Uredba o uslovima i postupku sticanja statusa povlašćenog proizvođača električne energije

Na osnovu člana 56. stav 9. Zakona o energetici („Službeni glasnik RS”, br. 57/11, 80/11 – ispravka, 93/12 i 124/12) i člana 42. stav 1. Zakona o Vladi („Službeni glasnik RS”, br. 55/05, 71/05-ispravka, 101/07, 65/08, 16/11, 68/12 – US i 72/12),

Vlada donosi

UREDBU

O USLOVIMA I POSTUPKU STICANJA STATUSA POVLAŠĆENOG PROIZVOĐAČA ELEKTRIČNE ENERGIJE

Član 1.

Ovom uredbom se bliže propisuju uslovi i postupak sticanja statusa povlašćenog proizvođača električne energije, sadržinu zahteva za sticanje statusa povlašćenog proizvođača električne energije, dokazi o ispunjavanju uslova za sticanje statusa povlašćenog proizvođača električne energije, minimalni stepen iskorišćenja primarne energije u elektranama sa kombinovanom proizvodnjom u zavisnosti od vrste osnovnog goriva i instalisane snage, maksimalnu ukupnu instalisanu snagu vetroelektrana i solarnih elektrana za koje se može steći povlašćen, odnosno privremeni povlašćeni status proizvođača električne energije, obaveze povlašćenog proizvođača i način kontrole ispunjavanja propisanih obaveza, kao i sadržinu i način vođenja Registra povlašćenih proizvođača električne energije.

Član 2.

Pojedini izrazi koji se upotrebljavaju u ovoj uredbi, a čije značenje nije utvrđeno Zakonom o energetici, imaju sledeće značenje:

1) obnovljivi izvori energije jesu izvori energije koji se nalaze u prirodi i obnavljaju se u celosti ili delimično, posebno energija vodotokova, vetra, neakumulirana sunčeva energija, biomasa, biomasa životinjskog porekla, geotermalna energija, biogoriva, biogas, sintetički gas, deponijski gas, gas iz postrojenja za tretman komunalnih voda i otpadnih voda iz prehrambene i drvno-prerađivačke industrije koje ne sadrže opasne materije;

2) hidroelektrane na postojećoj infrastrukturi jesu hidroelektrane koje koriste već postojeću branu i hidroelektrane izgrađene na cevovodima na postrojenjima za obradu vode za piće, kao i rekonstruisane postojeće hidroelektrane;

3) elektrane na biomasu jesu elektrane koje koriste biorazgradivu materiju nastalu u poljoprivredi, šumarstvu i domaćinstvu, koja obuhvata: biljke i delove biljaka, ostatke biljaka nastale u poljoprivredi (slama, kukuruzovina, granje, koštice, ljuske), stajnjak sa farmi, ostatke biljaka u šumarstvu (ostaci pri seči šuma), biorazgradive ostatke u prehrambenoj i drvnoj industriji koji ne sadrže opasne supstance i separisanu biorazgradivu frakciju komunalnog otpada;

4) elektrane na biogas jesu elektrane sa jednim ili više agregata koje koriste gas nastao u sopstvenim postrojenjima (reaktorima), anaerobnim postupcima iz biomase, osim biomase životinjskog porekla;

5) elektrane na biogas životinjskog porekla jesu elektrane koje koriste gas nastao u postrojenjima za tretman sporednih proizvoda životinjskog porekla (materijal kategorije 2 i 3 – leševi životinja, trup, delovi trupa životinja, sastavni delovi tela životinja, proizvodi životinjskog porekla i hrana životinjskog porekla koji nisu namenjeni za ishranu ljudi), u skladu sa propisima koji definišu postupanje sa sporednim proizvodima životinjskog porekla, kao i sa drugim propisima iz oblasti veterinarstva;

6) elektrane na deponijski gas jesu elektrane koje koriste gas nastao na komunalnim deponijama;

7) elektrane na gas iz postrojenja za tretman komunalnih otpadnih voda jesu elektrane koje koriste gas nastao anaerobnim postupcima u tim postrojenjima;

