Uredba o Metodologiji za utvrđivanje opravdane pune cene koštanja prevoza – Metodologija

Na osnovu člana 73. stav 2. Zakona o železnici („Službeni glasnik RS”, broj 18/05) ,

Vlada donosi

U R E D B U

O METODOLOGIJI ZA UTVRĐIVANjE OPRAVDANE PUNE CENE

KOŠTANjA PREVOZA

Član 1.

Ovom uredbom propisuje se Metodologija za utvrđivanje opravdane pune cene koštanja prevoza, koja je odštampana uz ovu uredbu i čini njen sastavni deo.

Član 2.

Ova uredba stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku Republike Srbije”.

Broj:

U Beogradu, 10 septembra 2007. godine

V L A D A

PRVI POTPREDSEDNIK VLADE-

ZAMENIK PREDSEDNIKA VLADE,

O B R A Z L O ž E NJ E

I. PRAVNI OSNOV ZA DONOŠENjE UREDBE

Pravni osnov za donošenje Uredbe kojom se propisuje metodologija za utvrđivanje opravdane pune cene koštanja prevoza sadržan je u članu 73. stav 2. Zakona o železnici („Službeni glasnik RS”, broj 18/05), kojim je predviđeno da Vlada propisuje metodologiju za utvrđivanje opravdane pune cene koštanja prevoza.

II. RAZLOZI ZA DONOŠENjE UREDBE

Problemi koje Uredba treba da reši

Nova koncepcija železničkog tehničko-tehnološkog sistema srpskih železnica, započeta tokom 2005. godine, zahteva da u cilju njegove realizacije bude donet određeni broj uredbi i pravilnika. Osnovni ciljevi nove koncepcije su poboljšanje efikasnosti železničkog sistema Republike Srbije, njegovo integrisanje u tržište transportnih usluga, poslovanje u skladu sa tržišnim principima i integracija srpskih železnica u železnički sistem Evropske unije.

Imajući u vidu potrebu reformisanja i ustanovljavanja ekonomske cene koštanja prevoza ljudi i roba, Ministarstvo za infrastrukturu, u saradnji sa Ministarstvom finansija, Direkcijom za železnice i uz stručnu pomoć JP „Železnice Srbije”, izradilo je dokument koji će omogućiti sagledavanje organizovanja i realizacije železničkog transporta na navedeni način. S tim u vezi, pripremljena je Metodologija za izračunavanje troškova prevoza železnicom, odnosno Metodologija za utvrđivanje opravdane pune cene koštanja prevoza železnicom.

Na osnovu ove Metodologije, prevozniku, kome je obavezu prevoza utvrdila Vlada ili jedinica lokalne samouprave, razliku između utvrđene cene i opravdane pune cene koštanja prevoza železnicom nadoknađuje Vlada ili jedinica lokalne samouprave.

Zakonom o železnici stvoren je institucionalni okvir za uvođenje mehanizma finansiranja obaveze javnog prevoza (OJP). Ovaj sistem finansijske nadoknade omogućava da naručilac prevoza (Vlada Republike Srbije ili jedinica lokalne samouprave) nadoknadi železničkom preduzeću obavljanje socijalno poželjnih prevoza koji su neprofitabilni, odnosno da prevozniku kome je utvrđena obaveza javnog prevoza nadoknadi razliku između utvrđene cene i opravdane pune cene koštanja prevoza.

Takođe, i postojeći propisi EU (Uredba 1191/69, odmnosno Uredba 1370/2007) predviđaju da nadležni državni organi ugovaraju obavezu javnog prevoza koje i troškove koji nastaju prilikom proizvodnje prevozne usluge, uz određen profit, pokrivaju kroz mehanizam finansiranja obaveze javnog prevoza.

