Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o porezima na imovinu

PREDLOG ZAKONA

O IZMENAMA I DOPUNAMA

ZAKONA O POREZIMA NA IMOVINU

Član 1.

U Zakonu o porezima na imovinu („Službeni glasnik RS”, br. 26/01, 45/02-SUS, 80/02, 80/02-dr. zakon, 135/04, 61/07 i 5/09), u članu 2. stav 1. posle tačke 5) dodaje se tačka 5a), koja glasi:

„5a) pravo zakupa građevinskog zemljišta u javnoj svojini, odnosno poljoprivrednog zemljišta u državnoj svojini;”.

Tačka 6) menja se i glasi:

„6) pravo korišćenja građevinskog zemljišta u javnoj svojini.”

U stavu 3. reči: „tač. 3), 5) i 6)” zamenjuju se rečima: „tač. 3) do 6)”.

Član 2.

U članu 4. stav 5. reč: „preduzeća” zamenjuje se rečima: „pravnih lica”.

Član 3.

U članu 5. stav 1. reči: „gde poreski obveznik ne vodi poslovne knjige, je tržišna” zamenjuju se rečima: „poreskog obveznika koji ne vodi poslovne knjige u skladu sa propisima u Republici Srbiji, je”.

Stav 2. menja se i glasi:

„Visinu vrednosti nepokretnosti iz stava 1. ovog člana utvrđuje organ jedinice lokalne samouprave nadležan za utvrđivanje, naplatu i kontrolu izvornih prihoda jedinice lokalne samouprave (u daljem tekstu: organ jedinice lokalne samouprave), s tim što se ona, osim za zemljište, istekom svake kalendarske godine u odnosu na godinu u kojoj je izvršena izgradnja, odnosno poslednja rekonstrukcija objekta, umanjuje za amortizaciju po stopi od 0,8% primenom proporcionalne metode, a najviše do 40%.”

U stavu 3. posle reči: „Za nepokretnost” dodaju se reči: „poreskog obveznika iz stava 1. ovog člana,”, reč: „tržišna” briše se, a tačka na kraju zamenjuje se zapetom i dodaju reči: „utvrđena u skladu sa ovim zakonom.”

Član 4.

U članu 6. stav 1. reči: „Tržišna vrednost” zamenjuju se rečju: „Vrednost”.

Član 5.

U članu 7. stav 1. posle reči: „šumskog zemljišta” dodaju se reči: „poreskog obveznika iz člana 5. stav 1. ovog zakona”.

Dodaje se stav 3, koji glasi:

„Za nepokretnost koju obveznik koji vodi poslovne knjige izgradi, odnosno stekne, u toku godine za koju se utvrđuje i plaća porez na imovinu, osnovica poreza je njena vrednost iskazana u poslovnim knjigama obveznika.”

Član 6.

Posle člana 7. dodaje se član 7a, koji glasi:

„Član 7a

Državni organi i organizacije, kao i organi teritorijalne autonomije, dužni su da na zahtev organa jedinice lokalne samouprave, u roku od 30 dana od dana prijema zahteva, dostave podatke kojima raspolažu vršeći poslove iz svoje nadležnosti, a koji su od značaja za utvrđivanje poreza na imovinu.

Organ jedinice lokalne samouprave ne plaća takse, naknade i druge troškove, za podatke koje pribavlja od organa iz stava 1. ovog člana za potrebe utvrđivanja poreza na imovinu.”

Član 7.

U članu 9. reč: „Način” zamenjuje se rečima: „Način i postupak”.

Član 8.

Član 11. menja se i glasi:

„Član 11.

Stopa poreza na imovinu na prava iz člana 2. ovog zakona iznosi do 0,40%, osim na zemljištu gde iznosi do 0,30%.

U slučaju da skupština jedinice lokalne samouprave ne utvrdi visinu poreske stope, ili je utvrdi preko maksimalnog iznosa iz stava 1. ovog člana, porez na imovinu utvrdiće za prava iz člana 2. ovog zakona na zemljištu primenom poreske stope od 0,30%, odnosno od 0,40% na ostalim nepokretnostima poreskog obveznika.”

Član 9.

U članu 12. stav 1. tačka 1) reči: „državnoj svojini” zamenjuju se rečima: „državnoj i drugim oblicima javne svojine”, a posle reči: „budžetskih sredstava” dodaju se zapeta i reči: „korisnici sredstava organizacija za obavezno socijalno osiguranje i drugi korisnici javnih sredstava koji su uključeni u sistem konsolidovanog računa trezora,”.

Tačka 8) menja se i glasi:

„8) zemljište, uključujući i građevinsko zemljište, za površinu pod objektom;”.

Tačka 10) menja se i glasi:

„10) objekte obveznika poreza na dohodak građana na prihode od poljoprivrede i šumarstva, odnosno obveznika kome je poljoprivreda pretežna registrovana delatnost, koji su namenjeni i koriste se isključivo za primarnu poljoprivrednu proizvodnju, u skladu sa zakonom kojim se uređuje poljoprivredno zemljište;”.

Stav 6. briše se.

Dosadašnji stav 7. postaje stav 6.

Član 10.

U članu 13. stav 1. menja se i glasi:

„Utvrđeni porez na prava iz člana 2. ovog zakona na zgradi ili stanu u kojem stanuje obveznik umanjuje se za 50%, a najviše za 10.000 dinara.”

Posle stava 1. dodaje se novi stav 2, koji glasi:

„Ako na jednoj zgradi ili stanu ima više obveznika, pravo na umanjenje utvrđenog poreza ima svaki obveznik koji u toj zgradi ili stanu stanuje, u visini srazmernoj njegovom udelu u pravu na toj zgradi ili stanu u odnosu na iznos za koji se porez umanjuje, u skladu sa stavom 1. ovog člana.”

Dosadašnji st. 2. i 3. postaju st. 3. i 4.

Član 11.

U članu 14. stav 1. reči: „tač. 1) do 5)” zamenjuju se rečima: „tač. 1) do 6)”.

Stav 2. briše se.

Dosadašnji stav 3. postaje stav 2.

U dosadašnjem stavu 4, koji postaje stav 3, na kraju tačka se zamenjuje zapetom i dodaju reči: „koja je predmet oporezivanja u skladu sa odredbama st. 1, 2. i 4. do 9. ovog člana.”

U dosadašnjem stavu 5, koji postaje stav 4, reči: „upotrebljavani plovni objekat” zamenjuju se rečima: „upotrebljavano plovilo”, reči: „plovni objekat” zamenjuju se rečju: „plovilo”, a reči: „za koje je bilo izdato uverenje ili potvrda o plovidbenosti, odnosno dozvola za upotrebu” zamenjuju se rečima: „u registar ili evidenciju vazduhoplova”.

U dosadašnjem stavu 6, koji postaje stav 5, reči: „st. 1. do 4.” zamenjuju se rečima: „st. 1. do 3.”

Dosadašnji stav 7. postaje stav 6.

Posle dosadašnjeg stava 8, koji postaje stav 7, dodaju se novi st. 8. i 9, koji glase:

„Od oporezivanja porezom na nasleđe i poklon izuzimaju se novac, prava, odnosno stvari iz stava 2. ovog člana, koje naslednik nasledi, odnosno poklonoprimac primi na poklon, od istog lica, za vrednost nasleđa, odnosno poklona, do 30.000 dinara u jednoj kalendarskoj godini po svakom od tih osnova.

Poklonom, u smislu ovog zakona, smatra se i pokrivanje rashoda obveznika novčanom nadoknadom ili neposrednim plaćanjem.”

Član 12.

U članu 15. stav 1. reči: „st. 1. i 2.” zamenjuju se rečima: „stav 1.”

U st. 2. i 3. reči: „stav 3.” zamenjuju se rečima: „stav 2.”

Član 13.

U članu 16. stav 3. briše se.

Član 14.

U članu 17. stav 4. reči: „stav 3.” zamenjuju se rečima: „stav 2.”

U stavu 5. posle reči: „nasleđivanju” dodaje se zapeta, a reči: „ili odluka suda” zamenjuju se rečima: „odluka suda, odnosno drugi pravni osnov prenosa prava iz člana 14. ovog zakona,”, a reči: „čl. 35. i 37.” zamenjuju se rečima: „člana 35.”

Član 15.

U članu 18. reč: „progresivne” zamenjuje se rečju „proporcionalne”.

Član 16.

U članu 19. stav 1. menja se i glasi:

„Obveznici koji se, u odnosu na ostavioca, odnosno poklonodavca, nalaze u drugom naslednom redu po zakonskom redu nasleđivanja (u daljem tekstu: nasledni red), porez na nasleđe i poklon plaćaju po stopi od 1,5%.”

Član 17.

Član 20. briše se.

Član 18.

U članu 21. stav 1. tačka 1) reči: „bračni drug” zamenjuju se rečju: „supružnik”, na oba mesta.

U tački 5) reči: „fond i” brišu se, a reči: „namene za koje su fond i fondacija osnovani” zamenjuju se rečima: „ostvarivanje opštekorisnog cilja radi koga je fondacija osnovana”.

Posle tačke 5) dodaje se tačka 5a), koja glasi:

„5a) zadužbina, odnosno udruženje, osnovano radi ostvarivanja opštekorisnog cilja u smislu zakona koji uređuje zadužbine, registrovano u skladu sa zakonom – na nasleđenu ili na poklon primljenu imovinu koja služi isključivo za namene za koje je ta zadužbina, odnosno udruženje osnovano;”.

Tačka 6) menja se i glasi:

„6) naslednik, odnosno poklonoprimac ambulantnih vozila, specijalnih putničkih vozila za obuku kandidata za vozače sa ugrađenim duplim nožnim komandama, kao i putničkih vozila za taksi i „rent a kar” koji su posebno označeni;”.

U stavu 3. reč: „ automobila” zamenjuje se rečju: „vozila”.

U stavu 4. reč: „stopama” zamenjuje se rečju: „stopi”.

Dodaje se stav 6, koji glasi:

„Sticanje imovine u ostavinskom postupku prijemom ustupljenog naslednog dela, smatra se poklonom u smislu ovog zakona.”

Član 19.

Član 22. menja se i glasi:

„Član 22.

Rezident Republike Srbije koji nasledi, odnosno na poklon primi, predmet oporezivanja iz člana 14. stav 2. ovog zakona koji se nalazi u inostranstvu, na koje nasleđe, odnosno poklon, je u državi na čijoj teritoriji se taj predmet nalazi porez plaćen, ima pravo na umanjenje poreza na nasleđe i poklon u Republici Srbiji utvrđenog prema odredbama ovog zakona, u visini poreza na nasleđe, odnosno na poklon, plaćenog u toj državi, a najviše do iznosa koji bi se platio primenom odredaba ovog zakona, na nasleđe, odnosno na poklon, ostvaren u toj državi.”

Član 20.

U članu 23. stav 1. tačka 1) menja se i glasi:

„1) prava svojine na nepokretnosti;”.

U tački 4) posle reči: „motornom vozilu” dodaju se reči: „- osim na mopedu, motokultivatoru, traktoru i radnoj mašini”, a reči: „plovnom objektu” zamenjuju se rečju: „plovilu”.

U tački 5) reči: „gradskog odnosno javnog ili ostalog” i reči: „nezavisno od njegove površine” brišu se.

Stav 2. menja se i glasi:

„Porez na prenos apsolutnih prava plaća se i kod davanja građevinskog zemljišta u javnoj svojini u zakup, na period duži od jedne godine ili na neodređeno vreme, radi izgradnje objekata.”

Član 21.

U članu 24a stav 2. reči: „plovnog objekta” zamenjuju se rečju: „plovila”, na oba mesta.

Član 22.

U članu 25. stav 1. reči: „čl. 23. i 24.” zamenjuju se rečima: „člana 23. stav 1. tač. 1), 2) i 4)”.

Stav 6. menja se i glasi:

„Kad se apsolutno pravo prenosi po osnovu ugovora o razmeni, obveznik poreza je lice koje je po odredbama st. 1. do 5. ovog člana obveznik poreza, za svako pravo iz čl. 23. do 24a ovog zakona koje se prenosi.”

Član 23.

U članu 26. st. 1. i 2. posle reči: „člana 23.” dodaju se reči: „stav 1.”

Član 24.

U članu 27. stav 4. reči: „tač. 4) i 5)” zamenjuju se rečima: „tač. 4), 5) i 7)”

Stav 5. briše se.

U dosadašnjem stavu 6, koji postaje stav 5, reči: „st. 1. do 5.” zamenjuju se rečima: „st. 1. do 4.”

Član 25.

U članu 29. stav 5. na kraju tačka se zamenjuje zapetom i dodaju reči: „osim u slučaju iz stava 2. ovog člana.”

U stavu 8. reči: „ili odluka” zamenjuju se rečima: „ugovor o zakupu, odluka”, a posle reči: „upravnog organa” dodaju se reči: „ili drugi pravni osnov prenosa prava iz čl. 23. do 24a ovog zakona,”.

Član 26.

U članu 31. stav 1. tačka 5) reč: „kad” zamenjuje se rečima: „na razmenu kojom najmanje jedno”, a reči: „putem razmene” brišu se.

U tački 6) reči: „bračnog druga” zamenjuju se rečju: „supružnika”.

Tačka 8) menja se i glasi:

„8) na prenos uz naknadu ambulantnih vozila, specijalnih putničkih vozila za obuku kandidata za vozače sa ugrađenim duplim nožnim komandama, kao i putničkih vozila za taksi i „rent a kar” koji su posebno označeni;”.

U tački 12) reči: „zakonom kojim se uređuju planiranje i izgradnja” zamenjuju se rečima: „Zakonom o planiranju i izgradnji („Službeni glasnik RS”, br. 47/03, 34/06 i 39/09-US)”.

U stavu 2. reč: „automobila” u određenom padežu, zamenjuje se rečju: „vozila”, na oba mesta, u odgovarajućem padežu.

U stavu 3. reč: „automobilu” zamenjuje se rečju: „vozilu”.

U stavu 4. reči: „plovnom objektu” zamenjuju se rečju: „plovilu”.

Član 27.

U članu 34. st. 1. do 3. menjaju se i glase:

„Za imovinu koju stekne, započne ili prestane da koristi u toku godine, ili mu po drugom osnovu nastane ili prestane poreska obaveza, obveznik podnosi poresku prijavu u roku od 10 dana od dana nastanka takve promene.

Od obaveze iz stava 1. ovog člana izuzima se obveznik koji ne vodi poslovne knjige u skladu sa propisima u Republici Srbiji koji porez plaća na pravo iz člana 2. ovog zakona, na poljoprivrednom, odnosno šumskom zemljištu.

Za imovinu za koju je podneo poresku prijavu u skladu sa stavom 1. ovog člana, obveznik poreza na imovinu dužan je da podnosi poresku prijavu, sa tačnim podacima, do 31. marta svake godine za koju se vrši utvrđivanje poreza, i to:

pravno lice;

2) fizičko lice koje ostvaruje prihode od samostalne delatnosti i vodi poslovne knjige u skladu sa propisima kojima se uređuje računovodstvo i revizija, odnosno po sistemu prostog knjigovodstva u skladu sa propisima kojima se uređuje porez na dohodak građana – za imovinu koja mu služi za obavljanje delatnosti, osim lica koje porez na dohodak građana na prihode od samostalne delatnosti plaća na paušalno utvrđen prihod.