8) elektrane na energiju sunčevog zračenja na objektu jesu elektrane koje koriste sunčevo zračenje, montirane na glavni objekat pri čemu se na jednom objektu nalazi samo jedna elektrana;

9) elektrane na energiju sunčevog zračenja na zemlji jesu elektrane koje koriste sunčevo zračenje, montirane na tlu;

10) elektrane na otpad jesu elektrane koje koriste svaku materiju ili predmet sadržan u listi kategorija otpada (Q lista) koje vlasnik odbacuje, namerava da odbaci ili je dužan da odbaci, u skladu sa propisima koji definišu upotrebu otpada za proizvodnju energije i uz poštovanje hijerarhije upravljanja otpadom;

11) elektrane sa kombinovanom proizvodnjom jesu elektrane koje u procesu proizvodnje istovremeno proizvode električnu i toplotnu energiju koristeći fosilna goriva (ugalj ili prirodni gas), otpadne tehnološke gasove sa organskom frakcijom ili fosilna goriva u kombinaciji sa nekim obnovljivim izvorom energije, otpadom ili otpadnim tehnološkim gasovima sa organskom frakcijom;

12) primarno gorivo je osnovno i dopunska goriva koja se utroše za proizvodnju električne energije ili za kombinovanu proizvodnju;

13) energetska vrednost utrošenog primarnog goriva je suma proizvoda utrošenih količina osnovnog i dopunskih goriva i njihovih prosečnih donjih toplotnih moći;

14) ukupni stepen korisnosti elektrane za kombinovanu proizvodnju je odnos između ukupne neto proizvedene energije (električne i toplotne) i energetske vrednosti utrošenog primarnog goriva, koji se računa prema formuli:

[pic]

gde su:

( [%] – ukupni stepen korisnosti,

Ekor [MJ] = 3600 * E + T – ukupna količina proizvedene energije tokom godine,

E [MWh] – ukupna godišnja proizvodnja električne energije,

T [MJ] – ukupna godišnja proizvodnja toplotne energije,

Epr [MJ] – energetska vrednost utrošenog primarnog goriva tokom godine.

Član 3.

Status povlašćenog proizvođača mogu steći pravna lica i preduzetnici koja obavljaju energetsku delatnost proizvodnje električne energije u sledećim vrstama elektrana:

hidroelektrani instalisane snage do 30 MW;

hidroelektrani na postojećoj infrastrukturi instalisane snage do 30 MW;

elektrani na biomasu;

elektrani na biogas;

elektrani na biogas životinjskog porekla;

elektrani na deponijski gas i gas iz postrojenja za tretman komunalnih otpadnih voda;

elektrani na vetar;

solarnoj elektrani, odnosno elektrani na energiju sunčevog zračenja;

geotermalnoj elektrani;

elektrani na otpad;

elektrani za kombinovanu proizvodnju na ugalj, ukoliko ostvaruje ukupni godišnji stepen korisnosti veći od odgovarajuće vrednosti navedene u Tabeli 1:

Tabela 1 – Minimalni ukupni godišnji stepen korisnosti elektrane za kombinovanu proizvodnju na ugalj

Instalisanasnaga (MWe) Udeo fosilnog goriva u energetskoj vrednosti utrošenog goriva (%) (20-40)% (40-60)% (60-80)% (80-100)% do 10 65% 70% 75% 80%

12) elektrani za kombinovanu proizvodnju na prirodni gas ili otpadne tehnološke gasove sa organskom frakcijom, ukoliko ostvaruje ukupni godišnji stepen korisnosti veći od 85%.

Član 4.

U elektrani iz člana 3. tačka 3) ove uredbe energetska vrednost osnovnog goriva, odnosno biomase, na godišnjem nivou mora iznositi najmanje 80% ukupne energetske vrednosti utrošenog primarnog goriva.

U elektranama iz člana 3. tač. 4,) 5), 6), 9) i 10) ove uredbe energetska vrednost osnovnog goriva, odnosno korišćenog obnovljivog izvora energije, mora iznositi najmanje 90% ukupne energetske vrednosti utrošenog primarnog goriva.

