plaćanja, ne izvrši povraćaj unapred plaćenog iznosa odmah a najkasnije u roku od pet dana od dana isteka tog roka (član 5. stav 2);

ako ne postupa u skladu sa propisom Narodne banke Srbije kojim se propisuju uslovi i način evidentiranja poslova iz člana 5. stav 3 ovog zakona (član 5. stav 4);

ako realizovani posao izvoza robe i usluga naplati realizovanim uvozom robe i usluga suprotno propisu Vlade (član 6.);

ako kupuje ili prodaje, odnosno plati ili naplati potraživanje i dugovanje koje nije nastalo po spoljnotrgovinskim poslovima rezidenata (član 7. stav 1);

ako poslove iz člana 7. stav 1. ne vrši na osnovu ugovora zaključenog u pismenoj formi između svih učesnika u poslu (član 7. stav 2);

ako ne postupa u skladu sa propisanom obavezom izveštavanja (član 7. stav 3, član 12. stav 2, član 13. stav 4, član 14. stav 2, član 33. stav 3, član 37. stav 1);

ako ne postupi u skladu sa propisom Vlade (član 7. stav 4);

ako kupuje potraživanja i dugovanja po osnovu spoljnotrgovinskih poslova suprotno propisu Vlade (član 7. stav 5);

ako izvrši naplatu, plaćanje ili izda nalog za plaćanje, odnosno izvrši prenos nerezidentu, na osnovu ugovora u kojem nije navedena stvarna cena ili na osnovu neistinite isprave (član 8);

ako dobit ostvarenu u inostranstvu po osnovu izvođenja investicionih radova kao i devize koje je u skladu sa garantnim rokovima, naručilac investicionih radova zadržao kao garanciju za ispravnost izvršenih radova ne unese u zemlju po završetku izvođenja investicionih radova, odnosno isteku garantnog roka ( član 9.stav 1);

ako ne postupa u skladu sa propisom Vlade (član 9. st. 2. i 3);

ako vrši plaćanje i prenos kapitala po osnovu direktnih investicija u inostranstvo suprotno zakonu koji uređuje spoljnotrgovinsko poslovanje (član 11. stav 1);

ako vrši plaćanje i prenos kapitala po osnovu direktnih investicija u Republici suprotno zakonu koji uređuje strana ulaganja (član 11. stav 2);

ako vrši plaćanje radi sticanja svojine na nepokretnostima u inostranstvu, odnosno Republici suprotno zakonu koji uređuje svojinsko pravne odnose (član 12. stav 1);

ako vrši plaćanje radi kupovine u inostranstvu vlasničkih hartija od vrednosti koje su direktne investicije, kao i dužničkih dugoročnih hartija od vrednosti čiji nisu izdavaoci države OECD i međunarodne finansijske organizacije (član 13. stav 1);

ako vrši plaćanje radi kupovine dužničkih dugoročnih hartija od vrednosti u inostranstvu čiji stepen rizika (rejting) i zemlju izdavaoca nije propisala Narodna banka Srbije (član 13. stav 2);

ako vrše plaćanje radi kupovine u Republici dugoročnih dužničkih kao i vlasničkih hartija od vrednosti, suprotno zakonu koji uređuje tržište hartija od vrednosti (član 14. stav 1);

ako kupuje strane kratkoročne hartije od vrednosti na stranom i domaćem tržištu suprotno propisu Narodne banke Srbije (član 15. stav 1);

ako vrši plaćanje radi kupovine inostranih kratkoročnih hartija od vrednosti (član 15. stav 2);

ako vrši plaćanje radi kupovine domaćih kratkoročnih hartija od vrednosti (član 15. stav 3);

ako ne postupa u skladu sa propisom Narodne banke Srbije (član 16. stav 2);

ako vrši plaćanja radi kupovine finansijskih derivata u inostranstvu suprotno propisu Narodne banke Srbije (član 16. stav 3);

ako vrši plaćanja radi kupovine finansijskih derivata u Republici suprotno propisu Narodne banke Srbije (član 16. stav 4);

ako vrše plaćanja radi ulaganja u inostranstvo suprotno odredbama zakona kojim se uređuju poslovi sa investicionim i dobrovoljnim penzijskim fondovima (član 17. stav 1);

ako vrše plaćanja radi ulaganja u investicione fondove i dobrovoljne penzijske fondove u Republici suprotno zakonu koji uređuje poslove sa investicionim i dobrovoljnim penzijskim fondovima (član 17. stav 2);

ako kreditne poslove iz člana 18. stav 1. ovog zakona ne zaključuju u pismenom obliku (član 18. stav 1);

ako zaključi kreditni posao sa inostranstvom suprotno odredbi člana 18. stav 3 ovog zakona ( član 18. stav 3);

ako zaključi kreditni posao sa inostranstvom suprotno odredbi člana 18. stav 4 ovog zakona ( član 18. stav 4);

ako zaključi kreditni posao sa inostranstvom suprotno odredbi člana 18. stav 6 ovog zakona ( član 18. stav 6);

ako zaključi ugovor o kreditnom poslu sa inostranstvom kojim se stvaraju obaveze za Republiku ili Narodnu banku Srbije (član 19 stav 2);

ako poslove iz člana 20. stav 1 ovog zakona ne vrši na osnovu ugovora zaključenog u pismenoj formi između svih učesnika u poslu ( član 20. stav 2);

ako kupuju potraživanja i dugovanja po osnovu kreditnih poslova sa inostranstvom suprotno propisu Narodne banke Srbije ( član 20. stav 3);

ako finansijske kredite uzete u inostranstvu koristi suprotno odredbi člana 21. stav 1 ovog zakona ( član 21. stav 1);

ako finansijske kredite uzima u inostranstvu suprotno propisu Narodne banke Srbije kojim se utvrđuju namene, način i uslovi uzimanja tih kredita ( član 21. stav 2);

ako kratkoročne oročene bankarske depozite i kratkoročne bankarske kreditne linije od stranih banaka uzima suprotno propisu Narodne banke Srbije kojim se utvrđuje obim i uslovi takvog zaduživanja ( član 22);

ako finansijske kredite odobrava nerezidentu suprotno odredbi člana 23. stav 1 ovog zakona (član 23. stav 1);

ako daje jemsta po kreditnim poslovima između dva nerezidenta u inostranstvu pod uslovima suprotnim odredbi člana 23. stav 1 ovog zakona (član 23. stav 2);

ako ne ugovori i od nerezidenta ne pribavi instrumente obezbeđenja naplate pri obavljanju kreditnih poslova iz člana 23. st. 1. i 2. ovog zakona (član 23. stav 3);

ako odobrava finansijske kredite nerezidentima i daje bankarske garancije i jemstva po kreditnim poslovima između dva nerezidenta u inostranstvu, suprotno propisu Narodne banke Srbije (član 23. stav 5);

ako ne postupi u skladu sa propisom Narodne banke Srbije kojim se utvrđuje način, rokovi i obrasci za evidentiranje kreditnih poslova sa inostranstvom (član 24);

ako kredit u devizama odobrava suprotno odredbi člana 25. stav 1. (član 25. stav 1);

ako odobrava kredite u devizama suprotno odredbi člana 25. stav 2. (član 25. stav 2);

ako odobrava nerezidentu kredit u dinarima u Republici suprotno propisu Narodne banke Srbije (član 26);

ako drži devize na računu kod banke u inostranstvu suprotno propisu Narodne banke Srbije (član 27. stav 2);

ako na računu kod banke drži devize i dinare suprotno ovom zakonu (član 28. stav 1);

ako ne postupa u skladu sa propisom Narodne banke Srbije (član 28. stav 2);

ako izvrši prenos sredstava sa nerezidentnog računa u inostranstvo a prethodno nisu izmirine poreske obaveze prema Republici iz posla po osnovu kojeg su ostvarena ta sredstva (član 29. stav 1);

ako vrši plaćanja radi deponovanja i ulaganja u inostranstvo suprotno odredbama zakona koji uređuje poslove osiguranja (član 30. stav 1);

ako vrši plaćanje premije osiguranja na osnovu ugovora o osiguranju koji je zaključen sa nerezidentom – osiguravajućim društvom, a koji nije dozvoljen zakonom koji uređuje poslove osiguranja (član 30. stav 2);

ako ne postupa u skladu sa propisom Narodne banke Srbije ( član 31);

ako platni promet sa inostranstvom u devizama i dinarima ne obavlja preko banke (član 32. stav 1);

ako platni promet po kreditnim poslovima sa inostranstvom obavlja suprotno odredbi člana 32. stav 3. ovog zakona (član 32. stav 3);

ako obavlja platni promet sa inostranstvom po tekućim i kapitalnim poslovima suprotno propisu Narodne banke Srbije (član 32. stav 4);

ako izvrši naplatu, odnosno plaćanje i drugom nerezidentu, a ne nerezidentu kome duguje, odnosno od koga potržuje, po tekućem ili kapitalnom poslu koji nije dozvoljen ovim zakonom ( član 33. stav 1);

ako poslove iz člana 33. stav 1. ovog zakona ne vrši na osnovu ugovora zaključenog u pismenoj formi između svih učesnika u poslu ( član 33. stav 2 );

ako o poslovima iz člana 33. stav 1. ovog zakona ne izvesti Devizni inspektorat, na način i u rokovima koje propiše Vlada (član 33 stav 3);

ako koriste devize za plaćanje inostranstvu suprotno odredbama ovog zakona (član 34. stav 1);

ako plaćanje, naplaćivanje i prenos u Republici vrši suprotno odredbama člana 34. ovog zakona (član 34. st. 2, 4. i 5);

ako plaćanje, naplaćivanje, uplate i isplate u efektivnom stranom novcu vrši suprotno propisu Narodne banke Srbije (član 34. stav 6);

ako ne drži devize kod banke odnosno Narodne banke Srbije (član 35. stav 1);

ako ne drži devize na deviznom računu kod banke ili ih ne proda toj banci (član 35. stav 2);

ako ne postupa u skladu sa propisom Narodne banke Srbije (član 35. stav 3);

ako platni promet sa inostranstvom za rezidente iz člana 36. vrši suprotno propisima (član 36. st. 1. i 2);

ako devize i efektivni strani novac kupuje i prodaje izvan deviznog tržišta ( član 38. stav 1);

ako ne postupa u skladu sa propisom Narodne banke Srbije (član 38. stav 5);

ako ne postupa u skladu sa propisom Narodne banke Srbije (član 39. stav 2);

ako za potrebe knjigovodstva i statistike, ne primenjuje kurs iz člana 41. stav 2 ovog zakona (član 41. stav 2);

ako postupa suprotno merama iz člana 42. ovog zakona (član 42);

ako postupa suprotno merama iz člana 43. ovog zakona (član 43);

ako ne vode evidenciju o deviznom poslovanju (član 53. stav 1);

ako postupa suprotno propisu Vlade (član 53. stav 2).

Za radnje iz stava 1. ovog člana kazniće se za prekršaj i odgovorno lice u rezidentu – pravnom licu ili nerezidentu, kao i odgovorno lice u banci – novčanom kaznom od 500 do 50.000 dinara.

Za radnje iz stava 1. ovog člana kazniće se za prekršaj i odgovorno lice u rezidentu – ogranku stranog pravnog lica – novčanom kaznom od 500 do 50.000 dinara.

Član 60.

Novčanom kaznom od 500 do 50.000 dinara kazniće se odgovorno lice u državnom organu i organizaciji iz člana 36. stav 1. ovog zakona:

ako platni promet sa inostranstvom ne obavlja preko Narodne banke Srbije (član 32. stav 2);

ako devizne račune ne drži kod Narodne banke Srbije (član 36. stav 1);

ako za obračun carine i drugih uvoznih dažbina ne primenjuje zvanični srednji kurs dinara utvrđen poslednjeg radnog dana u nedelji koja prethodi nedelji u kojoj se utvrđuje iznos carine i drugih uvoznih dažbina (član 41. stav 3);

ako ne izda potvrdu na graničnom prelazu za privremeno oduzete dinare i efektivni strani novac, čekove i hartije od vrednosti koje glase na stranu valutu a koje prelaze iznos koji propiše Narodna banka Srbije (član 48);

ako privremeno oduzete devize, efektivni strani novac, dinare, čekove i hartije od vrednosti ne deponuje na namenski račun Deviznog inspektorata koji se vodi kod Narodne banke Srbije ili ne stavi u depo kod Narodne banke Srbije u roku od dva radna dana od dana njihovog oduzimanja (član 55).