Za imovinu za koju je podneo poresku prijavu u skladu sa stavom 1. ovog člana, obveznik poreza na imovinu dužan je da podnosi poresku prijavu, sa tačnim podacima, do 31. marta godine za koju se vrši utvrđivanje poreza, ako je na toj imovini došlo do promene podataka sadržanih u prijavi koji su od uticaja na visinu poreske obaveze, i to:

1) fizičko lice koje ostvaruje prihode od samostalne delatnosti i vodi poslovne knjige u skladu sa propisima kojima se uređuje računovodstvo i revizija, odnosno po sistemu prostog knjigovodstva u skladu sa propisima kojima se uređuje porez na dohodak građana – za imovinu koja mu ne služi za obavljanje delatnosti;

2) fizičko lice koje ostvaruje prihode od samostalne delatnosti i porez na dohodak građana na prihode od samostalne delatnosti plaća na paušalno utvrđen prihod;

3) lice koje ne vodi poslovne knjige u skladu sa propisima u Republici Srbiji.”

Stav 4. briše se.

Dosadašnji stav 5. postaje stav 4.

Član 28.

U članu 35. stav 3. reči: „stav 3.” zamenjuju se rečima: „stav 2.”

Član 29.

U članu 36. stav 4. reč: „državnoj” zamenjuje se rečju: „javnoj”.

Član 30.

U članu 44. stav 2. tačka 2) reč: „automobilu” u određenom padežu, zamenjuje se rečju: „vozilu”, na oba mesta, u odgovarajućem padežu, a na kraju tačka se zamenjuje tačkom i zapetom.

Dodaje se tačka 3), koja glasi:

„3) odgovorno lice u državnom organu, odnosno organizaciji, odnosno organu teritorijalne autonomije, koje na zahtev jedinice lokalne samouprave ne dostavi podatke u skladu sa članom 8. stav 1. ovog zakona, odnosno koje jedinici lokalne samouprave naplati taksu, odnosno naknadu ili drugi trošak, za podatke iz člana 8. stav 1. ovog zakona.”

Član 31.

Podzakonski akt iz člana 7. ovog zakona ministar nadležan za poslove finansija doneće najkasnije u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Član 32.

Poreske prijave za utvrđivanje poreza na imovinu za 2011. godinu, na prava iz člana 2. stav 1. tač. 5a) i 6) ovog zakona, dužni su da do 31. marta 2011. godine podnesu obveznici koji za tu imovinu nisu podneli poresku prijavu i obveznici koji vode poslovne knjige.

Poreske prijave za utvrđivanje poreza na imovinu, za imovinu za koju je podneta poreska prijava i za imovinu za koju nije podneta poreska prijava, nakon donošenja podzakonskih akata kojima će se urediti način i postupak utvrđivanja osnovice poreza na imovinu, odnosno obrasci poreskih prijava za utvrđivanje poreza na imovinu, a najkasnije do 31. decembra 2011. godine, dužni su da nadležnim organima jedinica lokalne samouprave podnesu sledeći obveznici poreza na imovinu:

1) fizička lica koja ostvaruju prihode od samostalne delatnosti i vode poslovne knjige u skladu sa propisima kojima se uređuje računovodstvo i revizija, odnosno po sistemu prostog knjigovodstva u skladu sa propisima kojima se uređuje porez na dohodak građana – za imovinu koja im ne služi za obavljanje delatnosti;

2) fizička lica koja ostvaruju prihode od samostalne delatnosti i porez na dohodak građana na prihode od samostalne delatnosti plaćaju na paušalno utvrđen prihod;

3) lica koja ne vode poslovne knjige u skladu sa propisima u Republici Srbiji.

Član 33.

Porez na imovinu za 2011. godinu, utvrdiće se primenom odredaba ovog zakona po stopi od 0,30% na prava iz člana 2. ovog zakona na zemljištu, odnosno od 0,40% na prava na ostalim nepokretnostima, osim ako skupština jedinice lokalne samouprave, u roku od 90 dana od stupanja na snagu ovog zakona, donese odluku kojom će utvrditi niže stope poreza od navedenih.

Član 34.

Za nepokretnost obveznika koji ne vodi poslovne knjige, za koju je tom obvezniku utvrđen porez na imovinu za 2010. godinu, za odgovarajuću površinu iste nepokretnosti, poreska obaveza istom obvezniku za 2011. godinu, primenom ovog zakona, može biti utvrđena u iznosu ne većem od 60% u odnosu na poresku obavezu utvrđenu za 2010. godinu.

Član 35.

Porez na nasleđe i poklon, odnosno porez na prenos apsolutnih prava, ne plaća se kod konverzije prava korišćenja, odnosno prava zakupa, u pravo svojine na građevinskom zemljištu, u skladu sa zakonom kojim se uređuju planiranje i izgradnja.

Član 36.

Porez na nasleđe i poklon, odnosno porez na prenos apsolutnih prava, po osnovu ugovora ili drugog akta zaključenog do dana stupanja na snagu ovog zakona, odnosno po osnovu odluke suda koja je postala pravosnažna do dana stupanja na snagu ovog zakona, odnosno po osnovu rešenja nadležnog upravnog organa koje je postalo konačno do dana stupanja na snagu ovog zakona, za koji poreska obaveza nije prijavljena u propisanim rokovima pa je nastala danom saznanja nadležnog poreskog organa nakon stupanja na snagu ovog zakona, utvrdiće se i platiti primenom Zakona o porezima na imovinu („Službeni glasnik RS”, br. 26/01, 45/02-SUS, 80/02, 80/02-dr. zakon, 135/04, 61/07 i 5/09).

U slučaju iz stava 1. ovog člana, neće se utvrđivati porez na nasleđe i poklon, odnosno porez na prenos apsolutnih prava, kod konverzije prava korišćenja, odnosno prava zakupa, u pravo svojine na građevinskom zemljištu, u skladu sa zakonom kojim se uređuju planiranje i izgradnja.

Član 37.

Ovaj zakon stupa na snagu 1. januara 2011. godine.

OBRAZLOŽENjE

PREDLOGA ZAKONA O IZMENAMA I DOPUNAMA

ZAKONA O POREZIMA NA IMOVINU

I. USTAVNI OSNOV ZA DONOŠENjE ZAKONA

Ustavni osnov za donošenje ovog zakona sadržan je u odredbama člana 97. tač. 6. i 15. Ustava Republike Srbije, prema kojima Republika Srbija uređuje i obezbeđuje, između ostalog, poreski sistem i finansiranje ostvarivanja prava i dužnosti Republike Srbije, utvrđenih Ustavom i zakonom.

II. RAZLOZI ZA DONOŠENjE ZAKONA

Problemi koje bi Zakon trebalo da reši, odnosno ciljevi koji se Zakonom postižu

Osnovni razlog za donošenje ovog zakona, odnosno cilj koji se Zakonom želi postići, je pravičnija raspodela poreskog tereta po osnovu poreza na imovinu, zbog čega se predlaže:

– proširenje predmeta oporezivanja porezom na imovinu na pravo korišćenja građevinskog zemljišta u javnoj svojini površine do 10 ari, kao i na pravo zakupa građevinskog zemljišta u javnoj svojini i poljoprivrednog zemljišta u državnoj svojini;

– smanjenje stope amortizacije za koju se umanjuje vrednost nepokretnosti kao osnovica poreza na imovinu (sa 1,5% na 0,8%);

– smanjenje najvišeg iznosa do koga se osnovica poreza na imovinu obveznika koji ne vode poslovne knjige može umanjiti za amortizaciju (sa 70% na 40%);

– uvođenje proporcionalne poreske stope do 0,30% za prava iz člana 2. Zakona na zemljištu, odnosno do 0,40% za ostale nepokretnosti svih obveznika, uz ukidanje progresivne poreske stope po kojoj su porez na imovinu plaćali obveznici koji ne vode poslovne knjige, kao i obveznici koji vode poslovne knjige – za imovinu koja im ne služi za obavljanje delatnosti;

– uređivanje poreskog kredita u iznosu od 50% utvrđenog poreza a najviše 10.000 dinara, koji bi se priznavao svim obveznicima samo za stan ili zgradu u kojoj stanuju;

– umesto poreskog oslobođenja na građevinsko zemljište u državnoj svojini propisanog za slučajeve kad ukupna površina građevinske parcele, odnosno građevinskih parcela (ne računajući zemljište pod objektom jednog obveznika) ne prelazi 10 ari, u vezi predloženog proširenja predmeta oporezivanja i na građevinsko zemljište površine manje od 10 ari, predlaže se poresko oslobođenje za (sve vrste) zemljišta pod objektom.

Kako bi se otklonila mogućnost da primena Zakona prouzrokuje, eventualno, znatnije obaveze obveznicima, predlaže se da za nepokretnost obveznika koji ne vodi poslovne knjige za koju je obvezniku utvrđen porez na imovinu za 2010. godinu, za odgovarajuću površinu, poreska obaveza istom obvezniku za 2011. godinu primenom ovog zakona može biti utvrđena u iznosu ne većem od 60% u odnosu na poresku obavezu utvrđenu za 2010. godinu za tu nepokretnost.

Pored toga, Zakonom o planiranju i izgradnji („Službeni glasnik RS“, br. 72/09, 81/09 i 64/10 – u daljem tekstu: Zakon o planiranju i izgradnji) u pravni sistem uveden je institut konverzije prava korišćenja u pravo svojine na građevinskom zemljištu (bez naknade i uz naknadu), odnosno prava zakupa u pravo svojine, kao i uređeni postupak i uslovi za tu konverziju. S tim u vezi, razlog za izmenu i dopunu Zakona je i potreba uređivanja poreskopravnog tretmana te konverzije sa stanovišta poreza na nasleđe i poklon, odnosno poreza na prenos apsolutnih prava, kao i potreba usaglašavanja predmeta oporezivanja (porezom na imovinu, porezom na nasleđe i poklon i porezom na prenos apsolutnih prava) sa vrstama građevinskog zemljišta uređenim Zakonom o planiranju i izgradnji.

Takođe, razlog za izmenu i dopunu ovog zakona je i usaglašavanje predmeta oporezivanja porezom na nasleđe i poklon i porezom na prenos apsolutnih prava sa vrstama motornih vozila uređenim Zakonom o bezbednosti saobraćaja na putevima („Službeni glasnik RS”, br. 41/09 i 53/10). Naime, tim zakonom su određene vrste vozila uređena kao motorna vozila (iako to nisu bila do početka primene tog zakona), što ima za posledicu da se od početka primene tog zakona na njihov prenos bez naknade plaća porez na nasleđe i poklon, odnosno na prenos uz naknadu – porez na prenos apsolutnih prava. Zato je predloženo da se pojedine vrste motornih vozila izuzmu iz predmeta oporezivanja. Reč je o upotrebljavanim mopedima, motokultivatorima, traktorima i radnim mašinama (kombajnima, utovarivačima, grejderima, rovokopačima, viljuškarima…).

Sa ciljem pravičnije raspodele poreskog tereta kod poreza na nasleđe i poklon, predlaže se:

– uvođenje proporcionalne poreske stope od 1,5%, umesto progresivne poreske stope (od 2%, odnosno 2,5%) po kojoj porez plaćaju naslednici koji se u odnosu na ostavioca, odnosno poklonoprimci koji se u odnosu na poklonodavca, nalaze u drugom naslednom redu po zakonskom redu nasleđivanja;

– uvođenje poreskog kredita na nasleđe, odnosno na poklon pokretnih stvari, koji rezidenti ostvare u inostranstvu, kako bi se otklonila mogućnost da isto nasleđe, odnosno poklon budu dva puta oporezovani;

– povećava se neoporezivi iznos nasleđa, odnosno poklona (sa 9.000 na 30.000 dinara).

Radi postizanja što veće doslednosti u primeni Zakona, sa ciljem da se njegove odredbe realizuju sa što manje tumačenja, predlažu se preciziranja pojedinih zakonskih rešenja i, s tim u vezi, pravnotehničko usaglašavanje odgovarajućih odredaba Zakona.

U odnosu na poreze na imovinu ne postoje obavezujući propisi Evropske unije sa kojima je potrebno vršiti usaglašavanje.

Razmatrane mogućnosti da se problemi reše i bez donošenja Zakona

Imajući u vidu da je reč o elementima sistema i politike javnih prihoda koja su uređena zakonom, izmene i dopune tih elemenata ne mogu se rešiti donošenjem podzakonskih akata, odnosno preduzimanjem drugih mera u okviru poslova državne uprave.

Zašto je donošenje Zakona najbolji način za rešavanje problema

Donošenje zakona je najbolji način za rešavanje problema, iz razloga što se radi o zakonskoj materiji, koju je jedino i moguće menjati i dopunjavati odgovarajućim izmenama i dopunama zakona.

Pored toga, uređivanjem poreskopravne materije Zakonom, daje se doprinos pravnoj sigurnosti i ujedno obezbeđuje transparentnost u vođenju poreske politike. Naime, zakon je opšti pravni akt koji se objavljuje i koji stvara jednaka prava i obaveze za sve subjekte koji se nađu u istoj poreskopravnoj situaciji, čime se postiže transparentnost u njegovoj primeni.

OBJAŠNjENjE OSNOVNIH PRAVNIH INSTITUTA I

POJEDINAČNIH REŠENjA

Uz član 1.

Predlaže se proširenje predmeta oporezivanja porezom na imovinu na pravo korišćenja građevinskog zemljišta u javnoj svojini površine do 10 ari i na pravo zakupa građevinskog zemljišta u javnoj svojini, odnosno poljoprivrednog zemljišta u državnoj svojini, u cilju oporezivanja srazmerno ekonomskoj moći obveznika.

Uz čl. 2, 24, 26, 28. i 29.

Vrši se pravnotehničko usaglašavanje sa zakonom kojim se uređuje oporezivanje dobiti pravnih lica, Porodičnim zakonom, zakonom kojim je uređena bezbednost saobraćaja na putevima, zakonom kojim su uređene luke i unutrašnja plovidba, zakonom kojim su uređeni planiranje i izgradnja, kao i sa ostalim odredbama ovog zakona.

Uz čl. 3. do 7. i čl. 30, 31. i 34.

Predlaže se smanjenje stope amortizacije (sa 1,5% na 0,8%) i najvišeg iznosa do koga se osnovica poreza na imovinu obveznika koji ne vode poslovne knjige, može umanjiti za amortizaciju (sa 70% na 40%), uz preciziranje da se amortizacija obračunava za objekte, u odnosu na godinu u kojoj je izvršena izgradnja, odnosno poslednja rekonstrukcija objekta.

Da bi se otklonila mogućnost da obaveza po osnovu poreza na imovinu za 2011. godinu, eventualno, predstavlja znatnije fiskalno opterećenje obveznika koji ne vode poslovne knjige (s obzirom na izmene odredaba kojima se uređuju predmet oporezivanja, poreski kredit, amortizacija…), predlaže se da ta obaveza u odnosu na obavezu istog obveznika za istu nepokretnost odgovarajuće površine utvrđenu za 2010. godinu, može biti utvrđena primenom ovog zakona u iznosu ne većem od 60%.

Sa ciljem smanjenja rashoda jedinica lokalne samouprave u vezi utvrđivanja poreza na imovinu, predlaže se da jedinicama lokalne samouprave državni organi i organizacije i organi teritorijalne autonomije, izdaju besplatno podatke za potrebe utvrđivanja poreza na imovinu, u propisanom roku. Za nepoštovanje ove obaveze zaprećena je novčana kazna za prekršaj za odgovorno lice u tom organu, odnosno organizaciji.