U elektranama iz st. 1. i 2. ovog člana kao dopunsko gorivo može se koristiti fosilno gorivo, otpadne tehnološke gasove sa organskom frakcijom ili neki drugi obnovljivi izvor energije.

Član 5.

Maksimalna ukupna instalisana snaga elektrana iz člana 3. tačka 7) ove uredbe za koju se može steći privremeni status povlašćenog proizvođača ograničava se na 500 MW.

Maksimalna ukupna instalisana snaga elektrana iz člana 3. tačka 7) ove uredbe za koju se može steći status povlašćenog proizvođača ograničava se na 300 MW do kraja 2015. godine, odnosno na 500 MW do kraja 2020. godine.

Član 6.

Maksimalna ukupna instalisana snaga elektrana iz člana 3. tačka 8) ove uredbe za koju se može steći status povlašćenog proizvođača, odnosno privremeni status povlašćenog proizvođača ograničava se na 10 MW, i to na sledeći način:

2 MW u elektranama na energiju sunčevog zračenja na objektima pojedinačne snage do 30 kW;

2 MW u elektranama na energiju sunčevog zračenja na objektima pojedinačne snage od 30 kW do 500 kW;

6 MW u elektranama na energiju sunčevog zračenja na zemlji.

Zbog dinamične promene investicionih troškova u solarne elektrane, maksimalna ukupna instalisana snaga elektrana iz stava 1. ovog člana se utvrđuje jednom godišnje.

Član 7.

Privremeni status povlašćenog proizvođača, odnosno status povlašćenog proizvođača može se steći za elektrane iz člana 3. tač. 7) i 8) ove uredbe ukoliko je slobodni kapacitet u smislu člana 56. stav 2. Zakona o energetici, na dan podnošenja zahteva, veći ili jednak instalisanoj snazi elektrane za koju se zahtev podnosi.

Ako uslov iz stava 1. ovog člana nije ispunjen, privremeni status povlašćenog proizvođača, odnosno status povlašćenog proizvođača može se izdati samo za deo instalisane snage elektrane koji je jednak slobodnom kapacitetu.

Član 8.

Proizvođač koji obavlja delatnost proizvodnje električne energije u više elektrana iz člana 3. ove uredbe, podnosi zahtev za sticanje statusa povlašćenog proizvođača za svaku elektranu posebno.

Član 9.

Proizvođač koji obavlja delatnost proizvodnje električne energije u elektrani koja sadrži različite proizvodne jedinice, može steći status povlašćenog proizvođača samo za one proizvodne jedinice koje ispunjavaju uslove propisane Zakonom o energetici i ovom uredbom.

U mestima priključenja na prenosni, odnosno distributivni sistem proizvodne jedinice iz stava 1. ovog člana moraju biti ugrađeni posebni merni uređaji za merenje električne energije u skladu sa Zakonom o energetici i pravilima o radu prenosnog, odnosno distributivnog sistema.

Proizvodne jedinice iz stava 1. ovog člana moraju imati ugrađene merne uređaje i označena merna mesta na kojima se meri ukupna proizvedena toplota, povratna toplota i potrošnja primarne energije.

Član 10.

Lice koje je pribavilo građevinsku dozvolu za izgradnju elektrane na vetar ili elektrane na energiju sunčevog zračenja može steći privremeni status povlašćenog proizvođača pod uslovima utvrđenim Zakonom o energetici i ovom uredbom.

Zahtev za sticanje privremenog statusa povlašćenog proizvođača podnosi se Ministarstvu na obrascu O-1 – Zahtev za izdavanje rešenja o sticanju privremenog statusa povlašćenog proizvođača električne energije, koji je sastavni deo ove uredbe.

Uz zahtev iz stava 2. ovog člana podnosilac zahteva dostavlja:

pravnosnažnu građevinsku dozvolu;

deo tehničke dokumentacije koja je sastavni deo rešenja o građevinskoj dozvoli, a koji sadrži ekonomsko – finansijsku analizu projekta, odnosno vrednost investicije;

dokaz o obezbeđenom novčanom depozitu ili bankarsku garanciju u visini od 2% vrednosti investicije.

Član 11.