Član 61.

Novčanom kaznom od 5.000 do 500.000 dinara kazniće se za prekršaj rezident-preduzetnik:

ako sredstva plaćanja po osnovu izvoza robe ili usluge ne unese u Republiku u roku do 180 dana od dana izvoznog carinjenja robe, odnosno od dana izvršene usluge (član 4. stav 1);

ako sredstva plaćanja ostvarena po osnovu prodaje plaćene robe koja se nalazi u inostranstvu i neposredno isporučuje u inostranstvu ne unese u Republiku u roku do 180 dana od dana izvršenog plaćanja (član 4. stav 3);

ako ne postupa u skladu sa propisom Narodne banke Srbije kojim se propisuju uslovi i način evidentiranja poslova iz člana 4. stav 2. ovog zakona (član 4. stav 4);

ako unapred plaćenu robu ili uslugu ne uveze u Republiku u roku do 180 dana od dana izvršenog plaćanja robe ili usluge (član 5. stav 1);

ako za robu ili uslugu, koja nije uvezena u roku do 180 dana od dana izvršenog plaćanja, ne izvrši povraćaj unapred plaćenog iznosa odmah a najkasnije u roku od pet dana od dana isteka tog roka (član 5. stav 2);

ako ne postupa u skladu sa propisom Narodne banke Srbije kojim se propisuju uslovi i način evidentiranja poslova iz člana 5. stav 3. ovog zakona (član 5. stav 4);

ako kupuje ili prodaje, odnosno plati ili naplati potraživanje i dugovanje koje nije nastalo po spoljnotrgovinskim poslovima rezidenata (član 7. stav 1);

ako poslove iz člana 7. stav 1. ovog zakona ne vrši na osnovu ugovora zaključenog u pismenoj formi između svih učesnika u poslu (član 7. stav 2);

ako ne postupi u skladu sa propisom Vlade (član 7. stav 4);

ako izvrši naplatu, plaćanje ili izda nalog za plaćanje, odnosno izvrši prenos nerezidentu, na osnovu ugovora u kojem nije navedena stvarna cena ili na osnovu neistinite isprave (član 8);

ako dobit ostvarenu u inostranstvu po osnovu izvođenja investicionih radova kao i devize koje je u skladu sa garantnim rokovima, naručilac investicionih radova zadržao kao garanciju za ispravnost izvršenih radova ne unese u zemlju po završetku izvođenja investicionih radova, odnosno isteku garantnog roka ( član 9.stav 1);

ako ne postupa u skladu sa propisom Vlade (član 9. st. 2. i 3);

ako vrši plaćanje i prenos kapitala po osnovu direktnih investicija u inostranstvo suprotno zakonu koji uređuje spoljnotrgovinsko poslovanje (član 11. stav 1);

ako vrši plaćanje radi sticanja svojine na nepokretnostima u inostranstvu, suprotno zakonu koji uređuje svojinsko pravne odnose (član 12. stav 1);

ako vrši plaćanje radi kupovine u inostranstvu vlasničkih hartija od vrednosti koje su direktne investicije, kao i dužničkih dugoročnih hartija od vrednosti čiji izdavaoci nisu države OECD i međunarodne finansijske organizacije (član 13. stav 1);

ako vrši plaćanje radi kupovine dužničkih dugoročnih hartija od vrednosti u inostranstvu čiji stepen rizika (rejting) i zemlju izdavaoca nije propisala Narodna banka Srbije (član 13. stav 2);

ako ne postupa u skladu sa propisanom obavezom izveštavanja (član 12. stav 2, član 13. stav 4, član 33. stav 3, član 37. st. 1. i 3);

ako vrši plaćanje radi kupovine inostranih kratkoročnih hartija od vrednosti (član 15. stav 2);

ako vrši plaćanja radi kupovine finansijskih derivata u inostranstvu suprotno propisu Narodne banke Srbije (član 16. stav 3);

ako kreditne poslove iz člana 18. stav 1 ne zaključuju u pismenom obliku (član 18. stav 1);

ako zaključi ugovor o kreditnom poslu sa inostranstvom kojim se predviđaju obaveze za Republiku ili Narodnu banku Srbije (član 19. stav 2);

ako finansijske kredite uzete u inostranstvu koristi suprotno odredbi člana 21. stav 1 ovog zakona ( član 21. stav 1);

ako finansijske kredite uzima u inostranstvu suprotno propisu Narodne banke Srbije kojim se utvrđuju namene, način i uslovi uzimanja tih kredita ( član 21. stav 2);

ako ne postupi u skladu sa propisom Narodne banke Srbije kojim se utvrđuje način, rokovi i obrasci za evidentiranje kreditnih poslova sa inostranstvom (član 24);

ako drži devize na računu kod banke u inostranstvu suprotno propisu Narodne banke Srbije (član 27. stav 2);

ako vrši plaćanje premije osiguranja na osnovu ugovora o osiguranju koji je zaključen sa nerezidentom – osiguravajućim društvom, a koji nije dozvoljen zakonom koji uređuje poslove osiguranja (član 30. stav 2);

ako platni promet sa inostranstvom u devizama i dinarima ne obavlja preko banke (član 32. stav 1);

ako izvrši naplatu, odnosno plaćanje i drugom nerezidentu, a ne nerezidentu kome duguje, odnosno od koga potržuje, po tekućem ili kapitalnom poslu koji nije dozvoljen ovim zakonom ( član 33. stav 1);

ako poslove iz člana 33. stav 1. ovog zakona ne vrši na osnovu ugovora zaključenog u pismenoj formi između svih učesnika u poslu (član 33. stav 2 );

ako o poslovima iz člana 33. stav 1. ovog zakona ne izvesti Devizni inspektorat, na način i u rokovima koje propiše Vlada (član 33. stav 3);

ako koriste devize za plaćanje inostranstvu suprotno odredbama ovog zakona (član 34. stav 1);

ako plaćanje, naplaćivanje i prenos u Republici vrši suprotno odredbama člana 34. ovog zakona (član 34. st. 2, 4. i 5);

ako plaćanje, naplaćivanje, uplate i isplate u efektivnom stranom novcu vrši suprotno propisu Narodne banke Srbije (član 34. stav 6);

ako ne drži devize na deviznom računu kod banke ili ih ne proda toj banci (član 35. stav 2);

ako devize i efektivni strani novac kupuje i prodaje izvan deviznog tržišta ( član 38. stav 1);

ako ne postupa u skladu sa propisom Narodne banke Srbije (član 39. stav 2);

ako za potrebe knjigovodstva i statistike, ne primenjuje kurs iz člana 41. stav 2. ovog zakona (član 41. stav 2);

ako postupa suprotno merama iz člana 42. ovog zakona (član 42);

ako postupa suprotno merama iz člana 43. ovog zakona (član 43);

ako ne vode evidenciju o deviznom poslovanju (član 53. stav 1);

ako postupa suprotno propisu Vlade (član 53. stav 2).

Član 62.

Novčanom kaznom od 500 do 50.000 dinara kazniće se za prekršaj rezident – fizičko lice :

ako postupi suprotno članu 7. stav 1. ovog zakona;

ako izvrši naplatu, plaćanje ili izda nalog za plaćanje, odnosno izvrši prenos nerezidentu, na osnovu ugovora u kojem nije navedena stvarna cena ili na osnovu neistinite isprave (član 8);

ako vrši plaćanje i prenos kapitala po osnovu direktnih investicija u inostranstvo suprotno zakonu koji uređuje spoljnotrgovinsko poslovanje (član 11. stav 1);

ako vrši plaćanje radi sticanja svojine na nepokretnostima u inostranstvu, suprotno zakonu koji uređuje svojinsko pravne odnose (član 12. stav 1);

ako vrši plaćanje radi kupovine u inostranstvu vlasničkih hartija od vrednosti koje su direktne investicije, kao i dužničkih dugoročnih hartija od vrednosti čiji izdavaoci nisu države OECD i međunarodne finansijske organizacije (član 13. stav 1);

ako vrši plaćanje radi kupovine dužničkih dugoročnih hartija od vrednosti u inostranstvu čiji stepen rizika (rejting) i zemlju izdavaoca nije propisala Narodna banka Srbije (član 13. stav 2);

ako vrši plaćanje radi kupovine inostranih kratkoročnih hartija od vrednosti (član 15. stav 2);

ako vrši plaćanja radi kupovine finansijskih derivata u inostranstvu suprotno propisu Narodne banke Srbije (član 16. stav 3);

ako zaključi kreditni posao sa inostranstvom (član 18. stav 6);

ako drži devize na računu kod banke u inostranstvu suprotno propisu Narodne banke Srbije (član 27. stav 2);

ako vrši plaćanje premije osiguranja na osnovu ugovora o osiguranju koji je zaključen sa nerezidentom – osiguravajućim društvom, a koji nije dozvoljen zakonom koji uređuje poslove osiguranja (član 30. stav 2);

ako ne postupa u skladu sa propisom Narodne banke Srbije ( član 31.);

ako platni promet sa inostranstvom u devizama i dinarima ne obavlja preko banke (član 32. stav 1);

ako postupi suprotno članu 33. stav 1. ovog zakona;

ako poslove iz člana 33. stav 1. ovog zakona ne vrši na osnovu ugovora zaključenog u pismenoj formi između svih učesnika u poslu (član 33. stav 2 );

ako koriste devize za plaćanje inostranstvu suprotno odredbama ovog zakona (član 34. stav 1);

ako plaćanje, naplaćivanje i prenos u Republici vrši suprotno odredbama člana 34. ovog zakona (član 34. st. 2, 4. i 5);

ako plaćanje, naplaćivanje, uplate i isplate u efektivnom stranom novcu vrši suprotno propisu Narodne banke Srbije (član 34. stav 6);

ako devize i efektivni strani novac kupuje i prodaje izvan deviznog tržišta ( član 38. stav 1);

ako postupa suprotno merama iz člana 42. ovog zakona (član 42).

Član 63.

Novčanom kaznom od 500 do 50.000 dinara kazniće se za prekršaj nerezident – fizičko lice :

ako postupi suprotno članu 7. stav 5. ovog zakona;

ako vrši plaćanje i prenos kapitala po osnovu direktnih investicija u Republici suprotno zakonu koji uređuje strana ulaganja (član 11. stav 2);

ako vrši plaćanje radi sticanja svojine na nepokretnostima u Republici, suprotno zakonu koji uređuje svojinsko pravne odnose (član 12. stav 1);

ako vrše plaćanje radi kupovine u Republici dugoročnih dužničkih kao i vlasničkih hartija od vrednosti suprotno zakonu koji uređuje tržište hartija od vrednosti (član 14. stav 1);

ako vrši plaćanje radi kupovine domaćih kratkoročnih hartija od vrednosti (član 15. stav 3);

ako vrši plaćanja radi kupovine finansijskih derivata u Republici suprotno propisu Narodne banke Srbije (član 16. stav 4);

ako vrše plaćanja radi ulaganja u investicione fondove i dobrovoljne penzijske fondove u Republici suprotno zakonu koji uređuje poslove sa investicionim i dobrovoljnim penzijskim fondovima (član 17. stav 2);

ako postupi suprotno propisu Narodne banke Srbije (član 20. stav 3);

ako na računu kod banke drži devize i dinare suprotno ovom zakonu (član 28. stav 1);

ako ne postupa u skladu sa propisom Narodne banke Srbije ( član 31);

ako koriste devize za plaćanje inostranstvu suprotno odredbama ovog zakona (član 34. stav 1);

ako plaćanje, naplaćivanje i prenos u Republici vrši suprotno odredbama člana 34. ovog zakona (član 34. st. 2, 4. i 5);

ako plaćanje, naplaćivanje, uplate i isplate u efektivnom stranom novcu vrši suprotno propisu Narodne banke Srbije (član 34. stav 6);

ako devize i efektivni strani novac kupuje i prodaje izvan deviznog tržišta ( član 38. stav 1);

ako postupa suprotno merama iz člana 42. ovog zakona (član 42).