Precizira se odredba kojom je ministru finansija dato ovlašćenje da bliže uredi način utvrđivanja osnovice poreza na imovinu, tako što se navedeno ovlašćenje odnosi i na postupak utvrđivanja poreske osnovice.

Preciziraju se i druge odredbe kojima je uređena poreska osnovica i vrši pravnotehničko usaglašavanje pojedinih izraza sa Zakonom o bezbednosti saobraćaja na putevima.

Uz čl. 8, 30. i 33.

Progresivna stopa po kojoj porez na imovinu plaćaju lica koja ne vode poslovne knjige zamenjena je proporcionalnom stopom do 0,30% za zemljište, odnosno do 0,4% – za ostale nepokretnosti, do koje jedinice lokalne samouprave imaju pravo da utvrde stopu poreza na imovinu za nepokretnosti na njihovoj teritoriji. Na taj način je najviša dozvoljena stopa poreza na imovinu izjednačena za sve obveznike (i za obveznike koji vode, i za obveznike koji ne vode poslovne knjige). Niža poreska stopa za zemljište, u odnosu na ostale nepokretnosti poreskog obveznika, predlaže se imajući u vidu da se vrednost zemljišta ne umanjuje po osnovu amortizacije, kao i da se za njega obvezniku ne priznaje poreski kredit.

S tim u vezi, propisan je rok do koga skupština jedinice lokalne samouprave može doneti odluku o stopama poreza na imovinu za 2011. godinu, u kom slučaju će se porez za tu godinu utvrditi po stopama utvrđenim tom odlukom ukoliko su niže od 0,3% za zemljište, odnosno 0,4% za ostale nepokretnosti obveznika. Ukoliko skupština jedinice lokalne samouprave ne donese u propisanom roku odluku o stopama poreza na imovinu za 2011. godinu za nepokretnosti na njenoj teritoriji, porez će se za tu godinu u toj jedinici lokalne samouprave utvrđivati po stopi od 0,30% za zemljište, odnosno 0,4% – za ostale nepokretnosti.

Uz član 9.

U cilju usaglašavanja sa proširenjem predmeta oporezivanja i na građevinsko zemljište u javnoj svojini površine manje od 10 ari, a imajući u vidu faktičko stanje prema kome su objekti podignuti i na zemljištu kome nije promenjena namena u građevinsko, umesto sadašnjeg oslobođenja od poreza na imovinu na građevinsko zemljište koje (ne računajući zemljište pod objektom jednog obveznika) ne prelazi 10 ari, uvodi se oslobođenje za sve vrste zemljišta pod objektom. Naime, s obzirom na to da se porez plaća na površinu objekta, a da se objekat nalazi na zemljištu, ocenjuje se neopravdanim da se ista površina zemljišta dvostruko oporezuje.

U cilju usaglašavanja sa predloženim proširenjem predmeta oporezivanja i na pravo zakupa građevinskog zemljišta u javnoj svojini, odnosno poljoprivrednog zemljišta u državnoj svojini, predlaže se ukidanje dosadašnjeg poreskog oslobođenja za to zemljište.

Predlaže se usaglašavanje poreskog oslobođenja sa propisima kojima je uređen budžetski sistem, tako što se uređuje da to pravo, u skladu sa Zakonom, imaju ne samo direktni i indirektni korisnici budžetskih sredstava, već i korisnici sredstava organizacija za obavezno socijalno osiguranje i drugi korisnici javnih sredstava koji su uključeni u sistem konsolidovanog računa trezora.

Vrši se i preciziranje odredbe kojom je uređeno poresko oslobođenje na objekte koji se koriste za primarnu poljoprivrednu proizvodnju, kao i pravnotehničko usaglašavanje oblika svojine na građevinskom zemljištu sa Zakonom o planiranju i izgradnji.

Uz član 10.

Poreski kredit se uređuje u iznosu od 50% utvrđenog poreza a najviše 10.000 dinara, za stan ili zgradu u kojoj obveznik stanuje (što znači da ne može „prerasti“ u poresko oslobođenje).

Uređuje se srazmerno pravo na poreski kredit za slučaj kada na jednom stanu ili stambenoj zgradi (koja se oporezuje kao celina) ima više poreskih obveznika – suimaoca prava koje je predmet oporezivanja.

Uz čl. 11. do 19.

U delu kojim se uređuje porez na nasleđe i poklon, predlaže se izuzimanje iz predmeta oporezivanja prenosa određenih vrsta upotrebljavanih motornih vozila na koji se (kada se vrši bez naknade), od početka primene Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima, porez na nasleđe i poklon plaća. Reč je o upotrebljavanim: mopedima, motokultivatorima, traktorima i radnim mašinama (kombajnima, utovarivačima, grejderima, rovokopačima, viljuškarima…).

Predlaže se zamena progresivne poreske stope na nasleđe i poklon (2% i 2,5%) proporcionalnom stopom od 1,5% – za naslednike koji se u odnosu na ostavioca, odnosno poklonoprimce koji se u odnosu na poklonodavca, nalaze u drugom naslednom redu po zakonskom redu nasleđivanja.

Povećan je neoporezivi iznos nasleđa i poklona sa 9.000 dinara na 30.000 dinara. U tom smislu se porez neće plaćati na nasleđe i poklon između istih lica (kao poklonodavca i poklonoprimca, odnosno ostavioca i naslednika) na iznos do 30.000 dinara učinjen u jednoj kalendarskoj godini, po svakom od tih osnova. Ako je vrednost nasleđa, odnosno poklona veća od 30.000 dinara, iznos od 30.000 dinara izuzeće se iz predmeta oporezivanja. S tim u vezi, kao i vezano za izmenu stope poreza na nasleđe i poklon za naslednike, odnosno poklonoprimce koji se nalaze u drugom naslednom redu u odnosu na ostavioca, odnosno poklonodavca, predlaže se ukidanje odredbe prema kojoj se poreska osnovica na nasleđe i poklon utvrđuje kumuliranjem uzastopnih nasleđa, odnosno poklona, uz priznavanje poreskog kredita u visini plaćenog poreza.

Sa ciljem da se otkloni dvostruko oporezivanje istog nasleđa, odnosno poklona, predlaže se uvođenje poreskog kredita za porez na nasleđe, odnosno na poklon pokretnih stvari koje se nalaze u inostranstvu, koji su rezidenti Republike Srbije platili u inostranstvu, a najviše do visine poreza koji se plaća u Republici Srbiji.

Proširuje se lista poreskih oslobođenja na nasleđe i poklon koje ostvare zadužbina, odnosno udruženje, uz ispunjenje kumulativnih uslova: da je osnovano radi ostvarivanja opštekorisnog cilja u smislu zakona koji uređuje zadužbine, da je registrovano u skladu sa zakonom, kao i da nasleđuje ili na poklon prima imovinu koja služi isključivo za namene za koje je ta zadužbina, odnosno udruženje osnovano.

Vrši se pravnotehničko usaglašavanje pojedinih odredaba (sa Zakonom o Zakonom o plovidbi i lukama na unutrašnjim vodama – tako što se reči: „plovni objekat” zamenjuju rečju: „plovilo”, sa Porodičnim zakonom – tako što se reči: „bračni drug” zamenjuju rečju: „supružnik”…).

Preciziraju se pojedine odredbe kojima je uređen porez na nasleđe i poklon, kako bi se njihova primena realizovala sa što manje tumačenja.

Uz čl. 20. do 23.

Predlaže se izuzimanje iz predmeta oporezivanja prenosa određenih vrsta upotrebljavanih motornih vozila na koji se (kada se vrši uz naknadu), od početka primene Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima, porez na prenos apsolutnih prava plaća. Reč je o upotrebljavanim: mopedima, motokultivatorima, traktorima i radnim mašinama (kombajnima, utovarivačima, grejderima, rovokopačima, viljuškarima…).

Predlaže se pravnotehničko usaglašavanje predmeta oporezivanja porezom na prenos apsolutnih prava sa vrstama građevinskog zemljišta uređenim Zakonom o planiranju i izgradnji i Zakonom o plovidbi i lukama na unutrašnjim vodama, kao i sa ostalim odredbama Zakona.

Vrši se i preciziranje pojedinih zakonskih rešenja koja uređuju predmet oporezivanja i poreskog obveznika.

Uz član 25.

Predlaže se preciziranje odredbe kojom se uređuje nastanak poreske obaveze po osnovu poreza na prenos apsolutnih prava, tako da na prenos nepokretnosti kao buduće stvari poreska obaveza uvek nastaje primopredajom, odnosno stupanjem u posed nepokretnosti (tj. nezavisno od osnova prenosa prava: ugovor, odluka suda…).

Uz čl. 27. i 32.

Precizira se odredba kojom se uređuje obaveza podnošenja poreske prijave za utvrđivanje poreza na imovinu.

Uređuje se da su obveznici, koji od 1. januara 2011. godine imaju obavezu plaćanja poreza na pravo zakupa građevinskog zemljišta u javnoj svojini, odnosno poljoprivrednog zemljišta u državnoj svojini, kao i na pravo korišćenja građevinskog zemljišta u javnoj svojini i kada je ta površina manja od 10 ari, dužni da organu jedinice lokalne samouprave do 31. marta 2011. godine podnesu poreske prijave.

Takođe, za nepokretnosti za koje osnovica poreza na imovinu nije vrednost u poslovnim knjigama (fizička lica koja ostvaruju prihode od samostalne delatnosti i vode poslovne knjige u skladu sa propisima kojima se uređuje računovodstvo i revizija, odnosno po sistemu prostog knjigovodstva u skladu sa propisima kojima se uređuje porez na dohodak građana – za imovinu koja im ne služi za obavljanje delatnosti; fizička lica koja ostvaruju prihode od samostalne delatnosti i porez na dohodak građana na prihode od samostalne delatnosti plaćaju na paušalno utvrđen prihod; druga lica koja ne vode poslovne knjige u skladu sa propisima u Republici Srbiji), obveznici su dužni da organu jedinice lokalne samouprave, do 31. decembra 2011. godine podnesu „nove“ poreske prijave, na „novim” obrascima koji će biti propisani nakon donošenja podzakonskog akta kojim će se urediti način i postupak utvrđivanja osnovice poreza na imovinu.

Uz član 35.

Predlaže se da se kod sticanja prava svojine na građevinskom zemljištu konverzijom prava korišćenja, odnosno prava zakupa, u skladu sa zakonom kojim se uređuju planiranje i izgradnja, ne plaćaju porez na nasleđe i poklon, odnosno porez na prenos apsolutnih prava.

Uz član 36.

Predlaže se da se porez na nasleđe i poklon, odnosno porez na prenos apsolutnih prava, po osnovu ugovora ili drugog akta zaključenog do dana stupanja na snagu ovog zakona, odnosno po osnovu odluke suda koja je postala pravosnažna do dana stupanja na snagu ovog zakona, odnosno po osnovu rešenja nadležnog upravnog organa koje je postalo konačno do dana stupanja na snagu ovog zakona, za koji poreska obaveza nije prijavljena u propisanim rokovima pa je nastala danom saznanja nadležnog poreskog organa nakon stupanja na snagu ovog zakona, utvrdi primenom Zakona o porezima na imovinu koji je važio do stupanja na snagu ovog zakona, osim po osnovu konverzije prava u pravo svojine. Na taj način bi se otklonila mogućnost da obveznici koji nisu u propisanim rokovima prijavili poresku obavezu dođu u poreski privilegovan položaj (na primer, zbog smanjenja poreske stope za naslednike i poklonoprimce drugog naslednog reda, zbog povećanja neoporezivog iznosa nasleđa i poklona…) u odnosu na obveznike koji su to blagovremeno učinili.

Uz čl. 37.

Predlaže se da ovaj zakon stupi na snagu 1. januara 2011. godine.

IV. PROCENA FINANSIJSKIH SREDSTAVA POTREBNIH ZA SPROVOĐENjE ZAKONA

Za sprovođenje ovog zakona nije potrebno obezbediti sredstva u budžetu Republike.

V. RAZLOZI ZA DONOŠENjE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU

Razmatranje i donošenje Zakona po hitnom postupku predlaže se u skladu sa članom 167. Poslovnika Narodne skupštine („Službeni glasnik RS”, broj 52/10).

Donošenje Zakona po hitnom postupku neophodno je imajući u vidu potrebu usaglašavanja predmeta oporezivanja porezom na imovinu, porezom na nasleđe i poklon i porezom na prenos apsolutnih prava sa vrstama građevinskog zemljišta uređenih Zakonom o planiranju i izgradnji, kao i potrebu da se što pre izmene i dopune podzakonski akti (u vezi sa izmenama i dopunama ovog zakona), kako bi se blagovremeno stvorili normativni preduslovi da se razrez poreza na imovinu u narednoj godini sprovodi u skladu sa ovim zakonom.

Nedonošenje Zakona o izmenama i dopunama Zakona o porezima na imovinu po hitnom postupku moglo bi da ima štetne posledice u pogledu visine priliva budžetskih sredstava jedinica lokalne samouprave (kojima pripadaju prihodi po tom osnovu), što bi se moglo negativno odraziti na obezbeđivanje neophodnih materijalnih sredstava i drugih uslova za finansiranje njihovog rada.

VI. ANALIZA EFEKATA ZAKONA

Očekuje se da će se po osnovu primene ovog zakona ostvariti pozitivan efekat na prihode jedinica lokalne samouprave, kako u pogledu prihoda koji bi trebalo da se ostvare, tako i u pogledu smanjenja troškova administriranja poreza na imovinu.

Međutim, u ovom momentu u Republici Srbiji ne postoji potpuna i ažurna evidencija nepokretnosti ni u katastru, ni u zemljišnim knjigama. Znatan broj objekata je izgrađen bez propisane dokumentacije za izgradnju, zbog čega u ovom momentu ne postoje propisani uslovi za njihov upis u tim evidencijama.

Osim toga, saglasno zakonu kojim je uređeno finansiranje lokalne samouprave, u nadležnosti je jedinica lokalne samouprave da u celosti utvrđuju, naplaćuju i kontrolišu porez na imovinu počev od 1. januara 2007. godine, pri čemu su bile ovlašćene da do 31. decembra 2008. godine te poslove mogu ugovorom poveriti Poreskoj upravi. Shodno tom ovlašćenju, pojedine jedinice lokalne samouprave su navedene poslove vršile od 1. januara 2007. godine, dok je pretežni broj te poslove počeo da obavlja tek od 1. januara 2009. godine. Posledično, podaci o nepokretnostima i drugi podaci od uticaja na visinu prihoda po osnovu poreza na imovinu više nisu jedinstveno sadržani u Poreskoj upravi, već svaka jedinica lokalne samouprave raspolaže bazom podataka za nepokretnosti na svojoj teritoriji. Imajući u vidu da jedinice lokalne samouprave u potpunosti koriste te baze tek od 1. januara 2009. godine, pitanje je koliko su ažurirane u pogledu obuhvata svih nepokretnosti i svih podataka od uticaja na visinu poreske obaveze, a samim tim i na visinu prihoda po osnovu poreza na imovinu.

Stoga je ocenjeno da obračun efekata na bazi evidencija jedinica lokalne samouprave o nepokretnostima na koje se u ovom momentu porez na imovinu plaća ne daje dovoljan prikaz fiskalnog kapaciteta ovog poreskog oblika, pa ni efekata izmena i dopuna zakona. Zbog toga, iako se očekuju pozitivni efekti izmena i dopuna Zakona, oni nisu iskazani u apsolutnim iznosima, saglasno odredbi člana 40. stav 2. Poslovnika Vlade („Službeni glasnik RS”, br. 61/06-prečišćen tekst, 69/08, 88/09, 33/10 i 69/10).