Zahtev za sticanje statusa povlašćenog proizvođača podnosi se Ministarstvu na obrascu O-2 – Zahtev za izdavanje rešenja o sticanju statusa povlašćenog proizvođača električne energije, koji je sastavni deo ove uredbe.

Uz zahtev iz stava 1. ovog člana, podnosilac zahteva dostavlja dokaze o ispunjenosti uslova za sticanje tog statusa, i to:

1) kopiju licence za obavljanje delatnosti proizvodnje električne energije, ukoliko je elektrana snage veće ili jednake 1 MW;

2) kopiju ugovora o obavljanju delatnosti proizvodnje električne energije u elektrani koja je predmet zahteva između nosioca licence i podnosioca zahteva, ukoliko podnosilac zahteva nije imalac licence iz stava 2. tačka 1) ovog člana;

3) upotrebnu dozvolu za elektranu koja je predmet zahteva;

4) kopiju akta o priključenju na prenosni odnosno distributivni sistem, sa potvrdom nadležnog operatora da je merno mesto elektrane koja je predmet zahteva izvedeno u skladu sa uslovima propisanim Zakonom o energetici i ovom uredbom,

5) kopiju ugovora o prodaji toplotne energije, odnosno potvrdu podnosioca zahteva da se proizvedena toplotna energija koristi za sopstvene potrebe, ukoliko se zahtev odnosi na elektranu sa kombinovanom proizvodnjom;

6) kopiju sveske Glavnog projekta u kojoj je proračunat stepen korisnosti elektrane ukoliko se radi o elektrani sa kombinovanom proizvodnjom;

podatke o licu odgovornom za rad elektrane (ime, položaj, telefon, faks, i-mail).

Član 12.

Povlašćeni proizvođač koji delatnost proizvodnje električne energije obavlja u elektranama iz člana 3. tač. 3), 4), 5), 6), 9), 10), 11) i 12) ove uredbe, dužan je da vodi evidenciju o utrošenom primarnom gorivu (osnovnom i dopunskom) u kojoj se beleži količina i prosečne donje toplotne moći utrošenog goriva.

Član 13.

Tačnost evidencije iz člana 12. ove uredbe, dokazuje se:

1) kopijama računa o nabavci goriva sa dokumentacijom koja prati gorivo, a u slučaju da vlasnik postrojenja ima sopstvenu proizvodnju goriva, izmerenim vrednostima utrošene količine svakog goriva, registrovanim preko instalisanih i zapečaćenih merno-registracionih merača za kontinulano praćenje utroška svake vrste goriva koje se ne kupuje;

2) rezultatima analiza donje toplotne moći reprezentativnog uzorka, za svaku nabavku goriva, izvršenim od strane akreditovanih institucija, a u slučaju korišćenja goriva koja vlasnik postrojenja sam proizvodi rezultatima analiza reprezentativnih uzoraka svake vrste goriva rađenih na svaka tri meseca.

U slučaju korišćenja šumske biomase kao osnovnog ili dopunskog goriva dokazi iz stava 1. ovog člana smatraju se validnim jedino ukoliko potvrđuju da nabavljena šumska biomasa potiče iz šuma kojima se gazduje u skladu sa propisima šumarstva, odnosno da nije bila predmet bespravnih seča.

Član 14.

Povlašćeni proizvođač je dužan da pismeno obavesti Ministarstvo o svim promenama podataka iz obrazaca O-2 tačka 2. „Osnovni podaci o elektrani” , odnosno o svim planiranim promenama tehnološkog procesa, vrste primarnog goriva ili drugih karakteristika elektrane koje su od značaja za sticanje statusa povlašćenog proizvođača prema Zakonu o energetici i ovoj uredbi, najkasnije 30 dana pre započinjanja planiranih radova.

Član 15.

Ministarstvo, preko nadležnih inspekcijskih organa, vrši proveru tačnosti podataka iz zahteva za sticanje povlašćenog statusa, tačnosti evidencije iz člana 12. ove uredbe, kao i poštovanja uslova iz rešenja o sticanju statusa povlašćenog proizvođača.