Član 64.

Za prekršaj iz čl. 59. do 63. ovog zakona, pored novčane kazne, izreći će se i zaštitna mera oduzimanja predmeta koji su upotrebljeni ili su bili namenjeni za izvršenje prekršaja ili su nastali izvršenjem prekršaja.

Izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana, može se izvršiti delimično oduzimanje predmeta koji su upotrebljeni ili su bili namenjeni za izvršenje prekršaja ili su nastali izvršenjem prekršaja, ako pobude ili druge okolnosti pod kojima je prekršaj izvršen ukazuju da nije opravdano da se predmet oduzme u celini.

Član 65.

Postupak po prekršajima iz ovog zakona ne može se pokrenuti kad proteknu tri godine od dana kada je prekršaj učinjen.

Član 66.

Novčane kazne, imovinska korist i sredstva plaćanja, kao i dinarska protivvrednost dobijena prodajom predmeta koji su upotrebljeni ili bili namenjeni za izvršenje krivičnog dela i prekršaja ili su nastali izvršenjem krivičnog dela i prekršaja uplaćuju se u budžet Republike.

Efektivni strani novac koji je oduzet kao predmet izvršenja krivičnog dela ili prekršaja može se prodati Narodnoj banci Srbije, koja dinarsku protivvrednost tog novca uplaćuje u budžet Republike.

XI. PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 67.

Prekršajni postupak započet do dana stupanja na snagu ovog zakona okončaće se po odredbama ovog zakona, ako je to povoljnije za učinioca.

Član 68.

Propisi za izvršavanje ovog zakona doneće se najkasnije u roku od šest meseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Do donošenja propisa iz stava 1. ovog člana primenjivaće se propisi doneti na osnovu Zakona o deviznom poslovanju («Službeni list SRJ», br. 23/02 i 34/02), Zakona o kreditnim poslovima sa inostranstvom («Službeni list SRJ», br. 42/92, 24/94, 28/96 i 21/99), kao i Odluka o vođenju evidencije o zaključenom spoljnotrgovinskom poslu sa inostranstvom («Službeni list SRJ», broj 74 /00).

Član 69.

Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaju da važe Zakon o deviznom poslovanju («Službeni list SRJ», br. 23/02 i 34/02) i Zakon o kreditnim poslovima sa inostranstvom («Službeni list SRJ», br. 42/92, 24/94, 28/96 i 21/99).

Član 70.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u «Službenom glasniku Republike Srbije».

O B R A Z L O Ž E Nj E

I. Ustavni osnov

Ustavni osnov za donošenje Zakona o deviznom poslovanju sadržan je u članu 72. Ustava Republike Srbije, koji propisuje da Republika Srbija uređuje i obezbeđuje između ostalog pravni položaj preduzeća i drugih organizacija, njihovih udruženja i komora; finansijski sistem; sistem u oblastima ekonomskih odnosa sa inostranstvom, tržišta, planiranja, kao i druge ekonomske i socijalne odnose od opšteg interesa.

II. Razlozi za donošenje Zakona

o deviznom poslovanju

Važeći Zakon o deviznom poslovanju u primeni je od aprila 2002. godine. Cilj donošenja tog zakona bilo je postizanje konvertibilnosti nacionalne valute u tekućim poslovima. Takođe tim zakonom ispunile su se obaveze preuzete prihvatanjem člana VIII Statuta MMF-a.

Tokom primene tog zakona došlo je do promene ekonomskih uslova poslovanja u Republici Srbiji – izvršena je privatizacija većine društvenih preduzeća, pa su se stvorili uslovi za još veću liberalizaciju tokova plaćanja i naplata u poslovanju sa inostranstvom.

Takođe, razlog za donošenje novog zakona je i usaglašavanje sa novim propisima koji su doneti u međuvremenu, a funkcionalno su povezani sa zakonom koji uređuje devizno poslovanje – Zakon o spoljnotrgovinskom poslovanju, Zakon o bankama, Zakon o dobrovoljnim penzijskim fondovima, kao i Zakon o tržištu hartija o vrednosti i drugi zakoni čije je donošenje u toku .

U odnosu na važeći Zakon o deviznom poslovanju, ovaj zakon sadrži novine, među kojima se, kao najznačajnije, navode sledeće:

Usled potrebe da se Zakonom o deviznom poslovanju na jednom mestu i na sveobuhvatan način uređuju kako tekuće, tako i sve kapitalne transakcije u platnom bilansu, u skladu sa komparativnom praksom u drugim zakonima o deviznom poslovanju u zemljama u okruženju, u novi zakon unete su odredbe koje uređuju materiju kreditnih poslova sa inostranstvom. Ovakvo rešenje istovremeno čini nepotrebnim postojanje zasebnog zakona o kreditnim poslovima sa inostranstvom. Time bi se istovremeno, i smanjio broj zakona koji uređuju priliv i odliv kapitala u zemlju i olakšalo upoznavanje zakona koje ima za rezultat jednostavniji i transparentniji pravni ambijent za privlačenje inostranog kapitala. Istovremeno, Zakon o kreditnim poslovima sa inostranstvom, koji se primenjuje od 1992. godine, prestao bi da važi.

Na liniji liberalizacije deviznih transakcija koja je uvedena prilikom donošenja važećeg Zakona o deviznom poslovanju, uvedena je mogućnost korišćenja novih oblika finansiranja spoljnotrgovinskih poslova, naime kupovina potraživanja i dugovanja od strane banaka i drugih pravnih lica. Ova rešenja će, imajući u vidu teškoće sa kojima se privredni subjekti suočavaju pri obezbeđenju potrebnih obrtnih sredstava za povećanje svoje proizvodnje ili otpočinjanje novih proizvodnih programa, omogućiti brži i jeftiniji pristup dodatnom finansiranju, što je u funkciji daljeg dinamiziranja privredne aktivnosti u zemlji.

Kako bi se što više smanjilo i eliminisalo uplitanje i administriranje države u realizaciji spoljnotrgovinskih poslova, izvršeno je produženje krajnjeg roka, sa 90 na 180 dana, do koga su rezidenti u obavezi da unesu sredstva plaćanja u Republiku po osnovu izvoza, odnosno da izvrše uvoz koji je unapred plaćen. Ovim produženjem roka, a ceneći pri tome stanje i kretanje u trgovinskom bilansu, izvršen je u ovom trenutku mogući stepen liberalizacije uz zadržavanje instrumenta kontrole naplate izvoza, odnosno uvoza po avansnom plaćanju. Ovakvo rešenje je takođe na liniji približavanja i usklađivanja naše regulative sa praksom zemalja koje žele da pristupe Evropskoj uniji.

Izvršena je dodatna liberalizacija kapitalnih transakcija – regulisana je mogućnost plaćanja radi ulaganja u inostranstvo investicionih i dobrovoljnih penzijskih fondova, mogućnost plaćanja po osnovu ugovora o osiguranju sa stranim osiguravajućim društvom, a poslovi sa dugoročnim hartijama od vrednosti su, u cilju pospešivanja razvoja finansijskog tržišta privlačenja stranih investitora, jasno i precizno definisani.

Novi zakon je koncipiran na pozitivističkom pristupu, što podrazumeva da je dozvoljeno sve što je propisano, i obrnuto da nije dozvoljeno sve što nije propisano. Ovakvim pristupom se smanjuje potreba za dodatnim tumačenjima. Takođe, pozitivistički pristup je povoljniji i za strane investitore.

Objašnjenje osnovnih pravnih instituta i pojedinačnih rešenja

Osnovnim odredbama (poglavlje I član 1.) utvrđeno je šta se uređuje ovim zakonom – plaćanje, naplaćivanje i prenos između rezidenata i nerezidenata u stranim sredstvima plaćanja i u dinarima, između rezidenata u stranim sredstvima plaćanja, kupovina i prodaja sredstava plaćanja između rezidenata i nerezidenata i stranih sredstava plaćanja između rezidenata, jednostrani prenosi sredstava plaćanja iz Republike i u Republiku koji nemaju obeležja izvršenja posla između rezidenata i nerezidenata, kao i depozitni računi rezidenata u inostranstvu i nerezidenata u Republici kao i kreditni poslovi u Republici između banaka i rezidenata u devizama i između banaka i nerezidenata u dinarima i kreditni poslovi sa inostranstvom.

Definicijama pojmova (poglavlje II član 2.) utvrđeno je značenje pojedinih pojmova koji se koriste u zakonu.

Kod definisanja pojmova rezidenata i nerezidenata, primenjen je kriterijum ekonomskog interesa. Poštujući taj kriterijum, kao rezidenti su definisani i ogranci stranih pravnih lica upisani u registar kod nadležnog organa u Republici. Na taj način izvršilo se usaglašavanje ovog zakona sa Zakonom o privrednim društvima, kojim je regulisan status rezidentnosti ogranaka i obaveza registracije kod nadležnog organa u Republici, kao i sa Zakonom o spoljnotrgovinskom poslovanju, po kome ogranak ima status domaćeg lica.

Pojam banke određen je u skladu sa odredbama zakona koji uređuje poslovanje banaka, a pod bankom se smatra i banka koja ima ovlašćenje Narodne banke Srbije za obavljanje poslova platnog prometa i kreditnih poslova sa inostranstvom.

Sredstva plaćanja obuhvataju dinar, kao nacionalnu valutu i strana sredstva plaćanja, koja obuhvataju: devize – potraživanja u inostranstvu koja glase na stranu valutu i efektivni strani novac -, potraživanja u gotovini, odnosno papirni ili kovani novac koji glasi na stranu valutu.

Instrumenti plaćanja su: čekovi, menice, akreditivi, doznake, platne kartice i drugi instrumenti plaćanja – potraživanja od izdavaoca-nerezidenta, koja glase na stranu valutu i mogu se unovčiti u stranu valutu.

Hartijama od vrednosti smatraju se hartije koje su određene zakonom koji uređuje tržište hartija od vrednosti i drugih finansijskih instrumenata i obuhvataju naročito vlasničke i dužničke hartije od vrednosti.

U određivanju domaćih i stranih hartija od vrednosti, primenjen je kriterijum rezidentnosti izdavaoca, te su domaće hartije od vrednosti određene kao hartije koje emituje rezident, a mogu glasiti i na stranu valutu ako je to propisano posebnim zakonima, a strane hartije od vrednosti određene su kao hartije koje emituje nerezident i koje glase na stranu valutu.

Dugoročne hartije od vrednosti su dužničke hartije od vrednosti sa rokom dospeća dužim od jedne godine, a kratkoročne hartije od vrednosti su dužničke hartije sa rokom dospeća do godinu dana.

Po prvi put uređeni su i finansijski derivati kao finansijski instrumenti u smislu zakona koji uređuje tržište hartija od vrednosti i drugih finansijskih instrumenata.

Devizno tržište određeno je kao tržište na kome se kupuju i prodaju devize i efektivni strani novac.

Menjački poslovi određeni su kao poslovi kupovine od fizičkih lica i prodaje tim licima efektivnog stranog novca i čekova koji glase na stranu valutu.

Tekući poslovi određeni su kao poslovi zaključeni između rezidenata i nerezidenata čija namena nije prenos kapitala.

Kapitalni poslovi određeni su kao poslovi između rezidenata i nerezidenata čija je namena prenos kapitala. Uređivanjem ovih poslova, koji su u važećem zakonu bili samo pobrojani, omogućava se jasnija primena odredaba ovog zakona u praksi.

U kapitalne poslove su, pored poslova koji su navedeni u važećem zakonu, uključeni i depozitni poslovi, svi poslovi po osnovu osiguranja koji se obavljaju u skladu sa zakonom koji uređuje osiguranje, a pored poslova sa investicionim fondovima uključeni su i poslovi sa dobrovoljnim penzijskim fondovima, kao i drugi poslovi.

Direktne investicije određene su kao sva ulaganja rezidenta u inostranstvu i nerezidenta u Republici Srbiji koja ulagač obavlja s namerom uspostavljanja trajnih ekonomskih odnosa i ostvarivanja znatnog uticaja na upravljanje pravnim licem.