Na koga će i kako će najverovatnije uticati rešenja u zakonu

Zakon će imati pozitivan uticaj na:

1) jedinice lokalne samouprave

Proširivanje predmeta oporezivanja porezom na imovinu, smanjivanje stope amortizacije i procentualnog iznosa do koga se može umanjiti osnovica poreza na imovinu po osnovu starosti objekta, drugačije uređivanje poreskog kredita i uvođenje proporcionalne stope poreza na imovinu u istoj visini za sve obveznike, trebalo bi da doprinese pravičnijoj raspodeli poreskog tereta i, s tim u vezi, ostvarivanju većih prihoda po osnovu poreza na imovinu. S obzirom na to da prihodi po ovom osnovu u celosti pripadaju jedinici lokalne samouprave na čijoj su teritoriji ostvareni, povećanje prihoda bi trebalo da se odrazi na rad organa i organizacija koji se finansira iz tih sredstava.

Uređivanje da organi jedinice lokalne samouprave imaju pravo da besplatno pribavljaju podatke od državnih organa i organizacija za potrebe utvrđivanja poreza na imovinu trebalo bi da doprinese efikasnijem utvrđivanju i naplati poreza, širenju poreske baze i smanjenju troškova administriranja ove fiskalne forme.

Takođe, uvođenje obaveze obveznicima da za nepokretnosti za koje osnovica poreza na imovinu nije vrednost u poslovnim knjigama, podnesu „nove” poreske prijave trebalo bi da doprinese ažuriranju poreskih baza koje su jedinice lokalne samouprave preuzele od Poreske uprave, nakon prenošenja nadležnosti za utvrđivanje, naplatu i kontrolu poreza na imovinu i, s tim u vezi, jasnijem sagledavanju fiskalnog kapaciteta po osnovu ovog poreza na teritoriji svake jedinice lokalne samouprave.

2) poreske obveznike

Izmena zakonskih rešenja u delu kojim se uređuju predmet oporezivanja, poreski kredit i amortizacija za koju se umanjuje osnovica poreza na imovinu, trebalo bi da doprinese pravičnijoj raspodeli poreskog tereta po osnovu poreza na imovinu, srazmerno ekonomskoj moći poreskog obveznika. Naime, ocenjuje se da je sadašnje smanjenje poreske osnovice za amortizaciju do 70% znatno više od smanjenja realne vrednosti objekata po osnovu njihove starosti, zbog čega je izvršeno smanjenje i godišnje stope amortizacije i maksimalnog umanjenja po tom osnovu.

Takođe, ocenjeno je da priznavanje poreskog kredita u procentualnom iznosu ima za posledicu viši poreski kredit za obveznike čija je poreska osnovica viša, što nije u srazmeri sa ekonomskom snagom obveznika. Zbog toga je predloženo uvođenje poreskog kredita u iznosu od 50% utvrđenog poreza a najviše 10.000 dinara za stan ili zgradu u kojoj obveznik stanuje. Radi otklanjanja mogućnosti da primena Zakona, eventualno, prouzrokuje znatnije obaveze obveznicima koji ne vode poslovne knjige (jer se samo njima osnovica umanjuje za amortizaciju i samo oni imaju pravo na poreski kredit) za 2011. godinu, uređuje da obaveza po osnovu poreza na imovinu za tu godinu, u odnosu na poresku obavezu istog obveznika za istu nepokretnost odgovarajuće površine, utvrđenu za 2010. godinu, može biti utvrđena u iznosu ne većem od 60%.

Za obveznike koji ne vodi poslovne knjige zamenjena je progresivna poreska stopa proporcionalnom, u istoj visini po kojoj porez na imovinu plaćaju obveznici koji vode poslovne knjige. Naime, za najveći broj nepokretnosti za koje osnovicu poreza čini vrednost utvrđena primenom osnovnih i korektivnih elemenata, porez se utvrđuje primenom progresivne poreske stope iz „prvog nivoa“ tj. sa maksimalnom visinom do 0,40%. Pored toga, porez na imovinu administriraju jedinice lokalne samouprave, što posledično znači da se progresivna stopa primenjuje imajući u vidu iznos osnovice poreza jednog obveznika za sve njegove nepokretnosti na teritoriji jedne jedinice lokalne samouprave, čime obveznici koji su iste ili veće ekonomske snage od tog obveznika – ali su imaoci prava na nepokretnostima na teritoriji više jedinica lokalne samouprave, dolaze u odnosu na njega u poreski privilegovan položaj, što zakonsko rešenje čini nepravičnim. Stoga je predloženo ujednačavanje poreske stope na najviše 0,4% (čime je i pojednostavljen postupak utvrđivanja poreza), osim za zemljište za koje je maksimalna stopa do 0,30%. Niža stopa poreza za zemljište u odnosu na ostale nepokretnosti poreskih obveznika predlaže se s obzirom na to da se njegova vrednost ne umanjuje po osnovu amortizacije, kao i da se za njega obvezniku ne priznaje poreski kredit.

Takođe, uvođenje obaveze obveznicima da za nepokretnosti, za koje osnovica poreza na imovinu nije vrednost u poslovnim knjigama, podnose „nove” poreske prijave, stvoriće neznatne troškove tim licima, koji se ocenjuju kao opravdani, imajući u vidu potrebu ažuriranja poreskih baza koje su jedinice lokalne samouprave preuzele od Poreske uprave nakon prenošenja nadležnosti za utvrđivanje, naplatu i kontrolu poreza na imovinu, kao i potrebu da se podaci u tim prijavama usaglase sa izmenama i dopunama predloženim ovim zakonom, koje su od uticaja na pravilno utvrđivanje ovog poreza.

Smanjuje se poreski teret obveznicima poreza na nasleđe i poklon:

– zamenom progresivne poreske stope za obveznike koji se u odnosu na ostavioca, odnosno poklonodavca, nalaze u drugom naslednom redu po zakonskom redu nasleđivanja (od 2% i 2,5%) proporcionalnom poreskom stopom od 1,5%,

– povećanjem neoporezivog iznosa nasleđa i poklona (sa 9.000 na 30.000 dinara).

Takođe, Zakonom o bezbednosti saobraćaja na putevima su određena vozila na motorni pogon svrstana u motorna vozila, čime je njihov prenos (uz naknadu, odnosno bez naknade) postao predmet oporezivanja porezima na nasleđe i poklon i na prenos apsolutnih prava. Predlaže se da se porez na nasleđe i poklon i porez na prenos apsolutnih prava ne plaćaju na prenos upotrebljavanih mopeda, motokultivatora, traktora i radnih mašina, s obzirom na to da se uglavnom koriste u poljoprivredi i građevinarstvu, čime se vrši određeno fiskalno rasterećenje tih delatnosti.

Lica koja, u skladu sa zakonom kojim se uređuju planiranje i izgradnja, stiču pravo svojine na građevinskom zemljištu konverzijom prava korišćenja, odnosno prava zakupa, po tom osnovu neće imati poreske obaveze na poklon (konverzija bez naknade), odnosno na prenos apsolutnih prava (konverzija uz naknadu).

Kakve troškove će primena zakona stvoriti građanima i privredi (naročito malim i srednjim preduzećima)

Primena Zakona, u delu u kome se uređuje porez na imovinu, od 1. januara 2011. godine mogla bi, eventualno, da stvori veću obavezu pojedinim poreskim obveznicima, s obzirom na to da su predložena rešenja u funkciji što srazmernijeg oporezivanja sa ekonomskom moći obveznika (na primer, porez na imovinu će se plaćati na pravo korišćenja građevinskog zemljišta nezavisno od njegove površine – a ne samo kada je površina preko 10 ari, zatim na pravo zakupa građevinskog zemljišta u javnoj svojini, odnosno poljoprivrednog zemljišta u državnoj svojini, smanjuje se stopa amortizacije i iznos do koga se visina osnovice poreza na imovinu za lica koja ne vode poslovne knjige može umanjiti po osnovu amortizacije, poreski kredit se uređuje u iznosu od 50% utvrđenog poreza a najviše 10.000 dinara…). Radi otklanjanja mogućnosti da primena Zakona, eventualno, prouzrokuje znatnije obaveze obveznicima, uređuje se da obaveza po osnovu poreza na imovinu za 2011. godinu, u odnosu na poresku obavezu istog obveznika za istu nepokretnost odgovarajuće površine utvrđenu za 2010. godinu, primenom ovog zakona može biti uvećana ne više od 60%.

Primena Zakona, u delu u kome se uređuju porezi na nasleđe i poklon i na prenos apsolutnih prava, ne bi trebalo da stvori dodatne troškove građanima i privredi, s obzirom na to da se Zakonom ne povećavaju poreske obaveze po ovim osnovima, već se izuzima iz predmeta oporezivanja prenos određenih vrsta upotrebljavanih motornih vozila, na koji se (bilo da se vrši uz naknadu ili bez naknade) od početka primene Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima, plaćaju porez na nasleđe i poklon, odnosno porez na prenos apsolutnih prava. Reč je o upotrebljavanim mopedima, motokultivatorima, traktorima i radnim mašinama (kombajnima, utovarivačima, grejderima, rovokopačima, viljuškarima…), čime će se smanjiti troškovi kod prenosa prava svojine na ovim motornim vozilima. Takođe, povećan je neoporezivi iznos nasleđa i poklona (sa 9.000 na 30.000 dinara) i smanjena poreska stopa za naslednike i poklonoprimce drugog naslednog reda.

Pored toga, uveden je poreski kredit za nasleđe i poklon pokretnih stvari koje rezidenti Republike ostvare u inostranstvu, u visini plaćenog poreza u inostranstvu, a najviše do visine poreza koji se plaća u Republici Srbiji..

Preciziranje pojedinih zakonskih odredaba trebalo bi da doprinese većoj pravnoj sigurnosti, što bi posledično trebalo da dovede do smanjenja administriranja (naročito u postupcima po pravnim lekovima) i, s tim u vezi, i troškova koji za organ i stranke u postupku proizlaze.

Da li su pozitivne posledice donošenja zakona takve da opravdavaju troškove koje će on stvoriti

Cilj koji se želi postići ovim zakonom je pravičnija raspodela poreskog tereta srazmerno ekonomskoj moći obveznika. Zato smatramo da su pozitivne posledice donošenja zakona takve da opravdavaju eventualno veće obaveze pojedinim obveznicima po osnovu poreza na imovinu.

Da li se zakonom podržava stvaranje novih privrednih subjekata na tržištu i tržišna konkurencija

Ovim zakonom se uređuje oporezivanje imovine (njeno posedovanje i njen prenos: uz naknadu, odnosno bez naknade), što prevashodno nema za cilj podsticanje stvaranja novih privrednih subjekata.

Da li su sve zainteresovane strane imale priliku da se izjasne o zakonu

U postupku pripreme ovog zakona ostvarena je saradnja sa Stalnom konferencijom gradova i opština i gradom Beogradom, kako bi se imale u vidu sugestije jedinica lokalne samouprave, s obzirom na to da njima pripadaju prihodi po osnovu poreza na imovinu, poreza na nasleđe i poklon, kao i poreza na prenos apsolutnih prava.

Takođe, ovaj zakon je u postupku pripreme dostavljen na mišljenje nadležnim ministarstvima.

Koje će se mere tokom primene zakona preduzeti da bi se ostvarilo ono što se donošenjem zakona namerava

Ministarstvo finansija nadležno je za davanje mišljenja u primeni Zakona. Posebno ističemo da Ministarstvo finansija, periodičnim publikovanjem Biltena službenih objašnjenja i stručnih mišljenja za primenu finansijskih propisa, kao i na drugi pogodan način, dodatno obezbeđuje transparentnost, informisanost i pristup informacijama, kako bi se i na ovaj način doprinelo ostvarivanju ciljeva postavljenih donošenjem Zakona.

VII. ODREDBE ZAKONA ČIJE SE IZMENE, ODNOSNO DOPUNE VRŠE

Predmet oporezivanja

Član 2.

Porez na imovinu plaća se na sledeća prava na nepokretnosti:

1) pravo svojine;

2) brisana;

3) pravo stanovanja;

4) brisana;

5) pravo zakupa stana ili stambene zgrade u skladu sa zakonom kojim je uređeno stanovanje, za period duži od jedne godine ili na neodređeno vreme;

5A) PRAVO ZAKUPA GRAĐEVINSKOG ZEMLjIŠTA U JAVNOJ SVOJINI, ODNOSNO POLjOPRIVREDNOG ZEMLjIŠTA U DRŽAVNOJ SVOJINI;

6) pravo korišćenjagradskog građevinskog, odnosno javnog građevinskog zemljišta ili ostalog građevinskog zemljišta u državnoj svojini, površine preko 10 ari.

6) PRAVO KORIŠĆENjA GRAĐEVINSKOG ZEMLjIŠTA U JAVNOJ SVOJINI.

Nepokretnostima, u smislu stava 1. ovog člana, smatraju se: zemljište, stambene i poslovne zgrade, stanovi, poslovne prostorije, garaže, zgrade i prostorije za odmor i rekreaciju i drugi građevinski objekti, odnosno njihovi delovi.

U slučaju kad na nepokretnosti postoji neko od prava iz stava 1. tač. 3), 5) i 6) TAČ. 3) DO 6) ovog člana, porez na imovinu plaća se na to pravo, a ne na pravo svojine.

Poreski obveznik

Član 4.

Obveznik poreza na imovinu na prava iz člana 2. ovog zakona je pravno i fizičko lice koje je imalac tih prava na nepokretnosti koje se nalaze na teritoriji Republike Srbije.

Ako više pravnih ili fizičkih lica ostvaruje jedno od prava iz člana 2. ovog zakona na istoj nepokretnosti, poreski obveznik je svako od njih, srazmerno svom udelu .

U slučaju kad je nepokretnost, koju je stekla i koristi javna služba (javno preduzeće, ustanova) i druga organizacija čiji je osnivač Republika Srbija, odnosno preduzeće i druga organizacija ulaganjem državnog kapitala, u državnoj svojini, u skladu sa zakonom kojim se uređuju sredstva u svojini Republike Srbije, poreski obveznik je korisnik nepokretnosti.

Kada je imalac prava na nepokretnosti iz člana 2. ovog zakona nepoznat ili nije određen, obveznik poreza na imovinu je korisnik nepokretnosti.

U pogledu rezidentstva pravnog lica primenjuju se odredbe zakona kojim se uređuje porez na dobit preduzeća PRAVNIH LICA, a u pogledu rezidentstva fizičkog lica odredbe zakona kojim se uređuje porez na dohodak građana.

Poreska osnovica

Član 5.

Osnovica poreza na imovinu kod nepokretnosti, osim poljoprivrednog i šumskog zemljišta, gde poreski obveznik ne vodi poslovne knjige, je tržišna PORESKOG OBVEZNIKA KOJI NE VODI POSLOVNE KNjIGE U SKLADU SA PROPISIMA U REPUBLICI SRBIJI, JE vrednost nepokretnosti na dan 31. decembra godine koja prethodi godini za koju se utvrđuje i plaća porez na imovinu, ako ovim zakonom nije drukčije uređeno.

Visinu tržišne vrednosti nepokretnosti utvrđuje organ jedinice lokalne samouprave nadležan za utvrđivanje, naplatu i kontrolu izvornih prihoda jedinice lokalne samouprave (u daljem tekstu: organ jedinice lokalne samouprave), s tim što se ona svake godine umanjuje za amortizaciju po stopi od 1,5% primenom proporcionalne metode, a najviše do 70%.