Nadležni inspekcijski organi drugih ministarstava vrše kontrolu rada elektrana iz delokruga svoje nadležnosti i informišu Ministarstvo o svojim nalazima.

Ako ovlašćeni inspektor utvrdi da je evidencija iz člana 12. ove uredbe netačna ili nekompletna, može zahtevati dostavljanje dodatnih podataka i otklanjanje nedostataka u primerenom roku.

Ako inspektor iz stava 3. ovog člana utvrdi: da podaci iz zahteva za sticanje povlašćenog statusa nisu tačni, da u radu elektrane nisu poštovani uslovi iz rešenja o sticanju statusa povlašćenog proizvođača, da ako na zahtev inspektora povlašćeni proizvođač ne stavi na uvid evidenciju iz člana 12. ove uredbe i ako uočeni nedostaci ne budu otklonjeni, odnosno traženi podaci ne budu dostavljeni u ostavljenom roku, inspektor je dužan da Ministarstvu podnese obrazložen predlog za ukidanje rešenja o sticanju statusa povlašćenog proizvođača električne energije.

Član 16.

Ministarstvo vodi Registar povlašćenih proizvođača u koji se upisuju sledeći podaci:

identifikacioni broj, ime, adresa i vrsta povlašćenog proizvođača (pravno lice ili preduzetnik);

osnovni podaci o elektrani u kojoj povlašćeni proizvođač obavlja delatnost proizvodnje električne energije:

2.1. naziv i lokacija elektrane;

2.2. osnovni tehnički podaci:

2.2.1. vrsta elektrane;

2.2.2. osnovno i dopunsko gorivo;

2.2.3. broj proizvodnih jedinica i njihove pojedinačne instalisane snage, kao i ukupna instalisana snaga elektrane, a u slučaju kombinovane proizvodnje i ukupna instalisana toplotna snaga;

2.2.4. datum priključenja na mrežu;

2.2.5. godina u kojoj se očekuje kraj radnog veka elektrane;

2.2.6. nazivna vrednost napona mreže na koju je elektrana priključena;

2.2.7. očekivana godišnja proizvodnja električne energije;

2.2.8. za elektrane sa kombinovanom proizvodnjom, projektovani udeo biomase u primarnoj energiji i projektovani ukupni stepen korisnosti;

2.3. lice odgovorno za rad elektrane;

2.4. broj rešenja, datum izdavanja i datum prestanka važenja rešenja o sticanju statusa povlašćenog proizvođača, uključujući i rešenje o privremenom statusu ukoliko je isto izdato.

U Registru povlašćenih proizvođača vode se i podaci o licima koja su stekla privremeni status povlašćenog proizvođača, kao i o povlašćenim proizvođačima koji su izgubili status povlašćenog proizvođača, u skladu sa članom 61. Zakona o energetici i ovom uredbom.

Član 17.

Podaci iz Registra povlašćenih proizvođača su javni.

Ministarstvo je dužno da najkasnije šest meseci od dana stupanja na snagu ove uredbe, na Internet stranicu Ministarstva postavi Registar povlašćenih proizvođača i učini ga dostupnim svim zainteresovanim korisnicima.

Ministarstvo je dužno da vrši ažuriranje podataka u Registru iz stava 2. ovog člana najmanje na svaka tri meseca i da datum poslednjeg ažuriranja vidno prikaže.

Ministarstvo je dužno da zainteresovanom licu omogući uvid u Registar povlašćenih proizvođača i da mu izda izvod iz Registra povlašćenih proizvođača u roku od osam dana od dana podnošenja zahteva.

Troškovi izdavanje izvoda iz Registra povlašćenih proizvođača se naplaćuju u skladu sa zakonom kojim se uređuju republičke administrativne takse.

Član 18.

Danom stupanja na snagu ove uredbe prestaje da važi Uredba o uslovima za sticanje statusa povlašćenog proizvođača električne energije i kriterijumima za ocenu ispunjenosti tih uslova („Službeni glasnik RS”, broj 72/09).

Član 19.

Ova uredba stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku Republike Srbije”.

05 Broj:

U Beogradu,

V L A D A

PREDSEDNIK

Ostavite komentar