Poslovi sa hartijama od vrednosti određeni su kao poslovi sa dugoročnim i kratkoročnim hartijama od vrednosti, kao i poslovi sa vlasničkim hartijama od vrednosti i finansijskim derivatima.

Kreditni poslovi obuhvataju kreditne poslove u Republici i kreditne poslove sa inostranstvom.

Kreditni poslovi u Republici određeni su kao pravni poslovi kojima banka odobrava rezidentu kredit u devizama i nerezidentu kredit u dinarima.

Kreditni poslovi sa inostranstvom određeni su kao poslovi u devizama između rezidenata i nerezidenata. Ovi poslovi obuhvataju kredite, u kojima kao kreditor ili dužnik učestvuje banka (rezident ili nerezident) i zajmove, u kojima su učesnici rezidenti – pravna lica i preduzetnici i nerezidenti – pravna i fizička lica.

Pored toga, kreditnim poslovima sa inostranstvom smatraju se i bankarske garancije, jemstva i druga sredstva obezbeđenja koja u skladu sa ovim Zakonom, banke i pravna lica daju u korist nerezidenta po kreditnim poslovima sa inostranstvom i kreditnim poslovima između dva nerezidenta u inostranstvu. Garancije i jemstva po tekućim poslovima (za dobro izvršenje posla i sl.) ne spadaju u kreditne poslove sa inostranstvom.

U definicijama se navode najvažnije vrste kreditnih poslova sa inostranstvom.

Depozitni poslovi određeni su kao poslovi zasnovani na ugovoru o depozitu između nerezidenta i domaće banke, kao i između rezidenta i strane banke.

Poslovi po osnovu ugovora o osiguranju obuhvataju plaćanja premija i osiguranih iznosa koja se obavljaju na osnovu ugovora između osiguravajućeg društva – nerezidenta i rezidenta kao korisnika, kao i između osiguravajućeg društva – rezidenta i nerezidenta kao korisnika, u skladu sa zakonom koji reguliše poslove osiguranja.

Valutna klauzula definisana je kao ugovaranje u devizama u Republici, pri čemu se plaćanje i naplaćivanje vrši u dinarima.

Lični prenos sredstava plaćanja definisan je kao prenos iz Republike u inostranstvo ili iz inostranstva u Republiku koji se ne zasniva na izvršenju posla, a vrši se između rezidenta – fizičkog lica i nerezidenta, a uključuje i poklone, pomoć, nasledstvo, rente, podmirenje duga iseljenika u Republici i prenos sredstava iseljenika u inostranstvo.

Fizički prenos sredstava plaćanja je svaki prenos gotovine u dinarima, kao i prenos efektivnog stranog novca i hartija od vrednosti iz Republike i u Republiku.

Članom 3. definisano je da su plaćanja, naplaćivanja i prenosi po tekućim poslovima slobodni.

U ovom članu takođe su navedena plaćanja i prenosi koji se, u smislu ovog zakona, smatraju tekućim poslovima i vrše se bez ograničenja.

Članovima 4. i 5. produžen je krajnji rok do koga su rezidenti u obavezi da unesu devize u Republiku po osnovu izvoza, odnosno da izvrše uvoz po avansnom plaćanju – sa 90 na 180 dana, čime je uzet u obzir stav privrednika da u dužem roku mogu, bez dodatnog aministriranja, izvršiti naplatu izvoza, odnosno uvoz po avansnom plaćanju.

Članom 4. propisano je da su redovni poslovi izvoza robe i usluga poslovi po kojima se sredstva plaćanja unose u Republiku u roku najduže do 180 dana od dana izvoznog carinjenja robe, odnosno od dana izvršenja usluge.

Poslovi izvoza sa ugovorenim rokom naplate dužim od180 dana od dana izvoznog carinjenja robe, odnosno od dana izvršenja usluge, kao i poslovi izvoza koji nisu naplaćeni u tom roku, smatraju se kreditnim poslovima sa inostranstvom i rezident ih evidentira kod Narodne banke Srbije u skladu sa propisom koji Narodna banka Srbije donosi na predlog ministarstva nadležnog za poslove finansija, a kojim se propisuju uslovi i način evidentiranja tih poslova.

Istovremeno je propisano da se i sredstva plaćanja ostvarena po osnovu prodaje robe koja je predhodno plaćena u inostranstvu i nalazi se u inostranstvu (reeksportni poslovi) moraju uneti u Republiku u roku od 180 dana od dana izvršenog plaćanja robe.

Član 5. propisano je da su redovni poslovi uvoza robe i usluga poslovi po kojima se unapred plaćena roba i usluga uvoze u Republiku u roku najduže do 180 dana od dana izvršenog plaćanja robe ili usluge.

Propisana je obaveza rezidenta da, ukoliko u tom roku ne izvrši uvoz robe ili usluge, vrati unapred plaćeni iznos odmah a najkasnije u roku od pet dana od dana isteka roka od 180 dana.

Poslovi po kojima uvoz nije izvršen u roku od 180 dana od dana unapred izvršenog plaćanja robe, ili usluge, smatraju se kreditnim poslovima i rezident ih evidentira kod Narodne banke Srbije u skladu sa propisom koji Narodna banka Srbije donosi na predlog ministarstva nadležnog za poslove finansija, a kojim se propisuju uslovi i način evidentiranja tih poslova.

Članom 6. propisana je mogućnost da se izuzetno, u skladu sa propisom koji donosi Vlada Republike Srbije, rezidentu – pravnom licu odobri da realizovan posao izvoza robe i usluga naplati realizovanim uvozom robe i usluga. Ovim članom se daje mogućnost prebijanja dugovanja i potraživanja nastalih po spoljnotrgovinskim poslovima, pod uslovima koje propiše Vlada. Navedeno je predloženo kako zbog brojnih zahteva privrednih subjekata koji poslove obavljaju sa istim inopartnerima u odnosu 1:1, te u tom slučaju, iako nema priliva deviza, nema ni odliva deviza iz Republike, niti pritiska na devizno tržište, već po osnovu takvih transakcija preko banke privredni subjekti imaju značajne troškove koje, u vidu provizija, plaćaju bankama.

Istovremeno bi se omogućilo da pravna lica, koja su u Republici osnovale multinacionalne kompanije, vrše obračun i plaćanje usaglašenih potraživanja i dugovanja po spoljnotrgovinskim poslovima sa kompanijama iz sistema svoje korporacije.

Član 7. uvedena je mogućnost korišćenja novih oblika finansiranja spoljnotrgovinskih poslova – kupovina potraživanja i dugovanja od strane banaka i drugih pravnih lica. Navedeno je predloženo kako zbog brojnih zahteva privrednih subjekata kako bi im se omogućilo da, u uslovima nedestatka obrtnih sredstava i otežanog dobijanja kredita, lakše i brže obezbede neophodna sredstva za finansiranje privrednih aktivnosti.

Istovremeno je propisana i mogućnost da nerezidenti kupuju potraživanja i dugovanja po osnovu spoljnotrgovinskih poslova, ali samo pod uslovima i na način koje propiše Vlada.

Takođe je propisana obaveza bankama da o ovim poslovima izveštavaju Narodnu banku Srbije, na način i u rokovima koje ona propiše, a rezidenti Devizni inspektorat, na način i pod uslovima koje propiše Vlada. Na ovaj način obezbediće se neophodni podaci na osnovu kojih će Narodna banka Srbije, odnosno ministarstvo nadležno za poslove finansija moći da, ukoliko procene da je to neophodno, izmenom podzakonskog propisa pooštre uslove obavljanja ovih poslova.

Član 8. propisano je da rezident ne može izvršiti naplatu, plaćanje ili izdati nalog za plaćanje, odnosno izvršiti prenos nerezidentu na osnovu ugovora u kojem nije navedena stvarna cena, ili na osnovu neistinite isprave.

U kaznenim odredbama radnje koje se odnose na realizaciju takvih ugovora koji prelaze iznos od 100.000 evra, sankcionisane su kao krivično delo za koje je propisana kazna zatvora od jedne do deset godina, a do 100.000 evra sankcionisane su kao prekršaj.

Član 9. analogno rešenjima sadržanim u ovom zakonu da su rezidenti dužni da devize ostvarene izvozom unesu u Republiku, u propisanom roku, predviđeno je da se i dobit, kao i garantni depozit po osnovu izvođenja investicionih radova takođe unesu u Republiku, ali tek po završetku izvođenja investicionih radova, odnosno isteku garantnog roka.

Radi praćenja finansijskog efekta tog posla i kontrole unosa deviza po tom osnovu, rezidenti su dužni da o ostvarenoj dobiti po tim poslovima izveste Devizni inspektorat, u skladu sa propisom koji donosi Vlada.

Članom 10. generalno je određeno da se plaćanja, naplaćivanja i prenosi po kapitalnim poslovima između rezidenata i nerezidenata vrše slobodno, dok su u narednim članovima bliže utvrđene finansijske transakcije po svakom pojedinom kapitalnom poslu definisanom u čl. 2. tač. 16. ovog zakona.

Članom 11. određeno je da se plaćanje i prenos po kapitalnom poslu – direktne investicije rezidenata – pravnih lica, preduzetnika i fizičkih lica vrši slobodno u inostranstvo u skladu sa zakonom koji uređuje spoljnotrgovinsko poslovanje. Plaćanje i prenos kapitala po osnovu direktnih investicija nerezidenata u Republiku vrši se u skladu sa zakonom koji uređuje strana ulaganja.

Članom 12. je, analogno rešenju iz čl. 11. ovog zakona, propisano da se plaćanja radi sticanja vlasništva nad nepokretnostima rezidenata u inostranstvu i nerezidenata u Republici, mogu vršiti slobodno u skladu sa zakonom koji uređuje svojinsko pravne odnose.

Članom 13. precizno je definisano u koje vrste dugoročnih hartija od vrednosti rezidenti – pravna lica, preduzetnici i fizička lica mogu ulagati u inostranstvu – mogu da kupuju vlasničke hartije od vrednosti koje nemaju tretman direktne investicije, kao i dužničke dugoročne hartije od vrednosti čiji su izdavaoci države članice OECD i međunarodne finansijske organizacije.

Istovremeno se predlaže i mogućnost kupovine drugih dužničkih dugoročnih hartija od vrednosti u inostranstvu čiji stepen rizika (rejting) i zemlju izdavaoca propisuje Narodna banka Srbije.

Takođe, propisano je da rezidenti, uključujući i fizička lica, mogu vršiti plaćanje radi kupovine domaćih hartija od vrednosti koje glase na stranu valutu a izdaju se u inostranstvu – radi se o obveznicama Republike Srbije koje se izdaju u inostranstvu u skladu sa posebnim zakonom.

Takođe, propisana je i obaveza rezidentima da Narodnu banku Srbije izveštavaju o ovim poslovima, kako bi se obezbedili podaci o obimu i vrednosti ovih poslova.

Član 14. upućuje na zakon kojim se reguliše tržište hartija od vrednosti – jasno se definiše da nerezidenti mogu vršiti plaćanja radi kupovine u Republici dugoročnih dužničkih kao i vlasničkih hartija od vrednosti, u skladu sa zakonom koji uređuje tržište hartija od vrednosti.

Radi praćenja i prikupljanja podataka o razvoju domaćeg finansijskog tržišta, Narodna banka Srbije propisuje rokove i način izveštavanja o tim poslovima.

Članom 15. propisano je da jedino Narodna banka Srbije može da vrši plaćanja radi kupovine stranih kratkoročnih hartija od vrednosti na stranom i domaćem tržištu slobodno, a banke pod uslovima i na način koji propisuje Narodna banka Srbije.

Ulaganje ostalih rezidenata u strane kratkoročne hartije od vrednosti nije dozvoljeno, jer ovakve vrste poslova mogu dovesti do brzog i obimnog kratkoročnog odliva kapitala, naročito nakon perioda smanjenja kamatnih stopa na domaćem tržištu.

Ulaganje nerezidenata u domaće kratkoročne hartije od vrednosti nije dozvoljeno. Ovakvo ograničenje je neophodno zadržati zbog opasnosti od prevelikog ulaganja u blagajničke zapise Narodne banke Srbije, što može izazvati destabilizaciju kursa dinara.