Postupak nadoknade troškova je takav da prevoznik, kome je određena obaveza prevoza saglasno uslovima i postupku za ostvarivanje nadoknade, dostavlja zahtev za nadoknadu troškova do pune cene koštanja prevoza, o kojem odlučuje Vlada na predlog ministarstva nadležnog za poslove saobraćaja ili nadležni organ jedinice lokalne samouprave.

Prava i obaveze uređuju se ugovorom između prevoznika i ministarstva nadležnog za poslove saobraćaja ili jedinica lokalne samouprave.

Sredstva za nadoknadu troškova javnog prevoza prevoznicima obezbeđuju se u budžetu Republike Srbije, odnosno u budžetu jedinice lokalne samouprave, i o tim sredstvima se vodi posebna računovodstvena evidencija.

Za uspostavljanje mehanizma finansiranja OJP, potrebno je da budu ispunjeni određeni uslovi, između ostalog da Vlada Republike Srbije propiše Metodologiju za utvrđivanje opravdane pune cene koštanja prevoza.

S tim u vezi, JP „Železnice Srbije” su 9. januara 2008. godine potpisale Ugovor o konsultantskim uslugama sa Konsultantskom kućom BCEOM, Société Française d’Ingénierie & SCETAUROUTE & SEMALY (u daljem tekstu: BCEOM), čija realizacija je finansirana iz sredstava donacije Vlade Republike Francuske.

Konsultant je izradio više dokumenata (Metodologiju za interno fakturisanje i izradu internih bilansa uspeha i Metodologiju za izračunavanje troškova prevoza; Metodologija za utvrđivanje opravdane pune cene koštanja prevoza i PSO Input Model), koji zajedno predstavljaju metodologiju, odnosno podlogu za izradu podzakonskog akta, u cilju uspostavljanja mehanizma finansiranja Obaveze javnog prevoza.

Navedena dokumenta predstavljaju model pomoću kog se izračunava puna cena koštanja prevozne usluge, sa prikazanim polaznim podacima, algoritmom korišćenja i obrade podataka i dobijanja potrebnih izlaznih rešenja. Model omogućava menjanje i prilagođavanje, prvenstveno ključeva za raspodelu troškova, s obzirom da primena voznog kilometra kao jedinog ključa po kome bi se vršila raspodela troškova između prevoza robe i prevoza putnika nije u potpunosti adekvatna.

Dokument Metodologija za interno fakturisanje i izradu internih bilansa uspeha predstavlja osnovu za izradu ostalih dokumenata. U dokumentu se daje opis računovodstvenog sistema JP „Železnice Srbije“. Osnovni računovodstveni inputi za utvrđivanje troškova u cilju izrade troškovnog modela kao sastavnog dela Metodologije za izračunavanje naknade za OJP, utvrđuju se na osnovu računovodstvenih evidencija i izveštaja koje izrađuje JP „Železnice Srbije“ (izveštaja finansijskog računovodstva i pogonskog knjigovodstva, kao i dopunskih izveštaja pojedinih sektora). Svrha ovog dokumenta je da obezbedi model koji odražava strukturu troškova u Javnom preduzeću “Železnice Srbije” i koji omogućava da se izračunaju troškovi različitih vrsta prevoza, kao i da se izrade interni bilansi uspeha.

Metodologija za utvrđivanje opravdane pune cene koštanja prevozne usluge će da omogući i pokriće troškova naknade za pristup infrastrukturi, kada ova naknada bude uvedena.

Dokument Metodologija za izračunavanje troškova prevoza; Metodologija za utvrđivanje opravdane pune cene koštanja prevoza predstavlja model kojim se utvrđuje način izračunavanja troškova različitih vrsta prevoza (putnički i robni) i način alokacije na pojedinačne prevozne relacije na osnovu proporcije saobraćaja na tim relacijama (vozni km).