VISINU VREDNOSTI NEPOKRETNOSTI IZ STAVA 1. OVOG ČLANA UTVRĐUJE ORGAN JEDINICE LOKALNE SAMOUPRAVE NADLEŽAN ZA UTVRĐIVANjE, NAPLATU I KONTROLU IZVORNIH PRIHODA JEDINICE LOKALNE SAMOUPRAVE (U DALjEM TEKSTU: ORGAN JEDINICE LOKALNE SAMOUPRAVE), S TIM ŠTO SE ONA, OSIM ZA ZEMLjIŠTE, ISTEKOM SVAKE KALENDARSKE GODINE U ODNOSU NA GODINU U KOJOJ JE IZVRŠENA IZGRADNjA, ODNOSNO POSLEDNjA REKONSTRUKCIJA OBJEKTA, UMANjUJE ZA AMORTIZACIJU PO STOPI OD 0,8% PRIMENOM PROPORCIONALNE METODE, A NAJVIŠE DO 40%.

Za nepokretnost PORESKOG OBVEZNIKA IZ STAVA 1. OVOG ČLANA, izgrađenu, odnosno stečenu u toku godine, za koju se utvrđuje i plaća porez na imovinu, osnovica poreza je tržišna vrednost odgovarajuće nepokretnosti na dan 31. decembra godine koja prethodi godini za koju se utvrđuje porez na imovinu, UTVRĐENA U SKLADU SA OVIM ZAKONOM.

Član 6.

Tržišna vrednost VREDNOST nepokretnosti iz člana 5. ovog zakona utvrđuje se primenom osnovnih i korektivnih elemenata.

Osnovni elementi jesu:

1) korisna površina;

2) prosečna tržišna cena kvadratnog metra odgovarajućih nepokretnosti na teritoriji opštine.

Korektivni elementi jesu:

1) lokacija nepokretnosti;

2) kvalitet nepokretnosti;

3) drugi elementi koji utiču na tržišnu vrednost nepokretnosti.

Član 7.

Osnovica poreza na imovinu kod poljoprivrednog i šumskog zemljišta PORESKOG OBVEZNIKA IZ ČLANA 5. STAV 1. OVOG ZAKONA, u smislu ovog zakona, je petostruki iznos godišnjeg katastarskog prihoda od tog zemljišta, prema poslednjem podatku organizacije nadležne za poslove katastra na dan 31. decembra godine koja prethodi godini za koju se utvrđuje i plaća porez na imovinu.

Osnovica poreza na imovinu kod poljoprivrednog i šumskog zemljišta i drugih nepokretnosti poreskog obveznika koji vodi poslovne knjige je vrednost nepokretnosti utvrđena u njegovim poslovnim knjigama, u skladu sa propisima, sa stanjem na dan 31. decembra godine koja prethodi godini za koju se utvrđuje i plaća porez na imovinu.

ZA NEPOKRETNOST KOJU OBVEZNIK KOJI VODI POSLOVNE KNjIGE IZGRADI, ODNOSNO STEKNE, U TOKU GODINE ZA KOJU SE UTVRĐUJE I PLAĆA POREZ NA IMOVINU, OSNOVICA POREZA JE NjENA VREDNOST ISKAZANA U POSLOVNIM KNjIGAMA OBVEZNIKA.

ČLAN 7A.

DRŽAVNI ORGANI I ORGANIZACIJE, KAO I ORGANI TERITORIJALNE AUTONOMIJE, DUŽNI SU DA NA ZAHTEV ORGANA JEDINICE LOKALNE SAMOUPRAVE, U ROKU OD 30 DANA OD DANA PRIJEMA ZAHTEVA, DOSTAVE PODATKE KOJIMA RASPOLAŽU VRŠEĆI POSLOVE IZ SVOJE NADLEŽNOSTI, A KOJI SU OD ZNAČAJA ZA UTVRĐIVANjE POREZA NA IMOVINU.

ORGAN JEDINICE LOKALNE SAMOUPRAVE NE PLAĆA TAKSE, NAKNADE I DRUGE TROŠKOVE, ZA PODATKE KOJE PRIBAVLjA OD ORGANA IZ STAVA 1. OVOG ČLANA ZA POTREBE UTVRĐIVANjA POREZA NA IMOVINU.

Član 9.

Način NAČIN I POSTUPAK utvrđivanja poreske osnovice iz čl. 5. do 7. ovog zakona bliže uređuje ministar finansija.

Poreske stope

Član 11.

Stope poreza na imovinu iznose:

1) na prava na nepokretnosti poreskog obveznika koji vodi poslovne knjige – do 0,40%;

2) na prava na nepokretnosti poreskog obveznika koji ne vodi poslovne knjige:

Na poresku osnovicu Plaća se na ime poreza (1) do 6.000.000 dinara Do 0,40% (2) od 6.000.000 do 15.000.000 dinara porez iz podtačke (1) + do 0,80% na iznos preko 6.000.000 dinara (3) od 15.000.000 do 30.000.000 dinara porez iz podtačke (2) + do 1,50% na iznos preko 15.000.000 dinara (4) preko 30.000.000 dinara porez iz podtačke (3) + do 3% na iznos preko 30.000.000 dinara

U slučaju da skupština jedinice lokalne samouprave ne utvrdi visinu poreske stope, ili je utvrdi preko maksimalnog iznosa iz stava 1. ovog člana, porez na imovinu utvrdiće se primenomnajviše odgovarajuće poreske stope iz stava 1. ovog člana na prava na nepokretnosti obveznika koji vodi poslovne knjige, odnosno obveznika koji ne vodi poslovne knjige.

STOPA POREZA NA IMOVINU NA PRAVA IZ ČLANA 2. OVOG ZAKONA IZNOSI DO 0,40%, OSIM NA ZEMLjIŠTU GDE IZNOSI DO 0,30%.

U SLUČAJU DA SKUPŠTINA JEDINICE LOKALNE SAMOUPRAVE NE UTVRDI VISINU PORESKE STOPE, ILI JE UTVRDI PREKO MAKSIMALNOG IZNOSA IZ STAVA 1. OVOG ČLANA, POREZ NA IMOVINU UTVRDIĆE ZA PRAVA IZ ČLANA 2. OVOG ZAKONA NA ZEMLjIŠTU PRIMENOM PORESKE STOPE OD 0,30%, ODNOSNO OD 0,40% NA OSTALIM NEPOKRETNOSTIMA PORESKOG OBVEZNIKA.

Poreska oslobođenja

Član 12.

Porez na imovinu ne plaća se na prava na nepokretnosti iz člana 2. ovog zakona:

1) u državnoj svojini DRŽAVNOJ I DRUGIM OBLICIMA JAVNE SVOJINE koje koriste državni organi i organizacije i organi, organizacije i službe pokrajinske autonomije i jedinica lokalne samouprave, kao i direktni i indirektni korisnici budžetskih sredstava, KORISNICI SREDSTAVA ORGANIZACIJA ZA OBAVEZNO SOCIJALNO OSIGURANjE I DRUGI KORISNICI JAVNIH SREDSTAVA KOJI SU UKLjUČENI U SISTEM KONSOLIDOVANOG RAČUNA TREZORA, prema propisima kojima se uređuje budžetski sistem, odnosno na dobra u opštoj upotrebi prema propisima kojima se uređuju sredstva u svojini Republike Srbije;

2) diplomatskih i konzularnih predstavništava stranih država, pod uslovom reciprociteta;

3) u svojini tradicionalnih crkava i verskih zajednica i drugih crkava i verskih zajednica registrovanih u skladu sa zakonom kojim se uređuje pravni položaj crkava i verskih zajednica, koje su namenjene i isključivo se koriste za obavljanje bogoslužbene delatnosti;

4) koje su od nadležnog organa proglašene kulturnim ili istorijskim spomenicima – na nepokretnosti u celini, odnosno na posebne delove, koji služe za ove namene;

5) brisano

6) poljoprivredno i šumsko zemljište koje se ponovo privodi nameni – pet godina, računajući od početka privođenja nameni;

7) puteve, lučke obale i lukobrane, brodske prevodnice, pruge, aerodromske piste, brane (vodoustave), objekte za odvodnjavanje;

8) gradsko odnosno javno građevinsko ili ostalo građevinsko zemljište u državnoj svojini, kad ukupna površina građevinske parcele, odnosno građevinskih parcela (ne računajući zemljište pod objektom jednog obveznika), ne prelazi 10 ari;

8) ZEMLjIŠTE, UKLjUČUJUĆI I GRAĐEVINSKO ZEMLjIŠTE, ZA POVRŠINU POD OBJEKTOM;

9) skloništa ljudi i dobara od ratnih dejstava;

10) objekte koji su namenjeni i koriste se za primarnu poljoprivrednu proizvodnju, u skladu sa zakonom kojim se uređuje poljoprivredno zemljište;

10) OBJEKTE OBVEZNIKA POREZA NA DOHODAK GRAĐANA NA PRIHODE OD POLjOPRIVREDE I ŠUMARSTVA, ODNOSNO OBVEZNIKA KOME JE POLjOPRIVREDA PRETEŽNA REGISTROVANA DELATNOST, KOJI SU NAMENjENI I KORISTE SE ISKLjUČIVO ZA PRIMARNU POLjOPRIVREDNU PROIZVODNjU, U SKLADU SA ZAKONOM KOJIM SE UREĐUJE POLjOPRIVREDNO ZEMLjIŠTE;

11) objekte, odnosno delove objekata koji u skladu sa propisima neposredno služe za obavljanje komunalnih delatnosti;

12) za koje je međunarodnim ugovorom koji je zaključila Republika Srbija uređeno da se neće plaćati porez na imovinu.

Porez na imovinu na teritoriji jedinice lokalne samouprave ne plaća obveznik kad ukupna osnovica za sve njegove nepokretnosti na toj teritoriji ne prelazi iznos od 400.000 dinara.

Odredbe stava 1. tač. 1) do 11) i stava 2. ovog člana ne primenjuju se na nepokretnosti koje se trajno daju drugim licima radi ostvarivanja prihoda.

Trajnim davanjem drugim licima, u smislu stava 3. ovog člana, smatra se svako ustupanje nepokretnosti drugom licu uz naknadu, koje u toku 12 meseci, neprekidno ili sa prekidima, traje duže od 183 dana.

Porez na imovinu ne plaća obveznik – imalac prava na nepokretnosti iz člana 2. ovog zakona, koju bez naknade ustupi na korišćenje licu prognanom posle 1. avgusta 1995. godine, ako prognano lice i članovi njegovog porodičnog domaćinstva ne ostvaruju prihode, izuzev prihoda od zemljišta koje je predmet oporezivanja.

Porez na imovinu ne plaća se na građevinsko, odnosno poljoprivredno zemljište u državnoj svojini koje je dato u zakup.

Porez na imovinu ne plaća se na prava na nepokretnosti koje su u poslovnim knjigama obveznika, u skladu sa propisima kojima se uređuju računovodstvo i revizija, evidentirane kao dobra koja su isključivo namenjena daljoj prodaji.

Poreski krediti

Član 13.

Porez na prava iz člana 2. ovog zakona na zgradi ili stanu u kojem stanuje obveznik umanjuje se 40% za obveznika i po 10% za svakog člana njegovog domaćinstva, a najviše 70% utvrđenog poreza.

UTVRĐENI POREZ NA PRAVA IZ ČLANA 2. OVOG ZAKONA NA ZGRADI ILI STANU U KOJEM STANUJE OBVEZNIK UMANjUJE SE ZA 50%, A NAJVIŠE ZA 10.000 DINARA.

AKO NA JEDNOJ ZGRADI ILI STANU IMA VIŠE OBVEZNIKA, PRAVO NA UMANjENjE UTVRĐENOG POREZA IMA SVAKI OBVEZNIK KOJI U TOJ ZGRADI ILI STANU STANUJE, U VISINI SRAZMERNOJ NjEGOVOM UDELU U PRAVU NA TOJ ZGRADI ILI STANU U ODNOSU NA IZNOS ZA KOJI SE POREZ UMANjUJE, U SKLADU SA STAVOM 1. OVOG ČLANA.

Utvrđeni porez na prava na zgrade i stanove površine do 60 m2, koji nisu na gradskom građevinskom zemljištu, odnosno na zemljištu u građevinskom području i ne daju se u zakup, a u kojima stanuju samo lica starija od 65 godina, umanjuje se za 75%.

Domaćinstvom, u smislu ovog zakona, smatra se zajednica života, privređivanja i trošenja ostvarenih prihoda članova te zajednice.

POREZ NA NASLEĐE I POKLON

Predmet oporezivanja

Član 14.

Porez na nasleđe i poklon plaća se na prava na nepokretnosti iz člana 2. stav 1. tač. 1) do 5) TAČ. 1) DO 6) ovog zakona, koje naslednici, odnosno poklonoprimci nasleđuju, odnosno prime na poklon.

Porez na nasleđe i poklon iz stava 1. ovog člana plaća se i na nasleđe i poklon prava na nepokretnosti iz člana 2. stav 1. tačka 6) ovog zakona, nezavisno od površine nasleđene ili na poklon primljene nepokretnosti.

Porez na nasleđe i poklon plaća se i na nasleđeni, odnosno na poklon primljeni gotov novac, štedne uloge, depozite u bankama, novčana potraživanja, prava intelektualne svojine, pravo svojine na upotrebljavanom motornom vozilu, upotrebljavanom plovnom objektu, odnosno upotrebljavanom vazduhoplovu na sopstveni pogon osim državnog, i druge pokretne stvari, osim udela u pravnom licu, odnosno hartija od vrednosti.

Porez na poklon plaća se i u slučaju prenosa bez naknade imovine pravnog lica. , KOJA JE PREDMET OPOREZIVANjA U SKLADU SA ODREDBAMA ST. 1, 2. I 4. DO 9. OVOG ČLANA.

Upotrebljavano motorno vozilo, upotrebljavani plovni objekat UPOTREBLjAVANO PLOVILO, odnosno upotrebljavani vazduhoplov, u smislu ovog zakona, jeste motorno vozilo, plovni objekat PLOVILO, odnosno vazduhoplov koje je najmanje jedanput, u skladu sa propisima bilo registrovano, upisano u propisani upisnik, odnosno za koje je bilo izdato uverenje ili potvrda o plovidbenosti, odnosno dozvola za upotrebu U REGISTAR ILI EVIDENCIJU VAZDUHOPLOVA, na teritoriji Republike Srbije.

Poklonom, u smislu ovog zakona, ne smatra se prenos bez naknade prava na nepokretnostima i pokretnim stvarima iz st. 1. do 4. ST. 1. DO 3. ovog člana na koji se plaća porez na dodatu vrednost, u skladu sa propisima kojima se uređuje porez na dodatu vrednost, nezavisno od postojanja ugovora o poklonu.

Poklonom, u smislu ovog zakona, ne smatra se primanje po osnovima koji su izuzeti iz dohotka za oporezivanje, odnosno na koje se plaća porez na dohodak građana, u skladu sa zakonom kojim se uređuje oporezivanje dohotka građana.

Od oporezivanja po ovom zakonu izuzima se prenos dobitka u igri na sreću sa organizatora igre na dobitnika.