Navedene restrikcije zadržane su prvenstveno imajući u vidu stepen ekonomskog razvoja Republike kao i opredelenje da se liberalizacija kapitalnih poslova vrši postepeno. Istovremeno, ostavljena je mogućnost da ukoliko dođe do poteškoća u sprovođenju monetarne politike i politike deviznog kursa koje su rezultat prekomernog priliva i odliva kapitala iz Republike, Vlada na predlog Narodne banke Srbije može u vidu zaštitnih mera propisati rezidentima i nerezidentima mogućnost plaćanja radi kupovine stranih odnosno domaćih hartija od vrednosti. Na taj način bi se regulisao nastali poremećaj.

Član 16. Plaćanja radi kupovine finansijskih derivata na organizovanom tržištu u inostranstvu može vršiti Narodna banka Srbije slobodno a banke i rezidenti pod uslovima i na način koji propiše Narodna banka Srbije.

Plaćanje radi kupovine finansijskih derivata u Republici nerezidenti mogu vršiti samo pod uslovima koje propiše Narodna banka Srbije.

Uvođenje mogućnosti trgovanja finansijskim derivata je novina u zakonu i uvodi se sa ciljem da se usvoje i primene nasavremeniji metodi upravljanja (hedžinga) rizikom (tržišni rizik, rizik promene deviznog kursa i rizik promene kamatnih stopa i sl.) u poslovima sa inostranstvom, kao i da se njihovom primenom i na domaćem finansijskom tržištu izvrši prenos « know-how-a» radi upravljanja rizikom i u poslovima na domaćem finansijskom tržištu.

Članom 17. uređeni su poslovi sa investicionim i dobrovoljnim penzijskim fondovima – dozvoljeno je plaćanje radi ulaganja rezidenta – društva za upravljanje investicionim i dobrovoljnim penzijskim fondovima u inostranstvo, u skladu sa odredbama zakona koji uređuju poslove sa investicionim i dobrovoljnim penzijskim fondovima.

Ulaganje nerezidenata u investicione fondove i dobrovoljne penzijske fondove u Republici je takođe dozvoljeno, i vrši se u skladu sa odredbama zakona koji uređuju poslove sa investicionim i dobrovoljnim penzijskim fondovima.

Učlanu 18. zadržana su rešenja propisana važećim Zakonom o kreditnim poslovima sa inostranstvom da se kreditni poslovi sa inostranstvom zaključuju u pisanom obliku i da banka može zaključivati ove poslove u svoje ime i za svoj račun, u svoje ime i za tuđ račun i u tuđe ime i za tuđ račun. Za rezidente – pravna lica precizirano je da mogu uzimati kredite iz inostranstva u svoje ime i za svoj račun, dok je za rezidente – pravna lica koja se smatraju povezanim društvima u skladu sa propisom koji reguliše osnivanje privrednih društava, predviđeno da kredite mogu uzimati i u svoje ime i za tuđ račun. Takođe je precizirano da rezidenti – pravna lica mogu u svoje ime i za svoj račun odobravati nerezidentima komercijalne i robne kredite, kredite iz čl. 4. i 5., kao i finansijske kredite pod uslovima iz člana 23. stav 1. Za preduzetnike je predviđeno da u svoje ime i za svoj račun mogu uzimati kredite iz inostranstva, a odobravati nerezidentu komercijalne i robne kredite, kao i kredite iz čl. 4. i 5.

U stavu 6. izričito je propisano da kreditne poslove sa inostranstvom ne mogu zaključivati rezident – fizičko lice koje nije preduzetnik i rezident – ogranak stranog pravnog lica.

Članom 19. propisano je da je za izvršavanje obaveza po kreditnim poslovima sa inostranstvom odgovoran potpisnik ugovora o kreditnom poslu, kao i rezident po čijem ovlašćenju i za čiji račun je ugovor zaključen. Odgovornost za izvršavanje navedenih obaveza predviđena je i za lica koja, u skladu sa članom 20. ovog zakona od pomenutih lica kupe potraživanje, odnosno preuzmu njihov dug prema nerezidentu po osnovu kreditnog posla sa inostranstvom.

U stavu 2. navedeno je da Republika Srbija i Narodna banka Srbije ne garantuju za izvršavanje obaveza po kreditnom poslu sa inostranstvom, izuzev u slučajevima predviđenim zakonom, dok je u stavu 3. propisano da je ništav ugovor koji predviđa ovakvu garanciju.

U članu 20. po prvi put se predviđa da banka i rezident – pravno lice mogu kupovati od rezidenta potraživanje po osnovu kredita odobrenog nerezidentu, kao i preuzimati dug rezidenta prema nerezidentu po osnovu kreditnog posla sa inostranstvom, a na osnovu ugovora koji se zaključuje u pismenoj formi između svih učesnika u poslu. Ovakva odredba je u skladu sa odredbom člana 7. ovog zakona, koji predviđa istu takvu mogućnost u pogledu potraživanja i dugovanja koja su nastala po spoljnotrgovinskim poslovima rezidenata.

Takođe je novina da nerezidenti mogu od rezidenata kupovati potraživanja i dugovanja po osnovu kreditnih poslova sa inostranstvom, i to samo pod uslovima i na način koji propiše Narodna banka Srbije.

Članom 21. zadržano je rešenje iz važećeg Zakona o kreditnim poslovima sa inostranstvom da se bez ograničenja mogu uzimati finansijski krediti za plaćanje uvoza robe i usluga i finansiranje izvođenja investicionih radova u inostranstvu, koje rezidenti zaključuju u okviru obavljanja svoje delatnosti, s tim što je prvi put predviđeno da se bez ograničenja mogu koristiti i krediti za otplatu ranije korišćenih kredita iz inostranstva (refinansiranje).

Značajna novina u pogledu ostalih finansijskih kredita (za konverziju u dinare i drugu upotrebu unutar zemlje) je da se ukida obim kao ograničenje za njihovo korišćenje, dok Narodna banka Srbije propisuje način i uslove pod kojima se oni koriste.

Članom 22. ostavljena je mogućnost da Narodna banka Srbije utvrdi obim i uslove pod kojima banke mogu uzimati kratkoročne oročene bankarske depozite i kratkoročne bankarske kreditne linije od stranih banaka, u cilju regulisanja kratkoročnih tokova kapitala.

Učlanu 23. predviđeno je da rezidenti – pravna lica mogu nerezidentima odobravati finansijske kredite iz dobiti ostvarene poslovanjem u inostranstvu, pod uslovom da je nerezident – dužnik po kreditnom poslu u većinskom vlasništvu rezidenta. Pod istim uslovima rezident-pravno lice može davati jemstva po kreditnim poslovima između dva nerezidenta u inostranstvu.

U stavu 3. prvi put se predviđa obaveza rezidenta-pravnog lica i banke da pri odobravanju kredita nerezidentu, kao i pri davanju bankarske garancije ili jemstva za račun nerezidenta, ugovori i pribavi od nerezidenta instrumente obezbeđenja naplate kojima se postiže sigurnost kreditnog posla, odnosno bankarske garancije ili jemstva.

Stavom 5. Narodnoj banci Srbije ostavljena je mogućnost da propiše način i uslove pod kojima banke i rezidenti – pravna lica mogu odobravati finansijske kredite nerezidentima i davati bankarske garancije i jemstva po kreditnim poslovima između dva nerezidenta u inostranstvu.

Član 24. predviđa je da se kreditni poslovi sa inostranstvo evidentiraju kod Narodne banke Srbije, u postupku koji će biti jednostavniji od važećeg postupka registracije. Narodna banka Srbije propisuje način, rokove i obrasce za evidentiranje kreditnih poslova sa inostranstvom.

Članom 25. propisano je da banke mogu odobravati rezidentu – pravnom licu i preduzetniku kredit u devizama i to isključivo za plaćanje uvoza robe i usluga iz inostranstva, a rezidentu fizičkom licu kredit u devizama radi kupovine nepokretnosti u zemlji.

Članom 26. predlaže se novina – umesto postojeće zabrane dinarskog kreditiranja nerezidenata, uvodi se mogućnost da banka odobri nerezidentu kredit u dinarima u Republici, na način i pod uslovima koje propisuje Narodna banka Srbije.

Na ovaj način stvara se zakonska mogućnost za korišćenje ovih kredita, a istovremeno se ostavlja mogućnost Narodnoj banci Srbije da reguliše uslove pod kojima se ovi krediti mogu koristiti, u skladu sa potrebama efikasnijeg vođenja monetarne politike.

Član 27. uređuje depozitne poslove rezidenata u inostranstvu. Propisano je da banka, bez ograničenja, drži devize i na računima kod banaka u inostranstvu, a da ostali rezidenti mogu držati devize na računu kod banke u inostranstvu pod uslovima i na način koji propiše Narodna banka Srbije.

Član 28. uređuje depozitne poslove nerezidenata u Republici. Tim članom predviđen je adekvatan zakonski osnov po kome je Narodna banka Srbije nadležna da propiše uslove pod kojima banke mogu otvarati i voditi devizne i dinarske račune nerezidenata, što je neophodno u cilju sprovođenja kontrole deviznog poslovanja nerezidenata od strane nadležnog kontrolnog organa, pri čemu je istovremeno propisano da nerezidenti na tim računima mogu držati samo sredstva ostvarena u skladu sa ovim zakonom.

Član 29. reguliše da nerezident, kao i rezident – ogranak stranog pravnog lica, može slobodno da prenese u inostranstvo sredstava sa deviznog i dinarskog računa kod banke, ako je izmirio sve poreske obaveze prema Republici iz posla po osnovu kojeg je ostvario ta sredstva.

Obavezi izmirenja poreza ne podleže strana banka koja drži sredstva na korespodentnom računu kod banke u Republici, kao i nerezident koji drži devizna i dinarska sredstva na nerezidentnom štednom računu.

Članom 30. regulisana su plaćanja po osnovu ugovora o osiguranju – rezidenti – društva za osiguranje mogu da vrše plaćanja radi deponovanja i ulaganja u inostranstvo, u skladu sa odredbama zakona koji uređuje poslove osiguranja .

Rezident može plaćati premije osiguranja na osnovu ugovora o osiguranju koji je zaključen sa nerezidentom – osiguravajućim društvom, pod uslovom da je takav ugovor dozvoljen zakonom koji uređuje poslove osiguranja.

Članom 31. utvrđeno je da Narodna banka Srbije propisuje bliže uslove za lične i fizičke prenose sredstava plaćanja u inostranstvo i iz inostranstva.

Članom 32. regulisano je da rezidenti – pravna lica, preduzetnici, ogranci stranih pravnih lica, kao i fizička lica, platni promet sa inostranstvom obavljaju isključivo preko banke, u devizama i u dinarima.

Rezidenti – državni organi i organizacije, korisnici budžetskih sredstava Republike, korisnici sredstava organizacija obaveznog socijalnog osiguranja i korisnici budžetskih sredstava lokalne vlasti, platni promet sa inostranstvom obavljaju preko Narodne banke Srbije. Izuzetno, ukoliko se plaćanje ne može izvršiti preko Narodne banke Srbije, zbog specifičnosti posla korisnika, ministar nadležan za poslove finansija može da odobri da korisnik drži sredstva kod banke (što je propisano čl. 36. st. 2. ovog zakona), a istovremeno i zakonom kojim se uređuje budžetski sistem.

Izričito je propisano da ovlašćena banka ne može da vrši platni promet po kreditnim poslovima sa inostranstvom, osim po kratkoročnim oročenim bankarskim depozitima, bez potvrde Narodne banke Srbije, da je taj kreditni posao evidentiran u skladu sa propisom donetim na osnovu člana 24. ovog zakona, što je novina u odnosu na važeće propise. Na ovaj način će se obezbediti da Narodna banka Srbije dobije sveobuhvatnije podatke o kreditnim poslovima sa inostranstvom.

Narodna banka Srbije propisuje bliže uslove i način obavljanja platnog prometa sa inostranstvom po tekućim i kapitalnim poslovima.