Primena metodologije se odvija u tri koraka da bi se dobila procena troškova po prugama:

Unos podataka

Odabir ključeva i kalkulacija

Unos podataka o prugama (relacijama)

U dokumentu su navedeni principi raspodele kao preporuke koje se mogu dalje razvijati i unaprediti. Vozni km je polazna postavka, odn. “default” ključ za raspodelu, koji računovodstvene troškove direktno povezuje sa ostvarenim prevozom (bilo putnika ili robe). Sati rada zaposlenih u sektoru za prevoz robe i prevoz putnika takođe se koriste kao ključ za raspodelu opštih troškova.

Model omogućava korisniku da unese i odabere ključeve koji će se koristiti za raspodelu troškova na prevoz putnika i prevoz robe.

Ciljevi koji se uredbom postižu

Donošenje ove uredbe ima značajan uticaj u trenutnim aktivnostima na restrukturiranju JP „Železnice Srbije”, pre svega kroz racionalizaciju transportnih usluga koje ovaj prevoznik pruža. Naime, postoji određen broj pruga i relacija saobraćaja vozova koji ekonomski uopšte nisu opravdani, ali socijalno opravdanje postoji. Upravo cilj donošenja ove uredbe jeste da se utvrdi koliko košta neekonomsko organizovanje prevoza železnicom.

Uredba predstavlja osnovni alat, ali ne i jedini, koji će koristiti svim prevoznicima koji koriste javnu železničku infrastrukturu. Tu se pre svega misli na JP „Železnice Srbije”, gde je u toku transformacija preduzeća i njegova priprema za otvaranje tržišta, zatim drugih prevoznika registrovanih u Srbiji, odnosno na osnovu Ugovora o transportnoj zajednici, gde će otvaranje srpskog tržišta železničkih usluga biti sprovedeno postepeno u tri faze, i prevoznicima registrovanim u regionu ili u EU.

Jedan od razloga za predlaganje Uredbe zasnovan je i na neophodnosti usklađivanja sa Direktivama EU (2001/12/EC, 2001/13/EC, 2001/14/EC, 2004/49/EC i 2004/51/EC), odnosno Regulativom 1370/2007 EC („the PSO Regulation”), kao novim pravnim okvirom, koja će stupiti na snagu 03. decembra 2009. godine.

Razmatrane mogućnosti da se problem reši i bez donošenja Uredbe

Nisu razmatrane druge mogućnosti da se problem reši bez donošenja Uredbe, s obzirom da je propisivanje metodologije za utvrđivanje opravdane pune cene koštanja prevoza u isključivoj nadležnosti Vlade, shodno odredbi člana 73. stav 2. Zakona o železnici.

Zašto je donošenje Uredbe najbolji način za rešavanje problema

To je jedini način da Vlada, na osnovu navedenog ovlašćenja iz Zakona o železnici, propiše metodologiju za utvrđivanje opravdane pune cene koštanja prevoza, primenom koje će se obezbediti objektivan i stručno zasnovan pristup utvrđivanju opravdane pune cene koštanja prevoza.

III. PROCENA FINANSIJSKIH SREDSTAVA POTREBNIH ZA SPROVOĐENjE UREDBE

Za sprovođenje ove uredbe nije potrebno obezbediti sredstva u budžetu Republike Srbije.

[pic]

REPUBLIKA SRBIJA

MINISTARSTVO ZA

INFRASTRUKTURU

Broj: 340-06-139/2009-11

Datum: 03.09.2009. godina

B e o g r a d

VLADA

B eo g r a d

Dostavljaju se u prilogu Predlog uredbe kojom se propisuje metodologija za utvrđivanje opravdane pune cene koštanja prevoza uz obrazloženje, Metodologija za utvrđivanje opravdane pune cene koštanja prevoza, koja čini sastavni deo ove uredbe, mišljenja Ministarstva ekonomije i regionalnog razvoja, Ministarstva finansija, Republičkog sekretarijata za zakonodavstvo i Direkcije za železnice, sa molbom da se razmotri na narednoj sednici Vlade.

Priloga: 6 (šest)

M I N I S T A R

Milutin Mrkonjić, dipl. građ. inž

Ostavite komentar