OD OPOREZIVANjA POREZOM NA NASLEĐE I POKLON IZUZIMAJU SE NOVAC, PRAVA, ODNOSNO STVARI IZ STAVA 2. OVOG ČLANA, KOJE NASLEDNIK NASLEDI, ODNOSNO POKLONOPRIMAC PRIMI NA POKLON, OD ISTOG LICA, ZA VREDNOST NASLEĐA, ODNOSNO POKLONA, DO 30.000 DINARA U JEDNOJ KALENDARSKOJ GODINI PO SVAKOM OD TIH OSNOVA.

POKLONOM, U SMISLU OVOG ZAKONA, SMATRA SE I POKRIVANjE RASHODA OBVEZNIKA NOVČANOM NADOKNADOM ILI NEPOSREDNIM PLAĆANjEM.

Poreski obveznik

Član 15.

Obveznik poreza na nasleđe i poklon je rezident i nerezident Republike Srbije koji nasledi ili na poklon primi pravo iz člana 14. st. 1. i 2. STAV 1. ovog zakona na nepokretnosti koja se nalazi na teritoriji Republike Srbije.

Obveznik poreza na nasleđe i poklon koji nasledi ili na poklon primi predmet oporezivanja iz člana 14. stav 3. STAV 2. ovog zakona je rezident Republike Srbije za predmet koji se nalazi na teritoriji Republike Srbije, ili u inostranstvu.

Obveznik poreza na nasleđe i poklon koji nasledi ili na poklon primi predmet oporezivanja iz člana 14. stav 3. STAV 2. ovog zakona je nerezident Republike Srbije za predmet koji se nalazi na teritoriji Republike Srbije.

Poreska osnovica

Član 16.

Osnovica poreza na nasleđe je tržišna vrednost nasleđene imovine, umanjena za iznos dugova, troškova i drugih tereta koje je obveznik dužan da isplati ili na drugi način izmiri iz nasleđene imovine, na dan nastanka poreske obaveze.

Osnovica poreza na poklon je tržišna vrednost na poklon primljene imovine, na dan nastanka poreske obaveze, koju utvrđuje nadležna organizaciona jedinica Poreske uprave (u daljem tekstu: poreski organ).

Kod drugog i svakog sledećeg rešenja o nasleđivanju između istog ostavioca i naslednika, odnosno kod drugog i svakog sledećeg poklona učinjenog od strane istog poklonodavca poreskom obvezniku – poklonoprimcu, osnovicu poreza na nasleđe, odnosno poklon predstavlja zbir tržišnih vrednosti iz stava 1. ovog člana tekućeg i prethodnih nasleđa, odnosno tekućeg i prethodnih poklona.

Nastanak poreske obaveze

Član 17.

Poreska obaveza u odnosu na nasleđe nastaje danom pravosnažnosti rešenja o nasleđivanju.

Poreska obaveza u odnosu na poklon nastaje danom zaključenja ugovora o poklonu, a ako ugovor nije zaključen u pismenoj formi – danom prijema poklona.

Ako je na nepokretnosti koja je predmet nasleđivanja ili poklona konstituisano pravo plodouživanja, poreska obaveza nastaje danom prestanka tog prava, osim kada je naslednik odnosno poklonoprimac lice koje je po odredbama ovog zakona oslobođeno obaveze plaćanja poreza na nasleđe i poklon.

Ako se prema zakonu, odnosno rešenju o nasleđivanju prodaja nasleđenih, odnosno na poklon primljenih pokretnih stvari iz člana 14. stav 3. STAV 2. ovog zakona može vršiti samo na osnovu odobrenja nadležnog organa ili po proteku određenog roka, poreska obaveza nastaje danom pravosnažnosti rešenja o dozvoli prodaje, odnosno danom prodaje stvari.

Ako ugovor o poklonu, rešenje o nasleđivanju ili odluka suda, ODLUKA SUDA, ODNOSNO DRUGI PRAVNI OSNOV PRENOSA PRAVA IZ ČLANA 14. OVOG ZAKONA, nisu prijavljeni u smislu čl. 35. i 37. ČLANA 35. ovog zakona, ili su prijavljeni neblagovremeno, smatraće se da je poreska obaveza nastala danom saznanja nadležnog poreskog organa za nasleđivanje ili poklon stvari, prava ili novca ili priznavanje prava koja su predmet oporezivanja prema članu 14. ovog zakona.

Poreske stope

Član 18.

Stope poreza na nasleđe i poklon su progresivne PROPORCIONALNE.

Član 19.

Obveznici koji se, u odnosu na ostavioca, odnosno poklonodavca, nalaze u drugom naslednom redu po zakonskom redu nasleđivanja (u daljem tekstu: nasledni red), porez na nasleđe i poklon plaćaju po sledećim stopama:

Na poresku osnovicu Plaća se na ime poreza do 300.000 dinara 2% preko 300.000 dinara 6.000 dinara + 2,5% na iznos preko 300.000 dinara

OBVEZNICI KOJI SE, U ODNOSU NA OSTAVIOCA, ODNOSNO POKLONODAVCA, NALAZE U DRUGOM NASLEDNOM REDU PO ZAKONSKOM REDU NASLEĐIVANjA (U DALjEM TEKSTU: NASLEDNI RED), POREZ NA NASLEĐE I POKLON PLAĆAJU PO STOPI OD 1,5%.

Obveznici koji se, u odnosu na ostavioca odnosno poklonodavca, nalaze u trećem i daljem naslednom redu, odnosno obveznici koji sa ostaviocem, odnosno poklonodavcem nisu u srodstvu, porez na nasleđe i poklon plaćaju po stopi od 2,5%.

Poreska oslobođenja

Član 20.

Porez na nasleđe i poklon ne plaća se na novac, prava, odnosno stvari iz člana 14. stav 3. ovog zakona, ukoliko je pojedinačna tržišna, odnosno nominalna vrednost predmeta oporezivanja, odnosno njegov pojedinačni iznos manji od 9.000 dinara.

Član 21.

Porez na nasleđe i poklon ne plaća:

1) naslednik prvog naslednog reda, bračni drug SUPRUŽNIK i roditelj ostavioca, odnosno poklonoprimac prvog naslednog reda i bračni drug SUPRUŽNIK poklonodavca;

2) naslednik, odnosno poklonoprimac zemljoradnik drugog naslednog reda koji nasleđuje, odnosno prima na poklon imovinu koja mu služi za obavljanje poljoprivredne delatnosti, ako je sa ostaviocem, odnosno poklonodavcem neprekidno živeo u domaćinstvu najmanje jednu godinu pre smrti ostavioca, odnosno pre prijema poklona;

3) naslednik, odnosno poklonoprimac drugog naslednog reda – na jedan nasleđeni, odnosno na poklon primljeni stan, ako je sa ostaviocem odnosno poklonodavcem neprekidno živeo u zajedničkom domaćinstvu najmanje godinu dana pre smrti ostavioca, odnosno pre prijema poklona;

4) poklonoprimac – na imovinu koja mu je ustupljena u ostavinskom postupku, koju bi nasledio da se naslednik – poklonodavac odrekao nasleđa;

5) fond i fondacija, na nasleđenu ili na poklon primljenu imovinu koja služi isključivo za namene za koje su fond i fondacija osnovani OSTVARIVANjE OPŠTEKORISNOG CILjA RADI KOGA JE FONDACIJA OSNOVANA;

5A) ZADUŽBINA, ODNOSNO UDRUŽENjE, OSNOVANO RADI OSTVARIVANjA OPŠTEKORISNOG CILjA U SMISLU ZAKONA KOJI UREĐUJU ZADUŽBINE, REGISTROVANO U SKLADU SA ZAKONOM – NA NASLEĐENU ILI NA POKLON PRIMLjENU IMOVINU KOJA SLUŽI ISKLjUČIVO ZA NAMENE ZA KOJE JE TA ZADUŽBINA, ODNOSNO UDRUŽENjE OSNOVANO;

6) naslednik, odnosno poklonoprimac specijalnih putničkih automobila sa ugrađenim uređajima za bolesnike, specijalnih putničkih automobila za obuku vozača sa ugrađenim duplim komandama, kao i putničkih automobila za taksi i rent a kar koji su posebno označeni;

6) NASLEDNIK, ODNOSNO POKLONOPRIMAC AMBULANTNIH VOZILA, SPECIJALNIH PUTNIČKIH VOZILA ZA OBUKU KANDIDATA ZA VOZAČE SA UGRAĐENIM DUPLIM NOŽNIM KOMANDAMA, KAO I PUTNIČKIH VOZILA ZA TAKSI I „RENT A KAR” KOJI SU POSEBNO OZNAČENI;

7) brisana

8) Republika Srbija, autonomna pokrajina, odnosno jedinica lokalne samouprave, kao naslednik, odnosno poklonoprimac;

9) brisana

10) brisana

11) brisana

12) primalac donacije po međunarodnom ugovoru koji je zaključila Republika Srbija, kada je tim ugovorom uređeno da se na dobijen novac, stvari ili prava, neće plaćati porez na poklon;

13) se na imovinu primljenu od Republike Srbije, autonomne pokrajine, odnosno jedinice lokalne samouprave.

Ako naslednik, odnosno poklonoprimac iz stava 1. tačka 2) ovog člana promeni zanimanje pre isteka pet godina od dana kada je nasledio, odnosno primio na poklon imovinu, dužan je da o promeni zanimanja podnese prijavu nadležnom poreskom organu u roku od 10 dana od dana nastanka promene.

U slučaju prestanka obavljanja taksi ili «rent a kar» delatnosti, kao i u slučaju poklona ili otuđenja na drugi način bez naknade putničkog automobila VOZILA pribavljenog za obavljanje tih delatnosti pre isteka roka od pet godina od dana nabavke, obveznik poreza je dužan da to prijavi nadležnom poreskom organu u roku od 10 dana od dana prestanka obavljanja delatnosti, poklona odnosno otuđenja, da plati porez na nasleđe i poklon koji bi bio dužan da plati da nije koristio poresku olakšicu i kamatu koja se plaća zbog docnje u plaćanju poreza, od dana nabavke do dana prijavljivanja.

U slučaju iz stava 2. ovog člana naslednik, odnosno poklonoprimac plaća porez na nasleđe i poklon po stopama STOPI iz člana 19. stav 1. ovog zakona.

Kada naslednik, odnosno poklonoprimac drugog naslednog reda stiče od ostavioca, odnosno poklonodavca iz stava 1. tačka 3) ovog člana istovremeno više od jednog stana, porez na nasleđe i poklon ne plaća se na onaj od nasleđenih, odnosno na poklon primljenih stanova u kome je naslednik, odnosno poklonoprimac imao prebivalište na dan smrti ostavioca, odnosno na dan prijema poklona, a ako ni u jednom od tih stanova nije imao prebivalište – na stan koji je najmanje površine.

STICANjE IMOVINE U OSTAVINSKOM POSTUPKU PRIJEMOM USTUPLjENOG NASLEDNOG DELA, SMATRA SE POKLONOM U SMISLU OVOG ZAKONA.

Poreski kredit

Član 22.

Porez na nasleđe, odnosno na poklon, obračunat na poresku osnovicu iz člana 16. stav 3. ovog zakona, umanjuje se za iznos plaćenog poreza na nasleđe, odnosno na poklon, obračunatog na osnovicu koju čini zbir tržišnih vrednosti prethodno nasleđenih nepokretnosti, prava ili stvari, odnosno primljenih poklona od istog ostavioca, odnosno poklonodavca.

REZIDENT REPUBLIKE SRBIJE KOJI NASLEDI, ODNOSNO NA POKLON PRIMI, PREDMET OPOREZIVANjA IZ ČLANA 14. STAV 2. OVOG ZAKONA KOJI SE NALAZI U INOSTRANSTVU, NA KOJE NASLEĐE, ODNOSNO POKLON, JE U DRŽAVI NA ČIJOJ TERITORIJI SE TAJ PREDMET NALAZI POREZ PLAĆEN, IMA PRAVO NA UMANjENjE POREZA NA NASLEĐE I POKLON U REPUBLICI SRBIJI UTVRĐENOG PREMA ODREDBAMA OVOG ZAKONA, U VISINI POREZA NA NASLEĐE, ODNOSNO NA POKLON, PLAĆENOG U TOJ DRŽAVI, A NAJVIŠE DO IZNOSA KOJI BI SE PLATIO PRIMENOM ODREDABA OVOG ZAKONA, NA NASLEĐE, ODNOSNO NA POKLON, OSTVAREN U TOJ DRŽAVI.

POREZ NA PRENOS APSOLUTNIH PRAVA

Predmet oporezivanja

Član 23.

Porez na prenos apsolutnih prava plaća se kod prenosa uz naknadu:

1) stvarnih prava na nepokretnosti iz člana 2. stav 1. tač. 1) do 5) ovog zakona;

1) PRAVA SVOJINE NA NEPOKRETNOSTI;

2) prava intelektualne svojine;

3) brisana

4) prava svojine na upotrebljavanom motornom vozilu – OSIM NA MOPEDU, MOTOKULTIVATORU, TRAKTORU I RADNOJ MAŠINI, upotrebljavanom plovnom objektu PLOVILU, odnosno upotrebljavanom vazduhoplovu na sopstveni pogon osim državnog;

5) prava korišćenja gradskog odnosno javnog ili ostalog građevinskog zemljišta nezavisno od njegove površine;

6) brisana

7) prava na eksproprisanoj nepokretnosti, ako se eksproprijacija vrši radi izgradnje stambenih ili privrednih objekata.

Porez na prenos apsolutnih prava plaća se i kod davanja građevinskog zemljišta u državnoj svojini u zakup, na period duži od jedne godine ili na neodređeno vreme, osim javnog građevinskog zemljišta.

POREZ NA PRENOS APSOLUTNIH PRAVA PLAĆA SE I KOD DAVANjA GRAĐEVINSKOG ZEMLjIŠTA U JAVNOJ SVOJINI U ZAKUP, NA PERIOD DUŽI OD JEDNE GODINE ILI NA NEODREĐENO VREME, RADI IZGRADNjE OBJEKATA.

Član 24a

Prenosom uz naknadu, u smislu ovog zakona, ne smatra se prenos apsolutnog prava na koji se plaća porez na dodatu vrednost, u skladu sa zakonom kojim se uređuje porez na dodatu vrednost.

Zamena motornog vozila, odnosno plovnog objekta PLOVILA, odnosno vazduhoplova, izvršena u garantnom roku u skladu sa uslovima iz garancije, ne smatra se prenosom uz naknadu na koji se porez na prenos apsolutnih prava plaća, ako strane između kojih se zamena vrši, pored motornog vozila, odnosno plovnog objekta PLOVILA, odnosno vazduhoplova koji se zamenjuju, ne daju drugoj strani i doplatu u novcu ili naknadu u drugom obliku.

Poreski obveznik

Član 25.

Obveznik poreza na prenos apsolutnih prava je prodavac, odnosno prenosilac prava iz čl. 23. i 24. ČLANA 23. STAV 1. TAČ. 1), 2) I 4) ovog zakona.

U slučaju iz člana 23. stav 1. tačka 5) i stav 2. ovog zakona, obveznik poreza na prenos apsolutnih prava je lice kome se daje na korišćenje, odnosno u zakup građevinsko zemljište.

U slučaju iz člana 23. stav 1. tačka 7) ovog zakona, obveznik poreza na prenos apsolutnih prava je korisnik eksproprijacije.

Kad se apsolutno pravo prenosi po osnovu ugovora o doživotnom izdržavanju, obveznik poreza je davalac izdržavanja.

U slučaju iz člana 24. ovog zakona, obveznik poreza na prenos apsolutnog prava je lice na koje se prenosi apsolutno pravo.