Članom 33. uvodi se novina u zakonu – rezidentima se daje mogućnost ugovaranja cesija i asignacija u poslovima sa inostranstvom, odnosno .data je mogućnost rezidentu da izvrši naplatu, odnosno plaćanje i drugom nerezidentu, a ne onom nerezidentu kome duguje, odnosno od koga potražuje po tekućem ili kapitalnom poslu, pod uslovom da je taj posao dozvoljen ovim zakonom. Ovi poslovi mogu se vršiti samo na osnovu ugovora zaključenog u pisanoj formi, između svih učesnika u poslu.

Takođe je propisana obaveza bankama da o ovim poslovima izveštavaju Narodnu banku Srbije, na način i pod uslovima koje ona propiše, a rezidenti Devizni inspektorat, na način i pod uslovima koje propiše Vlada. Na ovaj način obezbediće se neohodni podaci na osnovu kojih će Narodna banka Srbije, odnosno ministarstvo nadležno za poslove finansija moći da, ukoliko procene da je to neophodno, izmenom podzakonskog propisa pooštre uslove obavljanja ovih poslova.

Član 34. ovim članom propisano je generalno opredelenje zakona a to je da se devize koriste za plaćanje prema inostranstvu a da se plaćanja u Republici vrše isključivo u dinarima.

Međutim, izuzetno daje se mogućnost da se po po taksativno pobrojanim osnovama plaćanje, naplaćivanje i prenos u Republici mogu vršiti i u devizama i to po osnovu: deviznog kreditiranja u zemlji, depozita kao sredstva obezbeđenja, kupovine potraživanja i dugovanja koje mogu vršiti banke i rezidenti na osnovu ugovora, premije osiguranja i prenosa po osnovu osiguranja života, kao i po osnovu prodaje i davanja u zakup nepokretnosti.

Istovremeno je propisana i mogućnost da se plaćanje, naplaćivanje i prenos u Republici može vršiti i u devizama i po poslovima koji su uređeni zakonima koji uređuju tržište hartija od vrednosti i drugih finansijskih instrumenata, osiguranje depozita, kao i u drugim slučajevima koji su propisani zakonom.

Propisana je i mogućnost ugovaranja u devizama u Republici s tim što se plaćanje i naplaćivanje po tim ugovorima vrši u dinarima.

Ovim članom regulisano je i da Narodna banka Srbije propisuje u kojim slučajevima se plaćanje, naplaćivanje, uplate i isplate mogu vršiti i u efektivnom stranom novcu.

Članom 35. propisano je da banka drži devize kod druge banke, odnosno kod Narodne banke Srbije.

Takođe je propisana obaveza za rezidente – pravna lica i preduzetnike da drže devize na deviznom računu kod banke ili da ih prodaju toj banci.

Predviđeno je da Narodna banka Srbije propisuje bankama uslove za otvaranje i način vođenja deviznog računa i deviznog štednog uloga za sve rezidente, a ne samo za fizička lica, što je neophodno u cilju sprovođenja kontrole deviznog poslovanja svih rezidenata, uključujući i ogranke – od strane nadležnog kontrolnog organa.

Istovremeno je propisano da se visina, način obračuna i plaćanja kamate, kao i valuta u kojoj se plaćaju kamate i glavnica, utvrđuju ugovorom između banke i rezidenta.

Članom 36. propisano je da rezidenti – državni organi i organizacije, korisnici budžetskih sredstava Republike, korisnici sredstava organizacija obaveznog socijalnog osiguranja i korisnici budžetskih sredstava lokalne vlasti, mogu imati devizne račune samo kod Narodne banke Srbije, osim ako posebnim zakonom ili međunarodnim ugovorom nije drukčije propisano, a devize i efektivni strani novac koje ostvare u svom poslovanju mogu da prodaju Narodnoj banci Srbije.

Istovremeno je propisano da ministar nadležan za poslove finansija može odobriti navedenim korisnicima da devizni račun otvore kod banke i to za plaćanja koja ne mogu da se izvrše preko Narodne banke Srbije, ako to zahteva specifičnost poslova tog korisnika.

Članom 37. regulisana je obaveza izveštavanje po osnovu platnog prometa – Narodna banka Srbije propisuje rezidentima obavezu izveštavanja o plaćanju, naplaćivanju i prenosu po poslovima platnog sa inostranstvom (čl. 32.) kao i platnog prometa u devizama u Republici (čl. 34.).

Propisano je da Narodna banka Srbije, na osnovu podataka iz tih izveštaja, izrađuje projekciju platnog bilansa Republike kao analitičku podlogu za utvrđivanje ciljeva i zadataka monetarne politike i prati ostvarivanje te projekcije.

Član 38. reguliše da se devize i efektivni strani novac kupuju i prodaju samo na deviznom tržištu i to za namene koje su dozvoljene ovim zakonom. Istim članom definiše se šta čini devizno tržište i ko su učesnici na deviznom tržištu (Narodna banka Srbije, banka, rezident – pravno lice i preduzetnik koji ima ovlašćenje Narodne banke Srbije za obavljanje menjačkih poslova, i ostali rezidenti i nerezidenti). Takođe ovim članom je utvrđeno između kojih učesnika deviznog tržišta se obavlja neposredna trgovina, odnosno između kojih učesnika deviznog tržišta se može obavljati trgovina na sastanku međubankarskog deviznog tržišta.

Stav 4. ovog člana precizira da je menjačko tržište deo deviznog tržišta, dok se stavom 5. istog člana utvrđuje ovlašćenje Narodne banke Srbije da podzakonskim aktom reguliše uslove i način rada deviznog tržišta.

Član 39. definiše ko može obavljati menjačke poslove (Narodna banka Srbije, banka, rezident – pravno lice i preduzetnik koji ima ovlašćenje Narodne banke Srbije za obavljanje menjačkih poslova). Stavom 2. istog člana utvrđuje se ovlašćenje Narodne banke Srbije da propisuje uslove i način obavljanja menjačkih poslova i postupak kontrole menjačkih poslova. Stavovi 3. i 4. bliže određuju donošenje rešenja u postupku kontrole menjačkih poslova.

Član 40. propisuje da se kurs dinara prema stranim valutama formira na deviznom tržištu slobodno, u skladu sa ponudom i tražnjom deviza.

Član 41. određuje da se zvanični srednji kurs dinara formira na način utvrđen propisom koji donosi Narodna banka Srbije. Primena ovog kursa je obavezujuća jedino za potrebe knjigovodstva i statistike, kao i za obračun carina i drugih uvoznih dažbina.

U članu 42. propisano je da Vlada, na predlog Narodne banke Srbije, može doneti zaštitne mere koje su taksativno pobrojane u ovom članu. Te mere Vlada donosi u slučaju nastupanja ozbiljnijih poremećaja u platnom bilansu, kada kretanje kapitala prouzrokuje ili preti da prouzrokuje ozbiljne poteškoće u sprovođenju monetarne politike i politike deviznog kursa, koje su rezultat prekomernog priliva ili odliva kapitala iz Republike.

Rešenje po kome zaštitne mere donosi Vlada, u saradnji sa Narodnom bankom Srbije, predloženo je s obzirom da Vlada Republike Srbije procenjuje opravdanost uvođenja ovakvih mera, a što je u skladu sa ustavnim ovlašćenjima Vlade Republike Srbije i Narodne banke Srbije, kao i sa Zakonom o Narodnoj banci Srbije po kome Narodna banka Srbije podržava Vladu Republike Srbije u sprovođenju mera ekonomske politike.

Mere koje bi Vlada donela mogle bi da se primenjuju dok traju poremećaji zbog kojih su donesene, a najduže 6 meseci.

Članom 43. propisana je mogućnost da, ukoliko je to neophodno, Narodna banka Srbije ili Vlada uvedu dodatne zaštitne mere, sa ciljem sprovođenja sankcija Organizacije ujedinjenih nacija ili drugih međunarodnih organizacija čiji je Republika Srbija član, a koje ove organizacije sprovode prema drugim zemljama.

Čl. 44. do 49. utvrđeno je da poslovi iz ovog zakona podležu deviznoj kontroli koju vrše organi kontrole – Narodna banka Srbije (banaka i drugih finansijskih organizacija, menjača, kao i rezidenata i nerezidenata koji su sa bankom i drugom finansijskom organizacijom, odnosno menjačem povezani imovinskim, upravljačkim i poslovnim odnosima, Devizni inspektorat odnosno drugi nadležni organi (rezidenata i nerezidenata) i carinski organi (iznošenja iz Republike i unošenja u Republiku efektivnog stranog novca, dinara, čekova i hartija od vrednosti u putničkom, robnom i poštanskom saobraćaju).

DEVIZNI INSPEKTORAT čl. 50. – 56.

Članom 50. obrazuje se Devizni inspektorat za inspekcijske poslove, poslove vođenja prekršajnog postupka i s njime povezane stručne poslove.

Član 51. reguliše rukovođenje Deviznim inspektoratom.

Deviznim inspektoratom rukovodi direktor.

Članom 52. regulisano je da deviznu kontrolu iz člana 46. vrši devizni inspektor, koji mora imati službenu legitimaciju. Propisano je da radi otklanjanja nezakonitosti, odnosno nepravilnosti i nalaganja izvršenja mera pod pretnjom prinidnog izvršenja devizni inspektor u kontroli donese rešenje koje je konačno u upravnom postupku.

Član 53. reguliše da Vlada propisuje uslove i način vršenja kontrole deviznog poslovanja, uslove i način izveštavanja i vođenja evidencije, kao i obavezu rezidenata i nerezidenata da vode evidenciju o poslovanju regulisanom odredbama ovog zakona.

Članom 54. propisano je da prekršajni postupak u prvom stepenu vodi i odluku o prekršaju donosi Komisija za prekršaje Deviznog inspektorata protiv koje se može izjaviti žalba. Prekršajni postupak za prekršaje propisane ovim zakonom vodi u skladu sa zakonom koji uređuje prekršaje.

Član 55. propisuje obavezu organa kontrole da devize, efektivni strani novac, dinare, čekove i hartije od vrednosti, koje su privremeno oduzeli zbog osnovane sumnje da je izvršeno krivično delo ili prekršaj, u roku od dva dana deponuju na namenski račun Deviznog inspektorata koji se vodi kod Narodne banke Srbije, ili ministarstva nadležnog za poslove finansija ili da ih stave u depo kod Narodne banke Srbije.

Član 56. uređuje da prihodi ostvareni po osnovu naplaćenih kazni i naplaćenih troškova prekršajnog postupka predstavljaju prihod budžeta Republike.

Čl 57. do 63. predviđene su kazne za krivično delo i prekršaje utvrđene ovim zakonom, pri čemu su minimum i maksimum novčanih kazni usklađeni sa iznosima utvrđenim Zakonom o prekršajima.

Član 64. predviđeno je da se pored novčane kazne za prekršaje može izreći i zaštitna mera oduzimanja predmeta.

Članom 65. utvrđen je rok zastarelosti, odnosno predviđeno je da se postupak po prekršajima iz ovog zakona ne može pokrenuti kad proteknu tri godine od dana kada je prekršaj učinjen.

Član 66. predviđeno je da se novčane kazne, imovinska korist i sredstva plaćanja, kao i dinarska protivvrednost dobijena prodajom predmeta koji su upotrebljeni ili bili namenjeni za izvršenje krivičnog dela i prekršaja ili su nastali izvršenjem krivičnog dela i prekršaja uplaćuju u budžet Republike, a efektivni strani novac koji je oduzet kao predmet izvršenja krivičnog dela ili prekršaja prodaje se Narodnoj banci Srbije, koja dinarsku protivvrednost tog novca uplaćuje u budžet Republike.

Čl 67. do 70. uređene su prelazne i završne odredbe (vođenje započetog prekršajnog postupka, donošenje propisa za izvršenje Zakona, primene podzakonskih akata donetih na osnovu važećeg Zakona o deviznom poslovanju, prestanak važenja važećeg Zakona o deviznom poslovanju stupanjem na snagu ovog zakona, kao i stupanje na snagu ovog zakona).

IV. Procena iznosa finansijskih sredstava potrebnih za sprovođenje Zakona

Za sprovođenje ovog zakona nisu potrebna finansijska sredstva.