Kad se apsolutno pravo prenosi po osnovu ugovora o razmeni,između dva lica, obveznik porezaje svaki učesnik u razmeniza pravo koje prenosi.

KAD SE APSOLUTNO PRAVO PRENOSI PO OSNOVU UGOVORA O RAZMENI, OBVEZNIK POREZA JE LICE KOJE JE PO ODREDBAMA ST. 1. DO 5. OVOG ČLANA OBVEZNIK POREZA, ZA SVAKO PRAVO IZ ČL. 23. DO 24A OVOG ZAKONA KOJE SE PRENOSI.

Član 26.

Lice-rezident Republike Srbije obveznik je poreza na prenos apsolutnih prava iz člana 23. STAV 1. tačka 2) ovog zakona za prenos ostvaren u Republici Srbiji i van njene teritorije.

Lice-nerezident Republike Srbije obveznik je poreza na prenos apsolutnih prava iz člana 23. STAV 1. tačka 2) ovog zakona samo za prenos ostvaren na teritoriji Republike Srbije.

Porez na prenos apsolutnih prava u ostalim slučajevima iz čl. 23. i 24. ovog zakona plaća se na prenos tih prava, odnosno na davanje građevinskog zemljišta u zakup iz člana 23. stav 2. ovog zakona, ostvaren na teritoriji Republike Srbije.

Poreska osnovica

Član 27.

Osnovica poreza na prenos apsolutnih prava je ugovorena cena u trenutku nastanka poreske obaveze, ukoliko nije niža od tržišne vrednosti.

Ukoliko nadležni poreski organ oceni da je ugovorena cena niža od tržišne, ima pravo da u roku od 60 dana od dana prijema poreske prijave podnete u skladu sa odredbom člana 36. stav 1. ovog zakona, odnosno od dana saznanja nadležnog poreskog organa za prenos, utvrdi poresku osnovicu u visini tržišne vrednosti.

Ako poreski organ u roku iz stava 2. ovog člana ne utvrdi poresku osnovicu u visini tržišne vrednosti, poresku osnovicu čini ugovorena cena.

U slučaju iz člana 23. stav 1. tač. 4) i 5) TAČ. 4), 5) I 7) i stav 2. ovog zakona, poresku osnovicu čini tržišna vrednost prava koja se prenose, odnosno daju u zakup, na dan nastanka poreske obaveze, koju utvrđuje nadležni poreski organ.

U slučaju iz člana 23. stav 1. tačka 7) ovog zakona, poresku osnovicu čini naknada za eksproprisanu nepokretnost, ako je poreska prijava podneta u skladu sa odredbom člana 36. stav 1. ovog zakona.

U slučaju prenosa apsolutnog prava koji nije obuhvaćen odredbama st. 1. do 5. ST. 1. DO 4. ovog člana, poresku osnovicu čini tržišna vrednost apsolutnog prava, koju utvrđuje nadležni poreski organ.

Nastanak poreske obaveze

Član 29.

Poreska obaveza nastaje danom zaključenja ugovora o prenosu apsolutnih prava, odnosno o davanju građevinskog zemljišta u zakup iz člana 23. stav 2. ovog zakona.

Kad je predmet ugovora iz stava 1. ovog člana nepokretnost kao buduća stvar, poreska obaveza nastaje primopredajom, odnosno stupanjem u posed nepokretnosti.

Kad nije sačinjen punovažan ugovor o prenosu prava na nepokretnosti, u smislu zakona kojim se uređuje promet nepokretnosti, smatraće se da je poreska obaveza nastala danom kada je sticalac prava na nepokretnosti stupio u posed nepokretnosti.

Ako se prenos apsolutnih prava vrši po osnovu ugovora o doživotnom izdržavanju, poreska obaveza nastaje danom smrti primaoca izdržavanja, odnosno danom smrti saugovarača ako je doživotno izdržavanje ugovoreno u korist trećeg lica, a ugovorom nije određeno da svojina prelazi na davaoca izdržavanja u trenutku smrti trećeg lica.

Ako se prenos apsolutnog prava vrši na osnovu odluke suda, odnosno rešenja nadležnog upravnog organa, poreska obaveza nastaje danom pravosnažnosti te odluke, odnosno danom konačnosti tog rešenja, OSIM U SLUČAJU IZ STAVA 2. OVOG ČLANA.

Kod sticanja prava svojine održajem (član 24. tačka 1a) ovog zakona), poreska obaveza nastaje danom pravosnažnosti sudske odluke kojom je to pravo utvrđeno.

Kod sticanja prava iz viška deobne mase, odnosno raspodelom likvidacionog ostatka (član 24. tačka 4) ovog zakona), poreska obaveza nastaje danom pravosnažnosti rešenja o deobi stečajne mase, odnosno danom sastavljanja izveštaja likvidacionog upravnika, na osnovu kojeg se to pravo stiče.

Ako ugovor o prenosu apsolutnog prava, ili odluka UGOVOR O ZAKUPU, ODLUKA suda, odnosno rešenje nadležnog upravnog organa ILI DRUGI PRAVNI OSNOV PRENOSA PRAVA IZ ČL. 23. DO 24A OVOG ZAKONA, nisu prijavljeni ili su prijavljeni neblagovremeno, smatraće se da je poreska obaveza nastala danom saznanja nadležnog poreskog organa za prenos.

Poreska oslobođenja

Član 31.

Porez na prenos apsolutnih prava ne plaća se:

1) kad se apsolutno pravo prenosi radi izmirenja obaveza po osnovu javnih prihoda, u skladu sa propisima kojima se uređuje poreski postupak i poreska administracija;

2) kad se prenosi pravo svojine na nepokretnosti diplomatskih i konzularnih predstavništava stranih država, pod uslovom reciprociteta;

3) kod ulaganja apsolutnih prava u kapital rezidenta Republike Srbije – akcionarskog društva, odnosno društva sa ograničenom odgovornošću;

4) kad fizičko lice, otkupom stambene zgrade ili stana u društvenoj, odnosno državnoj svojini sa stanarskim pravom, odnosno pravom dugoročnog zakupa, stekne svojinu ili susvojinu na toj zgradi ili stanu, srazmerno učešću društvenog, odnosno državnog kapitala u ukupnom kapitalu prenosioca prava;

5) kad NA RAZMENU KOJOM NAJMANjE JEDNO pravno ili fizičko lice kome je poljoprivreda pretežna delatnost, odnosno zanimanje, pribavlja putem razmene poljoprivredno ili šumsko zemljište radi njegovog grupisanja;

6) kad se pravo svojine na nepokretnosti prenosi na davaoca doživotnog izdržavanja – bračnog druga SUPRUŽNIKA, odnosno lice koje se u odnosu na primaoca izdržavanja nalazi u prvom naslednom redu, na deo nepokretnosti koji bi davalac izdržavanja po zakonu nasledio u momentu zaključenja ugovora;

7) brisana

8) na prenos uz naknadu specijalnih putničkih automobila sa ugrađenim uređajima za bolesnike, specijalnih putničkih automobila za obuku vozača sa ugrađenim duplim komandama, kao i putničkih automobila za taksi i „rent a kar” koji su posebno označeni;

8) NA PRENOS UZ NAKNADU AMBULANTNIH VOZILA, SPECIJALNIH PUTNIČKIH VOZILA ZA OBUKU KANDIDATA ZA VOZAČE SA UGRAĐENIM DUPLIM NOŽNIM KOMANDAMA, KAO I PUTNIČKIH VOZILA ZA TAKSI I „RENT A KAR” KOJI SU POSEBNO OZNAČENI;

9) brisano

9a) na prenos apsolutnog prava iz čl. 23. ili 24. ovog zakona na imovini ili delu imovine subjekta privatizacije, uključujući i imovinu, odnosno deo imovine subjekta privatizacije u restrukturiranju, po propisima kojima se uređuje privatizacija, sa subjekta privatizacije na kupca imovine;

9b) brisana

10) brisana

11) brisana

12) na uspostavljanje režima svojine na zemljištu koji je bio pre stupanja na snagu odluke o određivanju tog zemljišta kao gradskog građevinskog zemljišta na zahtev ranijeg sopstvenika ili njegovog zakonskog naslednika, odnosno na utvrđivanje prava korišćenja neizgrađenog ostalog građevinskog zemljišta u državnoj svojini ranijem sopstveniku ili njegovom zakonskom nasledniku, u skladu sa uslovima i po postupku propisanim zakonom kojim se uređuju planiranje i izgradnja ZAKONOM O PLANIRANjU I IZGRADNjI («SLUŽBENI GLASNIK RS», BR. 47/03, 34/06 I 39/09-US);

13) kada je obveznik Republika Srbija, autonomna pokrajina, odnosno jedinica lokalne samouprave;

14) kada je međunarodnim ugovorom koji je zaključila Republika Srbija uređeno da se neće plaćati porez na prenos apsolutnih prava.

U slučaju prestanka obavljanja taksi ili „rent a kar” delatnosti, kao i u slučaju prodaje ili otuđenja uz naknadu na drugi način putničkog automobila VOZILA pribavljenog za obavljanje tih delatnosti pre isteka roka od pet godina od dana nabavke, sticalac prava svojine na upotrebljavanom putničkom automobilu VOZILU je dužan da to prijavi nadležnom poreskom organu u roku od 10 dana od dana prestanka obavljanja delatnosti, prodaje odnosno otuđenja, a obveznik poreza – da plati porez na prenos apsolutnih prava koji bi bio dužan da plati da nije koristio poresku olakšicu i kamatu koja se plaća zbog docnje u plaćanju poreza, od dana nabavke do dana prijavljivanja.

Lice na koje je preneto pravo svojine na upotrebljavanom putničkom automobilu VOZILU za taksi ili „rent a kar” koji je posebno označen, solidarni je jemac za izmirenje poreske obaveze na prenos apsolutnih prava u slučaju iz stava 2. ovog člana.

Odredba stava 1. tačka 3) ovog člana ne primenjuje se na prenos prava svojine na upotrebljavanom motornom vozilu, upotrebljavanom plovnom objektu PLOVILU, odnosno upotrebljavanom vazduhoplovu.

Utvrđivanje poreza

Član 34.

Obveznik poreza na imovinu dužan je da podnese poresku prijavu, sa tačnim podacima, do 31. marta godine za koju se vrši utvrđivanje poreza.

Obaveza iz stava 1. ovog člana ne odnosi se na obveznika koji porez na dohodak građana za prihode od poljoprivrede i šumarstva plaća prema katastarskom prihodu.

Na imovinu koju stekne, započne ili prestane da koristi u toku godine ili mu po drugom osnovu nastane ili prestane poreska obaveza, obveznik podnosi poresku prijavu u roku od 10 dana od dana nastanka takve promene.

ZA IMOVINU KOJU STEKNE, ZAPOČNE ILI PRESTANE DA KORISTI U TOKU GODINE, ILI MU PO DRUGOM OSNOVU NASTANE ILI PRESTANE PORESKA OBAVEZA, OBVEZNIK PODNOSI PORESKU PRIJAVU U ROKU OD 10 DANA OD DANA NASTANKA TAKVE PROMENE.

OD OBAVEZE IZ STAVA 1. OVOG ČLANA IZUZIMA SE OBVEZNIK KOJI NE VODI POSLOVNE KNjIGE U SKLADU SA PROPISIMA U REPUBLICI SRBIJI KOJI POREZ PLAĆA NA PRAVO IZ ČLANA 2. OVOG ZAKONA, NA POLjOPRIVREDNOM, ODNOSNO ŠUMSKOM ZEMLjIŠTU.

ZA IMOVINU ZA KOJU JE PODNEO PORESKU PRIJAVU U SKLADU SA STAVOM 1. OVOG ČLANA, OBVEZNIK POREZA NA IMOVINU DUŽAN JE DA PODNOSI PORESKU PRIJAVU, SA TAČNIM PODACIMA, DO 31. MARTA SVAKE GODINE ZA KOJU SE VRŠI UTVRĐIVANjE POREZA, I TO:

PRAVNO LICE;

2) FIZIČKO LICE KOJE OSTVARUJE PRIHODE OD SAMOSTALNE DELATNOSTI I VODI POSLOVNE KNjIGE U SKLADU SA PROPISIMA KOJIMA SE UREĐUJE RAČUNOVODSTVO I REVIZIJA, ODNOSNO PO SISTEMU PROSTOG KNjIGOVODSTVA U SKLADU SA PROPISIMA KOJIMA SE UREĐUJE POREZ NA DOHODAK GRAĐANA – ZA IMOVINU KOJA MU SLUŽI ZA OBAVLjANjE DELATNOSTI, OSIM LICA KOJE POREZ NA DOHODAK GRAĐANA NA PRIHODE OD SAMOSTALNE DELATNOSTI PLAĆA NA PAUŠALNO UTVRĐEN PRIHOD.

ZA IMOVINU ZA KOJU JE PODNEO PORESKU PRIJAVU U SKLADU SA STAVOM 1. OVOG ČLANA, OBVEZNIK POREZA NA IMOVINU DUŽAN JE DA PODNOSI PORESKU PRIJAVU, SA TAČNIM PODACIMA, DO 31. MARTA GODINE ZA KOJU SE VRŠI UTVRĐIVANjE POREZA, AKO JE NA TOJ IMOVINI DOŠLO DO PROMENE PODATAKA SADRŽANIH U PRIJAVI KOJI SU OD UTICAJA NA VISINU PORESKE OBAVEZE, I TO:

1) FIZIČKO LICE KOJE OSTVARUJE PRIHODE OD SAMOSTALNE DELATNOSTI I VODI POSLOVNE KNjIGE U SKLADU SA PROPISIMA KOJIMA SE UREĐUJE RAČUNOVODSTVO I REVIZIJA, ODNOSNO PO SISTEMU PROSTOG KNjIGOVODSTVA U SKLADU SA PROPISIMA KOJIMA SE UREĐUJE POREZ NA DOHODAK GRAĐANA – ZA IMOVINU KOJA MU NE SLUŽI ZA OBAVLjANjE DELATNOSTI;

2) FIZIČKO LICE KOJE OSTVARUJE PRIHODE OD SAMOSTALNE DELATNOSTI I POREZ NA DOHODAK GRAĐANA NA PRIHODE OD SAMOSTALNE DELATNOSTI PLAĆA NA PAUŠALNO UTVRĐEN PRIHOD;

3) LICE KOJE NE VODI POSLOVNE KNjIGE U SKLADU SA PROPISIMA U REPUBLICI SRBIJI.

Obveznik poreza na imovinu koji ne vodi poslovne knjige a podneo je poresku prijavu nije u obavezi da za istu imovinu podnosi novu prijavu, osim u slučaju promene podataka sadržanih u prijavi koji su od uticaja na visinu poreske obaveze.

Prijava iz ovog člana podnosi se nadležnom organu jedinice lokalne samouprave u opštini na čijoj teritoriji se nepokretnost nalazi.

Član 35.

Obveznik poreza na nasleđe i poklon dužan je da podnese poresku prijavu, sa tačnim podacima, sa odgovarajućom dokumentacijom potrebnom za utvrđivanje poreske obaveze, u roku od 10 dana od dana nastanka poreske obaveze u smislu člana 17. st. 1. do 4. ovog zakona.

Prijava iz stava 1. ovog člana podnosi se poreskom organu u opštini na čijoj teritoriji se nalazi nepokretnost koju poreski obveznik nasleđuje ili prima na poklon.