V. Predlog zakona ne sadrži odredbe kojima se predlaže povratno dejstvo.

VI. Analiza efekata

Efekat donošenja novog zakona koji objedinjuje i kreditne poslove sa inostranstvom, ogleda se u stvaranju kozistentnog pravnog sistema, obzirom da je novi Zakon o deviznom poslovanju funkcionalno povezan sa zakonima koji regulišu spoljnotrgovinsko poslovanje, poslovanje banaka, investicionih i dobrovoljnih penzijskih fondova, osiguranja, kao i tržišta hartija od vrednosti.

Zakon liberalizuje devizne transakcije u smislu produženja rokova naplate izvoza, odnosno uvoza avansno plaćene robe i usluge, a uvode se novi oblici finansiranja spoljnotrgovinskih poslova, tako da kupovinu i prodaju potraživanja i dugovanja pored pravnih lica vrše i banke, kako kod gotovinskih poslova, tako i kod kreditnih poslova.

Zakon uvodi dodatnu liberalizaciju kapitalnih transakcija u smislu omogućavanja plaćanja radi ulaganja u inostranstvo u investicione i dobrovoljne penzijske fondove, plaćanja po osnovu ugovora o osiguranju sa stranim osiguravajućim društvima, dok bi poslovi sa dugoročnim hartijama od vrednosti trebalo da doprinesu daljem razvoju finansijskog tržišta u smislu privlačenja stranih investitora.

Predlog zakona o deviznom poslovanju koncepcijski odgovara i usklađen je sa odgovarajućim Uputstvima Evropske unije i opštim pravilima važećim u ovoj oblasti. Nema odstupanja od suštinskih rešenja sadržanih u istovrsnim obavezama u zemljama članicama Evropske unije.

Predložena rešenja u ovom zakonu obezbeđuju visok stepen usaglašenosti sa pravom i standardima koji važe u državama Evropske unije, sa opšte prihvaćenim pravilima međunarodnog prava i sa Statutom Međunarodnog monetarnog fonda.

VII. Razlozi za usvajanje po hitnom postupku

Vlada Predlog zakona o deviznom poslovanju predlaže Narodnoj skupštini na usvajanje po hitnom postupku, imajući u vidu da je u toku proces pristupanja Evropskoj uniji, Svetskoj trgovinskoj organizaciji, kao i radi usaglašavanja sa propisima koji regulišu spoljnotrgovinsko poslovanje, investicione i dobrovoljne penzijske fondove, tržište hartija od vrednosti, osiguranje i bankarsko poslovanje.

O B R A Z L O Ž E Nj E

I Ustavni osnov za donošenje Zakona

Ustavni osnov za donošenje Zakona sadržan je u članu 72. stav 1. tačka 4. Ustava Republike Srbije prema kome Republika Srbija, između ostalog, uređuje i obezbeđuje finansijski sistem, sistem u oblastima ekonomskih odnosa s inostranstvom, tržišta, i dr.

II Razlozi za donošenje Zakona

Koncept slobodnih zona podrazumeva fizički ograđen i označen deo teritorije matične države, na kome vlada dodatno garantovan i stimulativan režim poslovanja. Osnovnu atraktivnost slobodnih zona čini povlašćeni carinski tretman, odgovarajuća poreska oslobođenja i pojednostavljene administrativne procedure. Ovim zakonom država uvodi u projekciju sistema svoje nacionalne ekonomije slobodne zone kao instrument za privlačenje direktnih stranih investicija i povećanje uposlenosti. Ekonomska opravdanost osnivanja slobodnih zona ogleda se u činjenici da one doprinose razvoju nerazvijenih ili nedovoljno razvijenih područja.

Dok su slobodne zone nekada bile slobodne luke i mesta gde se vršio pretovar robe, one danas predstvljaju centre visoke tehnologije, kao i istraživačkih i razvojnih laboratorija. Takođe, one predstavljaju centre razvijenih telekomunikacija i moderne infrastrukture i centre moderne industrije i kompletne logističke podrške. S druge strane, slobodne zone se mogu posmatrati kao instrument međunarodne ekonomske politike. Interesantan podatak jeste da se broj slobodnih zona u svetu kretao od 79 slobodnih zona – 1975. godine; 850 slobodnih zona – 1998. godine; 3000 slobodnih zona – 2002. godine, da bi danas dostigao 5000 slobodnih zona u blizu 120 zemalja. Iako su ove slobodne zone raličitog stepena privredne razvijenosti, preko njih se prema izvorima Svetske trgovinske organizacije, ostvaruje više od 20% ukupne međunarodne ekonomske razmene.

Ključne prednosti osnivanja i funkcionisanja slobodnih zona jesu sledeće:

carinska i poreska oslobođenja i

stvaranje međunarodno konkurentnog okruženja sa visoko obrazovanim kadrovima i efikasnom administracijom.

Uz pretpostavku da se nalaze u regionu gde postoje zadovoljavajući prirodni i kadrovski resursi, slobodne zone mogu biti važni akceleratori privrednog razvoja jedne zemlje.

Značajan deo sistema stimulacija predstavljaju carinske olakšice. Iskustva zemalja sa razvijenim konceptom slobodnih zona koja su pokazala pozitivne rezultate primene nulte stope carine za svaku proizvodnu opremu i repromaterijale se podrazumeva u slobodnim zonama, uz naplatu carine samo za repromaterijale upotrebljene za domaću potrošnju. Ostale carinske olakšice ogledaju se u podizanju nivoa rada carinske službe shodno svetskim standardima radi ubrzanja carinskih procedura, a time i smanjenja troškova za njihovo sprovođenje.

Međutim, u cilju harmonizacije naših propisa sa propisima Evropske unije, ove procedure nisu predmet regulisanja ovog zakona, već propisa kojim se regulišu carinski sistem i carinski postupak.

III Usklađenost sa propisima Evropske unije

Može se konstatovati da ne postoje odgovarajući propisi Evropske unije sa kojima je potrebno obezbediti usklađenost. Države članice Evropske unije su regulisale pitanje slobodnih zona u okviru svojih nacionalnih zakonodavstava.

IV Objašnjenje osnovnih pravnih instituta i pojedinačnih rešenja

U Poglavlju I su propisani predmet uređivanja, značenje pojedinih izraza i garantovana prava koja se ne mogu umanjiti drugim zakonom ili drugim propisom.

Članom 2. date su definicije pojedinih izraza, kao što su:

– slobodna zona;

– osnivač zone;

– privredno društvo za upravljanje zonom;

– povezano lice;

– korisnik zone;

– osnivanje zone;

– saglasnost Vlade i

– područje zone.

U Poglavlju II propisano je određivanje područja zone, ispunjavanje uslova za podnošenje zahteva, sadržina zahteva i ocenjivanje ekonomske opravdanosti podnetog zahteva.

Članom 4. propisano je da se područje zone određuje davanjem saglasnosti Vlade. Zahtev za davanje saglsnosti za određivanje područja zone privredno društvo za upravljanje zonom podnosi Vladi preko ministarstva nadležnog za poslove finansija.

Članom 5. je utvrđeno da zahtev za davanje saglasnosti za određivanje područja zone privredno društvo za upravljanje zonom može podneti, pod određenim uslovima.

Prvi uslov jeste da su osnivači privrednog društva za upravljanje zonom osnivači zone, kao i da osnivači zone mogu biti osnivači samo jednog privrednog društva za upravljanje zonom čime bi trebalo da se onemogući stvaranje monopola u ovoj oblasti.

Drugi uslov jeste da je privredno društvo za upravljanje zonom registrovano u Registru privrednih subjekata za obavljanje delatnosti upravljanja zonom.

Treći uslov jeste da odgovorno lice osnivača zone, odnosno odgovorno lice privrednog društva za upravljanje zonom nije pravosnažno osuđivano za krivična dela protiv privrede, imovine, nedozvoljene trgovine i protiv službene dužnosti.

Četvrti uslov jeste da odgovorno lice privrednog društva za upravljanje zonom u poslednje tri godine nije bilo član uprave, nadzornog odbora ili nosilac posebnih ovlašćenja u pravnom licu nad kojim je sproveden postupak likvidacije, odnosno stečaja.

Peti uslov jeste da osnivač zone nije bio osnivač preduzeća za upravljanje slobodnom zonom kojem je odlukom Vlade prestalo važenje saglasnosti za osnivanje slobodne zone.

Ispunjenje propisanih uslova trebalo bi da garantuje pouzdanost lica koja osnivaju zonu, odnosno koja upravljaju zonom.

U članu 6. propisana je sadržina zahteva za davanje saglasnosti za određivanje područja zone i dokazi koji se uz zahtev moraju priložiti.

Članom 7. je utvrđeno da ministarstvo nadležno za poslove finansija ocenjuje ekonomsku opravdanost podnetog zahteva i svoje mišljenje dostavlja Vladi. Određivanje područja zone je ekonomski opravdano ako se na osnovu priloženog elaborata i drugih priloženih dokaza može oceniti da će se postići pozitivni efekti u pogledu privlačenja stranog kapitala, proizvodnje robe i pružanju usluga, zapošljavanja, transfera savremenih tehnologija, privrednog restrukturiranja, i ako će poslovanje u zoni doprineti ostvarenju strategije razvoja i mera ekonomske politike Vlade.

Vlada utvrđuje bliže kriterijume za ocenu ekonomske opravdanosti određivanja područja zone.

Članom 8. je propisano da Vlada daje saglasnost za određivanje područja zone u roku od 30 dana od dana uredno podnesenog predloga. U aktu se navodi naročito, naziv zone, površina zone, kao i naziv i sedište privrednog društva za upravljanje zonom. Akt prestaje da važi ako zona ne počne sa radom u roku od dve godine od dana stupanja na snagu tog akta.

U Poglavlju III Uređenje i upravljanje zonom definisano je upravljanje zonom, korisnici zone, uređenje zone i početak rada zone.

Članom 10. je propisano da zonom upravlja privredno društvo za upravljanje zonom registrovano za upravljanje zonom. Isto tako, zonom može upravljati samo jedno privredno društvo za upravljanje zonom, koje utvrđuje organizacione i tehničke uslove za obavljanje delatnosti u zoni. Ovim aktom uređuje se radno vreme zone, kretanje lica i promet robe u zoni, obaveze osnivača zone u vezi osiguranja prostornih, tehničkih i organizacijskih uslova korišćenja zone, mere zaštite na radu u zoni i mere zaštite životne sredine, prava i obaveze korisnika zone u odnosu na osnivača zone i sl. Privredno društvo za upravljanje zonom je dužno da ovaj akt dostavi na saglasnost Upravi za slobodne zone.

Privredno društvo za upravljanje zonom zaključuje ugovore sa korisnicima zone o međusobnim pravima i obavezama.

U članu 11. je utvrđeno da je privredno društvo za upravljanje zonom dužno da u roku od 90 dana po isteku kalendarske godine dostavi Upravi za slobodne zone izveštaj o poslovanju zone. Izveštaj o poslovanju zone treba da sadrži Zakonom propisane podatke, a ministar nadležan za poslove finansija propisuje oblik i sadržinu ovog izveštaja.

Ministarstvo nadležno za poslove finansija podnosi Vladi jednom godišnje izveštaj o poslovanju svih zona u Republici Srbiji, sa predlogom mera.

Ukoliko oceni da se poslovanjem u zoni ne postižu ciljevi predviđeni elaboratom o postojanju ekonomske opravdanosti, ukoliko se utvrdi da privredno društvo za upravljanje zonom nije preduzelo mere za raskid ugovora sa korisnikom zone koji se ne pridržava uslova poslovanja u zoni, kao i ako je učinio prekršaj iz člana 35. ovog zakona, ili neki od prekršaja predviđenih zakonom kojim se uređuje carinski sistem i carinski postupak, ministarstvo nadležno za poslove finansija može predložiti Vladi da ukine saglasnost za određivanje područja zone.

U članu 12. ovog poglavlja definisani su korisnici zone i oni mogu biti osnivač zone, privredno društvo za upravljanje zonom, kao i druga domaća i strana pravna i fizička lica. Korisnici su dužni da vode knjigovodstvo o poslovanju u zoni i da na zahtev Uprave za slobodne zone dostave podatke o svom poslovanju.