Ako obveznik nasleđuje ili na poklon prima pokretne stvari, odnosno prava iz člana 14. stav 3. STAV 2. ovog zakona, prijava se podnosi poreskom organu u opštini na čijoj teritoriji obveznik – fizičko lice ima prebivalište, odnosno boravište, odnosno poreskom organu u opštini na čijoj je teritoriji obveznik – pravno lice osnovan, odnosno ima sedište.

Ako obveznik iz stava 3. ovog člana nema prebivalište, odnosno boravište, odnosno nije osnovan, odnosno nema sedište u Republici Srbiji, prijava se podnosi poreskom organu u opštini na čijoj se teritoriji nalazi predmet nasleđa, odnosno poklona, odnosno poreskom organu u opštini u kojoj je ostavilac, odnosno poklonodavac imao, odnosno ima prebivalište, odnosno sedište.

Ako obveznik nasleđuje ili prima na poklon istovremeno nepokretnost i pokretne stvari, odnosno prava iz člana 14. ovog zakona, poresku prijavu za nepokretnost podnosi poreskom organu iz stava 2. ovog člana, a poresku prijavu za pokretne stvari ili prava poreskom organu iz stava 3, odnosno stava 4. ovog člana.

Član 36.

Obveznik poreza na prenos apsolutnih prava dužan je da podnese poresku prijavu, sa tačnim podacima, u roku od 10 dana od dana nastanka poreske obaveze u smislu člana 29. st. 1. do 7. ovog zakona, sa odgovarajućom dokumentacijom potrebnom za utvrđivanje poreske obaveze.

Obveznik poreza na prenos apsolutnih prava, za svrhu ostvarivanja prava na poresko oslobođenje iz člana 31a ovog zakona, uz dokumentaciju iz stava 1. ovog člana, podnosi i overenu izjavu kupca da kupuje prvi stan za sebe, odnosno za sebe i određene članove njegovog porodičnog domaćinstva, kao i druge dokaze iz kojih proizlazi da su ispunjeni uslovi za oslobođenje po tom osnovu koje mu je pružio kupac prvog stana.

Sadržinu i obrazac izjave iz stava 2. ovog člana bliže uređuje ministar finansija.

Prijava iz stava 1. ovog člana podnosi se poreskom organu u opštini na čijoj teritoriji se nalazi nepokretnost – u slučaju prenosa apsolutnih prava na nepokretnosti, odnosno davanja građevinskog zemljišta u državnoj JAVNOJ svojini u zakup iz člana 23. stav 2. ovog zakona.

U slučaju prenosa ostalih apsolutnih prava – prijava se podnosi poreskom organu u opštini na čijoj teritoriji obveznik – fizičko lice ima prebivalište, odnosno boravište, odnosno u opštini na čijoj je teritoriji obveznik – pravno lice osnovan, odnosno ima sedište.

Ako obveznik nema prebivalište, odnosno boravište, odnosno nije osnovan, odnosno nema sedište u Republici Srbiji, za prenos apsolutnih prava iz stava 5. ovog člana prijava se podnosi poreskom organu u opštini na čijoj teritoriji je prenos ostvaren.

Na istovremeni prenos prava svojine na nepokretnosti i ostalih apsolutnih prava iz člana 23. i člana 24. tač. 1), 1a) i 4) ovog zakona, prijava iz stava 1. ovog člana za nepokretnost podnosi se poreskom organu iz stava 4. ovog člana, a za prenos ostalih apsolutnih prava poreskom organu iz stava 5, odnosno stava 6. ovog člana.

Na prenos celokupne imovine pravnog lica iz člana 24. tač. 2) i 3a) ovog zakona prijava se podnosi poreskom organu iz stava 5, odnosno stava 6. ovog člana.

Kaznene odredbe

Član 44.

Novčanom kaznom od 5.000 do 50.000 dinara kazniće se za prekršaj odgovorno lice u sudu, odnosno drugom organu nadležnom za overu potpisa ugovarača na ugovoru, odnosno diplomatsko-konzularnom predstavništvu Republike Srbije, odnosno pravnom licu iz člana 37. ovog zakona, ako:

1) nadležnom poreskom organu ne dostavi u roku pravosnažno rešenje, odluku, ugovor ili ispravu iz člana 37. ovog zakona,

2) upis prava na nepokretnosti izvrši bez dokaza nadležnog poreskog organa o plaćenom porezu na nasleđe i poklon odnosno na prenos apsolutnih prava iz člana 38a ovog zakona.

Novčanom kaznom iz stava 1. ovog člana kazniće se za prekršaj i:

1) odgovorno lice u jedinici lokalne samouprave, ako ministarstvu nadležnom za poslove finansija ne dostavi, ili ne dostavi u propisanom roku, podatke iz člana 36a ovog zakona;

1a) naslednik, odnosno poklonoprimac, ako nadležnom poreskom organu ne prijavi promenu zanimanja, u smislu člana 21. stav 2. ovog zakona;

2) sticalac prava svojine na upotrebljavanom putničkom automobilu VOZILU pribavljenom za taksi ili „rent a kar” koji je posebno označen, ako nadležnom poreskom organu ne prijavi ili ne prijavi u roku od deset dana prestanak obavljanja delatnosti, prodaju, odnosno otuđenje putničkog automobila VOZILA pribavljenog za obavljanje tih delatnosti, u smislu člana 21. stav 3. i člana 31. stav 2. ovog zakona.;

3) ODGOVORNO LICE U DRŽAVNOM ORGANU, ODNOSNO ORGANIZACIJI, ODNOSNO ORGANU TERITORIJALNE AUTONOMIJE, KOJE NA ZAHTEV JEDINICE LOKALNE SAMOUPRAVE NE DOSTAVI PODATKE U SKLADU SA ČLANOM 8. STAV 1. OVOG ZAKONA, ODNOSNO KOJE JEDINICI LOKALNE SAMOUPRAVE NAPLATI TAKSU, ODNOSNO NAKNADU ILI DRUGI TROŠAK, ZA PODATKE IZ ČLANA 8. STAV 1. OVOG ZAKONA.

ČLAN 31.

PODZAKONSKI AKT IZ ČLANA 7. OVOG ZAKONA MINISTAR NADLEŽAN ZA POSLOVE FINANSIJA DONEĆE NAJKASNIJE U ROKU OD 90 DANA OD DANA STUPANjA NA SNAGU OVOG ZAKONA.

ČLAN 32.

PORESKE PRIJAVE ZA UTVRĐIVANjE POREZA NA IMOVINU ZA 2011. GODINU, NA PRAVA IZ ČLANA 2. STAV 1. TAČ. 5A) I 6) OVOG ZAKONA, DUŽNI SU DA DO 31. MARTA 2011. GODINE PODNESU OBVEZNICI KOJI ZA TU IMOVINU NISU PODNELI PORESKU PRIJAVU I OBVEZNICI KOJI VODE POSLOVNE KNjIGE.

PORESKE PRIJAVE ZA UTVRĐIVANjE POREZA NA IMOVINU, ZA IMOVINU ZA KOJU JE PODNETA PORESKA PRIJAVA I ZA IMOVINU ZA KOJU NIJE PODNETA PORESKA PRIJAVA, NAKON DONOŠENjA PODZAKONSKIH AKATA KOJIMA ĆE SE UREDITI NAČIN I POSTUPAK UTVRĐIVANjA OSNOVICE POREZA NA IMOVINU, ODNOSNO OBRASCI PORESKIH PRIJAVA ZA UTVRĐIVANjE POREZA NA IMOVINU, A NAJKASNIJE DO 31. DECEMBRA 2011. GODINE, DUŽNI SU DA NADLEŽNIM ORGANIMA JEDINICA LOKALNE SAMOUPRAVE PODNESU SLEDEĆI OBVEZNICI POREZA NA IMOVINU:

1) FIZIČKA LICA KOJA OSTVARUJU PRIHODE OD SAMOSTALNE DELATNOSTI I VODE POSLOVNE KNjIGE U SKLADU SA PROPISIMA KOJIMA SE UREĐUJE RAČUNOVODSTVO I REVIZIJA, ODNOSNO PO SISTEMU PROSTOG KNjIGOVODSTVA U SKLADU SA PROPISIMA KOJIMA SE UREĐUJE POREZ NA DOHODAK GRAĐANA – ZA IMOVINU KOJA IM NE SLUŽI ZA OBAVLjANjE DELATNOSTI;

2) FIZIČKA LICA KOJA OSTVARUJU PRIHODE OD SAMOSTALNE DELATNOSTI I POREZ NA DOHODAK GRAĐANA NA PRIHODE OD SAMOSTALNE DELATNOSTI PLAĆAJU NA PAUŠALNO UTVRĐEN PRIHOD;

3) LICA KOJA NE VODE POSLOVNE KNjIGE U SKLADU SA PROPISIMA U REPUBLICI SRBIJI.

.

ČLAN 33.

POREZ NA IMOVINU ZA 2011. GODINU, UTVRDIĆE SE PRIMENOM ODREDABA OVOG ZAKONA PO STOPI OD 0,30% NA PRAVA IZ ČLANA 2. OVOG ZAKONA NA ZEMLjIŠTU, ODNOSNO OD 0,40% NA PRAVA NA OSTALIM NEPOKRETNOSTIMA, OSIM AKO SKUPŠTINA JEDINICE LOKALNE SAMOUPRAVE, U ROKU OD 90 DANA OD STUPANjA NA SNAGU OVOG ZAKONA, DONESE ODLUKU KOJOM ĆE UTVRDITI NIŽE STOPE POREZA OD NAVEDENIH.

ČLAN 34.

ZA NEPOKRETNOST OBVEZNIKA KOJI NE VODI POSLOVNE KNjIGE, ZA KOJU JE TOM OBVEZNIKU UTVRĐEN POREZ NA IMOVINU ZA 2010. GODINU, ZA ODGOVARAJUĆU POVRŠINU ISTE NEPOKRETNOSTI, PORESKA OBAVEZA ISTOM OBVEZNIKU ZA 2011. GODINU, PRIMENOM OVOG ZAKONA, MOŽE BITI UTVRĐENA U IZNOSU NE VEĆEM OD 60% U ODNOSU NA PORESKU OBAVEZU UTVRĐENU ZA 2010. GODINU.

ČLAN 35.

POREZ NA NASLEĐE I POKLON, ODNOSNO POREZ NA PRENOS APSOLUTNIH PRAVA, NE PLAĆA SE KOD KONVERZIJE PRAVA KORIŠĆENjA, ODNOSNO PRAVA ZAKUPA, U PRAVO SVOJINE NA GRAĐEVINSKOM ZEMLjIŠTU, U SKLADU SA ZAKONOM KOJIM SE UREĐUJU PLANIRANjE I IZGRADNjA.

ČLAN 36.

POREZ NA NASLEĐE I POKLON, ODNOSNO POREZ NA PRENOS APSOLUTNIH PRAVA, PO OSNOVU UGOVORA ILI DRUGOG AKTA ZAKLjUČENOG DO DANA STUPANjA NA SNAGU OVOG ZAKONA, ODNOSNO PO OSNOVU ODLUKE SUDA KOJA JE POSTALA PRAVOSNAŽNA DO DANA STUPANjA NA SNAGU OVOG ZAKONA, ODNOSNO PO OSNOVU REŠENjA NADLEŽNOG UPRAVNOG ORGANA KOJE JE POSTALO KONAČNO DO DANA STUPANjA NA SNAGU OVOG ZAKONA, ZA KOJI PORESKA OBAVEZA NIJE PRIJAVLjENA U PROPISANIM ROKOVIMA PA JE NASTALA DANOM SAZNANjA NADLEŽNOG PORESKOG ORGANA NAKON STUPANjA NA SNAGU OVOG ZAKONA, UTVRDIĆE SE I PLATITI PRIMENOM ZAKONA O POREZIMA NA IMOVINU („SLUŽBENI GLASNIK RS”, BR. 26/01, 45/02-SUS, 80/02, 80/02-DR. ZAKON, 135/04, 61/07 I 5/09).

U SLUČAJU IZ STAVA 1. OVOG ČLANA, NEĆE SE UTVRĐIVATI POREZ NA NASLEĐE I POKLON, ODNOSNO POREZ NA PRENOS APSOLUTNIH PRAVA, KOD KONVERZIJE PRAVA KORIŠĆENjA, ODNOSNO PRAVA ZAKUPA, U PRAVO SVOJINE NA GRAĐEVINSKOM ZEMLjIŠTU, U SKLADU SA ZAKONOM KOJIM SE UREĐUJU PLANIRANjE I IZGRADNjA.

ČLAN 37.

OVAJ ZAKON STUPA NA SNAGU 1. JANUARA 2011. GODINE.

IZJAVA O USKLAĐENOSTI PROPISA SA PROPISIMA EVROPSKE UNIJE

Ovlašćeni predlagač propisa- Vlada

Obrađivač: MINISTARSTVO FINANSIJA

2. Naziv propisa

PREDLOG ZAKONA O IZMENAMA I DOPUNAMA

ZAKONA O POREZIMA NA IMOVINU

DRAFT LAW ON AMENDMENTS TO THE LAW ON

TAXES ON PROPERTY

3. Usklađenost propisa sa odredbama Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između Evropskih zajednica i njihovih država članica, sa jedne strane, i Republike Srbije sa druge strane („Službeni glasnik RS”, broj 83/08) (u daljem tekstu: Sporazum), odnosno sa odredbama Prelaznog sporazuma o trgovini i trgovinskim pitanjima između Evropske zajednice, sa jedne strane, i Republike Srbije, sa druge strane („Službeni glasnik RS”, broj 83/08) (u daljem tekstu: Prelazni sporazum)

/

a) Odredba Sporazuma i Prelaznog sporazuma koja se odnose na normativnu saržinu propisa ČL. 37. I 100. SPORAZUMA I ČLAN 22. PRELAZNOG SPORAZUMA.

b) Prelazni rok za usklađivanje zakonodavstva prema odredbama Sporazuma i Prelaznog sporazuma

/

v) Ocena ispunjenosti obaveze koje proizlaze iz navedene odredbe Sporazuma i Prelaznog sporazuma

Ne postoje odgovarajući propisi Evropske unije sa kojima je potrebno obezbediti usklađenost.

g) Razlozi za delimično ispunjavanje, odnosno neispunjavanje obaveza koje proizlaze iz navedene odredbe Sporazuma i Prelaznog sporazuma

/

d) Veza sa Nacionalnim programom za integraciju Republike Srbije u Evropsku uniju

/

4. Usklađenost propisa sa propisima Evropske unije

/

a) Navođenje primarnih izvora prava EU i usklađenost sa njima

b) Navođenje sekundarnih izvora prava EU i usklađenost sa njima

v) Navođenje ostalih izvora prava EU i usklađenst sa njima

g) Razlozi za delimičnu usklađenost, odnosno neusklađenost

d) Rok u kojem je predviđeno postizanje potpune usklađenosti propisa sa propisima Evropske unije

/

5. Ukoliko ne postoje odgovarajući propisi Evropske unije sa kojima je potrebno obezbediti usklađenost treba konstatovati tu činjenicu. U ovom slučaju nije potrebno popunjavati Tabelu usklađenosti propisa.

Ne postoje odgovarajući propisi Evropske unije sa kojima je potrebno obezbediti usklađenost.

6. Da li su prethodno navedeni izvori prava EU prevedeni na srpski jezik?

/

7. Da li je propis preveden na neki službeni jezik EU?

Propis je u postupku prevođenja na engleski jezik.

8. Učešće konsultanata u izradi propisa i njihovo mišljenje o usklađenosti.

U izradi Predloga zakona nisu učestvovali konsultanti.

Ostavite komentar