Članom 13. je utvrđeno da zona mora biti ograđena, vidljivo obeležena i označena kao slobodna zona, na ulazima i izlazima iz zone, kao i s rečne strane. Zona se može sastojati iz više delova pod uslovom da oni čine funkcionalnu celinu. Zona ili njen deo, ako se zona sastoji od više delova, moraju biti ograđeni, obeleženi i uređeni tako da se promet robe i lica u zonu ili iz nje može odvijati samo kroz određene izlaze ili ulaze zone. Zona mora biti ograđena, ulazi i izlazi moraju biti odgovarajuće uređeni, osigurani i noću osvetljeni. Privredno društvo za upravljanje zonom mora na ulazu i izlazu zone obezbediti prostorije za rad carinske službe. Takođe, na robu koja se unosi i iznosi iz zone, kao i na robu smeštenu u zoni, primenjuju se mere carinskog nadzora i kontrole u skladu sa odredbama zakona kojim se uređuje carinski sistem i carinski postupak.

Članom 14. je propisano da ispunjenost uslova za početak rada zone utvrđuje ministar nadležan za poslove finansija, na predlog komisije koju obrazuje od predstavnika nadležnih organa.

Ministar nadležan za poslove finansija donosi rešenje u roku od 30 dana od dana dobijanja predloga komisije. Dan donošenja ovog rešenja smatra se danom početka rada zone.

U Poglavlju IV Poslovanje u zoni definisano je obavljanje delatnosti u zoni, koje mogu biti proizvodne ili uslužne.

Čl. 16, 17. i 18. je propisano da su izvoz robe i usluga iz zone i uvoz robe i usluga u zonu slobodni i ne podležu kvantitativnim ograničenjima, niti se na taj uvoz i izvoz primenjuju mere komercijalne politike. Roba koja se unosi i iznosi iz zone, kao i roba smeštena u zoni, ima tretman carinske robe i predmet je carinskog postupka, u skladu sa carinskim propisima.

U članu 20. i 21. utvrđene su carinske i poreske olakšice, koje se ogledaju u tome da se na uvoz robe namenjene obavljanju delatnosti i izgradnji objekata u zoni ne plaća carina i druge uvozne dažbine što uključuje i porez na dodatu vrednost u skladu sa Zakonom o porezu na dodatu vrednost. Međutim, roba koja se iz zone stavlja u promet na teritoriju Srbije podleže obavezi plaćanja carine i drugih dažbina, koja nastaje na dan kada je roba prešla iz zone na teritoriju Srbije.

.

Čl. 23, 24. i 25. predviđeno je da se plaćanje, naplaćivanje, prenos, kupovina i prodaja u stranim sredstvima plaćanja i u dinarima u zoni vrši u skladu sa propisima o deviznom poslovanju. Osnivanje i poslovanje banaka u zoni vrši se u skladu sa propisima o bankama. Obavljanje delatnosti osiguranja u zoni vrši se u skladu sa propisima o osiguranju. Radni odnosi između zaposlenih i poslodavaca u zoni uređuju se ugovorom o radu, u skladu sa Zakonom.

Članom 26. se predlaže da se porez na dodatu vrednost ne plaća saglasno odredbama zakona koji uređuje porez na dodatu vrednost, na unos dobara u zonu, osim dobara za krajnju potrošnju u zoni i pružanje prevoznih i drugih usluga korisnicima zona koje su neposredno povezane sa unosom dobara u zonu. Korisnik, odnosno privredno društvo za upravljanje zonom može imati poreske olakšice u odnosu na porez na dobit, poreze na imovinu, kao i porez na dohodak građana u skladu sa odgovarajućim poreskim zakonima.

U Poglavlju V Prestanak rada zone propisan je prestanak važenja saglasnosti za određivanje područja zone i prestanak rada zone.

Članom 27. je određeno da saglasnost kojom se određuje područje zone može da prestaje da važi ako se u toku rada zone utvrdi da su trajno prestali tehnički uslovi propisani ovim zakonom za njeno osnivanje, ako je odgovorno lice privrednog društva za upravljanje zonom, kao i odgovorno lice u pravnom licu, čiji je pravni sledbenik privredno društvo za upravljanje zonom pravosnažno osuđeno za krivično delo protiv privrede, imovine, nedozvoljene trgovine i protiv službene dužnosti, na predlog ministarstva nadležnog za poslove finansija, kao i na zahtev privrednog društva za upravljanje zonom.

Akt o prestanku važenja saglasnosti za određivanje područja donosi Vlada, na predlog ministarstva nadležnog za poslove finansija.

Čl. 28, 29. i 30. utvrđen je prestanak rada zone. Zona prestaje sa radom po isteku roka od 90 dana od dana donošenja akta Vlade o prestanku važenja saglasnosti za određivanje područja zone. Privredno društvo za upravljanje zonom, odnosno korisnik zone dužan je da u roku od 60 dana po isteku roka iz člana 28. ovog zakona robu koja je uvezena iz inostranstva ocarini, vrati u inostranstvo ili preda carinarnici na slobodno raspolaganje. Na navedenu robu plaćaju se carina i druge uvozne dažbine, prema stanju robe i po propisima koji važe na dan prihvatanja carinske deklaracije.

Korisnik zone zadržava pravo svojine na izgrađenim objektima kao i stvarima, pravima i novcu koje je uvezao, odnosno uneo u zonu i ima pravo da u slučaju prestanka rada zone nastavi sa radom u skladu sa propisima koji važe za poslovanje na teritoriji van zone.

U Poglavlju VI predlaže se osnivanje Uprave za slobodne zone, kao organa uprave u sastavu ministarstva nadležnog za poslove finansija. U ovom poglavlju definisano je osnivanje i nadležnost ove uprave.

Uprava za slobodne zone obavlja poslove u oblasti razvoja zona u funkciji interesa države, promocije zona i kontrole i nadzora zona.

Poglavljem VII Nadzor nad sprovođenjem zakona je utvrđeno da nadzor nad sprovođenjem odredaba ovog zakona vrše nadležni organi u okviru svojih ovlašćenja.

Poglavljem VIII Kaznene odredbe se propisuju novčane kazne, kojima će se kazniti privredno društvo za upravljanje zonom, odgovorno lice privrednog društva za upravljanje zonom i korisnik za učinjene prekršaje navedene u čl. 34. i 35. ovog zakona.

U Poglavlju IX Prelazne odredbe je propisano da su zone, koje su počele sa radom pre stupanja na snagu ovog zakona, dužne da u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona podnesu ministarstvu nadležnom za poslove finansija zahtev za davanje saglasnosti za određivanje područja zone u skladu sa odredbama ovog zakona.

Zone iz člana 36. stav 1. dužne su da dostave Upravi za slobodne zone podatke u vezi sa elaboratom o ekonomskoj opravdanosti osnivanja zone potrebne za ocenu uspešnosti poslovanja zone.

V Finansijska sredstva za sprovođenje Zakona

Za sprovođenje ovog zakona nije potrebno obezbediti posebna sredstva u budžetu Republike Srbije za 2006. godinu, jer će ministarstvo nadležno za poslove finansija vršiti, do obrazovanja Uprave za slobodne zone poslove koje prema odredbama ovog zakona obavlja ova uprava. Sredstva za funcionisanje Uprave za slobodne zone u 2007. godini obezbediće se iz budžeta za 2007. godinu.

VI Analiza efekata Zakona

Osnovni razlog za donošenje ovog zakona i problem koji treba biti rešen jeste postojanje jedinstvenog i stimulativnog Zakona o slobodnim zonama, kojim se precizno definišu svi pojmovi, instituti i oblasti od značaja za poslovanje u zoni. Ovaj zakon predstavlja prvi korak ka afirmaciji koncepta slobodnih zona i svrha njegove izrade jeste kreiranje kvalitetnog, liberalnog, potpuno autonomnog i afirmativnog zakonskog rešenja.

Drugi problem koji ovaj zakon treba da reši jeste potreba da se zakonska rešenja usaglase sa pravilima Svetske trgovinske organizacije. Usaglašavanje sa pravilima Svetske trgovinske organizacije odnosi se na:

ukidanje obaveze učešća domaćeg kapitala u preduzeću za upravljanje zonom;

ukidanje plaćanja dažbine za carinsko evidentiranje koja se plaćala u visini od 0,5% vrednosti uvezene robe koja je namenjena za obavljanje delatnosti u zoni;

ukidanje procentualnog iznosa ostvarenog godišnjeg izvoza iz zone u inostranstvo, kao kriterijuma za vrednovanje rada zone.

Analiza efekata ovog zakona se ogleda kroz potencijalne prednosti koncepta slobodnih zona i ciljeve koji se donošenjem Zakona postižu. Potencijalne prednosti koncepta slobodnih zona čine:

– razvoj pojedinih područja i time izjednačenje ekonomskog razvoja na celoj teritoriji;

– razvoj pojedinih sektora/privrednih aktivnosti (transfer tehnologija, znanja, iskustava);

– direktna ulaganja, koja su stimulisana smanjenjem administrativnih barijera i postojanjem odgovarajuće infrastrukture;

– zapošljavanje i kvalifikacija;

– povećanje spoljnotrgovinske razmene i deviznog priliva;

– povećanje proizvodnje;

– brži prodor na strana tržišta;

– povećanje nivoa konkurentnosti domaće privrede;

– koncentrisanje međunarodne trgovine kroz kontrolisane kanale i

– povećanje poverenja investitora.

Osnovnu atraktivnost slobodnih zona, odnosno rešenja predložena u Zakonu čine povlašćeni carinski tretman, odgovarajuća poreska oslobođenja i pojednostavljene administrativne procedure. Ovim zakonom država uvodi u svoju nacionalnu ekonomiju slobodne zone kao instrument za privlačenje direktnih stranih investicija i povećanje zaposlenosti. Ekonomska opravdanost osnivanja slobodnih zona ogleda se u činjenici da one doprinose razvoju nerazvijenih ili nedovoljno razvijenih područja.

U praksi poslovanja slobodne zone su se pokazale kao razvojne i profitabilne institucije sa brojnim specifičnostima poslovanja. Ekonomski i administrativni razlozi postojanja slobodnih zona koji omogućavaju njihovu profitabilnost ogledaju se u činjenici da one omogućavaju uštede u različitim oblastima: carine- neplaćanja ili odloženo plaćanje, takse, poreze, druge mere i odluke ekonomske prirode. Jedan od razloga postojanja slobodnih zona jeste u koncentraciji usluga i potreba na jednom mestu. One predstavaljaju logistički centar za špediterske, carinske, transportne i usluge skladištenja, pretovara, dorade itd.

Preko slobodnih zona u značajnoj meri se podstiču i stimulišu strana ulaganja u privredu jedne zemlje, čime se ona brže integriše u međunarodnu podelu rada.

Prema tome, u okviru slobodnih zona se odvijaju privredne delatnosti u cilju podsticanja izvoznih aktivnosti i u tom smislu povećanja intenziteta spoljnotrgovinske razmene zemlje i ostvarivanja niza pozitivnih indirektnih efekata na domaću ekonomiju. Takođe, motivi ulaganja inostranih partnera u slobodne zone moraju biti podržani efikasnom pravnom regulativom koja obezbeđuje stabilnost zakona i drugih propisa, a samim tim i pravnu sigurnost uloga i poslovanja.

Uspeh jedne slobodne zone prevashodno zavisi od ciljeva i instrumenata ekonomske politike jedne zemlje domaćina i u tom smislu uloge države u njihovom oblikovanju i razvoju. Razvoj slobodnih zona i njihovo unapređivanje je zasnovano na jasnom opredeljenju ekonomske politike jedne zemlje i zakonske regulative u privlačenju stranih investitora u slobodne zone, procedura i beneficija koje utvrđuju državni organi, kao i opšteg ambijenta privređivanja u datoj zemlji.

VII Razlozi za donošenje Zakona po hitnom postupku

Razlog za donošenje Zakona o slobodnim zonama po hitnom postupku jeste

vođenje pregovora o pristupanju naše zemlje Svetskoj trgovinskoj organizaciji i ispunjavanje preuzetih obaveza. Takođe, u toku su pregovori o stabilizaciji i pridruživanju naše zemlje Evropskoj uniji, i neophodno je ispuniti preuzete obaveze, koje se prevashodno odnose na brže usklađivanje propisa, a između ostalog i u oblasti slobodnih zona.

Ostavite komentar